3

AKT.indd 3 6/5/2013 7:01:16 PM

 Alternativna knji`evna tuma~enja

Urednici: Mirnes Sokolovi} i Haris Imamovi}

Korektura: Mirnes Sokolovi}

Dizajn i prelom: Nirmela Avdi}-Maksimovi}

Izdava~: UG Interkultura, Sarajevo

Zbornik je nastao u sklopu projekta “Alternativna književna tumačenja”

koji je realiziran od oktobra 2011. do decembra 2012. godine blagodareći
donaciji Fonda Otvoreno Društvo BiH (Soros). Svi tekstovi su također
dostupni na web stranici www.akt.ba.

AKT.indd 4 6/5/2013 7:01:51 PM

 Nacija i poststrukturalizam
Alternativna knji`evna tuma~enja
(zbornik analiza i članaka)

Interkultura, Sarajevo, 2013.

AKT.indd 5 6/5/2013 7:01:51 PM

 6

AKT.indd 6 6/5/2013 7:01:51 PM

 Mirnes Sokolovi}
Nacija i poststrukturalizam
Do{lo je, kona~no, vrijeme za jedno pomno ispitivanje i vrednovanje dominantnih literar-
nih koncepata, plasiranih kod nas u posljednjih dvadesetak godina. Radi se zapravo o tome
da je petnaestak mladih istra`iva~a krenulo u ispitivanje studija o knji`evnosti koje su nas-
tajale u tim godinama na odsjecima za knji`evnost u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Taj poduhvat,
obuhvatan, otpo~et krajem 2011. i zaklju~en sa krajem godine 2012., rezultirao je da u toku
projekta bude analizirano blizu pedeset knjiga koje su posljednja dva desetlje}a pisali asisten-
ti, profesori i docenti na univerzitetima u regiji. Nastav{i kao dio {iroke literarne djelatnosti
oko ~asopisa za po-eti~ka istra`ivanja (Sic!), tek kao jedan krak ukupnog prevrednovanja do-
minantnih poetika i na{eg knji`evnog `ivota, doti~ni zbornik, u ve} prepoznatljivom sic!ov-
skom kriti~kom maniru, ostaje usredsre|en na izu~avanje i detekciju akademskih metoda i
koncepata u pristupu literaturi. Samo bi naivnim i neupu}enim mogla izgledati neobi~nom
tolika pa`nja, takva {irina kriti~kog poduhvata, ta posve}enost akademskom pletenju o litera-
turi. Budu}i ve} godinama najdominantnija fabrika u proizvodnji tog kriti~kog jezika, Fakul-
tet je, ustvari, presudno odredio posljednje decenije u postjugoslovenskoj literaturi i kritici;
to je mjesto gdje se formirala ve}ina kriti~ara, gdje su se knji`evnost vrednovala i afirmisala,
gdje su skovani koncepti kojima je knji`evnost osmi{ljavana. To je mjesto koje odre|uje
cijelu na{u knji`evnu pro{lost. Ono odre|uje vidljivost pisaca i poetika, pro{lih, sada{njih,
budu}ih. Ne treba mo`da ni napominjati da je taj fakultet zapravo i najbolje finansirano mjes-
to u dru{tvo na kojem se uop{te literatura prou~ava. Otud mo`da nije ~udno da se grupa
kriti~ara odlu~ila u jednom trenutku osvrnuti unazad i sagledati, pomno, {ta se to u razmatra-
nju literature proizvelo u posljednjih dvadesetak godina, kako je taj akademski aparat osmi-
slio literaturu, {ta to predla`e i {ta donosi novog u izu~avanju, kakvim jezikom govori, {ta se
uop{te de{ava na tom najpreuzetnijem mjestu na{eg knji`evnog `ivota?
U nastavku, stoga, ne bi trebalo o~ekivati dopadljivo i lako {tivo. Previ{e je nelogi~nosti tu
iscitirano, prevelik je napor ulo`en u razja{njenje najosnovnijih knji`evnih stvari, prevelik
je prostor posve}en pobrojavanju najvidljivijih proturje~ja koja su ovdje sva morala biti de-
taljno elaborirana! To je sve zamaraju}e upu}enom ~itaocu, ali analiza tih djela koje su pisali
na{i asistenti i profesori jednostavno je takvo {to iziskivala. To je moralo tako biti; za{to? Te
analize su stvarno morale donijeti svih stotinu argumenata, da bi se kona~no posumnjalo u
najsvjetlije umove na{e knji`evne znanosti, u najpo{tovaniju gospodu profesore, koji tako
dugo u miru svojih kabineta pletu djela koja nikada nisu ozbiljno bila preispitana. Oni su
najprisutnije figure na televizijskim ekranima i novinskim stranicama, oni su najve}i umovi
na{ih nacija; ko je uop{te taj {to }e posumnjati u njihovo djelo? Temeljito se, stoga, poku{a-
la dokazati ta stravi~na diskrepancija izme|u njihovog ugleda i njihovog djela. Ti koncepti,
dakle, nisu imali samo konsekvence po stvari ~isto literarne, to tako nije moglo ni biti, nego
su ti profesori, sa svojim idejama i djelima, bili korisni i djelatni, direktno se staviv{i u slu`bu
politi~kog sistema, u smislu podizanja nacije i evropskih integriranja. [ta je takav anga`man
donio u pristupu literaturi, to je ono {to svagda bija{e zanimljivim ispitati!
Najotpornija ideja o literaturi na na{im katedrama jeste, jama~no, koncept nacionalne li-
terature. Duga je tradicija srpske i hrvatske knji`evnosti, duga sigurno ve} stotinu i vi{e go-
dina, potvr|ena u sijaset knji`evnih studija, koje jasno operi{u tim pojmovima, dobijaju}i
svoju novu potvrdu i ja~e osvjetljenje u posljednjim decenijama. I tu su stvari ve} rije{ene, to
su prihva}eni i ustaljeni pojmovi, bez obzira na sve poeti~ke neutemeljenosti u knji`evnohis-
7

AKT.indd 7 6/5/2013 7:01:51 PM

 torijskoj gra|i, i to je ono {to, u posljednje vrijeme, kao pojam, sanja i bo{nja~ka knji`evnost:
to i takvo {iroko stoljetno priznanje, uprkos klimavosti metoda. Ra|anju te knji`evnosti, kao
mrtvoro|en~eta, u razdrtosti nelogi~nih profesorskih koncepata, posve}eno je nekoliko dese-
tina stranica ovog zbornika koji je tu zaokupljen jednim uzaludnim naporom da se bo{nja~ka
knji`evnost, kao konstanta, logi~no iznese i knji`evnohistorijski opravda. Neprestano se, pri
tom, igra na taj sentiment bole}ivosti, spram vi{egodi{nje zanemarenosti i progonjenosti je-
dne knji`evnosti, bo{nja~ke, spram genocida izvr{enog nad tom nacijom u proteklom ratu,
i trebalo je u analizi tog koncepta izbje}i takve izvanliterarne zamke, kao ucjene. To nisu bili
razlozi da se jednom logi~kom analizom ne istaknu svo|enja, pre}utkivanja, parcijalnosti,
selekcija knji`evnohistorijske gra|e, {to su sve relevantni postupci u toku izvo|enje nacional-
ne knji`evnosti, kao poeti~kog kontinuiteta. Ve} je jasno da se ona ne mo`e nikada logi~no
zasnovati knji`evnohistorijski, onda kad se ne vodite izvanliterarnim stvarima, pogotovo
kad imate druge nacionalne knji`evnosti na istom jeziku; imate iste registre, iste knji`evne
postupke, u istom historijskom trenutku, i onda je jasno da knji`evnost na jednom jeziku fun-
kcionira cjelovito u datim poeti~kim ta~kama. To su sve samo argumenti u korist cjelovitosti
jedne raspar~ane knji`evnosti, na na{em jeziku. Treba, me|utim, pogledati analize studija
Muhsina Rizvi}a, Enesa Durakovi}a, Fahrudina Rizvanbegovi}a, Vedada Spahi}a, Envera Ka-
zaza, Muhidina D`anke, Alije Piri}a, Dijane Had`izuki}, Sanjina Kodri}a, pa vidjeti kako se
ta bo{nja~ka knji`evnost godinama potvr|uje u nemogu}nosti svog egzaktnog utemeljenja.
U smislu pre}utkivanja, tendencioznosti, selekcije gra|e, ni srpska ni hrvatska knji`evnost,
kao povijesnopoeti~ki konstrukti, ne zaostaju u smislu neutemeljenosti za bo{nja~kom litera-
turom, uop{te, i zato bi trebalo ispitati analize djela Kre{imira Nemeca, Mihajla Panti}a, Vase
Pavkovi}a, Gojka Te{i}a, Slobodana Vladu{i}a, itd. Svi ti autori sanjaju o nekakvom nacional-
nom oku}enju, o otkrovenju egzistencije u nacionalnoj kulturnoj memoriji, o osmi{ljenjima
egzistencije u nacionalnim imaginarijima, o spasenju vremena, govore}i o milionima ljudi
kao jednom tkivu organski povezanom. Slijede}i zbornik nije mogao donijeti ni tristo ni ~etiri
stotine analiza tih nacionalnih studija, on nije mogao obuhvatiti sve ono {to su nacionalno-
odgovorni nau~nici napisali, ali je mogao na tim uzorcima nazna~iti dominantne metode
nacionalne knji`evne nauke. Te su analize ovdje razvrstane su u tri dijela: bosniaca, serbica,
croatica, imitiraju}i, s podsmjehom, one podjele na{e najnovije slavistike, kako se to ona
uobi~ava dijeliti na najpoznatijim i najposje}enijim kongresima slavista.
Bilo bi, me|utim, jednostrano i naivno svesti akademsko izu~avanje knji`evnosti samo na
taj nacionalni koncept. Ne treba zaboraviti da je ovo vrijeme i poststrukturalisti~kog `argona,
a na{i teoreti~ari uvezuju nacionalne knji`evnosti i interkulturno, heklaju}i po tim interlite-
rarnim mustrama na radost evropskih fondova, pa se doga|a da i najpoznatiji antinacionalis-
ti~ki kriti~ari, kao i predsjednici nacionalnih literatura, progovore istim politi~ki korektnim
jezikom svetolerancije. Taj koncept koji spaja esencijalisti~ku bogomdanost nepromjenjivih
(nacionalnih) knji`evnih identiteta sa poststrukturalisti~kim uvjerenjem da je sve odre|eno
kontekstom i da je sve u jeziku, kao melan`, predstavlja jednu od najsmje{nijih metodolo-
{kih lakrdija u na{em akademskom izu~avanju knji`evnosti. Ta proturje~ja su, me|utim,
tako ~esta, ostaju}i jednako prisutna kod Enesa Durakovi}a i Sanjina Kodri}a, tih nacional-
nau~nika, kao i kod Envera Kazaza i Alme Deni}-Grabi}, kao kriti~kih interkulturalista! U
okvirima tih interkulturnih povijesti knji`evnosti operira se nacionalnim literaturama kao
najnormalnijim i najstabilnijim pojmovima, koji se tek pogdjegdje isprepli}u, me|usobno
se oplo|uju}i u tim tokovima jasnim i sna`nim kao matice. Ka`e nam se da te konstante ne
gube na svojoj autenti~nosti pri tome. Ti interkulturalisti, kao knji`evni povjesni~ari, uspos-
tavljaju nacionalnu literaturu sa istom onom o{trinom kao najstariji nacionalni knji`evni
rodona~elnici, me|u njima razlika je gotovo nevidljiva, kao verbalizam, i takva njihova za-
jedni~ka usredre|enost jo{ jednom ide u prilog tezi o ujedinjenosti nacionalne teze i inte-
kulturne protuteze, kada su u pitanju najva`niji nacionalni poslovi. Koja je razlika kod nas
8

AKT.indd 8 6/5/2013 7:01:51 PM

 me|u nacionalnim teoreti~arima i teoreti~arima interkulturalistima, ako oba tabora nacional-
ne literature odmjeravaju u bh. interliterarnim okvirima? [ta razlikuje, u metodolo{koj ravni,
bo{nja~ku i bosanskohercegova~ku knji`evnost, gdje je tu teza a gdje antiteza, ako se obje
literature esencijalisti~ki uspostavljene na stoljetnim kontinuitetima kulturne samosvojnosti
i autenti~nosti? Po ~emu su druga~ija djela jednog Neme{a i Viskovi}a, Dereti}a i Panti}a,
Enesa Durakovi}a i Envera Kazaza? Taj nacionalno-interkulturni pakt je dodatno osna`en,
kao pleodajeom, poststrukturalisti~kim teorijskim sistemima, sa`etim obi~no u popularnim
dajd`estima koji tvrde da su knji`evna djela toliko polisemi~na da njihovo zna~enje ovisi je-
dino od ~italaca, uspostavljaju}i tu „diktaturu ~italaca“, svode}i cijelo ~itanje na obi~nu igricu
zna~enjima. Tu je knji`evnom djelu oduzeta svaka pojedina~nost, originalnost, autenti~nost.
S pravom je, doista, nakon toga, zapitano da li uop{te postoji knji`evnost. Za{to, ako se vodi-
mo tim poststrukturalisti~kim idejama, jedna nacija, kao gigantska interpretativna zajednica,
ne bi imala legitimno pravo na svoje ~itanje, i ko bi, prema tim i takvim na~elima, to mogao
logi~ki osporiti, ako je knji`evnost tek glina koju oblikuju ~itaoci kako im se ho}e? Nacional-
kriti~ari, kao interkulturalisti, bili su zaista mudri da svoju nacionalnu slu`bu jezi~ki realizuju
u najkorektnijem `argonu dostojnom europskih literarnih i kulturnih integriranja. Dakako,
knji`evnonau~no gledano, sve to je jedna fikcija, jedan smije{ni verbalizam koji, logi~ki raz-
drt unutar sebe, ne posti`e ni{ta i ne uspostavlja ni{ta, osim {to slu`i samom sebi kao neka
lukrativna vje{tina dostojna profesorskog po{tovanja, i sigurno je da je ta sveprihva}ena dis-
ciplina u ovom zborniku temeljito prokazana.
Tom uspostavljanju nacionalnih kontinuiteta, kao teorijski alibi, u bh. okvirima, napri-
mjer, po~etkom stolje}a poslu`ila je „Poststrukturalisti~ka ~itanka“ Zdenka Le{i}a, i treba u
tom smislu ispitati analizu te knjige na stranicama ovog zbornika. Ta je studija doista dala
prilog da se nacionalnoj literaturi kod nas da jedan primjeren i korektan izgled, jedan civilizi-
ran i profesorski habitus, i tim jezikom su se u to ime okoristili mnogi: danas je i samom sebi
smije{an svaki nacionalni kriti~ar koji se jo{ uvijek ne slu`i tim pojmovima. Cijele teorije i
cijeli opusi su tu svedeni na nekoliko formula koje se mogu izdeklamovati u minuti, kao da ih
nakon toga ne moramo vi{e nikad ni pro~itati. Problem je, me|utim, i to {to su te teorije pro-
turje~ne unutar sebe, uzdignute na pijadestal jednom pomodnom i neopreznom hijerarhi-
jom, i doista bi trebalo u re~enoj analizi pogledati kakvo logi~ko zamje{ateljstvo nam donosi
ta sveta knjiga na{ih knji`evnih teorija kojima nau~nici, bez obzira na provenijencije, tovljeni
tom poststrukturalisti~kom bunikom, bija{e slijepo obuzeti cijelo pro{lo desetlje}e.
Do{lo je vrijeme da se s tim teoretisanjima stane. Samo oni koji su beznadno umije{ani u
akademsko knji`evno posleni{tvo ne vide da ta nauka kod nas dvadesetak godina nije dala
nijedne relevantne monografije o bilo kojem piscu, o bilo kojem djelu, pa i onim nacionalno
i interkulturno najva`nijim. Takav izostanak mi{ljenja o knji`evnosti jeste najve}i problem
knji`evne nauke, onaj koji najvi{e zapanjuje, problem {iri nego, naprimjer, ona obuzetost te-
oreti~ara nacijom; kriti~ari se tu ne bave onim poslom za koji se izdaju da se bave, a izgovori
su razli~iti: u ime Nacije, va`niji je Anga`man, samo da se dogodi Prosvje}enje, itd. Samo,
dakle, oni najprisutniji na katedrama odbijaju ~injenicu da svi ti asistenti i docenti knji`evnos-
ti, u stvarima knji`evnim, postaju sve vi{e bespomo}ni bezjaci. Fakultet je danas, izgleda,
posljednje mjesto na kojem bi se trebalo ozbiljno baviti literaturom. U svome teoreti~kom
zamje{ateljstvu ti profesori doista pokazuju da vi{e ne znaju raspoznati knji`evno djelo. Udo-
bno zavaljeni u svoje kabinetske fotelje, jama~no su mislili da nikada ne}e do}i vrijeme da se
svim tim njihovim knjigama, pisanim u ime akademskih bodova, sa nacionalno najva`nijim
pretenzijama, sudi po osnovu logi~ke usagla{enosti i uskla|enosti sa empirijom. Evo jednog
zbornika, kao dokaza da se sudbina, kao komedijant, odlu~ila poigrati s njima, ne htjev{i da
tome bude tako! Doti~ni zbornik, pak, zasigurno ne}e ni{ta promijeniti u smislu tehni~kom,
takva promjena nikada mu nije bila ni cilj, buljuci teoreti~ara na katedrama zbog njega ne}e
izvr{iti kolektivni intelektualni harakiri, katedra nikome ne}e biti oduzeta, a razvoj knji`e-
9

AKT.indd 9 6/5/2013 7:01:51 PM

 vne nauke kod nas }e neovisno i}i svojim tokom, usmjeren prema zakonima kupoprodaje i
skupljanja bodova koji se ne osvr}u na nekakva osporavanja i logi~ku koherentnost. Ve} je
sada jasno je da }e ovaj zbornik biti do~ekan jednom {utnjom, kao i dosad, jer pred {irinom
ovakvog osporavanja te{ko je na}i valjan protuargument, a na{i teoreti~ari su posljednji koji
bi ga na{li sve i kad bi to mogli. Stoga je ovo djelo va`nije kao svojevrsni dokument u kome
je grupa mladih kriti~ara, ~ije vrijeme tek predstoji, na vrijeme iskoristila priliku da jasno i
argumentovano izjasni o dominantama u na{oj knji`evnoj nauci, kriti~ki ih odbacuju}i bez
obzira na sve konsekvence koje bi zbog toga mogli trpiti.

10

AKT.indd 10 6/5/2013 7:01:51 PM

 Haris Imamovi}
Knji`evnost, logika, empirija
Knji`evnost nije satelit koji kru`i oko planete da bi se vanjski utjecaji na njezino kretanje
mogli opisati s egzaktno{}u kojom fizika opisuje obila`enje Mjeseca oko Zemlje. Taj odnos
~vrste zavisnosti (nesklad izme|u dvaju masa koji proizvodi kretanje tijela s manjom masom)
nije jedini odnos koji vlada izme|u dru{tva (dru{tvene klase) ili kulture (kulturne grupe) na
jednoj strani i knji`evnih tekstova na drugoj strani. To je teza koja objedinjuje tekstove koji
sa~injavaju ovaj zbornik.
Odnos ~vrste i stroge zavisnosti pretpostavljaju teorije na kojima se zasniva prou~ava-
nje knji`evnosti u najve}em dijelu na{e akademske zajednice. S jedne strane, knji`evnost
je shva}ena kao satelit nacionalne kulture; masa nacionalne planete je, prema tome, ~vrsti
uzrok kretanja (nacionalne) knji`evnosti; nacionalni identitet knji`evnog djela odre|uje
njegova osnovna zna~enja: knji`evno djelo se ispostavlja kao emanacija nacionalnog duha;
nacionalna kultura je uzrok, knji`evnost je posljedica. S druge strane, poststrukturalisti~ke
teorije nala`u i{~itavanje knji`evnosti kao prepoznavanje prisustvo ideologija koje reprodu-
ciraju odnose mo}i (npr. nacionalizam) ili pak onih ideologija koje zna~e otpor vladaju}im
pojmovima. Kod poststrukturalista knji`evnost je shva}ena dvojako: 1. kao satelit vladaju}e
dru{tvene ideologije (i takva knji`evnost je vrednovana negativno: ona je Mjesec koji preo-
bra`ava ljude u vukodlake) ili 2. kao samosvjesni mjesec koji odbija da se okre}e oko planete
i koji zahtijeva da se planeta po~ne okretati oko njega (i takva knji`evnosti vrednovan je
pozitivno: knji`evnost je sunce u no}i). Knji`evnost je kod poststrukturalisti~kih teorija po-
tpuno pot~injena svojoj dru{tvenoj funkciji: izme|u knji`evnog djela i dru{tva vlada odnos
totalne zavisnosti.
Ovaj zbornik osporava navedene knji`evne teorije (kao i interpretacije zasnovane na nji-
ma) zbog njihovog holisti~kog redukcionizma, zbog njihove neusagla{enosti s empirijom. Ti
pristupi, naime, isklju~uju mogu}nost postojanja neutralnih odnosa izme|u dru{tva (ili kul-
ture) i knji`evnog djela, kao {to isklju~uju i svako razlikovanje ovih odnosa prema stepenu
(dakle, ve}a i manja; ili: vrlo velika, velika... - , vrlo mala, mala...) zavisnosti. Drugim rije~ima,
nije neminovno da je osnovno zna~enje jednog knji`evnog djela ~vrsto povezano s nacional-
nom kulturom ili dru{tvenom strukturom. Kao {to nije neminovno ni da knji`evno djelo
nema takvih zna~enja. Ovaj zbornik, dakle, ne promovi{e jedno shva}anje knji`evnosti koje
bi isklju~ivalo bilo kakvu povezanost svih knji`evnih djela bilo sa nacionalnom kulturom bi-
lo sa dru{tvom. Isklju~ivi formalizam ili esteticizam ili esencijalizam je u tom smislu jednak
vulgarnom nacionalizmu ili sociologizmu.
Knji`evnoteorijska i knji`evnokriti~ka literatura koja je u ovom zborniku predstavljena
kao alternativa vladaju}im pristupima, alternativna je upravo po toj svojoj antiholisti~koj ten-
denciji: 1. odnos ~vrste i stroge zavisnosti nije jedini mogu}i odnos izme|u dru{tva ili nacije
i knji`evnih djela; 2. odnos zavisnosti mo`e postojati, ali on nije nu`no iste ja~ine, istog stepe-
na; 3. vrednovanje knji`evnih djela ne mo`e po~ivati na postojanju ili odsustvu tog ~vrstog
odnosa zavisnosti (drugim rije~ima, osporava se aksiologija koja ka`e: da je djelo vrijedno
zato {to se u njemu, na primjer, o~ituje nacionalni duh ili dru{tvena subverzija); 4. svako poje-
dina~no djelo zahtijeva preciziranje njegovog odnosa prema dru{tvu ili nacionalnoj kulturi.
U tom smislu, na~in na koji Ginter Anders (isp. ’Kafka - za i protiv’’, Sarajevo, 1955.) tu-
ma~i Kafkinu pripovijetku ’Preobra`aj’’ (vide}i ~vrstu ovisnost zna~enja Kafkine pripovijetke
11

AKT.indd 11 6/5/2013 7:01:51 PM

 o dru{tvenom kontekstu u kojem se ona javlja) i na~in na koji Sesil Baura (isp. “Nasle|e sim-
bolizma - Stvarala~ki eksperiment’’, Beograd, 1970.) tuma~i Valerijevu poemu “Mlada Parka’’
(vide}i neutralan odnos osnovnih zna~enja Valerijeve poeme spram dru{tveno-kulturnog
konteksta u kojem se ona javlja) ne zna~i da ovaj zbornik promovi{e hermeneuti~ki relativi-
zam. Naprotiv. Ovakav koncept alternativne knji`evnokriti~ke literature predstavlja zapra-
vo stav da: 1. sam tekst nije li{en semanti~kog identiteta (isp. u tom smislu (knjigu prikazanu
u okviru “alternativne literature’’ u ovom zborniku) Nikole Milo{evi}a: “Filozofija struktura-
lizma’’, Beograd, 1980; i moj tekst u ovom zborniku “Postoji li knji`evnost? (prvi dio)’’) i da
u samom knji`evnom tekstu postoje signali koji sugeri{u njegov odnos (~vrste ovisnosti ili
neutralnosti ili uzajamnosti...) prema dru{tvu ili nacionalnoj kulturi, i da: 2. ~itanje izvjesnih
tekstova po klju~u koji im nije adekvatan predstavlja redukcionizam. Tako bi tuma~enje Kaf-
kinog “Preobra`aja’’ koje bi pretpostavljalo neutralan odnos prema dru{tvu u kojem nastaje
zna~ilo interpretativnu gre{ku, kao {to bi tuma~enje Valerijeve “Mlade Parke’’ koje bi pre-
tpostavljalo odnos ~vrste zavisnosti prema nacionalnoj kulturi u kojoj nastaje zna~ilo sli~nu
neusagla{enost s empirijom. Va`no je istaknuti i da navedena distinkcija ne zna~i da je knji`e-
vna proza dru{tvena a da poezija nije. Primjeri iz alternativne kriti~ke literature govore da
ni tu ne postoji odnos stroge zavisnosti. “Oblak u pantalonama’’ Majakovskog je kod Sesila
Baure (dakle, istog onog kriti~ara koji je uo~io neutralan odnos Valerijeve poeme prema dru{-
tvenom totalitetu) pro~itan kao pjesma ~ija zna~enja imaju itekolike dru{tvene implikacije.
Jednako kao i u kritici i u knji`evnoj historiji ovaj zbornik sa svojom alternativnom literatu-
rom promovi{e stav koji se razlikuje od nacionalisti~ko-sociologisti~ke tendencije da se sveko-
liko bogatstvo relacija unutar knji`evnosti svede na jedini tip odnosa - na sna`nu zavisnost.
Knji`evno djelo nije puki refleks nacionalne kulture koja, prema nacionalisti~kom konceptu
knji`evne historije, predstavlja organizam koji se razvija po sopstvenoj unutra{njoj logici.
Niti je razvoj knji`evnosti uzrokovan samo dru{tvenim procesima, izmjenama dru{tvenih
struktura. Niti je potpuno neovisan od tih procesa. Niti je razvoj knji`evnosti autonoman, for-
malisti~ki shva}en kao smjena postupaka. Jednako kao {to dru{tveno-kulturni razvoj mo`e
u ve}oj ili manjoj mjeri ili nikako utjecati na razvoj knji`evnosti, tako i izme|u samih knji`e-
vnih djela (odnos prema tradiciji) mo`e postojati vi{e od jednog odnosa. Ovaj zbornik u
tom smislu promovi{e antitotalitarni koncept knji`evne historije: knji`evna historiografija je
zami{ljena kao uspostavljanje stilskih formacija zasnovanih na ~injenicama dostavljenim od
strane knji`evne kritike, s tim da se taj koncept osloba|a od opasnosti esencijalisti~kog redu-
kcionizma (feti{iziranja pojma) isticanjem razlika koliko i sli~nosti me|u djelima i autorima
koji pripadaju stilskoj formaciji. U tom smislu paradigmati~ni su tekstovi Milana Bogdano-
vi}a (isp. npr. “Stari i novi’’: “Slom posleratnog modernizma’’, Beograd, 1961.) o “srpskom
modernizmu’’. Tako Bogdanovi} stavlja u jedan ko{ Ujevi}a s Crnjanskim ili Manojlovi}em,
ne upadaju}i u esencijalisti~ku zamku nacionalne knji`evne historije po kojoj bi Crnjanski
bio odvojen od Ujevi}a (jer pripadaju “dvjema razli~itima knji`evnostima’’ s razli~itim logi-
kama autonomnog razvoja) i stavljen skupa sa Njego{em (jer pripadaju “jedinstvenoj, cjelo-
vitoj, srpskoj knji`evnosti’’ u kojoj kategorija “narodnog obilje`ja’’ ukida sve razlike i proti-
vrje~nosti).
Ono {to objedinjuje koncepte knji`evne kritike, knji`evne historije i knji`evne teorije ko-
ju promovi{e ovaj zbornik jesu dva kriterija: kriterij logi~ke koherentnosti i usagla{enosti s
empirijom. Ti kriteriji su bili osnovni kako za osporavanje dominantnih tendencija na na{im
akademijama, tako i za promovisanje alternativne literature.
Knjiga koja nije na{la svoje mjesto unutar ovog zbornika, me|u prikazima alternativne
literature, ali koja je imala nemali zna~aj u formiranju koncept nauke o knji`evnosti koji pro-
movi{e ovaj zbornik je ’’Conditio moderna’’ Manfreda Franka u kojoj je autor ubjedljivo do-
kazao neubjedljivost poststrukturalisti~kog osporavanja semanti~kog identiteta rije~i. Od izu-
zetne va`nosti bilo je i promovisanje teorijskih radova Nikole Milo{evi}a u ovom zborniku
12

AKT.indd 12 6/5/2013 7:01:51 PM

 u kojima autor ubjedljivo dokazuje nezasnovanost poststrukturalisti~kog progla{enja ’’smrti
Autora’’, tj. apsolutiziranja razlike izme|u rije~i i stvari. Postoje razli~iti stepeni udaljenosti
od izvornog zna~enja jednog knji`evnog djela. Nesumnjivo je, ka`e Milo{evi} (’’Ideologija,
psihologija, stvarala{tvo’’, Beograd, 1972, str. 303), da ne postoji jedino mogu}e, istinito i
pravo zna~enje knji`evnog teksta, ali isto tako je nesumnjivo da sva tuma~enja nisu jedna-
ko pogre{na. Julija Kristeva, na primjer, u svom tuma~enju Bra}e Karamazovih pi{e kako je
~uvenu re~enicu ’’Ako je Bog mrtav, sve je dozvoljeno’’ rekao stari Karamazov, i nesumnjivo
je da je to tuma~enje vi{e pogre{no nego tuma~enje autora koji bi znao i napisao (kao {to pi-
{e i u tekstu Dostojevskog) da je tu re~enicu kazao Ivan Karamazov i da bi tuma~enje ovog
drugog (iako nikad ne mo`e biti istovjetno, ipak) bilo bli`e intenciji autora romana. Ovaj
zbornik promovi{e tu ideju da (knji`evni) tekst nije li{en bilo kakvog semanti~kog identiteta,
da ~italac nema apsolutnu slobodu u tuma~enju, kao da i kriti~ar mora po{tovati na~elo ne-
protivrje~nosti i usagla{enosti s empirijom kako bi njegova interpretacija bila validna.
Koncept nauke o knji`evnosti koji promovi{e ovaj zbornik ima za cilj prevazila`enje tre-
nutno vladaju}eg nacionalisti~ko-poststrukturalisti~kog redukcionizma u tuma~enju knji`e-
vnosti, kao i razvijanje kriti~kog mi{ljenja kod studenata knji`evnosti, mi{ljenje koje po{tuje
logi~ke aksiome i imperativ usagla{enosti s empirijom. Tako ovaj koncept ima neminovne
aksiolo{ke reprekusije: ako nastava knji`evnosti, po~ev od najni`ih stepena obrazovanja, za-
uzima va`no mjesto onda bi usvajanje ovakvog jednog koncepta nauke o knji`evnosti nemi-
novno utjecalo na revalorizaciju dru{tvenih jezika u Bosni i Hercegovini, jer, nema sumnje,
da bi razvijanje smisla za kriti~ko mi{ljenje bilo mnogo potentnije u tom smislu od koncepta
nekakve eti~ko-politi~ke didaktike. Ovim re~enicama ne izra`avaju bilo kakav optimizam.
Iako se sla`em s tezom Envera Kazaza (iz knjige ’’Neprijatelj ili susjed u ku}i’’) da je na{a aka-
demska zajednica zatvorena za bilo kakav dijalog, za razmjenu argumenata izme|u razli~itih
interpretativnih zajednica, ja ipak ne}u izraziti pesimizam povodom ovog zbornika. Kakva
}e biti sudbina ovog koncepta i kakav }e biti njegov odnos prema nastavi knji`evnosti, neu-
tralan ili }e ona ~vrsto ovisiti o njemu, to }e pokazati vrijeme.

13

AKT.indd 13 6/5/2013 7:01:51 PM

 BOSNIACA

Jasmina Bajramovi}: Esejisti~ka zb(i)rka

lo{ih namjera
(Muhsin Rizvi}. Panorama bo{nja~ke knji`evnosti. NIPP Ljiljan,
Ljubljana, 1994.)
Muhsin Rizvi} autor je mnogobrojnih nau~nih studija, kriti~kih tekstova, eseja, knji`evno-
historijskih pregleda, monografija, itd. Spisak njegove bibliografije prostire se ne samo kao
skup apriornih knji`evnih referenci, ve} i kroz odsje~ke silabuse, uvijek bivaju}i literarnim
predlo{kom broj jedan. Njegov nau~ni interes obuhvatao je, tako, i samo polje knji`evnosti, ali
i sve ostale prostore dru{tvenog djelovanja kroz koje se literature provla~ila. Ono {to je Rizvi}
vrlo rano primijetio, i ~ega se vjerno dr`ao u svom radu, jeste nacionalna linija prou~avanja.
Vidljivo je to kroz naslove njegovih djela (npr. “Knji`evno stvaranje muslimanskih pisaca u
Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine”, “Bosansko-muslimanska knji`evnost
u doba Preporoda – 1887-1918.”, “Bosanski muslimani u Andri}evom svijetu” itd.), ali, jo{ i
vi{e, kroz sadr`aj. Geneti~ka metoda, pa ~ak i izvjesna privr`enost pozitivisti~kim aspektima
analize, ostale su konstanta njegovog rada. Da li, u tom slu~aju, mo`emo jednom istra`iva~u
aplaudirati na njegovoj upornoj dosljednosti istom pogledu na predmet prou~avanja, revno-
snom sagledavanju iz ugla koji je od individualnog sustavno postajao op}i s ciljem koji se nije
mijenjao? Koliko je Rizvi}ev rad izgubio odrednicu nau~nog, a ostao samo rovarenje po, kako
njegovi sljedbenici ka`u, “knji`evnim seharama”, svjedo~i i njegova posljednja studija, “Pano-
rama bo{nja~ke knji`evnosti”, u izdava{tvu NIPP Ljiljan, pod uredni~kom palicom D`emalu-
dina Lati}a.

Nacionalno osvje{}enje
^italac, bez upoznavanja sa sadr`ajem ove studije, sadr`ane od 24 eseja, mo`e imati maglo-
vitu viziju njenog cilja ve} u upozorenju samog izdava~a: termini “Bosanski Muslimani” i “bo-
sansko-muslimanska knji`evnost” odba~eni su zarad novijih i boljih (tako ka`u!): “Bo{njak” i
“bo{nja~ka knji`evnost” – ova je inverzija Rizvi}evo djelo, i “to treba znati i pamtiti”, ka`e izda-
va~. Zbog ~ega, to }e se pojasniti kroz cijelu studiju, svih njenih 440 strana, ukupnosti njenih
eseja od kojih su neki, bez zabune, objavljivani i prije (recimo, u studiji “Bosansko-musliman-
ska knji`evnost u doba preporoda”, vjerno slijede}i op}epoznato nau~no akreditiranje kroz
pre{tampavanje eseja pod novim naslovom). Ako bismo morali spekulirati za{to je ova studija
objavljena, mogli bismo nabrojati nekoliko razloga: prije svega, sveobuhvatan pregled onoga
{to autor naziva bo{nja~kom knji`evno{}u, panorama, ako se ba{ ho}e skromno{}u rije~i svje-
do~iti o grandioznosti jednog naciona; zatim slijedi koherencija, slijed i prava i zdrava linija
kretanja poeti~kih odrednica, te komparativni pregled rame uz rame sa drugim regionalnim
(srpskom i hrvatskom, uglavnom) knji`evnostima. Klju~an je, i stoga stavljen na prvo mjesto
u studiji, esej “Poetika bo{nja~ke knji`evnosti”, kojim autor `eli pokazati posebnost poeti~kih
odlika ove knji`evnosti kao vida unutarnje razradnje – i razgradnje – ne samo stvaralaca i
njihovih projekata, ve} i cjelokupnosti njihovog stvaranja unutar jedne {ire paradigme her-
meti~ki zatvorenog sistema, uslovljenog, prije svega, jedinstvenim etni~kim i eti~kim duhom,
plodom isto~nja~ke `ivahnosti i zapadnja~ke racionalnosti, koji, kona~no, pora|a tu neopiplji-
vu, vazdu{astu tvar zvanu specifi~no narodno bi}e. “ (…) da se poka`e njena posebna egzisten-
cija, (…) i da se predo~i identitet njena osobnog bi}a osnovne su postavke njegovog rada na
14

AKT.indd 14 6/5/2013 7:01:51 PM

 BOSNIACA
ovoj knji`evnosti.“ Dalje, “manifestira se razvojni proces istog narodnog bi}a, su{tinski istog
duhovnog usmjerenja i estetski osobenog kvaliteta” (8). Prve teze, postavljene kao stubok na-
cionalnoj knji`evnosti, logi~ki ne mogu da se razviju: kako dokazati pluralnost ako se odri~u
ili zanemaruju utjecaji, na osnovu ~ega zastupati genetsku vezu i kontinuitet, arogantno zane-
maruju}i da time, fakti~ki, knji`evnost odjednom biva poput zlatne ribice, ~ijim je prisustvom
neka zajednica bila obdarena, pa se iznutra bogatila literarnim djelima, ljubomorno ~uvaju}i
svoj dar od tu|ih zavidnika. Ne samo da je Rizvi} svjestan ovoga, ve} oneobi~ava i izvanre-
dnom predstavlja ~injenicu da su autori s jednog podru~ja pisali na jeziku koji se govori na
tom podru~ju, dakle maternjem jeziku, uspijevaju}i da “u njemu iska`u svoju ljudsku su{tinu
i umjetni~ko bi}e” (11). U cjelini svoje studije, ovakve re~enice i izjave su potpuno prikladne,
jer se ne~im elementarnim i uobi~ajenim, kao {to je ~injenica da se svaki pojedinac najbolje
izra`ava na vlastitom jeziku, pridaje te`ina i veli~ina. U tom je kontekstu i esej “Kraji{ni~ka
pisma” va`niji kao faktografski doprinos tuma~enju ove, prvenstveno, administrativne kore-
spondencije, nego kao analiza knji`evnih ~injenica. Jer, rije~ je o pismima koja su napisana s
izvjesnim politi~kim ciljem, na jeziku koji je primjereno opisuje odnos dvaju dr`ava, te koji
obiluje frazama, izrazima i konstrukcijama biranim pa`ljivo i s namjerom. Nesumnjivo su bi-
tne jezi~ke analize ovih pisama, ali o njihovoj knji`evnoj vrijednosti te{ko da mo`emo govoriti
– osim ako pod knji`evno{}u smatramo svaki vid pismenog izra`avanja. Rizvi}eva analiza je
nesumnjivo prikladna, ali ne pod tezom koju `eli da odbrani, a to je izvjesni kontinuitet bo{-
nja~ke knji`evnosti od najstarijih vremena, te pronala`enje odre|enih literarnih vrijednosti u
administrativnim spisima. Me|utim, ovaj esej je povod i za spomen bo{nja~ke epske knji`e-
vnosti, pa se, u bezbroj varijacija, nabrajaju osobine koje, navodno, proizilaze iz redova ove
poezije, te civilizacijske i tradicijske vrijednosti koje su utjelovljene u spomenutom narodnom
bi}u Bo{njaka (“epska nestrpljivost”, “epska hrabrost” itd.). Krajnje tendenciozan pravac ovaj
esej poprima u dijelovima kojima se `eli re}i da su tipizirane i {ablonske osobine epskih junaka
imanentne samoj esenciji bi}a koje se, sude}i po ovim redovima, o~itava unutar kolektivnog.
Autor napominje, u tom duhu, da kraji{ni~ka pisma svjedo~e o “kontinuitetu bi}a, duha, kul-
turnih i civilizacijskih vrijednosti Bo{njaka”. Sli~na metoda je u pitanju i sa esejom “Novi prilo-
zi prou~avanju na{e alhamijado-literature”: dok izuzetno dobro funkcioniraju na ~injeni~ko-
upu}iva~kom planu, kao izvjesna smjernica u prou~avanju autora i njihovih djela u okviru
alhamijado-knji`evnosti, u okviru eseja predstavljeni su kao prilog utvr|ivanja “knji`evnog
i historijskog identiteta ovih pjesnika” jer se vrlo precizno i bez dvojbe napominje da se `eli
izbje}i svojatanje sa hrvatske i srpske strane (117).
Ukoliko, pak, ove eseje posmatramo u smislu izvjesnih knji`evnih noviteta ili onoga {to
doprinose tada{njoj knji`evnoj kritici, mo`emo re}i da je ova studija eksponat konstatacija
koje se, posljednjih dvadeset do trideset godina, iznose u ovda{njoj nacionalno koncipiranoj
ukupnosti knji`evnokriti~ke gra|e. Dakle, ni{ta nam novog ne donosi, osim {to su sada teze
o posebnosti sevdalinke kao “prizvuka slavensko-bogumilske sjetne prolaznosti u prostoru i
vremenu” (122), o sevdalinci kao produktu (izme|u ostalog) orijentalnog elementa,”po inten-
zitetu strasti, po sili i potencijalu senzualnosti u njoj” (123) itd. Kao autor koji je u potpunosti
svjestan stereotipnog tuma~enja isto~nja~ke kulture kao silovite, senzualne i strasne, Rizvi},
na isti na~in, odlu~uje da ovu ~injenicu zanemaruje kada mu odgovara. Tako|er, elemente
konteksta i kulturolo{ke pozadine uzima kada mu, kao konstruktivni elementi, oni odgova-
raju, ali deskribira, bez ikakvog problematiziranja, sevdalijsku sliku `enske podre|enosti mu-
{karcu, njene nemogu}nosti opiranja uslovljene sredinom i na~inom `ivota. Patrijarhat, kao
stil i na~in `ivota, Rizvi}u u ovim pjesmama nije problemati~an, ali jeste funkcionalan u smislu
tipologizacije tzv. “mu{kih”, aktivnih i “`enskih”, pasivnih vrijednota. Na kraju zaklju~uje
da sevdalinku okru`uje “atmosfera onog nedefiniranog treperenja iracionalne izmaglice koja
okru`uje svako pravo umjetni~ko djelo” (135, podvukla J. B.). Dodatna mistifikacija pridodaje
toj navodnoj izmaglici, iracionalnosti i nedefiniranosti, potpuno apsurdnoj i paradoksalnoj
15

AKT.indd 15 6/5/2013 7:01:51 PM

 BOSNIACA
ako se ovakav zaklju~ak podastire na kraju jedne knji`evne analize jednog knji`evnog djela.
Zbog ~ega Rizvi} uop}e analizira ako je svjestan svoje limitacije u upotrebi knji`evnokriti~kog
aparata – ako je djelo nemogu}e analizirati?
Vi{estruko je zanimljiv esej “Socijalni aspekti Hasanaginice”, koji je prisutan i u Alefovim
hrestomatijama, a ti~e se analize balade “Hasanaginica”. Interes za Hasanaginicu proizilazi, pri-
je svega, iz vrlo jasnog slikanja tragi~nog polo`aja `ene u jednom sistemu koji nije dopu{tao
nikakvu mogu}nost pobune, pa ~ak i na navodnom terenu na kojem je ona dominirala, a to
je privatna, porodi~na sfera. Rizvi}, pak, pri~u okre}e ka socijalnom aspektu, interpretiraju}i
sukob Hasanage i njegove `ene kao klasni, kroz probleme u braku potaknute Hasanagi~inim
prezrivim stavom prema mu`u koji je, na dru{tvenoj ljestvici, ni`e pozicioniran. Problem eska-
lira njenim odbijanjem da ga posjeti na rati{tu, {to kona~no i tragi~no raspli}e situaciju. Hasa-
naginica je okarakterisana kao pripadnica begovata, koja se “bori sa kastinskom psihologijom”
(149). Njen privatni i psiholo{ki tragi~ni usud preba~en je na nivo povr{nog ponosa, ~ime se,
ako ne eksplicitno, a onda implicitno pravda Hasanagin potez. Ovakav se Hasanagi~in ~in
osu|uje i kroz uzuse {erijatskog prava, kojim Rizvi} sa pravno-krivi~nog aspekta zakona koji
je bio va`e}i za sve koji su bili pripadnici muslimanske zajednice, tuma~i i opravdava mu`ev-
ljevu odluku da `enu otjera iz ku}e, te da joj zabrani pristup djeci. Dakle, mu` `enu mo`e
isklju~iti iz bra~ne zajednice ako ona “nastoji da umanji njegov autoritet ili ako unosi sva|u
ili razdor me|u ~lanove porodice” (147). Samim tim, a prethodnim Rizvi}evim obja{njenjem
na koji su na~in sva|a i razdor provocirani, bri{e se cjelokupnost jednog rijetkog uvida u her-
meti~nost patrijarhalnog svijeta, a odnosi se vra}aju u svoju ve} ucrtanu dinamiku. [tavi{e,
Rizvi} poku{ava nametnuti sljede}e tuma~enje stihova “Da! Moj brate, velike sramote! / Gdi-
me saglie od petero dize!”: “Iz ovih rije~i izbija osje}anje stale{kog poni`enja i to od ~ovjeka
nejednakog njoj, sramota tjeranja od ku}e i iz braka koju ona osje}a kao begovica u trenutku
susreta s bratom-begom i koja je ja~a od ~injenice petoro djece koje mora ostaviti. Naglasak
je u ovom trenutku na sramoti i poni`enju, ne na djeci (…)” (142). Odvijaju}i interpretaciju u
tonu koji je nametnuo u po~etku, Rizvi} neubjedljivo poku{ava da akcenat prenese na `ensku
aroganciju i ponos koji je sam u~itao, a zanemaruje cjelokupnu pri~u i kontekst. Patrijarhalne
vrijednosti su tako o~uvane, a tradicionalna “bo{nja~ka epska etika” netaknuta.
Pored interpretacija, u ovoj su studiji sadr`ani i osvrti na monografije i nau~ne radove dru-
gih autora. Uglavnom je rije~ o onima koji su bliski Rizvi}evom senzibilitetu i pozitivisti~ko-
geneti~kom metodu, koji su, mo`e se re}i, proiza{li iz njegove {kole. U tom smislu, niti u ovim
osvrtima nema nekog nau~nog izazova, jer autor izuzetno afirmativno komentari{e njihov
sveukupni rad bilo na sevdalinci (Munib Maglajli}), bilo na opusima pojedinih knji`evnika
poput Skendera Kulenovi}a (Enes Durakovi}, Fahrudin Rizvanbegovi}). Rizvi} se uglavnom
pozitivno osvr}e na metodologiju rada, koja je uvijek bliska njegovoj, odobravaju}i spiskove
literature i pozadinu radova. Kritika sadr`aja povremeno poprima formalan ton, pa se tako
pojavljuju sljede}e re~enice uop}enog i formalnog kriti~kog stava: “Maglajli} dopunjava (svoj
rad, prim. aut.) novim zna~ajnim saznanjima (…), te mnogim drugim podacima, tako da on
lijepo ilustrira svoju te`nju za jo{ dubljim nau~nim utemeljivanjem zacrtanih postavki” (157,
podvukla J. B.); “… lijepo je pokazao i dokazao” (165) itd. U cjelokupnosti svih osvrta na tu|e
studije pojavljuju se terminolo{ki sklopovi dobro poznati onima koji su ~itali i, recimo, Durako-
vi}eve eseje: “panerotizam”, “prenapregnutost erotike”, “prenapregnuta ~ulnost” (i kod Hume
i Nametka), “panerotski i panteisti~ki do`ivljaj `ivota”, “paneroti~ni vitalizam”, “simboli~no-di-
tirambski senzibilitet jednog panerotizma” (kod Hume) itd. Ta egzaltiranost izraza, ushi}enost
govora o autorima koji, prema Rizvi}evom stavu, potvr|uju knji`evno bo{nja{tvo, ponekad
prelazi u nejasne ki}ene stilske forme, kao {to su “vazdu{asti medaljon”, “kristalno-metalne
sonorne sinestezije”, “kliktavo lirski”, “posebna aroma proze”, “slapovi poezije”. Istovremeno,
o~aranost epikom o~ituje se u nizu kovanica s pridjevom “epski”: “epske crte”, “epska duhovi-
tost”, “epski duh”, “epska tradicija”, “epski {ablon”, “epsko raspolo`enje”, “epski mentalitet”,
16

AKT.indd 16 6/5/2013 7:01:52 PM

 BOSNIACA
“epska sredstva opisa i stila”, “epska doba”. Kada je u pitanju jezik kao emanacija duha, Rizvi}
aplaudira Krle`i na prepoznavanju jezika bo{nja~kih muslimana kao najljep{eg i najslikoviti-
jeg; Krle`a je to radio s “nepogre{ivim osje}anjem” (351). Bo{nja~ka lirska osobenost je, ina~e,
sadr`ana u “mehkoj jezi~koj izra`ajnosti aromati~nog turcizma” (397). Tendiranje ka stilizaciji
izraza, potpuno neprimjerenoj nau~nom tekstu, Rizvi} pokazuje i u kori{tenju aorista: “Da bi
ga privezao za ku}no ognji{te i zavi~aj, stariji brat o`eni Mulabdi}a, i misao o seobi po~e se po-
malo gubiti (…), pogotovo kad ga (…) namjesti{e u nekakvu slu`bu (…). Mjesto te`nje za nas-
tavkom {kolovanja (…), Mulabdi}a po~e zanositi i zaokupljati `elja (…)”. Ovo personalizirano
biografisanje se vra}a u tok nau~nosti bez ikakvih vidnih razloga za promjene stila.
Kada je rije~ o vi{enacionalnoj saradnji, kakav je bio knji`evni duo Osman-Aziz, Rizvi}
je sklon generaliziranju, nategnutom zaklju~ivanju i op}enito opredjeljivanju u korist naci-
onalnog elementa. Dok je Nuri-Had`i}eva emocionalnost produkt “orijentalne komponente
bo{nja~kog naslje|a” (239), koja, kao knji`evna osobina u ukupnosti njegovog opusa, djeluje
prirodno i “nema u njima naivnosti i diletantizma, da bi neko mogao primijetiti: ovo nije `ivot
Bo{njaka” (239), dotle se Mili}evi}ev udjel navodi kao onaj nefunkcionalni, jezik mu je “do
krajnosti kroatiziran, neprirodan za bosanskohercegova~kog pisca i ~itaoca, posebno musli-
manskog (242, podvukla J. B.). Mili}evi}ev knji`evni rad biva svojski napadnut zarad odsustva
“pripovjeda~ke topline i `ivosti u naraciji, pejsa`a bez boja ukoliko ga uop}e ima, atmosfera
bez arome (…)” (242). Ovakva Rizvi}eva `estina dominira jedino u onim dijelovima u kojima
se autor nebo{njak i nemusliman osu|uje upravo zbog svog nebo{nja{tva i nemuslimanstva,
koji, nadalje, uvjetuju njegovu literarnu inferiornost. Njegova opreznost u izno{enju ovakvih
klasifikacija, u ve}ini studije prepoznata uglavnom u podtekstualnim insinuacijama, dosta
se jasno – i kona~no – objelodanjuje u eseju “Novele Alije Nametka ili Poetika podno{enja
sudbine”. Naime, u obja{njavanju “ambivalentnog” odnosa kriti~ara prema Nametkovim dje-
lima Rizvi} neupu}enom ukazuje na distinkciju izme|u bo{nja~kog i nebo{nja~kog autora/kri-
ti~ara/~itaoca: “Bo{nja~ki ~italac (i kriti~ar) do`ivljava Nametka kao svog pisca i njegovo djelo
kao sliku i izraz bo{nja~kog svijeta i `ivota. Andri}a, koga je Jel~i} (sporni kriti~ar, op. aut.)
uzeo u pore|enje, i njegovu sliku tog svijeta, odbija kao neizvornu, nedobronamjernu, la`nu
i tendencioznu, a samog pisca kao ~ovjeka kome je taj svijet tu|, zato optere}en pishopatskim
likovima i manijakalnim postupcima, stranim njegovu katoli~ko-evropskom duhu i senzibili-
tetu. Hrvatski kriti~ar (i ~italac), na drugoj strani, posmatraju}i Nametka u sklopu hrvatske
knji`evnosti, zamjera mu zbog folkorizma, kojim on ozna~ava sve ono (…) {to je, zapravo,
hrvatskom ~itaocu, i kriti~aru, daleko i tu|e, {to on ne razumije i emocionalno ne prihva}a jer
nije u duhovnom skladu sa njegovim bi}em, {to je za njega romanti~arski daleka egzotika.”
(352-353). Rizvi}eva pronicljivost ide do te mjere da iza kriti~arski negativnog stava prepo-
znaje “nerazumijevanje bo{nja~kog svijeta i njegova stoi~kog podno{enja sudbine” (356). “Za
nemuslimanskog ~itaoca to je egzotika, za muslimanskog to je duhovno-povijesno odre|enje
imanentno njegovu bi}u” (357). Njegovi stavovi ne iznena|uju, naro~ito ukoliko se uzme u ob-
zir postojanje njegove studije o Andri}u i Bo{njacima, {to se prote`e i do imaginarnog razliko-
vanja na osnovu nacionalne pripadnosti ~itaoca, koja ga opredjeljuje ili afirmi{e za odre|eno
~itanje. Bi}e ~itaoca, koje lebdi, neuhvatljivo, na metafizi~koj ravni i spu{ta se do onih koji
ulaze u proces stvaranja i recepcije djela, rizvi}evski je prepoznato kao su{astveno duhovno
bi}e, emanacija svekolikog etni~kog identiteta. U ovom je eseju, u najve}oj mjeri, izra`ena
koli~ina nenau~nog i neknji`evnog stava, potpuno neprikrivenog i serviranog kao op}a stvar.
Unutarnja paradoksalnost strukture proizilazi i iz zamjeranja nekorektnosti (u konkretnom
eseju) drugih tuma~enja koji idu u smjeru prepoznavanja patrijarhalnog dru{tvenog sistema
unutar bo{nja~ke zajednice, a na osnovu odre|enih literarnih predlo`aka, dok autor sebi uzi-
ma za pravo da provodi neku vrstu socijalno-eti~ko-nacionalnog seciranja na tom bo{nja~kom
bi}u koje je sadr`ano unutar svakog od ~lanova ove nacije. Knji`evno djelo nije socijalna stu-
dija, napominje Rizvi}, ali ipak sam govori o saobraznosti duha autora i njegovog naroda, sve
17

AKT.indd 17 6/5/2013 7:01:52 PM

 BOSNIACA
okupano u svijetlu tzv. Velikog Bi}a. Opet, egzotiku navodi kao jednu od bitnih karakteristika
bo{nja~kog stvarala~kog bi}a, kao supstrat susreta orijentalne i slavenske komponente („Ori-
jent kao povijesno-civilizacijska komponenta bo{nja~kog bi}a“, 352) a onda je, kada vi{e nije u
funkciji interpretacije, prebacuje u vizuru onog drugog ~itaoca, neprijateljskog i nepozvanog,
kojemu je egzoti~no sve {to je orijentalno.
Pojedini njegovi eseji predstavljaju, su{tinski, pregled kriti~arskih napisa o autoru, kakav
je i „Hasan Kiki} u knji`evnom `ivotu Bosne i Hercegovine“. Takav je, na izvjestan na~in i esej
„Relativizam kao struktura i poetika romana Dervi{ i smrt“. Op}enit dojam ove zbirke eseja
jeste dominantnost aksiolo{ke informacije, ali dosta tendenciozna zbrkanost i anahronost me-
todologije i knji`evnokriti~ke aparature. Zajedni~ka crta svih eseja jeste struktura, slaganje
biografskih i kriti~kih podataka, tako da jedno iscrpljuje i nadopunjuje drugo. Ovakav odnos
prema tekstu povla~i i odnos prema autoru; zato Rizvi} uporno tra`i spone jednog i drugog,
i{~u|avaju}i se, tako, kada kod jednog od autora u autobiografskim zapisima ne nalazi adekva-
tnu `ivotnu potvrdu o ljubavi prema, kako se to voli re}i, „plotskom“ i „erotskom“, koju je isti
autor pokazivao obilato u svojoj prozi. Op}enit dojam nesre|enosti, pak, proizilazi iz zbrke na
planu pravopisa, konstrukcije re~enica, lo{ih stilskih rje{enja i mno{tva tipfelera (npr. „Atmo-
sfera pustog sokaka kad mali odlazi u d`amiju, (…) predstavlja atmosferu…“; „No jo{ gore
od toga mentaliteta je to (…) {to se ona smatra kao mjesto…“, „baca refleks“ itd.). Nedostatak
u`eg koncipiranja zbirke pod odre|enim oblastima tako|er doprinosi utisku nejedinstvenos-
ti i isforsiranosti, {to se, opet, mo`e povezati sa izdava~evom napomenom na po~etku, ali i
tekstom jednog od ~lanova redakcije, Had`ema Hajdarevi}a, povodom Rizvi}evog nau~nog
rada. Godina izdanja je 1994., zna~ajna ne samo zbog ~injenice da je to ratni period, ve} i zbog
Rizvi}eve smrti. Tako|er, ovo izdanje predstavlja zavr{etak projekta borbe za jedinstvenu,
hermeti~ki zatvorenu nacionalnu knji`evnost, u skladu sa istim procesima koji su se vodili u
regiji.

Panorama bez perspektive

Ako podrazumijevamo da panorami~an pogled predstavlja potpunost perspektive, mogli
bismo se zapitati za{to je toliko pa`nje posve}eno alhamijado knji`evnosti, kao i knji`evnici-
ma austrougarskog perioda; savremenih djela gotovo da i nema, ukoliko ne uzmemo u obzir
pregled Durakovi}evih radova o Skenderu Kulenovi}u, uvida u rad o relativizmu u „Dervi{
i smrt“, te kratki „Pohod kroz djelo Maka Dizdara“ ({to je, su{tinski, sekundarna literatura).
Konstituiranje knji`evnosti kao pravolinijskog, jednoobraznog procesa zna~i i nu`no lociranje
njenih po~etaka, posezanje u pro{lost kako bi se ustanovio porodi~no stablo, prijeko potrebno
u ideolo{kim identifikacijama naroda. Nije slu~ajnost da se za Rizvi}evim uvodnim esejem
(„Poetika bo{nja~ke knji`evnosti“) pose`e u potrebama opravdavanja projekta nacionalne
knji`evnosti (Vedad Spahi} isti esej, kao i Rizvi}evu podjelu na ~etiri „va`na aspekta“ kroz
koje se konstitui{e jedinstvenost ove knji`evnosti na dijahronijskoj ravni, iskori{tava u svojoj
zbirci „Prokrustova ve~ernja {kola“). Postojanje ove zbirke, ali i njeno nastajanje, jeste projekt
u pravom smislu rije~i, apologija romanti~arskim literarnim ciljevima, poku{aj izolovanja, ko-
ji se provodi i, s manjim ili ve}im uspjehom, nastavlja i opstaje, unutar nastavnih planova i
programa.

18

AKT.indd 18 6/5/2013 7:01:52 PM

 BOSNIACA

Maja Abad`ija: Kroz poststrukturalisti~ku pra{umu

(Alma Deni}-Grabi}. Bosanskohercegova~ki roman na kraju stolje}a.
BZK Preporod, Br~ko, 2010.)

I
Savremeni povijesni trenutak optere}en je partikularitetima, ~emu nije umakla ni knji`evna
znanost, odbacuju}i kao modernisti~ku himeru mogu}nost da se u univerzalnu Kulturu knji`e-
vna djela mogu uklju~iti putem estetske perfekcije radije nego autenti~no{}u svojih lokalnih
identitarnih drama. Ona kao takva do`ivljava paradoksalnu situaciju u kojoj se njenim {ire-
njem integriraju koncepti, metodologije i terminologija drugih disciplina, a knji`evna znanost,
a time i kritika sama postaje sve vi{e usko podru~je znanstvene ekspertize. Ovaj zbir me|uso-
bno isprepletenih preduslova omogu}io je da se u polju knji`evne kritike pojavljuju knjige
kao {to je i „Bosanskohercegova~ki roman na kraju stolje}a“ autorice Alme Deni}-Grabi}. Ova
knjiga, iako prijem~iva isklju~ivo u polju struke, predstavlja bez sumnje oazu znanstvene ’pot-
kovanosti’, sa sudovima potkrijepljenim argumentima i besprijekornim usvajanjem idejnih sis-
tema, te stoga nije ni ~udo {to je na bh. knji`evnoj sceni primjena kao ’rijetka biljka’.

Metodolo{ki oportunizam
Me|utim, njen novum nije u originalosti kriti~kog mi{ljenja ili metoda, nego tek u aplikaciji
i kombinatorici preuzetih teoretsko-kriti~kih koncepata u {irokom dijapazonu poststruktura-
lizma, iskori{tenih u ~itanju djela bosanskohercegova~ke i svjetske knji`evnosti. Stoga valja
naglasiti da su slabosti ove knjige veoma ~esto i slabosti koncepata samih kada izlaze iz okvira
aritmeti~ki proste primjene na knji`evna djela. Teorijska osnovica na kojoj je sazdana studija
je teorija narativnog identiteta Paula Ricoeura, njegova hermeneutika sopstva razra|ena u
knjizi „Sopstvo kao drugi“, stoga se i autorica oslanja na bazi~nu tezu da je „problematika li~nog
identiteta (je) temporalna dimenzija ljudskog djelovanja“, a takav narativni identitet se su~eljava sa
fiksiranim te i „pri~a dobija posredni~ko mjesto za samotuma~enje i samorazumijevanje identiteta u pro-
cesu“ (17). Me|utim, brojna slaba mjesta ove knjige prizivaju jednu potrebu za pro~i{}enjem
interpretacije, u uvrije`enom mi{ljenju – neostvarive bez animiranja slo`enog teorijskog apa-
rata, nagla{avaju potrebu za jednim novim modusom kriti~kog mi{ljenja koji bi se mogao
projicirati na djelo bez repetitivnosti i op{tosti.
Ovakav metodolo{ki oportunizam koji se ogleda u strategijama proste aplikacije, teorijske
kombinatorike i ~itala~ke aspektualizacije mo`e knji`evnosti {tetiti na vi{e nivoa. Simuliranje
poststrukturalisti~kog teorijskog pluralizma unutar jednog jedinog teksta vrlo ~esto interpreta-
ciju mo`e rastrgati do te mjere da se gubi cjelina tuma~enog djela, dok aspektualizacija ~itanja
ne {teti samo cjelovitoj interpretaciji, nego i totalitetu ~itala~kog iskustva. Me|utim, najva`nija
dimenzija ovog kriti~arskog partikularizma je njegovo bezglavo bje`anje od estetske evaluaci-
je i analize koje ide to te mjere da autorica gotovo nikako ne referira na literarnost djela, nego
se gubi – zahvaljuju}i teorijskim konceptima koje odabira – u politi~koj, socijalnoj, rodnoj,
ukratko, identitarnoj drami likova, te politi~kim i socijalnim implikacijama iste. Strategija pro-
nala`enja tra`enih elemenata u tekstu stoga ne zahtijeva toliko parcijalnost ~itanja koliko redu-
kciju ~itanog djela na iste te elemente u Prokurstovoj postelji koncepta.
[to se ti~e autori~inog uvodnog poja{njenja o odabranom metodu ~itanja, ~etrnaest anali-
ziranih romana shva}eni su kao ’tekstualne mre`e u koje se smje{ta ~itatelj/ica’, a pristup je

19

AKT.indd 19 6/5/2013 7:01:52 PM

 BOSNIACA
odre|en na slijede}i na~in: „Imobiliziraju}i ~itateljsko tijelo u vlastitoj putanji lektire, omogu}ilo mi
je da ~itanje krene sa bilo kojeg pripovijedanjem konstruiranog mjesta.“ Percipiraju}i tekst kao ’dis-
kurzivnu tvorevinu’, ’stavljaju}i akcenat na performativnu koncepciju propovjednog teksta’,
autorica potencira Foucaultovu arheolo{ku analizu koja „individualizira i opisuje diskurzivne tvo-
revine, tako da se u me|uzavisnosti razli~itih tekstualnih instanci – pripovjeda~a/ice, lika, autorice/a, i
~itateljice/a uspostavlja ugovor pomo}u kojeg se opisuju i interpretiraju iskazi diskursa/teksta.“ (222)
^ini se da dekonstruktivisti~ka samouvjerenost olako odbacuje totalitet djela, a kretanjem sa
nasumi~no odabranog mjesta, ozbiljno se zanemaruje sama pripovijedna konstrukcija i kom-
pozicije koja je od izuzetnog zna~aja za romaneskne tekstove. Arheolo{ka analiza je ~itala~ki
metod koji, ovako odre|en, uistinu djeluje osvje`avaju}e, me|utim i on, uplitanjem interesa
za identitet estetski aspekt teksta, a naro~ito estetsku evaluaciju, ostavlja po strani. Pitanje
politike identiteta koje se mo`e ozna~iti kao traganje za manifestacijama, reprezentacijama i
diskurzivnim konstrukcijama istog tretirano je gotovo opsesivno, od ~ega se autorica distanci-
ra na slijede}i na~in: „Naime, postmoderna kultura je zagovaraju}i razliku i Drugog u procesima globa-
lizacije, ustvari, uspostavila projekat fiktivne slobode. Pad Berlinskog zida koji je ozna~io kraj utopijskog
projekta kolektivne slobode bio je po~etak ispostavljanja drugih ideologija u novom povijesnom kontekstu.
U projektu politike identiteta uspostavlja se manjinski subjekt razlike kojem esencijaliziranje identiteta
slu`i kao strategija kartografiranja i mapiranja pozicije u sukobu manje sa ve}inom.“ (28) Me|utim,
uo~avanje slabosti koncepta u {irem povijesnom kontekstu savremenog trenutka, ne spre~ava
je da ga u me|uprostoru izme|u ’kulta’ i odbacivanja svesrdno uzglobljuje u vlastito ~itanje
knji`evnih djela gdje dosljedno bilje`i sve one topose politike identiteta kakva je na primjer
hibridnost, granica, Drugost i druge.
Konceptualne slabosti naro~ito se otkrivaju u poglavlju pod naslovom „Kraj dvadesetog sto-
lje}a: bosanskohercegova~ki roman izme|u globalnog i lokalnog“ koje funkcionira kao uvod u
smislu kontekstualnog pozicioniranja autori~inih istra`iva~kih napora. Naime, ona svojoj mi-
nucioznoj analizi politike identiteta, sje}anja, reprezentacije pretpostavlja multikulturalnost
bosanskohercegova~kog kulturnog prostora kao „strategiju prevazila`enja izolacionizama nacional-
nih tradicija i zahtjev za uspostavljanje gra|anske svijesti“ (32), a roman je u ovom ’postmortalnom’
periodu historije artikuliran u okviru op{teg mjesta, izme|u ’neomitologiziraju}e velike pri~e’
i ’mikro pri~e i otvaranja mjesta za Drugog/u’ (35). Grade}i svoj kriti~ki kompleks na skliskom
tlu multikulturalizma, autorica cjelokupni svoj napor dovodi u rizik od gromoglasnog ru{enja
zbog naivne upotrebe ovog kulturolo{kog koncepta koji je ve} u mnogome deplasiran kao
podlo`an manipulaciji i legitimiranju nacionalnih tradicija. Drugi problemati~an element je
oponiranje mikro i makro pri~e koje je ve} postalo op{te mjesto u ve}ini knji`evnokriti~kih tek-
stova koji se bave postratnom bh. literaturom. Sveprisutnost ovog koncepta kao op{teg mjesta
u knjizi Deni}-Grabi}eve evidentna je u nizu citata koji slijedi (ovaj konstrukt je autorica upo-
trijebila da uokviri svoju analizu u barem polovini eseja iz ove knjige):
„Izme|u eti~kog apela da se prepozna `elja d/Drugog i `elje za revizijom ’prividnog reda istorijskih
~injenica’, da bi se uvo|enjem stvarnih li~nosti i doga|aja pokazalo kako je mogu}e pisanje i druga~ije
historije, uspostavlja se narativna scena na kojoj }e se „izvesti“ prizivanje svijeta ’malih pri~a’ is-
klju~enih iz povijesnih uop}avanja kao ~in uprizorenja narativnog identiteta onih ~ije bi pripovijes-
ti u svakom drugom slu~aju ostale nezamije}ene.“
(U znaku ru`e: kako iskora~iti u pri/povijest, 69)
„Grade}i narativni identitet Kadijinog lika preko okvirne pri~e utemeljene na baladi Hasanaginica,
otkrivamo, ili bolje re}i ’prepoznajemo’ jednu novu Hasanaginicu, jedno novo ~itanje teksta, historije i
tradicije, pa se takav narativni identitet uspostavlja na relaciji prepoznavanja sopstva u procjepu
izme|u historije i pri~e“ (Imotski kadija: Ne~ista historija fantoma i nalog pravde, 57)
„U [ahrijarovom prstenu uspostavljanjem privatne male pri~e i mno{tvo historija i uloga subjekta
u njima dekonstruiraju se Velike emancipatorske pri~e/Povijesti.“ ([ahrijarov prsten: genealo-
gija farnaka, 85)
20

AKT.indd 20 6/5/2013 7:01:53 PM

 BOSNIACA
„Li~no pri~anje pri~e i slaganje fotografija odvijaju se ne prema principima kauzaliteta, ve} kako ih se
pripovjeda~ica sje}a i izmi{lja ih, sa`ima i razvla~i, pi{u}i jednu pre{u}enu pripovijest koja ima sub-
verzivni karakter u odnosu na dru{tveno-politi~ki kontekst, i pri tom oblikuje druga~ije ~itanje
historije“ (Muzej bezuvjetne predaje – zapetljani ~vor neprevodive muke, 116)
„Nasuprot monumentalisti~kog reprezentiranja povijestu u romanu Berlinski nepoznati prolaznik
suo~eni smo sa mikro pri~ama, malim pri/povijestima koje se nastoje opri~ati kroz pripovjeda~ku
perspektivu pre`ivjeloga koji sada svjedo~i u svoje, ali i ime onih koji nisu pre`ivjeli.“ (Berlinski nepozna-
ti prolaznik, Liminalnost imaginarnih zajednica ili naracija o nacionalnom m identitetu, 130)
„Konstruirana mala pripovijest, u kojo individualno iskustvo rata i stradanja postaju sveobuhvatno
iskustbvo koje preobra`ava i uni{tava porodicu, rodni grad, dom, prijateljstvo suprotstavlja se ep-
skom narativnu kao nacionalisti~kom projektu konstruiranom kroz matricu mu{kocentri~nog i
ratni~kog diskursa“ (Sli~an ~ovjek Irfan Horozovi}: Zeradu{tova mudrost pre`ivljavanja, 181)
„Unutar katastrofe historije, historije kao bolesti, evo romana ~ije }e svjedo~enje, kao i eti~ke procjene
u imaginarnoj laboratoriji, autoironi~nim iskazom potkopati svaku pretenziju na metapripovijest,
i strategijom zapisivanja intimnog svijeta malih pripovijesti aktualizirati jedan prostor, mise-
en-scenu, jednu knji`evnu prostornost koja, nije samo predstavljena, nego i, kako bi rekao Genette, pred-
stavlja~ka.“ (194)
Idejni obzor ove knjige obilje`en je i izrazitom repetitivno{}u; kada autorica ka`e: „Moja
je teza da je bosanskohercegova~ki roman dijagnosticirao stanje umjetnosti, svijeta i pojedinca u njemu
kao nostalgi~nog prognanika, egzilanta iz ideologije, politike, tradicionalnih poeti~kih obrazaca, zatim
iz jezika, naroda, nacije“, ona prisvaja amalgam ve} potvr|enih teza i neodre|enost pojma bo-
sanskohercegova~ki roman kojem tek izuzetnim sintetskim naporom mo`emo odrediti zaje-
dni~ku ideolo{ku i/ili poeti~ku sastavnicu. Autorica zapravo na ve} utvr|ene na~ine lokalizira
postmoderno stanje literature u postpotopni bh. kontekst {to te{ko da mo`e usloviti neku
plodonosno i inovativno ~itanje. Svoju repetitivnost ova knjiga otkriva kroz mo`da nepa`lji-
vo ili nemarno preuzimanje jedne nedovr{ene (nedovr{ive?) knji`evnohistorijske paradigme
(bosanskohercegova~ka knji`evnost) ~emu je tako|er mogao biti uzrok i nedostatak boljeg
konceptualnog ’oslonca’.
Kona~no, i sam naslov govori o golemom sintetskom naporu autorice da se putem jednog
usvojenog interpretativnog modela govori o romanu u jednom historijskom periodu. Refe-
rentni okvir za ovo (prema godinama izdanja analiziranih romana) prote`e se od najranijih
godina postratne BiH do recentnog perioda, a ~injenica da se zasniva na ve} uvrije`enim,
iako teoretski nedore~enim poeti~kim modelima govori tako|er o jednoj te`nji da se knjizi
u gra|enju novog kanona da zna~ajno mjesto. Stoga se valja zapitati za{to je upravo ovakva
knji`evnohistorijska odrednica odabrana za zna~enjski pregnantnu poziciju naslova? Da li uis-
tinu bosanskohercegova~ki roman uza svu svoju neodre|enost (ili zahvaljuju}i istoj) mo`e, u
autori~inoj velikodu{noj gesti obuhvatiti i {ire shva}en interkulturni prostor kojim cirkuliraju
romani Karahasana, Horozovi}a, Lazarevske, ali i Ugre{i}ke i Pi{tala, ili se njime implicira kul-
turna propusnost i difuznost bosanskohercegova~kog knji`evnog prostora, {to na perifidan
na~in odaje ideolo{ku strategiju ovog sintetskog ’poduhvata’.

II
Oprimjeravanje koncepata: hibridni i grani~ni identiteti
Sredi{nji dio knjige koji se bavi analizama konkretnih djela razapinje se izme|u lucidnih
zapa`anja i besplodnog teoretiziranja. U prvom dijelu, kre}u}i se u polju me|udejstva silni-
ca historije i fikcije, autorica i{~itava razli~ite moduse njihovog odnosa kroz tri romana bh.
postra}a i uz roman „Zovem se Crveno“ Orhana Pamuka ’kao komparativni primjer’. Pritom
iznosi jednu veoma dubioznu sin/tezu: „Mora se priznati da bosanskohercegova~ki postmoderni
21

AKT.indd 21 6/5/2013 7:01:53 PM

 BOSNIACA
roman zapravo se i nije do kraja suo~io s pro{lo{}u (naprimjer komunisti~kom i socijalisti~kom) ili sre-
dnjevjekovnom (kao primjer koji potvr|uje pravilo, usamljeni stoje Makovi Spava~i)“ (43). U te`nji da
prenaglasi poentu, a time i cilj vlastitih analiti~kih napora, autorica konstruira ovu nespretnu
re~enicu koja govore}i o romanu, zaziva poetsku zbirku kao protuprimjer.
Sli~nih nepreciznosti ima na pretek: tako „Imotski kadija“, roman Irfana Horozovi}a, biva
ve} u startu obilje`en kao ’vi{estruko kodiran romaneskni labirint’ (54) sa fusnotnom reminiscen-
cijom na „Ime ru`e“ Umberta Eca, ~emu bi razlog bio da je ovaj postupak zapravo poja{njenje
pojma ’vi{estruka kodiranost’; me|utim, samo se uz veliko sintetsko naprezanje mo`e utvrdi-
ti da je ona kod Horozovi}a i Eca istozna~na. Naime, iako autorica navodi da Imotski kadija
„na prvoj razini svoje vi{estruke kodiranosti upu}uje na obrazac pikarskog romana“, paralela
sa ekovskim mije{anjem trivijalnih pripovjednih obrazaca u visokoumjetni~ki knji`evni tekst
~ini se prenategnutom, a iz ove kratke napomene se gotovo da zaklju~iti da je Horozovi} imao
postmodernisti~ku agendu usmjerenu prema ~itaocu poput Eca. Lik kadije se otkriva kao ’gra-
ni~ni identitet’ u zbunjuju}oj tezi: „Posredovanje pri~e, to jest njena sposobnost da oblikuje likove
i njihove identitete u smjeru stalnog dinami~nog kretanja ’sopstva od istog ka drugom’ ~ini upori{te
narativnog identiteta kao grani~nog slu~aja.“ (56) Me|utim, iz maglovitosti analize lika kadije izra-
nja ne posve originalna, ali zato briljantno izvedena analiza intertekstualnog odnosa balade
Hasanaginica i romana, u smislu ’metonimijske redukcije’ koji ’uvodi Hasanaginicu u kontekst
povijesti, pokazuju}i da balada nije samo pri~a o tragi~noj ljubavi i nesporazumu, nego da je Hasana-
ginica svojim putovanjem kroz povijest knji`evnosti i kulturu(e) u jednu ruku konstruirala kulturni
model tradicije i istovremeno bila svojatana od strane povijesti kao strategijskog diskursa u perpetuira-
nju nacionalnog identiteta.“ (57) Ja~e insistiranje na ovom te`i{tu romana rezultiralo bi mnogo
uvjerljivijom, koherentnijom, sa`etijom analizom, bez besplodnog reflektiranja o ’putovanju
kroz kulture’ u cilju konstruiranja identiteta glavnog lika, a rezultat je rasut, raspr{en, difuzan
pristup tekstu samom.
Koncepti hibridnosti i grani~nosti naro~ito dolaze do izra`aja u analizi romana „[ahrijarov
prsten“ D`evada Karahasana, u kojoj se narativni identiteti likova izvode iz ’genealogije far-
naka’: „Farnak je razlika/diffèrance, nedovoljno „~ist“ (bez zna~enja), da bi se na njega pristalo, da bi
bio prihva}en. Zato `rtvovanje postaje mogu}nost za izbavljenje, neka vrsta transdendencije, koju od
ova tri lika ne dobija jedino Faruk, budu}i da je stvarnost izgubila dimenziju eti~nosti.“ (78) Sa`imaju
se razli~ite reprezentacije ovog tipa identiteta, koje uklju~uju karrnevaleskni lik d`ina Bella i
Faruka koji je ’odsutno{}u oca … pretvoren u stranca, u „grani~ni slu~aj“ (84), dok je analiza lika
pjesnika Figanija upadljivo izostala. (navodi se tek da „Potraga za indentitetom i Bella i pjesnika Fi-
ganija pretvara se u ~in sramo}enja“ (81)). Trijadna Karahasanova postavka likova i njihovih pri~a
ne rezultira ravnomjernom ’podjelom pa`nje’ izme|u istih unutar same analize, nego se nagla-
{avaju oni podatniji za projiciranje `eljenih teoretskih konstrukata: Faruk iz prvog sloja pri~e,
hronotopski smje{tenog u neodre|ene, ali nesumnjivo bh. ratne koordinate, omogu}ava da se
na njegovom primjeru preispita preplitanje aktualnih identitarnih politika i interpolira ideja
bezdomnosti. Sli~no je i sa likom d`ina Bella, koji, percipiran kao karnevaleskan u bahtinov-
skom smislu tako|er mo`e biti materijal za aplikaciju, za razliku od pjesnika Figanija ~ije je
historijsko vrijeme, prema autori~inom tretmanu, tek uzeto kao neka vrsta upori{ta pripovije-
dnog univerzuma. Time se nagla{ava nepotpunost analize i uni`ava cjelovitost pripovjednog
postupka, one glasovite Karahasanove tehnike ’zrcaljenja’.
Drugi problem se ogleda kako u primjeni, tako i u slabosti samog koncepta hibridnog iden-
titeta Homi Bhabhe, ta~nije, u njegovoj pogodnosti da bude eksploatiran, da funkcionira kao
neka vrsta ’tre}eg pojma’ izme|u kultura koje mo`da nisu shva}ena kao odvojene i zatvorene
u sebe, ali svakako su vi|ene kao ograni~ene cjeline. Slabost primjene koncepta sastoji se i u
tome da se prenebregava analiza fantasti~ke prirode lika Bella i svrha ovakvog postupka se
svodi upravo na ovu ’trinarnost’ mi{ljenja umjesto binarnosti (unutar/izvan granica): „Zato su
Karahasanovi protagonisti stranci, ili prijastupnici, ili heretici, ili hibridi, (poput Bella, gotovo nestvar-
22

AKT.indd 22 6/5/2013 7:01:53 PM

 BOSNIACA
ni u svojoj ~udnovatosti) u svijetu koji ih isklju~uje iz kategorije „normalnih“.“ (88) Vidimo da auto-
rica izostavlja analizu mehanizma funkcioniranja fantasti~kog u tekstu iz rakursa postupka
autora, a premje{tanjem identiteta u onostrano, apostrofiran je `ari{ni identitarni konflikt, ali
lik Bella nije tek ’~udnovat’ ili karnevaleskan: analiza estetskog aspekta, ne toliko politi~kog,
ispitivanje o~u|uju}eg efekta postupka samog, fundamentalno je za razumijevanje djela i
otvara mogu}nost iskora~enja/prekora~enja granica ovog pristupa.
U dijelu knjige koji se bavi tzv. politikama sje}anja autorica navodi sljede}i niz autora:
D`evad Karahasan, Dubravka Ugre{i}, David Albahari. Salman Rushdie, Jasna [ami}, Josif Brodski,
Aleksandar Hemon, Orhan Pamuk, za koje ustvr|uje zajedni~ku odrednicu: „nisu ni jezi~no ni
nacionalno uokvireni, (koji) figuriraju upravo u kulturalnim me|uzonama, na granicama razli~itih
kultura“, te da su to „autori i autorice koji izabiru granicu kao svoju kriti~ku poziciju, dovode}i u
pitanje samu paradigmu svjetske knji`evnosti.“ (113) Paradoksalno je da se uza svo protivljenje
unifikaciji konstruira upravo jedna izjedna~iteljska, generalizatorska, redukcijska paradigma
svjetske knji`evnosti u kojoj se ~ini upravo ono ~emu se kroz cijelu knjigu protivi, niveliziraju
se pojedina~ne vokacije autora, odbijaju se sagledati nijanse njihovih polo`aja, reducira se nji-
hovo djelo na nekakvu ’grani~nost’. Zar je mogu}e govoriti na isti na~in o egzilu Brodskog i
Hemona, o artisti~koj ’intervenciji u pro{lost’ Rushdija i Karahasana? Ovaj nadasve arbitraran,
kvalitetivno neujedna~en niz treba da nas uvjeri u to da se mo`e konstruirati jedan novi ka-
non svjetske knji`evnosti koji okuplja ’transnacionalne istorije emigranata, kolonizovanih ili
politi~kih izbjeglica’, kao da je to jedini, iako {irok, tematski korpus kojim se nabrojani autori, a
i oni nenabrojani, podrazumijevani, bave. Tako|er, sinteze ove vrste odbijaju da uzmu u obzir
estetski momentum djela, koji bi morao biti klju~an pri smje{tanju pojedinih djela u ’najbolje
od najboljih’, odnosno, implicira se da su pojedina~ne poeti~ke strategije autora manje va`ne,
ili u dovoljnoj mjeri podudarne.
„Dvostruka egzilantska svijest pripovjednog subjekta izlo`ena razli~itim vremenima i prostorima u
sje}anje doziva i o`ivljava uspomene i odsutno, ne da bi se inicirala sentimentalna i komercijalna emi-
grantska pri~a, nego se stvarala~ko razmi{ljanje o poetici albuma i fotografija kao uskladi{tenog sje}anja
uspostavlja kao jedna od mogu}ih strategija opstanka.“ (115) Ovako autorica polarizira pripovje-
dnu strategiju Dubravke Ugre{i} u romanu „Muzej bezuvjetne predaje“ izme|u potencijalne
komercijalizacije, koja je ve} ~injenica i manir u okvirima globalnog knji`evnog interesa, i
postmodernisti~ke zagledanosti teksta u samog sebe, odnosno, autorefleksiju nad vlastitom
poetikom. Iz po~etne raspetosti analiza koja djeluje kao raritet na nivou knjige, jer gotovo
podjednaku pa`nju posve}uje estetskim aspektima teksta (poetika albuma s fotografijama)
i zna~enjskim implikacijama istog (poetika egzila), me|utim, uslijed globalnih interesa, neiz-
bje`no je bilo da na interpretativnoj vagi pretegne tas kontekstualizacije. Autorica se tako ras-
plinjuje u razja{njavanju svih nijansi reprezentacije egzilantskog identiteta i modusa sje}anja
koji vrludaju izme|u toposa globalnog i lokalnog ne smiruju}i se. Po~etna teza ni u kojem
slu~aju nije iznevjerena, me|utim, esej kao takav ne doprinosi boljem razumijevanju analizira-
nog djela, je, kre}u}i se ve} utabanim putem autorica nije mogla ostvariti `eljenu interpretati-
vnu inovativnost i neovisnost. Sli~no je i sa esejem koji tematizira roman „Berlinski nepoznati
prolaznik“ Irfana Horozovi}a, gdje se fokusira koncept ’poetike svjedo~enja’, tako|er kroz hi-
bridnost identiteta egzilanta, ali ovaj put ne u klju~u sje}anja, nego suosje}anja s drugim „kroz
brigu za drugog, empatiju, u susretu tu|eg i svog, iskrsava pitanje vlastitog identiteta“ (131).

Feministi~ka linija kritike: utilitarizacija ’`enskog pisma’

Feministi~ka linija analize koja u nizu romana propituje subjekte u}utkane povije{}u, na-
ro~ito je istaknuta u esejima koji se bave romanima iz pera spisateljica. U tekstu koji tematizira
roman „U znaku ru`e“ Alme Lazarevske, autorica isti ozna~ava kao ’izvrstan postmodernisti~ki
roman’ (67), ne uklapaju}i ga pak u kontekst koji je ve} ranije ustvrdila da ’metafikcija se ne mo`e

23

AKT.indd 23 6/5/2013 7:01:53 PM

 BOSNIACA
uzeti kao autonoman fenomen koji je u diskontinuitetu i potpunom negiranju vrijednosti i dostignu}a
modernizma, kako je to slu~aj sa ameri~kom metafikcijom koja nije optere}ena ru{enjem nacionalnog
kanona za razliku od europskog knji`evnog konteksta“ (37), a potom navode}i uz odobravanje za-
klju~ak Envera Kazaza koji ’postmodernisti~ku dionicu u kontekstu bosanskohercegova~kog romana
prepoznaje kao ’postmodernu modernu’ (44). Ve} je re~eno da u svojoj analizi autorica potencira
aspekte, odnosno, u ovom slu~aju, postmoderne kvalitete pojedinih romana koji joj u datom
trenutku odgovaraju kao inicijalna ta~ka za interpretaciju, zanemaruju}i okvirni koncept na
kojem je zasnovala ’utemeljenje’ istih tih romana u kontekstu. To su ozbiljne pukotine koje
ukazuju na skori raspad njene (i ne samo njene) labilne knji`evnokriti~ke konstrukcije koja
roman ne otkriva u njegovom totalitetu. Ukoliko se vratimo na onaj poststrukturalisti~ki fe-
ministi~ki fon spomenute analize romana Lazarevske, uo~it }emo jo{ i da za njegovo ~itanje
ona predla`e jednu dubioznu strategiju `enskog ~itanja koje po~iva na protupoziciji: Dakle,
~itateljice bi trebale, prije svega, pribaviti razli~ito polazi{te u svojim ~itanjima, obr}u}i ustaljene situaci-
je i ’unaprijed odre|en kalup’ (68), bez valjane eksplikacije i bez potrebe da se takvoj ~itala~koj
strategiji da malo vi{e kredibiliteta od prostog kontriranja. Tako|er, ’`ensko pismo’ shva}eno
je ne u punini (ili praznini) svoje estetike, nego tek kao ’verzija manjinskog/slabog pisma (…) i kao
ozna~itelj razlike u otporu prema mu{kocentri~nom, patrijarhalnom diskursu.’ (68) Tako vidimo da
autorica manipulira redukcijama u cilju maksimalnog lokaliziranja, su`enja svog ~itanja: ona
prilago|ava poststrukturalisti~ke koncepte femininog pristupa tekstu (i stvarala~kog i recep-
cijskog) da bi ostvarila svoj interpretativni cilj, me|utim, ovaj postupak je problemati~an jer
se sam koncept preuzima parcijalno, samo u jednom njegovom vidu, onom razlikovnom. ^ini
se krajnje neumjesnim da se ovakvo utilitarno etiketiranje zbiva ba{ u onom momentu kada
bi bilo mnogo zanimljivije, plodonosnije istra`iti upravo patrijarhalnu strategiju nacionalnih
kanonizatora ~iji je postupak upravo ozna~avanje bh. spisateljica kao protagonistica ’`enskog
pisma’ kada to ima, ali mnogo ~e{}e kada i nema svoje teorijsko i, {to je najbitnije, estetsko
opravdanje, a pod tom krinkom ih se upravo gura u knji`evnokriti~ki zape}ak iz kojeg se ne
mogu umije{ati u isklju~ivo mu{kocentri~no proizvo|enje kanona estetski relevantnih.
Tematizacija romana „Mraz i pepeo“ Jasne [ami}, u okviru istra`ivanja politika sje}anja,
po~inje nemu{tom i nadasve revoltiranom odbranom istog od zluradih kriti~ara koji su ga
ocijenili trivijalnim ’valjda zbog toga {to se u njemu prepoznaje/prepoznala obojenost rodom.’ (136).
Problem femininog pristupa ovom romanu korijeni u njemu samom: „Mraz i pepeo ~itan u
kontekstu postmodernisti~ke teorije i feministi~ke kritike (sic!) dekonstruira tradicionalne kul-
turolo{ke predstave sa jednim ironijskim tonom (…) insisitiraju}i pritome na nesvodivim razlikama i
razli~itostima.“ (137) Autorica kao da osigurava pravednu recepciju ovog romana insinuiraju}i
da isti, (samo) ako je ~itan u kontekstu postmodernisti~ke teorije i feministi~ke kritike, zado-
bija zaslu`eno priznanje. U kombinaciji sa ’odbranom’ istog od kritike Asmira Kujovi}a koji
ga etiketira kao ’jeftinu holivudsku pri~u’, ~ini se da autorica sugerira da se on ’i takav’ mo`e
pro~itati kao ’dekonstruktivisti~ki’ odnosno, estetski kvalitetan i tematski relevantan. Interve-
niraju}i u polje recepcije na ovaj na~in, autorica sugerira {irem ~itateljstvu da mu odre|ena
proza biva pribli`ena tek nakon osobite poststrukturalisti~ke obrade agilnog kriti~ara, time
kreiraju}i i imaginarni prostor nekih potencijalnih klasika koji su ’na ~ekanju’ ~itaoca akadem-
ske reputacije. Kriti~ka pozicija da roman, pro~itan na odre|en na~in, dobija na kvalitetu (!)
potvr|ena je i njenim etiketiranjem istog kao `enskog pisma, me|utim, sa rezervom: “Da je u
tekstu Mraz i pepeo rije~ o `enskoj prozi i „`enskom pismu“ (bez obzira na sve diskusije i problematiku
{ta je to „`ensko pismo“ i {ta zna~i pisati kao `ena sa problemati~nim definiranjem kategorije `enstve-
nosti/`enskosti/`ene) pokazuje i erotizacija govora, fragmentarnost, nesumnjiva perspektiva drugog i
manjine, pri ~emu narativni identitet prisvaja `ena subverzijom patrijarhalne epske materice.“ (137)
Uza svu rezerviranost prema fiksnim definicijama `enskog pisma, autorica ipak navodi neke
njegove karakteristike, ali toliko uop}eno, toliko arbitrarno, da cjelokupna njena analiza biva
dovedena u pitanje. Jesu li elementi fragmentarnosti i ’erotizacije govora’ uistinu rezervirani
24

AKT.indd 24 6/5/2013 7:01:54 PM

 BOSNIACA
za `ensko pismo? Da li bi fragmentarni roman sa erotizacijom govora (uz svu maglovitost i
neodre|enost tog ’pojma’) poput, primjerice, „Grozdaninog kikota“ mogao u percepciji De-
ni}-Grabi}eve biti `ensko pismo, ili pak D`ojsov „Uliks“, iako pisani iz perspektive ’Prvog’,
odnosno mu{karca? Apsurdnost ove kriti~arske pozicije polazi upravo iz aspektualizacije kri-
tike, iz redukcije djela, iz nedore~enosti koncepta. Roman „Mraz i pepeo“ posmatra se kao
primjerak `enskog pisma bez obzira na to {to autorica prethodno nije odredila koherentan
okvir za estetsku manifestaciju ovog modusa pisanja, osim onog njegovog aspekta koji se ti~e
’nesumnjive perspektive drugog i manjine’. Ponovno se otkriva kako ovda{nja feministi~ka
kritika nije u stanju odraditi svoj zadatak: sasvim sigurno bi ve}u uslugu u~inila knji`evnosti
spisateljica kada bi dekonstruirala upravo ovakvu praksu redukcije knji`evnog teksta na po-
litiku identiteta, i to jednom vrlo jednostavnom strategijom – suo~avanjem sa kvalitativnom
(ne)ostvareno{}u samoga teksta.
Poput eseja o romanu „Mraz i pepeo“, u odnosu na `ensko pismo kao ’konceptualnu alat-
ku’ kompariraju se i tekstovi „Most“ Jasmine Musabegovi} i „Snovi o zabranjenom vo}u“
Fatime Mernissi, koji su dosljedno izvedeni kroz nekoliko tipiziranih zna~enjskih ~vori{ta
`enskog pisma: autobiografski ton i perspektiva mlade `ene, zasnivanje `enske genealogije,
figura majke, topos tijela u odnosu na bolest/u`ivanje itd. Dosljednost ovih tekstova uz suspre-
gnutu te`nju da se o `enskom pismu usputno teoretizira i napominje, ~ini ih komparativnim
primjerom za bolji i koherentniji tip analize.

Pragmatika ’eti~ke kritike’

Najvi{i nivo ’primjenjenosti’ i najni`i nivo analize je u ~etvrtom dijelu knjige („Pragmatika
eti~kog ugovora – procjena, vrednovanje, sudovi: U ime politike pre`ivljavanja drugog/e“),
koji istra`uje ’koje procedure i na~ini reprezentiranja rata figurene/prijatelja u romanima obrazuju na-
rativne identitete likova i podvrgavaju eti~ke sudove i procjene revidiranju i ispitivanju u ime politike
pre`ivljavanja, `ivota, a ne usmr}ivanja (…)’ (173) Nagla{enost potrage za eti~kim momentom u
konstrukciji identiteta, ne povla~i tako samo izbjegavanje estetskog kvaliteta u njemu, nego
i nestanak vrednovanja, {to rezultira simptomati~nim odabirom romana podvrgnutih analizi
(„Upravo }e eti~ki i antropolo{ki anga`man povezati i u ovome poglavlju tako razli~ite roma-
ne kakvi su „Sara i Serafina“ D`. Karahasana, „Sli~an ~ovjek“ I. Horozovi}a, „Kona~ari“ N. Ve-
li~kovi}a, „Istorija bolesti“ T. Kulenovi}a, „Milenijum u Beogradu“ V. Pi{tala. „(202)). Vidimo
da je predmet analize ’samo jedan izbor iz opse`nog korpusa tzv. ratnog romana’, me|utim, to su
djela ve} utvr|ene vrijednosti u okviru anti/postratnog pisma, jedan nedovr{eni, podrazumi-
jevani kanon ovog ’`anra’, stoga se evaluacija ~ini izli{nom (uprkos pretencioznom naslovu).
Agenda je ne{to druk~ija – za ista ova djela potrebno je utvrditi mjesto u po`eljnoj i na ovaj
na~in, pod cijenu neoriginalnog govora o njima.
Evidentno je, u mnogim ’slabim mjestima’ autori~inog teksta, kako ona legitimi{e svoj
kriti~ki napor smi{ljeno umanjuju}i zna~aj, lamentiraju}i nad navodnom zapostavljeno{}u
vlastitih interesnih sfera: „Unutar takvoj svijeta mehani~ke nu`nosti koji je izgubio smisao za eti~ku
odgovornost u smislu ’usmjerenosti na dobro’ sa drugim i za drugog propituju se pojmovi kao {to su
identitet, subjektivnost, drugost, i u tom kontekstu pojmovi kao {to su prijateljstvo, ljubav,
ljubomora koji su za ~ovjeka od izuzetnog zna~aja, a koje mainstream kultura neprestano zanema-
ruje i ostavlja po strani“ (175) Re~enica iz analize romana „Sara i Serafina“ D`. Karahasana tako
olako zapostavlja esteti~ki aspekt, i to, za razliku od eseja iz prvog dijela romana, potpuno i
neupitno, ne uvi|aju}i da se istinski knji`evni kvalitet teksta (a i knji`evne analize) krije upra-
vo u njihovoj uniji, sintezi.
Ova re~enica, uzeta iz analize romana „Sara i Serafina“, upravo perifidno dopu{ta govor o
fundamentalnim iskustvima ~ovjeka (prijateljstvo, ljubav, ljubomora) samo u, nasuprot nje-
nim navodima, mainstream kulturi itekako eksploatisanoj naraciji o ’identitetu, subjektivnos-

25

AKT.indd 25 6/5/2013 7:01:54 PM

 BOSNIACA
ti, drugosti.’ Mogu}nost da se kroz retorikom teksta ostvaruje, kako to autorica ka`e, ’eti~ki
nagovor’ teksta ovdje je zanemarena u korist pobrojavanja mjesta u romanu koja odgovaraju
analiti~kom narativu J. Derride ’prijateljstva s onu stranu bratstva’. Na istom fonu, poput onog
propitivanja logike ’imenovanja’ likova u odnosu na eti~ke imperative, po~iva i analiza dva-
ju suprotstavljenih principa u „Sli~nom ~ovjeku“ Irfana Horozovi}a: humanisti~kog, koji se
ogleda u ponovnom imenovanju svijeta, i zlo~ina~kog, koji ’broji i prijatelje i neprijatelje’, te
preostalih romana iz navedenog izbora.
Opsesija identitetom ide toliko daleko da autorica biva primorana potra`iti programski vid
rje{enja u romanu, primjerice, u „Kona~arima“ Nenada Veli~kovi}a u vezi s ~im ka`e da isti
’rekonstruira u podtekstu pri~u o kulturalnom gra|anskom identitetu koji performativno dopu{ta
razli~itim tradicijama da supostoje uporedo i koji bi trebao da senzibilno uklju~i razlike’ (207) Ovaj
iskaz koji vrvi toposima multikulturalizma te{ko da mo`e biti primjeren govoru o knji`evnom
djelu a da ga pritom ne kastrira od blagodeti postavljanja pitanja. Roman koji nude odgovore
je u tom smislu nu`no kvalitativno slabiji od onih koje ponu|ene odgovore oponiraju, evalu-
iraju, izvr}u poruzi i sl. Knji`evno djelo ne mo`e vijoriti zastavom jedne neoliberalne podvale
kao {to je ’gra|anski identitet’, a da mu se pritom ne spo~itava kvalitativni manjak – svaki
knji`evni kriti~ar bi na ovom mjestu morao prepoznati agitatorstvo kojem u umjetnosti nema
mjesta. Svakako, to je u ozbiljnoj kontradikciji i sa navodom od par stranica ispred, koji pred-
stavlja svojevrsnu ’inspiraciju’ same analize: „Mudrost romana koja se temelji na mudrosti neizvje-
snosti, kako bi rekao Kundera, proizilazi iz „nesposobnosti da se podnese temeljna relativnost svega {to
je ljudsko“, iz nesposobnosti „suo~avanja s odsutno{}u vrhovnog Suca“. (202)

III
Napomena o stilu
Nije neobi~no za knjigu ovakvog teorijskog kalibra da bude te{ko ~itljiva i izrazito komplek-
sna i lamentiranje nad tim mo`e se ~initi ne samo neprimjerenim, nego i krajnje diletantskim.
Me|utim, kada sveprisustvo poststrukturalisti~kog `argona u tolikoj mjeri smeta percepciji
samog sadr`aja, onda je svakako mogu}e govoriti o onoj vrsti znanstvenog hermetizma koji
upu}uje jedino na samoga sebe tj. te`i ustvrditi sam dojam ’znanstvenosti’. Probijanje kroz
poststrukturalisti~ku (semanti~ku) pustinju i (terminolo{ku) pra{umu mnogo je rje|e produ-
ktivno i intelektualno stimuliraju}e nego {to je naporno i frustriraju}e za ~itaoca, ne toliko
zbog kompleksnosti mi{ljenja, nego zbog izli{nosti i tautologija kao obilje`ja stila. Interpretati-
vni proces unutar teksta je tako na vi{e mjesta posve nepotrebno kompliciran, valjda uslijed
potrebe da se teoretski i terminolo{ki maksimalno potvrdi zaklju~ak. Isto tako, knji`evnokri-
ti~ki stil koji se ovdje name}e obiluje, istina, metodu prirodnim, no su{tinski izli{nim poststru-
kturalisti~kim mantrama u bezbroj varijacija, koje se ponavljanjem dovode do semanti~ke pra-
znine u odre|enim kontekstima (ve} spomenuti primjer(i) insistiranja na opozitnosti intimne
pri~e i historijske Pri~e). Prepoznatljivi interpunkcijski manirizam sa manje ili vi{e spretnim
upotrebama znakova koji significiraju vi{esmislenost i u ovoj je knjizi u toj mjeri eksploatisan
da se mo`e utvrditi njena pripadnost jednom sveop}em na~inu pisanja, maniru takore}i, koji
svojom nametljivo{}u i ekstenzivnom upotrebom gotovo prelazi u ne-stil.
Jo{ jedna va`na odrednica stila Deni}-Grabi}eve je i ekstenzivna citatnost koja je tako|er
primjerena nau~nom funkcionalnom stilu, ali samo u vidu potvrde, potkrepe ili relativiziranja
vlastitog zaklju~ka. Kada citat postane do te mjere integralni dio teksta da i svaka banalna
sintagma mora biti preuzeta od drugog autora, mora se povu}i i pitanje originalnosti, ne mi{-
ljenja ili koncepta koliko samoga stila. Dodu{e, autorica nam daje osnova da posumnjamo i u
originalnost njenih zaklju~aka, kao {to je navedeno za neke od slabijih mjesta njene analize,
te tako nisu rijetki slu~ajevi da ~im se pribli`i nekom kriti~arskom novumu (ili ostavi takav
26

AKT.indd 26 6/5/2013 7:01:55 PM

 BOSNIACA
utisak), ona zaziva citat i njegovu neumitnu kona~nu potvrdu ve} re~enog. Primjeri se mogu
na}i u raspolu}enim re~enicama u kojima se prvi dio doima kao puko prepri~avanje finalnog
dijela, poente, preuzete iz tu|eg teksta, naj~e{}e u vidu neke gotovo trivijalne, arbitrarne sinta-
gme. Iz eseja o romanu „[ahrijarov prsten“: „Takav svijet ula`e velike napore u razradi raznovrsnih
tehnika i procedura kako bi se dru{tvo sa~uvalo ’od svakog prestupanja prihvatljivih norma dru{-
tvenosti’.“ (88, boldirani tekst je citat iz eseja Nirman Moranjak-Bambura}). Sli~no je i u tekstu
o Dubravki Ugre{i}: „Stoga se autorefereriranje na vlastiti tekst, upisivanje i nanovo konstruiranje
zaboravljenih pripovijesti i narativiziranje sje}anja pojavljuju kao tekstualna politika i politi~ka ’borba
za teritorij kolektivna pam}enja’.“ (119) Ili, u primjeru iz teksta o romanu Orhana Pamuka
„Zovem se Crveno“, gdje autorica navodi tek po jednu sintagmu iz knjige Amina Malufa: „U
tom smislu znakovitom se ~ini pri~a |avola „Ja, |avo“ koja ironijski reprezentira „nepovoljan polo`aj“
|avola, pokazuju}i kako se iza vjerskih predrasuda i predrasuda o religiji krije, ne utjecaj religije na naro-
de, ’nego utjecaj naroda na religiju.’“ (102)
Tako|er, veoma je primjetno da su, kao {to je ve} nagla{eno, sudovi o estetskim zna~ajkama
analiziranih djela u manjini na preuzete premise od drugih autora, u strukturi teksta, obi~no
smje{teni (usudimo se re}i – zgurani) u po~etni, uvodni dio, te je tako detaljnija analiza istih
na samom po~etku onemogu}ena. Mnogostrukost gledi{ta citiranih autora ukotvljenih u cje-
linu teksta trebala bi doprinositi pluralizmu mi{ljenja i mnogostrukosti tuma~enja, me|utim,
prekomjernim oslanjanjem na iste analiza se doima rastrzano, razbaru{eno i time – nadasve
neodre|eno. Knji`evnokriti~ki diskurs ovih prostora uistinu vrvi ovakvim tekstovima, me|u
kojima je rijetkost da se mo`e prona}i kriti~arsko pero izbru{enog stila, ~iji je tekst u`itak ~itati
(zluradi bi rekli da je potraga za u`itkom u ~itanju kritike izli{na i neozbiljna rabota) i koji mo-
gu ostvariti intelektualno stimuliraju}e dejstvo bez zazivanja grandioznih nau~nih autoriteta.
Njihova svrha nije da budu edukativni, iako se dosta takvih nalazi u silabusima studija knji`e-
vnosti u BiH, jer ne mogu pru`iti pozitivan primjer samostalne i samouvjerene analize, niti
podu~iti kroz usvajanje teorijske gra|e. Ovakvi tekstovi ~ije je kriti~ko mi{ljenje nadasve nesa-
mostalno, u~malo i predvidivo tek su indikator da knji`evna kritika ovih prostora treba stilsko
pro~i{}enje i intelektualni kura`, a naro~ito, da obo`avanje poststrukturalisti~kih autoriteta
pretvori u po{tovanje, sa smjelo{}u da njihove ideje u novom kontekstu, na novom materijalu,
u svakom ~asu bude spremna preispitati.

27

AKT.indd 27 6/5/2013 7:01:55 PM

 BOSNIACA

Damir [aboti}: Bosanski duh u dvanaest

odabranih
(Dijana Had`izuki}. Poetski diskurs u bo{nja~kom romanu. Slavisti~ki
komitet, Sarajevo, 2011.)

Nepostoje}i subjekt mi{ljenja

Studija ”Poetski diskurs u bo{nja~kom romanu” autorice Dijane Had`izuki}, kao i sve knjige
koje nastoje da budu ozbiljne, zapo~inje prologomenom u kojoj se ocrtava interesni krug
istra`ivanja i odmah zatim uvodi nas u novi svijet neopozivom tvrdnjom da je u velikom
broju knji`evnokriti~kih i knji`evnoteorijskih tekstova „uo~eno da bo{nja~ki roman, uz sve
zajedni~ke osobine koje dijeli sa evropskim i romanom ju`noslavenskog prostora, ima i neke
specifi~ne crte u svojoj poetici koje predstavljaju razlikovnu vrijednost i nezaobilaznu poetsku
~injenicu.“ (str. 7)
Ako se slo`imo da svaki konkretan tekst po~inje sintaksi~kim uobli~enjem re~enice, onda
nije naodmet pokazati kako se re~enica mo`e praviti tako da samo li~i na re~enicu, da bude
negacija sebe same.
Bezli~ni oblik glagola kojim zapo~inje citirani dio nesumnjivo prikriva autoritete na koje
se autorica knjige referira kasnije, ali ve} ta opreznost da upotrijebi prvo lice zna~ajna je zato
{to predstavlja izvjesni alibi od, mo`ebiti, nekih nepromi{ljenosti koje tek „uo~ene“ jo{ ne
predstavljaju stav, ali su ipak neka vrsta pripreme za izno{enje hipoteze na kojoj }e se dalje
razvijati analiza postavljenih problema.
Prou~imo, zasad, i ovu, uslovno govore}i, re~enicu:
„Uo~avaju}i isticanje poeti~nosti u odre|enom broju romana koji ~ine ovaj korpus, na-
me}e se potreba detaljnijeg osvjetljavanja i podrobnije analize koja }e ukazati na one pojave
u strukturi bo{nja~kog romana koje ga ~ine druga~ijim i koje utje~u na njegovu poetizaciju,
proizvode}i jedan od aspekata njegove unutarnje historije.“ (str. 7)
Sintaksa po~esto otkriva zjapove u mi{ljenju. Re~enica koju sam upravo naveo zapo~inje
opet bezli~nim oblikom, glagolskim prilogom sada{njim, ali, protivno o~ekivanju, ni glagol gla-
vne sure~enice nije u li~nom glagolskom obliku pa je ~itava struktura gramati~ki nekorektna a
komunikacijski suspektna. Ko ovdje uo~ava ”isticanje poeti~nosti” i kome se ”name}e potreba deta-
ljnijeg osvjetljavanja i podrobnije analize (…)”? Citirana re~enica, ustvari, vrijedi u sintaksi~kom,
logi~kom i komunikacijskom smislu otprilike koliko i ova:
Uo~avaju}i oblake, nametnula se potreba za ki{obranom.
Ko je subjekt mi{ljenja? Ko je, napose, subjekt iskaza? Ako je on i nepoznat, ako ne posto-
ji, poznato je da studija Poetski diskurs u bo{nja~kom romanu „ima za cilj sistemati~nu analizu
reprezentativnih bo{nja~kih romana u kojima su elementi lirskoga ve} uo~eni, (!) uspostavlja-
nje dijahronijskog niza te prepoznavanje poetskog diskursa u subjektiviranju pripovijednog
postupka, viziji svijeta i odnosu subjekta spram historijskih doga|aja, elemenata iz prirodnog
okru`enja, teme ljubavi, kao i specifi~nih mikrostilisti~kih i poetsko-simboli~kih odlika roma-
na.“ (str. 7)
Osim {to je pokazala kako re~eni~na struktura mo`e biti preoptere}ena i ubita~no lo{e
poslo`ena, autorica je, ra~unaju}i na logiku ~itaoca, uspjela da kona~no obznani cilj svog is-
tra`ivanja. Sada se mo`e pristupiti i kratkoj analizi analize.
28

AKT.indd 28 6/5/2013 7:01:55 PM

 BOSNIACA
Dvanaest odabranih
D. Had`izuki} je svoju nau~nu pa`nju posvetila onim romanima koji ~ine poseban dijahronij-
ski niz u op}em razvoju bo{nja~ke knji`evnosti, romane „~iji tematski sklop obuhvata odnos
~ovjeka i historije, motive ratnika i povratnika iz rata, ali i panteisti~ku i panerotsku viziju
prirode te izno{enje ljubavnih osje}anja i eroti~kog naboja (…)“ (str. 8), zaklju~uju}i na kraju
”Predgovora” da je mogu}e ukazati „na intenciju poetizacije romanesknog diskursa te govoriti
o poetskom romanu unutar bo{nja~ke knji`evnosti kao jednoj od njegovih klju~nih razliko-
vnih osobina u odnosu na ostale romane ju`noslavenske interliterarne zajednice“ (9)
Iz pasusa u pasus, autorica studije u nekoj vrsti gradacijskog stepenovanja upoznaje ~itaoca
s premisama na kojima }e temeljiti istra`ivanje: od po~etne, ne{to bla`e varijante, da postoje
izvjesna razlikovna obilje`ja bo{nja~kog romana, preko konstatacije da ona predstavljaju nepo-
bitnu poetsku ~injenicu, do ove posljednje dogmatske tvrdnje da je poetizacija diskursa klju~na
razlika bo{nja~kog romana u odnosu na sve romane ju`noslavenske interliterarne zajednice.
Da budemo precizni: autorica je poetizaciju `anra, na osnovu ve} uo~enog, uo~ila u ovih dva-
naest romana: Grozdanin kikot (1927) Hamze Hume, Dervi{ i smrt (1966) i Tvr|ava (1970) Me{e
Selimovi}a, Ponornica (1977) Skendera Kulenovi}a, Konak (1971) i Carska vojska (1976) ]amila
Sijari}a, Ugursuz (1968) i Karabeg (1971) Ned`ada Ibri{imovi}a, Larva (1974) Bisere Alikadi},
Most (1994) Jasmine Musabegovi}, ^ovekova porodica (1991) Tvrtka Kulenovi}a i Imotski kadija
(2000) Irfana Horozovi}a.
(Trinaestom, ”Zelenom busenju” Edhema Mulabdi}a, posve}uje posebnu pa`nju da bi ga
izbacila iz elitnog kruga, pokazav{i kako u tom romanu, „uz sav utjecaj sevdalinke na temat-
skom nivou, ostaje dominantan epski pripovijedni obrazac“, te stoga ipak nema `eljene poet-
ske odlike koje bi ga ~inile posebnim.)
^italac se mora zapitati za{to je napravljen tako uzak izbor kad je ionako poetska dominan-
ta bo{nja~kog romana ne{to {to ga ~ini lako prepoznatljivim u odnosu na sve ostale? Zar se
na osnovu dvanaest romana mo`e govoriti o posebnostima cijelog jednog `anra u bilo kojoj
knji`evnosti?
[ta se ovom studijom onda ho}e? Da se ustanovi specifi~nost nekoliko bitnih bo{nja~kih
romana ili specifi~nost bo{nja~kog romana uop{te?
Autorica, naime, ne vodi ra~una kada koristi metonimijski pojam bo{nja~ki roman, a kada plu-
ral bo{nja~ki romani, {to nije toliko ni va`no. I jedan i drugi pojam ozna~avaju ukupnu romanes-
knu praksu, a autorica u svojoj studiji de facto analizira dvanaest romana. Smatram da, makar
bili i reprezentativni, oni ne mogu pokriti pojam bo{nja~ki roman, ma kako ga odredili. Ako je,
dakle, poetizacija diskursa razlikovno obilje`je samo ovih dvanaest, onda ve}ina bo{nja~kih roma-
na i ne mora imati tu odliku.
Premisa da su bo{nja~ki romani specifi~ni jer ih odlikuje poetizacija iskaza ne mo`e se
odr`ati pred zdravom logikom koja ka`e da je analizi podvrgnuto dvanaest romana i da taj
broj ne predstavlja ukupnu romanesknu praksu u bo{nja~koj knji`evnosti. Premisa plus logi-
ka rezultiraju sljede}im zaklju~kom: bo{nja~ki roman nije specifi~an po poetizaciji diskursa, ali
ipak postoje oni romani kojima je to jedna od zna~ajnih odlika.
Mene ovdje, prije svega, zanimaju ideolo{ka polazi{ta na kojima se temelje teze o pose-
bnosti bo{nja~kog romana, o posebnosti ukupnog `anra, njegovoj lirskoj dominanti u iskazu i
osobenoj senzibilnosti, kakve, po rije~ima autorice, „ne}emo na}i u ostalim nacionalnim knji`e-
vnostima.“ (str. 27 i 28)

Bosanski duh i determinizam

„U potrazi za korijenima (!) poetskih elemenata bo{nja~kih romana name}e se, kao neza-
obilazna ~injenica, duhovna tradicija Bo{njaka nastala ukr{tanjem razli~itih kulturno-civiliza-
cijskih i religijskih nanosa i vi{estoljetni utjecaj knji`evnosti na orijentalnim jezicima koji je
29

AKT.indd 29 6/5/2013 7:01:56 PM

 BOSNIACA
doprinio poja~anoj subjektivizaciji, odsustvu mitotvora~ke vizije historije i usmjerenost na
li~no i lirsko u viziji svijeta, stvaraju}i na taj na~in uvjete za dominaciju lirskoga u romanu kao
tradicionalno epskoj vrsti.“ (7)
Tako se obja{njava porijeklo lirskog u onim bo{nja~kim romanima koje je u svojoj studiji ana-
lizira Dijana Had`izuki}. Kao {to }e autorica kasnije dokazivati, ukr{tanje kultura, civilizacija,
religijskih sistema itd, ”doprinijelo je dominaciji lirskog u romanu kao tradicionalno epskoj vrsti”, ali
kako je doprinijelo poja~anoj subjektivizaciji (~ega?), a pogotovu ”odsustvu mitotvora~ke vizije his-
torije te usmjerenost (?) na lirsko u viziji svijeta (~ijoj viziji?), to }e poku{ati da razjasni u prvom,
uvodnom dijelu knjige, naslovljenom kao Teorijske, knji`evnohistorijske i kulturalne pretpostavke
bo{nja~kog poetskog romana.
Autorica }e se u ovom dijelu, poslije teorijskog tretiranja `anra, pozabaviti odlikama poet-
skog romana u historijskoj perspektivi, tvrde}i da su lirski elementi prvo zapa`eni u Geteovom
romanu Jadi mladog Vertera, zatim i u Floberovim romanima, u Gogoljevim Mrtvim du{ama, pa
kod D`. D`ojsa i V. Vulf koji su roman pribli`ili poeziji. Ali tek se u XX stolje}u razvio „u cjeli-
ni liriziran“, dakle, poetski roman, {to }e autorica iskoristiti da ustanovi kako je u bo{nja~koj
knji`evnosti, u nizu od Huminog Grozdaninog kikota do Horozovi}evog Imotskog kadije domi-
nanto obilje`je romana upravo poetizacija diskursa. Da bi to dokazala ona na{iroko obrazla`e
specifi~nosti bo{nja~ke duhovne tradicije, tragaju}i za njenim refleksijama na roman. I tu se
strovaljuje u jo{ jednu metodolo{ku zamku. Iako je prethodno, pozivanjem na razli~ite izvore,
nagovijestila da je njena metodologija bliska poststrukturalisti~kim tuma~enjima knji`evnosti,
kulturnom materijalizmu, novom historicizmu, teorijama kulturnog pam}enja i sl, autorica,
suprotno ovakvim postavkama, usvaja stav Muhameda Filipovi}a da je sinkretizam razli~itih
duhovnih tradicija stvorio osobenu bosansku duhovnost i da je ona preto~ena kao poetska vrije-
dnost u bo{nja~ku knji`evnost, samim tim i u bo{nja~ki roman.
Za{to je i kako ta duhovnost mogla da se emanira kao poetska crta isklju~ivo u bo{nja~koj
i nikako u drugim ovda{njim knji`evnim tradicijama? To D. Had`izuki} ne obja{njava, jer ne
mo`e objasniti. Ali Filipovi}eve stavove ona prihvata kao aksiome, tvrde}i da je bosanski duh
„danas (…) nepobitna ~injenica“, i rezolutno zaklju~uje „da najvi{i broj na{ih romana nosi spe-
cifi~no obilje`je koje ne}emo na}i u ostalim nacionalnim knji`evnostima: osobenu senzibilnost
i lirsku dominantu u iskazu.“ (str. 27 i 28)
Sumiramo li {ta je autorica izrekla, dobi}emo barem ove dvije stavke:

1. bo{nja~ki romani su najsenzibilniji romani uop{te;

2. ni u jednoj drugoj nacionalnoj knji`evnosti ne mo`e se na}i tako velik broj romana s
poetizacijom izraza. (^ak dvanaest njih zaredom!)

Tvrdnja da je jedan moderni `anr u nekoj knji`evnosti toliko poeti~an i da posjeduje osobe-
nu senzibilnost kakva se ne mo`e sresti u drugim nacionalnim knji`evnostima, naivna je, ali i
tu`na ma{tarija. Ona mo`e postojati jedino kao jo{ jedna od onih mitologema kojim se pune
knjige ovda{nje univerzitetske kritike. Jednostavno, ne postoji parametar na osovu kojeg se
mo`e mjeriti senzibilnost neke nacionalne knji`evnosti. Vjerovanje da mo`e blisko je najbanal-
nijem rasizmu.
Ne{to dalje ~itamo i ove redove:
„Iako se, za razliku od poezije, proza te`e i sporije mijenjala, upravo je prevlast lirike u~inila
da se kod srpskih proznih pisaca pojavi zajedni~ka osobina koja je Jovana Skerli}a navela da ih
nazove ’lirskm realistima’. Isidora Sekuli} se slu`i introspekcijom i esejizacijom narativnog tek-
sta, dok Milo{ Crnjanski ritmi~ki preure|enu re~enicu prenosi iz stiha u prozu te na taj na~in
romanu Dnevnik o ^arnjevi}u (1921) daje jak lirski naboj.“ (str. 23)
Sada ispada da poetizacija romanesknog diskursa ipak nije specifikum samo bo{nja~kog
romana. Lirski elementi postoje i u prozama M. Crnjanskog, R. Petrovi}a, M. Krle`e, I. Seku-
30

AKT.indd 30 6/5/2013 7:01:56 PM

 BOSNIACA
li}… Kakav je ovo obrat? [ta }e pomisliti student koji ~ita ovu knjigu: da je poetizacija diskursa
specifikum dvanaest odabranih bo{nja~kih romana, bo{nja~kog romana uop{te ili jo{ nekih nebo{-
nja~kih romana?
No autorica ipak otkriva da joj je nacionalno shva}en knji`evni kanon va`niji od logike. Jer,
da bi dokazala specifi~nosti bo{nja~kog romana (ili njih dvanaest, svejedno), ona prvo nabraja
specifi~nosti bo{nja~ke duhovne tradicije, temelje}i svoje opservacije o bosanskoj povijesnos-
ti i kulturnom naslije|u na Filipovi}evim mitologemama o bosanskom duhu u (bo{nja~koj)
knji`evnosti, na Rizvi}evim opaskama o stvarala~kom genu i genetskoj liniji duha i tako uspostav-
lja jedan nakaradan, detreministi~ki pristup knji`evnosti.
Cijelo naslije|e, od slavenske tradicije, srednjovjekovne hereze, mitraizma, bogumilstva,
preko osmansko-islamskog kulturnog uticaja, dervi{kih redova i njihovih doktrina, usmene
knji`evnosti, pogotovo balade i sevdalinke, do avangardnih tokova u evropskim knji`evnos-
tima, uticalo je na poetizaciju bo{nja~kog romana. Ali, samo bo{nja~kog. Zato bo{nja~ki pisci
uglavnom imaju senzibilitet kakav nemaju oni iz drugih kultura. Bo{nja~ki romani (njih dva-
naest) determinirani su rafinmanom kulturnog naslije|a koje se jednostavno naziva bosanski
duh.
Tako je u nekoliko re~enica ukinut individualni, stvarala~ki impuls, talent, slobodna vo-
lja autora, jer poetizacija nekih bo{nja~kih romana neminovna je konsekvenca tradicije obi-
lje`ene sna`nim uticajem orijentalno-muslimanske civilizacije. Valjda zato, ili ko zna zbog
~ega, autorica se prisje}a lirske dimenzije zbornika Hiljadu i jedna no}, i navodi, iznebuha, ovu
re~enicu Esada Durakovi}a: „Onome ko zaista poznaje orijentalce o kojima je rije~ jasno je
da je poezija, posebno u uzvi{enim emocionalnim stanjima, neotklonjiv dio njihovog menta-
liteta, te da je, prema tome, i [eherzadin umjetni~ki svijet nezamisliv u postoje}oj rasko{i bez
pozlate stihovima.” (str. 32)
Za{to autorica citira ove rije~i? Kako ovo povezati s pripovije{}u o bo{nja~kom romanu?
Evo za{to i evo kako: svode}i Durakovi}evu tvrdnju u svoj misaoni labirint, D. Had`izuki}
zariva u ~itateljski mozak te{ku ispraznost ove re~enice:
„Nije li u ovim rije~ima dijelom sadr`an i odgovor na pitanje otkuda u na{im romanima
toliko lirske senzibilnosti.“ (str. 32)
Mentalitet orijentalaca je time direktno spojen s lirskom senzibilno{}u bo{nja~kih romana.
Za iole upu}enog ~itaoca ovo nije ni{ta drugo do mistifikacija panorijentalisti~kog uma. Lirska
senzibilnost u bo{nja~kim romanima poti~e, jasno, iz mentaliteta orijentalaca, {to zna~i da su
bo{nja~ki romani orijentalni (po svom duhu?), tj. Bo{njaci su orijentalci koji, zato {to su orijen-
talci, ”u uzvi{enim emocionalnim stanjima”, kad se npr. bave knji`evno{}u, neminovno pose`u
za poezijom!
Slijedi da je islamsko-orijentalna kultura, u srazu sa slavenskom, i ko zna ~ijom jo{ na bosan-
skom prostoru, uspjela da se utisne tako duboko u sje}anje, mentalitet, du{u i u krvna zrnca
Bo{njaka, da kontinuirano, neodoljivo senzibilnom poezijom topi njihov romaneskni iskaz!
To zna~i da Dijana Had`izuki} uspostavlja jednu mitotvora~ku viziju knji`evnosti i bo{-
nja~kog romana pod krinkom ozbiljne analize. To zna~i da Dijana Had`izuki} ne analizira
odabrane romane nego u njih upisuje vlastite vizije.
Ako ovi stavovi zvu~e pretjerano, molim da se pa`ljivo oslu{ne ko{marno brujanje asocija-
cija u ovoj re~enici:
„Duhovna kultura kojoj pripadamo ostavlja dubok trag u nama bilo da smo toga svjesni
ili ne“.
Tako zbori Dijana Had`izuki} na str. 33 svoje monografije. I tu se ne zaustavlja. Ne bi li po-
ja~ala svoju tvrdnju, nastavlja citiraju}i (sada ve} sasvim o~ekivano) Nedima Filipovi}a:
„Dijalektika historije u~inila je da, iako ’ukinut’ u smislu daljeg organskog rasta, islamsko-
orijentalni krug ostaje dio kulturnog naslije|a i ima svoje reflekse u kretanju tvora~kog uma
na{ih ljudi, u nauci, umjetnosti, knji`evnosti, muzici, igri, folkloru, jednom rije~ju u djelatnos-
31

AKT.indd 31 6/5/2013 7:01:56 PM

 BOSNIACA
tima koje slu`e daljoj izgradnji zajedni~ke kulturne sfere naroda BiH.“ (str. 33)
[to }e re}i da su pisci bo{nja~kih romana, njihovi umovi i du{e, tek mediji kroz koje se ob-
znanjuje, progovara ili pjeva, islamska tradicija i bosanska duhovnost.

Narativne tehnike, sintaksa, stilistika vs. determinizam

Drugi dio studije, naslovljen kao Poetski diskurs u bo{nja~kom romanu, zapo~inje uvodom
koji ponavlja po~etne teze o specifi~nostima bo{nja~kog romana s tim {to se sada daje i kratak
pregled njegovog dijahronijskog razvoja. No sada autorica pronalazi i neke druge razloge za
poetizaciju romanesknog iskaza:
„Istra`ivanje }emo usmjeriti na upotrebu postupaka koji su doveli do poetizacije romana
me|u kojima su: pripovijedanje u prvom licu i subjektivizacija izraza, dosljednost svedenosti
fokalizacije na jednu svijest, pomak od tradicionalnog pripovijedanja na planu gradnje si`ea
i likova, modernisti~ka igra sa hronotopom, odstupanje od epskog slikanja historijskih do-
ga|aja i njihova svedenost na do`ivljaj pojedinca, predstavljanje unutarnjih du{evnih stanja
i toka svijesti upotrebom unutra{njeg monologa i drugih pripovijednih postupaka modernog
romana.“ (str. 45)
Po~etne, deterministi~ki zasnovane teze, sada gube na zna~aju i poetizacija romana vi{e
nije uslovljena bosanskim duhom, ve}, za~udo, pripovijednim tehnikama i upotrebom sinta-
ksi~ko-stilisti~kih, odnosno fonetsko-fonolo{kih sredstava. No koliko je kriterij za izbor repre-
zentativnih romana u ovoj studiji nedosljedan i neodgovoran svjedo~i sljede}i podatak: kada
govori o romanu ^ovekova porodica autorica }e uglavnom prepri~ati ono {to je o njemu ve} po-
znato i napisano, a o poetizaciji romanesknog iskaza re}i }e svega nekoliko re~enica i pokazati
doslovno na jednom primjeru u ~emu se ta poetizacija ogleda. Ona ka`e:
„Iako su rijetki elementi lirizacije na jezi~kom nivou, navest }emo jedan primjer naratoro-
vog odnosa prema ljubavi: ’Ostaju zagrljaj, nedoku~ive blizine, ostaju sje}anja na putovanja, nedo-
ku~ive daljine. Da ti je da ne opipa{, da se samo dahom dodiruje{, da ne osjeti{ znoj od ljubavi, sram od
ljubavi, strah od ljubavi.’“ (str. 68)
Sjetimo se da je na po~etku studije autorica tvrdila kako je u svih dvanaest odabranih roma-
na uo~ljiva dominanta lirskog. Shodno tome ta dominanta postoji i u romanu ^ovekova porodica
bez obzira {to su u njemu rijetki elementi lirizacije na jezi~kom nivou. Ne{to kasnije, samjeravaju}i
ga u odnosu na poetizaciju teksta u romanu Larva B. Alikadi}, autorica }e uglavnom ponoviti
svoj stav o ovom Kulenovi}evom djelu, primijetiv{i da ono „ne obiluje semanti~kim stilskim
figurama“, ali da ipak „funkcionira kao metafora“ (str.209). Sve i da je tako, to jo{ ne zna~i da
u bo{nja~kom romanu, samim tim i u ^ovekovoj porodici, dominira lirsko. Lirska dominanta u ne-
kom romanu nije isto {to i shvatanje romana kao metafore. Prvo se, prije svega, ti~e jezi~kog
iskaza, jer odlika poetskog teksta je, barem po Jakobsonu, izja{njavanje s usmjereno{}u na izraz,
dakle na izbor i red pojedina~nih rije~i, a ^ovekova porodica, uz sve poetske tananosti, naprosto,
nije roman u kojem je lirsko dominantno, bez obzira na konstrukcije D. Had`izuki}!
Tamo gdje razmatra stilska sredstva, obja{njavaju}i kako se upotrebom jezi~kih jedinica
posti`e poetizacija diskursa, gdje se ideolo{ko suspendira, njena analiza se odr`ava u dimenzi-
ji suvislog. Ali ~im posegne za teoretiziranjem, analizu zamjenjuje mitotvora~ka svijest. Tako,
govore}i o historijskom romanu, autorica u tragi~ki uzvi{enom tonu ka`e:
„Kako je na{a cjelokupna knji`evna ba{tina, od zapisa na ste}cima, preko slavenske lirske
pjesme i umjetni~kih vrhunaca sevdalinke i balade, te dominacije lirskog iskaza u knji`evnosti
na orijentalnim jezicima, usmjerena ka emotivnom, subjektivnom i lirskom, a udaljena od mi-
totvornog i epskog koncepta, tako je i na{ historijski roman zapravo pri~a o li~nom do`ivljaju
historijskih sukoba i pomjeranja, o ~ovjekovoj patnji i gubicima. Nema u ovim romanima ju-
naka/heroja koji vjeruju u smisao historije, postoje samo ljudi, `rtve seoba, ratova i promjena
vlastodr`a~kih sistema.“ (str. 96)

32

AKT.indd 32 6/5/2013 7:01:57 PM

 BOSNIACA
Mogli bismo napraviti mali umilni rje~nik koji autorica koristi za tepanje bo{nja~koj knji`e-
vnoj ba{tini. Ona je (ta ba{tina) emotivna, sklona lirskom, senzibilna i senzitivna, osobena,
specifi~na, subjektivna; ona je daleko od mitotvorskog epskog koncepta, ona je okrenuta poje-
dincu, njegovom tragi~nom usudu i sl. Jednostavnije re~eno: nje`na knji`evna tradicija.
Poslije ovoga slijedi pateti~no finale u jednoj, i po strukturi i po sadr`aju, srednjo{kolski
nevje{toj re~enici s o~itim vi{kom:
„Historijski usud bosanskog prostora rezultirao je time da je ~ovjek ovog prostora uvijek
trpio a nikada diktirao historijske doga|aje.“ (Podvukao D. [), (str. 96)
A kad je s bosanskim prostorom i s ~ovjekom ovog prostora tako, prirodno je, dakle apri-
orno zadato, determinirano, da i knji`evnost bude emotivna. Ili, re~eno probranim rije~ima
profesorice Had`izuki}:
„Zbog toga je prirodna na{a (!) usmjerenost na subjektivno i emotivno. Prirodna je na{a (!)
vezanost za porodicu i dom, jasno je za{to su na{e (!) ’`enske’ pjesme sna`nije i umjetni~ki
vrjednije od ’mu{kih’“. (str. 96 i 97)
I opet se otvara logi~ki jaz i pretvara u grotlo besmisla. Usud bosanskog prostora i ~ovjeka
ovog prostora rezultiraju emocijama u knji`evnoj tradiciji, ali isklju~ivo bo{nja~koj. Kao {to je
bosanski duh, oslobo|en iz neke stare orijentalne lampe, odlu~io da bude rasist i da nadahne
samo bo{nja~ke pisce, tako se svekoliki bosanski povijesni usud kristalizirao samo u poetskom
jeziku bo{nja~kih pisaca. Osim toga, na{a vezanost (~ija?) za porodicu otuda je prirodna, {to im-
plicira da je kod svih drugih ta veza vje{ta~ka, neka vrsta nemile nu`nosti.
Jasno je, ka`e autorica naposljetku, za{to su i na{e `enske pjesme sna`nije i umjetni~ki vre-
dnije od mu{kih. Iz onog {to je prethodno rekla, to je jasno samo njoj.
***
[ta je onda uslovilo poetizaciju bo{nja~kog romana: bosanski duh ili narativni trikovi koji-
ma se pisci slu`e? [ta je od tog dvoga u toj mjeri u~inilo da bo{nja~ki roman postane osoben u
odnosu na romane drugih nacionalnih knji`evnosti?
Kako to da je povijesno uslovljen poetski talent zaobi{ao neke zna~ajne pisce ovog govor-
nog podru~ja?
Ne mogu da odolim i ne zapitam se: za{to se taj lirski rafinman, ta nagla{ena poetskost u izra-
zu, nije ostvarila i u ostalim bo{nja~kim romanima, npr. u Karahasanovim? Nisu li Begzadina
pisma u Isto~nom diwanu dovoljno poetizirana? Nema li u [ahrijarovom prstenu ne~eg orijental-
nog? Za{to je izbjegnut Ibri{imovi}ev Vje~nik?
I na kraju, da li je autorica ove monografije uspjela da doka`e svoju po~etnu tezu o uo~enim
posebnostima bo{nja~kog romana? Bilo bi suludo o~ekivati da jeste. Poetsko u odabranim ro-
manima mo`e se dokazivati na razli~ite na~ine, i to nije sporno; u svim romanima koje je auto-
rica izdvojila mo`e se ili ustanoviti lirski senzibilitet u samoj upotrebi jezika ili pak poetskim
mo`emo smatrati roman na simboli~kom planu, tj. u onoj sferi gdje on prerasta u metaforu, ali
je nesuvislo dokazivati da je to odlika isklju~ivo jedne nacionalne knji`evnosti, isklju~ivo bo{-
nja~kog romana. Poetskih elemenata ne manjka u mnogim drugim romanima mnogih drugih
knji`evnosti, starijih, bogatijih, ve}ih i od bo{nja~ke i od ju`noslavenskih uop{te.
Poetski diskurs u bo{nja~kom romanu D. Had`izuki} samo je jo{ jedna u nizu monografija koje,
prote`u}i ideju o bosanskom duhu, neumorno promoviraju i u~vr{}uju nacionalno zasnovani
knji`evni kanon.
Kao cjelina, knjiga je suprotna postavkama koje je autorica mimikrijski zastupala kako bi
onome o ~emu pi{e dala ton nau~ne akribije; knjiga je u skladu s op{tim mjestima ideologije
identiteta, posebnosti, samosvojnosti i kontinuiteta nacionalne kulture, svojevrstan akadem-
ski pamflet eugenisti~koj filozofiji knji`evnosti, zaba{urena referencama koje ne mogu prikriti
sve interpretacijske jazove, nelogi~nosti i nedore~enosti, ali zato bogato opremljena, tvrdo
ukori~ena.

33

AKT.indd 33 6/5/2013 7:01:57 PM

 BOSNIACA

Jasna Kovo: Pro-tradicijska avangarda

(Adijata Ibri{imovi}-[abi}. Kameni spava~ Maka Dizdara i ruska
knji`evna avangarda. Slavisti~ki komitet, Sarajevo, 2010.)

Uvod
Monografija „Kameni spava~ Maka Dizdara i ruska knji`evna avangrada“, autorice Adija-
te Ibri{imovi}-[abi}, ve} samim naslovom implicira temu kojom }e se baviti: pozicioniranje
poetske zbirke Maka Dizdara u kontekst konstruktivnih na~ela ruske avangarde. Autorica je,
prema vlastitom sudu, ocjenjuje kao „polemi~ku“ u odnosu na sve one tekstove „koji avan-
gardu vide i tuma~e isklju~ivo u kontekstu ’ru{ila~kog’ i ’negatorskog’ odnosa prema sveuku-
pnoj tradiciji“ (89). Ovakvo polazno odre|enje u razvijanju spomenute teze, dakako bitno
je za autoricu u daljnjem razvijanju interpretacije i svjesnom zaobila`enju kritike s kojom
stupa u „polemi~ki odnos“. Time, nadasve, ’ogra|uje’ svoje metodolo{ko polazi{te od ’nega-
torskih’ sudova kojima se izla`e dovo|enjem u direktnu vezu Dizdarev „Kameni spava~“, kao
jedinstven primjer „na{eg“ zaokreta prema tradiciji u smislu „estetskog prevrednovanja“, i
odre|ene, njenoj tezi, tako|er prilago|ene interpretacije samo jednog dijela knji`evnoumje-
tni~kog stvarala{tva ogranka ruske avangarde. Indikativno je, koliko i sama teza, nekonzisten-
tno posezanje za teorijskim potvrdama na~ela ruske avangarde u djelima Aleksandra Flakera,
Dubravke Orai}-Toli} i J. Faryna, i ovjera tih na~ela u kriti~arskim radovima o „Kamenom
spava~u“ u djelima Enesa Durakovi}a, Nazifa Kusturice, Kasima Prohi}a i dr., pri ~emu se ne
ni na jednom mjestu ne isti~e druga~iji teorijsko-kriti~arski pristup ili pak dovodi u pitanje
mogu}nost ’egzistiranja’ ovih pristupa jednih pored drugih. Mo`da ovo svjesno zaobila`enje
proistje~e i iz ~injenice da se kao potpisnici recenzije navode ba{ Enes Durakovi}, Nazif Kustu-
rica te Marina Katni}-Bakar{i}.

I
Uvodni dio knjige sa~injen je iz kratkog predstavljanja na~ela ruske avangarde u radovima
Aleksandra Flakera koji za rusku avangardu pi{e da se „kao formacija konstituira ne samo u
opoziciji prema realizmu ve} i prema modernizmu“ dok samu avangardu definira „kao pojam
koji treba da obuhvati raznolike knji`evne skupine ~ije se jedinstvo o~ituje u njihovoj opo-
ziciji prema nagla{enom estetizmu modernizma“ (7). Polaze}i od ovog odre|enja, autorica
nadalje isti~e upravo ono polazi{te koje }e biti konstituiraju}e za analizu „Kamenog spava~a“,
svjesnost da svako djelo prevazilazi „granice periodizacijskih shema i ograde vlastite historij-
ske, prostorne pa i jezi~ke ome|enosti“ (7). No, model koji je presudno utjecao na situiranje
Dizdara u avangardne tendencije naslanja se na teze iz djela Dubravke Orai}-Toli}, i njenog
vi|enja „avangardne kulture“, koji omogu}uje da se „umjetnost 20. stolje}a istra`uje kao jedin-
stven i nedjeljiv proces, {to stvara uvjete za lak{e razumijevanje pojave avangardnih stilskih
formacija u 50-im i 60-im godinama 20. stolje}a, koje o~igledno ne pripadaju avangardnom
umjetni~kom razdoblju u u`em smislu“ (8). I ukazivanje na odre|enje avangardne kulture
preko modela „sredi{ta“ i „periferije“, ~ime se i „Kameni spava~“ neposredno dovodi u vezu
sa perifernim modelom, pa otud i propitivanje programskih na~ela ruske knji`evne avangar-
de u njemu. Dakle, samo propitivanje poetike i estetike djela sa na~elima ruskog akmeizma.
Nadalje, autorica se okre}e pobrojavanju „negativnih odrednica“, odnosno op}ih odrednica
„negativnog znanstvenog modela“, kako se avangarda naj~e{}e i defini{e, u ~emu je posebno
34

AKT.indd 34 6/5/2013 7:01:57 PM

 BOSNIACA
istaknut dinami~ni model avangarde kao i prevrednovanje estetskog kvaliteta ~ime dinami~ni
model ne „organizira“ nego „dezorganizira“ (prema: Nirman Moranjak-Bambura}). Te nije~ne
odrednice Flaker pobraja kao: „osporavanje postoje}ih struktura, a prema tome: izra`avanje
odnosa prema njima, isticanje knji`evnosti ~injenica (rus. literatura fakta), ukidanje granica
izme|u estetskog i ne-estetskog, knji`evnosti i ne-knji`evnosti, umjetnosti i ne-umjetnosti, de-
hijerarhizaciju struktura, strukturnog sistema u cjelini, odnosnu borbu sa hijerahiziranim siste-
mima knji`evnih rodova i vrsta; ukidanje estetskih zabrana na podru~ju leksike, metaforike i
tematike knji`evnog djela; razbijanje logi~ne sintakse; ’stare’ semantike, zatvorenih struktura
utemeljenih na ’zdravom’ smislu i dr.“ (11)
Me|utim, autorica isti~e da to ipak nije bio jedini cilj avangarde – osporavanje i ru{enje
sistema – naprotiv, ru{io se sredi{nji model avangarde radi „ponovnog“ vi|enja, „deautoma-
tizacije govora“, „o~u|enja“, odnosno „estetskog prevrednovanja“ (isp. 11). Bilo bi pogre{no,
pa i pomalo zlonamjerno, napisati da autorica ne uvodi op}e odrednice avangardne poetike
u svoj rad, no, ono vi{e nalikuje svojevrsnom pobrajanju fakata i utvr|enih – op}ih – na~ela
koji se u daljnjoj analizi ne koriste jednakopravno u interpretacijskom klju~u. Katkad to vi{e
dolikuje tek pukom kategoriziranju ~injenica ili nepreglednom citiranju kao sindromu na-
{e akademske kritike. Iako pobraja sve nije~ne odrednice koje avangardu konstituiraju kao
„poetiku osporavanja“, primjerenijim njenom metodolo{kom polazi{tu bit }e „produktivni
zaklju~ak“ Jerzyja Faryna o avangardi kao komunikacijskom ~inu koji se okre}e „unatrag“,
„odvija u suprotnom smjeru“, „kre}e ka ponovnom i{~itavanju ’kulturnih tekstova’“ (12). S
tim u vezi i definiranje avangarde kao „poetike de{ifriranja“ (J. Faryno) doprinijet }e izdva-
janju Farynovih teza koje, pored osnovnih na~ela ruske avangarde, doprinose definiranju
klju~nog mjesta knjige – avangardnih na~ela „Kamenog spava~a“. To je: „orijentacija na tu|i
jezik i tu|u poruku i poruku kao takvu; sadr`aja avangardnog teksta kao jezik i model svijeta
koji on pretpostavlja; uskrsavanje arhai~nih mitolo{kih sistema u avangardnim tekstovima:
pjesni~ko ’Ja’ kao primalac, oblikovatelj – u~vr{}iva~ i prijenosnik ’tu|eg’ teksta; sveprisu-
tnost katahresti~nih konstrukcija u avangardnim tekstovima.“ (12) Pobrojane teze naizgled
savr{eno odgovaraju sredi{njem modelu knjige i cilju koji postavlja. Teza, iako je ’inovativna’
i samim tim `eli biti dopadljivom, ~ini se da nasilu `eli biti inkorporirana u model koji for-
malno zadovoljava, rekli bismo, ’zavodljivu’ ideju o avangardnosti sadr`anoj i u formalnim
i u sadr`inskim strukturama „Kamenog spava~a“. No, samodopadljiva teza o avangardnosti
djela gubi pred te`inom su~eljenja sa osnovnim na~elima ruske avangarde. Autorica, uisti-
nu, svjesna da se avangardni model ne mo`e u potpunosti aplicirati na „Kamenog spava~a“,
poku{ava dovo|enjem u vezu ovog djela i samo jednog dijela ruske avangarde potvrditi
prijem~ivost vlastitog cilja. Situiraju}i Hljebnikova u onaj ogranak avangardisti~kog modela
koji vr{i zaokret ka tradiciji, ka folkloru, izdvajaju}i njegov zaumni jezik, koji jeste svojstven
samo njegovom poetskom djelu, tzv. „intelektualni zaum“, spram Kru~onihovog zaumnoga
jezika obilje`enog antireferencijalno{}u, nadalje isti~u}i „rje~otvorstvo“ kao prvi zahtjev u ma-
nifestu „[amar dru{tevnom ukusu“ (1913) koji insistira na pove}anju obima vlastitog rje~nika
„izvedenim i izmi{ljenim rije~ima“ (15), autorica bez nu`noga sagledavanja dva razli~ita po-
etska konteksta, gotovo pa poistovje}uje Dizdara sa Hljebnikovom. Pritom je nu`no navesti
jednu od definiraju}ih ta~aka u programu iz „Ribnjaka sudaca“ gdje stoji da u „ime slobode
li~nog slu~aja – osporavamo pravopis“ (16), {to barem na nivou programskog na~ela figurira
kao „sloboda li~nog slu~aja“, ~ime se potvr|uje jedno od onih definiraju}ih, radikalnih zah-
tjeva avangarde.
Shodno tome, citira Kasima Prohi}a kao potvrdu prethodno navedene teze: „U ’Kamenom
spava~u’, pjesnik (je) prepoznao sebe ’rje~otvorca’, izrazitog heretika i svakog ~ovjeka – poten-
cijalnog ’prijestupnika Reda i Kanona’ (istakla A. I. [.)“ (16).
Leksi~ke inovacije svojstvene na~elu avangarde gradile su se, prvenstveno, kako navodi
Flaker, izrazitim antiestetizmom i uvo|enjem „turpizama“ iz prirodnog jezika. Leksika koja
35

AKT.indd 35 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA
odgovara savremenoj tehni~koj civilizaciji i „jeziku ulice“, npr. kod Majakovskog, koji za uli-
cu do pojave avangarde ka`e da je „bezjezi~na“ (25). Drugi niz inovacija, na koje upu}uje
autorica su „izvedenice“, tzv. neologizmi, za {to navodi Majakovskog i Hljebnikova i njihovo
o`ivljavanje arhaizama. Upravo po ovoj liniji, autorica dovodi u vezu Dizdara sa ruskom avan-
gardom i orijentacijom na arhai~nu rije~: „Arhai~na rije~ srednjovjekovne Bosne u ’Kamenom
spava~u’ postaje upravo ’razrije{ena’, ’oslobo|ena’ rije~ koja vrvi smislom. Takve su, zapravo,
sve rije~i za koje je sam pjesnik smatrao da trebaju poja{njenje, pa ih je izdvojio i protuma~io
u ’Bilje{kama’.“ (18) Spomenuti nekriti~ki pristup u vrednovanju knji`evnih djela, sagledava
se i u aplikaciji kritike o Dizdaru na ruskog pjesnika, za kojeg ka`e: „^ini nam se da i za ruskog
pjesnika (Hljebnikova – J. K.) vrijedi ona misao Enesa Durakovi}a koju je izrekao povodom
’Kamenog spava~a’, ’o vazda prisutnoj `udnji pjesnika za Knjigom koja bi u sebi zbirala sveko-
lik smisao zemaljskog i nebeskog zbivanja’.“ (18)
Simptomati~na je i konstantna potraga za potvrdom ovih na~ela u „Kamenom spava~u“,
svojevrsnim vra}anjem na srednjovjekovnu Bosnu, kao nultu ta~ku, izvori{te, ono {to ona
prepoznaje kao programsko na~elo ruskih avangardista (oni u zaokretu tradiciji tra`e nultu
ta~ku kao projektivnu ta~ku za budu}nost). Me|utim, ovdje je sasma opravdano osporavanje
ove projektivne linije u analizi koja povratak tradiciji kao estetskom prevrednovanju prven-
stveno vidi kroz projekciju bogumilske ideologije kao jednog od konstruktivnih na~ela po-
etske zbirke Dizdara. Bogumilska ideologija, kako veli autorica, pri tome je ona projektivna
ta~ka u tradiciji koja presudno utje~e na dezintegrativni poetski model, odnosno na dehijerar-
hizaciju postoje}ih struktura kroz samu ideologiju Crkve bosanske kao hereti~ke, dualisti~ke
i samim tim rubne pojave. Ovakav interpretativni model te{ko da priskrbljuje „Kamenom
spava~u“ neupitnost avangardnih konstruktivnih poetskih na~ela. Neupitnost pred inter-
pretacijom „Kamenog spava~a“ kroz projekciju dualisti~kog poimanja svijeta i pozitivnog
prevrednovanja tradicije, prvenstveno ideolo{kog pogleda na svijet koji te`i projektirati se
u „budu}nost“, ide ka uspostavljanju ove poetske zbirke kao sredi{njeg mjesta novokonsti-
tuiraju}eg (nacionalnog) kanona. Kombinatorikom na~ela ruske avangarde i esencijalisti~ke
interpretacije „Kamenog spava~a“ prokazuje se sva providnost neusugla{enih modela i to,
u ovom slu~aju, kroz definiranje „jezikotvorstva“, tj. „rje~otvorstva“ Maka Dizdara, gdje se
na temelju Kru~onihovog programskog iskaza o rje~otvorstvu, kao vrsti „novog poniranja
duha“ (18), definira poetski model „Kamenog spava~a“ kroz poniranje „u nijemi iskon rodne
zemlje i kulture“ kao ono {to mu je „osiguralo auru samosvojnog, jedinstvenog i neponovlji-
vog djela“ (18). Potvrdu vlastitog suda, autorica ponovno pronalazi u djelu Durakovi}a koji
za ovu poetsku zbirku veli: „Svoju autenti~nost poezija i zadobija kada ’proizlazi’ iz pune
svijesti da pjesma mora nositi korijenske sokove ba{tinjenog naslije|a (…)“. (19) Ovaj iskaz se
uspostavlja kao legitimiraju}i interpretativni model dovo|enja u neposrednu vezu Dizdare-
ve poetike i na~ela ruske avangarde, dakle na temelju pobijanja ve}inskog stava o avangardi
kao raskidaju}oj stilskoj formaciji sa tradicijom. Da li uistinu ovaj iskaz mo`e biti relevantan
za ovako postavljenu tezu? Tra`e}i adekvatnu potvrdu ovog iskaza u ruskoj avangardi, inter-
pretira se pjesma „Blago“, kao o~igledan primjer oslanjanja na „folklornu rje~otvorbu“ (19),
~iji se asocijativni nizovi formiraju krajnje negativno: „zgrtanje, gomilanje, {krtost, licemjerje,
prevara itd.“ (20), a isti motiv varira i u pjesmi „Zapis o odlasku“ u kojoj se tri puta spominje ri-
je~ „blago“. Analiza spomenutih pjesama sagledava se kontekstualno u cjelini zbirke, gdje se
doga|a ona vrsta transformacije u kojoj se „materijalno po~elo poimati kao duhovno, odno-
sno du{evno“ (21). Naravno, ova vrsta transformacije se podvodi pod hereti~no na~elo „pate-
rena“ srednjovjekovne Bosne i poimanja svijeta kao sotoninog djela, ~ime ova transformacija
zadobija legalno na~elo. Ovu dehijerarhizaciju zna~enja, ostvarenu „igrom rije~i“, autorica
poima kao potvrdu jednog od osnovnih na~ela ruske avangarde ponajbolje iskazane u djelu
Velimira Hljebnikova „pripadnika tzv. ’nacionalnog’ ili ’arhai~nog’ krila ruske avangarde“
(22). Te`e}i potvrditi ovu tezu, autorica nadalje citira Flakerov teorijski doprinos razumije-
36

AKT.indd 36 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA
vanju (ruske) avangarde koji, osim {to je ozna~uje kao poetiku osporavanja, za avangardu
pi{e da je „karakterizira o`ivljavanje tradicije antinormativne, antikonvencionalne, ~esto na
pu~ku kulturu oslonjene, alternativne linije evropske knji`evnosti i umjetnosti (Istakla A.
I. [.)“ (22-23). Nadasve je zanimljiv postupak isticanja sintagmatskih dijelova citata koji po-
novno funkcioniraju kao parcijalni – svjesno istaknuti – prokazatelji autori~inih namjera. U
takvoj maniri nastavit }e pore|enje sa Hljebnikovom i tzv. „folklornom inspiracijom“ koja se
oslanja na narodnu poeziju, ~ime se orijentacija Maka na arhai~nu rije~ srednjovjekovne Bo-
sne (kao „stilski novum“, 23), koja proistje~e iz izbora „gra|e“ i „teme“ (23), kroz pjesmu „Slo-
vo o smijehu“ direktno dovodi u vezu sa Hljebnikovljevom pjesmom „Zakljatie smehom“.
„Dizdarevo ’Slovo o smijehu’ na najbolji na~in ilustrira ~injenicu da su djela ruskih avangar-
dista svakako bila dio lektire na{eg pjesnika, i da je vjerovatno Hljebnikovljeva pjesma po-
slu`ila kao podsticaj i inspiracija za pjesni~ko rje{enje ’pri~e’ o Mravcu.“ (24) (podvukla J. K.)
Na~elo supostavljanja nespojivih elemenata kao {to su „grijeh“ i „smijeh“ upu}uje autoricu
da donese zaklju~ak o jo{ jednoj potvrdi ruske avangarde – „spajanje semanti~ki nespojivih
pojmova“ (25). Oba elementa, dakako, odgovaraju onom modelu smje{tanja cjelokupnog
konteksta u bogumilsku Bosnu – povezivanje smisla sa na~elom hereze i, s druge strane,
sa suprotstavljenim principom Zakonika – reda – hijerahijskog na~ela. Za Hljebnjikovljevu
pjesmu pi{e da o`ivljava „pjesni~ki jezik“ i da je za potrebe ove knjige nemogu}e posegnuti
za cjelokupnim kontekstom njenog idejnog zasnova, ali, ipak, da se onaj dio koji referira na
folklorni, arhai~ni orijentir ostvaruje „na planu svojevrsnog vitalizma“ (26), ~ime se „smijeh“
poima kao „magijski ili obredni smijeh“ (26). ^ini nam se da bez posezanja za cjelokupnim
kontekstom Hljebnikovljeve poezije nije mogu}e donijeti izjedna~avaju}i sud o naslanjanju
Dizdareve poetike na ovog avangardistu: takav bi postupak nu`no propitao i model tradicij-
skog zaokreta kod ova dva pjesnika i u kona~nici ponudio odgovor je li mogu}e „Kamenog
spava~a“ ~itati u ovom klju~u.
Autorica Dizdarevu pjesmu ~ita u klju~u ironizacije hijerarhije ostvarene u modelu pre~ita-
vanja u~enja Crkve bosanske „koja nije priznavala svemo} ni vladaju}ih crkava ni dr`ave,
ali je svakako i u doticaju sa avangardnom pobunom protiv svake vrste hijerarhije, kako u
umjetnosi tako i dru{tvu“ (28). Interpretativni model mo`da tek potvr|uje konstruktivni (ide-
olo{ki?!) princip „Kamenog spava~a“, koji autorica niti jedanput ne dovodi u sumnju, kako
u~enje Crkve bosanske, koje se u historiografskoj literaturi ne potvr|uje uvijek kao jedini mo-
gu}i model „~itanja“ srednjovjekovne Bosne, {tavi{e – ono se itekako propituje i osporava; ta-
ko i legitimiranje(m) jednog interpretativnog modela po kojem je Crkva bosanska „hereti~na“
i u samom u~enju dehijerarhiziraju}a. Time se nasilno `eli konstruirati avangardisti~ki model
~itanja ne samo „Kamenog spava~a“ nego i srednjovjekovne Bosne („protiv svake vrste hije-
rarhije“). Treba li uop}e ponovno isticati {to je uistinu avangardisti~ki model pobune i u umje-
tnosti i nadasve u dru{tvenom kontekstu: onaj koji raskida sa svakom vrste hijerarhije? – da,
ali i onaj koji se opire svakom vidu bur`oaskog naslje|a i zasnivanja ideologije kao totaliteta.
Kao svojevrsni zaklju~ak nu`no je stoga re}i da „avangarda prestaje biti avangarda kada
podle`e kanonizaciji, njezina se bit opire stvaranju novog estetskog sistema i svakoj sistema-
tizaciji“.

II
Autorica pi{e da se pojam fakture poklopio sa pojmom pomaka „{to je u funkciji kako {ire-
nja semanti~kog opsega, tako i u funkciji osobitog semanti~kog optere}enja pojedinih, ~esto
u tom slu~aju i grafi~ki izdvojenih i nagla{enih rije~i“ (36). Nadalje, ~injenica da je Dizdareva
zbirka nastajala tokom du`eg vremenskog perioda, da se vr{ilo na~elo fragmentarizacije, odu-
zimanja i sa`imanja prikupljene gra|e, autoricu upu}uje na temeljeno na~elo avangarde „na
te`nju prema otvorenim strukturama, {to se, prema A. Flakeru, o~ituje prije svega u namjer-

37

AKT.indd 37 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA
noj fragmentarizaciji, prividnoj nedovr{enosti, slobodnoj upotrebi pojedinih dijelova vlastitih
struktura, variranjem istih tema i motiva i sli~no“ (37). Mo`emo li sa sigurno{}u ustvrditi da
Dizdareva poetska zbirka te`i dokidanju zatvorene strukture, kada se s druge strane potenci-
ra tendencioznost ka „zatvorenoj“ struktuiranosti djela reaktiviranjem „nijeme“ rije~i ste}ka
i onoga {to se na nivou ideolo{kog upliva, ovdje ozna~ava „bogumilskom ideologijom“ na-
vodno dehijerarhiziranog sistema. ^injenicu da se Mak okre}e o`ivljavanju „bogumilske ide-
ologije“, sagledava i kao ~in rekreiranja zaboravljenih „umjetni~kih postupaka“ svojih knji`e-
vnih prethodnika („dijaka i kova~a“) ~ime hereti~ki pogled srednjovjekovne Bosne potvr|uje
„najsavremenije evropske humanisti~ke i filozofske misli“ (40). Stoga }e se autorica poslu`iti i
Krle`inim vi|enjem bogumilske ideologije kao „reformatorske“ i u tom smislu negatorske do
svoje propasti, ba{ kao i avangarda, zaklju~uje. ^ini se da se kontinuirano vra}anje na ovaj mo-
del zaklju~aka uspostavlja kao upori{no mjesto dokazivanja teze, i to ne na nivou strukturne
analize, koja jo{ uvijek mo`e ponuditi vi{e argumentiraju}ih dokaza o avangardnosti „Kame-
nog spava~a“ od ideolo{ke zamke u koju se projicira avangardno na~elo. Slijede}i citat tek je
jedan u nizu potvrda tog stava, metodolo{ki neprecizno postavljen i stoga nedokaziv: „Here-
ti~nost avangardne misli usmjerene protiv svakog hijerarhiziranog sistema u ime ’optimalne
projekcije’ u budu}nosti oslobo|enog ~ovjeka, odgovarala je hereti~nosti bosanskih patarena,
koji su poricali i crkvenu i feudalnu hijerarhiju u ime evan|eoske socijalne ravnopravnosti.“
(40) To na~elo istovjetnosti Dizdara („na{eg pjesnika“, op. a.) i ruskih avangardista ostvaruje
se u spomenutoj ta~ci vra}anja na „prapo~ela vlastite civilizacije i kulture“, odnosno u modelu
ponovnog i{~itavanja „’tekstova’ Kulture“ (41), ~ime se uspostavlja princip prevrednovanja,
estetsko i svako drugo (moralno, eti~ko, socijalno…).

III
U daljnjem dovo|enju u vezu „Kamenog spava~a“ i na~ela ruske avangarde, autorica }e
ispitati, prije svega, orijentaciju na „tu|i jezik“ i „tu|u poruku“, a potom i ekfrazis „Kamenog
spava~a“, odnosno „Kameni spava~“ kao ekfrazis.
Orijentacija na „tu|i jezik“ i „tu|u poruku“ dijelom je teorije koja se bavi tekstualnom ana-
lizom, tj. citatno{}u teksta i tekstova Kulture. U tom smislu, sama orijentacija na tu|i jezik ili
poruku, kao postupak prepoznatljivog naslanjanja na tekstove drugih autora, ili pak, uop}eno
kazano, tekstove kulture, teorija ozna~uje kao postupke intertekstualnosti, u u`em smislu,
kao korespondiranje na nivou citatnosti ili orijentacije na poruku dvaju ili vi{e tekstova, me-
tatekstualnosti kao prepoznavanje meta ozna~itelja u tekstu, i u ovom slu~aju bitnog postup-
ka izgradnje intermedijalnosti kao korespondencije u ve}oj ili manjoj mjeri „komunikacionih
kodova“ ili funkcija razli~itih umjetni~kih praksi. Teorija citatnosti prvenstveno upu}uje na
mehanizme preno{enja „tu|eg jezika“ ili tu|e poruke“, na postupke u kojima se ostvaruje, pa
je u tom pogledu „citatnost“ vi{e praksa koja se pre/ozna~uje nego {to ukazuje na novum u
nekom umjetni~kom, odnosno literarnom djelu.
Definirana na ovaj na~in, orijentacija na „tu|i jezik“ ili „tu|u poruku“ ne bi nu`no zazivala
svoje potvr|ivanje u nekoj stilskoj formaciji ili oslanjanju na nju. Ibri{imovi}-[abi}, naprotiv,
nastoji upravo ovu nagla{enu orijentaciju u „Kamenom spava~u“ uspostaviti kao onaj domi-
niraju}i model u kojem se ovaplo}uje na~elo ruske avangarde – „neka vrsta avangardnog
citatnog dijaloga“ (42), te, s tim u vezi, potvrditi da Dizdareva citatnost pripada upravo toj
vrsti dijaloga sa tekstovima Kulture, pozivaju}i se na istra`ivanja citatnosti ruskih akmeista,
posebno djela Osipa Mandelj{tama (42).
Tako autorica modele citiranja analizira prema slijede}im tipovima u kojim su se izgradili,
tj. upotrijebili:

1. tip citatnosti – tzv. „pravi citati“ u kojima se ostvaruje potpuna ekvivalencija;

38

AKT.indd 38 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA
2. tip citatnosti – tzv. „deformirani citati“, svojstveniji avangardi u kojima se svjesno mijenja
prototekst (tekst izvornika), primjer pjesma „Gor~in“;
3. tip citatnosti – „interlingvalni citati“, upu}uje na Dizdarevu pjesmu „Zapis o zemlji“ ko-
jom pjesnik stupa u dijalog i polemiku sa cjelokupnim (?!) sistemom „tu|e kulture“, citat je
dokumentarni i ima zna~enje „osporavanja“;
4. tip citatnosti – kao najva`niji „intermedijalni citati“, a „kojima se ostvaruje vrlo specifi~na
veza izme|u razli~itih vrsta umjetnosti“ (46), referira se na ste}ke i specifi~nu arhitektoniku
kamena i plasti~nost slike koja u Dizdarevoj poetici figurira kao specifi~no „estetsko prevre-
dnovanje“.
Kao potvrdu pozitivnog vrednovanja srednjovjekovlja, autorica referira na akmeiste i Man-
delj{tama „~ije je pozitivno vrednovanje srednjovjekovlja op}epoznata ~injenica“ (48). No,
ono {to se izdvaja kao zaklju~ak ovog bavljenja citatno{}u „Kamenog spava~a“ jeste u svrhu
dokazivanja („apsolutnog“, op. a.) pozitivnog vrednovanja kategorije „pam}enja“ (kao i kod
Mandelj{tama, op. a.), ~ime se ponovno uspostavlja ona projektivna linija zaokreta tradiciji
kao funkciji „’~uvanja’ riznice kulturnih vrijednosti“ (53). Zanimljiv je stoga i model analizi-
ranja „interlingvalnih citata“ kao jedini primjer ’rije{enosti’ da se polemizira sa tekstom/ima
Kulture, ali ne svoje, koja se pozitivno prevrednuje u ideolo{kom perceptivnom modelu, nego
tu|e, one drugosti koja se osporava i negativno preozna~ava, pa se ~ini da paradoksalno jedi-
no na ovome mjestu kao ta~ci osporavanja „druga~ijeg“ nailazimo na potvr|ivanje avangarde
kao negatorskog/dezintegrativnog modela.
U poglavlju o ekfrazisu autorica se bavi „najuo~ljivijim“ susretom knji`evnosti i likovnih
umjetnosti. U tom pogledu, nije izostalo ni referiranje na inoviranje ovog postupka u djelima
ruskih avangardnih pjesnika koje se u literaturi o avangardi prvenstevno ozna~ava kao estet-
sko prevrednovanje (Flaker). Polaze}i od teorijskog odre|enja ekfrazisa Marije Rubins, i uka-
zuju}i na osnovna na~ela ruske avangarde, Ibri{imovi}-[abi} „Kameni spava~“ definira kao „u
cijelosti jedan majstorski ’razvijen ekfrazis’“ (55). Grade}i poetiku na ste}ku kao umjetni~kom
predmetu, arhitektonici njegove forme kao i reljefnoj plasti~nosti, Dizdar, pi{e autorica, stupa
u „dvostruki dijalog“ sa „autohtonom umjetni~kom tradicijom“ (isp. 55) i to kao znanstvenik-
historiograf i kao umjetnik-pjesnik.
U prvu skupinu Dizdarevih ekfrazisa ubraja njegove „minijature“ koje upu}uju na „mo-
tive, simbole ili ornamentalne fragmente sa ste}aka“ (57). Pored ovog, izdvaja jo{ dva tipa
ekfrazisa, drugi za koji kao potvrdu uzima pjesmu „Zapis o lovu“ – „najljep{i i najdosljedniji
ekfrazis“, nadalje autorica izdvaja postupke „kadriranja i monta`e“, u tre}em tipu se predmet
kao „umjetni~ka referenca“ zaista „raspada“ pa je mogu}e govoriti o „minus-postupku“ ali i o
„intelektualnoj monta`i“ kao pojmu koji se u prvom redu odnosi na Hljebnikova. No, {ta nam
osim ponu|enog modela razmi{ljanja o „`anrotvornom potencijalu“. Zbirke na nivou ekfrazi-
sa, autorica `eli jo{ ponuditi. Tu je ono, ponovno, kru`no ukazivanje na ste}ak kao predmet
poetske zbirke, ~ija bi poruka bez „posredni{tva rije~i“ zaprijetila „zaboravom pro{losti“ a to
opet sli~noj sudbini u budu}nosti (?!). Zato, pi{e autorica „treba ’ponovo se naseliti u okrilje
zapam}enih pri~a i{~ezlih otaca i djedova’“ (68). Akcentira se „o`ivljavanje“, „~uvanje“ i „pre-
no{enje“ legendi na{ih predaka u onoj projektivnoj budu}nosti kako ju razumije Ibri{imovi}-
[abi}.
U dijelu koji se bavi konstruktivnim na~elima i problematikom `anra ukazuje se na dosa-
da{nju recepciju ovog djela u na{oj kritici i nemogu}nost da se ponudi „zatvoreni“ model u ko-
jem bi se ocijenila. Knjiga je, uglavnom, ocijenjena kao jedna od najboljih pjesni~kih zbirki u
bosanskohercegova~kom poetskom kontekstu; isti~e se okrenutost specifi~noj gra|i (ste}cima)
na kojoj se izgra|uje pjesni~ki opus kao i posezanje za arhai~nim oblicima jezika, inoviranje
forme i druge, uglavnom ve} spomenute, karakteristike {to je ~ini dodatno zanimljivijom za
interpretiranje.
39

AKT.indd 39 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA
Zaklju~ak
Zbog ~ega se zapravo autorica odlu~ila postaviti ovakvu, rekla bih, ’radikalnu’ tezu o (in)di-
rektnoj vezi „Kamenog spava~a“ i na~ela ruske knji`evne avangarde, i to u njenom perifernom
modelu, ostaje pomalo nedore~eno. Polemi~ki orijentirana ka tekstovima koji isti~u jedno od
osnovnih na~ela avangardnog pokreta – raskid sa tradicijom – knjiga, u biti, ne donosi neki
izo{treni sud o dokidanju tog na~ela, osim u odve} isforsiranom konstituiranju principa pro-
tradicijskog ~itanja avangarde i to u djelu, koje i sama, ozna~ava perifernim modelom. Ovaj
pro-tradicijski zaokret, poku{ava se ozna~iti istovrsnim poimanjem avangardnog „’vra}anja’
na prapo~ela vlastite civilizacije i kulture“ (82), a ~ime se uspostavlja kao estetsko prevredno-
vanje u prvom planu, i Dizdarevog zaokreta u srednjovjekovlje kao nultu ta~ku kulture. Istica-
njem bogumilske ideologije, dualisti~kog pogleda na svijet, kao oblikotvornog principa u „Ka-
menom spava~u“, vr{i se, valjda ona, polemi~ka nakana djela da se „ideologija“ jedne tradicije
proka`e kao nulta ta~ka iz koje se dehijerarhizira poredak i prevrednava estetsko, moralno,
eti~ko, socijalno. I to samo na zavodljivoj tezi o Crkvi bosanskoj koja stoji protiv svakog vida
hijerarhiziraju}eg poretka. Ovako postavljena teza nije u mogu}nosti polemizirati sa ’tradici-
jom’ kritike koja avangardu shvata u prvom redu kao „negatorsku“ i „ru{ila~ku“ orijentiranu
spram tradicije.

40

AKT.indd 40 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA

Anela Hakalovi}: Muhidin D`anko i

strah od teksta
(Muhidin D`anko. Strah od teksta: Ogledi o bo{nja~koj knji`evnosti.
Centar za kulturu i obrazovanje, Te{anj, 1998.)

I
Studija ”Strah od teksta” univerzitetskog profesora Muhidina D`anke ilustrativan je pri-
mjer pisanja nekih doma}ih autora koji su poku{ali svoj akademski rad usmjeriti ka stvaranju,
ili u ovom slu~aju ka podr`avanju, nacionalnog knji`evnog, ali i kriti~kog i znanstvenog, kano-
na. Pri tome, u svom pisanju, pristupu gra|i koja se razmatra, ovi autori se ne ustru~avaju i ne
vide ~ak u tome ni{ta problemati~no da koriste i kombiniraju odre|ene postulate naprimjer
poststrukturalisti~kog pristupa sa argumentima o zasnivanju jedne tako ~vrste i homogene
cjeline kakav bi trebao biti nacionalni knji`evni kanon. U tim nesretnim kombinacija trpe i
knji`evni tekst i teorijski ili interpretativni model koji se nastoji koristiti.; i jedno i drugo slu`e
vantekstualnim i vaninterpretativnim ciljevima.
Knjiga ”Strah od teksta” prva je objavljena knjiga ovog univerzitetskog profesora, a svoje
mjesto na{la je, naravno, u planovima i programima za izu~avanje knji`evnosti na univerzite-
tima u Bosni i Hercegovini.
Po~inju}i svoj tekst sumnjom u samu mogu}nost kriti~kog razrje{jenja teksta, autor u uvo-
dnom dijelu postavlja skepti~no pitanje o svrsi same knji`evne kritike, pristupaju}i na ovaj
na~in dekonstrukcionisti~ki jednom dijelu nauke o knji`evnosti, a ovaj model ”metodske su-
mnje” kasnije }e u knjizi biti dopunjen prikazom osnovnih dostignu}a bo{nja~ke knji`evne kri-
tike i historiografije. Ve} u samom uvodu i nazna~enoj namjeri knjige nailazimo na problem:
mo`e li knji`evna kritika, u ~iju mo} sam autor ne vjeruje, biti neprikosnoveni i neupitni dio
zasnivanja bo{nja~ke nauke o knji`evnosti i bo{nja~kog nacionalnog kanona.
Zilhad Klju~anin, u recenziji ove knjige, izdvaja tri elementa koju daju vrijednost studiji
autora Muhidina D`anke. Klju~anin najprije isti~e to da D`anko pi{e o temama koje nisu
imale „kriti~ku profilaciju“ do danas. Kako, sude}i po rije~ima recenzenta, niko do tada ni-
je napisao relevantan kriti~ki tekst o „esejistici Enesa Durakovi}a, Fahrudina Rizvanbego-
vi}a, D`evada Karahasana, Envera Kazaza, pa i pisaca Had`ema Hajdarevi}a ili Amira Brke“,
Klju~anin uo~ava da je to posebna vrijednost ove knjige i ono {to je „na{oj knji`evnosti ne-
dostajalo“.
Dakle, prema ovoj pretpostavci, Muhidin D`anko je napisao relevantan kriti~ki prikaz ese-
jistike doma}ih (prevashodno bo{nja~kih) autora.
Druga vrijednost koju recenzent ove knjige uo~ava ti~e se forme ogleda za koju se D`anko
u ovoj knjizi odlu~io. Klju~anin misli da je „do{lo vrijeme `ivljeg (postmodernog) kriti~kog tek-
sta, teksta koji koristi iskustva i strukturalizma, i hermeneutike, i postmodernog konteksta“, a
D`ankin tekst je upravo takav, uo~ava recenzent.
Dakle, zaklju~it }emo, vjeruju}i recenzentu, da Muhidin D`anko koristi raznovrsne pristu-
pe u svojim ogledima, da se radi o `ivom postmodernom kriti~kom tekstu. Pod `ivim i postmo-
dernim }emo ovdje pretpostaviti svakako postmoderni skepticizam spram autoriteta i njegovo
nepovjerenje u ~vrste i rigidne sisteme, kao i njegovo nepovjerenje u mogu}nost objektivnog
i totaliziraju}eg znanja. Recenzent Klju~anin nagla{ava i polemi~nost D`ankinog teksta, povje-
rovat }emo da je to uistinu tako.

41

AKT.indd 41 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA
I na kraju, tre}i element koji ~ini vrijednom ovu knjigu, po mi{ljenju Zilhada Klju~anina,
jeste dovo|enje „na scenu“ pisaca koji su do tada tretirani kao marginalne pojave u „na{oj
knji`evnoj historiografiji“.
Cilj ove analize je da ispita pretpostavke koje su iznesene u recenziji, odnosno, da se po-
ku{a odgovoriti na pitanja da li je knjiga „Strah od teksta“ relevantan kriti~ki prikaz nau~nog
rada pojedinih knji`evnih kriti~ara, kriti~arki i esejista; polemi~ki i `ivi tekst potreban „na{oj“
knji`evnosti, te da li ova knjiga predstavlja koristan uvid u knji`evne pojave nepravedno mar-
ginalizirane u „na{oj historiografiji“?

II
Prvi dio knjige, naslovljen ”Kritika”, Muhidin D`anko po~inje pitanjem nisu li savremeni
pristupi prou~avanja knji`evnog teksta iscrpili mogu}nost samog razumijevanja literature.
On se pita “je li knji`evna kritika, kao osnovni vid razumijevanja i tuma~enja knji`evnog
djela, postala izli{nom i besmislenom djelatno{}u, ili se svela na intelektualni egzibicionizam
i teorijsku spekulaciju, budu}i je njen kona~ni rezultat uvijek negacija nje same – `ele}i da
razumije i na osnovu toga tuma~i jedan knji`evni tekst, ona u pravilu ostaje samo na poku{a-
ju, eksperimentu razumijevanja“ (9). Pitanje je potaknuto mnogostrukim i ~esto parcijalnim
pristupima pojedinih kriti~kih modela u novijim pristupima knji`evnosti, a to je pitanje koje
svakako vrijedi postaviti. D`anko se (implicitno) pita ne zanemaruju li pojedini knji`evnokri-
ti~ki modeli samu literarnost.
Nakon knji`evne kritike, Muhidin D`anko tematizira i historiju knji`evnosti. Ovo temati-
ziranje po~inje ponovo sumnjom i pozivanjem na teoreti~are, prve komparativiste, Veleka i
Vorena i njihovo pitanje o mogu}nosti zasnivanja nauke o knji`evnosti, a posebno historije
knji`evnosti, s obzirom na prirodu knji`evnosti i njenu neponovljivost. D`anko se dalje pozi-
va na Hegela i njegovo shvatanje umjetnosti, te iznosi pretpostavku o odnosu umjetnosti i na-
uke o umjetnosti po kojoj je nauka o umjetnosti mogu}a tek nakon {to odre|ena stvarala~ka
epoha dostigne zrelost.
Postavljena pretpostavka se dalje nastoji potvrditi na primjeru bo{nja~ke knji`evnosti. Bu-
du}i da jo{ ne postoji izgra|ena nauka o bo{nja~koj knji`evnosti – zna~i da ona jo{ uvijek
nije dosegla svoju zrelost, zaklju~uje D`anko. Njegova vizija historije knji`evnosti je evoluci-
onisti~ka, ali istovremeno i poststrukturalisti~ka. D`anko se poziva i na Tinjanova, Barthesa,
T.S.Eliota, G. Lansona i druge.
Prvi dio ove knjige koji razmatra koncepte knji`evne kritike i mogu}nosti zasnivanja nauke
o knji`evnosti uop{te, po~inje jednim epigrafom, odnosno citatom Horhe Luis Borhesa: „Usta-
novljeno je da su sva djela samo jednog autora, koji je nevremenski bezimen”.
Na koji na~in se pozivanje na koncept knji`evne historije kao evolucije ruskog formaliste Ju-
rija Tinjanova, na pisanje strukturaliste Rolanda Barthesa, zatim Hegela, T.S. Eliota i mnogih
drugih, mo`e uspostaviti teza o postojanju bo{nja~ke knji`evne historije? Pristup Muhidina
D`anke ovim autorima i njihovim tezama je neselektivan, pa u skladu s tim, nemogu}e je pra-
titi njegovu argumentacijski liniju (za{to je ba{ odre|ene autore izdvojio i kako njihove teze
slu`e namjeri knjige). Zapravo, ne postoji ne{to takvo kao {to je argumentacijska linija u ovom
tekstu. Zatim, na koji se na~in Borhesov navod koji upu}uje na transhistorijsku viziju knji`e-
vnosti mo`e pomiriti sa stajali{tem o potrebi i samopostojanju jednog nacionalnog knji`evnog
kanona?
Iako se poziva na teze nekih od ovih autora koje podrazumijevaju odbijanje mogu}nosti
zasnivanja monolitnih knji`evnih historija, D`anko nagla{ava da za „nihilizam nema mjesta
jer u svjetskoj knji`evnosti ve} odavno postoje op}epriznate povijesti nacionalnih knji`evnos-
ti“ (23).
No, pita se dalje D`anko: „Me|utim, i pored njihova evidentnog postojanja (podvukla

42

AKT.indd 42 6/5/2013 7:01:58 PM

 BOSNIACA
A.H.) – ostaje pitanje da li bi i jednu od pobrojanih knji`evnosti“ (pobrojane su knjige povijes-
ti knji`evnosti, a ne same povijesti knji`evnosti: Lansonova francuska povijest knji`evnosti,
De Sanktisova italijanska, Marinijeva njema~ka, Gabrijelijeva arapska, Skerli}eva srpska, Fran-
ge{ova hrvatska…), „Bart prihvatio kao istinsku historiju knji`evnosti, a ne kao seriju mono-
grafija o piscima i djelima“ (23).
Muhidin D`anko najprije poistovje}uje postojanje neke knjige o historiji neke knji`evnosti
sa samim postojanjem historije knji`evnosti. Kako mo`e jedna historija knji`evnosti, kao kon-
cept ili zamisao, evidentno da postoji? Dalje, za{to je bitno da li bi Roland Barthes prihvatio
neku od ovih knjiga kao istinsku historiju knji`evnosti? Da li je Barthes autoritet ~ije se mi{lje-
nje ne smije dovesti u pitanje? Ako jeste, za{to?
Osim toga, ne stoji pitanje da li bi Barthes prihvatio neku od ovih knjiga kao istinsku histo-
riju knji`evnosti. Ako prou~imo njegovu (Barthesovu) misao i pisanje – jasno nam je da ne bi,
tako da je suvi{no postavljati jedno ovakvo pitanje.
Na samom kraju ovog poglavlja Muhidin D`anko zaklju~uje da o ovim pitanjima mo`emo
samo spekulirati.
D`anko je, dakle, kao autor skepti~an, knji`evni evolucionista, barthesovac, hegelovac, stru-
kturalista, dok se istovremeno trudi da bude utemeljitelj bo{nja~kog knji`evnokriti~kog naci-
onalnog kanona, a ovo posljednje }e nastojati da poka`e ve} u sljede}em dijelu knjige.

III
Drugi dio knjige „Strah od teksta“ predstavlja pregledni dio ove studije, a ne ogledni, ka-
ko je to zapazio Zilhad Klju~anin pi{u}i recenziju. U drugom dijelu knjige daje se pregled
osnovnih ideja i djela kriti~ara Midhata Begi}a („Jedan inicijalni poku{aj sintetskog pregleda
bo{nja~ke knji`evnosti“), Hanife Kapid`i}-Osmanagi} („Suo~avanja i preobra`avanja sa tek-
stom“), Enesa Durakovi}a („Rije~ kao svijet u knji`evno-kriti~koj misli Enesa Durakovi}a“),
Fahrudina Rizvanbegovi}a („Korelacija teksta i njegove interpretacije u knji`evnoj kritici Fa-
hrudina Rizvanbegovi}a“), te D`evada Karahasana („Strah od teksta: kriti~ko-esejisti~ko pi-
smo D`evada Karahasana“).
U ovom dijelu knjige trebao je do}i do izra`aja onaj polemi~ki element knjige, tako|er
istaknut u recenziji kao njena bitna vrijednost, budu}i da autor preispituje kriti~ke modele
pojedinih kriti~ara. Me|utim, nije. Pisanje nabrojanih autora Muhidin D`anko ocjenjuje na
osnovu toga koliko ono doprinosi zasnivanju nacionalnog knji`evnog kanona, a sve eventual-
ne druge vrijednosti, one knji`evne, kriti~arske, esejisti~ke, pre{u}ene su.
Tako naprimjer, pi{u}i o kriti~arki Hanifi Kapid`i} – Osmanagi}, autorici koja se u svom
radu uglavnom bavila nadrealizmom, i jednom njenom eseju posve}enom Huseinu Tahmi-
{i}u, Muhidin D`anko primje}uje i prigovara: „Me|utim, prava je {teta {to Kapid`i} – Osma-
nagi}eva nije tragala za zna~ajem Tahmi{i}eve uloge u razvojom luku bo{nja~ke nacionalne
poezije, {to bi ovu izuzetnu knji`evnu kriti~arku sigurno odvelo u istra`ivanje bo{nja~koga
nadrealizma, ukoliko se o njemu kao artikuliranom nacionalnom knji`evnom pokretu uop}e
mo`e i govoriti“ (43 – 44). Iako je cilj spomenute autorice bio da u eseju posve}enom pjesniku
Tahmi{i}u detektira „nadrealisti~ku inventivnost i egzistencijalnu tjeskobu“ u njegovoj poezi-
ji, D`anko ide korak dalje, o~ekuju}i od autorice da prepozna, govori, pa i utemelji ne{to {to bi
bio bo{nja~ki nadrealizam (pa za{to ne onda i bo{nja~ki egzistencijalizam).
Naravno, tu se name}e i pitanje da li je nadrealizam i u jednoj svojoj formi bio nacionalni
knji`evni pokret ili je upravo ovaj pokret poznat po tome {to je nadrastao odrednice nacional-
nog, te postao internacionalni?
To je samo jedan primjer na~ina na koji Muhidin D`anko vrednuje ne~iji knji`evnokriti~ki
rad. Iako samo isje~ak iz jednog „ogleda“ ove knjige, ovaj primjer je svakako reprezentativan
uzorak metodologije i pristupa kori{tenih u ovoj knjizi.

43

AKT.indd 43 6/5/2013 7:01:59 PM

 BOSNIACA
Pi{u}i o Enesu Durakovi}u i njegovom radu, Muhidin D`anko ovog autora poredi sa Mid-
hatom Begi}em, posebno zbog njegovanja komparativisti~kog metoda u knji`evnoj kritici:
„Me|utim, dok je Begi} taj metod njegovao kroz kompariranje prete`no srpsko-hrvatske lite-
rature sa evropskim literaturama, Durakovi} je uvijek nastojao dovoditi u vezu ono o ~emu
pi{e sa bo{nja~kom knji`evno{}u, bilo da je komparira sa ju`noslovenskim knji`evnostima ili
da komparira ju`noslavenske pisce sa bo{nja~kim. Zato se Enes Durakovi} mo`e smatrati ro-
dona~elnikom bo{nja~ke komparativistike“ (57).
Iz samo ovog pasusa, koji ponovo vrlo jasno ukazuje na na~in D`ankinog argumentira-
nja, mo`e se uo~iti nekoliko nedosljednosti. Svode}i komparativistiku na simplificirani model
upore|ivanja djela i pisaca, Muhidin D`anko progla{ava da postoji ne{to takvo kao {to je
„bo{nja~ka komparativistika“, a uz to, bez dodatnih argumenata, osim toga {to upore|uje
bo{nja~ku knji`evnost sa drugim knji`evnostima (ju`noslavenskim), Muhidin D`anko progla-
{ava Durakovi}a rodona~elnikom i utemeljiteljem jednog kompleksnog i nikako nacionalno
(prije interdiciplinarno i nadnacionalno) definisanog pristupa u prou~avanju knji`evnosti.
Osim toga, na osnovu navedenog pasusa mogli bismo zaklju~iti da bo{nja~ka knji`evnost
postoji kao neki izolovani sistem u odnosu na ju`noslavenske knji`evnosti, te da nije njihov
dio.
Ono {to nedostaje jeste, dakle, definiranje koncepta „bo{nja~ke komparativistike“ – da li
postoji ne{to takvo, mo`e li postojati i kako postoji? Zatim, osim pukog koncepta upore|iva-
nja, autor ne daje dodatne razloge: na koji na~in se realizira to upore|ivanje u Durakovi}evom
opusu, i na kraju, na koji se na~in ta bo{nja~ka komparativistika odnosi spram koncepta svjet-
ske knji`evnosti?
Za Muhidina D`anku sve ovo su irelevantna pitanja, a bo{nja~ki komparativista je onaj ko-
ji upore|uje bo{nja~ka knji`evna djela i pisce sa drugima, pri ~emu cilj, svrha, niti na~in tog
upore|ivanja nisu bitni.
Sli~an pristup ovaj autor ima i kad ocjenjuje djelo Fahrudina Rizvanbegovi}a, posebno
njegov kriti~ki pristup Skenderu Kulenovi}u, {to se nadovezuje na djelo Enesa Durakovi}a.
„Rizvanbegovi} se“, smatra D`anko, „priklonio geneti~ko – evolutivnom kriti~kom modelu“
koji }e kasnije biti nadogra|en komparativisti~kim (72). Vrijednost „Rizvanbegovi}evih kri-
ti~kih prosudbi i stavova ne o~ituje se samo u njihovoj pronicljivosti ve} i u Rizvanbegovi}evoj
odva`nosti da, kao niko prije njega (u vremenu kada je jo{ uvijek bio sna`an jugoslovenski
socijalizam i ideologija vje{ta~kog bratska i jedinstva) demistificira Kulenovi}evu poemu ’Sto-
janka majka Knešpoljka’“ (75). (podvukla A.H)
Najprije, {ta zna~i geneti~ko-evolutivni model? To je pitanje i kritika koju treba uputiti Fa-
hrudinu Rizvanbegovi}u kao kriti~aru, ali mo`da jo{ i vi{e Muhidinu D`anki, koji nije ni poku-
{ao da polemi{e sa ne~im {to se ozna~ava kao „geneti~ki“ kriti~ki model. Ne{to takvo, dakako
i ne postoji, pa je te{ko i polemisati o tome. No, autor Muhidin D`anko nije smio neupitno
prihvatiti postojanje „geneti~ko – evolutivnog kriti~kog modela“.
Dalje, na koji na~in se demistificira jedna poema? Da li je mo`da autor ove knjige mislio na
demistifikaciju dotada{njih interpretativnih modela ili pak na demistifikaciju jedne poeme?
Naravno, jasno je da knjiga pisana s namjerom ne ~ak ni utemeljenja, koliko podr`avanja i
aplaudiranja zasnivanju jednom nacionalnom kanonu. Ono {to ~udi, svakako je i {to, osim {to
studija slu`i vanliterarnim ciljevima, i to {to se autor nije potrudio da bolje eksplicira i argu-
mentuje svoju (pogre{nu) tezu.
Zaklju~ak ogleda o kriti~kim modelima Fahrudina Rizvanbegovi}a jeste to da se vrijednost
njegovog pristupa ogleda u demistificiranju ideolo{kih upisa u knji`evno djelo. Me|utim,
D`anko vjeruje da je dovoljan argument: na{a ideologija je bolja od njihove.
Sli~an pristup Muhidin D`anko ima i kada govori o drugim „bo{nja~kim“ kriti~arima; kod
svakog od njih on uo~ava onaj element koji ih ~ini ne dobrim, nego bo{nja~kim kriti~arima.
Zbog toga, ovaj pregledni dio knjige ne mo`e se nazvati ~ak ni tako: ostajemo uskra}eni za op-
44

AKT.indd 44 6/5/2013 7:01:59 PM

 BOSNIACA
{ti pogled na neku liniju, ako ne{to takvo postoji, knji`evnokriti~ke (bo{nja~ke) misli. Pojedini
kriti~ari i kriti~arke su birani neselektivno; kao da je jedini kriterij to {to su skoro svi akademski
radnici i profesori na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (na neki na~in D`ankini u~itelji), {to
su Bo{njaci i {to bi, sljedstveno tome, trebali (ako to ve} ne rade) pisati bo{nja~ku knji`evnu
kritiku. Ne postoji ~ak ni neki njihov zajedni~ki credo, neki pristup koji bi omogu}io da o nji-
hovom radu govorimo kao o nekoj vrsti {kole, pokreta i sl.
Muhidin D`anko na isti na~in ~ita Fahrudina Rizvanbegovi}a ili Enesa Durakovi}a, u ~ijim
se kriti~kim radovima mo`e uo~iti sasvim jasna namjera da se literatura ideolo{ki prevrednuje,
i naprimjer D`evada Karahasana, kojem se divi ukazuju}i na njegovu obrazovanost i njego-
vo „suvereno vladanje i snala`enje unutar svih kulturnih i civilizacijskih sistema“ (88), da bi
zatim njegovo pisanje proglasio „mjerom esejisti~kog izra`avanja u cjelokupnoj bo{nja~koj
knji`evnosti“ (89).

IV
Posljednji dio knjige „Strah od teksta“ naslovljen je jednostavno „Pisci“, a u njemu se
D`anko oku{ao i sam kao knji`evni kriti~ar i interpretator. Na samom po~etku je re~eno
kako je (autorova) namjera bila da u ovom djelu interpretira djela autora (nepravedno) za-
postavljenih i marginaliziranih u doma}oj ({to zna~i bo{nja~koj) nauci o knji`evnosti. Pri
tome, Muhidin D`anko u svojoj knjizi posve}uje prostor Aliji Nametku, Salihu Ali}u, Husniji
^engi}u, zatim Amiru Brki, te Me{i Selimovi}u, Irfanu Horozovi}u, Had`emu Hajdarevi}u i
Aliji Nametku.
Pristup je isti kao i u dijelu knjige posve}enom knji`evnoj kritici i kriti~arima: vrednuje
se bo{nja~ko, a ne literarno. Najo~itiji primjer za to sigurno je poglavlje koje se mo`e uzeti
kao reprezentativan model D`ankinog pisanja, u kojem se on osvr}e na pojavu i status Me{e
Selimovi}a. Poglavlje znakovitog naslova „Mitologeme o Bo{njacima u Sje}anjima Mehmeda
Selimovi}a“, donosi nam i vrlo jasno ocrtava svu (knji`evnu) besmislenost jednog ovakog
pristupa.
Imenovanjem ovog pisca Mehmedom, a ne Me{om (kako je i sam sebe ovaj pisac imeno-
vao), Muhidin D`anko najprije razotkriva svoju ideolo{ku pozicioniranost (bitno je zvati
se Mehmed), a zatim i kriti~arsku i interpretatorsku nevje{tost. D`anko pretpostavlja da u
„Sje}anjima“ Me{e Selimovi}a, njegovoj autobiografskoj knjizi, postoje „mitologeme o Bo{nja-
cima“. Me|utim, to nije pretpostavka koju ovaj kriti~ar dokazuje, nego je tvrdnja kojoj se
vjeruje. Ponovo ukra{avaju}i svoj tekst epigrafom – citatom Me{e Selimovi}a u kojem on ve}i
zna~aj daje svojoj literaturi nego li~nosti („Za literaturu nema zna~aja moje golo iskustvo samo
po sebi, ono je samo mogu}i oblik `ivota koji mi omogu}ava identifikaciju sa drugim ljudima,
sa mnogim zami{ljenim likovima i njihovom postupcima. Tako sve postaje moje, na jedan
poseban na~in, i tu|e, po mogu}nosti sva~ije“, iz Sje}anja Me{e Selimovi}a), Muhidin D`anko
sam sebe pobija. Epigraf bi trebao biti neki uvod u tekst, njegova naznaka. U D`ankinoj knjizi
to nije slu~aj. On }e uzeti upravo Me{inu autobiografiju kao apsolutnu fikciju i zanemariti nje-
govu literaturu, ali i njegov credo, na koji se poziva u spomenutom citatu.
Muhidin D`anko pi{e:
„(…) Selimovi}evo pozivanje na svoje daleke hri{}anske pretke bilo je za Bo{njake sasvim
nepo`eljan i kontraproduktivan potez (…)“ (125).
Zatim: „(…) Mehmed Selimovi} nije se zadr`ao samo na {turim dokumentarnim podacima
o porodi~nom porijeklu ve} ih je mistificirao kroz vlastitu pri~u i imaginaciju koje nisu uteme-
ljene ni u kakvim dokumentima niti u usmenim porodi~nim predajama (…) Mehmed Selimo-
vi} je iskonstruirao i izmislio (…) pri~u o prelasku svojih dalekih predaka na islam (…)“ (126).
Dalje: „Vidljivo je da je on nosio svoje nacionalno porijeklo kao kompleks kojeg se htio
osloboditi (…)“ (129).

45

AKT.indd 45 6/5/2013 7:01:59 PM

 BOSNIACA
Ukratko, D`anko zamjera Me{i Selimovi}u {to nije bio Bo{njak, ~itaju}i namjerno njegovo
autobiografsko djelo kao fikciju. Me|utim, ako je fikcija – za{to je potrebno da nas Muhidin
D`anko uvjerava u to. Na kraju, ako „Sje}anja“ jesu „izmi{ljena“, za{to Muhidin D`anko ima
strah od fikcionalnog teksta, te nam sugerira cenzuru pi{u}i da ovu knjigu treba is~itavati „po-
najvi{e, a mo`da i jedino, u fusnotama“ (D`anko 132). (podvukla A.H)

V
Moglo bi se re}i da je knjiga „Strah od teksta“ napisana na vrlo jednostavan i ~ak {kolski
na~in: kre}e se od tematiziranja same knji`evne kritike, preko prikaza kriti~kih postulata ne-
koliko kriti~ara, pa do vlastitog oku{avanja u knji`evnoj kritici. Ni{ta nije sporno u ovakvom
pristupu, sporno je stvarno pitanje koje postavlja ova knjiga i cilj koji poku{ava posti}i; Mu-
hidinu D`anki nije bitno kakva je to kritika i kakvu ona interpretaciju proizvodi, njemu je
bitno samo ~ija je to kritika i da li ”na{em” cilju slu`i, a cilj je, naravno, osna`ivanje bo{nja~kog
knji`evnog kanona. I D`ankina interpretacija i kriti~ka evaluacija teksta je takva: zasnovana
na vanknji`evnim i nacionalnim porivima.
Osim samog cilja knjige, sporan je i na~in na koji je ona pisana. Muhidin D`anko pi{e po-
hvalu svojim u~iteljima i u svojoj interpretaciji hvali samo ono {to su oni pohvaliti i kritikuje
ono od ~ega su oni zazirali. Muhidin D`anko je u tom smislu sasvim primjeran u~enik, ali kao
autor, interpretator, knji`evni kriti~ar i profesor on ne zna analizirati, argumentirati, dijalogi-
zirati sa tekstom.

46

AKT.indd 46 6/5/2013 7:01:59 PM

 BOSNIACA

Dinko Kreho: Autonomija teksta i(li) politika

identiteta
(Alija Piri}. Arheologija teksta. DES, Sarajevo, 2010.)

I
Budu}i da je cilj ovoga teksta kriti~ka evaluacija knji`evnoteorijskih, knji`evnopovijesnih
i knji`evnokriti~kih koncepata koje nalazimo u knjizi Alije Piri}a „Arheologija teksta“ (Piri}
2010), nek mi bude dopu{teno da po|em od ocjena koje su o njoj ve} izre~ene – i to s univerz-
itetskih katedri. Mislim na recenzije Piri}evih kolega s Odsjeka za knji`evnost naroda BiH sa-
rajevskoga Filozofskog fakulteta, Muhidina D`anka i Envera Kazaza, tiskane na kraju knjige.
Za D`anka, Piri} je „kriti~ar sa zavidnom teorijskom referentno{}u“, ali i „besprijekoran stil-
ist“, te naposlijetku „vrstan i samozatajan esejist i kriti~ar“ (Piri} 2010: 350-351); Kazaz pak
tvrdi da se kod Piri}a radi o „vje{tini pisanja, preciznosti analize, zavodljivosti interpretacije“
(353). Dok su tekstovi sabrani u ovoj zbirci izrazito heterogene tematike i formata, i D`anko i
Kazaz sla`u se da linija koja „Arheologija teksta“ daje konzistentnost knjige jest Piri}eva pref-
erencija za stilisti~ku analizu teksta, tj. njegova bliskost s pristupom tzv. Zagreba~ke {kole (A.
Flaker, I. Frange{, Z. [kreb, V. @mega~). Po Kazazovom sudu:
„Alija Piri} je u teorijskom i metodolo{kom pogledu sljedbenik tzv. Zagreba~ke stilisti~ke
{kole, koja ostaje u imanentnom podru~ju knji`evnoga teksta, ali zna itekako pre}i preko tek-
stualnih granica u mnogostrukost kontekstualnih pozicija, koje knji`evni tekst u sebe usisava
ili ih pak uvijek iznova gradi. Ovaj rukopis to potvr|uje u svojoj najboljoj kriti~koj liniji, a
ponajprije na implicitnoj osnovi, jer se Piri} u hedonizmu svojih interpretacija ukazuje kao
neko ko nadvladava etnokulturnu normu i kanon otvaraju}i se za osobenu vrstu interkultur-
alne knji`evne interpretacije.“ (352)
[tovi{e, isti recenzent ustvrdit }e kako:
„Piri}eva Arheologija teksta vra}a nas dostojanstvu struke, autonomiji njenog polja, dra`i
istra`ivanja, hedonizmu interpretacije, jednom rije~ju knji`evnosti i kulturi van doma{aja
stvarnosti koja nas okru`uje kao pustinja {to stalno raste, preplavljuje nas i od koje ceptimo
u strahu.“ (353)
Od naivne dihotomije izme|u „teritorije“ teksta i vanjskoga svijeta, gdje bi kriti~arski fokus
klizio od jednog do drugoga po volji, ve}i problem predstavlja recenzentovo uvjerenje da je
„dostojanstvo struke“ mogu}e na}i i odbraniti „van doma{aja stvarnosti“ („pustinje {to stalno
raste“, kako on to poetski postavlja). Kao da ve} okretanje autoritetu Teksta, koje ignorira
materijalnost knji`evnosti kao dru{tvene prakse, ne predstavlja vrlo materijalan i „izvan-
tekstualan“ ideolo{ki gest! To {to ba{ Enver Kazaz, koji je kriti~arski renome stekao pi{u}i o
knji`evnosti i ideologiji, lakonski zaobilazi ovu notornu ~injenicu – ne sluti na dobro.

II
Pogledajmo kako izgleda Piri}ev stilisti~ki metod, koji obojica recenzenata isti~u kao
najzna~ajniju karakteristiku njegova kriti~kog pisanja. Budu}i da poezija Maka Dizdara spa-
da u privilegirane Piri}eve teme, izdvojimo nekoliko odlomaka iz njegove analize Dizdareve
pjesme Gor~in:
„Najsna`niji dojam u pjesnikovoj intervenciji ostavlja svakako nova i nepotro{ena rije~
gor~in, koja predstavlja ~ovjeka ~ija je du{a ispunjena gor~inom i koja je postala sinonim za
47

AKT.indd 47 6/5/2013 7:01:59 PM

 BOSNIACA
~ovjekovo stradanje. Sintetsko ime za ~ovjeka koji je ba~en u `ivotnu avanturu ozna~ava
njegovu op}u, generalnu vrijednost i njegovo primarno odre|enje iskazano gor~inom, kao
osnovnom atribuiraju}om konstantom. Gor~inov nemu{ti jezik progovorio je u pjesnikovoj
uobrazilji, o`ivljavanjem autenti~nog svjedoka. (28)
(…)
Analogno Derridinoj dekonstrukciji „koja je istovremeno razgradnja i gradnja, pri ~emu je
bitan pojam istovremenosti zbivanja“, Dizdar rekomponuje zadate cjeline i obavlja „destruk-
ciju zadatog“ i istodobno konstruira novostvorenu vrijednost. (29)
(…)
Rije~ vojnik u na{oj epskoj naslije|enoj svijesti figurira redovno prema visokoafirmativnim
atribucijama, junaka i heroja sa patosom ovjen~ane slave i ponosa, me|utim sa rije~ju gor~in
ona zadobiva nove konotacije i druk~iju semantiku. (…) Vojnika sada odre|uje gor~ina, a
ne slava i to je sasvim novi tip junaka, antiheroja, pa vojnik postaje metafora univerzalnog
~ovjeka.
(…)
Paradoks kao osnovna stilska forma na kojoj je pjesma koncipirana, sadr`an u ~injenici da
Gor~in le`i u zemlji svojoj, ali na ba{tini tu`di, na tu|oj o~evini, pokazuje njegovu egzistencio-
nalnu tragiku u ukupnom suo~enju lirskog subjekta sa nesklonim svijetom, ali i dignuti glas
Vje~nog Pravednika, koji `ivotni poraz preobra}uje u moralnu pobjedu. (31)
(…)
Autenti~nost pjesni~kog koda i snaga pravedni~kog glasa poja~ava se upotrebom arhai~nog
jezika koji se realizira na nivou leksike: ase, le`it, `ih, ba{tina, tu`di. Stvaraju}i potrebnu at-
mosferu svevremenosti i onovremenosti ovaj jezik svjedo~i o prevladavanju i pravedni~kom
ubla`avanju ljudske ni{tavnosti.“ (32)
Prvo {to upada u o~i jest nespretna sintaksa, ili, rije~ima samog Piri}a, „nemu{ti jezik“ ovih
redaka: tu rije~ „predstavlja“ ~ovjeka, ~injenica „pokazuje egzistencionalnu tragiku“, ova se
pak ogleda “u ukupnom suo~enju lirskog subjekta sa nesklonim svijetom“, dok arhai~ni jezik
reflektira „pravedni~ko ubla`avanje ljudske ni{tavnosti“, itd. No, ove „smetnje“ u jezi~nom
mediju nisu svodive na probleme „stilske“ ili „formalne“ naravi: u njima se, naprotiv, ogle-
da su{tinska terminolo{ka, metodolo{ka i teorijska konfuzija. Recimo, kako to da Dizdarev
pjesni~ki postupak djeluje „analogno Derridinoj dekonstrukciji“? Piri} olako uspostavlja
ekvivalenciju izme|u literarnog prosedea s jedne, i teorijsko-filozofskog koncepta s druge
strane: i Dizdar i Derrida, po njemu, naprosto prakticiraju „istovremenu razgradnju i grad-
nju“ (kao {to }emo vidjeti, ova vrsta konfuzije nije strana autoru Arheologije teksta). Nadalje,
svoju analizu mjesta i u~inaka oksimorona i paradoksa, kao i funkciju arhai~nog vokabulara
u pjesmi, Piri} smje{ta unutar obzora poezije-kao-govora-autenti~nosti: poezija donosi istine
o „univerzalnom ~ovjeku“ (bezostatno je humanisti~ka); ona se realizira kroz „autenti~ni
pjesni~ki kod“, ili „autenti~no svjedo~enje“; ona govori transhistorijski, neograni~ena ikakvim
povijesno-materijalnim koordinatama. I sama „Intertekstualnost Dizdareve poezije i sredn-
jovjekovne epigrafike“, kako glasi naslov citiranog ogleda (23-40), tu figurira kao ~injenica
suspendirana u vakumu, idealisti~ki proces „dijaloga s tradicijom“, gdje se „izvorni tekstovi“ i
„moderni postupak“ nalaze negdje na pola puta. Jer, ocrtav{i ovako vlastita pola`i{ta.
Pod izvornim tekstovima podrazumijevamo korpus srednjovjekovnih epitafa, natpisa
na ste}cima, koje je Dizdar, rekli smo to ve}, prikupljao, komentirao i nau~no valorizirao.
Me|utim, njihova se funkcija nije time iscrpla, zapravo sve je to bila predigra, uvod u us-
postavljanje pjesnikovog temeljnog poeti~kog principa; uvo|enje epitafa kao interteksta, pre-
ma ~emu se odnosi njegova pjesma. (25)
Piri} u potpunosti ignorira problematiku povijesnoga, kulturnog, politi~kog i literarnog
konteksta iz kojega dolazi Dizdareva poezija. Recimo, otkud uop}e pjesnikova gesta okretanja
pisanim tragovima pro{losti? Protiv kojih i kakvih tendencija on nastupa? Kako se ova poezija,
48

AKT.indd 48 6/5/2013 7:02:00 PM

 BOSNIACA
u svoj svojoj tekstualnoj slojevitosti, ukazuje ~itatelju danas-i-ovdje? Ostajemo uskra}eni i za
makar povr{an poku{aj uvida u ova i ovakva pitanja. Piri}evo shva}anje tekstualne ravni kao
neupitno autonomna polja prou~avanja teorijski nastoji legitimirati recenzent Kazaz: po nje-
mu, Piri}evi tekstovi zapravo „upozoravaju da nema u knji`evnoj nauci i kritici superiornog
metoda“, tj. „da se radi samo o jednom jedinom – pitanju valja li tekst, kakva je interpretacija,
kako se ona ~ita (…)“ (352-353). Ovo bi zna~ilo da Piri}ev ahistoristi~ki i akontekstualisti~ki
tretman knji`evnoga teksta vlastitom konzistentno{}u i dosljedno{}u mo`e parirati teorijski
informirani(ji)m materijalisti~kim ~itanjima. Kao protute`u toj Kazazovoj tvrdnji, navedimo
lucidni komentar Terrya Eagletona o kultu close readinga – kojim se angloameri~ka Nova kri-
tika suprostavila historizmu u knji`evnoj znanosti:
“Poziv na close reading, zapravo, podrazumijeva vi{e od insistiranja na tome da se tekstu
pokloni zaslu`ena pozornost. Njime se neizbje`no sugerira da se valja koncentrirati na to prije
nego na ne{to drugo: na ’rije~i na papiru’ prije nego na kontekste koji su ih proizveli i koji ih
okru`uju.” (Eagleton 2008: 38; prijevod moj)
[tovi{e, ma koliko se odre|eni interpretacijski pristup deklarativno ograni~avao na „rije~i
na papiru“, on ostaje uvijek-ve} kontekstualan barem po onome {to podrazumijeva, po onom
dru{tvenom horizontu koji interpretator implicitno usvaja te zdravorazumski uzima za „priro-
dan“. Od toga nisu bili izuzeti niti Novi kriti~ari, a ne mo`e biti ni dana{nja bh. akademska
knji`evnoznanstvena produkcija – ponajmanje autor „Arheologija teksta“. Kako se taj u~inak
o~ituje u Piri}evom slu~aju?
Naime, kao neizbje`an implikat u svim njegovim interpretacijama pojavljuje se `ilavi kul-
turidentitetski fundament. To zna~i da se za Piri}a „podrazumijeva“ kako knji`evnost funk-
cionira kao organski dio identitetske zajednice: ova je su{tinski odre|ena kulturom, a utjelov-
ljenje same „kulturne supstance“ jest upravo knji`evnost. [tovi{e, knji`evnost je shva}ena kao
dragocjen jamac povijesnog kontinuiteta zajednice, instanca koja daje kohezivnost njezinom
identitetu, ~ini ga prepoznatljivim bez obzira na sve historijske promjene i prevrate. Naspram
neprijateljskih poku{aja da falsificiraju na{u povijest, stoji istina o nama, ovjekovje~ena u na{oj
knji`evnosti – glasila bi ta logika. Ono Mi za ~iju se dobrobit Piri} skrbi jesu s jedne strane
Bo{njaci, a s druge esencijalni, transhistorijski (id)entitet koji se zove „Bosna“ – a koji se po-
javljuje kao prirodni i organski okvir trajanja bo{nja~ke zajednice1. Jedan je od leitmotiva u
Piri}evim kritikama jest evokacija „Bosne“ kao privilegiranog predmeta kako literarne obrade,
tako i kriti~ke refleksije. Primjerice, evo kako on komentira pripovijetku „Kaimija“ Dervi{a
Su{i}a:
“Istina o Bosni mo`da je na sredini izme|u ove negativne i sumorne slike koju izgovara
u~itelj i ove tajanstvene, a tako `ivotne, koju izgovara Kaimija, jer dok god ima onih koji ljubav
prema Bosni osje}aju kao kurja~ku glad, ova zemlja ima budu}nost. Izme|u krajnosti; bezna|a
na jednoj i pomamne `udnje za grijehom, na drugoj strani, opstaje ona tanka, ali postojana nit,
koja nas ve`e za Bosnu, a koju, zapravo, i ne treba imenovati.” (82-83)
Za Piri}a, „Bosna“ predstavlja posebnu transcendentalnu instancu, prostor koji nas htje-
li-ne htjeli sudbinski obilje`ava i ve`e uz sebe. „Bosni“ nije mogu}e pristupiti racionalno-
empiristi~ki, niti spekulativno-teorijski – ona je pojmljiva isklju~ivo kroz osje}anja, instinkte,
kroz neko osobito ~ulo kojim se oslu{kuje njezina „bit“ ili „duh“. Ideologem „bosanske poseb-
nosti“ Piri} izrijekom evocira u tekstu o pjesni{tvu Zilhada Klju~anina:
Svije{}u o bosanskom sinkretizmu (smjesa kao kod Hume, Maka, Skendera, Su{i}a i dru-
gih), Klju~anin se prepoznaje u neprekinutom nizu bosanskih traganja za identitetom. (…)
Bosansko bi}e ostalo je podlo`no preklapanju i mije{anju razli~itih svjetonazora (na jednom
ramenu Azrail/na drugom Radogost), islamskog i bogumilskog u pjesnikovom primjeru, koji
poga|a samu su{tinu. (264)
„Bosansko bi}e“ – mjestimice i „bo{nja~ko“, budu}i da se autor slobodno kre}e izme|u ovih
dviju pojmova kao me|usobno zamjenjivih – ukazuje se ovdje kao povijesna konstanta neovis-
49

AKT.indd 49 6/5/2013 7:02:00 PM

 BOSNIACA
na o ma kakvim politi~kim ili ideolo{kim, rje~ju materijalnim gibanjima. Bosansko/bo{nja~ko
bi}e primordijalna je cjelina ~ijoj emanaciji tako razli~iti autori kao {to su Dizdar, Su{i} ili Sk-
ender Kulenovi} ne mogu uma}i; ve} svojim zanimanjem za odre|ene teme ili kontroverze,
potpali su pod njezin utjecaj. Takav Piri}ev opskurantizam i primordijalizam figurira upravo
kao nali~je njegove naoko racionalne i ideolo{ki neutralne metode analize redak-po-redak.

III
Zanimljivo je pogledati Piri}evo tuma~enje poezije Zilhada Klju~anina, pisca notornog po
svojim {ovinisti~kim stavovima (knjiga tekstova Da, ja prezirem Srbe, roman [ehid…). Naime,
povodom jedne Klju~aninove pjesni~ke zbirke Piri} evocira ni manje ni vi{e nego Sartreovu
zamisao anga`mana, kao eti~ke obaveze pisca i intelektualca:
Njegov (Klju~aninov, op. D.K) anga`man shva}am kao aktivan stav umjetnika prema
dru{tveno-politi~koj stvarnosti i jasan diskurs prema (stil!) aktuelnim, zgusnutim historijskim
zbivanjima. Po{ten intelektualni anga`man. Njegov anga`man zvoni na uzbunu i prokazuje
“velike vode {to nas brode“ (256).
U nastavku ~itamo mali historijat pojma anga`mana, gdje Piri} poja{njava shva}anje ovo-
ga koncepta kod Sartrea, Adorna, Bachelarda. Referenca na ova imena trebala bi priskrbiti
Klju~aninovom pisanju legitimitet koji bi ga promovirao u ne{to vi{e od pukoga goriva za
Na{u Stvar. Autor govori o Klju~aninovom „anga`iranom poetskom postupku“: ne radi se,
poru~uje nam on, o {ovinistu s dna kace, nego naprosto o specifi~no anga`iranom autoru.
Umjesto da ovaj Piri}ev manevar frontalno napadnemo, usporedimo ga s jednim drugim
mjestom iz „Arheologija teksta“. Radi se o Piri}evoj ocjeni Pobuna Dervi{a Su{i}a:
“Najve}a zamjerka Su{i}evoj temi ljudske pobune le`i u njegovom ~esto nagla{enom
ideolo{kom diskursu, koji pobunu generira (stil! D.K) iz ideologijski favoriziranih socijalnih
slojeva dru{tva (sic!) (seljaci, radnici, irgati, rudari) i na taj na~in umanjuje njezin op}eljudski
karakter.” (88)
Nema zabune: za Piri}a stupanje pod okrilje nacionalne Stvari valja pohvaliti kao hvalevri-
jedan primjer „anga`mana“, dok ljevi~arski politi~ki podtekst treba prokazati kao „ideolo{ki
diskurs“ – ne{to strano, artificijalno i nepo`eljno. Iz ove perspektive, pripadnost „Nama“
nadideolo{ki je determinirana i „op}eljudski“ postulirana, makar se realizirala i kroz najgru-
blji {ovinizam. S druge strane, svaka tendencija koja miri{e na marksizam i/ili socijalizam ne
mo`e biti drugo doli neprirodna pojava, izopa~enje, malignitet na tkivu zajednice. Me|utim,
valja naglasiti da „nesretna okolnost“ Su{i}eva ljevi~arskog anga`mana ne}e sprije~iti Piri}a
da ovoga u kona~nici bezostatno prepozna kao bo{nja~kog autora:
“Za razliku od Andri}a koji istrajava na negativnoj slici Bosne i njezinog naroda koji je de-
finitivno zatrovan mr`njom, Su{i} pravi aktivisti~ki kontrapunkt tra`e}i kroz pobunu bo{nja~kog
~ovjeka (kurziv D.K) i onu drugu stranu ove slike kako bi se uspostavila kakva-takva ravnote`a
i realnija slika. “(82)
Premda grdi Su{i}a zbog vi{ka „ideologiziranja“, Piri} ne dovodi u pitanje status „Pobu-
na“ kao kanonskoga teksta bo{nja~ke knji`evnosti. Da bi takav zahvat u~inio mogu}im, on }e
Su{i}ev ingeniozni literarni prikaz klasne borbe kroz stolje}a reinterpretirati kao pripovijest
o „pobuni bo{nja~kog ~ovjeka“. Ovaj revizionizam, dakle, nije sam sebi svrha; on je u slu`bi
ideolo{ke operacije depolitizacije. Knji`evni kanon identitetske zajednice, op}enito, konstituira
se na depolitizatorskom principu: svaki politi~ki rascijep koji dijeli kanonske tekstove nastoji
se sanirati navodnim „organskim“ vezama koje bi ih dr`ale na okupu. I krajnja me|usobna
nepomirljivost politi~ko-poeti~kih pozicija kao {to su to npr. one Dervi{a Su{i}a i Zilhada
Klju~anina mo`e tako biti „pripitomljena“, svedena pod zajedni~ki nazivnik jedinstvenoga
(ovdje bo{nja~kog) identiteta2. Na koji na~in Piri} takvim i srodnim ideolo{kim pretpostavka-
ma „nadvladava etnokulturnu normu“, ostaje enigma.

50

AKT.indd 50 6/5/2013 7:02:00 PM

 BOSNIACA
IV
Ve} sam spomenuo, povodom Derride i Dizdara, metodolo{ku konfuziju kojoj svjedo~imo
kad god autor „Arheologija teksta“ poku{a operirati teorijskim kategorijama. Ni{ta bolje ne
ilustrira taj problem od ogleda pod naslovom „@enski glasovi u bo{nja~koj knji`evnosti“ (221-
236). Prvi dio teksta (221-224) sadr`i kratak pregleda feminizma kao teorijsko-politi~koga
pokreta, od Virginije Woolf do {ezdesetih godina pro{log stolje}a (s jednim ogledom Zden-
ka Le{i}a o feministi~koj kritici iz zbornika „Suvremena tuma~enja knji`evnosti“ kao jedinom
referencom). Odmah u nastavku, me|utim, Piri} s feministi~ke teorije odjednom prelazi na
knji`evnost, i to bo{nja~ku knji`evnost prije Prvoga svjetskog rata (!). Iako je ova „poznata kao
patrocentri~na“, pi{e on, „’primila’ su se tri `enska glasa’: Umihana ^uvidina, Nafija Sarajli},
Habiba Sto~evi} (224)”. Od ove tri spisateljice, Piri} }e se baviti samo Nafijom Sarajli}, koja je,
po njemu, „ostavila najdublju brazdu u na{oj knji`evnosti“ (225). No, taman kad pomislimo
da }emo o djelu Sarajli}eve ~itati u koliko-toliko rodno definiranom klju~u, autor ponovno
zaokre}e: on najprije daje ekskurs o Biseru, ~asopisu u kojem je Sarajli} objavljivala svoju
prozu (225-229), potom naratolo{ki analizira njezinu pripovijetku „Anadolija“ (230-231), da
bi zaklju~io kako Sarajli}eva ovom pripovijetkom daje vidljiv doprinos razvoja bo{nja~ke
knji`evnosti u pravcu modernisti~kog individualizma, nagovijestiv{i, me|u ostalima, i Musu
]azima ]ati}a (234-235). Ostavimo sad po strani poprili~no suspektnu tezu o Sarajli} kao
literarnoj modernizatorici avant la lettre. Naime, primjerima iz ovoga Piri}evog eseja `elim
ilustrirati posvema{nji nedostatak strukturiranosti i koherentnosti od kojeg u~estalo pate nje-
govi tekstovi. Sa zapadne feministi~ke teorije na bo{nja~ku knji`evnost, s pri~e o patrijar-
hatu i „`enskim glasovima“ na Biser i stanje „bo{nja~kog bi}a“ po~etkom pro{loga stolje}a,
s naratolo{ke analize jedne pripovijetke na stanje kolektivne svijesti zajednice – ovakvi se
rezovi kod Piri}a ni`u bez zajedni~kog teorijskog imenitelja ili metodolo{kog zale|a. U takvoj
„spontanosti“ mogu}e je i da se u knji`evnosti pronalaze ilustracije teorijskih metoda, ili da se
feminizam poku{ava pomiriti s organicisti~kom logikom identitetske zajednice.

V
Ovim opaskama nastojao sam ukazati ne samo na manjkavosti Piri}eve knjige, nego i na
neutemeljenost ocjena koje su o njoj izrekli recenzenti. Do potonjeg mi je bilo posebno stalo
stoga {to su recenzije potpisali ljudi sa simboli~kim kapitalom akademski situiranih znalaca
knji`evnosti. Kontrastiraju}i njihove hvale na ra~un Piri}evih tekstova s vlastitim – poigrajmo
se terminom – bliskim ~itanjem ovih ogleda, najprije sam poku{ao pokazati kako Piri}, napro-
sto, ne radi i ne posti`e ono {to nam se tvrdi da radi i posti`e: o „nadvladavanju etnokulturne
norme“, i to jo{ iz pera „besprijekornog stiliste“, te{ko da mo`e biti rije~i.
Nadalje, moj zaklju~ak bio bi dijametralno suprotan: daleko od toga da nudi svje`u i druk~ije
informiranu perspektivu za ~itanje kanonskih tekstova, Piri}eva knjiga bezostatno se upisuje
u hegemonu knji`evnohistorijsku i knji`evnokriti~ku paradigmu u BiH – onu kulturiden-
titetsku. Za nju je krucijalan, s jedne strane, ideologem estetske autonomije teksta: tekst mo`e
biti intepretiran i tretiran jedino kao umjetni~ka ~injenica univerzalne vrijednosti i ljepote,
koja transcendira svaki materijalni (kulturni, dru{tveni, politi~ki, povijesni) kontekst u kojem
je nastala i u kojem egzistira. S druge strane, ideolo{ki horizont kulture-i-identiteta, tj. okvir
identitetske zajednice, u ovoj vizuri funkcionira kao „prirodan“ okvir izu~avanja knji`evnosti;
drugim rije~ima, „apoliti~no“ ~itanje, orijentirano na „~isto estetsku“ vrijednost, sa sobom
nosi kulturnoidentitetski fundament kao nezaobilazan implikat3. Ekspliciraju}i i slijede}i ove
kriterije, nastojao sam demonstrirati kako „Arheologija teksta“ u potpunosti ostaje u okvirima
dominantne paradigme. Uz to, autorov manjak brige za konzistentnost vlastitog teksta – koja
se ogleda u formalnoj i metodolo{koj zbrci ujedno – problem je koji se ne da zaobi}i.

51

AKT.indd 51 6/5/2013 7:02:00 PM

 BOSNIACA
LITERATURA
EAGLETON, Terry. 2008 (1983). Literary Theory: An Introduction. Minneapolis: University of
Minnesota Press.
KREHO, Dinko. 2011. „Knji`evnost, teorija, ideologija – nekad i sad“. AKT. URL: http://akt.
ba/bosniaca/dinko-kreho-knjizevnost-teorija-ideologija-%E2%80%93-nekad-i-sad
MO^NIK, Rastko. 2006. Julija Primic v slovenski knji`evni vedi. Ljubljana: Zalo`ba Sophia.
MO^NIK, Rastko. 2008. „Zgodovinopisje kod identitetska vednost: trije slovenski zgodovi-
narji o razbitju jugoslavenske federacije“. U: Oddogodenje zgodovine – primer Jugoslavije. Lju-
bljana: ZAK, 39-58.
PIRI], Alija. 2010. Arheologija teksta (eseji, studije, prikazi, kritika). Sarajevo: DES.
[UVAKOVI], Mi{ko. 2006. „Mnogostruka lica kanona: KAHOH ili KANONI – mno{tvo pi-
tanja s odgovorima“. U: Sarajevske sveske 8-9: 111-121.

1
Insistiram na pojmu identitetske zajednice, naspram op}eprihva}enog odre|enja „konstitutivnih naroda“ u BiH
kao nacija; distinkciju sam preuzeo od Rastka Mo~nika (Mo~nik 2008). Dok je nacija, prema Mo~niku, politi~ka
tvorevina moderne provenijencije, politi~ki i pluralisti~ki odre|ena, identitetska zajednica, kao izrazito post-
moderan fenomen, izrasla je na kulturalizmu: ona sebe percipira kao apoliti~nu kulturnu tvorevinu, koja i samu
zamisao politike – tj. politi~kog sukoba – shva}a kao prijetnju vlastitom „jedinstvu“. Za razliku od nacije, koja
suverenosti te`i s ciljem interakcije s drugim, ravnopravnim nacijama, projekt identitetske zajednice duboko je
izolacionisti~ki, izrastao na paranoidnom strahu od „zatiranja identiteta“.
2
Kako Mo~nik nagla{ava u svojoj studiji o povijesti interpretacija Franca Pre{erna (2006), ideolo{ka funkcija
kanona u identitetskoj zajednici razlikuje se od funkcije kanonske lijepe knji`evnosti u klasi~nome nacionalno
konstituiranom dru{tvu. Naime, uloga kanona neko} je bila da ostvari pozadinu za „idejni pluralizam“ dru{tva
– tj. da ponudi „relativno autonomno“ polje na kojem }e se razli~ite interpretacije, ukorijenjene u razli~itim
ideolo{kim fundamentima, natjecati, sukobljavati i boriti za premo} (Mo~nik 2006: 15). Identitetska zajednica,
me|utim, poznaje tek monolitni, neproturje~ni kanon, kojim se knji`evnost `eli fiksirati izvan doma{aja svakog
– kulturnog, politi~kog, ideolo{kog… – sukoba i antagonizma; interpretacija kanonskih tekstova unaprijed je
„povjerena“ vizuri identitetske ideologije. O potonjem tako|er v. [uvakovi} (2006).
3
Za daljnju elaboraciju i kritiku kulturidentietske paradigme, tj. njezine ideolo{ke pozadine, implikacija i funk-
cija u postjugoslavenskoj knji`evnoj historiografiji i kritici, vidi moje prilog na ovoj stranici o studiji Ned`ada
Ibrahimovi}a o Midhatu Begi}u (Kreho 2011).

52

AKT.indd 52 6/5/2013 7:02:01 PM

 BOSNIACA

Mirnes Sokolovi}: Bo{nja~ki roman – {ta je to?

(Enver Kazaz. Bo{nja~ki roman XX vijeka. Naklada Zoro, Sarajevo -
Zagreb, 2004.)

Uvod
Ve} je svima dobro poznato kako je profesor Enver Kazaz, kao intelektualac, predstavnik
jedne antinacionalisti~ke misli. On smatra da nacionalne kulture mogu ~esto biti kreirane u
akademskim ideolo{kim glavama, tamo gdje stanuje zlo~in. On je, naprimjer, nedavno na
promociji jedne knjige o na{im ~itankama izjavio kako nacionalizam sr`no `ivi od gluposti.
Profesor Enver Kazaz polemisao je protiv nacionalizma. U jednom intervjuu istica{e da je na-
cionalizam pobije|en u polemikama, iako je taj nacionalizam na`alost pobijedio u dru{tvu.
Profesor Kazaz, kao teoreti~ar, posumnjao je u estetsku autonomiju zato {to nije bio toliko
naivan da bude vjernik te autonomije koja knji`evnost pretvara u la` o susretu lijepih du{a.
Kakve lijepe du{e i druge trice i ku~ine, isti~e profesor o{tro, kad je kao romansijer priznat
npr. otvoreni rasist Rajko Vasi}. Kazaz, simpati~no priznaje, u`iva u polemi~kom deranju
nacionalisti~kih idiota ma kojoj naciji pripadali. Voli na~in na koji je, recimo, Marko Ve{ovi}
odr`ao lekciju D`emaludinu Lati}u, koji je mo`da jeste dobar pjesnik, ali ideolo{ki, poanti-
ra hrabro profesor, on je ove}i komad budale. Kao otpadnik i ru{itelj estetske autonomije,
razdvajaju}i u intervjuu svjetlo od tmine, profesor Kazaz }e nam, eto, priznati da je {tovatelj
najljep{ih i najve}ih stihova koje je, kao ove}i komad ideolo{ke budale, stvorio D`emaludin
Lati}, budu}i ipak dobar pjesnik.1
Za{to navodimo ove medijske stavove prof. Kazaza? Mo`da je va`no da se podsjetimo svih
vrijednosti za koje se ovaj intelektualac zala`e u na{em javnom prostoru, na po~etku analize
njegove knji`evnopovijesne studije zanimljivog naslova: „Bo{nja~ki roman XX vijeka“. Naj-
novija knji`evna nauka ~esto ka`e da je bo{nja~ka tradicija neispitana; ne treba oti}i izvan ko-
rica jednog-dva djela Enesa Durakovi}a ili Fahrudina Rizvanbegovi}a, kao korifeja te nauke,
pa se uvjeriti u ~estotnost te fraze. Ve} u prvoj re~enici, poslu`iv{i se tim op{tim mjestom,
Kazaz }e saop{titi da je o bo{nja~kom romanu pisano malo i sporadi~no, da bo{nja~ki ro-
man, kao „samosvojna knji`evna cjelina“, nije nikada ni razmatran iz rakursa knji`evne his-
torije. (7) Odmah je lako uo~iti njegovo povjerenje u bogomdanost knji`evnih entiteta, {to
je tako uobi~ajeno u bo{nja~koj knji`evnoj nauci, jer tu, kao samosvojne cjeline, odre|ene
knji`evnopovijesne strukture postoje oduvijek, bez da su ikada i razmatrane i uspostavljene.
Kazaz }e u zaklju~ku pak istaknuti da je njegova studija jedan kriti~ki ~in u ozra~ju poststruk-
turalizma. (371) On }e, dakle, na po~etku svog ~ina u poststrukturalisti~kom okru`ju, iskazati
vjeru u bo{nja~ki roman kao knji`evnopovijesnu ~injenicu koja nikada prije nije problema-
tizirana, {to je, znate, sasvim u skladu sa najpoznatijim poststrukturalisti~kim uzusima koji
ka`u da je sve u jeziku, da je sve tekst. Ve} na osnovu prve re~enice, kao nasumi~nog uzorka,
mo`da je mogu}e uo~iti neka protuslovlja koja najavljuje ova knjiga. Mo`da zato ne}e biti
nekorisno i nezanimljivo da se o njoj ka`e nekoliko pribli`nih rije~i.

1. Roman i nacionalna knji`evnost

Roman znatno vi{e nego drugi `anrovi prekora~uje granice nacionalnih kultura. (51)
Nekanonska priroda romana redefinira opseg nacionalne kulture u njemu. (51) Roman se priro-
dom svog `anra ne da kanonizirati. (56) „U Bosni transnacionalnost romana tim je izra`enija {to

53

AKT.indd 53 6/5/2013 7:02:01 PM

 BOSNIACA
se nacionalne kulture koje tvore bosansko jedinstvo razlika, bosanski kulturni polilog, razvijaju
u identi~nim i veoma sli~nim sociolo{kim ili historijskim uvjetima. Pa i onda kad se u odre|enim
historijskim periodima pojavljuju kao sistem opozicionih vrijednosti, te kulture ne dijalogizira-
ju na principu sukoba razli~itih vrijednosnih stajali{ta (mada postoje i takvi slu~ajevi) nego na
principu pro`imanja i ispreplitanja, razmjene vrijednosti, oplo|ivanja i plodotvornog trans-
porta vrijednosnog sistema jedne nacionalne kulture u opseg druge.“ (51/52)
Kako }e pak Kazaz kanonizirati bo{nja~ki roman, kao `anr koji se ne da kanonizirati? On
ne}e dopustiti da to bude kao „puki sistem-zbroj romana i romansijera“ kao u pozitivisti~koj
ravni. (56) On }e odlu~iti da se bo{nja~ki roman uka`e unutar jednog prostora pro`imanja i
ispreplitanja s drugim nacionalnim romanima. U tom prostoru bo{nja~ki roman }e izmjenji-
vati vrijednosti s romanima iz drugih nacionalnih knji`evnosti, on }e se pro`imati i isprepli-
tati, on }e se tu oplo|ivati, a u toku tog oplo|ivanja vrijednosni sistemi drugih nacionalnih
kultura bit }e transportirani u na{u kulturu. Taj milozvu~ni odlomak satkan je u najpoznati-
jem i najljep{em maniru finog interkulturnog heklanja kojim su na{i teoreti~ari zaokupljeni
u svojim radovima od rata naovamo. Jasno, Kazaz kao kanonizator ne `eli biti nacionalno
i nacionalisti~ki isklju~iv. On }e zato u svojoj studiji preuzeti i Milanjine modele kojim su
ozna~eni hrvatski romani, tako ozna~iv{i bo{nja~ki roman. On }e se sav taj niz romansijera i
romana odmjeravati u „ju`noslavenskom kontekstu“ neprestano se kolebaju}i izme|u pojmo-
va: bo{nja~ka i bosanskohercegova~ka knji`evnost. Kazaz }e, dakle, dopustiti da se bo{nja~ki
roman pomalo isprepli}e i oplo|uje.
[ta }e ta politi~ki korektna i liberalna gesta donijeti u knji`evnopovijesnom obuhvatanju
gra|e? Koliki je to pomak u odnosu na koncept nacionalne knji`evnosti? Kazaz }e napisati: „Pa,
ipak, roman je i nacionalno definiran.“ Za{to? „Van iskustva nacionalne knji`evnosti nemogu}e
je ~itati npr. romane A. H. Bjelevca, ili Zeleno busenje Edhema Mulabdi}a, neke Sijari}eve ro-
mane, ili ~ak Ponornicu Skendera Kulenovi}a, pa i Istoriju bolesti Tvrtka Kulenovi}a, a onda
npr. i Sli~nog ~ovjeka Irfana Horozovi}a, kao i njegovog Nepoznatog berlinskog prolaznika.“
(57) Kazaz je jama~no uzeo najgore i najbesmislenije romane iz te tradicije koju ozna~ava
bo{nja~kom, kao argument da je roman nacionalno definiran, uvjeravaju}i nas da je to ta~no
zato {to se ti romani Bjelevca, Mulabdi}a, dvojice Kulenovi}a, Sijari}a ili Horozovi}a ne mogu
~itati izvan iskustva nacionalne knji`evnosti. Da li to Kazaz kao rodona~elnik bo{nja~kog ro-
mana ho}e re}i da je to prednost? Da li bo{nja~ki roman postoji samo zato {to se ti romani
na`alost ne mogu ~itati izvan odre|enih uskih okvira? Otkud to da se ne mogu ~itati izvan
tih okvira? Jasno je da se ti romani mogu ~itati i izvan nacionalnog okvira, to zavisi od volje
kriti~ara koji im pristupa, samo {to }e u toku takvog ~itanja donijeti knji`evnokriti~ki sudovi
pora`avaju}i po te romane. Mogla bi se tako baciti ljaga na nacionalnu knji`evnost!
No postoje i jo{ neki argumenti za{to roman kao `anr koji se, prema malopre|a{njem Ka-
zazu, ne mo`e kanonizirati – sada jeste nacionalno definiran. „U jednoj simplificiranije post-
avljenoj osnovi moglo bi se ~ak re}i da je roman vi{e nego politika u slu~aju bo{nja~ke nacije
definirao nacionalni identitet na kraju 19. i po~etkom 20. vijeka“ (58) To je tako|er jedna od
funkcija presudnih u kanonizovanju niza nacionalne knji`evnosti. U drugom dijelu knjige,
poredav{i analiti~ke tekstove o romanima i romansijerima, Kazaz }e doprinijeti da se taj niz
stvarno i uka`e pred na{im o~ima: Hamza Humo, Me{a Selimovi}, Skender Kulenovi}, ]amil
Sijari}, Dervi{ Su{i}, Alija Isakovi}, Tvrtko Kulenovi}, Ned`ad Ibri{imovi}, Zuvdija Hod`i},
Irfan Horozovi}, D`evad Karahasan.
Kazaz }e i izravno distingvirati bo{nja~ki roman na nekoliko mjesta. Koji su tu argumenti?
„To podrazumijeva da, prije svega, bo{nja~ki roman na svom po~etku nema stabilan dru{tveni
kontekst, te da }e ga nestabilnost nacionalnog konteksta i tragi~na nacionalna pozicija u po-
vijesti stalno pratiti tokom razvoja. Otud i prevlast pri~e o intimnom, individualan poredak
vrijednosti naspram kolektivne normiranosti i nomenklature (sic!) egzistencije (sic!). Zato je
bo{nja~ki roman naj~e{}e ispovijedan, lirski intoniran, a ne hladno distanciran, mimeti~an,
54

AKT.indd 54 6/5/2013 7:02:01 PM

 BOSNIACA
ne podra`avala~ka slika dru{tva. Orijentacija na li~nost naracije dolazi, dakle, iz onog pozi-
cioniranja bo{nja~kog romanopisca {to romanesknu pri~u bazira na li~nom i do`ivljajnom,
a ne kolektivno-historijskom i doga|ajnom.“ (75) Koji to roman nije zasnovan na li~nom i
do`ivljajnom? Po ~emu bi specifikum nacionalnog koncepta uvjetovao lirski ton u romanu?
Za{to bi lirski ispovijedni intimni roman bio bo{nja~ki? ^ini mi se da bi se moglo na}i i milion
bo{nja~kih romana.
Kazaz izgleda ima jo{ argumenata. „Po~etna situacija bo{nja~kog romana obilje`ena je
kolektivnom normom na bazi potrage za idejom ideologije i identitetom etnikuma, te ona
iznevjerava humorne aspekte i proces individualizacije nagovije{tene ve} u ciklusu o Budalini
Talu. Taj se junak u vertikali tradicije ukazao kao predak junaka kasnijeg bo{nja~kog romana,
i to onog romana koji se bazira na formativnoj figuri palimpsesta.“ (374) Za{to bi ba{ Buda-
lina Tale bio predak nekih junaka u bo{nja~kim romanima? Knji`evni junaci su izgleda kod
Kazaza nacionalno opredijeljeni. Kako Kazaz zna da bo{nja~ki romansijer nije imao na umu
Servantesa ili Rablea? Za{to bi se morao sjetiti nikog drugog do Budaline Tala?
Kazaz distingvira bo{nja~ki roman od hrvatskog romana. „Npr. dezintegracija romana u
hrvatskoj romanesknoj praksi izvedena je postupkom karnevalizacije u Marinkovi}evu Kik-
lopu, dok je u bo{nja~koj romanesknoj tradiciji ona omogu}ena lirizacijom naracije i njenim
pretakanjem u ekspresiju fluida nutarnjeg `ivota, te promjenom romaneskne filozofije vre-
mena u Huminom Grozdaninom kikotu.“ (374) On }e tako|er istaknuti da se razlika uspostav-
lja i profiliranjem junaka negativnog iskustva u bo{nja~koj knji`evnosti ~ime se dezintegrira
tradicionalni model romana, dok se u hrvatskoj knji`evnosti to vr{i karnevalizacijom. (375)
Zar se ta dezintegracija romana, ako }emo ve} govoriti Kazazovim jezikom, nije izvr{ila up-
ravo lirizacijom naracije, promjenom romaneskne filozofije vremena i profiliranjem junaka
negativnog iskustva naprimjer i u Krle`inom „Povratku Filipa Latinovicza“ i Desnicinim
„Prolje}ima Ivana Galeba“? Otkud ta bo{nja~ka poeti~ka tendencija u hrvatskim romanima?
Otkud ona kod Crnjanskog ili Stankovi}a? Je li to karnevalizacija kao hrvatska tendencija
izostaje u bo{nja~kim romanima? Itd.
Kazaz se definitivno izja{njava protiv nacionalreprezentacijske knji`evnosti kakvu pi{e
Dobrica ]osi}. Za{to? Jer tu preovla|uje monumentalisti~ka koncepcija pro{losti koja se puni
apriornim ideologemskim skupom vrijednosti. Zato {to kod ]osi}a svaki vojnik i seljak govori
kao ministar odbrane u ahistorijski zami{ljenoj vladi. (129) Bi}e zanimljivo sada vidjeti kako
Kazaz interpretira neka mjesta u bo{nja~kim romanima.
„…Ibrahim @ioc, junak i narator romana, ukupnost vlastite egzistencijalne situacije odsli-
kava kroz metaforu tu|eg gnijezda, koja istovremeno, na simboli~kom planu teksta, pokri-
va i kolektivnu sudbinu i potragu za identitetom, ali i tragi~nu poziciju bo{nja~kog naroda,
koji trpi povijest bez mogu}nosti njenog stvaranja.“ (151) Ili: „Kroz individuu koja ironizira
zvani~ni poredak historiografskih vrijednosti, Su{i} u Pobunama, ustvari, simboli~ki prati
ponornu sudbinu kolektiva i njegove samosvijesti, da bi se nacionalno-kolektivnom procjen-
jivanju pridodala i perspektiva klasnog sukoba u njoj. Ovu dimenziju Pobuna zapa`a i Enes
Durakovi}.“ (254) Ili: „Model pikarskog putovanja na toj osnovi prerasta u model postmoder-
nog labirinta…, ali i literarni vremenoplov koji, u potrazi za osnovama bo{nja~ke duhovnosti,
nacionalnu i ukupnu kulturnu zajednicu dovodi u postmoder susret s drugim, isprepli}u}i
pri tom orijentalne i okcidentalne duhovne obrasce.“ (353)
Dok se maloprije gnu{ao ideologemskih skupova i kolektivisti~kih entiteta u najgorim ro-
manima Dobrice ]osi}a, Kazaz sada, bez ikakvog otklona, najprirodnije pi{e o tome kako Hu-
sein Bašić u „Tu|em gnijezdu“ simboli~ki ozna~ava kolektivnu sudbinu i potragu za identite-
tom, ali i tragi~nu poziciju bo{nja~kog naroda, kako Horozovi} traga za osnovama bo{nja~ke
duhovnosti, ili kako Su{i} u Pobunama prati ponornu sudbinu kolektiva i njegovu samos-
vijest. Pri tom se sjetio i najsugestivnijih citata Enesa Durakovi}a.
Radi se o tome da Kazaz, kao knji`evni histori~ar, u ovoj studiji pati od ideje naciona-
55

AKT.indd 55 6/5/2013 7:02:02 PM

 BOSNIACA
lne knji`evnosti. To uostalom govori i sam naslov. Prisutnost smije{nog interkulturnog
pletenja Kazazov metod nije spasilo od najgorih zamki koje knji`evnom nau~niku donosi
koncept nacionalne knji`evnosti: ignorancija `ive empirijske povijesnopoeti~ke gra|e u svoj
obuhvatnosti, nacionalna funkcionalizacija knji`evnosti (kolektivni identiteti i sudbine), od-
bacivanje vrednovanja knji`evnosti, itd. Interkulturno odmjeravanje pripomoglo je da se
ova studija u~etverostru~i svojim obimom, otvoriv{i se frazerskom odmjeravanju s drugim
knji`evnostima, dok se ~itavo vrijeme svojim konceptom ustvari klanja nacionalnom kontinu-
itetu kao vrhovnom na~elu. To interkulturno interoplo|ivanje, me|utim, omogu}ilo je i jednu
osobitu vrstu intertekstualnosti: odnosno jednu pozajmicu, kada Kazaz preuzima od Cvjetka
Milanje gotovo sve pojmove u ozna~avanju romanesknih modela. Gesta, dakako, ne falsifika-
torska, ali kompilatorski i neoriginalno usmjerena – sigurno! Na konkretnom primjeru se jo{
jednom pokazuje kako interkulturni verbalizam slu`i finom legitimiranju nedodirljivih nacio-
nalnih kontinuiteta i samobitnosti, koliko je to pletenje nedjelotvorno u nekakvom decentri-
ranju nacionalnih knji`evnosti. Sada se vidi kako je ta fina interkulturna retorika ispreplitanja
i me|uoplo|ivanja najobi~nija opsjena kojom nacional-nau~nici umiruju kultiviranu publiku
kao sedativom, kandiduju}i se za mjesta u evropskim literarnim unijama.

2. Literatura i teorije
Kazaz u najboljoj maniri nacional-nau~nika ignorira literaturu. [ta to zna~i? Selimovi} }e
o svojim „Ti{inama“ vi{e nego opravdano napisati da je to roman stegnut, neopu{ten, neraz-
vijen u dijelovima, neprodubljen u psihologiji, s lo{e vo|enom fabulom, bez odre|ene ideje
itd., i tom svojom autokritikom Selimovi} }e se, kao autor tog romana, zaplesti u protivrje~je
sa na{im preuzetnim nau~nikom Kazazom koji }e u uspostavljanju nacionalnih kontinuiteta
napisati da taj roman predstavlja „jedno od zna~ajnijih djela na{e knji`evnosti u procesima
poeti~kog preobra`aja iz soc-realisti~kog idejnog sistema u egzistencijalisti~ko knji`evno stan-
je.“ (180) Selimovi} je morao nadasve imati u glavi to da }e njegovo djelo biti presudno u
poeti~kim preobra`ajima „na{e knji`evnosti“, i zato ga nije smio „pretjerano o{tro“ kritikovati.
On je morao znati da tim romanom daje svoj doprinos u ne~emu {to se stru~no zove: „poeti~ki
preobra`aj iz soc-realisti~kog idejnog sistema u egzistencijalisti~ko knji`evno stanje.“ Mo`da
je zato Selimovi} i napisao svoj roman!
Gledaju}i na knji`evna djela u pro{losti svojim teoreti~arskim dalekozorom, Kazaz }e,
naprimjer, ^olakovi}u spo~itati da ga „ne zanima vladaju}i sistem poeti~kih normi, niti ga,
pak optere}uje pitanje postupka i problematiziranja romaneskne strukture, pitanja koja su
u evropskom kontekstu postavljena pred roman jo{ u vrijeme avangarde.“ (65) Ta usudna
poeti~ka kretanja koja se vide tek danas, u okularu teoreti~ara zagledanog u pro{lost: otkud i
za{to i po ~emu bi morao znati jedan pisac koji pi{e u svom vremenu. Radi se o tome da Kazaz
ne zna kritikovati knji`evno djelo: ^olakovi}evoj „Legendi o Ali-pa{i“ moglo bi se spo~itati i
dvadeset i trideset drugih manjkavosti, samo bi to trebalo znati na}i i opisati. Kojeg to pisca u
stvaranju zanima vladaju}i sistem poeti~kih normi, za{to bi jednog pisca moralo optere}ivati
problematiziranje romaneskne strukture, {ta to zna~i i kakav je to prigovor? Knji`evnokriti~ki
ukus Kazaza kao knji`evnog povjesni~ara tako|er }e ispoljiti i u njegovom zanosnom ela-
boriranju „Pobune materije“ Alije Isakovi}a, kao jednog od besmislenijih romana ne samo u
bo{nja~koj knji`evnosti, ili u inspirativnom esejiziranju o „Ponornici“ Skendera Kulenovi}a,
kao jednom neizra|enom i neuspjelom romanu, ili u uzdizanju romana Tvrtka Kulenovi}a i
Irfana Horozovi}a, kao jedne prazne, papirnate, profesorske knji`evnosti, ~iji }e trivijalizam
Kazaz kao teoreti~ar i profesor pohvaliti kao novitet, postmodernisti~ki prijeko potreban u
nacionalnim okvirima. Ovaj teoreti~ar }e u romanu „Davidova zvijezda“ izvjesnog Zuvdije
Hod`i}a, detektirati „kafkijansku sliku dru{tvenog apsurda“ i „ki{ovsku preciznost doku-
mentarnog svjedo~enja o zlo~inu“(339). Potvr|uje se teza da je knji`evnokriti~ka blaziranost

56

AKT.indd 56 6/5/2013 7:02:02 PM

 BOSNIACA
teoreti~ara prvi uvjet koji treba ista}i prigodom njegovog kandidovanja za nacionalnog kan-
onizatora.
Mo`da je jedan od takvih uvjeta – i ignorancija i omalova`avanje `anrovskih karakteristika,
uop{te teorijskog merituma u definisanju `anrova. Da li postoje okviri u definisanju `anrova,
to u Kazazovoj studiji, vjerujte, ostaje tajna! On }e, naprimjer, za „Grozdanin kikot“, slo`iv{i
se i sa Zdenkom Le{i}em i Hanifom Kapid`i}-Osmanagi} koji su suprotno tvrdili, napisati
da je to i pripovijest i roman: „naravno, i jedno i drugo su upravu, jer roman lebdi na lahko
(sic!) pomjerljivoj granici izme|u romana i pripovijesti, kao {to lebdi izme|u naracije i poetske
ekspresije, kao {to sintetizira pri~u i poetsku dramu, ali je po recepciji vi{e roman nego pripo-
vijest.“ (160) Takva poststrukturaliti~ka mistifikacija ne bi bila kod Kazaza ~udna, nimalo, da
samo dvadesetak stranica kasnije ne}e tvrditi, povode}i se sada za Dejanom \uri~kovi}em,
da je Selimovi}eva „Magla i mjese~ina“ roman zato {to „prema uobi~ajenoj definiciji forme
romana“ (sic!) ona obuhvata „`ivot junaka dublje i {ire, dakle slo`enije, iz vi{e aspekata…, dok
se forma pripovijetke prirodom svog obima, nosivo{}u svoje pripovjeda~ke gra|e ograni~ava
naj~e{}e na jedan doga|aj iz `ivota ili na kra}i period junakova `ivota…“ (183/184) Itd, itd. Da
li sad postoji uobi~ajena definicija forme romana, koja je razlika izme|u „Grozdaninog kikota“
i „Magle i mjese~ine“, kako je mogu}e da su svi upravu, kako je mogu}e da „Grozdanin kikot“
bude roman zato {to ne postoje jasne `anrovske granice, a „Magla i mjese~ina“ romanom
bude zato {to one postoje, uobi~ajeno definisane, sve su ta pitanja savr{eno bespredmetna i
naivna ako znamo da imamo posla s postavkama iz jedne studije koja se ravna i prema dva
i prema tri vrhunaravna na~ela, prije nego {to razlo`no po{tuje i dosljedno opisuje gra|u
u iole stabilnijim i koherentnijim logi~kim okvirima. Kazaz se uglavnom sla`e sa svim bh.
knji`evnokriti~kim autoritetima, i to je konstanta. Roman postoji u bo{nja~koj knji`evnosti,
bez obzira na `anrovske datosti, jer je u toj povijesti roman kao `anr prije svega nacionalno
definisan.

3. Poststrukturalist i autonomija knji`evnosti

Kako profesor Kazaz shvata autonomiju knji`evnosti? Knji`evna autonomija i estetski
utopizam u modernizmu postaju svojevrsnim zatvorom knji`evnosti, pri ~emu se sloboda
stvaranja pokazuje i kao ograni~enje uticaja umjetnosti unutar depresivne dru{tvene prakse.
(48) Disidentstvo Selimovi}evih i Andri}evih politi~kih romana je izborilo autonomiju od
diktata ideolo{kog uma, ali nije rezultiralo pokretanjem dru{tvene rasprave. (48) Roman kao
reprezentativna knji`evna vrsta sa svojom totalitetnom nakanom jeste osobena alternativna
historija dru{tva. (50)
^injenica da se samo u hodnicima svijetlog praha, kao prostoru metafizi~ke kulture i um-
jetnosti, mo`e autenti~no `ivjeti, i „da je stvarnost pretvorena u politi~ki zvjerinjak te time
postala mjesto nepodno{ljivo za ~ovjekovo postojanje upu}uje na izvjestan stupanja eskapiz-
ma u Luki}evom romanu. Eskapisti~ka dimenzija u Luki}evom romanesknom opusu (Album
i Hodnici svijetlog praha) ukazuje i na slom modernisti~ke te`nje za otvaranje romana prema
ideolo{koj i politi~koj dimenziji ~ovjekovog `ivota. Modernizam je sa junakom apsurdnog
iskustva i figurom pora`enog ~ovjeka zavr{io svoje suprotstavljanje vladaju}em sistemu
ideolo{ke dogme.“ (48)
Za{to Kazaz tako misli? Zato {to ima osobito shva}anje te autonomije knji`evnosti. On
je vidi kao zatvor knji`evnosti. On smatra da je svaki bijeg od izravne politizacije u romanu
jednak bijegu od suprotstavljanja sistemu ideolo{ke dogme. Kako je to mogu}e? Tako {to Ka-
zaz poistovje}uje ideju autonomije umjetnosti sa esencijalizmom. On je jedino tuma~i esen-
cijalizmom. Kazazov metod, dakle, nije imun na esencijalizam, dapa~e. To se vidi u njegovoj
interpretaciji „Grozdaninog kikota“. On tu ka`e da u postamentu Huminog romana pronala-
zimo ideju prirode i ~ovjekova svejedinstva s njom, ideju panerotskog svejedinstva ~ovjeka i

57

AKT.indd 57 6/5/2013 7:02:02 PM

 BOSNIACA
prirode, nasuprot romanima u bo{nja~koj knji`evnosti do Drugog svjetskog rata u kojima pre-
poznajemo ideju ideologije; Humo je za razliku od tih romansijera u svome romanu pobrisao
historijski i sociolo{ki (sic!) kontekst ~ovjekove egzistencije. (77) Kazaz ponovo razdvaja svjetlo
od tmine u najboljoj esencijalisti~koj maniri: Humo je pao u luminoznost misti~kog zanosa i
ispisao pri~u ~ije vrijeme i mjesto zbivanje „ne pripada nikakvoj historiji, nikakvom historijs-
kom vremenu, osim panhistoriji vlastitog univerzuma.“ (162) Kazaz u „Grozdaninom kikotu“
vidi duhovnost orijentalnog ^ovjeka koji sin Velikog Sve, s kojim se taj ^ovjek pro`ima u ve-
likoj potpunoj harmoniji duha ~ovjeka i duha univerzuma. (169) Ako ovo ne pi{e esencijalist,
ja ne znam kako onda esencijalisti pi{u. Ne treba zaboraviti da ovo pi{e teoreti~ar koji je roman
maloprije shva}ao kao alternativnu istoriju dru{tva, ~eznu}i da knji`evnost pokre}e nekakve
dru{tvene rasprave.
Radi se o tome da je Kazaz, kao deklamirani poststrukturalist, slijep za ideolo{ku i politi~ku
konsekventnost autonomije knji`evnosti. On ne zna da svoj anga`man, da ne ka`em: protest,
knji`evnost najuvjerljivije i najsugestivnije izra`ava upravo svojom nekomunikativno{}u,
svojim postupcima. Da i autonomija knji`evnost ima neku politi~ku konsekventnost. On ne
mo`e pro~itati histori~nost Humine odluke da ne govori o historijskim zbivanjima izravno.
Otud nije ~udno da on ne razumijeva ni politi~ku pobunu modernizma, upravo u figurama
apsurdnog iskustva i pora`enog ~ovjeka, zbog kojih Kazaz tim romanima ispisuje optu`nicu
zbog nekakvog eskapizma. Ne govoriti direktno o politi~koj situaciji ne zna~i pobje}i od
politi~ke dimenzije `ivota. No za takvo razumijevanje morali bi se znati ~itati postupci u
svojoj histori~nosti, morala bi se znati tuma~iti knji`evnost, koju na{i poststrukturalisti~ki i
nacionalnoosvije{teni teoreti~ari ignoriraju. ^im neko pomene autonomiju umjetnosti i um-
jetnost, Kazaz naprimjer uzima pero i po~inje pisati esencijalisti~ke fraze, da bi mogao i pisce
i samog sebe kasnije napasti s politi~kog stanovi{ta. Kazaz se u ovoj studiji neprestano sva|a
sa samim sobom, i nije ~udno {to se toliko boji autonomije umjetnosti i umjetni~kog. On je
definitivno poistovjetio „umjetni~ko“ sa tim esencijalizmom.
[to je najsmije{nije, takvim insistiranjem na odijeljenosti „politi~kog“ i „estetskog“, Kazaz
upada u kontradikciju pa nekada po~inje govoriti kao pravi reis-ul-ulema ^iste Knji`evne
Knji`evnosti. On ne uspijeva ni uvijek razdvojiti to svjetlo od tmine: disidentstvo i estetsku
autonomiju; i {ta je tu vi{e tama a {ta svjetlo? Tuma~e}i roman „[ehid“ Zilhada Klju~anina,
on }e frazerski utvrditi da to djelo „na`alost nije umaklo zamci ideologizacije i politizaci-
je tragi~ne ratne teme.“ (147) To bi, na`alost, bilo sve {to je re~eno o politi~koj strani toga
knji`evnog djela. A kada zatim po~ne, po svom obi~aju, odjelito interpretirati umjetni~ku
stranu romana, Kazaz }e pasti u misti~ki zanos: „Oneobi~avanje pripovijedne optike kroz on-
ostrani glas {ehida i brisanje granice izme|u zemnog, fizi~kog i metafizi~kog vrijednosnog
sistema predstavljaju narativne faktore za uspostavljanje poetsko-simboli~kog toka u romanu
’[ehid’ Zilhada Klju~anina.“ (148) U takvom nevi|enom oneobi~avanju i stvaranju tog poets-
ko-simboli~kog toka Kazaz ne vidi glavni postupak u stvaranju politi~kih zna~enja od kojih se
prethodno ogradio.2 Kazaz ipak nastavlja pojati: „Iskorak u onostrano i metafizi~ko kao sistem
vrijednosti prema kojemu se samjerava tragika istorije zna~i istodobno i iskorak u poeziju
kao prostor autenti~nih vrijednosti bivanja…“ (149) Takav iskorak u onostrano, takav uspjeli
izlet Klju~anina kao najve}eg nadolaze}eg kanonskog bo{nja~kog pisca u poeziju kao prostor
autenti~nih vrijednosti bivanja, ne mogu shvatiti oni koje Dobri Duh na{e knji`evnosti nije
obdario nacionalnom i estetskom inspiracijom, kao {to to jeste na{eg profesora i teoreti~ara
Envera Kazaza.
Kazaz, dakle, u knji`evnosti ne zna protuma~iti ni{ta osim onoga {to se izravno ka`e. On
nije odslu{ao ni savladao ni poststrukturalisti~ke esteti~ke lekcije koje govore o politi~kom
zna~enjima knji`evnih postupaka. On, dakle, neobazrivo ru{iteljski odbacuje autonomiju
knji`evnosti, u ime frazerske politi~nosti i anga`mana, i kada tako anga`ovan zausti ne{to
progovoriti o knji`evnosti, mi ve} unaprijed znamo da }e to on sada otkrasnosloviti ne{to o
58

AKT.indd 58 6/5/2013 7:02:02 PM

 BOSNIACA
poeziji kao prostoru autenti~nih zbivanja, o metafizi~koj kulturi i umjetnosti, o iskoraku u
onostrano. Otud mi zaista vjerujemo da on mo`e biti estetski u`ivalac Lati}eve poezije, iako
tog pjesnika smatra ove}im komadom ideolo{ke budale.

4. Citatnost i stil
Kazaz u ovoj studiji previ{e citira. [ta to zna~i? On razra|uje ~ak i citate iz citata. Sigurno
je jedna tre}ina ove knjige {tampana u italicu. On u interpretacijama romana rijetko apsol-
vira neko svoje zapa`anje. Njegova erudicija je, ~ini mi se, poprili~no obi~na, svakida{nja,
sveprisutna. Dogodilo se naprimjer da se u svakoj interpretaciji u presudnom trenutku
poslu`i du`im citatom nekog drugog kriti~ara, citatom kojeg zatim razvija i tuma~i. Da se
poslu`im Kazazovim terminom, ovdje je na djelu: monta`na orkestracija citata! Tako }e se
interpretiraju}i „Ti{ine“ i Sijari}a poslu`iti citatima Dejana \uri~kovi}a, povodom „Dervi{a i
smrti“ }e se sjetiti Kasima Prohi}a i Muharema Pervi}a, govore}i o romanima Su{i}a ~esto }e
citirati Enesa Durakovi}a, itd. Otud je ova studija zanimljivija kao kompilacija citata i zapa`anja
najpoznatije bh. kritke o bo{nja~kim romanima, nego {to je u pitanju iole originalnija interpre-
tacija tih romana; interesantno je primijetiti da se Kazaz gotovo u potpunosti dr`i isklju~ivo
bh. kriti~ara. Ta citatnost jeste i najva`niji uzrok odre|enih kontradikcija u ovome djelu, jer je
ta temeljito iscitirana bh. knji`evnokriti~ka misao posvema esencijalisti~ka, tako da nije ~udno
da Kazaz reproduciraju}i i razvijaju}i te i takve ideje na knji`evnost gleda esencijalisti~ki iako
nas neprestano uvjerava da je on ustvari poststrukturalist.
Takva citatnost odra`ava se ~ak i na stilskoj ravni dovode}i i do nekih smije{nih situacija.
Tako }e biti s upornim citiranjem jedne Begi}eve kriti~ke fraze: „…koliko i svaka druga siste-
matizacija romana, {to knji`evnost propu{ta kroz sebe kao {to ribarska mre`a propu{ta vodu,
da parafraziram Midhata Begi}a“ (84) Ko nije utvrdio {ta je Begi} rekao o sistematizacijama
knji`evnosti, evo istog citata u novoj transpoziji na stranici 59.: „pri ~emu i ona kao i svaka
druga sistematizacija knji`evnosti hvata stanje literature, kako bi rekao begi} u povodu Jo-
vana Skerli}a, onoliko koliko ribarska mre`a hvata vodu.“ Da ne bismo slu~ajno potisnuli tu
Begi}evu frazu o ribarskim mre`ama, Kazaz }e je staviti i u posljednju re~enicu, kao refren,
zgodno poantirav{i: „Na koncu, svjestan da i ova kao i svaka druga sistematizacija propu{ta
knji`evnost kroz sebe kao ribarska mre`a vodu, kako je jednom u povodu sistematiziranja
knji`evnosti rekao midhat Begi}…“ (377) Ja ne znam za druge sistematizacije, ali moram re}i
da je ovdje Kazaz upravu, jer je u njegovoj studiji doista ostalo knji`evnosti onoliko koliko
ostane vode u ribarskoj mre`i.
Potonja refreni~nost nije jedina stilska posljedica hipertrofirane citatnosti. Trebalo bi po-
gledati sljede}e re~enice: „Upravo zato je Ponornica, sa autobiografskim sokom (sic!) njen-
og pisca u romanesknoj pri~i…, potpuno uklopljena u cjelinu raznovrsnog Kulenovi}eva
knji`evnog opusa. Nigdje toliko poezija nije ponirala u roman, ali ni roman u poeziju, kao u
slu~aju odnosa izme|u Kulenovi}evog poetskog opusa i njegovog romana Ponornica, i nigdje
toliko `anrovske ograde nisu iscurile pred duboko autenti~nom sadr`inom pi{~evog svijeta
koji se estetski veli~anstveno zajezerio u knji`evnosti.“ (228/229) Dok se taj autobiografski sok
sti~e u ~itavu rijeku koja }e uskoro ponirati u roman, a `anrovske granice cure nezaustavljivo
u nekakvo estetsko jezero, mi }emo dokazati da ovaj „sok“ i ovakva „zajezerenja“ nisu nika-
kav terminolo{ki izuzetak kod Kazaza, o ~emu svjedo~i i sljede}a re~enica: „Putovanje kao
figura samospoznavanja od Homerove Odiseje, preko Danteove Bo`anstvene komedije i pi-
karskog romana do junaka D`ojsovog Uliksa na veoma upe~atljiv umjetni~ki na~in ugra|ena
je u narativne kodove ovog djela, ali i nagra|ena sokom duhovnosti kultura (sic!) kroz koje
putuje i junak i romaneskni tekst, te sokom emocija i psiholo{ko-meditativnim ambijentom
lika i pri~e, {to Imotskog kadiju u svakom pogledu svrstava u antologijske domete romana ne
samo na{eg jezika.“ (354)

59

AKT.indd 59 6/5/2013 7:02:02 PM

 BOSNIACA
[uplji kriti~ki mjehur Kazazove studije po~eo je, dakle, prskati i sokom. Dok Kazaz kao teo-
retik izda{no nagra|uje figuru putovanja u jednom romanu ~aste}i je sokom duhovnosti kul-
tura, kao pravi Juicy Fruit na{ih akademskih teorija, nama je jasno da on to mora tako raditi,
jer poljevaju}i ga tim sokom Kazaz jedino i mo`e svrstati Horozovi}ev roman „u antologijske
domete romana ne samo na{eg jezika.“ Taj sok doista dokazuje da je taj roman gore! Rekli smo
da se i u ovim stilskim tropima ogleda odre|ena citatnost. Treba se sjetiti sada najljep{ih figura
u djelima Enesa Durakovi}a i Fahrudina Rizvanbegovi}a, i kod njih je ovaj sok uspostavljao
i uvezivao nacionalne kontinuitete. Izgleda da se on odatle sretno ulio i u Kazazov kriti~ki
metod i esejisti~ki jezik.

Zaklju~ak
Kazazova studija va`no je djelo u prou~avanju bo{nja~ke knji`evnosti na na{im odsjecima.
Ona zauzima stabilno mjesto u silabusima za bo{nja~ku knji`evnost. Tu studiju studenti vole i
po{tuju. Ona je tako|er nastala na akademiji kao doktorska disertacija. To je mo`da najuvjer-
ljivije i najve}e djelo o bo{nja~koj knji`evnosti. U ovoj analizi vidjeli smo kako ta studija dono-
si pregr{t op{tih mjesta karakteristi~nih za akademsko prou~avanje nacionalne knji`evnosti.
Stvaraju}i studiju na univerzitetu, Kazaz kao nau~nik nije imao snage otrgnuti se jed-
nom metodu sklopiv{i svoju knjigu kao kola` raznobojnih, dopu{tenih, nacionalnih i
poststrukturalisti~kih mjesta. On }e kao teoreti~ar plesti i interkulturno. Sve te protivrje~nosti
i totalna razdrtost ove studije, kao i njena stilska lakrdija, mogu za~uditi samo onoga ko ne
zna da ova studija nastaje na akademiji, kao posljednjem mjestu na kojem se knji`evno{}u
danas treba baviti, iz pera jednog autora koji u tom trenutku svojim kriti~kim razmi{ljanjem i
teorijskim `argonom smjerno po{tuje sve zadatosti koje taj akademski sistem propisuje. Kazaz
se zato u ovoj svojoj studiji duboko klanja tradiciji, i knji`evnoj i kriti~koj, on tu tradiciju mora
po{tovati, a da mu je pri tom dopu{teno politi~ki korektno i liberalnokultivirano interkulturno
odmjeravati, u bezazlenostima.
Naravno da autor ove knjige nije neki nacionalist, to smo vidjeli na osnovu njegovog
vi{egodi{njeg medijskog anga`mana, ali treba imati u vidu da se po svojoj metodi i promi{ljanju
knji`evnosti njegova knjiga ne razlikuje mnogo od knji`evnopovijesnih studija deklariranih
bo{nja~kih nacionalista. To je zanimljivo. Smije{no je i Kazazovo uzdanje da nau~no mo`e
stvoriti odre|eni nacionalni knji`evni kontinuitet, odre|enu povijesnopoeti~ku strukturu na-
cionalne knji`evnosti. To je, naravno, prije svega politi~ko pitanje, i Kazaz u ovoj studiji ne
pokazuje svijest o tome.
Analiza koju privodimo kraju moglo bi biti zanimljiva i kao izvjesna refleksija o iluzornosti
medijske pobjede nad nacionalizmom. To je refleksija i o naivnosti Kazazove opozicije izme|u
kulture, koja je o~i{}ena od nacionalizma u polemikama i dru{tva u kojem je taj nacionalizam
pobijedio. Kao i o iluzornosti medijskog anga`mana uop{te! Evo jedne studije koja svjedo~i da
nacionalni koncept trijumfalno pobje|uje u knji`evnoj nauci, suvereno ovla|uju}i na na{im
odsjecima i katedrama, u na{oj kulturi uop{te, toliko da su najva`nije studije ~ak napisali
kriti~ki intelektualci i teoreti~ari koji tom nacional-konceptu tako dado{e nemjerljiv doprinos.

1
Za sve navode vidi intervjue i ~lanke: http://www.nacional.hr/clanak/131721/obrazovni-sustav-u-bih-kovac-
nica-mrznje;
http://www.kul.ba/2011/12/knjizevna-scena-u-bih-skoro-da-ne-postoji-2/
2
To me|utim ne propu{ta ista}i Edin Sal~inovi} u svojoj analizi Klju~aninovog [ehida. V. Edin Sali~novi}. Story
tellers club, Sic! br. 8.
Dostupno na: http://www.sic.ba/rubrike/temat/edin-salcinovic-story-tellers-club-banalizacija-zlocina-i-mor-
bidne-atrakcije-u-sehidu-
zilhada-kljucanina/

60

AKT.indd 60 6/5/2013 7:02:02 PM

 BOSNIACA

Mirnes Sokolovi}: Poetika nacionalnog {ikljanja

(Fahrudin Rizvanbegovi}. Ti{ina i samo}a teksta. Oko, Sarajevo,
2004.)

Uvod
Studija metafori~nog naslova Ti{ina i samo}a teksta Fahrudina Rizvanbegovi}a1 (1945) sastoji
se od ~etrnaest eseja koji su svrstani u tri cjeline: prva je posve}ena bo{nja~kom putopisu,
druga cjelina problematizira djela Skendera Kulenovi}a i Hamida Dizdara, dok su u tre}oj
zastupljeni prikazi djela Ljubu{aka, Hume, Novali}a, Ba{agi}a i Rizvi}a. Knjiga je objavljena
2004. u Sarajevu u izdanju Oka, u ediciji Savremena bh. knji`evnost; studiju je uredio Zilhad
Klju~anin, a recenzenti su prof. dr. Alija Piri} i prof. dr. Muhidin D`anko. Ti{ina i samo}a teksta
predstavlja drugu od ukupno dvije studije koje je objavio Fahrudin Rizvanbegovi} u toku
svoje akademske karijere.

Stil i pojmovni aparat

Pojmovi kojima se autor koristi u toku analize ili prikaza knji`evnih djela, u toku ~itave
studije, tendiraju tropi~nosti:
„Zapravo, poeti~nost putopisa Zuke D`umhura, ba{ kao i njegovog istinskog sljednika
Alije Isakovi}a, uvelike se ostvaruje kao ona zelena brada sje}anja na fizi~ki i duhovni sma-
ragdni prostor iz koga je ponikao pisac. To {to nikada ne mo`emo predvidjeti kada }e se
takvo ’horizontiranje svijesti’ (Isakovi}) dogoditi, mi smo uvijek iznena|eni {ikljajem iz
putopisa.“ (16)
Sintagma zelena brada predstavlja evokaciju naslova jednog D`umhurovog putopisa
o Po~itelju; no problem nastaje kad se takav trop prevede u `anr akademske ili esejisti~ke
studije; – zapravo, kakve bismo zaklju~ke mogli sada izvu}i iz ovakve konstatacije esejiste:
{ta nam to `eli re}i? Otkud ovakav neodre|en i proizvoljan i poeti~an pojam u studiji ~ija se
ukupna namjera nikako ne svodi, naprimjer, na jezi~ku senzaciju? Otkud veza poeti~nosti
(kao knji`evnog pojma) i ne~eg {to se zove zelenom bradom sje}anja? Otkud, na kraju, veza
izme|u poeti~nosti i brade, ili sje}anja i brade? To su, dakle, i stilske gre{ke. Necjelishodnost
ovakve metafori~nosti jo{ je o~itija u kontekstu sljede}e sintagme: {ikljajem iz putopisa; kako bi
se mogla objasniti ovakva jedna iznenadna konstatacija: nakon koliko minuta ~itanja bivamo
iznena|eni {ikljajem iz putopisa; da li se {ikljaj dogodi svakom ~itaocu, ili samo odabranim;
{ta konkretno zna~i {ikljaj, na koji element knji`evnog teksta se odnosi, i u kakvoj vezi je sa
horizontiranjem svijesti, ~ije je zna~enje, tako|er, nerazja{njeno?
Problemi koje smo pobrojali jo{ su o~itiji u sljede}im odlomcima:
„Kulenovi}ev naizgled mirni tok putopisne opservacije i asocijativnosti ustvari je ponor-
nica {to u jednostavnosti suspregnutih opisa ho}e da i{iklja i iznjedri svu puno}u i rasko{
eroti~ne omamljenosti i ponesenosti, a istovremeno melanholi~nost iskustvenosti pjesnika i
~ovjeka.“ (19) „Ako se pretpostavi da nas je pisac u tom iznenadnom susretu disciplinirao da
postanemo pa`ljiviji, brzo }emo ustanoviti da smo oprezni samo do novog {ikljaja kome se, i
opet, nismo nadali.“ (42).
Ponovo se pojavljuje pojam i{iklja, koji gotovo postaje dominanta u tuma~enju knji`evnog
teksta unutar ove studije. No ovdje se pojavljuje u razli~itim pozicijama, kao oznaka za

61

AKT.indd 61 6/5/2013 7:02:02 PM

 BOSNIACA
razli~ite pojavnosti, ~ije je stvarno zna~enje nemogu}e dosegnuti; autor mu pripisuje proiz-
voljno zna~enje, u koje je samo on upu}en.
„On je kujund`ija i {ara istovremeno, a nijedan od iskucanih elemenata na ovoj stvarala~koj
bakarnoj tabli nema primat glavnoga.“ (105).
Potonjom tropizacijom iskaza se tuma~i pozicija lika koji je istovremeno pripovjeda~; prim-
jetan je tradicionalni ambijent ovakvog predo~avanja poeti~ke kombinatorike.
„Ponornica iznosi s vremena na vrijeme, kad joj grotlo otje{nja, pritajeno nakupljeno
dramati~no obilje svog osnovnog tematskog usmjerenja, a kad joj je fabulativni tok ponoran,
to se tema vrlo razu|eno, {to nadzemno {to podzemno, stalno i {umno mo`e rascvasti u
sukobe bra}e, amid`i}a, amid`a, o~eva i djece, a mo`e i podzemno dupsti psiholo{ke {krape
i grotla, lo`nice cvjetnih ~a{ki i, da ostanem pri metaforici soneta Ponornica, i stalno roman
natapati onim panerotskim emocionalnim ustrojstvom da nam se ~ini kako stalno s pra{nika
rubnih kapa taj erotski naboj.“ (103)
Jasno je da se cijeli fabulativni tok Kulenovi}evog romana predo~ava razvijenom poredbom
preuzetom iz soneta Ponornica; no, na kraju, ostaje nejasno koje su sli~nosti izme|u jedne lir-
ske pjesme i jednog romana; kada to jednom romanu grotlo otje{nja, i kako bi to mogla postati
op{terazumljiva kvalifikacija, budu}i zasnovana na subjektivnom osje}aju knji`evnog teksta;
kada je to fabulativni tok ponoran, i kako je to mogu}e; kako emocionalno ustrojstvo mo`e
natapati roman? Kako su to sli~ni ili srodni pojmovi {krapa ili cvjetnih ~a{ki i psihologizacija
u jednom romanu ? Sve je to samo gomila neta~nih metafora koje tendiraju postati dostojnim
kvalifikacijama u interpretaciji jednog romana. Na sli~nom tragu je i sljede}a kvalifikacija:
„ I dok svoj sok Stojanka crpi u epskoj tradiciji i folkloru srpskog naroda, te njena geneza
se`e do Smrti majke Jugovi}a i Kosovke djevojke, dotle poema Na pravi put… svoj nektar i
mlije~ iza`ima iz muslimanske folklorne lirske zasnovanosti.“
[ta je to {to crpi (?) jedna poema iz tradicije, i za{to je to nazvano sokom? Koja je ovdje
razlika izme|u soka i mlije~i i nektara, ako su to oznake za odnos prema tradiciji?
Kao i u svakoj metaforizaciji, autor barata sopstvenim osje}ajima u percepciji svijeta i tek-
sta; zato se metaforizacija koju ovdje koristi otkriva kao apsolutno nepotreban i necjelishodan
postupak u `anru jedne studije. Nemogu}e je odrediti {ta se podrazumijeva pod ozna~enim
koja se upotrebljavaju u razja{njavanju najva`nijih mjesta u tekstu {to se interpretira. Kakav je
to odnos D`umhura prema tradiciji ako ka`emo da se poeti~nost njegovih putopisa ostvaruje
kao ona zelena brada sje}anja na smaragdni prostor iz kojeg je ponikao? Kako to mi mo`emo
znati {ta zna~i i{ikljavanje putopisne opservacije? [ta su nektar i mlije~, ako Kulenovi}eva
poema evocira tradiciju? Budu}i posvema neta~ni i bespredmetni, ti tropi su i knji`evno-stilski
bezvrijedni i li{eni svake sugestivnosti: koja je veza brade i sje}anja, fabule i ponornice, nara-
tivnih odnosa i kujund`iluka?
Stilska bljedost i konfuzija o~ita je i u sljede}im primjerima:
„Niti je (carevina) jedna dovoljno umrla niti je druga dovoljno `iva, a odsjaj i jedne i druge
ve} se talo`e u svakoj od li~nosti ovog romana.“(101)
Kako je mogu}e umrijeti nedovoljno? Otkud to da se odsjaji talo`e?
„Taj sraz u mnogim li~nostima Ponornice previre, a u Muhamedu se nikako ne mo`e izliti
iz korita ponorne neodlu~nosti, mada mo`emo pretpostaviti da bi se izlio u slijede}im to-
movima, zami{ljene tetralogije, ako je suditi po idejnom zasnovu poeme Na pravi put sam ti,
majko, izi{o.“ (107)
Jedan, dakle, sraz previre u likovima romana; taj sraz se nikako ne mo`e izliti iz korita jed-
nog od likova, ali bi se jama~no izlio, pi{e autor studije, da su napisani naredni tomovi istog
djela ({to nisu), i to zaklju~ujemo – to jest: da bi se sraz izlio iz korita likova – na osnovu idejnog
zasnova jedne druge poeme istog autora. Savr{eno sve jasno; savr{eno sve precizno i dostojno
pojmovnog aparata i stila jedne akademske studije: jednog ~itavog nau~nog metoda.
O~evidno je da se ovakvom neukusnom i neta~nom poetiziranju pribjegava iz nemogu}stva
62

AKT.indd 62 6/5/2013 7:02:03 PM

 BOSNIACA
ove studije da razrije{i i promisli osnovne probleme u djelima kojima se bavi; osim toga, u
ovoj studiji izostao je dostojan metod – i stoga je jasna tendencija ka zamagljivanju osnovnih
pojmova – ka prevo|enju ustaljenih elemenata jednog knji`evnog djela u apstrakcije koje su
razumljive samo autoru. Nespretnim stilskim rje{enjima, bespotrebnim i rogobatnim izum-
ljivanjem knji`evnih termina, poku{ava se nadomjestiti nepostoje}i pojmovni aparat koji bi
razumljivo nazna~io poeti~ke karakteristike, ostvaruju}i intenciju studije.

Tradicija i knji`evnost
Nacionalno kulturno pam}enje i revolucija
Kako se to studija odnosi prema knji`evnosti i koja su mjerila selekcije? Koje je to mjerilo u
odabiru djela kojima se studija bavi?
Sam autor nagla{ava da knji`evnost poima kao umjetnost rije~i, od ~ega odstupa samo
rijetko. (191) Da bismo to provjerili, ispita}emo sljede}e odlomke:
„Sve te slike, izvezene i iznijansirane kao na |er|efskom platnu, iza`ele su se iz
etnopsiholo{ke geneti~ke folklorne gra|e i preto~ile u kvalitet umjetnine.“ (80)
Autor studije pi{e da se bavi knji`evno{}u kao umjetno{}u rije~i; no potonja kvalifikacija o
Skenderu Kulenovi}u nam govori da on, zapravo, knji`evna djela uklapa u {irokim etni~kim
okvirima, nalaze}i ~ak etnopsiholo{ke geneti~ke kvalitete; tako|er, primjetna je ponovna
metaforizacija s tradicionalisti~kim prizvukom. Sli~no pozicioniranje knji`evnih djela unutar
nacionalne tradicije jasnovidno je i na sljede}im primjerima:
„Je li to onaj isti, ba{tinjeni, do`ivljaj {to se javlja kad se pro~ita Hasanaginica u kojoj
pri~a stalno te~e i dr`i nas u zabludi da je to naracija, a odjednom budemo ulovljeni u najdu-
bljem osje}aju vrhunske lirike!? Mo`da je to iskustvo rubaije {to se mogla roditi iz pustinjske
jednoli~nosti, da bi se u oazi, u posljednjem svome dijelu, mogla lirski iskazati?“ (33), „Tom
karakteristikom Zuko D`umhur kao da je napravio privremeno zaboravljeni priklon tradiciji
bo{nja~kog putopisa-manuskripta i formalno segnuo sve do Had`i Jusufa Livnjaka.“ (35),
„On je objedinjavao u sebi tradicije literatura pisanih jezikom koji je on stvarao, pa se mogu
pronalaziti korelacije i sa Crnjanskim, i Andri}em, i Rastkom Petrovi}em i Krle`om, na koje se
on kao uzore ponekad i pozivao, {to je ina~e i knji`evna kritika ~inila, ali korijeni njegovog
stvaranja, uz sve uva`avanje tih korelacija, jesu u bo{nja~koj knji`evnosti.“ (37-38), „Hamza
Humo, prema nekoj svojoj osnovnoj crti, jeste pjesnik Mostara.“ (199), „Jedno osmjeljenje da
povjeruje u autenti~nu ljepotu svijeta ispod svojih o~nih kapaka i da je na svijet iznese takvu
kakva je, svojom rukom i svojim rije~ima – to je ono {to je Humo upio od tada{njih beograd-
skih modernista; sve ostalo mu je od majke, od svile i srebra mostarskog neba i tla, od bistre
doma}e rije~i, koja je pre{la devet kamenova, od neugaslih bisera muslimanske ljubavne
pjesme…“ (203)
Pored toga {to je Zuko D`umhur nagla{avao svoje uzore, autor studije se name}e kao
upu}eniji u povijesnopoeti~ke korijene njegova teksta od njega samog: tradicija su, pi{e,
Hasanaginica, rubaije, Nasrudin-hod`a, Hiljadu i jedna no}; dakle, okviri su religijski i nacio-
nalni. Glede poeti~kih veza u djelu Hamze Hume, ponovno se otkrivaju kao preimu}niji tradi-
cionalni (nacionalni) korijeni, u odnosu na poeti~ki utvrdive veze sa literaturom koja tako|er
nastaje u vrijeme kada dato djelo nastaje; simptomati~no je da se u iskazivanju navodne pove-
zanosti Humina djela sa nacionalnim korijenima pribjegava tropizaciji, o~igledno s namje-
rom izazivanja emocije u recipijentu. Humo je tako|er okarakterisan kao pjesnik Mostara;
argument u prilog ovome jeste: neka njegova osnovna crta. [to je apsolutno neodre|ena kvali-
fikacija!
„Svojim kompozicijskim zasnovom u kome je Muhamed narator, ali ne s pozicije
sveznaju}eg realisti~kog pripovjeda~a koji }e panoramski prezentirati dru{tvenu dramu,
nego s pozicije modernog junaka koji }e u ich-formi potkraj `ivota tragati za razlozima

63

AKT.indd 63 6/5/2013 7:02:03 PM

 BOSNIACA
~ovjekove op}e drame i smislom postojanja, roman Ponornica je sabrao zna~ajna iskustva
bosansko-muslimanske prozne knji`evnosti, a kako ova pozicija u strukturi romana nara-
toru i omogu}uje lirske uzlete, kojim roman obiluje, nedvojbeno je lirsku komponentu ta
struktura i mogla tako prirodno ponijeti bez optere}enja eventualnom ishitrenosti, i pri tome
segnuti u duboke vremenske tokove bosansko-muslimanske lirske pjesme bez naciona-
lno-romanti~kog zanosa trenutka, a to je eminentna odrednica sveukupnog Kulenovi}eva
opusa.“ (120)
Autor studije u citiranom odlomku pobrojava zna~ajna iskustva bosansko-muslimanske
epske i lirske knji`evnosti: pripovjeda~a koji govori u prvom licu, egzistencijalisti~ko traganje
za smislom, lirske uzlete, umicanje nacionalno-romanti~kom zanosu trenutka; no zar to nisu
karakteristike bilo koje knji`evnosti dvadesetog vijeka? Za{to bi ove odrednice bile eminentno
karakteristike bo{nja~ke knji`evnosti? Otkud da je to {to je sabrano u Kulenovi}evoj Ponornici
iskustvo bo{nja~ke knji`evnosti? Zar Kulenovi} potonje poeti~ke elemente nije mogao nasli-
jediti iz bilo kojeg romana u dvadesetom vijeku? Osim toga, u navedenom odlomku vidljiva
je i jedna gruba oma{ka tehni~ke (knji`evnoteorijske) naravi: ve} samim tim {to je junak ro-
mana istovremeno i pripovjeda~ – on ni u kom slu~aju ne mo`e biti sveznaju}i, niti mo`e pan-
oramski prezentirati dru{tvenu dramu; tako da je diferencijacija koju autor studije vr{i u su{tini
bespotrebna i bespredmetna, ali odaje i izvjesno njegovo neznanje i neupu}enost.
Jasno je da je studija Ti{ina i samo}a teksta pisana u jakoj tendenciji uspostavljanja nacio-
nalnih kontinuiteta i kulturnog pam}enja: tako je mogu}e da se usred dvadesetog vijeka
D`umhurovi putopisi sje}aju had`ijskog putopisa izvjesnog Had`i Jusufa Livnjaka iz daleke
1615. godine? Ili da glavnina poeti~kih odlika u Huminom djelu potje~e od njegove majke i
podneblja u kome je odrastao?
Uprkos nominalnim eksklamacijama, autor ove studije je daleko od shva}anja knji`evnosti
kao umjetnosti jezika; prevashodnije je to u pitanju koncept nacionalnog osvje{tenja
povijesnopoeti~kih gibanja. No da ne bismo tako jednostrano sveli pi{~evu idejnu i ideolo{ku
koncepciju, valja nam navesti sljede}e odlomke:
„Mo`da je ponajbolju analizu stanja te egzistencije, u duhu marksisti~ke revalorizacije
pro{losti, a s aspekta klasne i nacionalne orijentacije na budu}nost, dao ba{ Skender Kuleno-
vi} spomenutim raspravama Jedna `alost i jedna potreba i Pogled na muslimansku omladinu.
Ti pogledi nisu bili su`enog nacionalnog vidokruga, nego su podrazumijevali da su ’pravi uz-
roci sada{njeg stanja muslimanskih {irokih slojeva u svojem korijenu jednaki uzrocima te{kog
stanja ostale omladine.’“ (64) „Vrijednost ove pripovijetke ponajprije je u demistifikaciji na{ih
epskih mentaliteta, razobli~avanju krvavih posljedica te na{e vjekovne u{an~ene mr`nje i
osvete koja ~eka svoj strahoviti trenutak, a ~ije `rtve su svi, pa ma u kome se taboru nalazili,
zatim u razotkrivanju besmislenosti osvetoljubivosti s porukom da je jedini put kojim se
mo`e krenuti u nadila`enje toga krvnog kola kroz spoznavanje u revolucionarnom prevla-
davanju.“ (86)
U dva citirana odlomka, autor ne pravi nikakav otklon od Kulenovi}eve marksisti~ke
ideolo{ke vizure: u prvom dijelu uz sintagmu nacionalni vidokrug ve`e kvalifikaciju su`eni
– karakteriziraju}i je nesumnjivo negativno; u drugom dijelu, prisutno je op{te mjesto iz voka-
bulara postjugoslovenske neomarksisti~ke teorije i kritike: autor naime pose`e za pojmom:
demistifikacija na{ih epskih mentaliteta, prokazuju}i u njemu ubila~ku mo} koja pokre}e krvno
kolo; – potonji marksisti~ki pristup jo{ je rigidniji u dijelu u kojem se isti~e da se krvno kolo
mo`e nadi}i tek u revolucionarnom prevladavanju.
Dakle, Kulenovi}eva poruka se reproducira bez ikakvog otklona: jedini na~in da se rije{i
problem epskih mentaliteta krije se u spoznaji revolucionarnog prevladavanja; – jasno je da to
nije ni{ta manje naivna ideja od tako|er prisutnog koncepta uspostavljanja nacionalnog kul-
turnog pam}enja; spoznaja u revolucionarnom prevladavanju, gledano u evropskim okviri-
ma, anahronizam je ve} i Kulenovi}evoj idejnoj koncepciji, a da ne govorimo o grotesknosti
64

AKT.indd 64 6/5/2013 7:02:03 PM

 BOSNIACA
~injenice da u jednoj studiji iz 2004. autor kao osnovnu vrijednost jedne pripovijetke isti~e:
demistifikaciju epskih mentaliteta i naznaku revolucionarnog prevladavanja.
No ono {to je jo{ ~udnije jeste ukazanje ovih op{tih mjesta (neo)marksisti~ke teorije u jed-
noj studiji koja se zala`e za nacionalnu knji`evnost i kulturno pam}enje; tim vi{e, {to su to u
pitanju pojmovi i metodi iz opre~ne knji`evnokriti~ke strukture, koja traga za ideolo{kim dis-
kontinuitetima u tekstu i kanonu. Otkud, dakle, ovaj autorov eklekticizam: otkud proturje~nost
da na jednom mjestu studija uspostavlja nacionalni kontinuitet koji u knji`evnosti prote`e
stolje}ima, a na drugom mjestu taj isti nacionalni vidokrug progla{ava su`enim, zala`u}i se za
nadila`enje nacionalnih antagonizama u revolucionarnom prevladavanju? Kako to da autor
proturije~i samom sebi?
Da li je pitanju neki novi knji`evnokriti~ki koncept nevjerovatnog opsega koji zagovara
ova studija? Ili samo nemarnost u retu{iranju tekstova koji su u{li u studiju: eseji Rana proza
S. Kulenovi}a i Ratne poeme i pripovijetke S. Kulenovi}a u kojima se pojavljuju ta op{ta mjesta
neomarksisti~ke teorije, kako pi{e u samoj knjizi, nastali su dalekih godina 1984. i 1986.?

Metod i tekst
Koliko se autor u ovoj studiji uop{te bavi knji`evno{}u kao umjetno{}u rije~i? Kojim meto-
dima prilazi tekstu? Da bismo odgovorili na ta pitanja, preispita}emo nekoliko odlomaka:
„Hamid Dizdar se u knji`evnosti javio kao |ak Tuzlanske gimnazije, 1925. godine, pjes-
mama Jesenja ki{a u ’Zagreba~kom ilustriranom listu’ i Knji`evnici i vrijeme u Vidovi}evu
’Novom ~ovjeku’.“ (126)
Potonji odlomak potje~e iz obuhvatnog eseja Knji`evno djelo Hamida Dizdara; dakle,
kako vidimo, pristup je biografisti~ki, posve}en pobrojavanju biografskih ~injenica kao va`nih
elemenata u rasvjetljavanju opusa jednog autora. Drugi postupak u takvom analiziranju jeste
nabrajanje tema i motiva:
„U njoj su, na prvi pogled, jasni lokalizacija i ambijentalizacija poezije, to su simboli pejza`a
i podneblja, bjelina kamena, jasno}a bliskih zvijezda, `estoki tonovi obrisa, avlije, djevojaka u
avlijama, munare, sevdalijske strasti i ~ulnost.“ (130)
Pobrojavane teme analiziranog djela jesu poprili~no neodre|ene: {ta uop{te zna~i sintagma:
`estoki tonovi obrisa? Primjenjivati ovakav postupak u analizi teksta otkriva se bespotrebnim:
~emu slu`i ovo pobrojavanje? Kao da je cilj samo popuniti prostor i stvoriti privid da se opus
jednog autora razmatrao; da se o tome autoru pisalo. Neinventivnost i neznanje – uop{te:
izostali metod – u razmatranju teksta poku{ava se ponovno nadomjestiti jakim poantama:
sevdalijska strasti i ~ulnost. Te jake poente predstavljaju zapravo osovinu koja u cijeloj knjizi
okuplja bo{nja~ku knji`evnost; jer iste karakteristike – panvitalizma, ~ulnosti, sevdalijske
strasti – autor ove studije zapa`a i kod Kulenovi}a i kod Hume:
„On svijet do`ivljava, uostalom, kao i mnoge Kulenovi}eve li~nosti, panerotski,
panteisti~ki, u onoj ~udesnoj ekstazi `ivotne radosti koja ide do misti~ne predanosti. Taj
vitalisti~ki pogled na svijet, koji ima u Ponornici arhetipsku vrijednost, nije karakteris-
tika samo Muhamedove li~nosti, to je na~in `ivljenja u sredini koju Kulenovi} romanom
zahva}a.“ (107)
Proglasiti jedan `ivotni stil kao karakteristiku cijele jedne sredine – zna~i odnositi se prema
stvarnosti krajnje naivno i jednostrano; svesti sliku svijeta mnogih djela na jedan vitalisti~ki
pogled zna~i odnositi se prema gra|i s apriornim konceptom, s kanonizatorskim pretenzi-
jama, unaprijed rije{en u nametanju date koncepcije raznorodnim djelima koji me|usobno
proturije~e jedno drugom. Izostanak validnog i razumljivog suda o literaturi se na razli~ite
na~ine nadomje{tava jakim poantiranjima, koji bezuspje{no poku{avaju uspostaviti zadatu
koncepciju u pogledu na literaturu:
„Kompleksna dru{tvena pozadina iz koje izrasta Omerova li~nost i njena drama dati su

65

AKT.indd 65 6/5/2013 7:02:04 PM

 BOSNIACA
u najboljoj tradiciji takozvane bosanske pripovijetke. Motivacijski i si`ejni postupak je iz-
vanredno vo|en, te se doima kao kompleksna moderna proza visokog umjetni~kog dometa.“
(149)
Koja je to najbolja tradicija bosanske pripovijetke: i {ta to zna~i, {ta podrazumijeva? [ta
zna~i to ako se napi{e da je motivacijski postupak izvanredno vo|en? Da ne govorimo o meto-
du prema kojem se na osnovu ovakvih apstraktnih kvalifikacija do|e do zaklju~ka da je ne{to
kompleksna moderna proza visokog umjetni~kog dometa. Za{to je kompleksna? Zbog ~ega je mod-
erna? [ta je ~ini prozom visokog umjetni~kog dometa? [ta podrazumijeva visoki umjetni~ki
domet?
Vratimo se ipak pitanju koje nas u ovom segmentu naro~ito zanima: kako se autor odnosi
prema tekstu, ako ga unutar studije uop{te i evocira u kolopletu proturje~nih intencija i necjel-
ishodnih pojmovnih rje{enja?
„Pripovijetka je socijalne osnovne orijentacije, ali joj faktura nije socijalna, nego joj
je umjetni~ka struktura ponajprije psiholo{ke naravi, ~ime joj se ne oduzima socijalni
zna~enjski sloj.“ (150), „Centralni pokreta~ki motiv pripovijetke, podsje}anje na Bajram,
uspje{no je vo|en i umjetni~ki skladno uobli~en.“ (150), „…a tome je doprinijelo ono izuzet-
no psiholo{ki motivirano vo|enje lika…“ (151).
Sve ono {to se u okviru studije isti~e kao razmatranje knji`evnog djela, poput eksklamiranog
pristupa knji`evnosti kao umjetnosti jezika – zapravo jeste suvi{no mudrovanje o datosti tek-
sta kao takvog, pobrojavanje op{tepoznatih ~injenica: to da jedan tekst sadr`ava i psiholo{ku i
socijalnu dimenziju nije nikakva iznimka koja bi bila dostojna naro~itog nagla{avanja. Sljede}i
postupak u analizi teksta sprovodi se uz pomo} pojma: centralni pokreta~ki motiv! U jednoj aka-
demskoj studiji djelo se, dakle, interpretira problematiziranjem centralnog pokreta~kog mo-
tiva, za kojim tragaju jo{ samo osnovci u lektirama; a najdublja i najanaliti~nija konstataci-
ja u vezi s tim centralnim pokreta~kim motivom jeste ocjena da je taj motiv uspje{no vo|en i
umjetni~ki skladno uobli~en; kako je to uspje{no vo|en, kako je to skladno uobli~en. – Sve to, u
ovoj akademskoj knji`evnopovijesnoj studiji – ostaju pitanja bez odgovora. Na istom tragu ap-
straktnosti i neodre|enosti jeste i ocjena da je vo|enje lika ({to je tako|er nespretna formulacija)
izuzetno psiholo{ki motivirano: potrebno se onda upitati kako to izgleda neizuzetno motivirano
vo|enje lika? Autor ovim prilozima apstraktnog zna~enja: uspje{no, skladno, izuzetno – bje`i od
konkretizacije jer ne zna o knji`evnom tekstu re}i ni{ta drugo osim ga olako ocijeniti upotre-
bom nejasnih i neodre|enih kvalifikacija, koje kao da su preuzete iz osnovno{kolskih ~itanki.
„Pripovijetka je oboga}ena kontekstualno emocionalnim i smisaonim asimiliran-
jem izra`aja klasi~ne bosanske pripovijetke, s izrazitim fonostilisti~kim, a posebno
morfonostilisti~kim i sintaktostilisti~kim vrijednostima koje su lahko uo~ljive u sje}anju
Omera Be{irevi}a na Bajram. Kompozicijska struktura pripovijetke samo je na prvi pogled
jednostavna. Njen si`ejni tok je sljede}i.“ (151), „Me|utim, iza te jednostavne fabule krije se
jedan bogat `ivot likova u pripovijeci…“ (153)
Prije nego se posvetio (osnovno{kolskom) pobrojavanju si`ejnog toka, problematiziranju
slo`ene kompozicijske strukture koja je samo na prvi (ne i na drugi) pogled jednostavna, ali i
bogatog `ivota likova u jednoj pripovijetci (kao da je u pitanju obra|ivanje lektire), autor ove
studije posegnuo je za visokim ocjenama knji`evnog djela Hamida Dizdara upotrebljavaju}i
te{ke teoreti~ke i stilisti~ke termine: kontekstualno emocionalno i smisaono asimiliranje izra`aja
klasi~ne bosanske pripovijetke; fonostilisti~ke, morfonostilisti~ke i sintaktostilisti~ke vrijednosti. Koje
su to stilisti~ke vrijednosti i gdje se nalaze u tekstu; {ta je to izra`aj klasi~ne bosanske pripovi-
jetke, i {ta podrazumijeva to emocionalno i smisaono asimiliranje – ostaje nepoznanica. Autor
studije ponovo poantira evokacijom tradicije i ozbiljnim knji`evnim terminima ~ime se izuzi-
ma od relevantne interpretacije i knji`evne prosudbe: pronalaska povijesnopoeti~ke pozicije
razmatranom djelu, isticanja ideja i njihovog mjesta u vremenu, pobrojavanja stilisti~kih vri-
jednosti i njihovog konteksta.
66

AKT.indd 66 6/5/2013 7:02:04 PM

 BOSNIACA
Zaklju~ak
Studija Ti{ina i samo}a teksta proizvodi mno{tvo bespotrebnih i nepodesnih tropa koji se ko-
riste u interpretaciji i razmatranju teksta umjesto knji`evnih termina; takvo stilsko i pojmovno
natra`nja{tvo jeste duboko kontraproduktivan postupak budu}i da u pristupu knji`evnom
tekstu zamagljuje poeti~ke datosti i otvara mogu}nost za proizvoljne sudove. Taj metafori~ni
knji`evnokriti~ki `argon, budu}i nevi|en i bez ikakvih osnova u vrijednoj knji`evnokriti~koj
tradiciji, odvodi analiti~ara daleko od stvarnih knji`evnih, intelektualnih i filozofskih prob-
lema o kojima govore razmatrana djela; osim toga, taj pojmovni aparat u tropima jeste ~esto
stilski bijedan i bespredmetan.
U svome odnosu prema tradiciji, zavedena proizvoljnim i diletantskim pojmovnim apara-
tom, ova studija nastoji uvezati stolje}a nacionalne kulture; pojedina djela svojim formama,
navodi se, evociraju prije svega autore iz kontinuiteta u nacionalnom kulturnom pam}enju.
Jedini izuzetak od te i takve (ideolo{ke) koncepcije predstavljaju dvije neomarksisti~ke kon-
statacije o djelu Skendera Kulenovi}a: prva o su`enosti nacionalnih vidokruga i druga o dem-
istifikaciji epskih mentaliteta u revolucionarnom nadvladavanju; obje, najvjerovatnije, pred-
stavljaju autorove grube oma{ke ~iji smisao valja tra`iti u datiranosti samih tekstova koji su
nastali u socijalisti~koj epohi biv{e Jugoslavije. Ako ova pretpostavka nije ta~na, onda te dvije
konstatacije idu u prilog neshvatljivog eklekticizma samog koncepta, koji se ovdje ne ost-
varuje budu}i razdiran proturje~nostima.
Zakinuta za dostojan i stabilan pojmovni aparat, u gr~u gigantskog poduhvata u uvezivan-
ju neuvezivog kulturnog (nacionalnog) pam}enja, ova studija }e u doticaju s literaturom
dati skromne i diletantske rezultate. Vrhunac koji }e dose}i, naprimjer, u nagla{avanju slike
svijeta u romanu jeste koncept panvitalisti~kog erotizma, tog najve}eg – intelektualnog, da ne
ka`emo filozofskog – izuma bo{nja~ke knji`evne kritike, koji je pripisala ~itavoj nacional-
noj knji`evnosti uvezav{i je kroz nekoliko stolje}a. Kada je u pitanju interpretacija samog
teksta i knji`evnog jezika, {to direktno isti~e kao svoju intenciju, ova }e studija dohvatiti ni-
ske teorijske domete; – osim termina koje je sam izvolio izumiti, autor studije se slu`i jo{ i
knji`evnokriti~kim `argonom dostojnim metodi~kih ~itanki i priru~nika za lektiru.
Sku~ena u odgovaraju}oj knji`evnoj terminologiji, posve}ena sklapanju kulturnog
pam}enja, studija Ti{ina i samo}a teksta Fahrudina Rizvanbegovi}a spada u red teorijskih djela
koja su objavljena prije svega s ciljem bilo kakvog problematiziranja bo{nja~ke knji`evnosti, u
ime uspostavljanja njene nacionalne samosvojnosti; i u tom smislu ova studija mo`e biti koris-
na. U razumijevanju knji`evnih ideja i postupaka, ova studija se priklju~uje na trend literarno-
teorijskog praznog hoda – pisanja tek da bi se napisalo, da bi posao oko nacionalne literature
bio {to prije obavljen; razumljivo je onda da ova knji`evnopovijesna studija ne mo`e mnogo
pomo}i u razumijevanju razmatranih knji`evnih djela; o promi{ljanju literature uop{te da i ne
govorimo, jer je na tom polju potpuno beskorisna.

1
„Rizvanbegovi} Fahrudin, prof. Filozofskog fakulteta u Sarajevu, ministar u Vladi FBiH za obrazovanje, nau-
ku, kulturu i sport. RO\. 4. 2. 1945. u Stocu. ROD. Nusret i Nazifa. O`enjen. DJECA: Sin i k}i. OBR.: doktorat.
KARIJ.: prof. (1968-1973) i direktor Gimnazije u Stocu (1979), prof., prodekan i dekan Pedago{ke akademije u
Mostaru, predsjednik kulturne manifestacije „Slovo gor~ina“ (1972-1984). DJELA: niz nau~nih i stru~nih radova,
me|u kojima: „Svjetlost i divanhane“, ^itanka za I razred gimnazije, „Antologija bo{nja~kog putopisa“. ^L.:
~lan VKBI, Mati~nog odbora KZB Preporod, redakcije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga. Hobi: lov, ribolov,
planinarstvo…“ (Izvor: Ko je ko u Bo{njaka / [glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra], Vije}e kongresa
bo{nja~kih intelektualaca, Sarajevo, 2000.)

67

AKT.indd 67 6/5/2013 7:02:04 PM

 BOSNIACA

Jasmina Bajramovi}: Dijagnoza nedore~enosti

(Vedad Spahi}. Prokrustova ve~ernja {kola. Bosnia Ars,
Sarajevo, 2008.)
Zbirka eseja, kritika, prikaza i studija, objedinjena pod naslovom „Prokrustova ve~ernja
{kola“, a ovjerena autorskim pe~atom Vedada Spahi}a, ulazi u silabuse (pod oznakom „nau~na
literatura“) ~ak {est predmeta {irokog tematskog raspona, od srednjevjekovne i orijentalne
knji`evnosti u BiH, preko uop{tene parcelacije bosanskohercegova~ke knji`evnosti na ko-
made po kojima se (semestralno) izu~ava, do oblasti zvane „Bosanskohercegova~ka kritika i
esejistika“. Opravdanost ovakve sveprisutnosti vjerovatno je izazvana golemim obuhvatom
gra|e koju Spahi} kriti~ki posmatra, karakterizira, i – bez obzira {ta o tome autor sam govorio
na stranicama ove knjige – evaluira i procjenjuje. Nesumnjivo je ova namjera data do znanja i
~itaocu, pri prvom pogledu na naslov: `eli se, vjerovatno, aludirati na kritiku „po mjeri“, koju
autorov bezgre{ni znanstvenonau~ni instinkt smje{ta u „pravi ko{“. Ovakav naslov obavezuje
tog kriti~ara, takvog obdarenog pojedinca, da zaista svoj zadatak ispunjava dosljedno tezi
koju je postavio. Da li, me|utim, ova prokrustovska fantazma dobija i druge konotacije, da
li nali~je tog zloslutnog kreveta u koje Prokrust smje{ta svoje goste predstavlja obavezivanje
~itaoca da bez pogovora prihvati ono {to mu autor nala`e kroz svoje analize? Ta~nije, ko je
du`an da poha|a Spahi}evu ve~ernju {kolu „po mjeri“? I ~ijoj mjeri? Kritike? ^itaoca? Au-
tora? Svih zajedno? U kona~nici, da li autor uspijeva predstaviti i analizirati svu gra|u koja je
predmet njegovog analiti~kog interesa, metodolo{ki jasno i precizno, argumentovano i potkri-
jepljeno primjerima, a sve u skladu s pomalo nezgrapnim naslovom, podatnim za raznorazna
u~itavanja? Autori recenzija (Esad Durakovi} i @eljko Grahovac) tvrde da je ovaj eksperiment
u potpunosti uspje{an, da rukopis „svjedo~i o nau~noistra`iva~koj konzistentnosti i kompe-
tentnosti“; radi se o naporu „da na temelju do sada istra`ene gra|e dosegne same korijene
bo{nja~ke knji`evnosti koji se`u duboko u povijest“ (E. Durakovi}); njegov napor se mo`e
usporediti sa „svojevrsnim ”velikim spremanjem” u doma}oj knji`evnoj znanosti i kritici“;
ovdje „nema ni trunke trivijaliziranja i ideologiziranja u bilo kom obliku“ (@. Grahovac).
Poku{at }emo se dr`ati upravo ovih perceptivnih smjernica koje nam nude recenzenti u svo-
jim pohvalnim „kritikama kritike“: konzistentnost, napor da se dosegnu ti korijeni bo{nja~ke
knji`evnosti, koje je povijest dobrohotno zalijevala i u ~ijem su se okrilju ugnjezdili, „veliko
spremanje“ neurednog doma}eg kriti~kog arhivarija, te odmak od ideolo{kih nanosa.

1. Ko odr`ava Rizivi}eve testamente

Podijeljena u dvije oblasti („Akademsko ve~e“ i „Kriti~ko pove~erje“), Spahi}eva studija je
koncipirana na na~in da obuhvati kriti~ke radove i znanstvenonau~nu ostav{tinu „bardova“
ovda{nje kriti~ko-teorijske misli, poglavito Muhsina Rizvi}a i Midhata Begi}a, problematiziraju}i
klju~ne stavove, kao i platforme s kojih nastupaju. Ovom dijelu su pridodate analize
Kulenovi}evih soneta, Ba{agi}eve i ]ati}eve poezije, Sijari}evog romana „Konak“, Ma{i}evih
neobjavljenih memoara, Jergovi}evih romanesknih postupaka i tematske problematike, pro-
znih i poetskih uradaka Zilhada Klju~anina itd. U „Kriti~kom pove~erju“, kako mu sam naslov
sugerira, sadr`ani su koncepcijski i recepcijski „lak{e“ prijem~ivi prikazi „recentne
bosanskohercegova~ke proze i poezije“ (opet Klju~anin, Samard`i}, Jergovi}, zatim Graho-
vac, Mujki}, Hajdarevi}, Mahmutefendi} i drugi). U samom rasporedu tekstova i zastupljen-
osti pojedina~nih autora, nije primjetan egzaktan metod odabira; kontinuitet i me|usobna
68

AKT.indd 68 6/5/2013 7:02:04 PM

 BOSNIACA
veza ovih radova po~iva, ako je suditi po recenzentskoj natuknici, na „povijesnom dijalogu
vrijednosti“. Opet, te su vrijednosti selekcioni odabir autorovog vrijednosnog suda, naro~ito
ako se posmatra uvr{tavanje npr. neobjavljenih memoara Muhameda Ma{i}a. U tom slu~aju
– mo`da je banalno i spomenuti – ~italac ne mo`e imati konkretan, zaokru`en sud ukoliko je
pro~itao samo recenziju datog teksta, a, k tome, nema ni mogu}nosti skorog ~itanja. Slobodni
odabir o~ito je prisutan i na fonu literarne vrste i `anra, ali je najvi{e pa`nje posve}eno
odre|enim tezama koje se ti~u knji`evne teorije i historije, odnosno njenog mjesta u lokal-
nom kontekstu; drugom dijelu knjige manjka i prostora i pa`ljive obrade, pa ~ak i bolje kon-
cepcije unutar samog rasporeda jedinica. Autor je, valjda, nastojao sa~initi kriti~ki kola`
razli~ito mapiranih literarnih uradaka, ali je evidentna nejednaka obra|enost jedinica i
zadr`avanje na tezi, bez naro~itog ekspliciranja. No, po|imo redom: prvi, i mo`da najindika-
tivniji rad ti~e se problematike Rizvi}evog teksta „Poetika muslimanske/bo{nja~ke
knji`evnosti“, pod naslovom „Prilozi za tezu o kontinuitetu“. Kako se, o~ito, na Rizvi}evom
zavje{tanju lomi cjelokupna knji`evno-teorijska paradigma bh. prostora na one koji pristaju
na naslje|enu ideolo{ku platformu i ne preispituju je, te na one koji su je napustili kako bi se
oku{ali u vannacionalnim sferama „rada“, i Spahi} se poku{ava iskobeljati iz me|uprostora u
kojem lebdi njegov rad. Propitivanje Rizvi}eve teze o pomjeranju datuma „ro|enja“ (sic!)
muslimanske/bo{nja~ke knji`evnosti na 12. stolje}e, izvedeno je samo formalno: naprotiv,
apsurd insistiranja na datumskoj egzaktnosti jedne nacionalne knji`evnosti potpuno je zaka-
mufliran i odgurnut na drugu stranu, dok se autor dr`ao Rizvi}eve teze o „unutarnjem kon-
tinuitetu“. Za{to ova problemati~na mjesta ne uzima kao smjernicu za daljnje obrazlaganje,
nije jasno. Autor poku{ava biti „Rizvi} mjesto Rizvi}a“, pa nastaviti njegov posao dokazuju}i
taj sanjani kontinuitet, kroz navo|enje primjera kraji{ni~kih pisama osmanskog perioda i
njihove (potpuno logi~ne) veze sa administrativnim spisima srednjeg vijeka, odnosno formal-
nog trajanja bosanske dr`ave. Niti je tako lako iscrtati demarkacionu liniju na prijelazima
epoha, niti je te{ko zaklju~iti da nova politi~ka klima ne zna~i nu`no raskid sa svim {to je
prethodno bilo. Me|utim, problemati~na je autorova namjera koja se nazire u cjelokupnom
kontekstu: izbrisati Rizvi}eve ideolo{ki kontaminirane teze zarad onih koje nisu sporne u toj
mjeri, a opet, bez ve}eg upu{tanja u ozbiljniju argumentaciju, tvrditi da je apsolutno nu`no
nastaviti linijom koju je ucrtao prethodnik. Zarad ~ega je, s jedne strane, „deplasirano dvojiti
postoji li bo{nja~ka knji`evnost od 15-tog ili od 12-tog stolje}a“, ali, s druge strane, nu`no
dokazati unutarnji kontinuitet odre|ene knji`evnosti? Odgovor nudi autor: „Osnovni na{ cilj
bio je ukazati da samo znanstveno neodgovorna knji`evna historiografija dalekose`ne teze
mo`e ostavljati u stanju lebdenja bez osnovnog dokaznog materijala u tekstualnim paradig-
mama kojih ponekad ima (ili se barem nadaju kao takve) vi{e no {to se u prvi mah vjeruje“.
(16) Dakle, neodgovorno je ovakvo pitanje ostaviti neodgovorenim, ali za{to? Pa, „nije
isklju~eno da neka druga epistema, ideologija gotovo izvjesno, dr`i ovako formulirano pi-
tanje za sebe aksiolo{ki odsudnim“. (16) Prihvatimo li ove stavke autorove, mo`emo zaklju~iti
da je insistiranje na utvr|ivanju kontinuiteta ne samo pitanje politi~ke, odnosno ideolo{ke
va`nosti, ve} i pitanje sveukupne vrijednosti jednog literarnog djela. Me|utim, i tu se javlja
jedna konfuzna za~koljica: „Pri svemu tome, o posjedovanju ili neposjedovanju unutarnjeg
kontinuiteta ipak ne mo`e ovisiti ho}e li bo{nja~ka i bosanska knji`evnost izgubiti ili dobiti na
vrijednosti“. (16) ^italac se ponovno vra}a na po~etak, vjerovatno zbunjen: da li jedno
knji`evno djelo nu`no pretenduje na estetski univerzalne vrijednosti, ali i na udobno mjesto
u knji`evnom kanonu – da li ga knji`evna historija ~ini zaokru`enom cjelinom, apsolutnim
literarnim idealom? Ili se, naprosto, manifestuje, jo{ jednom, tipi~na hroni~na boljka malih
knji`evnosti – dobiti ovjeren rodni list koji garantuje neovisnost i kulturolo{ku posebnost?
^ini se, pak, da je rije~ o potonjem, {to i sam autor eksplicira jednom znakovitom fusnotom:
obja{njavaju}i bosansku knji`evnost u njenoj kontaktnoj poziciji unutar okolnih – susjednih
– kulturno-knji`evnih strujanja, upu}uje na studije o bosanskim srednjovjekovnim kulturnim
69

AKT.indd 69 6/5/2013 7:02:04 PM

 BOSNIACA
prilikama, naro~ito isti~u}i djelo Dubravka Lovrenovi}a, koje pod znak pitanja stavlja to op{te
mjesto, slijepu ta~ku kada je rije~ o objektivnom definiranju mjesta bosanske srednjevjekovne
dr`ave i, napose, mjesta Crkve Bosanske u toj dr`avotvornosti. Autor, ne bez izvjesne subjek-
tivnosti, imenuje Lovrenovi}evu tezu neoriginalnom i razlikuje je od ostalih, „prozirno ten-
dencioznih“, isklju~ivo na osnovu znanstvenoneutralnog tona, na kraju dosta tendenciozno
dodaju}i da mo`da „i jedan takav pristup maskira stanovite perfidnosti“. Iako je, dakle, u
znanstvenoneutralnom tonu – {to bi se moralo smatrati pozitivnim kvalifikativom – svaka
studija koja odmi~e od kanonizirane vizije navodne posebnosti unutar religijskih i kulturnih
prilika {ire zajednice, dobrano iskori{tavane i zlorabljene u raznoraznim nacionalno i ideolo{ki
postamentiranim teorijama o kolektivnoj historiji i svim njenim supstratima, nije valjana, a
~ini se da na tom testu padaju apsolutno svi bo{nja~ki autori, bez obzira na znanstvenonau~ni
diskurs i terminolo{ki aparat. U tom smislu, konflikt Spahi}evog nau~nog i ideolo{kog
opredjeljenja stalno je prisutan, ~ine}i da se prvo povu~e na ra~un drugog. Rizvi} postaje
centralnim fokusom jo{ jednog eseja („Make up i tranzicijske bore“), naro~ito njegove kriti~ke
refleksije unutar studije „Knji`evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u
doba austrougarske vladavine“, koje su postale conditio sine qua non afirmacije bo{nja~ke
knji`evnosti. Osnovna teza od koje Spahi} po~inje svoje razlaganje (koja se naknadno trans-
formira u jo{ jedan problem odr`avanja interpretativne objektivnosti) jeste Rizvi}ev
pozitivisti~ki pristup koji je neumitno i{ao na ruku oboga}enju kvantitativnosti bo{nja~ke
knji`evne historije i registra pisaca.4 Spahi} primje}uje ovaj ideolo{ki priklon, ali ga izbjegava
dalje problematizirati, poku{avaju}i opravdati ovog autora i njegove (van)knji`evne te`nje
kroz historijske prilike koje nisu pogodovale „na{im“ nacionalnim povijestima knji`evnosti,
uvjetovanih da brinu „oko dijahronijskog rasporeda ~injenica s obzirom na nacionalno-
dru{tvenu pa tek onda knji`evnu vrijednost tekstova“. (86) Spahi}eva tvrdnja, koja bi trebala
funkcionirati kao priznanje jednog znanstvenog zastranjenja, u ovom kontekstu, ipak, oprav-
dava Rizvi}eve koncepte i ne dozvoljava njihovo osvjetljavanje, da bi nekoliko redova kas-
nije bio uvjeren da bi druga~iji pogled na ovo pitanje dao i druga~iji odgovor. Sadejstvo dru-
gih knji`evnosti, odnosno kontaktologija, neosporna su ta~ka tretiranja sveukupnih procesa
knji`evnosti koja se, u sinhronom presjeku, naziva preporodnom. Me|usobni uticaji, preuzi-
manje poeti~kih obrazaca od „ve}ih“ knji`evnosti i ugledanje na izvjesne uzore proces je koji
se mora pro}i u odre|enom literarnom profiliranju „malih knji`evnosti“, ali je o~ito i bolna
ta~ka, jer osporava „pedigre“ istoj toj maloj knji`evnosti, tobo`e joj oduzima legitimet i prije~i
je da formira vlastitu knji`evnu historiju. Taj se kompleks uvijek nadvija nad pri~u o „dubo-
kim korijenima“ neke knji`evnosti, pa tako i Spahi} poku{ava dokazati kako je mjesto
„bo{nja~kog knji`evnokulturnog fenomena“ unutar ju`noslavenske interliterarne zajednice
– ~vrsto, a zanemareno; malo, ali nezaboravno. Op}a slabost cjelokupne Spahi}eve zbirke
jeste nekompatibilnost uvodne teze i tekstualnog razra|ivanja; ukoliko je po~etni stav, u
slu~aju konkretnog teksta, Rizvi}eva studija o knji`evnosti preporodnog perioda i
„uljep{avanje“ knji`evne historije zarad plodonosnog doprinosa nacionalnom profiliranju
Bo{njaka, tada je potrebno dati primjere, objasniti ih i ne bje`ati od kritike. Me|utim, autor se
svim silama trudi da opravda spornu studiju, ~ak navode}i da se rizvi}evsko funkcional-
iziranje knji`evnosti provodilo, vjerovatno, „mimo autorske intencije“. Kriti~ki tekst, odnosno
analiziranje raznoraznih knji`evnih djela podsredstvom ove ili one metode, vrlo je jasan i
eksplicitan prikaz kriti~areve tendencije da razlo`i to djelo, da ga objasni ili konstruktivno
predo~i. Sve {to se de{ava kao proces ~itala~kog napora da razumije tekst, ne mo`e biti mimo
autorske intencije. Kriti~ki tekst jeste apodikti~an i ne ostavlja prostora slobodnom tuma~enju
recipijentovom. Drugim rije~ima, sve je crno na bijelom. Tako je i Spahi}ev tekst iznevjerio
svoju osnovnu tezu, vjerovatno ne „mimo autorske intencije“, ve} upravo njom vo|en.
U istom je klju~u i esej „’Pru{ac’ i ine knji`evne starine“, ~iji je osnovni cilj (i ovaj put ipak
moramo priznati da se autor dosljedno dr`i teze) knji`evnohistorijska zbrka, odnosno ono
70

AKT.indd 70 6/5/2013 7:02:04 PM

 BOSNIACA
„veliko pospremanje“ o kojem govori jedan od recenzenata povodom Spahi}eve studije): au-
tor zamjera Slobodanu Prosperovu Novaku prisvajanje bo{nja~kih autora unutar studije „Po-
vijest hrvatske knji`evnosti“, poglavito Hevaije, Kaimije, Mehmeda Erdeljca i Had`i Jusufa
Livnjaka. Temeljni problem ove studije je, prema Spahi}u, ne samo prisvajanje bo{nja~kih
autora, ve} izbjegavanje njihovog detaljnijeg studiranja. Ne za{to, dakle, ve} kako su oni
prikazani, stvarni je razlog zanimanja za Novakovu studiju. Ova je tendencija o`ivotvorena
i preuzeta, dalje nastavlja autor, iz „^itanke“ hrvatske starije knji`evnosti autora Mihovila
Kombola, koji je na sli~an na~in (zlonamjerno) posezao iz „bosanskomuslimanske knji`evne
tradicije“. Ne samo da Kombol ~ini fatalnu gre{ku preuzimanja, ve} iste te autore uklju~uje
tek na „dvije-tri stranice“, a njegov nastavlja~ (Novak) pove}ava ovaj volumen na svega „de-
vet stranica, dakle tek 1% ukupnog volumena tre}eg toma ’Povijesti’.“ (38) Spahi} je, ~ini se,
li~no uvrije|en {to se njemu dragi autori i njihov knji`evni zna~aj nisu detaljno citirali, tem-
atizirali, analizirali i glorificali na, mo`da, vi{e od devet stranica, slu~ajno odaju}i da je taj
kvantitet, obim i volumen, ono ~emu knji`evna historija treba te`iti. Istovremeno, o relevant-
nosti odre|enih bo{nja~kih autora se ne raspravlja, ali se beskona~no ~inovni~kim manirom,
metodom „prona|i i navedi“, nabrajaju spomenuta imena i za njih vezani fakti. U silnoj `elji
da uka`e na tu gre{ku, povodom Kombolove studije autor navodi da je „opsesija kontinuite-
tom op}e (…) mjesto knji`evnosti malih naroda i mjesto na kom se ona dodiruje i opslu`uju}e
nudi nacionalno-emancipacijskim pregnu}ima politike“ (36), zaboravljaju}i da je i sam
potvr|ivao, pa i nadogra|ivao Rizvi}eve teze o kontinuitetu, i to ba{ na ovim stranicama.
Ne primijenjuju}i istu tezu na vlastite poku{aje, autor, ~ini se, uspijeva konstantno afirmirati
proskribiranu bo{nja~ku (knji`evnu) historiju, odmi~u}i od tradicionalnih tuma~enja samo
postmodernisti~kim teorijskim jezikom i formalno postavljenom kriti~arskom superpozicijom
iz koje progovara, a koja mu, valjda, priskrbljuje autonomiju.

2. Bivstvovanje nacionalnog postmoderniste

U tom se smislu konflikt ra|a i u susretu plana izraza i plana sadr`aja: s jedne strane,
bri`ljivo se njeguje postmodernisti~ka teorijska paradigma, ne samo u kriti~kom aparatu prim-
jenjenom na date knji`evne tekstove, ve} i na nivou citiranih i spominjanih autora (Adorno,
Biti, Ep{tajn, Eko, Derida itd.), dok se s druge strane odr`ava na `ivotu slika knji`evnosti
bezuvjetno skop~ane na svaku promjenu politi~ke klime, odlu~ne da pro`ivi i nad`ivi sva-
ko mogu}e preispitivanje koje ne dolazi iz odgovaraju}e nacionalne/eti~ke pozicije. Tako
Spahi}eva studija nudi esenciju postmodernisti~ke recentnosti koja predstavlja zadnji mod-
ni trend ovda{nje uskotra~ne kritike, prisutnu naro~ito u esejima kao {to su „Slika drugog
u Ljetopisu Mula Mustafe Ba{eskije“ i „Identitet i drugost u Sijari}evom romanu ’Konak’“,
naslove oblikovane u klju~u sli~nih i ve} vi|enih u seminarskim radovima na katedrama
bh. knji`evnosti. U prvom eseju ponu|eno je imagolo{ko istra`ivanje Ba{eskijinog ljetopisa,
koje po~inje stereotipnim razmatranjima Bosne i Hercegovine kao prostora dodira razli~itih
kultura i civilizacija i konstatacijom da „bosanski ~ovjek drugost nije percepirao preko zidova
imperijalnih i civilizacijskih granica nego ju je `ivio u najdoslovnijem smislu kao zbiljnost i
neposrednost vlastite svakodnevnice“. (17) Autor razdvaja spomenute Drugosti u u`e i {ire
kategorije, odnosno „u`i i {iri imagolo{ki smisao“ (19), pri ~emu su u fokusu u`eg smisla po-
jedinci druge vjeroispovijesti, odnosno ne-bo{njaci. Ono {to ostaje nejasno jeste kako je ovak-
va analiza povezana sa odrednicom ove studije kao prvenstveno knji`evne, jer je Ba{eskijin
ljetopis, prije svega, jedan mikroprikaz stanja svijeta u odre|enom vremenskom presjeku.
Spahi} se ovdje ne bavi estetskim dometima, na~inima opisa i sl., ve} tematizuje pojedince
koje je Ba{eskija navodio, kao svojevrsne indikatore politi~ke klime i me|uljudskih odnosa
(ponovo!), te, valjda, potvrde o mogu}nostima multikuluralnosti ovih prostora. Uostalom,
autor sam u zaklju~ku ka`e: „Ba{eskijini opisi, karakterizacije i komentari nikada nisu ve-

71

AKT.indd 71 6/5/2013 7:02:05 PM

 BOSNIACA
zani za konfesionalni identitet imenovanog, uvijek su te karakterizacije, bile afirmativne ili
negativne, orijentirane ad hominem i vezane za konkretne ljude, a markirana svojstva, u
imagolo{kom smislu, natkonfesionalna, op}a i univerzalna – bilo da se radi o plemenitostima
ili ’gadostima’ (…)“. (27) Ako je zaista tako, koji je razlog pisanja ovog eseja, ako sam Ba{eskija
nije ocjenjivao na osnovu pozitivnih ili negativnih (stereotipnih) svojstava? Ako Ba{eskijin
ljetopis nadilazi konfesionalnost, za{to i analiza ne mo`e ponuditi ne{to sli~no – ako je zaista
Ljetopis predmet interesa, ~emu u~itavanje nekih vanknji`evnih pojava i kategorija, osim
ako se ne `eli predstaviti magija su`ivota u pro{losti i beskrajna tolerancija „Prvih“ prema
„Drugima“?
U pretumbavanju onoga {to autor (Spahi}) smatra pogodnim u datom trenutku, odnosno
usvajanju odre|ene (vanknji`evne) ideologije kao primata tuma~enja, prednja~e i kritike
posve}ene Ibri{imovi}evom „Vje~niku“ i Klju~aninovom „[ehidu“. Autor, shodno konvenciji
prethodnih uradaka, pisanje po~inje jasno, sa konstatacijom da se ovda{nja knji`evna kri-
tika uglavnom usmjerava na razloge oko teksta samog, a da ne osporava roman na osnovu
„kontraverzi u tekstu“. (233) U skladu sa re~enim, dalo bi se zaklju~iti da }e sada sam Spahi}
prekinuti tu jalovu tradiciju okololiterarnih pitanja i zaklju~aka, pa }e podrobno analizirati
tekstovne kontraverze, sljede}i vrlo jasnu i gotovo imperativnu tvrdnju s po~etka: „Klju~na
pitanja na koja bi kritika trebala s tim u vezi dati odgovore ne ti~u se, me|utim, ideologi-
jskog postava romana kao takvog niti podudarnosti ideja i stavova koje zastupa glavni ju-
nak s ideologijom autora kao gra|anske li~nosti, ve} estetske vjerodostojnosti kreiranog
svijeta, unutarnje motiviranosti i komposibilnosti (sumogu}nosti) centralne romaneskne
svijesti sa drugim konstituensima u slo`enoj mre`i unutarstrukturnih odnosa koju ispli}e
tekst (podvukla J. B.)“. (233) Da li }e to Spahi} ovim tekstom u~initi? Ne, jer on nastavlja u
maniru vanknji`evnih raspredanja, pa prvo poja{njava delikatnost ove teme unutar „bo-
sanskog multikonfesionalnog ansambla“, pa onda prelazi na prepri~avanje fabule i malo
obja{njavanja iste te osporavane ideologije. Sav kriti~arev trud da markira Ibri{imovi}ev
roman kao djelo dostojno ~itanja jesu tri re~enice u zaklju~ku: „Svi su besmrtnici tu da se
ostvare kao punozna~ne i `ivopisne literarne kreature, a ne da bi tek verificirali nekakav
doktrinarni primat glavnog junaka. Samosvojni, katkad i dirljivi u svojim bizarnim belajima
(podvukla J. B.), drugi nam se besmrtnici znaju dojmiti autenti~nijim od konceptualno lim-
itiranog Misrija. Mo`da upravo to izmicanje namjeri ~ini Ibri{imi}ev roman ve}im od teze
koju zagovara“. (236) Nemogu}nost da argumentira tezu koju je sam postavio u uvodu ~ini
da autorov tekst postane jedan „bizarni belaj“, te ostaje krajnje nejasno {ta se htjelo re}i, kada
se ni{ta nije reklo: ni na jednom mjestu nema primjera iz romana, pore|enja, obja{njavanja.
Napor kritike je, u Spahi}evom rakursu, izjedna~en sa samom funkcijom kriti~ara kao nekog
vrhunaravnog bi}a ~ija je jedna rije~ dovoljna, pa da formirano mi{ljenje preina~i u tabulu
rasu, ~ist papir u koji autoritet upisuje svoju presudu. Neupu}enom ~itaocu, a naro~ito onom
za koga je namjenjena ova knjiga (ne zaboravimo da je ovo akademski ud`benik, koji svoju
akadem{tinu ovjerava i samim naslovima cjelina: Akademsko ve~e, pove~erje…), ne mo`e
biti jasno ni {ta je „Vje~nik“, ni kakva je „estetska vjerodostojnost kreiranog svijeta“.14 Esej
o Klju~aninovom proznom i poetskom djelu, „Ime, ìmanje svijeta“ oprimjeruje sli~an pris-
tup: ideologija romana je zanemarena kada autoru Spahi}u to konvenira. Pogledajmo {ta
se ka`e o Klju~aninovom romanu „[ehid“: „Imenovati, svjedo~iti, to je i misija {ehida koji
u istoimenom romanu (…) s odrubljenom glavom u ruci pohodi zavi~aj. Cilj autorov je da
pred lice vlastitog naroda stavi ogledalo u kome }e se ozrcaliti dijagnoza identiteta i uzroci
njegove sudbine kao primarno semioti~ki problem. (…) S druge strane, mozai~ki niz pri~a o
Trnovljanima bespo{tedna je, ~as dirljiva ~as autoironi~na i satiri~na, demistifikacija mental-
iteta jednog etnosa koji pla}a danak zapretenosti u svoj nakaradni znakovni sustav“. (205)
Da li je „[ehid“ neka sociolo{ka studija, didakti~ki priru~nik, dokumentarni film, kada ve}
ima intenciju ocrtavanja dijagnoza identiteta i uzroka njegove sudbine? [ta to „[ehid“ ho}e
72

AKT.indd 72 6/5/2013 7:02:05 PM

 BOSNIACA
da ka`e – ko je taj neprijatelj koga se treba ~uvati, na koga narod treba upozoriti? Koja je
to ideologija koju valja slijediti, a koja je ona koje se treba kloniti? O tome o tekstu nema
rije~i, ali }e nam sam Spahi} dati do znanja da „Klju~anin (…) uvijek ponudi uzbudljivu i
masovnom ~itatelju privla~nu fabulu koja ve} sama po sebi, na razini niskoprofilne recepcije,
minimalizira uvjete za dekodiranje teksta (…)“. (211) Zanimljiva je konstrukcija „uzbudljiva
i masovnom ~itateljstvu privla~na fabula“, gdje je, ustvari, klju~ razrje{enja ovog teksta. @eli
se re}i da Klju~anin literarizira jednu veliku ideolo{ku pri~u koja nudi, makar jednom dijelu
~itateljstva, ve} poznatu formulu o `rtvi i zlo~incu, ra~unaju}i na ekstazu tog ~itateljstva i
dobar tr`i{ni prolaz. Dakako, ova se pozicija ne problematizira, ve} se, naprotiv, nagla{ava
Klju~aninov patriotizam, prisje}aju}i se, u posljednji tren, da „rodona~elnost i hrabrost nisu
estetske kategorije (…)“ (199). Posezanje za historijskom tematikom, ponajvi{e unutar fon-
da lokalnih tema, prebacivano je Miljenku Jergovi}u u ~ak dva teksta: „Zagreb (ne)mogu}i
svijet“, povodom romana „Ruta Tannenbaum“ i „Pri~e za ljude od orahovine“, povodom
romana „Dvori od oraha“. [ta u ovim romanima, poglavito prvom, autoru smeta, a {to nije
pretjerano upitno u Klju~aninovom „[ehidu“ ili Ibri{imovi}evom „Vje~niku“? To je, sude}i
prema pro~itanom, spornost „povijesne“, ali i „estetske vjerodostojnosti Jergovi}evih poseza-
nja za zavi~ajnim temama“. (255) Sporno je u tome, valjda, {to Jergovi}eve knjige visoko koti-
raju na tr`i{tu, bave se temama koje nisu njemu, kao autoru, od primarnog zna~aja (mo`emo
samo naga|ati {ta je razlog). Prelazak na „hrvatske te{ke teme“ nije dobro do~ekan u Hrvats-
koj; kritizirao se Jergovi}ev prikaz Zagreba kao grada koji se odricao svoje odgovornosti od
zlo~ina po~injenim nad njegovim gra|anima druge konfesije (Jevrejima). Spahi} poku{ava
dokazati da Jergovi}ev roman i na poeti~kom fonu ne ispunjava kriterije, a argumenti su
sljede}i: njegov globalni prikaz Zagreba je neuvjerljiv, ponajvi{e zbog pripisivanja apsolutne
dehumaniziranosti, hipokrizije i nedostatka empatije svim strukturama `ivota, od najni`eg
pojedinca do vrhunaca „struktura mo}i“; nefunkcionalno je Jergovi}evo uvo|enje Krle`e kao
romanesknog lika, jer ga ne opisuje potpuno niti ga uvodi apsolutno; i kona~no, neuvjerljivo
su opisani i konstruirani likovi jevrejskog miljea. Ukoliko za sve argumente postoje dostatni
dokazi, Spahi} ih ne navodi u potpunosti ili ostaje na nivou subjektivnog ubje|enja. Istovre-
meno, previ{e je partikularan da bi bio konkretan: argumenti samosvojno funkcioniraju, ali
zajedno ne oprimjeruju glavnu tezu. Ukoliko je rije~ o tehnici zacrnjenja karaktera, kakvu
upotrebljava Jergovi}, a kritikuje Spahi}, na koji je na~in ona povezana sa nefunkcionalnom
Krle`inom romanesknom pojavom? Spahi}eva bi kritika, u ovom slu~aju, i mogla opstati, da
je razra|enija i op{irnija, kao, uostalom, i ve}i dio kriti~kih prikaza iz druge oblasti („Aka-
demsko pove~erje“). I pored formalno i metodolo{ki preciznijih kriti~kih prikaza (takvi su
„Poezija bespo{tednosg samosuo~avanja“ o poeziji Amira Brke, u kojim se autor ne{to de-
taljnije pozabavio zbirkom u pitanju, u tipi~nom postmodernisti~kom klju~u; „U gravitaciji
`anra“ koji govori o modernosti Isakovi}evih proza; „Kritika kao tahmis ili disati u drugome“
o studiji @eljka Grahovca, „Ba{agi}eva recepcija divanskog pjesni{tva“) ostaje dojam da je
prevelik zalogaj ovom autoru bio svladati, u jednom krugu, knji`evnu historiju, u njenom
generalnom vidu, ali i pojedina~ne slu~ajeve kojima se bavio, vazda pate}i od nedostatka
argumentacije, kontradikcije i reproduciranje jedne te iste nacionalne pri~e.

3. Zaklju~ak
Spahi} je autor velikih ambicija, ako je suditi prema ovoj studiji. Nesumnjivo, on barata
savremenim teorijskim jezikom, ali, koliko ga uspje{no primjenjuje, to je upitno. Posmatra-
mo li makrostrukturu ove studije, ne mo`emo je podvesti pod jednu ideju, koju bi zbirka
eseja morala imati. Pored silnih „aksiologija“, „hermeneutika“, „interjekcija“, „entropija“
– terminolo{ki obremenjenih eseja, su{tina je ispra`njena od sadr`aja. Uzaludno je njegovo
upinjanje da, u maniru postmoderniste, „dekonstruira“ i „razobli~i“, kada klju~ni eseji pred-

73

AKT.indd 73 6/5/2013 7:02:05 PM

 BOSNIACA
stavljaju perpetuiranje istih nacionalnih i nacionalisti~kih {ablona kakve je svojevremeno
u „}ilim bosanske razli~itosti“ utkao Muhsin Rizvi}, a njegovi nasljednici zdu{no prihvatili
kao svoj `ivotni zadatak i zada}u. Neodricanje, pa ~ak i iznala`enje opravdanja ovda{njem
stalnom mije{anju knji`evnosti i politike, ideolo{ki je stav koji Spahi}, uz posvema{nji trud i
skrivanje iza pla{ta knji`evne autonomije (kad mu odgovara), ne uspijeva sakriti. Nedostatak
hrabrosti da tezu izvede do kraja, ili ~ak da je dosljedno oprimjeri, evidentan je metodolo{ki
nedostatak od kojeg pati cjelokupna studija. Kao zaklju~ak, poslu`it }e nam jedna Spahi}eva
sintagma, povodom Klju~aninovih esejisti~kih uradaka: radi se, naime, o „znanstvenim am-
bicijama preoptere}enim pisanjem“.

4
Koliko je taj postupak kvalitativno o{tetio mogu}nosti raznorodnih tuma~enja opusom bogatijih pisaca unutar
korpusa bo{nja~ke knji`evnosti, govori i ~injenica da su u silabusima nacionalnih knji`evnosti pri fakultetima
zastupljeni autori po principu Rizvi}evog blagonaklonog pogleda.
14
Kakav je i koliki udio “estetske vjerodostojnosti” u romanesknom svijetu Vje~nika, mo`e temeljito prikazati
tekst Harisa Imamovi}a “Uzorna pri~a. Problemi poetike Ibri{imovi}evog ’Vje~nika’”, http://www.sic./kategori-
ja/autori/haris-imamovic/page/2/

74

AKT.indd 74 6/5/2013 7:02:05 PM

 BOSNIACA

Anela Hakalovi}: Ideolo{ka ~itanja i literarnost

(Anisa Avdagi} Sa~injavanje roda: o reprezentaciji/konstrukciji
`enskog identiteta u romanima Abdurezaka Hivzi Bjelevca. Naklada
Zoro, Zagreb – Sarajevo, 2006.)

I
Knjiga ”Sa~injavanje roda: o reprezentaciji/konstrukciji `enskog identiteta u romanima
Abdurezaka Hivzi Bjelevca” autorice Anise Avdagi} 1 spada u grupu knji`evnohistorijskih
studija proizvedenih na odsjecima za knji`evnosti na univerzitetima u BiH, koje se priklanjaju
poststrukturalisti~kom znanju i teorijskom aparatu u ~itanju, ali i vrednovanju knji`evnih djela.
Romane Abdurezaka Hivzi Bjelevca Anisa Avdagi} ~ita sa feministi~ke pozicije, koja je uvijek
svjesno i namjerno ideolo{ka, te poku{ava pokazati kako se ”preko sistema reprezentacije nas-
toji konstruirati po`eljen identitet `ene u realnosti date kulture, te da je njegova (ne)po`eljnost
uvjetovana hetero/patrijarhalnim normativom” (7). Oslanjaju}i se na u~enje postfeministi~ke
teoreti~arke Judith Butler, Avdagi} (najprije kroz sam naziv svoje knjige i pozivanje na naslov
poznate knjige J. Butler – ”Ra{~injavanje roda”) kroz pretpostavku da se ”rod uvje`bava” re-
petitivnim radom (heteronormativne patrijarhalne) norme, knji`evnost ~ita kao ideolo{ku ma-
tricu i mjesto proizvodnje dru{tvenih nejednakosti. Kako i sama isti~e, njeno ~itanje ”nije mo-
tivirano `eljom da vrednuje Bjelev~eve romane niti, uop}e, knji`evnopovijesnim razlozima,
nego potrebom da iz druga~ije vizure propita njihov istrajan interes za `enu, po ~emu su u
bosanskohercegova~koj/bo{nja~koj romanesknoj praksi ovi romani prvi i novi” (6).
Cilj ovog teksta je da analizira studiju ”Sa~injavanje roda”. Poku{at }e se tematizirati
izostanak knji`evnopovijesne perspektive, postavljaju}i pitanje: {ta za samu znanost o
knji`evnosti zna~i ”ideolo{ko ~itanje ideolo{ke literature” i da li se tu iznevjerava sama literar-
nost?

II
Knji`evnost koju pi{e Abdurezak Hivzi Bjelevac je, kako pi{e Anisa Avdagi}, ”pou~na i
podu~na, propedeuti~ka i utilitarna, pragmati~na i terapeutska (…) ona `eli biti magistra vi-
tae“ (9). Bjelev~evi romani su usagla{eni sa ”prosvjetiteljskim modelom romana”. Za razliku od
knji`evnosti 20. stolje}a koja se ”vi{e okre}e kreiranju vlastite zbilje”, romani A. H. Bjelevca nisu
te`ili toj vrsti ”osamostaljivanja i labavijoj vezi sa dru{tvenom realno{}u, nego }e uglavnom
nastaviti sa prikazivanjem zbilje, {to je bilo karakteristi~na knji`evna praksa u 19. stolje}u” (9).
Na ovom mjestu se mo`e postaviti pitanje: {ta uop{te zna~i definiranje modela romana, ako
se prije toga nagla{ava da ~itanje nije motivirano knji`evnopovijesnim razlozima? Da li je u
~itanju koje je zainteresovano isklju~ivo za sistem reprezentacija `enskog identiteta potrebno
znanje iz teorije romana?
Dalje; koliko mo`e biti ta~na pretpostavka, koja se ovdje pojavljuje kao tvrdnja, da su ro-
mani 20. stolje}a u ”labavijoj vezi sa dru{tvenom stvarno{}u” (nije li vjernost dosljednom ”pri-
kazivanjem zbilje” konvencija ili se zaista radi o doslovnom mimetizmu)?
Upu}ivanje na znanje iz historije i poetike romana na ovom mjestu je posebno problemati~no
jer se iznevjeravaju `anrovske karakteristike romana. Roman se (pa bio on i onaj ”prosv-
jetiteljskog modela”) te{ko mo`e ~itati isklju~ivo kao ideolo{ki tekst koji svjesno kroz sistem
reprezentacija name}e odre|eni dru{tveni model rodnosti ili spolnosti.
75

AKT.indd 75 6/5/2013 7:02:06 PM

 BOSNIACA
Roman, po svojim `anrovskim odrednicama, ne mo`e biti ~itan isklju~ivo kao ideolo{ko
{tivo, budu}i da je uvijek izraz konkretizirane svijesti {to ga i jeste odvojilo od epske naracije
kao izraza kolektiviteta. U Bahtinovom odre|enju, roman se pojavljuje kao izraz ”galilejevske
jezi~ke svijesti koja se odrekla apsolutizma jednog i jedinstvenog jezika, to jest priznavanja
svoga jezika za jedinstveni verbalno-smisaoni centar ideolo{kog svijeta”. 2 U pridru`ivanju si-
lama decentralizacije filozofijskog diskursa ostvaruje se hibridnost romanesknog `anra, o kojoj
govori Bahtin, {to pretpostavlja njegovu otvorenost, mogu}nost da u sebe integri{e druge gla-
sove, govore, diskurse, `anrove. To je `anr koji je uvijek u nastajanju {to mu omogu}uje poten-
cijalitet subverzije i preispitivanja dominantnog filozofskog mi{ljenja, on se ”sudara sa stihijom
nedovr{ene sada{njosti”, {to onemogu}ava da se konstitui{e kao dovr{en i cjelovit `anr.3
Nesumnjivo je da ~itanjem romana mo`emo dobiti sliku odre|ene dru{tvene stvarnos-
ti. Mogu}e je svakako da autor namjerno nastoji (putem sistema reprezentacija) namet-
nuti odre|eni ideolo{ki model, ipak, same `anrovske odrednice romana onemogu}avaju
zastupljenost jedne i jedinstvene ideolo{ke slike svijeta u romanesknoj strukturi i to one
kastriraju}e, kako pi{e Avdagi}: ”U `elji da figurira kao U~itelj(ica) `ivota, Bjelev~ev tekst
preuzima i falo(go)centri~nu, kastriraju}u ulogu. Pojavljuje se kao discipliniran agent koloni-
zatorskog, dvostrukog Drugog” (126).
Iz svoje falogocentri~ne, kastriraju}e uloge, romani A.H. Bjelevca `ele naturalizirati
postoje}e rodne uloge koje su, kako to vi{e puta nagla{ava Avagi}, izjedna~ene sa spolnim ({ta
ovo nagla{avanje zna~i: Bjelevec je trebao znati da postoji razlika izme|u spola i roda?) – kroz
sistem ponavljanja heteropatrijarhalne norme. Njegovi tekstovi predstavljaju i svojevrsnu
aporiju jer s jedne strane ”prikazuju}i druga~ije oblike `ivljenja djelimi~no potkopavaju im-
perijalne ambicije, s druge strane insistiraju na fiksiranim karakteristikama spolova, daju}i im
univerzalno zna~enje – {to se mo`e ~itati kao primarna ’“misija“ ovih tekstova” (128).
Insistiraju}i na edukativnoj ulozi Bjelev~evih romana, Anisa Avdagi} i sama upada u
zamku za koju optu`uje Bjelevca. Koriste}i knji`evnopovijesnu perspektivu samo kada to
odgovara njenoj tezi (roman je prosvjetiteljskog modela, nadovezuje se na tradiciju romana
19. vijeka, pri`eljkuje idealnog ^itatelja i ^itataljicu koji }e doslovno shvatiti i primjeniti nje-
gov sadr`aj! itd.), a izbjegavaju}i je tako|er kada to odgovara njenoj analizi (zapostavljaju se
klju~ne odrednice romana kao `anra, roman se ~ita kao isklju~ivo ideolo{ko {tivo, zanemaruje
se kontekst u kojem je roman pisan i proizvodi zna~enje isklju~ivo iz teorijskog konteksta iz
kojeg se ~ita), autorica ideolo{ki ~ita knji`evnost, propisuju}i po`eljan model romana. Na ovaj
na~in knji`evnost se funkcionalizira, {to primje}uje i Haris Imamovi} 4 u svojoj analizi studije
”Neprijatelj ili susjed u ku}i” Envera Kazaza.
Postrukturalisti~ki pristup ili je mo`da bolje re}i ”poststrukturalisti~ko znanje” se uzima
kao istina, dok se istovremeno poku{ava ukazati na konvencionalnosti koje sebe nastoje nat-
uralizirati. Da li su spol i rod kulturne tvorevine i mo`e li na{e progla{avanje spola i roda
kulturnim konstruktima tako|er biti konvencija? U namjeri da uka`e na rad heteropatrijar-
halne norme, koja kroz ponavljanje (uvje`bavanje kroz sistem reprezentacija) sebe nastoji
proglasiti op{teva`e}om, knji`evnonau~ni pristup koji zauzima Anisa Avdagi} se uspostavlja
na isti na~in kao i ideolo{ka knji`evnost koju ona nastoji osporiti i to upravo sa ideolo{ke, a ne
knji`evnopovijesne pozicije.
Upravo pozicija s koje progovara Avdagi} je sporno mjesto kada je u pitanju analiza ove
knjige kao univerzitetskog ud`benika – onog koje se ~ita i pi{e u akademskim krugovima. Uni-
verzitet je mjesto koje se uvijek uspostavlja kao topos proizvodnje ”objektivnog znanja”, {to je
model koji u svojoj studiji preuzima i Anisa Avdagi}. Me|utim, model preno{enja objektivnog
znanja osporen je njenom ideolo{kom pozicijom. Osim toga, zanemaruje se i sama literarnost.
Ako se knji`evno djelo ~ita kao ideolo{ko sa prosvjetiteljskom misijom, postavlja se pitanje
– postoji li neki drugi na~in da se ospori njegova vrijednost i raskrinka ideologiziranost? Ne
nudi li sama knji`evnost taj model? Knji`evnost se zasniva na dvosmislenosti, na metafori –
76

AKT.indd 76 6/5/2013 7:02:06 PM

 BOSNIACA
ukoliko se uzmu u obziri ovi faktori, nije li primjerenije pozvati se na teoriju romana (Bahtina
npr.) umjesto na Judith Butler. Knji`evnost je valjda vi{e od ideologije, ako nije ”vi{e” onda
nije ni knji`evnost i tu se krije mogu}nost ideolo{kog raskrinkavanja.

III
Drugi problem koji se pojavljuje u ovoj studiji, pored ”funkcionaliziranja knji`evnosti”
(Imamovi}) je nedosljednost u izvo|enju argumenata, {to ponovo proizvodi ideolo{ki u~inak.
Primjenjivanjem knji`evnoteorijskih alata i znanja onako kako to odgovara krajnjem cilju
ove knjige (da se poka`e da je knji`evnost A. H. Bjelevca u~estvovala u stvaranju `enske
podre|enosti) proizvodi se konfuzna teorija o tome kako knji`evni tekst proizvodi zna~enje.
Postmoderno ~itanje se preferira kao ono koje }e nas izrabiti iz okova esencijalizma i uvesti u
svijet aktivnog (dekodiraju}eg) ~itanja, dok se sva druga ~itanja potcjenjuju:
”Bjelev~ev tekst kao da ra~una na idealno ^itanje, ^itatelja i ^itateljicu, kao U~enicu i
U~enika koji }e bez sumnje i pitanja usvajati Istinu {to je nudi Tekst/U~itelj” (19).
Na ovom mjestu nije jasno da li se Anisa Avdagi} oslanja na neki postoje}i model tipologije
~itateljskih profila ili uvodi svoj vlastiti. U svakom slu~aju, nije li paradoksalno re}i da idealni
^itatelj ili ^itateljica doslovno vjeruju tekstu? Idealni ~itatelji, prema ovom modelu su Emma
Bovary i Don Kihot?
No, autorica dalje poni{tava takvu mogu}nost:
”I ova je metodolo{ka ideja opet u krizi jer }e istina ovisiti od ~itateljskog profila koji je ri-
jetko idealan. Kako bilo, ova je metodolo{ka zamisao u skladu sa knji`evnim modelom kojem
Bjelev~evi romani odgovaraju. Me|utim, tekst sam po sebi niti ima niti mo`e ponuditi (jedno)
zna~enje, recepcija zavisi o „strukturi relevancije“ (Biti) ~itateljske svijesti” (19).
Dakle, ne postoji ”idealan ~itatelj”, ali postoji knji`evni model koji podrazumijeva takvog
~itatelja i doslovno ~itanje. Nije li u tom smislu umjesno pomisliti da su ~itatelji i ~itateljice
kojima je primarno ”upu}eno” ovo {tivo, kao neka vrsta edukativne literature, posjedovali
kriti~ku mo} raskrinkavanja teksta?
Autorica dalje tematizira status ”dana{njeg ~itanja” i pi{e:
”Dana{nje ~itanje iznevjerava Tekst, podriva njegovu koherentnost, apsolutnost zna~enja
a sebi osigurava sljede}u identitetsku poziciju – Sve ovdje re~eno mora se uzimati kao da to
govori lik u romanu (ili, zaista, vi{e njih), odnosno relativnu, antiesencijalisti~ku poziciju” (9).
(podvukla A.H.)
Da li je mogu}e i ~itati fikciju druga~ije? Na ovom mjestu dolazimo do logi~ne nedosljed-
nosti u knjizi. Najprije se uvodi figura idealnog ^itatelja, da bi se potom osporila jedna takva
mogu}nost. Zatim, preferira se ”dana{nje ~itanje” koje ne vjeruje tekstu i dovodi u pitanje
njegovo pravo na apsolutno zna~enje. Da li to zna~i da prije ”dana{njice” nije bilo jasno da
odre|ene rije~i u romanu zaista izgovara neki lik? Jedna takva mogu}nost (neesencijalnog
~itanje) omogu}ena je postmodernim kontekstom, kako nagla{ava autorica:
”Naime, postmoderni senzibilitet donio je i u/na bosanskohercegova~ku kulturu (…)
potrebu za preusmjeravanjem pa`nje sa suspektnog esencijalnog na sistem reprezentacija, na
ulogu zastupni{tva” (20).
Nedosljednost je najprije logi~ka, a zatim i metodolo{ka: da li postoji razlika izme|u
zna~enja koja tekst proizvodi i onih koja autor ili sam tekst, kroz sistem reprezentacija, nastoji
nametnuti. ”Uloga zastupni{tva” ne mo`e biti postmoderni izum – to bi zna~ilo da je i svijest o
prirodi fikciji nastala sa postmodernom? Ko vjeruje u doslovnost teksta, odnosno, ko je idealni
^itatelj? Ukoliko romani Bjelevca kroz sistem reprezentacija konstruiraju ili su nekad kon-
struirali `enski identitet, onda je postojanje idealnog ~itanja (onog koje bez sumnja prihvata
Istinu teksta) dokazano, a nemogu}e je da ono postoji jer smo svi, valjda, sa razli~itim ~itateljs-
kim relevancijama. U svemu ovome nije problemati~na veza izme|u knji`evnosti i identiteta,

77

AKT.indd 77 6/5/2013 7:02:06 PM

 BOSNIACA
nije problemati~no ni to da knji`evnost ima mo} da proizvede odre|enu dru{tvenu stvarnost
– problem je u na~inu dokazivanja ove veze i tome {to izostavljanje knji`evnopovijesne pers-
pektive ustupa mjesto ideologiji (~ija je razlika u tome {to je emancipatorska u odnosu na onu
koja se kritikuje o Bjelev~evim romanima).

IV
Knjiga ”Sa~injavanje roda: o reprezentaciji/konstrukciji `enskog identiteta u romanima Ab-
durezaka Hivzi Bjelevca” u svojoj namjeri je neskriveno ideolo{ka. To nije sporno – koristiti
i analizirati knji`evnost za ispitivanje stepena mizoginosti odre|enog dru{tva u odre|enom
vremenskom i prostornom kontekstu. Sporno postaje kada se jedna ovakva analiza uvrsti u
sistem knji`evno-nau~nih studija. Ako je knji`evnost koja se analizira u ovoj knjizi ideolo{ka,
ideolo{ka je i sama analiza. Razlika je samo u tome koja ideolo{ka pozicija se zauzima. Me|utim,
razlika je i u tome {to ne smijemo propisivati kakva knji`evnost mora biti i koju ideolo{ku
poziciju }e zauzimati, dok s druge strane, imamo pravo o~ekivati od nauke o knji`evnosti da
bude nau~na. Ne mo`emo koristiti (i to ~esto pogre{no) knji`evno-nau~ni instrumentarij da
promoviramo ideologiju, jer time degradiramo knji`evnost, ali i samu ideologiju.
Na kraju, ova studija ne zaslu`uje pozitivnu ocjenu kada je u pitanju njena knji`evno-
nau~na vrijednost budu}i da sebe nastoji uspostaviti kao ideolo{ki normativ. S druge strane,
ona bi mogla biti zanimljivo {tivo ukoliko bi bila okrenuta ka npr. analizi kanona ili odre|ene
dru{tvene stvarnosti, a ne same knji`evnosti.

1
Anisa Avdagi} (1977) radi kao vi{a asistentica na katedri za knji`evnost Filozofskog fakulteta u Tuzli. Dok-
torsku disertaciju pod nazivom ’’Bosanskohercegova~ka pripovijetka u procesima evropeizacije i tranzicije:
diskurzivni pristup reprezentaciji identiteta prijavila’’ na Univerzitetu u Sarajevu, i ~eka odbranu. Objavila
je knji`evno-teorijsku studiju Sa~injavanje roda: o reprezentaciji/konstrukciji `enskog identiteta u romanima
Abdurezaka Hivzi Bjelevca. @ivi u Tuzli.(izvor: www.sveske.ba)
2
Bahtin, Mihail, O romanu. Beograd: Nolit, 1989. str. 130.
3
Bahtin, Mihail, O romanu. Beograd: Nolit, 1989. str. 460.
4
’’Ti interpretativni pristupi tako|er reduciraju djelo na ideolo{ke sadr`aje, tim pristupima je tako|er jedini
sadr`aj djela zapravo njegov odnos prema razli~itim oblicima alternativnih i marginalnih identiteta, `enama,
crncima, politi~kim disidentima i sl. Jedina razlika svih tih ”interpretativnih strategija” spram nacionalisti~kog
pristupa jeste da oni promovi{u multikulturalizam, toleranciju alteriteta. Na metodolo{kom planu, oni su isto
tako redukcionisti~ki, oni isto tako funkcionaliziraju knji`evnost zarad propagiranja vlastitog morala, vlastite
ideologije, kao {to to ~ini i nacional-nauka.’’ Haris Imamovi}: Susjed ili neprijatelj knji`evnosti. Dostupno na:
http://akt.ba/intercultura/haris-imamovic-susjed (pristupljeno: 15.04.2012.)

78

AKT.indd 78 6/5/2013 7:02:06 PM

 BOSNIACA

Dinko Kreho: Knji`evnost, teorija, ideologija

– nekad i sad
(Ned`ad Ibrahimovi}. ^italac na raskr{}u: uvod u Midhata Begi}a.
Centar za kulturu i obrazovanje, Te{anj, 2001.)

I
Studija ^italac na raskr{}u (Ibrahimovi} 2001) Ned`ada Ibrahimovi}a jedna je od rijetkih
publikacija u `anru readera ili companiona (kriti~kog vodi~a ili uvoda) u (post)jugoslavenskoj
kriti~koj produkciji. Tema u koju nas uvodi Ibrahimovi}eva knjiga esejisti~ko je i kriti~arsko
djelo Midhata Begi}a – jedne od kapitalnih autorskih pojava bosanskohercegova~ke i jugo-
slavenske knji`evne kritike dvadesetog stolje}a. Knjiga je podijeljena u dva dijela: prvi ~ini
sama studija o Begi}u – kontekstualizacija, klasifikacija i interpretacija njegova rada – dok dru-
gi donosi close reading pedesetak Begi}evih tekstova prema prethodno utvr|enom analiti~kom
obrascu (pra}enje pojave/nestanka ili prisutnosti/odsutnosti razli~itih toposa, tendencija i
tema u njegovom autorskom pismu).
Predmet ovog osvrta bit }e prvi dio knjige. No, budu}i da tekst nije zami{ljen kao standard-
ni kriti~arsko-publicisti~ki prikaz, nego, umjesto da pretendira na polaganje nekog „kona~nog
bilansa“ ili izricanje krajnje vrijednosne ocjene, za cilj ima artikulirati problematizaciju jed-
nog modela tuma~enja knji`evnosti, odabrao sam dva vida Ibrahimovi}eve studije koja }u
poku{ati pobli`e razmotriti. Jedan se aspekt ti~e, op}enito, na~ina na koji Ibrahimovi} koncep-
tualizira Begi}evu poziciju, i kulturno-politi~ko-dru{tveni kontekst u kojem je ova ukorijen-
jena, te ujedno i gradi vlastitu poziciju – u znatnoj mjeri ba{ u opoziciji spram Begi}eve. Drugi
aspekt Ibrahimovi}eva kriti~kog ~itanja Begi}a koji }u poku{ati prikazati i problematizirati jest
njegovo shva}anje Begi}a kao pionira bosnistike, ~iji rad stoji u kontinuitetu s dana{njim insti-
tucionalnim izu~avanjem bosanskohercegova~ke i bo{nja~ke knji`evnosti.

II
^italac na raskr{}u po~inje manifestnim proklamiranjem pluralizma ~itanja – naspram
uvjerenja o vrednovanju kao glavnom zadatku knji`evne kritike, kakvo nalazimo u znatnom
dijelu Begi}eva opusa. Po Ibrahimovi}u, dana{nji poku{aj vrednovanja Begi}evih dostignu}a
„objelodanio bi i posvjedo~io pripadnost istoj knji`evnoznanstvenoj epistemi“ (Ibrahimovi}
2001: 7) kojoj je pripadao i Begi}. Umjesto preuzimanja takvog „rizika“, Ibrahimovi}u je stalo
da ponudi svoje ~itanje Begi}a, tj. da poku{a „eksplicirati knji`evnoteorijske (pred)postavke na
kojima su se temeljila njegova ~itanja“ (10). [tovi{e, uvodnu zabilje{ku Ibrahimovi} poantira
usklikom: „Begi} je imao pravo na svoja ~itanja!“ (7). Autorov manifestni cilj, dakle, nije da is-
pituje valjanost ili odr`ivost Begi}evih ~itanja; on ~ak tvrdi da je takvo {to danas te{ko mogu}e.
Umjesto toga, on se skepti~ki `eli ograni~iti na ispitivanje, kako ka`e, Begi}evog metajezika
– u {irokom zna~enju koje obuhva}a kako metodolo{ke aspekte njegove kriti~ke i knji`evne
teorije, tako i njihove implicitne i proklamirane epistemolo{ke temelje (10). No, ve} se s tom
Ibrahimovi}evom ogradom, s njegovim prividnim povla~enjem u poziciju pukog opisiva~a,
javljaju problemi: naime, gestom kojom drugom kriti~aru dopu{ta „pravo na njegova ~itanja“
Ibrahimovi} ga zapravo patronizira. Jer, ukoliko polazimo iz uvjerenja o pluralnosti ~itanja,
onda bi se ~injenica da Begi} ima „pravo“ misliti ovo ili ono o knji`evnosti, kritici ili umjetnosti

79

AKT.indd 79 6/5/2013 7:02:06 PM

 BOSNIACA
trebala ve} podrazumijevati; na drugoj strani, Ibrahimovi}ev vi{ak velikodu{nosti upu}uje
upravo na suprotno od onoga {to on tvrdi: na zaklju~ak da njegova pozicija nije „neutralna“
na na~in na koji on to `eli prikazati. Stoga se valja upitati: kako Ibrahimovi} konstruira svoju
kriti~arsku i teoreti~arsku poziciju, i kako se s tog mjesta ukazuje pozicija Midhata Begi}a?
Nabrajaju}i razloge zbog kojih, po njegovom mi{ljenju, izme|u Begi}a i njegova dana{njeg
~itatelja/tuma~a/kriti~ara pojavljuje gotovo nepremostiv jaz, Ibrahimovi} me|u ostalim navo-
di:
“Nema vi{e dr`avnoga socijalizma-marksizma (socmarksizma) kao kulturolo{ke pozadine
koja je posredovala specifi~no ideologijsku (sadr`insku) i ideolo{ku (ozna~iteljsku) dimenziju
Begi}evih tekstova – a time upu}ivala i na pravilnost ~itanja. “(11)
Dalje u knjizi Ibrahimovi} izrijekom tvrdi kako upravo horizont „socmarksizma“ – termina
on kojim ozna~ava marksisti~ku teoriju kakva „(…) nije ni ’socijalisti~ko realisti~ka’ a nije ni
’marksisti~ka’ u suvremenom i neortodoksnom zna~enju toga pojma“ (11) – ne samo post-
avlja barijeru pred dana{njeg Begi}eva kriti~ara, nego i predstavlja jedno od klju~nih (da ne
ka`emo fatalnih) ograni~enja kako za Begi}evu misao, tako i za onu njegovih suvremenika.
Raspravljaju}i o predominantnim terminima u jugoslavenskoj knji`evnoj teoriji i kritici pede-
setih i {ezdesetih godina, Ibrahimovi} }e ustvrditi:
“Svi se ovi termini danas nama ~ine derridaovskim transcendentalnim i praznim
ozna~iteljima. No, ako su i bili „transcendentalni“, oni u svakom slu~aju nisu bili „prazni“.
Puno zna~enje namicala im je ideologija socmarksizma. Iako je socmarksizam predstavljao
okvir unutar kojega su se knji`evni, poeti~ki ili teorijski pojmovi imali razumijevati, mnogi
su se kriti~ari (toga razdoblja) zavaravali da se bave upravo klju~nim, temeljnim dilemima i
problemima knji`evnosti (Petrovi} 1972: 297).” (68)1
Nadalje, osvr}u}i se na kriti~ko-teorijske polemike u tada{njoj jugoslovenskoj kulturnoj
javnosti, Ibrahimovi} zaklju~uje:
“Sukob modernizam – realizam, ili sukob modernisti – bur`oaska kultura, ili pak sukob izme|u ~aso-
pisa „Delo“ i „Savremenik“ ({to je ina~ica literarnih zbivanja na Zapadu), nije bio sukob dvaju (sic!)
opre~nih epistema – kako su mnogi htjeli misliti ({to bi zna~ilo i dvaju suprotstavljenih jezika) – ve} tek
poku{aj prepravke jednog jezika sredstvima njegove, istojezi~ke, prirode. Bio je to sukob u ku}i. “(68)
Za razliku od brojnih drugih kriti~ara iz „postsocijalisti~kog“ konteksta, Ibrahimovi} ne
pada u anti-teorijski bezdan „totalitarne retorike“ (iako nije imun na samu upotrebu termina
„totalitarizam“), koja u socijalisti~kom sistemu vidi tek represivni monolit, odnosno ogromnu
ma{ineriju krivotvorenja stvarnosti za ra~un „ideologije“. Kulturno-politi~ke koordinate u ko-
jima se pojavljuje, radi i djeluje Midhat Begi} on ne poku{ava opisati u binarnim opozicijama
2
– poslu{nici-disidenti, re`imsko-proture`imsko, slu`bena kultura-kontrakultura i sl. – preko
kojih bi potom ispitivao Begi}ev rad ({to je standardni postupak kritike koja se ho}e zvati
„postideolo{kom“). Drugim rije~ima, Ibrahimovi}u je jasno da su jugoslavenski socijalizam,
a otud i njegova kulturna produkcija, bili pro`eti raznovrsnim unutarnjim antagonizmima,
razdorima i proturje~jima. Me|utim, ~injenicu da glavnina kulturne/teorijske/kriti~ke produk-
cije nije dovodila u pitanje ideolo{ke temelje samoupravnog socijalizma (ako se uz ove ve} nije
eksplicitno svrstavala) on shva}a kao ultimativnu barijeru za teorijsku emancipaciju Begi}a i
njegovih suvremenika: ova „loajalnost“, naime za Ibrahimovi}a ukazuje na „ideologiziranost“
onodobne knji`evnosti i kritike (84, 91, 92, 95), od koje Begi}, kao ni niz kriti~ara koji su za so-
cijalizma o njemu pisali, nije izuzet. Jer, „(…) cijela je praksa ozna~ivanja (diskurzivna praksa)
unutar bosanskohercegova~kog dru{tva tog vremena bila takva – komunisti~ka, duboko ide-
ologijska“. (84) No, iz koje to perspektive Ibrahimovi} prepoznaje i prokazuje ovaj fatalni vi{ak
ideolo{kog uloga, koji Begi}evo djelo navodno ~ini tako stranim dana{njem ~itatelju? Nad-
alje, podrazumijeva li se da „praksa ozna~ivanja“ unutar dana{njeg bosanskohercegova~kog
dru{tva nije „duboko ideologijska“? Evo kako Ibrahimovi} opisuje teorijski ko(n)tekst iz kojeg
poduzima svoje ~itanje:
80

AKT.indd 80 6/5/2013 7:02:06 PM

 BOSNIACA
“Postmodernizam, sa „predominantnom“ slabom misli, krajem ideologija i nepovjerenjem u
meta-pri~e (i ovu meta-pri~u!) poni{tava razliku izme|u visoke i niske umjetnosti, utvr|uje kohab-
itaciju razli~itih poeti~kih i kriti~kih projekata i njihovo me|usobno pro`imanje i pretapanje,
opovrgava pozitivisti~ku vjeru u stvarnost neovisnu o subjektu, uvodi svijest o nemogu}nosti
iskora~ivanja izvan teksta, uspostavlja relativnost aksiolo{kih sudova koji se utemeljuju na
transcendentalnoj ravni, negira transcendenciju uop}e, itd. “(12)
Sumiraju}i spomenute sukobe na jugoslovenskoj kulturnoj sceni, on pi{e:
“Kao {to su se zapadni modernisti takmi~ili za priznanje koji diskurs bolje slijedi prosv-
jetiteljski duh (kojem je vjera u mogu}nost izmjene svijeta i njegove humanizacije imanentna),
tako su se jugoslavenski pisci („Delo“ – „Savremenik“, modernisti – realisti, odraz ili izraz) takmi~ili
koja je metoda vi{e socijalisti~ka. (…) Tek }e likvidacija moderne (Lyotardov opis modernisti~ke
smrti nakon Auschwitza) podcrtati i ozna~iti njenu prosvjetiteljsku iluziju. Tek }e tako biti
skrenuta pa`nja na postojanje metanaracija, velikih pri~a, glomaznih narativnih mehanizama
mo}i, koji mogu da funkcioniraju jedino na na~in da mijenjaju svjetove, a ne svijet. “(68)
Za Ibrahimovi}a, dakle, ipak postoji privilegirana perspektiva u pristupu tekstovima,
doga|ajima i ~injenicama iz pro{losti. To je ona kojom raspola`e postmoderno informiran
~itatelj – onaj u ~ijoj je vizuri kritiku ideologije zamijenila dekonstrukcija, utopijski impuls
cini~ka distanca, a svaki zahtjev za emancipacijom relativiziran je apriornim otklonom od „ve-
likih naracija“. Ibrahimovi} usputno opa`a kako se postmoderno „nepovjerenje u meta-pri~e“
mo`e pro{iriti i na samu pri~u o „kraju velikih pri~a“, odnosno o „kraju ideologije“ (12), ali iz
tog opa`anja ne izvla~i konzekvence koje bi se ticale njegove vlastite pozicije, ili je ~ak ozbiljni-
je dovele u pitanje. Naprotiv, on „posthistorijsku“ i „postideolo{ku“ perspektivu uzima kao
datost, ~injenicu koja „postmodernim obratom“ u teoriji tek postaje nametljivo vidljivom. U
naporu da historizira Begi}a, Jugoslaviju, i socijalizam, Ibrahimovi} vlastitu poziciju „sponta-
no“ razumije kao posthistorijsku, kao teorijsko upori{te nesputano bilo kakvim ideologijskim
horizontom. Me|utim, teza o „kraju povijesti“, odnosno „kraju ideologije“, koja je kod njega
implicitna, ima svoju povijest i ideolo{ku funkciju: u ranom obliku elaborirana je u Sjedin-
jenim Dr`avama pedesetih godina, a globalno dominantnom postaje nakon pada Berlinskog
zida i konzekventne „neokonzervativne revolucije“ (Ton~i Kuzmani}). Nadalje, vizura u kojoj
sredi{nje mjesto zauzima spoznaja o fatalnoj partikularnosti i historijskoj ograni~enosti svak-
og mogu}eg ~itanja nije ni{ta manje „totaliziraju}a“ od one marksisti~ke, od koje joj je najvi{e
stalo ograditi se. [tovi{e, kad Ibrahimovi} „socmarksisti~ko“ pismo odre|uje kao „pismo kraja
povijesti“ (91), ovaj se opis vra}a njemu samome kao pogodna kvalifikacija njegovih vlastitih
kriti~arskih polazi{ta3.

III
Drugi aspekt Ibrahimovi}eve studije koji }u poku{ati kriti~ki prikazati jest obrada onog
segmenta Begi}evog anga`mana koji Ibrahimovi} vidi kao „usustavljenje bosnistike“.
Naime, Begi} od sedamdesetih godina intenzivno elaborira koncept bosanskohercegova~ke
knji`evnosti, ustrajavaju}i na legitimitetu samog ovog termina (naspram, recimo, danas aktu-
alnog i univerzitetski ovjerenog knji`evnost naroda BiH). S druge strane, on tako|er zagovara
postojanje distinktivne povijesti i tradicije muslimanske (bo{nja~ke) knji`evnosti, kao jedne
od komponenata spomenute bosanskohercegova~ke knji`evnosti. No, ono {to odmah valja
naglasiti kad govorimo o mjestu „Bosne“ u Begi}evom pisanju jest ~injenica da su za nje-
ga Narodnooslobodila~ka borba i socijalisti~ka revolucija istovjetni s artikulacijom BiH kao
modernog politi~kog projekta s jedne, te emancipacijom Muslimana s druge strane. Drugim
rije~ima, Revolucija i njome obrazovani dru{tveno-politi~ki horizont za Begi}a ne figurira-
ju kao puka „pozadina“ na kojoj bi se odvijali ovi procesi, nego predstavljaju njihov uvjet
mogu}nosti 4. Pogledajmo, zajedno s Ibrahimovi}em, jedno takvo mjesto:

81

AKT.indd 81 6/5/2013 7:02:06 PM

 BOSNIACA
“Bilo je to (NOB i revolucija, op. D.K) otkri}e Bosne u njenoj gr~evitoj samoodbrani i
ra|anju u ratnoj i revolucionarnoj oluji. Bosna je drugima, i sebi, tada otkrivala svoj novi lik i
svoju sedimentiranu pro{lost.” (Begi}, citiran u Ibrahimovi} 2001: 99)
Sve ovo, dakako, isti~em stoga {to je danas u Begi}eve tekstove nadasve lako u~itati ide-
ologiju identiteta-i-kontinuiteta, te zaklju~iti, recimo, kako je Midhat Begi} jedan od duhovnih
prete~a dana{njeg studija knji`evnosti naroda BiH na sarajevskom Filozofskom fakultetu.
Kako se pak prema „bosnisti~kom“ dijelu Begi}eva opusa odnosi autor ^itaoca na raskr{}u?
Ne stoji li, primjerice, stru~no-disciplinarna ezoterija bosnistike (kroatistike, srbistike, anglis-
tike…) u kontradikciji s decentriranom, postmodernom perspektivom za koju on pledira, te,
napose, s teorijom uop}e?
O Begi}evom tematiziranju revolucionarnog preokreta kao trenutka raskida s
opskurantisti~kim floskulama o „tamnom vilajetu“ i katalizatora dotad nezamislivog politi~kog
profiliranja Bosne i Hercegovine, Ibrahimovi} pi{e:
“Mi }emo danas u tome svemu, iz perspektive recentne Bosne (kurziv D.K), prepoznati znake
i elemente ideolo{kog diskursa (stvarne i predominantne) ali ne bismo trebali ispustiti iz vida
Begi}evo odu{evljenje (i mnogih drugih, pisaca osobito) zbog probu|enih nada o Bosni (cijeloj
i u cijelosti), o Revoluciji (koja joj je pomogla da se kona~no probudi) i o Knji`evnosti (koja je tom
bu|enju trebala posvjedo~iti). ” (99)
„Perspektiva recentne Bosne“ jest, dakako, perspektiva u kojoj je pobjedila jedna druga
revolucija: ona post-berlinska, neokonzervativna. U najvidljiviji dio njezina naslije|a spada
identitetsko nasilje, kojem je knji`evnost jedan od privilegiranih terena djelovanja. No, ta
vrsta „ideologiziranosti“ Ibrahimovi}a po svoj prilici manje brine od one „socmarksisti~ke“.
[tovi{e, on implicira da „perspektiva recentne Bosne“ predstavlja mjesto s kojeg je mogu}
privilegiran pristup pro{losti: prilaze}i datome tekstu/doga|aju/pojavi mo`emo razdvojiti „el-
emente ideolo{kog diskursa“ od same biti stvari. Otud se i Begi}eve „bosnisti~ke“ preokupa-
cije, onakve kakvim ih Ibrahimovi} opisuje i konceptualizira, ukazuju kao teorijski relevantne
tek po{to budu o~i{}ene od slojeva „ideologizacije“.
Komentiraju}i jedan Begi}ev esej o bosanskohercegova~kim knji`evnim prilikama nakon
oslobo|enja, Ibrahimovi} }e napisati:
“Ono po ~emu ovaj rad zauzima bitno mjesto u okviru studija bosanskohercegova~ke
knji`evnosti jeste njegova misao o (neprekinutom) kontinuitetu bosanske kulture i bosan-
skoga identiteta kroz povijest. A upravo je bosanski identitet bio na meti svih jugoslavenskih
nacionalizama.” (97)
Doista: odstranimo li „ideolo{ke slojeve“ iz Begi}evih tekstova – recimo, zna~aj koji u njima
zauzima revolucionarni doga|aj kao trenutak surovog raskida s vi{estoljetnom povije{}u seg-
regacije u BiH – onda Begi}a mo`emo interpretirati kao „mislioca Bosne“, odnosno ideologa
kulture-i-identiteta. Upravo na tom tragu je i citat Muhidina D`anka kojim Ibrahimovi} zatvara
prvi dio svoje studije: D`anko uspostavlja kontinuitet izme|u Begi}evog „snishodljivog spo-
minjanja muslimanske knji`evnosti“ i „institucionalnog ozvani~enja“ bo{nja~ke knji`evnosti
u izvedbi Enesa Durakovi}a i Muhsina Rizvi}a (122). No, ovo dovo|enje Midhata Begi}a u ra-
van s najpoznatijim bo{nja~kim identity-makerima u knji`evnosti, Ibrahimovi} ne prepoznaje
kao „ideologiziranje“. Za{to?
Naime, ni sam Ibrahimovi} naraciju o „kontinuitetu kulture i identiteta“ ne tretira kao
ideolo{ku kategoriju, naprosto stoga {to postmoderna pozicija koju je prethodno zauzeo ima
pote{ko}a da je identificira kao takvu. Ova pozicija, naime, ra~una sa svijetom u kojem je kat-
egorija „kulture“ naturalizirana, tj. figurira kao „prirodan“ okvir ljudskog djelovanja. S druge
strane, ono {to iz takvog rakursa mo`e biti i biva prepoznato kao ideologija par excellence jest
marksizam, i sve {to mu nalikuje – pogotovo ako ima zale|e u dr`avnom socijalizmu. Zbog
toga Ibrahimovi} „instinktivno“ prepoznaje, prati i kritizira ideolo{ki ulog u Begi}evom pismu
ili u onome njegovih suvremenika, ali sa svojim suvremenicima ili pak sa samim sobom to
82

AKT.indd 82 6/5/2013 7:02:07 PM

 BOSNIACA
mu znatno te`e ide. Dok horizont samoupravnog socijalizma „spontano“ shva}a kao okvir i
granicu jugoslavenske knji`evne, kulturne i kriti~ke produkcije, vlastita teorijska polazi{ta ne
tretira kao historijski uvjetovana. U tom smislu „pozicija recentne Bosne“ s jedne, te proklami-
rani postmodernisti~ki pristup s druge strane, u Ibrahimovi}evom ~itanju su{tinski stoje u
dosluhu.

LITERATURA
BEGI], Midhat. 2004. „Na{ Muslimanski pisac i njegova raskr{}a“, u: Eseji i kritike, Sarajevo:
Preporod, 84-99.
IBRAHIMOVI], Ned`ad. 2001. ^italac na raskr{}u: uvod u Midhata Begi}a. Te{anj: Centar za
kulturu i obrazovanje.
MACINTYRE, Alasdair. 1972. „The end of ideology and the end of the end of ideology“, u:
Against the self-images of the age. Essays on ideology and philosophy, London: Duckworth.
PETROVI], Svetozar. 1972. „Pojam knji`evne kritike i pojam marksisti~ke knji`evne kritike“,
u: Priroda kritike, Zagreb: Liber.
YURCHEV, Alexei. 2005. Everything Was Forever Until It Was No More: The Last Soviet Generation,
Princeton: Princeton University Press.

1
Prilo`ena referenca upu}uje na Prirodu kritike Svetozara Petrovi}a, preciznije na Petrovi}evu rekapitulaciju
Adornove kritike Lukácsa: kako je ovaj „sa svojom pobunom protiv staljinizma ostao u biti u granicama
mi{ljenja koje mu je staljinizam nametnuo“. V. Petrovi} (1972: 297).
2
Za kriti~ki prikaz „binarne“ perspektive u izu~avanju socijalizma na primjeru Sovjetskog Saveza v. Yurchev
(2005).
3
Teze o „kraju ideologije“ i/ili „kraju povijesti“ i ina~e asociraju na ono vulgarno-marksisti~ko stajali{te prema
kojem }e sretno razrje{enje dru{tvenog antagonizma donijeti kona~no oslobo|enje ~ovjeka od ideologije, poli-
tike, povijesti. Za kriti~ku analizu na ovom tragu v. MacInytre (1971)
4
^injenicu da Begi} u~estalo pribjegava organicisti~koj metaforici („bi}e Bosne“), romanti~arskim kategorijama
(„duhovni `ivot“), pa katkad i orijentalisti~kim stereotipima (npr. percepcija „Azije“ kao mra~nog i rekacio-
narnog kontrapunkta emancipaciji Muslimana), treba, naravno, problematizirati, no ona ne dovodi u pitanje
Begi}evo„osnovno opredjeljenje“. V. npr. Begi} (2004)

83

AKT.indd 83 6/5/2013 7:02:07 PM

 BOSNIACA

Maja Abad`ija: Kad knji`evna kritika

kolabira u skolastiku
(Rusmir Mahmut}ehaji}. Preko rijeke: O pjesni{tvu Maka Dizdara.
Buybook, Sarajevo, 2009.)

1. Tuma~ ispod nacionalnog oreola

^injenica je da je historija bosanskohercegova~ke knji`evnosti, koliko god kontrastne njene
polazi{ne pozicije i finalne interpretacije bile, bole}iva u samom svom korijenu, onemo}ala od
bremena bosanskosti te`eg od svih tomova Bo{nja~ke knji`evnosti u knji`evnoj kritici, zatvorena u
sebe hermeti~kom tvrdoglavo{}u kroz koju se alternativnim ~itanjem te{ko mo`e penetrirati.
Okular kritike postaje neupotrebljiv pred maglovito{}u jednog nesalomljivog koncepta Bosne
kao ’tajanstva’, kao ’tragi~ne sudbine’, kao izvornog elementa bez kojeg nije mogu}e ni ~itati,
a nedajbo`e interpretirati bilo koji literarni tekst nastao na njenom podru~ju. Ta ’bosanskost’,
differetia specifica knji`evnosti ovog prostora kojoj, ~ini se, nijedan knji`evnik, kriti~ar ili ~italac
ne mo`e uma}i, pojam je u knji`evnokriti~kom smislu neuhvatljiv, neukrotiv, dakle nedefini-
ran, ali ipak do te mjere u kanonu (i van njega) eksploatisan da je te{ko bez njega uop{te perci-
pirati knji`evnost Bosne i Hercegovine. On se naslanja na elemente neukrotive prirode Bosne,
na njenu historijsku tragiku, na nesalomljivost vjere bosanskih krstjana i poslije, bosanskih
muslimana, na otrcani narativ o poli-/multi-/interkulturalnosti i kroz takve ne knji`evno, nego
politi~ki osmi{ljene konstrukcije gradi monumentalno zdanje vi{evjekovne bosanske literarne
autonomnosti.
I kada se ~ini, kao u slu~aju studije Preko rijeke Rusmira Mahmut}ehaji}a, od politi~nosti i
histori~nosti, od ukupne dru{tvenosti deklarativno izoliranom, ta interpretacija knji`evnog
djela vene pod imelom bosanskosti koja buja na plodnom zasadu pi{~evog djela i talenta. Na-
ime, Mahmut}ehaji}eva interpretacija ’u vidiku philosophie perennis’ pretenduje da bude klju~
za druga~ije, kreativno ~itanje usko shva}enog pjesni~kog opusa Maka Dizdara (predvidivo
svedenog na zbirku Kameni spava~ sa zdru`enom pjesmom Modra rijeka koja je percipirana
kao njegov integralni dio). Njegova selektivnost ni na koji na~in ne iznena|uje, jer je upravo
ovakav izbor iz djela spomenutog pjesnika najpogodniji za projiciranje Mahmut}ehaji}evih
ideja – ’tajanstvo Bosne’, kako ga autor vidi, najbolje je izra`eno u srednjovjekovnoj herezi
bosanskih krstjana koju u svojoj zbirci Kameni spava~ Mak Dizdar istra`uje i estetizira na na~in
modernog pjesni{tva. Uistinu, Mahmut}ehaji} je, bez obzira na hinjenu apoliti~nost svoje in-
terpretacije – ili upravo zahvaljuju}i njoj – legitimni nasljednik onih knji`evnokriti~kih stru-
janja okupljenih oko sto`ernog bosanskog elementa, i u tom smislu, nastavlja~ mukotrpnih
napora u uvezivanju bosanskog naslije|a sa bosanskim modernitetom, samoprogla{eni ~uvar
krhkog kontinuiteta bosanske kulturne autonomnosti sve do za~injanja njene srednjovjeko-
vne dr`avnosti unatrag do 12. vijeka. I kada naj`e{}e bljuje po ideologiji, Mahmut}ehaji} joj
se deklarativno priklanja u svojoj naivnosti da su njegovi stavovi nadideolo{ki; no ipak, mora
se odati priznanje kameleonskoj sposobnosti mimikrije njegovog teksta kada su tendencije u
pitanju – tek na nekoliko mjesta njegova apostolska posve}enost na oltaru philosophie peren-
nis popu{ta, i to kada svome pristupu daje zna~aj jedinog ispravnog, nakon desetlje}a neade-
kvatne percepcije Spava~a.1 Dakako, rije~ je o iznimnom otporu prema onim interpretacijama
koje je dala komunisti~ka epoha, o recentnoj navadi kriti~ara da svojim nacionalnim oreolom
rastjeraju ideologijski mrak koji je ’nedopustivo’ ujedinjavao ju`noslovenske knji`evnosti u

84

AKT.indd 84 6/5/2013 7:02:07 PM

 BOSNIACA
jedan cjelovit knji`evnohistorijski prostor. Mahmut}ehaji} odlazi i dalje u svom pseudoavan-
gardisti~kom otporu, optu`uju}i cijela dva stolje}a nauke za srednjovjekovno mra~nja{tvo
u pogledu onog {to naziva ’cjelovitim znanjem o tradicijskoj intelektualnosti’, nigdje zapravo ne
preciziraju}i kakvo je to znanje zatomljeno ispod ’komunisti~kih obe}anja’– da li je to historij-
sko znanje o Crkvi Bosanskoj i vjeri bosanskih krstjana, po njegovom mi{ljenju, posjednika
eternalne istine philosophie perennis, alternativno ~itanje stihova Maka Dizdara, ili pak ne{to
tre}e. O~igledno mu je bitnije demonizirati komunisti~ka ideologijska ~itanja, istovremeno
ozbiljno podcijeniti ~itaoce i njihove perceptivne mogu}nosti, pritom svakako osvojiti sveta~ki
oreol nacionalnog knji`evnog Tuma~a, nego ponuditi ~vrst i jasan, knji`evnokriti~ki osnov
vlastitoj interpretaciji.
Stoga Preko rijeke postaje ne{to vi{e, ili manje od knji`evne kritike, postaje izvanredno ma-
nipulativan, skolasti~ki intoniran labirint koji na pojedinim mjestima potpuno gubi vezu sa
knji`evno{}u samom, transformiraju}i po~etnu interpretativnu potku u mukotrpno, dugotraj-
no i istrajno obrazlaganje osnovnih pojmova perinijalne filozofije, {to se da zaklju~iti i bez
dubljeg ula`enja u njezin filozofski sistem (ukoliko takvo {to postoji), jer se interpretacija kon-
kretnog teksta, pa i onog paklenog, komunisti~kog konteksta, svodi na uvod i nekoliko re~eni-
ca u cijeloj knjizi. Tako i o{trica tradicijske kritike modernosti, kojom se Mahmut}ehaji}eva
polazi{na teoretska pozicija odlikuje tek trenutak prije nego {to pre|e u dogmu, otupljuje tu-
govankom nad pogre{nim ~itanjima i zavo|enjem ~italaca, istovremeno se udaljuju}i miljama
od knji`evne kritike prema knji`evnokriti~kom {arlatanstvu.

2. Ni{tavnost poezije i obd`injenost pjesnika

Mahmut}ehaji} za osnovni cilj svoje knjige postavlja sljede}e: „U oba dijela knjige razmatra-
nja su u vidiku perenijalne filozofije jer je u slu~aju Dizdareve pjesni~ke objave u Kamenom spava~u
mogu}e ukazati na skladnu uzajamnost vjesni~ke mudrosti i pjesni~kog otkrovenja, {to je i bio cilj mog
tuma~enja. Kao bitan izvor i sadr`aj perenijalne mudrosti, vjesni{tvo je iznad pjesni{tva. Tamo gdje
postoji vjesni~ko naslije|e postoji i pjesni{tvo. Gotovo sve oblike i sredstva pjesni{tva mogu}e je prepo-
znati u vjesni~kom govoru. Pjesni{tvo je naj~e{}e suprotstavljeno vjesni{tvu, pa se pokazuje kao njegovo
izobli~avanje ili poricanje, Ponekad je, kao {to }u pokazati na primjeru tuma~enja Kamenog spava~a,
pjesni{tvo neodvojivo od vjesni{tva i mudrosti kao svoje srijede.“ (7)
Ovime on legitimizira svoj napor u okviru primjene na~ela philosophie perennis na po-
eziju Maka Dizdara, jo{ i vi{e: rasvjetljavanje Dizdareve ’pjesni~ke misije’ u okviru po~etne
dihotomije izme|u pjesni{tva i vjesni{tva. Iz navedenog citata se nesumnjivo vidi ~emu u ovoj
dihotomiji Mahmut}ehaji} daje prvenstvo – kako ka`e u Dodatku: vjesni{tvo je vazda na vi{oj razi-
ni, pa je tako mjera i presuda pjesni{tvu. (189) Na ovoj ranoj ta~ki se prelama ~itao~evo strpljenje,
odnosno kriti~arevo percipiranje knjige kao po{tovanja vrijednog intelektualnog napora. Ka-
ko pri}i knjizi koja potpuno oduzima pjesni~ku autonomiju ~ovjeku nadre|uju}i joj religijsku
instituciju vjesni{tva, gdje se ova dva ’fenomena’ me|usobno preispituju i suprotstavljaju, ali
u korist onog religijskog iskustva bo`ije objave, neuprljane i~ime {to bi se moglo ozna~iti kao
volja. [tavi{e, kako kriti~ki suditi o pseudoknji`evnokriti~koj studiji koja se nigdje ne odri~e
svog interpretativnog potencijala, ali zato odri~e poeziji ono ~ime se ona razlikuje od bilo koje
druge intelektualne djelatnosti ~ovjeka? Ovakav pristup pjesniku posve odri~e autonomno
stvaranje u jeziku, njegovo poznavanje metrike i forme, njegovo istra`ivanje u polju teme,
njegovu intelektualnu spremnost da se uhvati u ko{tac sa pitanjima ljudske egzistenicije. Pje-
snik je samo medij za objavu neuhvatljive perinijalne istine u obliku vizije koja u Dizdarevom
slu~aju, uzima oblike i motive bosanske krstjanske vjere.
Logika, ili njeno odsustvo, Mahmut}ehaji}evog pseudofilozofskog poduhvata dovodi
do zaklju~ka da ~itanje knji`evnosti kao knji`evnosti, dakle sredstvima i metodima knji`e-
vne kritike i teorije, nije po`eljno, jer udaljava od istina kojima nas u~e religijske dogme i

85

AKT.indd 85 6/5/2013 7:02:08 PM

 BOSNIACA
objave. Njegov bi se ustroj i cjelokupna forma, ~ak i sadr`aj, morali pripisati odabiru nadna-
ravnog bi}a2 ili slu~ajnom proplamsaju drevnog znanja, sti{avanog stolje}ima, {to oduzima
mogu}nost da se takvom jednom djelu prilazi sa konvencionalnih pozicija knji`evne kritike.
Svakako, postoji jo{ i mogu}nost da se ovakvo interpretativno ~udovi{te potpuno ignorira,
no u tom slu~aju se propu{ta prilika da se uka`e na opasnosti koje u njemu vrebaju. Uistinu,
da li za autora koji ozbiljno razmatra podlo`nost pjesnika natprirodnim bi}ima ima mjesta u
domenu knji`evne kritike – ukoliko ne ra~unamo, svakako, njegovu fascinantnu podlo`nost
satiri~kom komentaru. Nema, ali njegov ugled i ~itanost mogu doprinijeti {irenju ovih kance-
rogenih ideja, kroz koje se plasiraju dobro znani koncepti poput osobene duhovnosti Bosne,
demonizacije komunisti~kih vrijednosti i sli~nih. Stoga je te{ko gledati na ovaj knji`evnokri-
ti~ki incident druga~ije nego na smijuriju, nedostojan konglomerat skolasti~ke hermeti~nos-
ti, newageovskog uvijek-prividnog eskapizma i potpunog pomra~enja znanstvenokriti~kog
razuma.
Ovome stavu, koji bi se mo`da mogao ocijeniti kao a priori negativno nastrojen, dodajmo
jo{ i kuriozitet Mahmut}ehaji}evog preispitivanja li~nosti Maka Dizdara, koji bi negativnu
ocjenu lako mogao potvrditi, a ~ijem isku{enju, valja priznati, autor popu{ta tek na nekoliko
mjesta. „U gotovo svakom prikazu `ivota Mehmeda Alije Dizdara, on je, zajedno s ve}inom svojih
drugova, uklju~en u tokove dru{tvenog preure|ivanja koji }e, prema tvrdnjama „avangarde radni~ke
klase“, nu`no dovesti, preko revolucionarnih promjena, do „besklasnog dru{tva“ i „zemaljskog raja“
(navodnici autorovi). U njegovom privatnom i javnom `ivotu nije, ~ini se, vidljivo ni{ta od tradicijskog
naslije|a. Nije po{tovao zakon o dopu{tenom i zabranjenom jelu i pi}u, niti zagovarao ustegnutost
pred nasladnim izazovima. Ali njegov Kameni spava~ je, mo`da, najodlu~nije govorenje, mi{ljenje i
pjevanje koje stoji upravo nasuprot moderne slike svijeta.“ (15) ^ini se da je autor imao osebujan
uvid u ljubavni `ivot i jelovnik Dizdara, no ipak je dobrodu{no{}u (da li dobrog Bo{njana ili
bestjelesne su{tine savr{enog ~ovjeka) odlu~io da mu oprosti to zbog, kako je on vidi, zbir-
ke koja prkosi modernoj slici svijeta. Kao groteskna {ala djeluje ovaj uvod u tako ozbiljno
shva}enu studiju – gaf nedostojan priu~enog pozitiviste sa srednjo{kolskim obrazovanjem iz
knji`evnosti, {to mo`da djelimi~no odaje i autorovu teoretsku poziciju. No pozitivista bi se
postidio i triput pljunuo pred Mahmut}ehaji}evom ’analizom’ imena pjesnika kojeg, pa`ljivi
~italac }e primjetiti, u gorespomenutom citatu, a i drugdje u knjizi, izbjegava nazvati nadim-
kom Mak po kojem daleko poznatiji nego po imenu: „^itatelji Dizdara uglavnom ne znaju po
imenima koje su mu dali njegov otac Muharem i majka Nezira, ro|ena Babovi} (sic!). Oni ga znaju po
njegovom knji`evnom imenu Mak – tajnom nadimku koji je koristio kao ~lan antifa{isti~kog pokreta
tokom Drugog svjetskog rata.“, da bi potom u zagradi, tek uzgred, naveo: „Makova sestra i majka Refi-
ka ubijene su 1945. godine u logoru Jasenovac. Tako su nacisti kaznili nedostupnog Maka.“ (14) Nije
li barem degutatno ovo `ongliranje pjesnikovom porodi~nom tragedijom u cilju ideolo{ke
likvidacije komunizma kao njegovog, mladala~kog opredjeljenja? Suvi{no je i govoriti kako
malo veze ova konstatacija ima sa samim djelom pjesnika, ba{ kao ni opse`na izlaganja o nje-
govim imenima, koja su, dakako, od velikog zna~aja u islamskom u~enju (imena Mehmed
i Ali(ja), te ime pjesnikovog oca Muharem), u smislu ’oblikovanja znakovnog okvira njegovog
pjesni{tva’ (29). Neko neupu}en bi mogao pomisliti da se autor razme}e svojim poznavanjem
etimologije, no nije tako – zastra{uju}e kako zvu~i, autor zaista izla`e pjesnikovu ’misiju’
kroz sudbine li~nosti iz vjerskih knjiga, vjeruju}i duboko da je to moglo oblikovati njegovo
pjesni{tvo.

3. Sanja li Spava~ Mahmut}ehaji}eve snove?

Preostala poglavlja koja se bave analizom Kamenog spava~a su podijeljena na motive, manje
ili vi{e u~itane, iz iste zbirke, pa tako imamo poglavlja u kojima su nazna~ene motivske pre-
okupacije (Putovi, Zemlja, Nebo), ali i ona koja malo vi{e od ostalih obiluju perinijalnim razma-

86

AKT.indd 86 6/5/2013 7:02:08 PM

 BOSNIACA
tranjima bez puno veze sa samim tekstom (Hvaljeni, Su|enje, Nedovr{enost). [tavi{e, generalna
ocjena cjelokupne analize mogla bi se svesti na jedno zapa`anje – da su stihovi Maka Dizdara
manje uzrok, a vi{e asocijacija, inspiracija ili ~ak samo ilustracija onoga {to bi, na ovaj ili onaj
na~in, moglo stajati samostalno. Tekstualna analiza je, ~ini se, svakako drugostepeni zahtjev
autorovoj perinijalnoj svezaokupljenosti, jer za~aranoj {umi njegovoga teksta nema mjesta is-
tovremeno i za bezbrojne evokacije ili navo|enja citata iz svetih knjiga, sa primjetnom domina-
cijom Kur’ana, za ekslamatorske zaklju~ke ponovljene onoliko puta koliko je potrebno da se
nau~e napamet, za vi{epasusna razglabanja koja nemaju drugu vezu sa tekstom pjesama osim
asocijacije… Tako|er, rijetko se gdje, osim naravno, u slu~aju Modre rijeke, kojom se bavi drugi
dio knjige, Mahmut}ehaji} upu{ta u analizu cjelovite pjesme, jer to bi miniralo njegov ustalje-
ni tekstualni slijed koji bi se mogao svesti na formulu: tako je i tako, a to vidimo u sljede}im
stihovima. Kada vi{e nema na~ina da umakne analizi samih stihova, {to nikada ne silazi u sa-
mo semanti~ko polje pojedinih rije~i i njihove veze sa drugim rije~ima, Mahmut}ehaji} iznosi
op}a mjesta maltene bilo kojeg pjesnika koji je ikada pisao ili pak maglovitim, neuhvatljivim
analogijama sa po~etnim velikim slovom sugerira zna~enja u okviru perinijalne filozofije.
Valja navesti nekoliko ilustrativnih primjera za ovaj nevi|eni kriti~ki metod.
„Svijest o Knjizi kao svjetlosti i slavi Utje{itelja okre}e krstjane „velikoj vojni“ u sebi, kako bi na taj
na~in bile okon~ane sve vojne u svijetu (…) Okre}u}i se prema toj pozornici jastva, Spava~ svjedo~i pred
onim ~ovjekom koji je u tminama svog pristajanja uz privid jave: Jer najmanje zna{ da u svom `i}u/
Najte`a rvanja su/I ratovi pravi/U samome/Bi}u. (Putovi)
Tako, svoj grad i svoju ku}u kao znakove jastva usmjerenog Miru krstjani/miritelji posve}uju os-
vje{}enju onog {to je za jastvo najpresudnije, ali i najmanje znano, kako Spava~ ka`e: Za sve vojnike u
velikoj vojni/[to vojuje se/Protiv/Vojne (Hi`a u Milama)“ (23)
Prethodno se navodi obred pomazanja Knjigom koji je sa~uvan me|u bosanskim muslima-
nima kao eho krstjanskog vjerovanja da je kr{tenje knjigom jedino ispravno naspram kr{tenju
vodom ~iji su simboli~koritualni zna~aj odbijali. Me|utim, te{ko }emo i na idejnom, a kamoli
na tekstualnom planu povezati isto sa stihovima iz pjesme koja se u originalu naziva Pute-
vi (a ne senahidhalilovi}evski: Putovi), jer iako zaista govore o supremaciji materijalnog nad
duhovnim u svijesti onog neuhvatljivog ’ti’ kojem se lirski subjekt obra}a, bez analiti~kog
natezanja u njima ne mo`emo na}i neku apstraktnu svijest o Knjizi. Ta~nije, u pasusu nema
konkretne argumentacije da je upravo navedena strofa navedene pjesme potvrda odre|enog
krstjanskog obreda i vjerovanja, jer su stihovi tek ilustracija onog {to bi Mahmut}ehaji} volio
pro~itati u pjesmi. Sve je udru`eno sa plasti~nim opisom obi~aja prilikom udaje djevojaka u
muslimanskim ku}ama, prevrtanja ibrika nogom i polaganja Kur’ana na glavu u disparantnu
trijadu od krstjanskog vjerovanja, muslimanskog obi~aja koja mo`da i jeste njegov eho, i na-
sumice odabranim stihovima koji, eto, prkose materijalnom. U Mahmut}ehaji}evom knji`e-
vnokriti~kom metodu mo`da ima mjesta i za kvantnu superpoziciju kojom se udaljene stvari
mogu koherentno povezati, no to nije na~in ~itanja knji`evnih djela, nego interpretativna
aljkavost, ili manipulacija.
Dalje, nastavak Puteva, on analizira ovako: „Svako „ja“ odre|uje njegovo „ti“. Nema na~ina da
ono utekne od tog „ti“, osim u svoju otvorenost, u nestvorenu i nestvorljivu srijedu koja sve obuhva}a,
koja je jedini izlaz iz ograni~enosti u beskona~nost i vje~nost. Zato Spava~ poru~uje svome neprijate-
lju: (Shvatam te:/^ovjek si u jednom prostoru i vremenu/[to `ivi tek sada i ovdje/I ne zna
za bezgrani~ni/Prostor vremena/U kojem se nalazim/Prisutan/Od dalekog ju~er/Do dalekog
sjutra/Misle}i/O tebi/Ali to nije sve). Gdje je `ivot, tamo je i svijest. A gdje je svijest, tamo je znanje
kao odnos svjesnog koji saznaje i onog {to saznaje. Taj odnos saznavatelj-saznavano dodjeljuje predme-
tu saznanja polo`aj izvora. Najve}i dio onog {to ~ovjek zna dolazi mu iz vanjskih izvora preko u~enja i
primanja. Kada su ti vanjski izvori znanja uzeti kao najva`niji, ~ovjekovo jastvo je pot~injeno pojavama
koje uglavnom nisu njegove. (…) Sve {to je u svjetovima, svi putovi i zakoni, svi vjesnici i carevi, mogu
na to ili podsje}ati ili vojevati protiv te neosvojive tvr|ave ljudskosti. Nikada ~ovjek nije bez mogu}nosti
87

AKT.indd 87 6/5/2013 7:02:08 PM

 BOSNIACA
da otkrije i ozbilji svoje jastvo u toj srijedi. A to zna~i da je u ~ovjeku vazda njegov savr{eni po~etak,
pa tako i savr{eni povratak. Ni jedno vanjsko prijateljstvo ili neprijateljstvo ne mo`e biti presudnije od
tog ozbiljena u srijedi jastva. Zato „ja“ pred svakim neprijeteljem mo`e re}i: „Ti ne zna{ dakle da zlo
si moje najmanje/izme|u mnogih/Mojih/Velikih/Zala/Ti ne zna{ s kim/Ima{ posla/Ti ne zna{
ni{ta o mojoj mapi putova/Ti ne zna{ da put od tebe do mene/Nije isto {to i put/Od mene/Do
tebe“.“ (25)
Nije li bilo mogu}e isto ovo re}i uzimaju}i u obzir mogu}e religijsko odre|enje lirskog su-
bjekta kao bosanskog krstjanina, onog ~iji je svjetonazor konstantno ugro`avan od strane reli-
gijskih centara mo}i, ali i kao univerzalnog ~ovjeka i njegovog duhovnog kontinuuma kojem
prijeti bilo koje ideolo{ko jednoumlje, kao {to je, primjerice, pozicija pjesnika duhovnosti u
komunizmu? Uistinu ~udno da gorljivi antikomunist Mahmut}ehaji} daje prednost apstrak-
tnom blebetanju sa okazionalnim velikim slovima pred skoro pa prozirnom porukom Pute-
va. Ili mo`da i ne, jer mu upravi Putevi omogu}avaju da izlo`i svoju perinijalnu gnoseologiju
~ija su ovi stihovi vi{e nego pogodna potvrda. Obrnuti slijed koji bi ovakve ideje potvrdio
kao tuma~enje stihova, mogu} je, ali njegova op{tost i predvidivost padaju na testu kreati-
vnog ~itanja, ne samo zbog odsustva razlo`nih argumenata, nego i zbog toga da ne nude ba{
ni{ta vi{e nego bilo koja nasumi~no izabrana interpretacija u nekoj gimnazijskoj ~itanci.
Jedna strofa iz iste pjesme pojavljuje se i u poglavlju naziva Ja i Ti: „Na po~etku svog govora
Spava~ se suprotstavlja znanju i ~injenju drugih koji su s ~vrstim stanovi{tem. Spava~ svjedo~i da je
njegovo znanje malo i da je on na putu iz dvojine prema Jednosti u kojoj su saznavatelj i Saznavani je-
dno. To zna~i da on govori s puta na kojem Mir mo`e biti na|en jedino u svjedo~enju da nema jastva do
Jastva. Govore}i s tog puta uzla`enja Spava~ je prosjak: nijedna njegova poniznost nije dovoljna pred
Jedno{}u u kojoj ho}e svoje ozbiljenje. A drugi mu nudi i name}e svoje znanje kao sigurno, iako mu je oslo-
nac posve nesiguran i uvjetan. Tome on ka`e: Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu/Ide{
prema meni i u juri{u/Smiju}i se i pla~u}i/Pred sobom/Sve ~isti{/I ni{ti{.“ (81)
Ovdje vidimo koliko je zapravo Dizdareva poezija pogodna kao medij za transponiranje
Mahmut}ehaji}evih ideja koje se u ovakvom tuma~enju, bez ula`enja u njihovo filozofsko i on-
tolo{ko/gnoseolo{ko utemeljenje, ukazuju kao manipulacija. Onaj ’drugi’ koji nudi svoje zna-
nje ~iji je ’oslonac posve nesiguran i uvjetan’ se uistinu mo`e ~itati kao vi|enje materijalisti~ke
filozofije koja pro`ima komunisti~ki poredak kao poredak u kojem se kre}e lirski subjekat, pa
makar to vi|enje bilo radikalizovano i opovrgavateljsko kao {to je Mahmut}ehaji} sam natu-
knuo u uvodu svoje studije, a u objektivnom korelatu bosanskog srednjovjekovlja svakako i
kao ideologija katoli~kih i pravoslavnih centara mo}i koje razapinju {izmati~ki krstjanski na-
uk. Me|utim, ~itanje na univerzalnom nivou istovremeno je veoma lako stilski i leksikolo{ki
uobli~iti u perinijalno obojenu interpretaciju, kao {to autor i ~ini, prave}i nekoliko relativno
prozirnih ustupaka pri uklapanju Dizdarevih stihova u svoju doktrinu: ponajprije, tvrdi da su
’drugi’ oni koji Spava~u nude ~vrsto stanovi{te nasuprot njemu koji priznaje ni{tavnost vlas-
titog znanja, a odmah u idu}oj re~enici, istina, stilisti~ki preoblikovanoj, parafrazira, redom
rije~i i rasporedom leksi~kih jedinica, islamsko svjedo~enje vjere, [ehadet, koji u perinijalnoj
inkarnaciji predstavlja ultimativni cilj Spava~a, {to bismo te{ko mogli kvalificirati kao supro-
tnost ’~vrstom stanovi{tu’. Iako je ve} re~eno, treba svakako napomenuti jo{ jednom odsustvo
direktne tekstolo{ke analize, koja bi u ovom stihu te{ko mogla ignorirati odabir, primjerice,
glagola (~istiti i ni{titi), pjesni~ki vje{to uskla|enim sa cjelokupnim tonom strofe, a i adekva-
tnim tuma~enjem koje bi se povezalo sa kontekstom u~estalih krsta{kih pohoda na tada{nju
Bosnu, gnijezdo krstjanske {izme.
Primjera bi se moglo navesti jo{ mnogo, {to je zbog ograni~enog prostora i op{te ~itljivos-
ti nepreporu~ljivo, ali se svi odreda mogu na isti na~in sagledati kao puko uklapanje Dizda-
revog poetskog postupka estetiziranja bosanskog srednjovjekovlja u islamsko-perinijalnu
Mahmut}ehaji}evu doktrinu, bez ve}eg interpretativnog rezultata u polju knji`evne kritike.
Me|utim, rezultati u pogledu u~vr{}ivanja ideolo{kih pretpostavki kojima je ome|en prostor
88

AKT.indd 88 6/5/2013 7:02:08 PM

 BOSNIACA
Bosne su jasni, bilo u dijagnoze da je nauk bosanskih krstjana daleki eho stoljetne bosanskosti
ili pak {iri aspekt njihovog uvezivanja sa perinijalnim zbirom monoteizama, ponajprije sva-
kako islamskog, u vi{evjekovni bosanski duhovni i kulturni kontinuum. A zamke ideologiza-
cije svakako oduzimaju vrijednost Kamenom spava~u kao povijesno-poetskoj studiji, da ne
govorimo o zanemarivanju njenih izuzetnih formalnih dostignu}a, koja su, kako zaklju~uje
Mahmut}ehaji}, samo smetnja na poslani~koj misiji pjesni{tva.

4. Presipanje Modre rijeke iz {upljeg u prazno

Za razliku od prvog dijela, gdje su fragmentirani Dizdarevi stihovi samo odlomci ogledala
za a priori osmi{ljenu ezoterijsku doktrinu, drugi dio studije bavi se cjelovitom pjesmom, gla-
sovitom Modrom rijekom, koja je shva}ena kao svojevrsna ilustracija uzdizanja na putu prema
mahmut}ehaji}evskom jedinstvu stvoritelja i stvorenog. Iako je mo`da postojala prvobitna
namjera da se interpretacija zasnuje na cjelovitoj pjesmi, autor u njoj o~igledno nije istrajao,
jer bi morao uzeti u obzir analizu objedinjuju}eg motiva rijeke te potom i njegovo simbo-
li~ko obremenjenje, {to bi mu moralo pasti izuzetno te{ko, s obzirom na ustanovljeni na~in
tuma~enja simbola kao vankulturalnog, vankontekstualnog, te njegovo puko preuzimanje
u vlastiti tekst bez obja{njavanja. Dizdareva mitska rijeka, u ~ijem {umu mo`emo oslu{nuti
kako Stiks, Letu i Aheront iz gr~kih legendi, tako i druge rijeke drugih mitologija kojima su
ome|ena prostranstava podzemnog svijeta, u Mahmut}ehaji}evoj percepciji te~e isklju~ivo iz
islamskog ili eventualno {ireg monoteisti~kog izvora. Naslov i njegova strate{ki va`na pozici-
ja, za Mahmut}ehaji}a je problem pukog (lijepog) imenovanja, jer: Prema pjesniku, Modra rijeka
je prikladno ime za to po~elo. To je ime koje bi trebalo biti u skladu s nalogom: „Zovite Bog ili Milosni,
kako god Ga zvali, njegova su imena najljep{a.“ (113)
Proslov po~inje lucidnim razmatranjima o jeziku, prije svega bosanskom, pa kao priu~eni
lingvista on ka`e: Ako se razmotre pisani tragovi bosanskog jezika od njihovoga prvoga sa~uvanog jav-
ljanja, ~ini se da su davni sudionici raz-govora u njemu bili bli`i Po~elu od njegovih sada{njih nasljedni-
ka. To je ustvrdljivo uvidima u zapise od Povelje bana Kulina preko bosanskih evan|elja, pa do usmenoga
pjesni{tva zapisanog u devetnaestom i dvadesetom stolje}u. A pripadanje narodu ne spre~ava nikog da,
i pored preovla|uju}ih pitanja i odgovora o svrsi svijeta i ~ovjeka, bude blizak Po~elu. (107) Na ~emu
priu~eni lingvista Mahmut}ehaji} temelji svoje zaklju~ke o bosanskom jeziku, vjerovatno ne
zna nijedan autor njegove gramatike osim mo`da hobi-pjesnika D`evada Jahi}a koji sli~nu je-
zi~ku intuiciju pokazuje u svojim lirskim prozama… Mahmut}ehaji}evo ’~ini se’ i ’ustvrdljivo’
su miljama daleko od nekog koherentnog stava koji nalazi neke konkretne obrise zajedni~ke
duhovnosti tako razli~itih tekstova, od duboko funkcionalne administrativne forme kao {to
je povelja, preko prepisa religijskih tekstova u kojima, zaista, mo`emo prona}i apokrife, no
nikada one perinijalne, i sre}om, zahvaljuju}i uglavnom ustavnom pismu, nikada nasumi~no
kapitalizovane, do usmene narodne poezije. Mo`da u nekoj od njegovih idu}ih knjiga posvje-
do~imo i perinijalnu mudrost iz neke o pjesama o Aliji \erzelezu (ali sasvim sigurno ne iz ne-
ke o Marku Kraljevi}u), kao {to smo u baladi o Hasanaginici 3, no pozabavimo se sada Modrom
rijekom, koja je prema autoru nastavlja~ iste tradicije.
Izneseni stavovi o opoziciji pjesni{tva i vjesni{tva, jo{ jednom ponovljeni, razrje{avaju
problem njihovog distingviranja od njihovih la`nih oblika, se otkriva kao osnovni kriterij
pri evaluaciji kvaliteta nekog pjesni~kog djela. Stoga ne ~udi {to je ovakav stav, posve stran
knji`evnosti, ilustriran dobro znanim kur ’anskim citatom i pripadaju}im hadisom koji go-
vore o stavu islama prema pjesni{tvu, pa onda opravdan drugim koji govori o ljudima, pa
tako i pjesnicima, koji su se povinovanjem islamskim principima oslobodili od kur ’anske
anateme. Po{to njegovoj evaluaciji formalni kriterij ni{ta ne zna~i 4, Mahmut}ehaji} se pre-
daje islamskoj numerologiji da popuni prazan prostor u tom aspektu analize: „Pjesma ima
dvadeset i sedam redaka. Uzme li se u obzir da broj tri odgovara nebu, te da je cijelo kazivanje iz vidika

89

AKT.indd 89 6/5/2013 7:02:09 PM

 BOSNIACA
~ovjeka kojem u svetom nauku o brojevima odgovara ~etiri, znakovit je i poredak pjesme u dvadeset
sedam redaka – tri puta tri puta tri.“ (112) Tri je tako|er broj prepoznatljiv u brojnim svjetskim
mitologijama, no to nas tako|er ne dovodi ni do kakvog upotrebljivog zaklju~ka; brojenje
brojeva neba u pjesmi je besmislena rabota, koja mo`e sugerirati perinijalne vrijednosti u pje-
smi samo onima koji ne mogu vidjeti dalje od mistifikacije. Dalje: „Svi su reci s osam slogova
izuzet ~etiri koji ih imaju po devet – devetnaestog, dvadeset petog, dvadeset {estog i dvadeset sedmog.“
(112) Ove nepravilnosti, iako kr{e simetri~ni raspored ’broja neba’ u pjesmi, ne}e pokolebati
Mahmut}ehaji}a da nastavi dalje: „Pjesma je razdijeljena u tri dijela. Prvome od dvanaest dvojina
odgovara broj mjeseci u godini ili {est prostornih mjera sa njihovim izla`enjima iz sredi{ta i vra}anjem
u njeg. Taj dio od dvanaest dvojina odvojen je jednim retkom od tre}ega dijela ili zavr{ne dvojine.
Njegovo je zna~enje pregradno.“ (112) Simptomati~no za Mahmut}ehaji}a da pronalazi ovakve
misti~ne alternative za metri~ki raspored ’dvojina’ (za koje ina~e postoji uvrije`eni knji`evno-
teoretski termin distih, kao i stih umjesto ’redak’, {to je mo`da suvi{e znanstveno za autora
koji se zgra`ava na spomen ’mjerljivog svijeta’) a jo{ je nevjerovatniji ovaj osebujni SI sistem
za prostorne mjere, ~iji smisao je te{ko uhvatljiv u kontekstu bilo metri~ke, bilo sadr`ajne
organizacije pjesme, koja se obja{njava dalje ovako: „Nakon {to je kazivanje pro{lo kroz dvanaest
mjeseci ili svih dvanaest izla`enja i vra}anja, dospjelo je i do te pregrade. Ona je na kraju pre|enoga
puta i na po~etku vi{e razine volje govore}eg ’mi’ njezinog spava~a u dubokome snu, ili, bolje re}i, u
kamenome snu.“ (112)
Nije ni ritam pjesme ostao uskra}en za osebujnu mahmut}ehaji}evsku mistifikaciju: „Od
po~etka do kraja pjesni~ki govor prolazi u ritmu dva i dva, dva i dva. U tome ritmu smjenjuju se govo-
ri i umuknu}a, koji odjekuju u javljaju}im i nestaju}im rimama. Nije te{ko u tome ritmu prepoznati
kora~anje putnika od ruba prema sredi{tu ili od uvjetnosti prema punini. Pri tome kora~anju putem
tra`enja i srce se javlja kucanjem – stezanjem i {irenjem.“ (113) Iako zapo~inje dobro, smje{taju}i
izmjenjivanje ritma u semanti~ko polje, Mahmut}ehaji} o~igledno zastranjuje u vlastito poeti-
ziranje, i to poprili~no slaba{no, jer njegovo ’kora~anje putnika’ te{ko da mo`e imati ritam dva
i dva, ba{ kao {to je i nevjerovatno da pjesnik Dizdarevog kalibra mo`e modelirati stihovni
ritam prema kretnjama miokarda kao da je {ansonijer. „Svaki korak uvodi u dublji san i osloba|a
Spava~a od pli~ine koja ostaje iza njega. Ritam obznanjuje dvojinu davateljskog i primateljskog, bliskog i
dalekog, te sli~nog i druk~ijeg. Njime je svijet dvojina okretan ne-dvojini kao svome po~elu.“ (113) Dota-
kav{i hipnoti~nost ritma izmjenjivanja razli~itih semanti~kih jedinica kao potentnu pjesni~ku
strategiju, Mahmut}ehaji} se opet radije okre}e perinijalnom imaginiranju opozicija koje se
kroz pjesmu prevazilaze; on iznevjerava svoju intuitivnu percepciju ritma pjesme koju ne
uspijeva, ili ne `eli izraziti terminologijom knji`evne teorije i vra}e se ustanovljenim apstra-
kcijama koje uvode u agonalno ~ere~enje jedne od najboljih pjesama nastalih na ju`noslaven-
skom podru~ju.
Tuma~e}i prvi distih pjesme (Nikto ne zna gdje je ona/Malo znamo al je znano) Mahmut}ehaji}
tek konstatuje o~igledno usmjerenje stihova ka ~ovjekovom neznanju o onome {to ga ~eka
nakon iskustva smrti, osim onog minornog znanja koje pru`aju svete knjige, no kao {to je
ve} primje}eno, u njegovom tekstu jedna konstatacija obi~no preuzima oblik poglavlja sa
vi{epasusnim obrazlaganjima i potkrepama u vidu citata, {to je ne samo zamorna nego i kon-
traproduktivna strategija. Bolje rezultate bi dala tekstualna analiza, svojevrsni close reading
sa posebnom pa`njom na neobi~nom izboru leksema, kao {to je arhai~no obliko ’nikto’, te
glagolski pridjev ’znano’, no ~ini se da relativno prozirni sadr`aj stihova vi{e plijeni autorovu
pa`nju, dakako, zbog mogu}nosti u~itavanja ideja perinijalne filozofije, jer, ~ini se da op{tost
znanja i neznanja o ~ovjekovom iskustvu smrti i spoznaji onostranog o~igledno nije dovo-
ljno univerzalna za Mahmut}ehaji}a: „Nikto ne zna gdje je Ona? A zna li Ona za sve nas? Ako
zna, onda se to da „nikto ne zna“ mo`e promijeniti preko Njezinog davanja i ljudskog primanja.“ (117)
Ovdje je vidljivo kako autor ne uspijeva percipirati egzistencijalnu zebnju iza ovih stihova,
nego se radije prema njima postavlja kao neka vrsta spiritualnog vodi~a, {to je irelevantno
90

AKT.indd 90 6/5/2013 7:02:09 PM

 BOSNIACA
za interpretaciju, koja bi morala prije svega uzimati u obzir pjesni~ki medij, jezik, a naro~ito
u ovoj pjesmi, koja je „mi{ljenje u parovima koji su dovedeni u mnogostruke unakrsne smisaone
odnose.5 Distih: Iza gore iza dola/Iza sedam iza osam, Mahmut}ehaji} ne propu{ta da protuma~i
u duhu islamske numerologije koja dijeli op}e mitsko mjesto ’sedam nebesa’, dok metafo-
re ’gore’ i ’dola’ ne obja{njava nego ih i sam koristi, dodatno ih obremenjuju}i islamskim
zna~enjima, udaljavaju}i se pritom miljama od njihove funkcije u pjesmi. Ovaj postupak
preuzimanja Dizdareve metafore prenesen je i u distih-poglavlje „I jo{ dalje i jo{ lu|e, preko
gorkih preko mornih“, kao u sljede}im primjerima: „Taj je povratak uzla`ene, pa je zato i dalji i gori
od sla`enja. U njemu ~ovjek mora isku{ati prela`enja „preko gorkih preko mornih.““ (124) Ili: „Puno
znanje ima samo Jestina. Zato je jastvo u svakome svom stanju zapu}eno jo{ daljem i jo{ gorem, pre-
ko gorkih preko mornih.“ (125) Uistinu, stihovi Modre rijeke pro{li su isti tretman kao i oni iz
Kamenog spava~a, postav{i ni{ta drugo nego sklopke u smi{ljenom tekstu s kojim stoje u
nedopustivo olabavljenoj vezi. ’Glog’ i ’dra~a’ iz idu}eg distiha, te ’`ega’ i ’stega’, poimani su
doslovno, kao floralne i atmosferske pojave, tako da ponovno ne mo`emo govoriti o ~itanju
– jedino ’inovativno’ jeste njihovo povezivanje sa biblijskim mitom i lokusom Doline pla~a,
gdje predstavljaju puki dekor: „Gor~ina svijeta nakon provale granice i ~ovjekova pada u najdublje
predele svoga jastva nije uni{tila slatki okus Vrta. Na dnu Doline pla~a, u jastvu koje na zlo navodi,
ostao je tra~ak Uma ili kvr~ica zapisa Pera. U toj pustinji obrasloj glogom i dra~om, te tamariskom, u
toj divljini nad kojom hara `ega i posvuda dosti`e stega, javljaju se rijetki lotosi da bi u toj surovosti
napomenuli o sedmome nebu na kojem je Lotos granice…“ (129) Jedino mjesto gdje se simbolika
ovih semanti~kih jedinica uzima u obzir, ne prevazilazi, u najva`nijem, okvire intepretacije u
vidiku konvencionalne biblijske simbolike prepreke pred duhom: „I glog i dra~a, i `ega i stega
pokazuju se kao nasilje nad jastvom, {to je njegovo utjecanje Jastvu ili oslobo|enje od gnjeva.“ (131)
Islamska numerologija obuhvata, u rastezljivoj imaginaciji Mahmut}ehaji}a, i stih ’preko devet preko
deset’: „Kada ~ovjek ponavlja Bo`ije ime Jedini, ~emu odgovara broj devetnaest – „iza devet iza deset“,
i tada su Ime i Imenovani i razlu~eni i ujedinjeni.“ (132) Ne samo da ne uspijeva povezati smi-
sao ovog stiha sa prethodnim „iza sedam iza osam“ kao potpunu dekonstrukciju brojivosti
u iskustvu Modre rijeke, nego se radije priklanja islamskom uvrije`enom mistifikaciji pred
relativno o~iglednim smislom. Njegovo razumijevanje sumnje i slutnje iz navedenog distiha
jednako je konvencionalno: „Sumnja i slutnja su u svakome ~ovjekovu stanju: sumnja – jer nijedno
njegovo znanje nije potpuno, slutnja – jer mu svako stanje kazuje o onome {to }e do}i iza svake pojedi-
na~nosti i sveg postojanja, Onog prema Kojem vodi Sveti Duh.“(133) „Ako je devet ukupnost nebesa,
onda su ona pre|ena time „iza deset“. O svemu tome ~ovjek govori preko slutnje i preko sumnje. Kada
je razlika svladana, govor nije mogu}. Tada Jastvo zna Sebe. Ujedinjenje je postignuto. I slutnja i su-
mnja su i{~ezle.“ (136)
Interesantno da Mahmut}ehaji} uklju~uje u analizu i stihove „Tamo dolje ispod zemlje/ I ona-
mo iznad neba“ koje je pjesnik kasnije izbacio, vjerovatno vo|en idejom da njihov sintaksi~ki
i semanti~ki ustroj isuvi{e odudara od ustroja preostalih distiha. Po{to smo se uvjerili da je
Mahmut}ehaji} slijep za formalno ustrojstvo pjesme, ne ~udi {to je odlu~io da ih uklju~i u svo-
ju analizu – razlog je njihov u~itavanju podatan sadr`aj, skladan sa njegovim nekoliko puta
ponovljenim idejama o ~ovjekovom padu i uzdizanju. Ali, autor neprestano ponavlja jednu
te istu gre{ku zaboravljaju}i transcendentalnu usmjerenost cijele pjesme, ka~e}i se udice kon-
vencionalne simbolike celestijalnih motiva, ne uspijevaju}i da u njima vidi o~u|enost jednim
novim smislom koji im je pjesnik udahnuo. Izjedna~avanje funkcija parova semanti~kih je-
dinica na djelu je i kod analize distiha „I jo{ dublje i jo{ ja~e/Iza {utnje iza tma~e“, gdje ’tma~a’ i
’{utnja’ predstavljaju za Mahmut}ehaji}a jedno te isto, kao da su u pitanju posve zamjenjive
rije~i: „U o~aju svoje nemogu}nosti da uza|e u nebo (~ovjek) vra}at }e se svome lutanju zemaljskom
povr{i. A kada ni tu ne na|e ni{ta ~ime bi zadovoljio svoju potrebu da se smiri, okretat }e se svemu {to je
iza povr{i i tvrdo}e, svemu {to je iza {utnje i tma~e.“ (142) Prema Mahmut}ehaji}evom interpreta-
tivnom receptu svaka poezija sa nasumi~no razbacanim celestijalnim i naturalnim motivima,
91

AKT.indd 91 6/5/2013 7:02:10 PM

 BOSNIACA
sa ~vrstim ritmom podatnim numerolo{kim ~itanjima, postaje dobra i kvalitetna poezija, jer
mo`e biti tuma~ena kao da je u okviru Po~ela. Kada Dizdar ka`e „Gdje pijetlovi ne pjevaju/Gde
se ne zna za glas roga“ kao da evocira narodnu kletvu/poslovicu 6, igraju}i se sa simboli~kim
smislom pijetlovog pjevanja kao ozna~avanja po~etka novog dana, odnosno konstatiraju}i
da je podru~je Modre rijeke toliko daleko da je nedotaknuto zvukom roga, pravljenog od
strane ljudskih ruku. Mahmut}ehaji}evi pijetlovi se, u duhu kur ’anskog tuma~enja, ogla{ava-
ju samo kada ugledaju an|ela, no on se ni na tom mjestu ne}e zapitati za{to u podru~ju Mo-
dre rijeke nema pjetlova, pa tako ni an|ela, on naprotiv raste`e svoje perinijalno tuma~enje
kur ’anskog mita, proma{uju}i poentu stiha. To se naro~ito primje}uje pri tuma~enju stiha
„iza uma iza boga“, jer, prema dosada iznesenim tezama, nema ni~eg {to je van bo`anske
Jestine, niti njegovog bo`anskog Uma, no, Mahmut}ehaji} izuzetnim misaonim naporima
uspijeva dosko~iti i tom stihu koji bi ina~e mogao minirati ionako nestabilnu gra|evinu njego-
ve interpretacije: „Bogu se sve vra}a. Samo u tome povratku razrije{ene su sve razlike. Svaka razina
postojanja i daje raz-umsku vezu s Bogom. A povratak prevodi ~ovjeka iza svake razine po-stojanja, a
to zna~i iza svake slike Boga koju prima kao Boga. Zato je njegov povratak, ili ozbiljenje njegove ljubavi
prema Bogu u znanju Njega, iza Uma i iza Boga.“ (155) Te{ko je povjerovati da je u pjesmi u pita-
nju neka ’slika boga’, eventualno neka religijska percepcija vrhovnog bi}a, me|utim, ozra~je
pjesme ne govori o mahmut}ehaji}evskom uzlasku, nego neizvjesnosti i prestanku va`enja
svih uvrije`enih shvatanja onoga {to ~ovjeka ~eka iza smrti, u onostranosti.
I kod relativno prozirnog stiha kao {to je „Ima jedna modra rijeka“ Mahmut}ehaji} ispisuje ne-
koliko stranica sadr`aja koji se ovime potvr|uje kao ve} pripremljen, nepovezan s njima, iako
ih navodi u zaglavlju. On se prepu{ta tako opravdavanju pjesnika: „Jestina je jednina. Sve {to je
o Njoj re~eno mora biti pore~eno da bi imalo {ta od smisla govora. „Razmi{ljajte o svemu“, ka`e Vjesnik,
„ali ne razmi{ljajte o Bo`ijoj Jestini“ A Pjesnik veli da „ima jedna modra rijeka“. Ako on govori o Jestini,
valjalo bi sa strahom ispitati te njegove ~etiri rije~i.“ (156) Jedno uistinu vrijedno zapa`anje ti~e se
govora o ’{irini’ i ’dubini’, ali samo ukoliko je o~i{}eno od perinijalnog balasta: „Kazati za Jesti-
nu „{iroka je duboka je“ zna~i priznati besmisao ~ovjekova govorenja ako se Ona u njemu ne obznanjuje.“
(157) Zaista, opa`anje ljudskim ~ulima postaje besmisleno kada je u pitanju opa`anje onoga
{to predstavlja Modra rijeka – ali u tome i jeste smisao pjesni~kog postupka, a ne: „To da je „{iro-
ka i duboka“ ozna~ava otvorenost ljudskoga jastva da se isprazni od svega nezbiljnog i u se primi Zbiljno.
To ~ini jastvo, u njegovoj krajnjoj mogu}nosti, rijekom bez dna i obala.“ (157) Sli~no je i sa distihom
„Sto godina {iroka je/Tisu} ljeta duboka jest“, gdje je vremensko odre|enje prostora sredstvo
istovremeno i o~u|enja i obesmi{ljenja ljudskih mjera pred nemjerljivim kontinuumom iskus-
tva smrti. O distihu „O duljini i ne sanjaj/tma i tmu{a neprebolna“ on ka`e: „Pjesnik je vodi~, pa
vo|enome ka`e: „O duljini i ne sanjaj, Tma i tmu{a neprebolna“. Time on putnika okre}e njemu samom,
jer smisao putovanja jeste da sve bude otkriveno u putniku, i to kao njegovo blago.“ (168) Zbog ovog
minimalnog utemeljenja u tekstu, ovo tuma~enje mo`e se ocijeniti kao jedan od svjetlijih pri-
mjera, me|utim, njegov ’optimizam’ i neizlje~iva potreba Mahmut}ehaji}a da tuma~enju pri-
lazi ne kao tuma~, nego kao vodi~, ~ine da se isti stihovi istaknu od ozra~ja cjelokupne pjesme
kao da nisu njen dio.
Finale interpretacije bavi se posljednjim stihom („Valja nama preko rijeke“) ~iji imperativni
ton on ne vidi kao krajnji iskaz neminovnosti ljudske smrti, jer mu taj jednostavni, prozirni
smisao, u njegovoj bezumnoj potrebi da joj silom utisne zna~enje, nije dovoljan: „Iskaz „valja
nama preko rijeke“ upu}uje na nemogu}nost dostizanja Jestine razmi{ljanjem.“ (175) Isto poglavlje
zaklju~uje da je Modra rijeka, zapravo „Rijeka `ivota“, te se sugestivno, kroz fusnotu 7, bilje`i
kur’anski ajet o rajskim rijekama, {to bi, trebalo dati islamski okvir ovom simbolu, a potom,
u istoj fusnoti, navodi neke vlastite ’rije~ne’ metafore, ~ime se pe~ati ova sugestivna, ali kri-
ti~ki posve neodr`iva slika. Sli~nom strategijom koriste se i brojne srednjo{kolske ~itanke koje
kao vid interpretacije izla`u sugestivni islamski mit o Sirat-}upriji, zakidaju}i ~itaoca za onaj
gorespomenuti gr~ki mitolo{ki okvir. Napokon, dugom i nepovezanom Zaslovu, sabiraju se
92

AKT.indd 92 6/5/2013 7:02:10 PM

 BOSNIACA
zaklju~ci bez davanja cjelovite slike, a u njemu se Mahmut}ehaji} posve osloba|a potrebe da
makar i u jednoj re~enici ne spomene pjesmu, ali tako barem ustvr|uje svrhu pisanja svoje
knjige, koja ni u kojem slu~aju nije knji`evna, nego religijska, islamska, misti~na, ezoteri~na,
manipulatorska, kako vam drago.

5. Problem pristupa: nevjerstvo analize objektu

Klju~ni problem ove knjige, ona ta~ka u kojoj je ona izgubila svoj smisao, ali ne i svrhu,
jeste ta~ka u kojoj se odrekla vjernosti svom objektu, poeziji Maka Dizdara, i pre{la u propovje-
dni~ku literaturu. ^itaju}i je ovakvu kakvu jeste, te{ko ju je smjestiti bilo na policu islamsko-
ezoterijske bilo na policu knji`evnokriti~ke literature, {to ina~e ne bi bilo sporno, jer historija
knji`evnosti, a i filozofije, poznaje brojne primjere uspje{nog oplo|avanja jednog diskursa
drugim. Me|utim, ovdje na djelu imamo, prije svega, odsustvo autorove iskrenosti pri defi-
niranju namjere, a i namjene svoje studije, a potom i neadekvatnost njegovog pristupa anali-
ziranoj materiji. Da je knjiga od po~etka bila zami{ljena kao knji`evnokriti~ka studija, morao
bi se, makar kroz proces pisanja, formirati neki metod ili pak kombinacija razli~itih metoda.
[to se ti~e svrhe, nju je Mahmut}ehaji} odredio kao ukazivanje na skladnu uzajamnost vjesni~ke
mudrosti i pjesni~kog otkrovenja. (7) No da li je to dovoljna ograda od mogu}nosti kritike iz
knji`evnokriti~kog rakursa koji zahtjeva bar minimalnu znanstvenost u pristupu i uvjerljivost
u tuma~enju knji`evnog teksta ili njegovog povezivanja sa kontekstom? Mahmut}ehaji}ev
’metod’ ne posjeduje nijednu po`eljnu karakteristiku knji`evnokriti~kog metoda osim svog
pseudofilozofskog okvira koji naziva philosophia perennis i koji mu daje osnovne principe,
izlo`ene u jednoj jedinoj fusnoti na po~etku knjige, te terminologiju koja je to te mjere nepre-
cizna i nedefinirana da se terminologijom i ne mo`e nazvati, nego tek metaforikom, i to popri-
li~no slabom, pa ~ak i kada je preuzeta od samog pjesnika. Metodologije dakle nema, postoji
samo u~itavanje, trpanje stihova u ladice po`eljnih koncepata, interpretativna akrobatika, ka-
ko bi rekao Andrew Baruch Vachtel, na kojoj bi mu pozavidila svaka utvara marksizma koja je
opsjedala uklete ku}e tekstova bosanskohercegova~kih pisaca.
No ukoliko ~italac i sa minimumom dobre volje nakon prolaska kroz nesavladivo manipu-
latorski tekst Mahmut}ehaji}a zastane i razmisli do}i }e do zaklju~ka da perinijalni metod,
ako takvo {to uop{te mo`e biti osmi{ljeno, zapravo nema {ta raditi u knji`evnokriti~koj inter-
pretaciji. Naime, univerzalnost i sveobuhvatnost jedne takve metodologije, jednog takvog
pristupa, nikada se ne mogu dovoljno partikularizirati da bi se adekvatno pro~itali svi oni
skriveni tonusi, profinjene nijanse jednog istinski kvalitetnog knji`evnog djela. U tom smi-
slu, ’tradicijska teorija knji`evnosti’, kako je naziva Mahmut}ehaji} u jednom drugom poku-
{aju perinijalne interpretacije, ~itaocu nema {ta novo ponuditi, jer bi svaka interpretacija bila
ista. Knji`evnome djelu ne mo`e se pri}i sa celestijalnih visina ontologije. Njemu je potrebno
partikularno jednako kao i univerzalno, individualno jednako kao i kolektivno, duhovno kao
i socijalno, ali prije svega: esteti~ko i eti~ko adekvatno mjerilo. U ’nemjerljivoj’ Mahmut}eha-
ji}evoj ’kona~noj realnosti’, kako bi rekli budisti, svaka bi se knji`evnost doticala istih funda-
mentalnih pitanja koja se ti~u ~ovjeka odra`enog u oku nekog boga. Knji`evnost nastaje i
opstaje u kalu zemlje, u impulsu gole materije, u zasjenku ~ovjekove smrtnosti. Tu treba biti
i ~itana, i tuma~ena.

1 „U spomenutom protivideologijskom obratu, Dizdarev Spava~ govori iz slijeda „smrt-san-java“. Na taj su

na~in ~ovjek, nebo i zelja uzdignuti na metafizi~ki nivo, ~ime se, istovremeno, poni{tava ideologijska dogma
o mjerljivome svijetu kao jedinom. ^itatelji knjige Kameni spava~ to su vi{e osje}ali nego shva}ali, jer su im
nedostajala cjelovita znanja o tradicijskoj intelektualnosti. Nedostajala su im, jer su ona bila gotovo posve za-
mra~ena ideologijskim obe}anjima i pokretima u devetnaestom i dvadesetom stolje}u.“ (7)

93

AKT.indd 93 6/5/2013 7:02:10 PM

 BOSNIACA
2 „I pjesnik i Vjesnik imaju svoj iskaz izvan svoje volje. U slu~aju pjesnika, ta izvanjska dubina ili visina mo`e biti dosegnu-
ta preko Svetoga Duha, ali i preko pojava koje pripadaju druk~ijim razina postojanja, kakve su, naprimjer, d`inovi. Pjesnik
mo`e govoriti u obuzetosti njima ili obd`injenosti.“ (Mahmut}ehaji}: 185)
3 Odnosi se na knjigu Tajna Hasanaginice, istog autora.
4 „U svakoj mo}noj pjesmi jezi~ki je oblik pot~injen su{tini, i to uklju~eno{}u u pjesnikovu unutarnju spozna-
ju.“ (187)
5
„A sve je to postignuto veoma prostim oru|em. To oru|e je – nabrajanje. Pravljenje spiska. Sve {to se na{lo
na tom spisku uhva}eno je u letu, nasumce, slu~ajno, ali kad je ve} u{lo u niz, prestaje na njega djelovati zakon
slu~aja, a zakon strukture po~inje ga pot~injavati, preobra`avati korjenito. Nabrajanje, jukstapozicija, ovdje je
koliko sredstvo sre|ivanja, toliko i sredstvo razgra|ivanja.“ (Marko Ve{ovi}, Bilje{ke uz Modru rijeku, iz: Na ledu
zapisano, Esejistika Zid, )
6
„Prvi stih je neka vrsta citata. Opominje na formule iz bajalica kojima se odgoni bolest u daleku zemlju „gdje
sjekira ne sije~e, gdje pijetao ne poje“ i sli~no. (Marko Ve{ovi}, Bilje{ke uz Modru rijeku, iz: Na ledu zapisano, Esejis-
tika Zid )
7
„Pjesnikovo prihvatanje da „valja nama preko rijeke“ otvara vi{e presudno va`nih pitanja. Rijeka o kojoj on
govori jeste „jedna modra rijeka“. Nije ni mlije~no bijela ni vinsko rujna, ni medno `uta, to je „Rijeka `ivota“.
(…) Uspravan put ili uzla`enje ozna~ava prijelaz preko Raja ili preko njegovih rijeka (Kur’an, 47:15) „ Ovo je
prikaz raja obe}anog svjesnim: u njemu su rijeke neustajale vode, rijeke mlijeka nepromjenljivog ukusa i rijeke
vina – ugodnog pija~ima, i jo{ rijeke ~istoga meda; i svakog vo}a u njemu ima za njih, i oprost od njihovog Go-
spoda. Te su rijeke mno{tvo ~ovjekovih `ivota od ~asa do ~asa prema vje~nosti. Iza svake rijeke vode je rijeka
mlijeka, kao odnos ro|enog s majkom, a potom i rijeka vina, kao zanos u nastojaju da se iza mno{tva ili iza
zastora na|e Voljeni.“ (208)

94

AKT.indd 94 6/5/2013 7:02:10 PM

 BOSNIACA

Harun Dinarevi}: Tekst, kontekst, ideologija

(Vedad Spahi}. Tekst, kontekst, interpretacija. Grafičar - Centar za
kulturu i obrazovanje, Tuzla-Te{anj, 1999.)
Knjiga Tekst, kontekst, interpretacija se pojavljuje u periodu kada jo{ uvijek postoji nasu{na
potreba dr`avnih ideolo{kih aparata, u ovom slu~aju partikularno shva}enih, tj. etni~ki, da
zacementiraju zvani~nu ideologiju i (re)kanoniziraju knji`evne (i neknji`evne kako }emo vid-
jeti) tekstove za koje smatraju da dolaze iz odre|ene, etni~ki vi|ene, kulture. Iako ova knjiga
ne spada u glavni tok knji`evno-teoretsko-kriti~ke produkcije proizi{le iz dr`avnih ideolo{kih
aparata, ona kao fakultetski ud`benik svakako daje solidan doprinos odr`avanju jedne ide-
ologije.
Prvi ogled u knjizi pod naslovom Tekst i kontekst djelimi~no proma{uje ono {to sam naslov
denotira; odnos teksta i konteksta. Tekstovi koje ovdje autor obra|uje jesu srednjovjekovne
povelje i darovnice pojedinih banova/kraljeva iz srednjovjekovne Bosne. Po~etak ogleda ~ini
neka vrsta pregleda, uglavnom historijske literature, u kojima se obra|uje ova tematika, a
povremeno autor pose`e i za valorizacijom tih tekstova. Spahi} ocjenjuje da „prva relevant-
na proniknu}a u estetsku bit pojedinih stilski i literarno reprezentativnih tekstova povelja
tako|e su tekovina Mehmedalije Maka Dizdara“(7). Oslanjaju}i se na Dizdara kao za~etnika
ideje o literarnim elementima u pojedinim vrstama srednjovjekovnih tekstova, Spahi} plasira
tezu da „ako knji`evnim djelima imamo smatrati one pisane tvorevine u kojima preovla|uje
estetska funkcija onda je ova darovnica, bez obzira na vanliterarnu namjenu (boldirao H.D.)
i nefikcionalnost si`ea, umjetnost par exellence.“(16) [ta je ova „namjena“ do funkcija? Prim-
jetno okoli{anje i nejasno izno{enje teze ukazuje na to da ni sam autor nije potpuno siguran
u tvrdnju da u jednom tekstu napisanom funkcionalnim stilom dominira estetska funkcija.
Ve} na idu}oj stranici autor o statusu povelja ka`e: “Treba ipak napomenuti da se u slu~aju
povelja radi o tvorevinama „na me|i“ knji`evnoga statusa gdje pojam teksta i nije mogu}e
odvojiti od konteksta i kod kojih i kontekst treba shvatiti kao specifi~nu sastavnicu teks-
ta.“(17) Odbijanje da se srednjovjekovne povelje i darovnice kontekstualiziraju, te da se na
taj na~in sagledaju kao tekstovi pisani funkcionalnim stilom, {to bi zna~ilo da su neknji`evni
tekstovi, autora ovog ogleda vodi u pravcu iniciranje jedne teze koju se ne usu|uje sam
formulisati, nego je protura zamagljenu i nedore~enu, e da bi u~inio va`an korak u kanon-
izaciji povelja i darovnica kao knji`evnih tekstova. Kada je u nemogu}nosti da svoju tezu
doka`e, autor iznese neku proma{enu misao kojom eskivira zadatak da je obrazlo`i, pa tako
u prethodnom navodu on pominje tobo`nu nemogu}nost razdvajanja teksta i konteksta u
poveljama. Kako svoje nadahnu}e za navedene ideje autor tra`i kod Dizdara, potrebno je
re}i da Dizdar povelje i darovnice nigdje ne naziva knji`evno{}u, nego ih jednostavno na-
ziva spomenicima1. Spahi} je te`io da napravi iskorak u odnosu na Dizdarov pogled na ovu
vrstu tekstova, ali se nije usudio da u~ini presudan korak, te je njegova misao ostala na nivou
sofizama.
Proma{ivanje konteksta ogleda se i u autorovom pozivanju na estetiku recepcije, pa
nam ka`e da srednjovjekovni administrativno-pravni spisi „dana{njem ~itaocu djeluju u
knji`evnom smislu kao istinsko osvje`enje.“ (11) Koji to dana{nji ~italac (u zna~enju koje rije~
~italac ima u teoriji recepcije), osim autora i nekoliko akademika, ~ita srednjovjekovne admin-
istrativne-spise, tj. osvje`ava se njima, ostaje nepoznato. Sinhroni pogled na stil povelje, osobi-
to na povelju Stjepana Toma{evi}a za ~iji stil autor ka`e da je „vanredno lijep“(13) i da se njen
„stilogeni potencijal (za dana{njeg ~itaoca, osobito) nalazi u pu~kim leksemama („nov{tina“ i
95

AKT.indd 95 6/5/2013 7:02:10 PM

 BOSNIACA
„zavrt’ica“/podvala, npr.)“, autora dovodi u situaciju da ponovo iznevjeri naslov svoga teksta.
Evaluaciju stila pojedinih povelja pogre{no je iznositi na osnovu subjektivnih ~itanja nave-
denih tekstova. O~ekivali bismo da autor donosi ovakve zaklju~ke ~itanjem vi{e razli~itih tek-
stova stilsko-funkcionalno bliskih ovome, te da uporednom analizom poku{a pokazati koje to
stilske osobine izdi`u ovu povelju iznad ostalih tekstova ove vrste, ali autor to ne radi. Metod
kojim se koristi da bi do{ao do zaklju~aka nama ostaje nepoznat. Ljepota stila koju Spahi} vidi
u poveljama koje ~ita, navodi ga da iznese ve} pomenute teze o „dominaciji estetske funkcije“
u pojedinim poveljama. Takvo izvo|enje zaklju~aka proizvod je diletantskog stereotipa o lij-
epom stilu kao isklju~ivo literarnoj osobini.
Ima u prvom ogledu jo{ zabrinjavaju}e nesuvislih re~enica, poput one o opisu boja iz
Dabi{ine darovnice: “Impozantna romanti~arski uzvitlana slika bojnog okr{aja i pobjede bo-
sanske vojske predstavlja drevno ovaplo}enje visokih stilsko-izra`ajnih mogu}nosti bosansk-
oga jezika.“(19) Da bi pokazao to drevno ovaplo}enje visokih stilsko-izra`ajnih mogu}nosti
bosanskoga jezika, autor navodi sljede}u re~enicu iz darovnice: „I gledamo na{im o~ima gdi
na{i virni polivahu svoje svitlo oru`je krvju tura~kom od udarac ma~nih kripkijeh ih desnice
ne {tede}e se nam poslu`i, a svoje mi{ice nasladiti v’ poganskoj krvi“. A onda na istoj stranici
autor nastavlja svoje morbidno poimanje stilsko-izra`ajnih mogu}nosti bosanskoga jezika,
pa ka`e: “I uistinu, sintagme „polivahu svoje svitlo oru`je krvju tura~kom“ i „svoje mi{ice
nasladiti v poganskoj krvi“ do paroksizma dovode patriotski naboj primalaca (sic!), {to je u
tom nemirnom vremenu bilo prijeka strate{ka potreba. “(19) Stavljanje rije~i „patriotski“ u
kontekst srednjovjekovlja, gdje je takva vrlina (za autora!) bila nepoznata, u najmanju ruku je
problemati~no. Srednjovjekovno }udore|e koje djelomi~no proizilazi iz feudalnog dru{tveno-
politi~kog koncepta, poznaje odanost nadre|enim vazalima ~ija je krajnja ovozemna instanca
kralj, a onostrana bog. Nacija-dr`ava jo{ uvijek ne postoji, tako da o patriotizmu ne mo`e biti
govora, bar {to se ti~e dana{njeg zna~enja te rije~i.
Ve} i u narednom ogleda autor se koristi zloupotrebom termina, ponovo mije{aju}i kon-
tekste, e da bi kanonizirao dijaka Dra`eslava kao pjesnika. Simptomati~an naslov eseja Pjesnik
Dra`eslav nespretan je poku{aj da dijaku dodijeli zanimanje koje on jednostavno nije imao.
Ponovo autor proma{uje kontekst, ponovo govori o dana{njem recipijentu koji bi ~itao
Dra`eslavove povelje, navode}i kojekakve dosjetke o tome ko je pjesnik, ali sve uzalud, jer
jednostavno dijak nije pjesnik. Po~etak ogleda je obilje`en ponovnim izno{enjem teze da „u
nemalom broju povelja estetska funkcija preovla|uje”. Ako stilistika ka`e da estetska funk-
cija mo`e biti zastupljena i u pojedinim funkcionalnim stilovima, onda autor ovu misao
transformi{e, te kod njega rije~ „zastupljena“ biva preobra`ena u „preovla|uje“. Estetska
funkcija ne mo`e „preovladavati“ u administrativno-pravnom tekstu. Ta~ka.
Esej Bejt i stih najlapidarniji je tekst ove knjige, skoro dovoljno lapidaran da mo`e stajati i
kao enciklopedijska jedinica. U njemu se Spahi} referi{e na uglavnom doma}e autore koji su
pisali o bejtu, iznosi nekoliko op}epoznatih osobina bejta, njegove su{tinske prirode i veza-
nosti za islamsko poimanje svijeta. Me|utim, u tekstu se nigdje ne spominje historija bejta,
kako i kada je mogao nastati, tj. razvijati se. Tek na kraju eseja postoji jedan zanimljiv poku{aj
da se na primjeru poka`e razlika izme|u pravog bejta i pseudo-bejta kojeg su upotrebljavali
Vraz i ]ati}. Pore|enje tri pjesme ostaje tek na nivou uop}enih poeti~kih odlika, bez da autor
ulazi u dublju analizu sve tri pjesme, te ovo pitanje ostaje tek na~eto.
Poetski vrhunci islamske epigrafike u Bosni i Hercegovini jeste tekst ispunjen
metodolo{kom kolizijom, kao {to je uostalom ispunjena i cijela ova knjiga. Mijenja autor po
potrebi pristupe i reference, proturije~e}i tako svojim prethodnim tvrdnjama. Prethodno
poglavlje o bejtu bilo je obilje`eno i autorovim naporom da poka`e kako je bejt ontolo{ki
razli~it od europskog stiha, a ve} u ovom poglavlju se poziva na jednu europsku metodolo{ku
tradiciju kao {to je strukturalizam da bi objasnio jedan bejt: “Strukturalisti~kom pak ~itanju
skloniji analiti~ar vjerovatno bi svu tajnu vidio u naoko neznatnim pomjeranjima odnosa
96

AKT.indd 96 6/5/2013 7:02:10 PM

 BOSNIACA
unutar ve} uspostavljenih, normom fiksiranih zna~enja, koje stvaraju novo zna~enje. A taj
filigranski otklon od norme ovdje je ostvaren kao tzv. minus postupak, pjesnikovim izbjega-
vanjem da za ozna~avanje kuge upotrijebi loci kommuni – eufemiziraju}u („rajska ptica“ npr.)
ili pak ekspresivnu („avet smrti“) metaforu na mjestu gdje se ona o~ekuje.“(57) Navedena
interpretacija je doista legitimna iz strukturalisti~ke (Lotmanove) perspektive, ali ve} nekoliko
stranica poslije autor postaje nedosljedan; u tarihu koji ne sadr`i bilo kakvu inovativnost koja
}e uticati na strukturu samog epigrafa, Spahi} i dalje vidi neku zagonetnu ljepotu: “Ako se
pitamo u ~emu je taj novum kojim nas opsjenjuje ova poetska slika uzalud ga tra`imo kako
na sadr`ajnoj tako i na stilsko-retori~koj razini. Ni~ega novog jednostavno nema.(…) Tajna je
u onom iznena|enju poznatim – o~u|enju (V. [klovski) definiranom kao sposobnost umjet-
nosti da nam otkriva svijet koji smo prestali primje}ivati zato {to nam se percepcija automati-
zovala.“(65) Prosje~an student knji`evnosti zna {ta je postupak o~u|enja, ali autor navedenih
redaka ne zna. Za formaliste o~u|enje nije nikakvo „iznena|enje poznatim“ nego predstavl-
janje ne~eg poznatog na nov na~in, a sve to putem forme, tj. inovativnom upotrebom jezika.
Ako u ovom tarihu nema ni~eg novog na „stilsko-retori~koj“ razini, kao {to i sam autor ka`e,
kako onda mo`e biti govora o o~u|enju. Jedino o~u|enje ovdje je autorovo shvatanje pojma
o~u|enje. Upadaju}i u }orsokak jer ne `eli u tarihu kojeg navodi vidjeti samo obi~nu kulturnu
konvenciju, Spahi} falsificira zna~enje jednog tako op}eg termina u knji`evnoj teoriji, samo da
bi dodijelio neku vrijednost tom tarihu.
U mnogim epigrafima Spahi} vidi i osobine koje transcendiraju referencijalnost na samog
rahmetliju kojem je pojedini tarih namijenjen, pa kao takvi se mogu odnositi i na ~itav
bo{nja~ki narod.
Umrli rahmetli, milosti Allaha potrebit,
Hasan-pa{a. Fatihu mu prou~i!
Navedeni zavr{etak jednog tariha za Spahi}a su: “Stihovi li{eni konvencionalnih glorifi-
kacija, nerijetko posve neprili~nih, `ivotno su uvjerljiviji i bliskiji duhovno-emocionalnom
profilu prosje~nog Bo{njaka, „~ija je opskrba za vje~nost“ ba{ skromna.“(59) Velika skromnost
prosje~nog Bo{njaka jo{ je utjelovljena u tituli pa{e.
U jednom tarihu posve}enom Mahmut-pa{i Tuzli}u prognanom na otok Rodos na kojem
je i umro, sro~enom od strane Fadil-pa{e [erifovi}a, autor primje}uje konotaciju „tragikuma
bo{nja~ke povijesti koja mnogima namjeni zlehud usud progonstva.“(59) Spomen Bosne u
tarihu vjerovatno je autora pobudio da iznosi ovako pretjerane zaklju~ke.
Kada autor ne mo`e da odredi o kojoj se stilskoj figuri radi u nekom stihu, on jednostavno
ka`e da se tu „metafore razu|uju u metonimijskom smjeru“ (67), a natpis sa jednog ni{ana
„suprotan kuransko-hadiskoj pouci“ za autora je „nihilisti~ka misao“:
…Kad bi dizao gra|evine do neba,
Opet se na kraju mora{ zavrijeti pod zemlju…(72)
Da li je ova „nihilisti~ka“ misao protivna ovom ajetu: “Od zemlje vas stvaramo i u nju vas
vra}amo i iz nje }emo vas po drugi put izvesti.“ (Ta ha,55).
Predmet teksta „O Pozivu na viru, jo{ jednom“ jeste jedan stih iz istoimene Hevaijine al-
hamijado pjesme. Sporni stih glasi: Hod’te nami vi na viru. Spahi} u tekstu izla`e prikaz dvije
opre~ne struje, historijski nekompatibilne, ~ije su interpretacije ovog stiha suprotstavljene;
dok jedna u njemu vidi poziv pjesnikov kom{ijama kr{}anima da pre|u na islam, druga sma-
tra da je stih poziv na toleranciju, poziv na viru kao poziv na me|usobno povjerenje. Nakon
{to iznese nedostatke obiju teza, autor prelazi na odbranu Osmanske imperije: “Odnosi Os-
manlija prema kr{}anima i me|usobni odnosi doma}ih muslimana i kr{}ana tema su bro-
jnih historiografskih istra`ivanja. Uprkos pojedina~nim malicioznim nastojanjima (Andri}eva
doktorska teza npr. (sic!)) preovla|uje saznanje da se autenti~ne harmoni~ne forme bosan-
ske multikonfesionalnosti etabliraju upravo u periodu osmanske vladavine.“(81) Dakle, za
Spahi}a su svi kr{}ani samo kr{}ani: katolicizam, pravoslavlje i crkva bosanska su isto, me|u
97

AKT.indd 97 6/5/2013 7:02:11 PM

 BOSNIACA
njima nema razlika. Tek dolazak islama omogu}uje „autenti~ne harmoni~ne forme bosanske
multikonfesionalnosti“. Harmonija je, dakle, klasna razlika zasnovana na religijskoj (nemus-
liman ne mo`e biti feudalac). Na idu}oj stranici nam se postavlja retori~ko pitanje: “Nije li
prirodno da i pjesnik, iskreni vjernik, na svoj na~in obilje`i i podr`i taj sveobuhvatan i in-
tenzivan proces.“(82) Agitacija je sasvim legitimna funkcija poezije, prirodno je da pjesnik
tvorac propagande, pogotovo kad je u pitanju tako sveobuhvatan proces. Otkud onda katolici
i pravoslavci u BiH danas ako je proces islamizacije bio tako sveobuhvatan, kako je uspio da
ne obuhvati pripadnike spomenutih konfesija?
Autor se na kraju „usu|uje“ da iznese i svoj stav o samom stihu i refrenu u kojem se stih
nalazi 2: “Mi{ljenja smo, dakle, da se razumijevanju smisla spornog refrena mogu}e pribli`iti
ako se osnovna idejno-emocionalna komponenta pjesme – vjersko osje}anje, u postupku
tuma~enja prihvati kao integrant svih drugih supsumiranih zna~enja. Pritom na{u strategiju
nipo{to ne `elimo apsolutizirati, jer, mo`da, umjesto da vu~e k izlazu, i na{a nit samo pravi
nove ogranke hermenauti~kog labirinta.“(83) Iako je u svom mi{ljenju boja`ljiv i nesiguran,
Spahi} bje`e}i od rasprave koju je sam inicirao iznosi jedan opravdavaju}i stav, te je tako
sporni stih podre|en „vjerskom osje}anju“ pjesnika. Sa zna~enja stiha, autor prelazi na smis-
ao refrena. Na kraju ostaje nebitno zna~enje stiha, jer je ono ionako podre|eno „vjerskom
osje}anju pjesnika.“ Tako autor na kraju upada u zamku problema kojeg je i sam na po~etku
ogleda naveo: “Povijest knji`evnih interpretacija doista ukazuje da su nova tuma~enja nasta-
jala onda kada se javljao novi kod ~itao~eva saznanja, nov na~in gledanja na svijet. Tada se
ra|ala i potreba za preozna~ivanjem svijeta, koja je, ve} u za~etku, disciplinirana vladaju}im
ideologemama, ~esto neizlje~ivo inficirana prokrustovskim sindromom odsijecanja ili nateza-
nja gra|e prema ar{inima i interesima aktuelne ideolo{ke konjukture.“(74)
Sljede}a tema koja okupira Spahi}a ponovo je jedan stih, ovaj put stih iz „slavne bo{nja~ke
balade Hasanaginice“ (85):
A ljubovca od stida ne mogla...
Za „ovo veliko djelo svjetske knji`evne ba{tine“(85) autor ponovo u jednoj fusnoti navodi
da je bo{nja~ko, valjda napominju}i ~itaoca da nikako ne smije smetnuti s uma tu okolnost.
Naravno, u nastavku nam postaje jasno da za autora ovo postaje temeljno pitanje balade. Nje-
govo „tuma~enje polazi od premise da u islamskim dru{tvima totalitet `ivota ima svoj iskon
i ukon u vjeri koja ne poznaje zapadno-kr{}anskoj tradiciji imanentu divergenciju individu-
alnog i kolektivnog.“(87) „Za Hasanaginicu stid je istovremeno i jedno i drugo, nikada samo
jedno ili samo drugo, isto kao i za narodskog pjeva~a koji nije osje}ao potrebu da ga dodatno
poja{njava po{to su slu{aoci takav stid razumjeli i podrazumijevali“(88) Spahi}eva pogre{ka je
u tome {to }udore|e u islamskim dru{tvima shvata u idealno-pozitivnom smislu, kao da svaki
poseban ~ovjek u islamskim dru{tvima dosljedno prati zahtjeve kolektivnog morala. Samo u
takvom slu~aju ne bi postojala divergencija izme|u individualnog i kolektivnog. Nema samo
islam pretenzije da obuhvati ~ovjekov `ivot u totalitetu, kr{}anstvo, pa i ve}ina drugih religija,
zasnovani su na istim principima, samo je pitanje koliko je u tome i kada neka religija imala
uspjeha. Ako se Hasanagincin stid podrazumijeva i proisti~e isklju~ivo iz }udore|a, po ~emu
je onda to ova balada specifi~na? Otkud onda toliko odu{evljene njome i posebno navedenim
stihom, ako se tu radi o jednoj op}eprihva}enosti? Spahi} ponovo izbjegava da u svojoj inter-
pretaciji vidi postoje}i specifikum i da ga kao takvog objasni. Svo|enjem na op}ost on, para-
doksalno, oduzima vrijednost balade koju je na po~etku eseja sam zadao. Za njega je „zbivanje
u Hasanaginici u stvari simptom krize tradicionalnog morala na bosanskim prostorima.“(92)
Potrebu za „rekonstrukcijom duhovno-dru{tvenog konteksta u kome je balada nastala“ autor
vidi u najmanje dva razloga, od kojih je jedan: „U zaborav utonuli arhetip plemenite, vjerne
i stidne Bo{njakinje na{a je etnopsiholo{ka ba{tina, neizbrisivi trag u najdubljim slojevima
na{e kolektivne (pod)svijeti, trag koji, po tome {to jeste, zaslu`uje da ga s ponosom evoci-
ramo.“(93) Hasanaginica ovdje vi{e nije ni bitna, bitno je da iz podsvijesti i{~upamo arhetip
98

AKT.indd 98 6/5/2013 7:02:11 PM

 BOSNIACA
patrijarhalne poslu`ne `ene, da evociramo taj „neizbrisivi trag“, jer zaboga, {ta je Bo{njakinja
ako nije „vjerna i stidna“.
Prikaz knjige „Bosanskomuslimanska epika“ D`enane Buturovi} predmet je Spahi}evog
zanimanja u ogledu Pozitivisti~ki bonus. Kroz njega se provla~e pitanja o metodi i centralnim
temama koje navedena autorica istra`uje. Indikativnim zanimanjem za odnos historijskih ~in-
jenica i epskih pjesama Spahi} dosta toga govori o vlastitoj ideologiji. „Visok stepen histori-
jske vjerodostojnosti, kao bitna i rano zapa`ena karakteristika bo{nja~ke epike, na odre|en
na~in oblikuje i upravlja tok Buturovi}kinih istra`ivanja.“(101) Za pjesmu Gojeni Halil i Filip
Mad`arin autor ka`e: “Historijska istina, ma koliko si`e u pojedinostima odstupao od nje, ja-
vlja se u pjesmi u koncentriranom vidu“. Mo`emo mi ~itati, po Spahi}u, i epske pjesme kao
historiografiju. Ima u njima „historijske istine“ na pretek, bez obzira {to “si`e u pojedinostima
odstupa od nje.“ Autor valjda ne razumije da si`e ne mo`e odstupati od historijske istine,
nego od historijskih ~injenica. Ili mo`da zna, pa svjesno izbjegava upotrebu termina ~injenica,
a koristi mnogo apstraktniji „istina“ da bi nas uvjerio da je bo{nja~ka epika zasnovana na
„historijskoj istini“. „Historijska istina“ je valjda ne{to vi{e, ne{to obuhvatnije, od historijskih
~injenica. Poistovje}ivanje jednog kolektiva sa epskim pjesmama dovodi taj kolektiv u stanje
da vjeruju kako je kroz te pjesme prikazana jedna „historijska istina“. Bilo je tako kako mi
vidimo da jest i nikako druk~ije.
Ponajbolji ogled u ovoj knjizi nosi naslov Islam u ]ati}evoj poeziji. Iako autor svoj tekst pono-
vo oboga}uje dozom nacionalnih i religijskih ideolo{kih pretpostavki, u njemu imamo zanim-
ljiv Spahi}ev poku{aj da pjesmu Teubei-nesuh odredi kao prelomnu pjesmu u ]ati}evu opu-
su, gdje ona dolazi kao granica izme|u ]ati}a romanti~ara i ]ati}a moderniste. Me|utim, ovaj
poku{aj je samo usputna stanica u razmatranju ciklusa Religiozni soneti. Mo`da bi ovaj esej bio
uspje{niji da se autor zadr`ao na analizi samo ove pjesme, jer njegov krajnji zaklju~ak o nave-
denom ciklusu je vrlo diskutabilan. Sre{}emo se u ovom tekstu sa opetovanom napomenom
o islamu koji „nije religija u opsegu europskog zna~enja tog pojma. Islam (te`i da) regulira
ukupnost ~ovjekove duhovne i fizi~ke egzistencije.“(104) Koje je to europsko zna~enje pojma
islam, autor nam ne govori. Kr{}anstvo (u svim svojim oblicima), tobo`e, nema pretenzija na
totalitet ~ovjekove egzistencije. Zatim nam autor za pojedine likove i topose iz Kur ’ana ka`e
da „posjeduju autoritet univerzalnih eti~ko-didakti~kih arhetipa.“(108) Nema tog budiste na
svijetu koji }e re}i da Omer r.a. ili Zemzem vrelo (neki od Spahi}evih primjera) za njega „pos-
jeduju autoritet univerzalnih eti~ko-didakti~kih arhetipa.“ Bilo koji poku{aj predstavljanja
neke religije univerzalnom nosi u sebi malicioznu notu negatorstva prema drugim religijama.
Za Ramazansku ve~er autor nam ka`e da je „pjesma ugo|aja“, a onda nastavlja sa jednom zanim-
ljivom sintezom: “Predak{amski je vakat svetog islamskog mjeseca ozbiljna zornost punog je-
dinstva duha i materije, a to je jedinstvo (sic!) podjednako i tevhid (islamsko u~enje o Bo`ijem
jedinstvu) i Bodlerova l’ analogie universelle.“(112) Na kraju eseja autor name}e zaklju~ak da je
„islam motiv nekoliko najuspjelih pjesama u periodu ]ati}eve poezije“(117), previ|aju}i tako
npr. ciklus soneta „O `eni.“ Izdvojiti pjesme sa motivom islama kao najuspjelije svo|enje je
ovog pjesnika na jednu dimenziju, mo`da i namjerno ignoriranje jednog drugog ciklusa koji
otkriva drugu stranu ]ati}a.
Kontinuiteti i polariteti u Muradbegovi}evoj novelistici tekst je koji ima pretenziju da pra-
ti poeti~ke promjene u prozi ovog pisca. Pojedine interpretacije nekih od novela doista su
legitimne, ali konsekvence koje Spahi} iz njih izvla~i problemati~nog su karaktera. Pitanje
zna~aja i zna~enja Bo{njaka u pojedinim novelama ono je {to u krajnjoj liniji zanima autora. U
noveli robija{ „Muradbegovi} prvi put na~inje jednu od svojih opsesivnih tema – pitanje tzv.
rasnog odre|enja bo{nja~kog naroda i konsekvence suo~enja osobene bosanskomuslimanske
etnopsiholo{ke konstitucije sa izazovima moderniteta“, a poslije dodaje: „Svakako da bi se
dalo diskutirati o genuitetu Muradbegovi}evih pogleda na bo{nja~ku kolektivnu psihologiju.“
(130) Kada pro~itamo pomenutu „novelu“ osta}e nam nejasno o kakvom „rasnom odre|enju“
99

AKT.indd 99 6/5/2013 7:02:11 PM

 BOSNIACA
i „etnopsiholo{koj konstituciji“ autor govori. Naime, narator ove pri~e je lik tipi~an za modern-
izam, on je izgrednik koji kr{i tradicionalne konvencije; pod uticajem jakog libidalnog nagona
i „sevdahlijskog“ zanosa on prekora~uje dozvoljenu granicu a{ikovanja (stupa u tjelesni kon-
takt sa djevojkom), a poslije ubija ~ovjeka kojem se djevojka obe}ala nakon {to je ona, kako
narator ka`e: „Pomislila da sam je obljubio pa ostavio, i posegnula za prvim koji joj se javio…”
U dva navrata, nakon {to ga djevojka prvi put odbija, a drugi put ne `eli poni{titi zadanu
rije~ budu}em mu`u, narator ka`e: “Takav je adet, eto!” Dakle, ne radi se ni o kakvom pitan-
ju “etnopsiholo{ke konstitucije” ({ta god to bilo), nego o odnosu subjekta prema konvenciji,
}udore|u, narodnom moralu, ili kako ve} to nazvali. Govore}i o “predod`benom centru” (ter-
min Spahi} preuzima od Heideggera) kod pisca Muradbegovi}a, Spahi} nam za primjer {ta je,
zapravo, predod`beni centar, daje jednu, tipi~no njegovu, redukcionisti~ku misao: ”U Andri}a
je, primjerice, predod`beni centar do`ivljaj islama kao prepreke duhovnom razvoju Bosne,
kod Selimovi}a to je vizija vlasti kao poroka koji ireverzibilno destruira humanum.”(133) Ova
opasna tvrdnja vi{e nije ni plod autorove `elje da nam objasni {ta je predod`beni centar, nego
adet novijeg vremena da se eto, tek onako, pljune po Andri}u. Esej obiluje cijelim nizom nes-
retnih formulacija koje nema potrebe dodatno analizirati, ali ih je potrebno, zbog potpunije
slike, ovdje navesti. “Ni~eov ishod od filozofije ka poetskoj prozi osta}e u ovostoljetnoj avan-
gardi bez presedana.”(125) Autor vjeruje da u realnom svijetu vlada “uzro~no-posljedi~na
dijalektika” (126), da je Muradbegovi} “emotivnu zaokupljenost temom poku{ao saobraziti
sa elementima ekspresionisti~ke tehnike pretvaranja stvarnosnog materijala u umjetni~ku
~injenicu” (135). Za potrebe teksta kuje naprimjer termin “realni modernizam” (132), koristi
sintagme “ekspresivno rasprknu}e” (140), “vje{ta~ko kalemljenje metafizike” (144) i “dopingo-
vanje pripovijedne dinamike” (144). Sinteza izlaganja o kontinuitetima kod Muradbegovi}a je
sljede}a: ”U svemu tome kod Muradbegovi}a kao kontinuitet opstoji onaj metafizi~ki i eti~ki
napor ka dostizanju vi{ih i humanijih oblika egzistencije ~iji je supstrat polo`en u same filo-
zofske osnove postratne avangardne pobune.”(139) Ova salva op{tosti, primjenjiva na svakog
pisca ako mu to `elimo u~itati, ne govori nam ni{ta o stilsko-poeti~kim kontinuitetima same
proze, nego vi{e o Spahi}evoj vizuru kroz koju posmatra ovog pisca. On vidi kontinuitet “na-
pora” kod Muradbegovi}a, ali nama ostaje nejasno koji su to kontinuiteta u njegovoj novelis-
tici i da li oni zaista postoje kroz njegov cjelokupni rad. Esej zavr{ava o~ekivanim ovjerenjem
Muradbegovi}a kao va`nog bo{nja~kog pisca: ”njegova veli~ina je u originalnosti stvorenoga
djela koje priskrbljuje legitimaciju autenti~nosti cijeloj formaciji ekspresionizma i postekspre-
sionizma u bo{nja~koj i bosanskohercegova~koj knji`evnosti.”(147)
Nakon raspada Jugoslavije nijedan pisac nije toliko razapinjan i sjeckan, kao {to je to An-
dri}. U stilu velikih nacionalnih magova i branioca identiteta, Spahi} tako|er ima nezadr`ivu
potrebu da se dotakne lika i djela Ive Andri}a. ^ak i kada se neka tema nimalo ne doti~e ovog
pisca, autor ovih ogleda, kao {to smo vidjeli, ne mo`e odoliti a da ne spomene Andri}a. U
ogledu Hljeb od javorove kore sre{}emo se sa jednom velikom `eljom, sa jednim dubokim napor-
om, da se, tobo`e, raskrinka jedan pisac, ali vje{tina argumentacije samo }e raspaliti tu `elju
i ostaviti je u njenoj nemo}i. Iako podnaslov ove knjige glasi Ogledi iz knji`evnosti Bosne
i Hercegovine, Spahi} ponove pose`e za jednim neknji`evnim tekstom, doktorskom disert-
acijom Ive Andri}a. Ve} druga stranica ovog ogleda otkriva nam nakanu pisca: ”Ovim tek-
stom `elimo ~itaoca usmjeriti upravo ka tim prostorima relaksiranosti, esejiziraju}i o jednom
nadasve izazovnom ali na{oj nakani visokootpornom materijalu – doktorskoj disertaciji Ive
Andri}a.”(149) U ovoj re~enici Spahi}, mo`da i nesvjesno, otkriva da su njegove mogu}nosti
limitirane. Rasprave ove vrste o Andri}u, pogotovo jer su danas uzele maha, postale su neka
vrsta ki~a, te nema stvarnih razloga da ih se ponovo inicira. Uprkos tome potrebno je ovdje
navesti barem neke o Spahi}evih spornih tvrdnji. “Unutar umjetni~ki autonomne i koherentne
strukture pripovijednog svijeta sasvim je legitimna i Andri}eva “Bosna” koja po svome bi}u
u stvari predstavlja negativ stvarne Bosne.” (150) Koja je to stvarna Bosna? Da li je to mo`da
100

AKT.indd 100 6/5/2013 7:02:12 PM

 BOSNIACA
ona “Bosna harmoni~nih formi bosanske multikonfesionalnosti“ kako on ka`e u jednom od
ogleda? Na idu}oj stranici stoji sljede}a re~enica: “Andri}eve su proze vol{ebno amalgamirane
virtuelnim lukavstvom realisti~kog teksta koji nekada ima tu mo} da hirovitu nasustavnost
objektivnog svijeta odra`ava sa takvom vjerodostojno{}u da nepa`ljivi ~italac po~inje vjero-
vati u identi~nost neponovljive individualnosti umjetni~kog teksta i „odra`ene“ realnosti, ili
– da upotrijebimo onu {iroko primjenjivu Jakobsonovu binarnu opoziciju – ~italac, opsjen-
jen prividnom minimalizacijom fikcije, jednostavno ne mo`e da se otrgne iluziji o tekstu kao
metonimiji i probije o tekstu kao o metafori.“(151) [ta autor poku{ava re}i kroz ovu nesuvislu
re~enicu? Da nam Andri} svoju prozu `eli poturiti kao realitet, da Andri} kao pisac zavodi
realisti~kom poetikom i `eli nas prevariti, a mi kao naivni ~itaoci zaboravi}emo da je to fikcija?
Prili~no naivno shvatanje jednog pisca od strane autora koji ima pretenzije da bude knji`evni
kriti~ar/teoreti~ar. Ne}emo biti uskra}eni ni da proniknemo u uzroke „morbiditeta Andri}eve
vizije Bosne“ (151), pa bi neki neupu}eni ~italac nakon ove formulacije mogao pomisliti da u
knji`evnosti postoje gori toposi i od Danteovog Pakla. Odbijanje Andri}a da naknadno objavi
svoju doktorsku disertaciju Spahi} vidi u njegovu strahu od nevolja koje bi ga mogle sna}i i
ne pomisliv{i o mogu}oj promjeni mi{ljenja samog pisca. Zatim ponovo sre}emo jednu uni-
verzalnu misao: “Kritika islama kao neuniverzalne religije je ba{ kritika islamske kulture kao
takve.“(156) U re~enici: „Govoriti o higijeni ili fizi~kom vaspitanju naroda za vreme turskog
gospodstva, kad su i u samoj zapadnoj Evropi ti pojmovi slabo poznati, zna~ilo bi potpuno
ne poznavati prilike na{eg `ivlja pod Turcima i Turke same.“, Spahi} tu vidi „provalu mr`nje“
(161). Teoretska inventivnost, tako|er, nije strana autoru ove knjige ogleda, pa od njega
saznajemo da se kod Andri}a „uslovno mo`e govoriti“ i o „elementima (neo)romantizma“
(164), dok „osnovna poeti~ka karakteristika romanti~arske proze – crno-bijelo konstituiranje
likova (boldirao H. D.) i odnosa me|u njima ne stoji za Andri}eve proze.“ (164) I mnogo toga
sli~nog pi{e Spahi} o Andri}u, ali nesvrhovito i neprakti~no bi bilo navoditi sve te pasuse, a iz
navedenog ~italac mo`e ste}i jasnu sliku o karakteru pomenutog ogleda.
Posljednji ogled u ovoj knjizi, ponovo pokrenut iz jasne ideolo{ke matrice, a prekriven
velom tobo`njeg pluralizma, za predmet ima poznati Hasanov monolog iz romana „Dervi{ i
smrt“, onaj koji po~inje re~enicom: “A mi nimo ni~iji, uvijek smo na nakoj me|i, uvijek ne~iji
miraz.“ Dva ~itanja Hasana je tekst koji nudi dva vrlo razli~ita ~itanja koja po~inju od sasvim
nekompatibilnih teoretskih postavki. „Prvo ~itanje je neupitno knji`evno-interpretativno os-
vjetljenje njegove estetske funkcije unutar pripovijedne strukture ~iji je konstituens.“ (170)
Spahi} u ovom ~itanju dvojicu likova, Ahmeda i Hasana, smje{ta u Greimasov semioti~ki ~et-
verougao, te kroz shvatanje Hasana kao aktanta odre|uje da ovaj monolog ima neupitnu
estetsku funkciju. Za njega je Hasan „dijalekti~ki kontrapunkt glavnom junaku Ahmedu
Nurudinu.“ (173) Ovdje bi prihvatljivije bilo govoriti od dijalogi~nom, nego o dijalekti~kom
kontrapunktu, jer ako shvatimo ova dva lika kao nosioce ideja, kako je Bahtin shvatao likove
Dostojevskog, onda mo`emo govoriti samo o dijalogizmu, a ne dijalektici. Ideje koje nose ova
dva lika stalno su u dijalo{kom odnosu, ali te ideje se nikada se ne sintetiziraju, niti poni{te
jedna drugu, kao {to pretpostavlja dijalektika. One vode u beskona~an dijalog, jer nijedna ne
donosi prevagu.
„Drugo pak ~itanje tretira Hasanov monolog kao politi~ki diskurs potpuno izlu~en iz
teksta romana, kao Hasanovo/ Me{ino vi|enje povijesno-nacionalnog fatuma bo{nja~kog
etnosa.“(170) Otkud Spahi}u pomisao da je Hasanovo i Selimovi}evo vi|enje jedno te isto?
Iako autor kroz cijelu svoju knjigu bruji o autonomnosti knji`evnog teksta, on ipak „izlu~uje“
dio teksta iz romana i „tretira ga kao politi~ki diskurs“. Nakaradnost ovog tipa ~itanja ve} je
djelomi~no pokazana kroz izno{enje ideja o dijalogizmu u romanu „Dervi{ i smrt“, jer ako
ekstraktujemo ovaj monolog i postavimo ga kao „politi~ki diskurs“, koji je u biti monolo{ki,
onda se potpuno bri{e unutra{nji romaneskni kontekst, pa ova Hasanova replika prestaje biti
replika jednog lika iz Selimovi}evog romana. Razlog ovakvom ~itanju Spahi} nalazi u nei-
101

AKT.indd 101 6/5/2013 7:02:12 PM

 BOSNIACA
menovanoj ideolo{koj skupini kojoj ovaj Hasanov monolog slu`i kao pomo}no sredstvo u
negiranju bo{nja~kog naroda. “Za takvu recepciju Hasanov monolog deklasiran je na nivo
politi~kog pamfleta o povijesnoj proma{enosti bo{nja~ke nacije, on postaje sadr`aj visoke
konjukture me|u protagonistima negiranja bo{nja~kog nacionalnog identiteta.“ (177) Koji su
to protagonisti i na koji na~in oni koriste ovaj monolog da negiraju bo{nja~ki nacionalni iden-
titet, nama ostaje nepoznato. Zar i sam autor ne srozava ovaj monolog na nivo „politi~kog
pamfleta“ kada ga postavlja u ovaj kontekst? Spahi} ne propu{ta da anatemizira i neodre|enu
grupaciju koja se odrekla tzv. „bo{nja~kog identiteta“: „U hijatus Hasanove dileme uru{ava se
omanja, prete`no intelektualna grupacija, koja na sre}u nije odre|ivala putanju magistralnog
toka bo{nja~kog nacionalno-politi~kog razvitka.(…) Obi~ni bo{nja~ki ~ovjek nikada nije gubio
lice, ba{ suprotno – samospoznato i ljubomorno ~uvano lice ga je i odr`alo u ovoj „mrtvaji“
ili |ul-ba{ti, kako je ko ve} do`ivljava, a za koju je antejski vezan.“ Sve vi{e se odvajaju}i
od knji`evno-teoretskog diskursa, autor ovog ogleda pada u etnosevdahlijski zanos, obuzet
ljubavlju prema svojoj naciji, on zaboravlja koja je tema njegovog ogleda, koji kao takav ima
nau~ne pretenzije. Ova `alopojka se nastavlja sa jo{ nekoliko pateti~nih misli o bo{nja~koj
naciji, uz put se pojavljuje o~u|uju}i citat Mustafe ef. Ceri}a (sic!) o porijeklu ljudi, a ogled
je poentiran kroz dva prigodna citata o dobroj knji`evnosti. ^itav niz neumjesnih pasusa
za~injen je Spahi}evim neprestanim intimiziranjem sa piscem Selimovi}em kojeg on u vi{e
navrata naziva Me{om, kao da se radi o razgovoru dva prijatelja, a ne o teoretskom ogledu o
jednom piscu.
Sumiranjem utisaka o ovoj knjizi dolazim do zaklju~ka da je ovo doista jedna eklekti~na
knjiga. Nai}i }emo u njoj na mno{tvo razli~itih pristupa knji`evnom tekstu, primjeti}emo
{irok opseg referenci, ali sva ova prividna pluralnost postoji pro forme. Pojedine metode au-
tor koristi potpuno arbitrarno, po nekoj unutra{njoj inerciji, a i kada ih koristi, one su tu radi
nekog drugog cilja. Podnaslov knjige Ogledi iz knji`evnosti Bosne i Hercegovine zapravo govori
premalo o ovoj knjizi. Prvo, jer se knjiga ne bavi samo knji`evnim tekstovima, a drugo, i kada
se bavi, za autora je prvenstveno va`no „bo{nja~ko pitanje“ u tim tekstovima. Teorija i kritika
~iji pristup dolazi iz perspektive „sitnozora“, da se poslu`im Krle`inom kovanicom, nikada
nisu dale plodnih rezultata, pa tako ni ovaj put.

1
Evo {ta Dizdar ka`e o ovim vrstama tekstova: ”Posebnu vrstu pisanih spomenika predstavljaju manuskripti
povelja, darovnica i pisama dr`avne kancelarije, oblasnih gospodara i pojedinaca, po~ev{i s poveljom Kulina
bana iz 1189. do posljednje povelje posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Toma{evi}a iz 1461. i sli~nih doku-
menata pojedinih zna~ajnih feudalaca do kraja XV vijeka. Okovane zakonima uobi~ajenih formula i {ablona,
povelje i sli~ni rukopisi u prvi mah mogu da djeluju stereotipno, hladno, pa i dosadno. Dubljim poniranjem
u njihovu sadr`inu otkri}emo tek tada dijelove koji imaju ve}u vrijednost nego {to ga pru`a goli dokumenat,
prona}i }emo zrnca jo{ nepoznate zlatne `ice, pa i ~itave partije poetski nadahnutog teksta, ~ak i onda ako dijak
i nije i{ao za knji`evnim rezultatom i poetskim ki}enjem” http://makdizdar.ba/?p=207
Iako Dizdar, pogotovo jer je pjesnik, ne svodi ove tekstove na golu historiografsku gra|u, on ipak shvata da
knji`evno-umjetni~ki stil nije u njima dominantan, nego naprotiv, to su tek “zrnca zlatne `ice”. Kao dokaz tome
mo`emo navesti i sam naslov Dizdarove knjige Stari bosanski tekstovi, gdje je jasno da se ne radi samo samo o
knji`evnim tekstovima, nego tekstovima razne vrste.
2
Refren o kojem je rije~ glasi:
„Mi tur~ini virno `iti,
I sa svitom oboditi,
Bez puta se nije biti,
Hod’te nami vi na viru!“

102

AKT.indd 102 6/5/2013 7:02:12 PM

 BOSNIACA

Mirnes Sokolovi}: Povijest knji`evnosti i

plemeniti ketmani
(Enes Durakovi}. Bo{nja~ke i bosanske knji`evne neminovnosti.
Vrijeme, Zenica, 2003.)

Uvod
Knjige Enesa Durakovi}a1 sa~injene su od ogleda koji su objavljivani u periodici, u hres-
tomatijama, u antologijama, u zbornicima, kao pogovori i predgovori izabranim i sabranim
djelima pojedinih pisaca. Ti knji`evnoistorijski ~lanci kasnije bivaju pre{tampani u studijske
knjige s nadom da }e se one u svojim cjelinama zaklopiti sukladno zajedni~kim kontinuitetima
i usagla{enostima tih pojedinih ogleda. To da knji`evnopovijesne studije nastaju uvezivanjem
prethodnih ~lanaka koji su nastajali u raznolikim prigodama – to je ustvari uobi~ajena po-
java na na{oj knji`evnoj sceni, i tu Enes Durakovi}, kao takav autor, ne predstavlja nikakvu
iznimku. I ako se desi da ti pojedini ~lanci, prethodno nastali u raznolikim prilikama, donesu
razli~ite registre, pa nekad i da proturije~e jedan drugome po metodu, uvijek ostaje nada
da }e ih, kao posljednje i neo~ekivano ~udo, u kona~nici dostojno uvezati spasonosna nit
kriti~arevog creda. – I ukazanje tog spasonosnog ~uda predstavlja ~esto i posljednji oslonac
i uzdanicu na{ih kriti~ara. I sam privid u postojanju te i takve logike nekad biva dostatan za
uvezivanje neke knji`evnopovijesne projekcije, ili dovoljan razlog za ukori~enje date studije;
i propitivanje tog kriti~arevog creda, kao posljednjeg oslonca jedne studije, mo`da nije li{eno
svake zanimljivosti i va`nosti.
No razmatranje koje slijedi ne bi bilo samo po sebi zanimljivo i svrhovito da djelo Enesa
Durakovi}a ne donosi jedan kuriozitet i u smislu komponiranja samih knjiga; ovaj naime au-
tor iz knjige u knjigu pre{tampava svoje oglede koji ne samo da su prethodno bili objavljeni
u periodici, u hrestomatijama, u antologijama, u zbornicima, kao pogovori i predgovori, nego
su bili zastupljeni i u okviru njegovih prethodnoobjavljenih knjiga. Tako }e ovaj autor svoje
prve dvije knjige Govor i {utnja tajanstva i Pjesni{tvo Skendera Kulenovi}a 2 pre{tampati u okviru
zbirke eseja o bosanskohercegova~kim pjesnicima Rije~ i svijet iz godine 1988.
Sljede}a Durakovi}eva knjiga objavljena petnaest godina kasnije Bo{nja~ke i bosanske
knji`evne neminovnosti (2003) uvest }e diskontinuitet u njegovo djelo donijev{i eseje koje nije
objavljivao u prethodnim knjigama, nego su bili samo {tampani u periodici, u hrestomatijama,
u antologijama, u zbornicima. Ta ista knjiga donije}e ~ak i jedan novi esej koji dotad nigdje
nije bio objavljen: Bo{nja~ke i bosanske knji`evnopovijesne neminovnosti. Jasno je da }e se Dura-
kovi} nakon petnaest godina vratiti na knji`evnu scenu s jednom novom metodologijom, s
novim mi{ljenjem, i takav kuriozitet, takav prividan novum i tobo`nja brizantnost – bit }e
samo jedan od razloga za{to ba{ ovu knjigu problematiziramo u razmatranju koje slijedi.
U svojoj posljednjoj knjizi Arka rije~i (2006) Durakovi} }e se ponovo vratiti svojoj staroj
maniri u komponiranju knjiga. Tu }e opet pre{tampati one dvije studije o pjesni{tvu Skend-
era Kulenovi}a i Maka Dizdara. Ali da ~itaocu ne bi ostao uskra}en {iri uvid u njegovu knjigu
Rije~ i svijet iz 1988., on }e nam u Arki rije~i jo{ prenijeti svoje eseje o Nikoli [opu, A. B. [imi}u,
Aleksi [anti}u. Zatim }e nam prenositi i ~lanke i iz svoje prethode}e knjige Bo{nja~ke i bosanske
knji`evne neminovnosti objavljene tri godine ranije; odatle }e se ukazati ponovo predgovori
antologijama Bosanskohercegova~ka poezija XX. vijeka, Bo{nja~ka pripovijetka XX. vijeka, ali i esej
presudno va`an za budu}e zasnivanje bo{nja~ke knji`evne povijesti, objavljen tri godine pri-

103

AKT.indd 103 6/5/2013 7:02:12 PM

 BOSNIACA
je, ve} pomenuti: Bo{nja~ke i bosanske knji`evnopovijesne neminovnosti. Osim toga, Durakovi} i
u okvirima iste knjige, na razli~itim mjestima, u razli~itim prigodama i ~lancima ponavlja iste
citate i tvrdnje (v. str. 10-126, 38-126, 127-132).
Eto manire kako se na na{oj knji`evnoj sceni, u na{em akademskom mehanizmu, uspjelo
i uvjerljivo simulira ~itav opus jednog velecijenjenog nau~nika, kriti~ara i akademskog profe-
sora. Eto naravou~enija za sve na{e budu}e asistente i profesore! Durakovi} se svojim metodom
– ve} sada je izvjesno – name}e kao svijetli prethodnik svekolike bo{nja~ke nacionalne nauke.
Saberemo li i oduzmemo sve {to je napisao, skupimo li na jednom mjestu sve {to je {tam-
pao u ~etiri knjige koje je objavio u toku svoje skoro ~etrdesetogodi{nje akademske karijere
– slo`imo li te tekstove jedan za drugim ni{ta ne pre{tampavaju}i, vidje}emo da je Enes Du-
rakovi} ustvari autor otprilike jedne i po knji`evnopovijesne studije.

Iz kritike: Ljubitelj i mezimac Bosne

Povjesni~ara i kriti~ara Enesa Durakovi}a na{a knji`evna kritika i {tampa veli~a go-
dinama kite}i ga lovorikama rodona~elnika bh. komparitivistike (sic!) (M. D`anko), darovitog
znanstvenika i esejista (Z. Kova~), izuzetnog poznavaoca razvojnog kontinuiteta bo{nja~ke
knji`evnosti (E. Kazaz). Na{oj {tampi ojasnovidi}e se kao jedan od rijetkih intelektualaca koji
vole Bosnu i koje Bosna voli.3 Raskrivanje pjesni{tva koje provodi Durakovi} otkri}e se na{im
filozofima ne samo svojim vlastitim jezikom nego i vlastitom metafizikom.4
Teoreti~ar Enver Kazaz }e u najobimnijem i najprilje`nijem eseju o Durakovi}evu
knji`evnohistorijskom, esejisti~kom i knji`evnokriti~kom djelu – upravo to djelo vidjeti kao
prijelomnicu u izu~avanju bo{nja~ke knji`evnosti, „i to onu vrstu prijelomnice koja plodon-
osno sintetizira prethode}a dostignu}a, nau~ne stavove, ideje, pa i cjeline nau~nih opusa,
da bi se, nadilaze}i pro{la, otvorila za nove mogu}nosti ~itanja, valoriziranja i sintetiziranja
knji`evnohistorijskog, kriti~kog i teorijskog opisa cjeline korpusa bo{nja~ke knji`evnosti.“5 Ka-
zaz }e mjesto i zna~aj Durakovi}a vidjeti u kontekstu tragike bo{nja~ke nacije koja se „saobra`ava
sa stvarala~kom dramom nau~nika koji su prolazili mu~ne puteve dokazivanja autenti~nosti i
autohtonosti nacionalne knji`evnosti u nedemokratskom kontekstu i obzoru ideologiziranog
postamenta knji`evnohistorijskih koncepcija susjednih naroda.“ Nau~ni profil Durakovi}a
se dakle Kazazu otkriva kao znakovit i va`an u sociolo{kom i politi~kom obzoru prou~avanja
bo{nja~ke knji`evnosti koja je “svojatana od drugih, marginalizirana i potiskivana do ste-
pena knji`evnohistorijske likvidacije, opstajala zahvaljuju}i ne samo svojoj samosvojnosti,
esteti~koj vertikali nego i snazi univerzalnih vrijednosti, autenti~noj i humanoj su{tini koju
je stvarala~ki iznjedrila u kontekstu krvavog balkanskog razboji{ta i genocidnih politi~kih
projekata prema bo{nja~koj naciji.“ 6 Mile Stoji} }e Durakovi}u tako|er priznati zasluge za
apostrofiranje nacionalnog kao oblika kulture, isti~u}i i ~injenicu da „tragaju}i za osobenostima
muslimanskog poetskog stvarala{tva, Durakovi} nikad ne gubi iz vida prirodni kontekst ove
knji`evnosti, njenu vezu sa strujanjima i tokovima srpske i hrvatske, a potom evropske i sv-
jetske literature.“7

Knji`evnost i stil: panerotski vitalizam i hranjivost pejza`a

U uvodnom slovu za studiju Bo{nja~ke i bosanske knji`evne neminovnosti Durakovi} }e istak-
nuti svoje nastojanje da se „otkriju knji`evne vrijednosti i posebnosti na{e literature, {to su u
jednom periodu na{e povijesti bile zanemarene, potisnute i zaboravljene.“ (9) Nastavi}e u tom
smislu nagla{avaju}i da su ti eseji samom autoru u vremenu u kome su nastajali zna~ili vi{e
od teksta (10). Oni mu to, isti~e, nesumnjivo zna~e i danas. I uop{te cijela ta knjiga koju }emo
razmatrati u nastavku promi{lja mogu}nost za uspostavljanje bo{nja~ke knji`evne povijesti
kao samosvojne cjeline unutar {ire bosanskohercegova~ke tradicije.

104

AKT.indd 104 6/5/2013 7:02:12 PM

 BOSNIACA
Bez obzira na to {ta mi mislili o tome da se jedna knji`evna studija posveti tako uskom
problemu, da se jedno {iroko knji`evno iskustvo gleda kroz nacionalnu klju~aonicu – mi }emo
Bo{nja~ke i bosanske knji`evne neminovnosti najprije odmjeriti u odnosu na taj skromni cilj koji
je sama sebi postavila. Da li iole uvjerljivo ona uspostavlja i osvjetljava tu nacionalnu tradiciju
na kojoj toliko inzistira?
Na ~emu je to konkretno u literaturi zasnovana ta literarnopovijesna koncepcija bo{nja~ke
knji`evnosti? U tekstu Bo{nja~ka poezija XX vijeka, Durakovi} pi{e:
„Ve} }e se kod Safvet-bega Ba{agi}a uz erotsko-hedonisti~ku liriku izraslu na zasa-
dima sevdalinke javiti i ezoterijsko-misti~na poezija (Harabat, Na pu~ini svjetla), da bi se
kod Muse ]azima ]ati}a taj paralelizam erotskog i misti~nog (profanog i svetog) javio u
dramati~nom dvojenju izme|u zemaljskog obilja plotske strasti i misti~ne opomene on-
ostranosti. U dinamici knji`evnohistorijskih preobra`enja, mijeni stilskih formacija i plodon-
osnom pro`imanju s raznoliko{}u ju`noslavenskih tradicija i evropskih duhovnih obzora,
ovaj }e specifi~an senzibilitet ~ulnog misterija i ezoterijskog misticizma biti stalno prisutan
u bo{nja~kom pjesni{tvu dvadesetog stolje}a. Od Ba{agi}a i ]ati}a, Hume i Muradbegovi}a,
preko Kulenovi}a ili Dizdara, Kajana ili Sidrana, sve do najmla|ih Hajdarevi}a i Klju~anina,
Musabegovi}a i Kujovi}a, on }e se u punoj samosvijesti `ive tradicije obnavljati svaki put u
druk~ijem vidu i ornatu, ali uvijek kao posebnost koju }e knji`evna kritika prepoznati i ned-
vosmisleno imenovati.“ (36)
Potonji citat jeste jezgro Durakovi}eva koncepta bo{nja~ke poezije koji }e on kasnije pripi-
sati cijeloj knji`evnosti koju naziva bo{nja~kom. Glavni pojmovi su ~ulni misterij i ezoterijski
misticizam koji navodno obilje`avaju svu bo{nja~ku poeziju od Ba{agi}a do Kujovi}a. Potonji
pojmovi su kod Durakovi}a toliko stabilni da pretrajavaju sva povijesnopoeti~ka zbivanja,
sve stilske mijene, svako pro`imanje (kako on ka`e) s drugim tradicijama. Durakovi} kao
povjesni~ar pobrojane pjesnike poima kao puke lego kockice koje }e on poslo`iti u plasti~no
zdanje bo{nja~ke poezije (ali kasnije, i cijele knji`evnosti). Kao da ima posla s bezbojnim lut-
kama, a ne sa pjesnicima i njihovom `ivom rije~ju koja se mijenja i u cjelini njihovih opusa,
u skladu sa zakonima povijesnog trenutka, sa }udi pjesni~kog temperamenta – Durakovi} }e
nit jedne knji`evnosti pru`iti blesavo samouvjereno kroz stolje}e, nemaran za svako gibanje
izuzev onoga koji ne}e naru{iti tobo`nju posebnost ~itave jedne poezije, samosvojnost koju
tobo`e donose njegovi termini. I tu posebnost je, ka`e, kritika stalno prepoznavala i imenova-
la: koja to i ~ija kritika, kada? To nije navedeno.
Kao da je funkcija svakog pobrojanog pjesnika samo da se sje}a tog naivnog tobo`njeg
paralelizma erotskog i misti~nog, kao nacionalnog konstituenta, Durakovi} }e te raznolike
poetike ignorantski nivelirati kako bi odgovarale njegovom konceptu koji je u jednom pogod-
nom trenutku „bo{nja~ke glasnosti“ blagoizvolio nametnuti ~itavim opusima. Trebalo bi samo
jednom pro}i kroz poeziju pobrojanih pjesnika, u njenoj punoj datosti, i vidjeti {ta se to zaista
tamo pisalo, kada i zbog ~ega, pa da se ova bruco{ka koncepcija svetog i profanog, plotskog i
misti~nog (kakva opozicija!) raspadne kao najobi~nija papirnata patkica. Trebalo bi u svjetlu
potonje koncepcije, jednostrano i apriorno – kako to radi Durakovi}, pri}i poeziji bilo kojeg
jugoslovenskog i evropskog pjesnika: i tu bismo na{li bo{nja~kije i od najbo{nja~kijih pjesn-
ika. Radi se o tome da je najstereotipniju formulicu panerotskog vitalizma Durakovi} prip-
isao orijentalnoj senzibilnosti, nametnuv{i tu tradicionalnu koncepciju dvadesetovjekovnoj
poeziji.
Pogledajmo jo{ jednom kako nau~nik Durakovi} dijalekti~ki uspostavlja ove opozicije:
„I dok se Antun Branko [imi}, njegov zemljak i drug iz zagreba~ke ekspresionisti~ke faze,
gnu{ao tijela, Humo je pjevao ’U zapaljenom tijelu je ~udo’, te u njegovim stihovima postoji
samo ta nezatomljiva ekstaza ~ulnog u`itka.“ (46)
Gledano u cjelini Durakovi}eva koncepta, razlog za gnu{anje prema tijelu u pjesni{tvu
A. B. [imi}a jeste njegovo pripadni{tvo zapadnoevropskom (kr{}anskom) kulturnom krugu,
105

AKT.indd 105 6/5/2013 7:02:12 PM

 BOSNIACA
nasuprot Humi ~ije je pjesni{tvo kodirano orijentalno-islamskim senzibilitetom. Savr{ena
opozicija; koliko je apriorna i tendenciozna, vidjelo bi se kad bi se samo pjesni{tvo potonjih in-
terpretitra i preispita u cjelini; da i ne govorimo ako bi se propitivalo pjesni{tvo tih nazna~enih
su~eljenih „kulturnih krugova“.
Uprkos svemu, Durakovi}eva detekcija panerotskog senzibiliteta u nastavku studije provo-
di se nesmiljeno dobivaju}i groteskne razmjere; pogledajmo u kojim sve djelima ovaj nau~nik
vidi svoj koncept panvitalisti~kog erotizma:
- „Ve} se u Ocvalim primulama, uz nedvojbenost ]ati}eva i Mato{eva impresionisti~ko-
simbolisti~kog naslije|a, jasno uo~ava silina panerotskog do`ivljaja svijeta i dinami~ka
slikovnost jezi~kog izraza koji preplavljuje granice zadanog sonetnog oblika“ (55)
- „@udnja za oplodnjom dobila je u [evi kosmi~ke razmjere i uzdignuta je do vrhovnog
principa `ivota.“ (56)
-„Istu ovu silinu panerotskog senzibiliteta (sic!) susre}emo i u prozama Skendera
Kulenovi}a i Alije Nametka, Huseina Muradbegovi}a i Hamida Dizdara, ali i Me{e Selimovi}a
i ]amila Sijari}a, Muhameda Kond`i}a ili Dervi{a Su{i}a.“ (Enes Durakovi}: Bo{nja~ka pripovi-
jetka XX. Vijeka)
-„U stihovima Zilhada Klju~anina “~istota duhovnoga stava” misti~ne inspiracije (sic!) u
trenu se preobra`ava u senzualno{}u natopljenu sliku panerotske opsesije (sic!)…“ (Enes Du-
rakovi}: Bosanskohercegova~ka poezija XX. Vijeka)
-„Ali, Hamza Humo je pripovjeda~ ~iji se panteisti~ki misticizam (sic!) uobli~avao
impresionisti~kim postupkom eterizacije ~ulno-materijalne slike hercegova~kog pejza`a, ~ime
on erotizira atmosferu (sic!).“ (Enes Durakovi}: Bo{nja~ka pripovijetka XX. Vijeka)
-„Ve} u ovla{noj usporedbi, recimo, Huminih i Kiki}evih pripovijetki strukturalno zas-
novanim na motivima karakteristi~nim za sevdalinku i baladu, osje}a se ista lirska intonacija
pripovjeda~kog prosedea i, s druge strane, izrazit panerotski do`ivljaj prirode (sic!).“ (Enes
Durakovi}: Bo{nja~ka pripovijetka XX. Vijeka)
Da je ovo najva`niji i jedini koncept koji Durakovi} koristi u svom razmatranju knji`evnosti
– jasno je i na osnovu citata iz njegovih tekstova koji nisu u{li u ovu knjigu, ve} su {tampani
u Arki rije~i:
-„Dizdarev pjesni~ki do`ivljaj ljubavi u poemi Pliva~ica nosi sve oznake vitalisti~kog paner-
otizma (sic!), intenzivno strasnog vi|enja svijeta u vizijama sveop}e plotske `udnje (sic!).“
(Enes Durakovi}: Govor i {utnja tajanstva)
-„Erotska `udnja za oplodnjom (sic!) (u Skenderovoj [evi, op.aut.) i ova nezatomljiva snaga
{to kola u krvotoku zemlje pojavljuje se ne samo kao odjek Spinozinog u~enja, nego i kao
vid vitalisti~kog panerotizma (sic!), intenzivno strasnog vi|enja svijeta u vizijama sveop}e
plotske `udnje… Erotska strast (sic!) ukazuje se, naime, kao temeljni pokreta~ ~ovjekove
~e`nje za stapanjem sa iskonskom elementarno{}u prirode (sic!). Ova nagla{ena ~ulnost (sic!)
u duhu isto~nja~kog panteisti~kog misticizma (sic!) istodobno je i trajna karakteristika bosan-
sko-muslimanske lirike, narodne i umjetni~ke podjednako.“ (Enes Durakovi}: Pjesnik ekstaze
i apoteoze `ivota)
Prema profesoru Durakovi}u bo{nja~ka je knji`evnost popri{te na kojem se gomile pro-
tagonista sukladno misti~koj orijentalnoj inspiraciji neprestano saobra`avaju s prirodom i
bivaju razdirani silinama panerotskog senzibiliteta u nevjerovatno nagla{enim ~ulnosti-
ma i `udnji za oplodnjom. Jedno ozbiljno razmatranje najmanje dvadesetak djela kojima
on pripisuje svoj koncept „panvitalisti~kog erotizma“ (kao posebnosti jedne nacionalne
knji`evnosti), nikada ne bi trebalo pobrkati sa jednostranim i olakim, frazerskim utemeljen-
jem jedne knji`evnosti, od koje je profesor Durakovi} napravio jedan pandemonijum, jednu
ludu ku}u punu likova koji se pona{aju u duhu „panteisti~kog misticizma“. To je zapravo
slika cijele jedne knji`evnosti, nacionalne literature koju je on tobo`e zasnovao u nekoliko
predgovora.
106

AKT.indd 106 6/5/2013 7:02:12 PM

 BOSNIACA
Na takvom smije{nom pogledu na knji`evnost kod Durakovi}a po~iva, dakle, cijeli koncept
nacionalne knji`evnosti: ve} se ~ini o~iglednim da ova studija ne mo`e odgovoriti utemeljeno
i ozbiljno ni na doista skromni cilj koji je sama sebi postavila.
Grotesknosti svoga koncepta svjestan je izgleda i sam Durakovi}, pa na jednom mjestu
samog sebe uvjerava da to {to on konstrui{e nije najobi~nija i najneuvjerljivija etno-genetska
sli~ica:
„Ma koliko bili neskloni etnogenetskom tuma~enju knji`evnih fenomena ne mo`emo a
da opet ne istaknemo da je taj erotsko-misti~ki senzibilitet jedna od trajnijih karakteristika
bo{nja~ke knji`evnosti koja upu}uje na obazrivost u klasifikaciji i periodizaciji knji`evne
gra|e.“ (92)
Dakle, taj misti~ko-erotski senzibilitet nije etnogenetska slika nego, znate, literarni fakt,
koji Durakovi} budu}im nau~nicima stavlja u zadatak pri kvalifikaciji i periodizaciji knji`evne
gra|e! Koji je dokaz da taj senzibilitet nije etnogenetska sli~ica? To {to je ovaj nau~nik, kako
sam za sebe ka`e, nesklon etnogenetskom tuma~enju knji`evnih fenomena. Ali ipak „ne
mo`emo a da opet ne istaknemo da je taj erotsko-misti~ki senzibilitet jedna od trajnijih karak-
teristika bo{nja~ke knji`evnosti“… Itd.
Taj kukavi~ki govor u litotama, ti autorski komentari puni proturje~ja, to stalno skrivanje
i zamatanje najobi~nije i najproskribiranije intencije da se uspostavi nacionalna literatura,
ti poku{aji da se ta unosna rabota sprovede jednom samozatajnom demokratskom gestom
interkulturne povijesti, da se legitimira kao nau~no dostignu}e i civilizacijski iskorak – {to
sve dovodi do neodr`ivosti Durakovi}eva koncepta – sve je to zapravo mahinacija koja je
zamaglila na{oj knji`evnoj nauci o~i, i ona godinama ne mo`e progledati, i vidjeti {ta se to
godinama na na{im katedrama name}e u izu~avanju knji`evnosti; obi~ne etnogenetske sli~ice
kao najve}i intelektualni, knji`evnoteorijski i filozofski koncepti.
Tako Enver Kazaz pi{e da Antologija nacionalne knji`evnosti koju je priredio Durakovi},
budu}i zasnovana na imanentnim literarnim kriterijima, predstavlja izuzetno dragocjen doprinos
na{oj knji`evnosti.8 Izgleda da je u pitanju imanentnost kao etnogeneza?
Amir Brka insistira na Durakovi}evu rafiniranom i kultiviranom estetskom osje}anju.9 Muh-
sin Rizvi} priznaje mu duboko poznavanje kriti~kih metoda nauke o knji`evnosti, a Nikola
Kova~ }e otkriti njegov prepoznatljiv trag i biljeg koji ostavlja u bh. kulturi.10
Moramo konstatovati da Durakovi} iznimno rijetko govori o knji`evnosti a da ne pominje sa-
mosvojnost nacionalne literature i panerotski vitalizam. Enver Kazaz pi{e pak da Durakovi}ev
„metodolo{ki pristup koji, ba{tine}i i sinetiziraju}i iskustva savremenih metodolo{kih postupa-
ka, izu~avanja knji`evnosti na {irokom luku od stilisti~ke, formalisti~ke i mladogramati~arske,
novokriti~ke do strukturalisti~ke metode, istra`uje geneti~ko-dinami~ke aspekte pojedinog
djela i opusa pisca, ali cjeline bo{nja~ke i bosanskohercegova~ke knji`evnosti prou~avaju}i ih
pri slo`enom suodnosu veza i ispreplitanja u kontinuitetu nasljednosti, ali i samosvojnosti i
estetske samobitnosti.“11
Dakle, na{i nau~nici pi{u da je Durakovi} i formalist i novi kriti~ar i strukturalist i stilisti~ar,
~ak i mladogramati~ar, a nama se ~ini da on samo uspostavlja samosvojnost i estetsku samo-
bitnost bo{nja~ke literature. Tako|er pi{u, vidjeli smo, da je poznavatelj nau~nih metoda i
rafiniran estet.
U to ime valja nam propitati nekoliko momenata kada on govori samo o knji`evnosti, iako
ih je te{ko na}i u njegovom tekstu:
„Ve} u mladena~koj zbirci Nutarnji `ivot (1919) Humina je lirika donijela nesumnjivu no-
vinu, jer je u sebi nosila bitne karakteristike ekspresionisti~kog do`ivljaja i izraza. Slobodni stih,
disperzivne, iracionalnim impulsima izazvane i asocijativno povezane slike pounutra{njenog
pejza`a, jaki i jarki kontrasti i sna`ni namazi osnovnih boja kao izraz iracionalnih psihi~kih
sadr`aja, dinami~ka slikovnost – sve se to u ovim pjesmama javlja sasvim u duhu ekstati~ne
pobune protiv naslije|enih konvencija lirske poezije.“ (46)
107

AKT.indd 107 6/5/2013 7:02:13 PM

 BOSNIACA
Ovakav brzinski opis Humine zbirke zaista nije mogao rezultirati boljim pogledom u krajn-
joj liniji na knji`evnost od panerotskog vitalizma; na djelu je nekoliko formula koje sa`imaju
ekspresionisti~ku poetiku, koje kao da su preuzete iz rje~nika knji`evnih termina; dodatno su
zamagljene bojama kriti~areve impresije u pogledu na knji`evno djelo.
„Horozovi}eva prva zbirka Talhe ili {edrvanski vrt ilustrativna je, dakle, za onu vrstu nov-
elistike koja je slijedom Borhesa gradila onu literarnu vizionarnost koja naoko nije vezana za
dru{tveno-historijsku sliku svijeta i koja sve razloge kreativnog nalazi jedino u samom Slovu
kao Logosu, beskrajnoj Biblioteci kao jedinom zavi~aju duha.“ (110)
Vrlo jednostavan pogled na postmodernisti~ku knji`evnost: nekoliko fraza: Slovo kao Lo-
gos, beskrajna biblioteka; to je izgleda najvi{e {to se mo`e o tome re}i, uz jednu evokaciju
Borhesa. Sistematizacija znanja o postmodernizmu profesora Durakovi}a: 1. Slovo kao Logos,
2. Beskrajna biblioteka, 3. Borhes.
„Tu se otkrivaju i one posebnosti uzbudljivog procesa susreta, uobli~enja i sinkreti~kih
saobra`enja soneta i bejta, lirskog osmerca i aleksandrinca, deseterca i gazela kao simboli~kih
izraza oblikotvornih naporednosti i suprotnosti, ali i pretapanja i slivanja razli~itih poetika i
senzibiliteta u ~udesnom rasponu od njema~ke romantike do usmene tradicije ili od francusk-
og simbolizma do poezije islamskog misticizma, i sve to nerijetko u opusu jednog pjesnika
kakav je slu~aj, recimo, s poezijom Muse ]azima ]ati}a.“ (127)
Ovdje su knji`evne forme kao puki termini samo upregnuti u ostvarenje jednog pogleda
na knji`evnost koji se o~ituje u multikulturalisti~kom konceptu susreta i saobra`enja; otud
puko nabrajanje tih pjesni~kih formi. Raspri~ano{}u i nabrajanjem u ime uspostavljanja jedne
kulturne – da ne ka`emo: ideolo{ke – projekcije simulira se knji`evnokriti~ka u~enost, koja je
ovdje na nivou priru~nika iz knji`evne teorije. Svagda se uspostavljanje te ideolo{ke projek-
cije ukazuje kao preimu}nije od bilo kakvog knji`evnokriti~kog razmatranja:
„Valja, me|utim, odmah naglasiti da ni Humo a ni Muradbegovi} nisu ekspresionizam
prihvatili kao vlastiti knji`evni program (sic!). Prije bi se moglo re}i da su oni u najzrelijim
ostvarenjima nastavljali ali i preobra`avali iskustva tradicionalne bo{nja~ke proze (sic!), tako
da su njihove pripovijetke bitno oboga}ene i stanovitim ideo-afektivnim sadr`ajima i stilskim
iskustvima ekspresionisti~kog narativnog postupka (sic!).“ (Enes Durakovi}: Bo{nja~ka pripovi-
jetka XX. Vijeka)
[ta nam govori ovaj odlomak? Osim toga {to nam je jasno da svoje skromno znanje ovaj
nau~nik ponovo upotrebljava da bi glorificirao bo{nja~ku tradiciju. – Dakle, Humo i Murad-
begovi} nisu prihvatili ekspresionisti~ki program. Oni su nastavljali i preobra`avali iskust-
va tradicionalne bo{nja~ke proze. Kako? Tako {to su njihove pripovijetke bitno oboga}ene
i stanovitim ideo-afektivnim sadr`ajima i stilskim iskustvima ekspresionisti~kog narativnog
postupka. [ta zna~i ova logi~ka mizerija mladogramati~ara, strukturaliste, formaliste Enesa
Durakovi}a: da je tradicionalna bo{nja~ka proza bila ekspresionisti~ka i prije ekspresionizma?
Ili da Humo i Muradbegovi} nikada nisu bili ekspresionisti iako je njihov narativni postupak
ekspresionisti~ki?
Vjerovatno je ve} jasan kriti~arski kapacitet i pogled na knji`evnost ovog nau~nika, a kao
stilist Enes Durakovi} pi{e naprimjer ovako:
„Ali, Hamza Humo je pripovjeda~ ~iji se panteisti~ki misticizam uobli~avao impresionisti~kim
postupkom eterizacije (sic!) ~ulno-materijalne slike hercegova~kog pejza`a, ~ime on erotizira
atmosferu (sic!), dok }e se taj isti misticizam kod Hasana Kiki}a, kao i kod Skendera Kulenovi}a,
knji`evno uobli~avati u ekspresivnoj naraciji koja je zagrcnuta (sic!) materijom (sic!), so~no{}u
(sic!) i hranjivo{}u (sic!) bosansko-posavskog pejza`a (sic!).“ (Enes Durakovi}: Bo{nja~ka pripo-
vijetka XX. Vijeka)
Doista nije te{ko da se eterizacijom ~ulno-materijalne slike hercegova~kog pejza`a erotizira
atmosfera, niti da se naracija zagrcne so~no{}u i hranjivo{}u bosansko-posavskog pejza`a,
ali je te{ko znati da se ovako o knji`evnosti ne mo`e pisati, te{ko je prepoznati neta~ne i
108

AKT.indd 108 6/5/2013 7:02:13 PM

 BOSNIACA
smije{ne trope, {to ne znaju uraditi ni na{i kriti~ari nazivaju}i ovakvo pisanje novokriti~kim,
progla{uju}i ga osobenim biljegom u bh. kulturi, ili rezultatom rafiniranog i kultiviranog es-
tetskog osje}anja. Ovakvo pisanje je, ustvari, te{ko shvatiti svima koje panteisti~ki misticizam
nije obdario inspiracijom, kao {to jeste na{eg profesora Durakovi}a i njegove kriti~are.

Tradicija i knji`evnost: posebnosti i uzajamnosti

Knji`evnopovijesni koncept Enesa Durakovi}a pun je proturje~nosti koje se javljaju zbog
stalnog govora u litotama i licemjernog skrivanja o~iglednih nacionalnih kanonizatorskih
namjera u interkulturalisti~ka pletenja. Tako je mogu}e da sljede}e dvije tvrdnje na|u u ok-
viru istog teksta:
„U burnim procesima svekolikih dru{tvenih preobra`aja i vrtlo`noj matici suvremenosti
Bo{njaci iznova prepoznaju sebe, svoje korijene i izvore duhovnosti, svoju dugo potiskivanu
i zanemarivanu knji`evnost.“ (31) i „Bude li svedena na puku ilustraciju posebnosti naciona-
lnog bi}a, bo{nja~ka }e se kulturna glasnost pretvoriti u zaglu{nu dobo{arsku ritmiku prepo-
rodne ektaze.“ (33)
Dakle, mogu}e je iznova prepoznati sebe, na}i korijene i izvore duhovnosti (sic!), ali i izbje}i
ilustraciju posebnosti nacionalnog bi}a. Kako? U okrilju ovakvih durakovi}evskih re~eni~nih
logi~nosti mogu}e su i gore opa~ine pod krinkom interkulturalizma:
„Jer, nasuprot braniteljima nacionalne su{tine knji`evnosti, koji su po~esto bdjeli nad sva-
kim knji`evnim djelom, zahtijevaju}i apsolutnu ~istotu nacionalne duhovnosti, bo{nja~ka se
knji`evnost u XX vijeku u punoj mjeri otvarala prema sveukupnom knji`evnom naslije|u, ne
gube}i pri tom ni{ta od svoje etno-kulturne samobitnosti.“ (29)
Po kojim je zakonima logike (a da o povijesnoj poetici i ne govorimo) mogu}e da jedna
knji`evnost, jedna (povijesnopoeti~ka!) struktura, cijelo stolje}e bude otvorena prema sveu-
kupnom (sic!) knji`evnom naslije|u a da pri tom ne izgubi ni{ta (ni{ta!) od svoje etno-kul-
turne samobitnosti? Ni po jednim osim onih zakona koji vladaju u bo{nja~koj knji`evnosti u
Durakovi}evoj interpretaciji. Pogledajmo u tom smislu i sljede}i odlomak iz teksta Bo{nja~ke i
bosanske knji`evnopovijesne neminovnosti:
„Odnosi se to prije svega na odustajanje od dugovje~nog i pogubnog razumijevanja kul-
ture tek kao jednog od atributa nacije, i u tom smislu svo|enja knji`evnosti na homogenu,
cjelovitu pripovijest nacionalne ekskluzivnosti i agonalnog su~eljavanja s drugim, napored-
nim kulturama. To, naravno, ne zna~i poricanje dru{tvenopovijesne funkcije nacionalne
knji`evnosti i njenog zna~aja u prirodnom samoosvje{}uju}em ogledanju kompleksnih iden-
titarnih samoidentifikacija.“ (161)
Prema ovoj re~enici se odustaje od razumijevanja kulture kao atributa nacije i
svo|enja knji`evnosti na homogenu i ekskluzivisti~ku pripovijest – ali to ne zna~i pori-
canje dru{tvenopovijesne funkcije nacionalne knji`evnosti i uloge u samoidentifikaciji i
samoosvje{tenju. Gotovo se ~ini nemogu}im da ovako dvije proturje~ne re~enice slijede jedna
za drugom.
Durakovi} se u ovome eseju direktno zala`e za multikulturalizam:
„U traganju za onom vrstom interkulturalnog modela povijesti knji`evnosti kojom bi se
izbjegle zamke (jugo) globalizacijske kulturne uniformnosti, ali i politi~kim diktatom projek-
tiranog kulturnog getoiziranja, posebno mjesto nesumnjivo pripada multikulturalnoj zas-
novi bosanskohercegova~ke knji`evne tradicije, a onda posljedi~no i bo{nja~ke literature.“
(165)
Potonji model podrazumijeva samobitnost nacionalnih literatura koje se isprepli}u; to je
Durakovi}evo rje{enje protiv getoizacije i jugo-uniformnosti. U takvom konceptu jedino je
mogu}a ta fantazma da }e jedna knji`evnost o~uvati svoju samobitnost otvaraju}i se prema
drugim knji`evnostima.

109

AKT.indd 109 6/5/2013 7:02:13 PM

 BOSNIACA
„Saznanje o tragi~nim razmirjima balkanske novovjeke historije s diluvijalnim politi~kim
projektima eksterminacije (istrage) Drugog u svim vidovima njegova postojanja legitimira i
pravo Bo{njaka na vlastitu pripovijest, ali koja i sama mora biti li{ena svakog oblika kseno-
fobije i stati~nog koncepta identiteta koji alteritet podrazumijeva kao historijsku inkarnaciju
transcedentalnog principa Zla.“ (158)
Postojanje povijesti nacionalne knji`evnosti dovodi se u nastavku teksta u vezu sa
predupre|enjem politi~kih projekata progona i genocida nad tom nacijom. Prema tome: his-
torija bo{nja~ke literature mo`e sprije~iti budu}e genocide nad Bo{njacima. Kakvo diletantsko
mije{anje kulture i politike! Jer treba se samo poku{ati suprotstaviti genocidu nad jednom
etnijom njihovom knji`evnom povije{}u!? U su{tini u pitanju je licemjerna legitimizacija
jednog kulturnog projekta uskog kruga nau~nika {irokom tragedijom cijelog kolektiva. I tu
logika Durakovi}eve studije ne odmi~e mnogo od mehanizma dominantnih (nacionalisti~kih)
politi~kih naracija koje podre|uju sebi sistem knji`evnosti i umjetnosti.
Pogled na ispreplitanja unutar kompozitne integralnosti u svjetlu koje Durakovi} promatra
bh. tradiciju u svom pravom zna~enju otkriva se u sljede}em odlomku:
„Stoga bo{nja~ka knji`evnost 20. vijeka neponovljive uzlete i estetske vrhunce ima upravo
onda kada se preobra`ajna snaga `ive tradicije sinkreti~ki slije, amalgamira i oplemeni s razno-
likim literarnim oblicima {to su se javljali u dinami~noj smjeni razvojnih procesa i stilsko-
formacijskih preobra`aja novovjeke evropske knji`evnosti. Kod ]ati}a i Hume, Kulenovi}a,
Selimovi}a i Dizdara, Isakovi}a, Ibri{imovi}a i Sidrana, Horozovi}a, Karahasana ili Klju~anina,
ta se plodotvorna saobra`enja i pro`imanja otkrivaju u onim neponovljivim autorskim real-
izacijama kulturnih polimorfnosti, nesvodivih na bilo kakav op}i obrazac ili konvenciju, petri-
ficirani kanon isto~nog ili zapadnog divana.“ (174)
[ta je ovdje `iva tradicija bo{nja~ke knji`evnosti? Nesumnjivo ono {to se amalgamira sa
preobra`ajima novovjeke evropske knji`evnosti. A to je, znamo, orijentalno-islamska kodi-
ranost. Jasno je da Durakovi} unutar bo{nja~ke knji`evnosti kao preimu}niju poima „isto~nu“
tradiciju: ba{ kao da pobrojani pjesnici pi{u divane koji tek ponekad poprimaju karakter ev-
ropske lirike. To je jo{ jasnovidnije u sljede}em odlomku:
„Valja, naime, ovdje naglasiti da posebnosti bo{nja~ke knji`evnosti ne izviru samo iz vrela
orijentalno-islamske kulture i duhovnosti, nego su se u bo{nja~koj kulturi od srednjovjekovlja
do na{e suvremenosti talo`ila i primala raznovrsna knji`evna iskustva, oblici i konvencije.“
(172)
Pogled na tradiciju o~ituje se u posezanju za tropom „vrela“ u ozna~avanju orijentalno-
islamske kodiranosti, a druga knji`evna iskustva ozna~eni su kao puki talozi. Jasno je da je
ovakvo propitivanje u svjetlu kulturnih kodiranosti jedna posvema aliterarna i anau~na rabo-
ta, i tim vi{e govori o na{oj nauci u posljednje vrijeme budu}i da je obuzeta tim interliterarnim
kodiranjima i dekodiranjima.
U slovu uz hrestomatije bo{nja~ke knji`evne kritike Durakovi} se zapleo u jo{ ja~e protus-
lovlje:
„Uredniku i prire|iva~ima je, me|utim, bila isto tako strana i ketmanska pozicija samoza-
tajnosti koja ~injeni~nu izvjesnost razli~nosti na{ih nacionalnih kultura previ|a zarad, u os-
novi plemenitog, projekta kulturne sinteze koji naravno ima svoj smisao kao jednakovrijedan
oblik na{eg zajedni~kog bosanskohercegova~kog prepoznavanja.“ (117)
Po ~emu su to ketmani plemeniti, i kakav je to argument protiv kulturne sinteze, ako
Durakovi} pi{e da kulturna sinteza ima svoj smisao kao jednakovrijedan oblik zajedni~kog
bosanskohercegova~kog prepoznavanja, istovremeno proskribiraju}i samozatajnost onih koji
previ|aju na{e razli~nosti, tih ketmana za koje Durakovi} tvrdi da su plemeniti.
Ovakvi ekcesi u pojmovnom aparatu i re~eni~noj logici mogu}i su u okviru jednog {irokog
proturje~nog koncepta istovremene posebnosti i uzajamnosti razli~itih nacionalnih literatura.
Tu se istovremeno uspostavlja autenti~nost nacionalne literature, ali je na snazi, kako pi{e
110

AKT.indd 110 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA
Durakovi} u zaklju~ku svog teksta Bo{nja~ke i bosanske knji`evnopovijesne neminovnosti, i prom-
jenjivo umno`avanje, dopisivanje i repliciranje intertekstualne umre`enosti i mnogoglasnosti
literature. – I kako onda ne bi bilo mogu}e i da ketmani budu plemeniti?

Zaklju~ak
Historija bo{nja~ke i bosanskohercegova~ke knji`evnosti nije napisana do danas. Svi ar-
gumenti koju su u okviru studije Bosanske i bo{nja~ke knji`evne neminovnosti Enesa Durakovi}a
izneseni u korist postojanja tih knji`evnosti nisu uvjerljivi: ne mogu izdr`ati iole ozbiljniju ver-
ifikaciju na polju knji`evne gra|e, a da ne govorimo o uru{ivosti koncepata koji tu knji`evnost
nastoje obuhvatiti. Vjerujemo da bi bili beskorisni i autorima koji bi se poduhvatili tog posla
da pi{u povijest te literature. Ako bismo sudili po uvjerljivosti argumenata i koncepata koji su
izneseni u ovoj studiji, onda bismo mirne du{e mogli konstatovati da te knji`evnosti zapravo
i ne postoje.
Posve}en upornom dokazivanju neodr`ivih koncepata panvitalisti~kog erotizma i
misti~ne inspiracije kao distinktivnih obilje`ja bo{nja~ke knji`evnosti, kao svojih najve}ih
povijesnopoeti~kih izuma, Enes Durakovi} }e ponuditi skroman metod i pojmove koji su ne-
upotrebljivi u ispitivanju kako te strukture, tako i literature uop{te. On }e istovremeno jed-
nostrano protuma~iti niz pjesnika na na{em jeziku uklapaju}i ih u sopstvenu projekciju.
Ni{ta zna~ajniji rezultati nisu ni na planu zagovoranog modela povijesti bh. i bo{nja~ke
knji`evnosti: hinje}i naivnost Durakovi} }e se povesti za interkulturnom projekcijom prema
kojoj je mogu}e da jedna cjelina ostaje neokrnjena iako je u stalnom interferiranju sa drugim
cjelinama. Gdje je tu zajedni~ki prostor i kako funkcionira? [ta ako se jedan pisac uklopi bolje
u {iru cjelinu u odnosu na nacionalnu? Sve su to pitanja savr{eno bespredmetna, ako znamo
da imamo posla s jednom politi~ki korektnom ispraznom retorikom koja ima za cilj samo le-
gitimirati historiju nacionalne knji`evnosti. Sa retorikom koja }e podijeliti jednu literaturu po
najjednostavnijem (nacionalnom) kriteriju a da se to smatra kulturnim iskorakom i nau~nim
dostignu}em, umiruju}i civilizovanu publiku smije{nim ispredanjima pri~e o uzajamnostima
i dijalogu.
Djeluje nam savr{eno izli{nim da dokazujemo kako s na{e strane smatramo dopu{tenim to
pletenje nacionalne povijesti koja sada izgleda kao izan|ala nit, i mi bismo s na{e strane na{im
nau~nicima, metafori~ki govore}i, dali ne samo jedno – nego ~itavu seharu klupaka nacio-
nalne samobitnosti, pa neka se po na{im katedrama igraju tog nacionalnog i interkulturnog,
pravolinijskog i uzajamnog pletenja, kad ve} u pogledu stvari literarnih nemaju druge ideje.
Nesumnjivo je da bismo zadr`ali pravo da to smatramo smije{nom rabotom koja se nas-
tavlja godinama zahvaljuju}i prije svega mo}i Akademije, ali i profilima akademskih nau~nika
~ija dostignu}a ne}e pretrajati kao vrijednost na polju knji`evne istorije i povijesnopoeti~kog
gibanja.

1
„Durakovi} Enes, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. RO\. 14. 8. 1947. u Polju, Derventa.
ROD. Abid i Fatima. Udovac. DJECA: k}i. OBR.: Filozofski fakultet u Sarajevu (1971), magisterij (1975), doktorat
(1978). KARIJ.: docent Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1978), vanr. profesor (1983), red. prof. (1988). Zamje-
nik i ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi RBiH (1993-1994). Tokom 1995. direktor i urednik
Izdava~ke ku}e „Preporod“. Iste godine osnovao Izdava~ku ku}u „Alef“. Predsjednik BZK „Preporod“ (1993),
~lan Izvr{nog odbora VKBI. DJELA: veliki broj nau~nih i stru~nih radova, me|u kojima i knjige: „Govor i {utnja
tajanstva“ (1979), „Pjesni{tvo Skendera Kulenovi}a“ (1983), „Antologija bo{nja~ke poezije XX vijeka“ (1996),
„Antologija bo{nja~ke pripovijetke XX vijeka“ (1995). Priredio veliki broj zna~ajnih izdanja, sudjelovao u radu
znanstvenih simpozija. ODL./NAGR.: nagrada za esej „Bra}a [imi}“…“ (Izvor: Ko je ko u Bo{njaka / [glavni i
odgovorni urednik Atif Purivatra], Vije}e kongresa bo{nja~kih intelektualaca, Sarajevo, 2000. )

111

AKT.indd 111 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA

2
Govor i {utnja tajanstva, pjesni~ko djelo Maka Dizdara, Svjetlost, Sarajevo, 1979. i Pjesni{tvo Skendera
Kulenovi}a, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1983.
3
Nerzuk ]urak. Slovo o Alefu, Dani, br. 156, 26. maj 2000. (http://www.bhdani.com/arhiva/156/t1567.htm)
4
Abdulah [ar~evi}: Iz predgovora II. izdanju knjige Govor i {utnja tajanstva, 2005.
5
Enver Kazaz. Poetika i struktura raskr{}a i ukr{tanja. Knji`evnohistorijsko i knji`evnokriti~ko djelo Enesa
Durakovi}a. U hrestomatiji Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici, knjiga VI, Novija knji`evnost – knji`evna
kritika, Alef, Sarajevo, 1998, str. 717.
6
Isto, str. 718.
7
Mile Stoji}: Iz teksta ^emu nacionalne antologije, Nedjelja (Sarajevo), 17. februar 1991.
8
Enver Kazaz: Iz teksta: Od neoromantizma do fantasti~ne pri~e, Oslobo|enje, Slovo (Sarajevo), februar-velja~a
1996.
9
Amir Brka: Iz teksta “Izvori{ta i novi senzibilitet, Knji`evna revija (Sarajevo), mart 1991.
10
Muhsin Rizvi}: Iz teksta Rije~ i svijet Enesa Durakovi}a, @ivot (Sarajevo), god. XXXVIII, knj. LXXV, br. 3–4,
1989. i Nikola Kova~: Iz teksta Ka poetolo{kom promi{ljanju knji`evnosti, Novi Izraz (Sarajevo), god. VI, knj. VI,
br. 26, septembar–decembar 2004.
11
Enver Kazaz. Poetika i struktura raskr{}a i ukr{tanja. Knji`evnohistorijsko i knji`evnokriti~ko djelo Enesa
Durakovi}a. U hrestomatiji Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici, knjiga VI, Novija knji`evnost – knji`evna
kritika, Alef, Sarajevo, 1998, str. 719.

112

AKT.indd 112 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA

Mirnes Sokolovi}: Novi istoricizam – teorija i praksa

(Sanjin Kodri}. Knji`evna pro{lost i poetika kulture. Slavisti~ki
komitet, Sarajevo, 2010.)
U uvodnoj bilje{ki svoje knjige Kodri} nastupa kao teoreti~ar i histori~ar knji`evnosti koji
}e iskoristiti „temeljne postavke novohistoricisti~kog ~itanja knji`evnosti i kulture u oblasti
prou~avanja knji`evnosti i knji`evnog `ivota BiH“ (12).1 To }e do kraja ove studije ostati domi-
nantan metod, to je i njen osnovni cilj: „pokazati kako su mogu}a novohistori~ka razumi-
jevanja razli~itih knji`evnih pojava mimo onog predmetnog podru~ja kojim se bavi ameri~ki
novi historicizam i, naravno, izvan konteksta ameri~ke knji`evne akademske zajednice“ (13).
To su na kraju i dvije preokupacije prema kojima je koncipirana i sama knjiga u poglavlja:
Teorija novog historicizma i Novohistoricisti~ka praksa.
U tome smislu valja nam provjeriti kako je autor usaglasio te dvije svoje uloge: histori~ara
i teoreti~ara knji`evnosti, koje je sam sebi dodijelio ve} na po~etku knjige. Kakve su kon-
sekvence primjene tog novohistoricisti~kog metoda na gra|u iz „knji`evnosti i knji`evnog
`ivota BiH“? Kakve oni imaju veze, i {ta se `eli time posti}i? Da li je uspje{no sproveden taj
metod koji je knjiga sama sebi zadala? To je sve, dakle, predmet sljede}e analize.

Analiza logi~kog haosa

Sam autor na po~etku knjige izra`ava svoje uvjerenje da interpretacija nema prednost nad
teorijom, kao {to ni teorija nema prednost nad interpretacijom, da se teorija i interpretacija
ne mogu ni razdvojiti, da su one nerazlu~ive i nu`no potrebne jedna drugoj (14). I pored
takvog uvjerenja, autor razdvaja te svoje dvije glavne preokupacije, stavljaju}i ih u naslove
dva dijela knjige odjelito: on tu razdvaja teoriju i praksu. – Najprije je izlo`ena teorija novog
historicizma, a potom je ona aplicirana na konkretnu knji`evnohistorijsku gra|u. Jedno po-
glavlje nosi naslov: Teorija novog historicizma, drugo – Novohistoricisti~ka praksa. Da li je to
razdvajanje puka oma{ka ili ve} simptom protivrje~nosti cijelog metoda? Da li je ta izlo`ena
teorija dosljedno aplicirana u drugom „prakti~nom“ dijelu? To }emo vidjeti. Ima li neke veze
{to autor nije spojio te dvije preokupacije u jedno tkivo? Za{to ih nije uharmonizirao na licu
mjesta ako su podudarne?
U prvom dijelu knjige Kodri} obja{njava nastanak i karakter novog historicizma kao teorije.
On, naprimjer, pi{e: „Usto, tako|er, u skladu sa op}om politikom postmodernizma, a naro~ito
taktikom izbjegavanja striktnog i kona~nog razlu~ivanja istinitog i la`nog, historijskog i fik-
tivnog, pro{log i sada{njeg (usp. Hutcheon 1989), novi historicisti prihvatit }e izazov ’parci-
jalne objektivnosti’ (Veeser 1989a: IX), koncept ’znanja pro{losti u sada{njosti (Hutcheon 1989:
62-92), i zajedno sa kulturalnim materijalistima te drugima, priklju~it }e se trendu politi~ke,
mada – kako sugeriraju zastupnici ovakvog ~itanja knji`evnosti – ne i ideolo{ke kritike, poseb-
no zagovarane ve} od sedamdesetih godina 20. st.“ (30)
To je prva karakteristika novog historicizma koju trebamo zapamtiti: Kodri}, dakle, pi{e da
novi historicisti prihvataju izazov parcijalne objektivnosti.
Kodri} dalje navodi kako pojava novog historicizma svjedo~i da danas nije zamislivo
„scijentisti~ki objektivno historijsko kontekstualiziranje te precizna, provjerljiva i cjelovi-
ta retrospektivna analiza i evaluacija.“ (38) Da bi ovjerio svoju tvrdnju, on }e se pozvati na
Bitija koji pi{e da je tradicionalno knji`evnoznanstveno ure|enje raspar~ano, da se klasi~na
knji`evnoznanstvena hijerarhija – knji`evnost kao predmet, teorija kao instrumentarij, po-

113

AKT.indd 113 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA
vijest kao osmi{ljenje – ve} dulje vremena pokazuje neprimjerenom dana{njem stanju stvari.
Kodri} }e u tom smislu poantirati:
„U vremenu nakon, izme|u ~itavog niza drugih, Antonija Gramscija, Louisa Althusera,
Rolanda Barthesa, Jacquesa Derridaa, Michela Foucaulta, Jacquesa Lacana, Paula de Mana,
Slavoja @i`eka, Edwarda Saida i ostalih, kao i brojnih tradicionalnih i novih marksisti~kih,
crna~kih i postkolonijalnih, feministi~kih, `enskih, rodnih ili queer te sli~nih teoreti~ara i
teoreti~arki, u vremenu poststrukturalizma i dekonstrukcije te postfrojdovske psihoanalize,
razli~itih usmjerenja u okvirima trenutno vrlo utjecajnih kulturalnih studija i njihova post-
disciplinarna interesa te, naro~ito, tzv. politi~ke kritike i teorije diskurza, u takvom vremenu
– naprosto – ideja distance, znanstvene objektivnosti i op}enitosti znanstvenih te uop}e
spoznajnih zaklju~aka ve} dugo je odba~ena i, kona~no, nemogu}a: znanje je mo}, mo} je
znanje – odavno je otu`nim zvoncem kraja jednog nikad dovoljno dosanjanog humanisti~kog
sna objavila savremena epistemolo{ka paradigma“ (39).
Sumirajmo ovu re~enicu. [ta tu saznajemo? Najprije vidimo izvjesni eklekticizam: otkud,
naprimjer, Slavoj @i`ek u dru{tvu Derride i Foucaulta? Mislim da i osrednji studenti prve
godine knji`evnosti znaju za poduhvate Slavoja @i`eka da unekoliko spasi univerzalne kat-
egorije, me|u koje spada i znanje. Nadalje: otkud Fuko i Derida u istom nizu, kada se zna za
njihovu polemiku oko „Istorije ludila“, upravo polemiku glede epistema? Druga stvar koju
vidimo u ovom citatu jeste nespretnost i tupost u vo|enju re~enice: autor ju otvara dvjema
nespretnim prilo{kim odredbama – jednom nasilno prekinutom i kljastom (u vremenu na-
kon), i drugom nejasnom i nedovr{enom (nakon ~itavog niza drugih). Koga? Time se re~enica
na svom po~etku zamagljuje. Potom se autor neukusno upu{ta u nabrajanju svega teorijskog
{to mu u tom trenutku pada na pamet, otvaraju}i mjesta novim ~lanovima re~enice u tom
nemu{tom i ne~itkom katalogu dvaputa, jedan za drugim, istim veznikom „te“, da bi svoj
stilski galimatijas poantirao jednom rogobatnom dvogenitivnom sintagmom (kraja jednog ni-
kad dovoljno dosanjanog humanisti~kog sna), koja se izbjegava i u seminarskim radovima,
ali i jednom stilski doista slikovitim iznalaskom u kome se epistema ogla{ava zvoncem. Vje-
rovatno je to u pitanju neka cincilinci epistema! Kakvo je to zvonce? To je zvonce koje nam
govori da su znanstvena objektivnost i op}enitost, kao i spoznajni zaklju~ci, redom odba~eni.
To tako|er valja upamtiti kao karakteristiku teorije novog istoricizma. Kako onda mo`emo
Kodri}u kao novohistoricisti~kom nau~niku i{ta povjerovati, budu}i da i on djeluju u okviru
te episteme? Kako se on uspijeva uzdi}i iznad tih okova?
Na taj spisak, prema Kodri}u, valja dodati i Deridinu poruku da smo uvijek u podru~ju
jezika, da smo uvijek njime ograni~eni, da sve {to znamo ili mislimo da znamo zapravo jeste
samo jezi~ki posredovano. (39) Novi istoricizam spada u epistemu u kojoj su dokinuti es-
teticizam, „ideolo{ki ipak nepravedni esencijalizam“, univerzalizam, hermetizam i konzer-
vatizam. (69) Tu }e tako|er biti prevazi|ena ideja knji`evnog djela kao organskog jedinstva,
ideja o neraskidivosti spona izme|u strukturnih segmenata, postupak razmatranja knji`evnih
djela izvan konteksta njihovog nastanka. (91) Za poststrukturalistu ili ~ovjeka postmodernog
senzibiliteta historija nije vi{e velika pri~a, on sumnja u historijski fakt, u objektivnu i ne-
pristranu sliku pro{losti. Pozivaju}i se na Lindu He~n, Kodri} tvrdi da su „~injenice doga|aji
kojima smo dali zna~enje“ (80) U poststrukturalizmu i postmoderni sumnja se u „mogu}nost
saznanja istinske zbilje stvari“ (tri genitiva jedan za drugim!), a interpretacije su zapravo fik-
cije. (104) Novi istoricizam je dio projekta koji ima za cilj slabljenje koncepta knji`evnosti kao
tek estetskog objekta. (116) Novi historicizam je napravio raskid i sa preokupacijama dru-
gih teorija: on je ostavio za sobom potragu za za~udnostima knji`evne rije~i, njezine grama-
tike, fenomena, kao i „traganje za iako sasvim sigurno postoje}im, ipak neiscrpivim i nikad
do kraja prirodnim ljudskim jezikom kazivim zna~enjima knji`evnog ostvarenja, koja nisu
obi~na saop}enja u tek naro~itoj formi, ve} su naju`e, kao kost i meso, povezana sa samim bi}e
knji`evnosti i njegova genija, ’pjesnika u pjesmi.“ (55)
114

AKT.indd 114 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA
[ta nam govori ova re~enica? Treba obratiti naro~itu pa`nju. Najprije se potrebno probiti
kroz stilsko {iblje jednog apsolutno stilski neosjetljivog i nespretnog autora koji sla`e svoje
re~enice jedva ~itko i nemu{to do iritantnosti: pogledajmo, naprimjer, sintagme: „za iako sas-
vim sigurno postoje}im, ipak neiscrpivim i nikad do kraja prirodnim ljudskim jezikom kazivim
zna~enjima.“ [ta to zna~i: neka zna~enja, iako sasvim sigurno postoje, ona su ipak neiscrpiva
i nisu nikad do kraja kaziva prirodnim ljudskim (sic!) jezikom. Je li se mogla jedna besmislena
tvrdnja re}i na jedan nemu{tiji na~in? Kako se druga~ije mogu ostvariti neka zna~enja ako ne
jezikom, i to izvorno i prirodno ljudskim, a da sigurno postoje i da su kaziva, iako su neiscrpi-
va!? ^emu ovoliko rije~i, ~emu slu`e; ~emu ovoliko kolebanje koje unosi haos u re~enicu? No
ova stilska zbrka, ovo prenemaganje jeste puka najava i alibi za jedan `estoki procjep koji }e
uskoro otvoriti, jedan lom koji }e imati konsekvence na cijeli metod? Na cijelu knjigu! Kako se
nastavlja re~enica: “…kazivim zna~enjima knji`evnog ostvarenja, koja nisu obi~na saop}enja
u tek naro~itoj formi, ve} su naju`e, kao kost i meso, povezana sa samim bi}e knji`evnosti i nje-
gova genija, ’pjesnika u pjesmi.“ [ta ka`e ovaj novohistoricist i poststrukturalist? On tu pi{e o
bi}u knji`evnosti i geniju, o zna~enjima koja su sa tim bi}em povezani kao kost i meso! Kakva
kost, kakvo meso, koji genij, koja to zna~enja i kakvo bi}e knji`evnosti? Kakva je to zbrka? On
to pi{e u istom dijelu knjige u kojem je malo~as govorio o nepostojanju organskog jedinstva
u djelu, o kontekstualnoj uvjetovanosti teksta, o slabljenju knji`evnosti kao tek estetskog ob-
jekta, o dokidanjima esteticizma i esencijalizma. A sada nas ovdje uvjerava kako postoji bi}e
knji`evnosti, kako je pjesnik u pjesmi ustvari genij, a zna~enja su povezana kao kost i meso
sa samim bi}em knji`evnosti. To bi}e knji`evnosti kao pojam ustvari je jedna formula u kojoj
je potencijalno dato svekoliko bogatstvo ~itavog korpusa razli~itih ideja i knji`evnih kretanja.
A takvo sa`imanje je prva karakteristika esencijalizma od kojeg je Kodri} kao novohistoricist
maloprije napravio otklon.
No to je protivrje~je bezazleno u odnosu na ono {to slijedi u drugom dijelu knjige; to je
zanemarivo. [ta to on tamo pi{e, u drugom dijelu knjige?
On tvrdi: „ Na kraju, uz ~itav niz proza i eseja, ovdje bi trebalo uzeti u obzir i bitno druga~ije
intoniran autorov roman Ponornica (1977), u vrijeme objavljivanja u naju`oj konkuren-
ciji nekada za dobivanje ugledne Ninove nagrade za jugoslovenski roman godine, {to se,
me|utim, nije desilo – prema nekim pokazateljima – i iz razloga koji ipak nemaju previ{e
dodirnih ta~aka sa imanentnoknji`evnom vrijedno{}u, ali, dakako, imaju karakter s potenci-
jalnim politi~ko-kulturalnim subverzivnim zna~ajkama ovog knji`evno teksta (povratak his-
torijskoj traumi bo{nja~ko-muslimanskog nacionalnog korpusa) nepo`eljnim u antinacional-
noj i antikonfesionalisti~koj ideologiji socijalisti~lkog panjugoslovenstva.“ (136)
Za{to Ponornica nije dobila Ninovu nagradu? Zato {to se vratila historijskoj traumi
bo{nja~ko-muslimanskog nacionalnog korpusa. Otkud sada ta trauma mo`e biti uvjerljiva i
relevantna, kada je u prvom dijelu knjige Kodri} kao novohistoricist pisao kako ne postoji
historija kao velika pri~a, kako ne postoji historijski fakt, kako su sve ~injenice samo doga|aji
kojima smo dali zna~enje? U tekstu Kodri}a kao novog historicista sijevnuo je najednom
tako blistav historiografski entitet. Za{to je Ponornica trebala dobiti nagradu? Zato {to je
posjedovala imanentnoknji`evnu vrijednost. Kodri} s punim uvjerenjem sada pi{e o tim
imanentnoknji`evnim vrijednostima, kao novohistoricist koji je te vrijednosti maloprije ospo-
ravao dokidaju}i esteticizam, govore}i o kontekstualnoj uvjetovanosti svega knji`evnog, o ne-
postojanju organskog jedinstva teksta. Citiraju}i Durakovi}a, Kodri} navodi da je bilo potrebno
da se pojave takva izuzetna djela kao Dervi{ i smrt i Kameni spava~ pa da se shvati da se na ovom
usudom dodijeljenom nam tlu stvara literatura dostojna pa`nje. Kodri}, dakle, kao poststruk-
turalist, ponovno priznaje imanentne knji`evne vrijednosti, i bez ikakvog otklona – predo~ava
nam jedan citat o nekakvim usudima kojima smo dobili ovo tlo i ovu knji`evnost. Kodri} pi{e
i osporavanju univerzalnih jugoslovenskih estetsko-literarnih kriterija, {to je postigao Begi},
kao nau~nik koji se potvr|uje „visoko estetski (sic!) zasnovanim interpretativnim pristupom
115

AKT.indd 115 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA
~itavom nizu tekstova savremenih bosanskohercegova~kih i bo{nja~kih autora, koji tek u nji-
hovu mati~nom, ovda{njem kontekstu pokazuju svoju pravu, a naro~ito knji`evnohistorijsku
vrijednost.“ (165) Sada je jasno: Kodri} je novohistoricisti~ki orijentiran spram jugoslovenskog
konteksta, i to njegovo opredjeljenje ne va`i kada govori o bh. okvirima!
Na sli~nom tragu nacionalne osvije{tenosti u nastavku knjige Kodri} jo{ ja~e protivrje~i
samom sebi, ustrajno se opovrgavaju}i: „Naprotiv, bezrezervna vjera u knji`evnu historiju
ve} dugo je konstanta ovda{nje znanosti o knji`evnosti, ali je, isto tako, realno osvjedo~ena
~injenica da knji`evnost odrediva bosanskohercegova~kim imenom nikad dosad – pa ni danas
– nije znanstveno obra|ena u okvirima kakve cjelovite historije knji`evnosti, kao naro~itog
knji`evnoznanstvenog `anra koji kriti~ki i aksiolo{ki poku{ava eksplicirati ’sve ono {to se u
knji`evnosti jednog naroda ili jednog civilizacijskog kruga zbivalo od po~etka (tj. od prvih
knji`evnih spomenika) do modernog doba’“. (151) Kodri} No1 smatra da je danas nemogu}e
„historijsko kontekstualiziranje te precizna, provjerljiva i cjelovita retrospektivna analiza
i evaluacija.“ Kodri} No2 bezrezervno vjeruje u knji`evnu historiju. Kodri} No1 misli da je
knji`evnoznanstveno ure|enje raspar~ano, a da klasi~na knji`evnoznanstvena hijerarhija vi{e
ne postoji. Kodri} No2 misli da bi se bh. knji`evnost trebala znanstveno obraditi u cjelovitoj
historiji knji`evnosti, u naro~itom knji`evnoznanstvenom `anru koji kriti~ki i aksiolo{ki eks-
plicira svekoliku tradiciju. Prvi Kodri} vjeruje u parcijalnu objektivnost, on sumnja u nauku i
znanstvenu objektivnost, on odbacuje spoznajne zaklju~ke i konzervatizam, on dekonstruira
historiju kao veliku pri~u, on osporava historijske fakte i nepristranu sliku pro{losti, drugi Ko-
dri} pi{e da bi se tradicija koja svejednako postoji od prvih pisanih spomenika do modernog
doba trebala aksiolo{ki i kriti~ki elaborirati. Na osnovu ~ega? Na osnovu kriterija koje je taj
kandidat za knji`evnog histori~ara – bio osporio u prvom dijelu knjige kao novohistoricist.
Neotklonjivost tog protivrje~ja – te alogi~nosti – jedina je konstanta u ovoj studiji. Kodri} }e
na kraju svoje studije izravno pledirati za nacionalni kanon. On }e kao poentu svoje knjige s pot-
punim uvjerenjem u ta~nost donijeti jedan citat Enesa Durakovi}a: „Danas ve} sasvim uobli~ene
(napisane ili ne – svejedno) povijesti srpske, hrvatske, bo{nja~ke i crnogorske knji`evnosti u
svakom se knji`evnopovijesnom pregledu ukazuju nesumnjivim posebnostima kulturnih
tradicija {to su se u dinamici dru{tvenopovijesnih i kulturnohistorijskih mijena ’od po~etaka do
modernog doba’ doista formirale kao prepoznatljivi knji`evni identiteti.“ (175) Dok Durakovi}
u ritmu svoje najnormalnije mistifikacije, tako tipi~ne za njegov nau~ni metod, tvrdi da se iz-
vjesne nacionalne knji`evnosti ukazuju nesumnjivim svojim posebnostima u ~itavoj dinamici
dru{tvenopovijesnih i kulturnohistorijskih mijena, od po~etaka do modernog doba, i da tako
postaju bogomdani knji`evni identiteti, neovisno od toga i da li su uop{te i napisane historije
tih knji`evnosti, dotle Kodri} podr`ava tu mistifikaciju najnormalnije je iscitirav{i, kao novo-
historicist i postrukturalist koji je pisao da smo uvijek u podru~ju jezika, da smo uvijek njime
ograni~eni, da sve {to znamo ili mislimo da znamo zapravo jeste samo jezi~ki posredovano.
Ako smo tako uvijek strogo ograni~eni epistemolo{kim poljem na{e epohe, kako je onda bilo
mogu}e da se pojave borci za bo{nja~ku knji`evnost u doba zlo}udnog jugoslovenskog socijal-
izma? Je li to Kodri} svojim teorijama iznesenim u prvom dijelu knjige ho}e da ospori svijetle
anga`mane Durakovi}a ili Filipovi}a, o kojima s po{tovanjem pi{e u drugom dijelu knjige?
Mo`da je ve} jasna konsekventnost tog protivrje~ja: munjevito ukazanje tog procjepa pret-
vorila je koncept ove knjige u smije{ni prah! No nije samo to protivrje~je problem ove studije.
Njena dva glavna dijela – i kad bi egzistirala odvojeno – neovisno jedan o drugom – opet bi to
bile dva problemati~na i logi~ki unutar sebe neusagla{ena djela. Ne}emo ovdje ponovo ospo-
ravati smije{no pouzdanje jednog nau~nika u nedodirljivost nacionalne tradicije koja ostaje
netaknuta u dinamici dru{tvenog kretanja! Podjednako je smije{na Kodri}eva vjera u postruk-
turalizam. U prvom dijelu knjige – on otkriva da vjeruje u spasonosnu politi~nost novih teorija
koja se treba pozicionirati naspram apoliti~nosti larpurlartisti~ke djevi~anski netaknute ljepote,
kako ju je shvatala novokriti~ka tradicija. On tu pokazuje da ne zna ni{ta o anga`manu larpur-
116

AKT.indd 116 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA
lart knji`evnost, on stvarno vjeruje u tu apoliti~ku ~istotu djevi~anske knji`evne Ljepote. ^ini
se da ovu knjigu pi{e i nau~nik koji nikada nije ~uo naprimjer ni za kritiku Derridinog koncep-
ta, koji vjeruje da je sve relativno i dvadeset godina nakon {to je ta kritika napisana, na na{em i
na stranim jezicima. Davno je napisano: ko ne mo`e ne{to da tvrdi – ne mo`e ni{ta ni da ospori!
Struktura nema misteriozno svojstvo da raskine sa svakom signifikacijom. Znaci jednog teksta
moraju posjedovati minimalni semanti~ki identitet, i kada bi bilo druga~ije – onda bi i Derridina
tvrdnja da svako ponavljanje znaka implicira promjenu smisla bila li{ena promjenljivosti. Ako
nema minimalnog identiteta smisla znakova, onda promjena ostaje ne{to bez kriterijuma, to
zna~i da se vi{e ne bi moglo ni ne{to tvrditi.2 Jo{ konkretnije: ako bi diferenciranje znaka bilo
totalno, niko ni{ta ne bi mogao tvrditi, i onda mi ne bismo ni znali da Kodri} samog sebe smatra
knji`evnim histori~arem i teoreti~arom, kao {to sada znamo, jer je to tvrdio i napisao.

Akademski stil: primjeri

Ne mo`emo o~ekivati da Kodri} kao teoreti~ar pi{e zanimljivo i `ivo kao da je esejist ili
prozaik, i mi }emo njegov stil i poku{ati vrednovati znaju}i da to pi{e jedan akademski profe-
sor koji kao stilist ne mora dosezati visoke kriterijume. Izdvoji}emo dva citata, i ukratko ih
poku{ati analizirati, {to mo`da ne}e biti li{eno svake zanimljivosti. Mi }emo ga vrednovati
samo u okvirima koje bi trebalo da po{tuje jedan akademski stil.
„Vjerujem, iako jedan dio mojeg bi}a to vjerovanje ne ~ini sretnim jer mi oduzima jedan
va`an san, vjerujem, dakle, i ja da je, me|utim, i sva moja spoznaja, sve ono {to mislim znam
i {to `elim znati, zapravo neznatno i krhko, ba{ kao {to je – sve dok je nizu u~vrstile duge go-
dine u~enja – lomljiva bila i moja utjeha da smrznuta djevoj~ica i dalje, samo sad s ne{to vi{e
sre}e, prodaje svoje `igice i, zadovoljna, u djetinje {irok osmijeh razvla~i usne, pune i crvene
od tople, `ive krvi“ (14)
Nakon prezenta: vjerujem! – u re~enici se otvara nagli ponor zato {to je autor odmah
odlu~io staviti zarez, pa zatim i veznikom: „iako“ uvesti cijelu re~enicu. To prouzrokuje lom,
i re~enica gubi ritam. Stvari su malo popravljene time {to nakon te podu`e interpolacije, na-
kon {to se izgubio smisao, autor vra}a prvobitni ton ponovljenim prezentom: vjerujem! – pa
re~enica opet logi~no te~e sve do rije~ce „me|utim“, koja je upotrijebljena nemotivisano i bes-
potrebno, iznebuha, tako da samo autor ove re~enice zna na {ta se tom rije~com referira: vje-
rujem, dakle, i ja da je, me|utim, i sva moja spoznaja… Time se tvrdnja prometnula u haos,
alogi~na i rogobatna u svakom pogledu. Ono {to je zanimljivo i na planu usagla{enosti cijele
studije – jeste ~injenica da autor ovdje iskazuje vjeru u vlastitu spoznaju, iako }e tu spoznaju
kao takvu kasnije osporavati. On istina iskreno priznaje da je ta spoznaja neznatna i krhka, i
da su godine u~enja kod ovog teoreti~ara utvrdile samo djetinje povjerenje u jednu bajkovitu
scenu. Je li nam to ovaj autor ho}e da ka`e da su te godine u~enja od njega napravile dijete?
Razmotri}emo jo{ jedan citat:
„Tu situaciju u imanentni interes zatvorene knji`evne znanosti – kako se moglo vidjeti
– vi{e ili manje uspje{no poku{avali su promijeniti brojni i razli~iti predstavnici i predstavnice
alternativnih knji`evnokriti~kih usmjerenja i teorijskih opcija, autori i autorice marksisti~kih,
feministi~kih, rasnim pitanjima vo|enih i uop}e politi~ki osvije{tenih metodolo{kih polazi{ta,
jednako kao i, uz mnoge druge, i zastupnici te zastupnice nekoliko druga~ijih razumijevanja
dekonstrukcijske ideje, onih koji su je, nasuprot ameri~koj formaliziranoj interpretaciji, nasto-
jali vi{e vezati za njeno izvorno, francusko zanimanje, a svim ovim te`ilo se zapravo jednom,
vrlo specifi~nom i uvijek iznova izazovnom cilju, pogotovo aktuelnom u trenucima kada se
lomi stara i nastaje neka nova teorijska ili uop}e epistemolo{ka paradigma – ispitivanju grani-
ca i mogu}nosti podru~ja knji`evnih istra`ivanja i njegove sposobnosti prilago|avanja novim
i nikad do kraja sasvim jasno predvidljivim uvjetima, izmijenjenim okolnostima, predmetima,
na~inima i ciljevima ili, pak, razlozima knji`evnoznanstvenih prou~avanja.“ (78)

117

AKT.indd 117 6/5/2013 7:02:14 PM

 BOSNIACA
Alogi~nost, nepravilnost konstrukcija: „tu situaciju u imanentni interes zatvorene knji`evne
znanosti“. Diletantsko ubacivanje apozicija odmah nakon veznika. Isprazno, naporno, bes-
potrebno pominjanje svih teoreti~arki i teoreti~ara, zastupnika i zastupnica, autora i autorica,
ovih i onih usmjerenja. Preoptere}ene, nesuvisle sintagme: „rasnim pitanjima vo|enih“. Nemo-
tivisana i trapava ekstenzivnost, iritantno i disharmoni~no produ`avanje re~enice crticama:
„pogotovo aktuelnom u trenucima kada se lomi stara i nastaje neka nova teorijska ili uop}e
epistemolo{ka paradigma – ispitivanju granica i mogu}nosti podru~ja knji`evnih istra`ivanja i
njegove sposobnosti prilago|avanja novim i nikad do kraja sasvim jasno predvidljivim…“ Hin-
jenje erudicije ispraznim nabrajanjem koncepata i rije~i koji ni{ta konkretno ne zna~e: uvjeta,
okolnosti, na~ina, predmeta, ciljeva! Kao da se `eli pove}ati broj znakova, broj stranica knjige!
Dva primjera koja vam donosimo, prema na{em zapa`anju, amblematski su uzorci novog
akademskog stila; to su dva eklatantna primjera kakvim ritmom, re~enicama i stilom jeste
ispisana ova studija. Bez ikakvog pretjerivanja, sude}i samo po autorovoj ustrajnosti u ispi-
sivanju ovih i ovakvih re~enica, mo`e se konstatovati da je te{ko povjerovati da je ovu studiju
ispisao neko ko je ~itao knji`evnost, ko se njome bavi, ko na kraju krajeva u okviru iste te
studije o njoj i pi{e.

Zaklju~ak
Studija „Knji`evna pro{lost i poetika kulture“ Sanjina Kodri}a pomiruje dva nepomirljiva
knji`evnoteorijska koncepta: novi historicizam i povijest nacionalne knji`evnosti. Autor je
`elio postmodernizirati tradiciju i tradicionalizirati postmodernu, i to je obavio na neodr`iv
na~in koji otvara niz protivrje~ja. Takva teoreti~arska intencija ~esta je u na{oj najnovijoj
nauci, i sude}i po takvom poku{aju sinteze – ovaj autor tako|er nije originalan. Razmatrana
studija `eli istovremeno biti (post)moderna, ali i ostati odana Tradiciji! Kao takva, amblematski
je proizvod na{eg akademskog aparata. Bez ikakvog otklona ona reproducira dvije zastarjele
i prevazi|ene knji`evne teorije: poststrukturalizam i nacional-koncept.
Sam autor kao jedan od svojih ciljeva istaknuo je i izvjesnu produktivnost u prilago|avanju
novog istoricizma kao internacionalne teorije na{im okvirima; ono {to je jedino izvjesno jeste
da je u drugom dijelu knjige uspio proma{iti i iznevjeriti osnovne postavke te teorije, iako ih
je u prvom dijelu reproducirao i usvajao bez ikakvog kriti~kog otklona, prisutnog u knji`evnoj
nauci ve} decenijama. Ta teorija novog istoricizma mo`da je posljedni koncept koji bi trebalo
evocirati u jednoj studiji koja se zala`e za nacionalni kanon.
Ono {to predstavlja kuriozum ove studije – jeste i stil koji eventualnog ~itaoca nesumnjivo
mo`e odbiti. To je stil koji kao dominanta ove studije prednja~i po rogobatnosti i nesuvis-
losti u odnosu na bilo {ta napisano u na{oj knji`evnoj akademskoj zajednici. Zato je morao i
biti posebnim predmetom na{e analize. Takvo stilsko opredjeljenje dodatno zamagljuje ion-
ako mutne i neodr`ive koncepte koji su uspostavljeni, dodatno spu{taju}i ukupnu kvalitetu
studije. Ova knjiga mo`e biti korisna samo kao uzorak kako se ne bi trebalo pisati, pa ~ak ni
u okviru jedne akademske knji`evnoteorijske studije. Zainteresovanom kandidatu ona mo`e
biti pokazatelj o kriterijumima pod kojima mogu biti odbranjeni magistarski radovi na na{im
odsjecima za knji`evnost. Kao i o kriterijumima pod kojima je mogu}e objaviti knjigu u ok-
virima jedne elitne akademske edicije.
1
„Dr. Sanjin Kodri} docent je za oblasti Bo{nja~ka knji`evnost i Teorija knji`evnosti na Odsjeku za knji`evnosti
naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Ro|en je 1978. godine u Sarajevu, gdje je zavr{io osnovnu i sred-
nju {kolu (Prva gimnazija). Diplomirao je knji`evnosti naroda BiH i bosanski, hrvatski, srpski jezik na Filozofs-
kom fakultetu u Sarajevu (2002), gdje je potom i magistrirao (2007) te doktorirao (2009) iz knji`evnohistorijskih
nauka. Autor je pedesetak nau~nih i stru~nih radova, mahom iz bo{nja~ke i/ili bosanskohercegova~ke
knji`evnosti te knji`evne i kulturalne teorije, koje je objavljivao u referentnim doma}im te inozemnim
knji`evnoznanstvenim ~asopisima i zbornicima (na bosanskom, engleskom i njema~kom jeziku).“
2
Manfred Franck. Conditio moderna. Novi Sad: Svetovi, 1995.
118

AKT.indd 118 6/5/2013 7:02:15 PM

 BOSNIACA

Jasna Kovo: Kako je nacionalizam ubio interpretaciju

(Andri} i Bo{njaci, Zbornik radova – Bibliografija. Bo{nja~ka
zajednica kulture ”Preporod”, Op}insko dru{tvo Tuzla, 2000.)
Uvod
Andri} i njegovo knji`evnoumjetni~ko djelo ve} odavno su postali plodotvornim poljem
sukoba u takozvanim ”nacionalnim” i ”anacionalnim” interpretativnim zajednicama. Ukazati
na vantekstualne, historijske i politi~ke implikacije koje ideolo{ki oblikuju njegovo djelo za-
datak je koji se implicitno podastire pred knji`evnu kritiku, pred ~itaoca na braniku naciona-
lnih interesa. Etiketirati Andri}a mrziteljem, mra~njakom, velikosrpskim ideologom, njegovu
knji`evnost ~itati u obzorju genocidnih djela i generiranja genocidnih zlodjela, pisati o njemu
kao velikom stilisti i pri tome re}i da je stil koji dovodi do savr{enstva vrhunska zamka za
i{~itavanje ”pravih” namjera ovog nobelovca, smjernice su koje ”obi~nog”, ”neinformiranog”,
pa i nesretno ”zabludjelog” ~itaoca trebaju povesti novim putem, situirati ga u korpus kolek-
tivne, nacionalne interpretativne zajednice. Zbornik tekstova ”Andri} i Bo{njaci” oblikuje
upravo ovakvu interpretativnu scenu. Formirati kolektivnu (histeri~nu) recepciju Andri}a
u Bo{njaka pretpostavlja i ”ostra{}enu” zajednicu akademika, univerzitetskih profesora,
knji`evnih kriti~ara, histori~ara i pedagoga koji ovjeravaju ideolo{ko ~itanje Andri}a titularnim
predznakom i nau~noistra`iva~kim pretenzijama. Dokazati u tu svrhu da je Andri} ideolo{ki
zlotvor, mo`e se jedino naknadnim radom na njegovoj li~nosti, politi~kim i diplomatskim am-
bicijama koje je pisac ”posjedovao”. Knji`evnost je svakako irelevantna u odnosu na ono {to je
Andri} diplomata pisao i u slu`bi obavljao, zaklju~uju skoro svi potpisnici tekstova u zborniku.
Zbornik je u ”neposrednoj vezi” sa znanstvenim skupom ”Djelo Ive Andri}a u historijskom
i dru{tvenom kontekstu”(5), u organizaciji Op}inskog dru{tva BZK ”Preporod”, odr`anom u
Tuzli 13. i 14. 11. 1999. godine. Kao suorganizatori ovog skupa navode se i Filozofski fakultet
u Tuzli i Tuzlansko muftijstvo {to nedvosmisleno upu}uje na ideolo{ke implikacije ~itanja
Andri}a, pa i neskriveno sadejstvo akademskih i religijskih institucija. Povod organiziranja ovog
skupa bile su ”rasprave koje je u bosanskohercegova~koj javnosti izazvao zahtjev” Op}inskog
dru{tva ”Preporod” u Tuzli ”da Andri}eva ulica u ovom gradu promijeni ime”.(5) Zahtjev
za preimenovanje Andri}eve ulice, BZK ”Preporod” sa sjedi{tem u Sarajevu, u saop}enju za
javnost (maj, 1999) ocjenjuje demokratskom i sa stanovi{ta ”kulture ljudskih prava” legitim-
nom gra|anskom incijativom koja je unaprijed ispolitizirana. Nadalje, ideolo{ki okvir ovog
saop}enja sagledava se i u slijede}oj ocjeni incijative BZK ”Preporod”: ona, naime, otvara pi-
tanje ”koje doti~e ne samo dru{tvenu etiku, politiku i kulturu, ve} i duboka ljudska osje}anja
velikog broja Bo{njaka”.(5) Politika demokracije, kao i uva`avanje ljudskih prava, krinka su
politike tzv. dijaloga razli~itih (interpretativnih) zajednica u kojoj je mogu}a rasprava o Andri}u
u bo{nja~koj zajednici, rasprava od koje se o~ekuje ”sno{ljivost prema druga~ijem mi{ljenju”.
Zbornik je podijeljen u dva dijela, prvi sa~injavaju tekstovi (ukupno dvanaest) sa pomenutog
znanstvenog skupa, u drugom pak dijelu nalaze se ~etiri teksta, nastala u tridesetogodi{njem
razdoblju, sa zajedni~kom ”rije{eno{}u” njihovih autora ”da ne pristanu da im drugi pripisuju
na~in recepcije Andri}eva djela”(6), pi{e u uvodnoj rije~i. Andri}eva knji`evnost je ocijenjena
protivbo{nja~kom: ”Upoznavanje i tuma~enje tih djela na na~in koji se ne iscrpljuje u ima-
nentnom pristupu knji`evnom djelu za Bo{njake je va`na dionica u borbi za opstanak, borbi
koja je dramati~no zao{trena najnovijim zbivanjima (Agresijom na Republiku Bosnu i Herce-
govinu 1992-1995)”.(7) Koliko je uostalom nesno{ljiva interpretacija u ovome klju~u vidljivo je
u tekstovima Zbornika. Andri}eva knji`evna djela se u potpunosti isklju~uju iz poetika kojima
119

AKT.indd 119 6/5/2013 7:02:15 PM

 BOSNIACA
pripadaju, knji`evnog konteksta, estetskih analiza, eti~ke su ionako podre|ene ideolo{kim,
ne ~udi stoga da su u svrhu dokazivanja protivbo{nja~ke ideologije Andri}eve knji`evnosti
potpuno ravnopravne esencijalisti~ka, recepcionisti~ka, poststrukturalisti~ka i postkolonijalna
interpretacija. Gra|a za potkrijepljivanje teza o antibo{nja~koj zavjeri Andri}a uglavnom se
uzima iz doktorske disertacije i diplomatskih spisa kao ”temelja” Andri}evih knji`evnih djela,
isti~e ve}ina potpisnika tekstova. Posebno mjesto u kriti~koj evaluaciji knji`evnosti zauzimaju
pripovijetka ”Put Alije \erzeleza” i romani ”Travni~ka hronika” i ”Na Drini }uprija”, knji`evni
tekstovi koji korespondiraju sa historijskim aktima i mitolo{kim naslje|em.

I
U prvom dijelu Zbornika sabrani su tekstovi koji ocjenjuju Andri}evo djelo kroz ”histori-
jsku stvarnost”, ”prisutnost pisca u djelu”, Andri} se odre|uje ”kao sudbina”, reinterpretira se
”`ivot mladog Andri}a” kao i doktorska disertacija i neki diplomatski spisi, utvr|uju ”pi{~eve
namjere”, Andri} se brani kroz prizmu ”dijaloga” i ”politika identiteta”, nadalje Andri} se
sagledava kroz ”medijsku kulturu” i pedago{ki naputak kako i za{to ne/~itati, re/interpreti-
rati Andri}a u nastavi knji`evnosti. Izostanak validne interpretacije Andri}eve knji`evnosti
moglo bi se opravdati tek ~injenicom da sabrani tekstovi sa ”znanstvenog” skupa o Andri}u
jesu produkt jedne nacionalisti~ke histerije, dakle, nepobitnog ideolo{kog naboja u kojem su
unaprijed propisani modeli ~itanja Andri}a. Poni{tavanje recentne knji`evne kritike koja se
”usudila” analizirati knji`evna djela ovog pisca na razini stilskih i estetskih kvaliteta/dometa,
a ne u obzorju zao{trenih ideolo{kih naboja, prvi je korak kojeg }e se latiti potpisnici ovih
tekstova, uvjeravaju}i ~itaoca da estetski i stilski kvalitet jednog knji`evnog djela nisu samo-
dostatni knji`evne interpretacije.
Ahmed S. Ali~i}, sagledava knji`evno djelo Ive Andri}a u su-odnosu sa ”historijskom
stvarno{}u”, on nije knji`evni kriti~ar, ali jeste histori~ar. Ali~i} je, dakle, histori~ar, stoga je
iluzorno o~ekivati od ovoga teksta odgovornost ozbiljne knji`evnokriti~ke analize. No, za{to
se jedan histori~ar odlu~io za analizu Andri}evog knji`evnog djela i historijske realnosti? Ali~i}
se u samom uvodu teksta ogra|uje od poistovje}ivanja historijskih fakata i historijskih tema u
Andri}evom djelu. On pi{e: ”Andri} kao knji`evni umjetnik, po svom unutarnjem stvarala~kom
porivu, po svom filozofskom bi}u, promi{lja unutra{nju stranu, nali~je stvarnog `ivota, histo-
rijske stvarnosti, kao {to to, uostalom, ~ine svi veliki i pravi umjetnici. Otuda histori~ari, pa
ni drugi ~itaoci ni istra`iva~i, ne mogu tra`iti u njegovu djelu historijske i dru{tvene pro-
cese, historijske doga|aje, prema njihovu stvarnom, pojavnom doga|anju, o njihovim uzro-
cima i posljedicama. Po tome, Andri}evo djelo ne podlije`e historijskoj nau~noj kritici.”(11)
(podvukla J.K.) Iako Ali~i} nedvosmisleno pi{e da knji`evno djelo nije mjerilo historijskih i
dru{tvenih procesa, on ipak iznevjerava ovo metodolo{ko polazi{te i zaklju~uje: ”Ali, ako se
njegovo djelo, bar u izvjesnim segmentima, pribli`ava historijskoj stvarnosti ili je dodiruje,
onda ono mo`e biti predmetom histori~arevog zanimanja, upore|ivanja i ocjenjivanja i to, mo-
glo bi se re}i, zbog provjeravanja svog vlastitog shvatanja i dometa u povezivanju unutarnjeg
i spoljnjeg, ali konkretnog i objektivnog, a manje zbog provjeravanja uspjelosti i vjerodosto-
jnosti umjetnikova slikanja te stvarnosti i njenog promi{ljanja.”(11) Nadalje, Ali~i} Andri}a vidi
kao pisca ”bosanskog dru{tva i zemlje Bosne”, pisca koji je sklon negativnom vi|enju svega {to
je ”strano, tursko, bilo ono dobro ili ne, bilo da se radi o vlasti, vlastodr{cima, njihovoj vjeri ili
njihovim obi~ajima”(12), i ne propu{ta priliku da Andri}a ocijeni kroz prizmu ”evrocentrizma”
i ”orijentalizma”, kao ideja pod ~ijim je uticajem Andri} bio. Andri} je za Ali~i}a pisac aris-
tokratskog i gradskog sloja, no, ponovno se ogra|uje pozicijom s koje nastupa: ”Ipak, ne `elim
analizirati sva Andri}eva djela, jer niti sam knji`evni kriti~ar, a niti se to vjerovatno od mene
o~ekuje.”(13) (podvukla J.K.) Ukoliko nije knji`evni kriti~ar, a nije, jer nam i sam to poru~uje,
jeste histori~ar za kojeg bi trebala biti irelevantna knji`evna obrada historijskih i dru{tvenih

120

AKT.indd 120 6/5/2013 7:02:15 PM

 BOSNIACA
zbivanja, kao {to je unaprijed rekao, name}e nam se vrlo jednostavno pitanje za{to Ali~i} uop}e
poku{ava analizirati knji`evno djelo u historijskoj stvarnosti. U djelima u kojima poku{ava
dovesti u suodnos knji`evna djela (”Pri~a o vezirovom slonu”, ”Za logorovanja”, romani ”Omer
pa{a Latas” i ”Travni~ka hronika”) i historijsku realnost, Ali~i} ~ak potvr|uje ({to mnogi drugi
autori u ovom Zborniku ne ~ine) i zastupa Andri}evo vi|enje historijskih procesa, ocjenjuju}i
”Andri}evo opisivanje suprotstavljenosti Bo{njaka i centralne vlasti, odnosno sultana, historijski
(je) utemeljeno”.(15) Najve}i nedostatak u Andri}evom opisu klasifikacije bosanskog dru{tva,
nalazi se prema Ali~i}u u klasifikaciji seoskog sloja stanovni{tva na Turke i hri{}ane, raju. No, i
ovaj propust Ali~i} sagledava u ne{to prihvatljivijem tonu: ”Svakako, ovdje ne treba izgubiti iz
vida ~injenicu da Andri} nije histori~ar pa se takav nedostatak mo`e i pre{utjeti.”(15) Ali~i}ev
tekst je protivrje~an sam po sebi, metodolo{ki nekonzistentan i pun ocjena Andri}evog djela
koje njemu kao histori~aru, o~igledno i nisu toliko proturje~ne ali su dio ”dokaznog materijala”
o neargumentiranom stavu o Andri}u kao orijentalisti i evropocentri~nom piscu.
Ovim skupom o Andri}evu djelu `eli se formirati neka neupitna, homogena bo{nja~ka in-
terpretativna zajednica koja mora osvijestiti Andri}a kroz slijede}a pitanja: ”prisutnost pisca,
zapravo gra|anske li~nosti u djelu i odnos Andri}eva djela prema historijskoj zbilji vremena
za koju se sadr`ajno ve`e”.(17/18) To su ujedno pitanja koja Munib Maglajli} u tekstu ”Ivo
Andri} – prisutnost pisca u djelu”, postavlja kao ”posebno zanimljiva” za Bo{njake. Maglajli}
za Andri}a pi{e da nije bio ljubitelj Bo{njaka i islama, ali da za Andri}a ipak mora biti mjesta u
cjelovitoj, demokratskoj Bosni i Hercegovini. Potvrdu ovoga stava, Maglajli} nalazi u proznom
triptihu ”Put Alije \erzeleza”, primjeru negativne demitizacije pozitivnog bo{nja~kog junaka i
historijskih likova bra}e Mori}a. Osnovna zamjerka za tematsku osnovu ove pripovijetke jeste
Andri}evo nebavljenje Kraljevi}em Markom ili Ivanom Seljaninom, kao antipodima juna~ke
tradicije ”drugih” knji`evnih tradicija. Koliko je zapravo uvrijedio Bo{njake, koliko je boli nanio
Bo{njacima i danas ih ”ti{ti”, veli nam Maglajli}. Koliko i kako to ”ti{ti” Andri}? Maglajli} ovako
o{trim, banalnim, a nepotkrijepljenim, sudovima o Andri}evom vi|enju Bo{njaka, o Andri}u
kao kreatoru slike ”tamnog vilajeta”, poku{ava uma}i pred nalogom istinske knji`evne analize
propisuju}i ”za pravo” Andri}u umjetni~ku slobodu kreiranja ”sumornih” slika Bosne: ”Ali,
Andri} kao pisac, kao umjetnik rije~i, ima pravo na svoju, umjetni~ku, sumornu i te{ku sliku
Bosne, tj. njezina svekolikog `ivota u minulim stolje}ima. Izostavljanje izvora koji bi osigur-
ali dokumentarnu vjerodostojnost Andri}evu djelu nije umanjilo umjetni~ki dojam koji ono
ostavlja na ~itaoca. (…) Bo{njaci nemaju pravo Andri}u ili nekom drugom piscu propisivati
kako }e u nekom umjetni~kom djelu vidjeti Bosnu i njihovo mjesto u njoj. Ali, isto tako, niko
nema pravo Bo{njacima osporavati vlastito ~itanje Andri}a.”(18/19) (podvukla J.K.) Temeljom
Andri}evih ”sumornih” predstava o Bo{njacima i Bosni, uzima se Andri}eva doktorska disert-
acija koju Andri} za `ivota nije `elio objaviti, kao i diplomatska karijera u Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca i Kraljevini Jugoslaviji. I sama pretpostavka da je doktorska disertacija (koju u ovom
slu~aju i ne treba uzimati kao relevantnu u pristupu Andri}evom knji`evnom radu) osnova
Andri}eve knji`evnosti bespredmetna je za razvijanje teze o Andri}evom ideolo{kom pogledu
(u knji`evnim djelima) na Bosnu i napose Bo{njake. Zaklju~ak Maglajli}evog rada mogao bi se
predstaviti kroz nekoliko ta~aka koje figuriraju kao imperativni nalozi ~itanja Andri}a:
1) Andri}eva djela su izvor i opravdanje agresije na BiH: ”Uzaludno je danas Bo{njake – na-
kon svega {to su pre`ivjeli – uvjeravati kako im je u Andri}evim djelima dobro i da treba da
su zadovoljni: oni najbolje znaju kako im je kada ih ~itaju, ali treba da ih ~itaju. (…) Jer da su
bo{nja~ki intelektualci pa`ljivije ~itali ova i sli~na djela te literaturu koja im je komplementa-
rna prepoznali bi i spremnije do~ekali ’velike vode koje na njih brod’.”(20)
2) Bo{njaci ne treba da prestanu ~itati Andri}a na temelju ovih i drugih prigovora, naprotiv:
”Ali Bo{njaci zaista ne treba da prestanu ~itati Andri}eva djela na temelju prigovora da je slika
ovog naroda, kao i slika historijske zbilje Bosne, u ’novoj zbilji’ jezi~ne umjetnine do kraja
sumorna.”(20)
121

AKT.indd 121 6/5/2013 7:02:15 PM

 BOSNIACA
3) Andri} kao bud(il)nica: ”Me|utim, djelo Ive Andri}a mo`e za Bo{njake biti od koristi
kao budnica, jer su im u pro{losti nekriti~ke pohvalnice-uspavanke, posebno one iz vlastitih
redova, nanijele veliku {tetu.”(20) (podvukla J.K.)
4) Kriti~ki odnos prema Andri}u i prema piscima iz vlastite nacionalne kulture: ”Kriti~ki
odnos prema Andri}evu djelu obavezuje Bo{njake i na kriti~ki odnos prema piscima iz vlastite
nacionalne okomice te prema svojoj kulturi op}enito. (…) Oni (Bo{njaci, op.a.) nemaju razloga
uljep{avati sliku dr`avnopoliti~kih gospodara Bosne u osmanskom razdoblju i ne uo~iti i ono
dobro i ono lo{e {to su donijeli Bosni i Bo{njacima.”(20)
Maglajli} je zapravo i sam pre{ao put od ”nekriti~kog” bavljenja Andri}em ka osvje{tavanju
svoje pozicije unutar bo{nja~ke akademske zajednice. U tekstu koji je prilo`en u drugom dijelu
Zbornika ”Mori}i u \erzelezu” objavljenom 1978. godine, Maglajli} se ne upu{ta u prethodno
navedene ideolo{ke opservacije mladog Andri}a, ili pak Andri}a kao pisca. Samu pojavu pripo-
vijetke ”Put Alije \erzeleza” percepira kao dobar osnov daljnjeg bavljenja odnosima usmene
i pisane knji`evnosti i ”historijske/povijesne zbilje”, kako to Maglajli} voli re}i. Izvjesna odstu-
panja od povijesti u transponiranju gra|e za ovu pripovijetku, Maglajli} ocjenjuje ne posve
nezanimljivim. Povijest o Mori}ima ”znade” vi{e nego Andri}, i nego {to je Andri} ”mogao
znati prije {est decenija, pi{u}i \erzeleza”.(181) U ovom tekstu, iako iznosi niz ”povijesnih
dokaza” o bra}i Mori}ima pa i povijesnom liku Alije \erzeleza, Maglajli} ne optu`uje Andri}a
kao u tekstu nastalom na ovom ”znanstvenom skupu”, {ta vi{e: ”Bra}a Mori} su u pripovijetki
’Put Alije \erzeleza’ izuzetno `ivi i sugestivni likovi, ali u analizi ovog ranog Andri}eva djela
nije naodmet imati na umu {ta sve pru`a tema Mori}a u ukupnosti povijesnog i legendar-
nog…”.(184) Uvr{tavanje oba teksta o Mori}ima i \erzelezu kod Andri}a dobar su pokazatelj
izvjesnog diskontinuiteta u pristupu ovoj Andri}evoj pripovijetci; uostalom, Maglajli}eva iz-
java da je u biv{oj Jugoslaviji ovaj tekst do~ekan sa neodobravanjem jer je piscu zamjerena
povijesna neinformiranost o Mori}ima ili pak epskom knji`evnom junaku, svakako ne dopri-
nosi ”praznom hodu” u onome {to se samo uslovno mo`e nazvati poku{ajem interpretacije
Andri}a, a svodi se tek na etiketiranje Andri}a kao turkofoba i mrzitelja bo{nja~kih ”pozi-
tivnih” epskih junaka. Pozitivni junak, kao nijedan drugi epski junak drugih usmenih tradici-
ja, u demitiziranom knji`evnom tekstu Andri}a, ne odgovara ovoj zaokru`enoj ideolo{koj in-
terpretaciji ”dobrohotnih” Bo{njaka, ali bez ovakvog, ~ak po`eljnog, vi|enja epskih i baladnih
junaka bo{nja~ke tradicije, ne bi bila ni mogu}a konstantna ustrajnost na viktimolo{koj slici
jednog naroda. Tra`iti od ovih tekstova barem ”zraku” knji`evne analize, a ne insistiranje na
romanti~arskoj povijesnoj predstavi nacija i sukladno tome, utemeljenosti likova, neizvodiv je
zahtjev autorima Zbornika.
O Mori}ima i \erzelezu prilo`ena su jo{ dva rada \enane Buturovi} i Lade Buturovi}. Rad
sa skupa, ”Od stvarnosti i tradicije do literarnog mita (Junaci bo{nja~ke usmene tradicije u
djelu Ive Andri}a ’Put Alije \erzeleza’)”, je samo prera|ena i pro{irena verzija ne{to starijeg
teksta \enane Buturovi} pod naslovom ”Mori}i u pisanoj knji`evnosti” uvr{tenog u drugi
dio Zbornika. Poput Maglajli}a autorice Buturovi} sagledavaju ovu pripovijetku u kontek-
stu bo{nja~ke usmene tradicije, a samog Andri}a vide kao krivca za ”rasto~avanje bo{nja~ke
tradicije”. Tekst polazi od ove teze a metodolo{ku zasnovanost interpretacije autorice temelje
”na bazi pore|enja do kojih su do{le na kraju 20. stolje}a teorija knji`evnosti i komparativisti-
ka, koje su postavile pitanje anga`mana pisca u definiciji knji`evnog korpusa”(92), prvenstve-
no na knjizi ”Dr`ava i suveren” Pierre Brunela. Andri}eva politi~ka orijentacija u vrijeme kad
pi{e ovu pripovijetku, te njegovo diplomatsko anga`iranje u vezi pitanja ”postojanja islama
na ju`noslavenskim prostorima” ~ine okosnicu politi~kog i poeti~kog gledi{ta Andri}a u ovoj
pripovijetci, vele nam autorice. Treba li uop}e napomenuti da ni ova pripovijetka (uostalom,
kao nijedno drugo Andri}evo knji`evno djelo) nije kontekstualizirana u poetici i knji`evnom
periodu u kojem nastaje. Na tragu ’ovih’ politi~kih teorija o knji`evnosti, pripovijetka ”Put
Alije \erzeleza” poku{ava se nasilno kontekstualizirati u ”povijesnu zbilju”, politi~ki program
122

AKT.indd 122 6/5/2013 7:02:16 PM

 BOSNIACA
tada{nje dr`ave, njeni ”junaci” povijesno zaokru`iti kao neupitne i nedodirljive nacionalne
veli~ine. Izjedna~avanje nacionalnih heroja sa kolektivitetom omogu}ava i ovim autoricama
da poentiraju pri~u o Andri}u i Bo{njacima slijede}im rije~ima: ”Andri}ev pristup Mori}ima
izra`ava i njegov svjesni stav o islamu na ju`noslavenskim podru~jima posebno u Bosni”(98),
ili pak: ”Junaci u tradiciji, i \erzelez i Mori}i postali su heroji i {ehidi, u Andri}evu djelu pred-
stavnici su svijeta koji je pisac ogradio.”(100) Zna~i li to da Andri} u maniru ”dobrog susjeda”
mora ispo{tovati zakonitosti {to ih propisuje usmena tradicija, pa junake (heroje i {ehide, op.a)
mitske tradicije Bo{njaka dodatno mitotvoriti suprotno nalogu modernih knji`evnih tenden-
cija i raskida sa romanti~arskim vizijama tradicije.

II
Ne odstupaju}i od prethodnih modela ~itanja Andri}a, Had`em Hajdarevi} u tekstu ”An-
dri} kao sudbina” za Andri}a ka`e da je jedan od najve}ih bosanskih knji`evnika ali i jugo-
slavenski/velikosrpski diplomata, gdje se potonje dvije kategorije nominalno izjedna~uju. Pri~a
o Andri}u tako postaje ”pri~a o na{oj dru{tvenopsiholo{koj istraumatiziranosti”, zaklju~uje
Hajdarevi}. Gledaju}i Balkan kao ~vori{te mitskih obrazaca, Hajdarevi} Andri}evu biografsku i
knji`evnostvarala~ku sudbinu vidi kao prostor sukoba ”dvaju ili vi{e izvanestetsko-knji`evnih
mitskih obrazaca”. Kao takva, Andri}eva knji`evnost je za Hajdarevi}a izgra|ena na strukturi
”balkanskog desetera~kog mita”, jednako kao {to {tovaoci Andri}eva djela grade kritiku na
pomenutoj strukturi. Doti~u}i se tek na momente teorijskih upori{ta, Hajdarevi} ovu tezu `eli
potvrditi obrazlo`enjem da je ”roman naslije|e mita” (M. Solar) ili da je ”knji`evnost genet-
ski povezana s mitologijom preko folklora” (E.M. Meletinski). Hajdarevi} pristaje na ~itan-
je i razumijevanje Andri}eve knji`evnosti tek iz perspektive mita, pa je i logi~an zaklju~ak
da je ta knji`evnost ”monomitska i monolo{ka”. Hajdarevi} na temelju Rizvi}eve studije o
Andri}u (”Bosanski muslimani u Andri}evu svijetu”) poentira da je Andri}ev pogled na svijet,
pogled ”atrofiranog nacionalnog romanti~ara”, jer je ”epoha romantizma temeljena upravo
na mitolo{kom i folkloristi~kom obrascu svijeta”.(22) Hajdarevi} dakle svjesno ili u op}em
neznanju poistovje}uje epohu romantizma i Andri}a kao pregaoca romanti~arskog vi|enja
nacija/nacionalizma i knji`evnost koja se olako, tek na nivou etiketiranja, proziva/ocjenjuje
mitolo{kom i mitomanskom. U ozra~ju ovakvog pisanja o Andri}u, ideolo{ki naboj kosovsk-
og mita dovodi se u direktnu vezu sa Andri}evom knji`evno{}u, a pisac kojem se ”sudi” ga
dovodi do ”neke vrste knji`evnoestetskog savr{enstva”. Hajdarevi} ovako ne{to pi{e, pa ipak
izbjegava, makar i sadr`ajno, pristupiti analizi Andri}evih knji`evnih djela. Tvrditi da je ne{to
dovedeno do knji`evnoestetskog savr{enstva tek je jedna u nizu floskula koja se provla~i u
tekstovima ovog Zbornika, kao svojevrsna ograda u kontinuiranom sataniziranju Andri}a i
njegove knji`evnosti. Za Hajdarevi}a je, nadalje, i sam Andri} svojevrsna `rtva ove ”mitolo{ki
uvjetovane stvarnosti”. Neprestanim ponavljanjem da je Andri} mitoman, da je njegova
knji`evnost mitolo{ka, recepcija mitolo{ka, tekst se samodostatno zaokru`uje u jednu tezu
koja od samog uvoda do zaklju~ka nije niti poku{avana biti analiziranom i argumentiranom.
Ona postoji tek kao potvrda romanti~arskog, mitomanskog misionarstva potpisnika ovih re-
daka o ”Andri}u kao sudbini”. Hajdarevi} nagovje{tava da su ”od{krinuta vrata” razgovora
me|u konfliktnim razli~itostima, propagiraju}i onu ”politiku dijaloga” branjenja vlastitog od
tu|eg i tu|eg od vlastitog elementa.

III
Kako je mogu}e na temelju ’postmodernisti~ke teorijske paradigme’ promi{ljati Andri}a,
vidimo u tekstovima Vedada Spahi}a i Ned`ada Ibrahimovi}a.1 Spahi} nam u ovom tekstu
nudi jedan ”ogled” o Andri}evoj doktorskoj disertaciji. Doktorska disertacija pak nije nas-

123

AKT.indd 123 6/5/2013 7:02:16 PM

 BOSNIACA
tala na odsjecima knji`evnosti, nego je produkt Andri}evog bavljenja historijom. Ne ulaze}i u
sadr`aj ili, {ta vi{e, metodolo{ki instrumentarij kojim se Andri} poslu`io u njenoj izradi, sma-
tram da je za knji`evnokriti~ku recepciju Andri}eve knji`evnosti pomenuta disertacija irele-
vantna pogotovo u maniri ”vulgarnog” uspore|ivanja idejnog sadr`aja Andri}evih knji`evnih
djela i teza iznesenih u njoj. Spahi} nam samim naslovom rada sugerira bavljenje doktor-
skom disertacijom, pa ipak daje op{iran uvod u knji`evnoznanstveno stanje recentnih teorija
i kritika. Spahi} nas upozorava da je u povijesti knji`evnosti izra`ena tendencija svjesnog
i ”nesvjesnog skrivanja stvarnih namjera koje kriti~kom analizom `ele posti}i”.(46) Nadalje,
pi{e Spahi}, ”knji`evna kritika ne ~ita tekst nepristrasno”, interpretacija je obavezna zajednici
koliko i tekstu, a interpretacija koja svodi djelo samo na idejni plan, neodgovorna je. Citiraju}i
Barta, Spahi} zaklju~uje da ”prioritet knji`evne interpretacije nije {ta tekst kazuje ve} na~in na
koji funkcionira”(47), i sukladno tome umjetnikova ideja se ostvaruje unutar njegovog svijeta
i samo unutar njega ”estetski funkcionira”. Pa ipak, te iste ideje uti~u na izvanestetsku sferu
politi~kog, sociolo{kog, mitolo{kog i drugih diskursa, i tada imaju sasma druga~iju svrhu post-
ojanja, pi{e Spahi}. Kako pomiriti ove ideje, ne iznevjeriti sud o autonomnosti umjetni~kog
djela za koju se zala`e, i ”dokazati” da izvanknji`evne ideje ideolo{ki oblikuju umjetni~ko
djelo? Spahi} u odve} poznatoj maniri knji`evnog kriti~ara, nastupa iz pozicije jednog ”post-
moderniste” koja mu nemalo priskrbljuje jednu le`ernost i neodgovornost da istovremeno
pobija i zastupa ideje koje nam predo~uje u ovom radu. Knji`evna znanost, pi{e Spahi}, je
tako ”etabliranjem jedne globalne postmodernisti~ke le`ernosti mi{ljenja, napokon u prili-
ci da se oslobodi gr~a u koji je stezana nepomirljivo{}u dviju svojih osnovnih orijentacija:
a)izu~avanja unutarnje organizacije knji`evnog teksta i b) izu~avanja mjesta i funkcije koje
tekst ima u datoj kulturi i dru{tvi ”.(47)
Daju}i Andri}u za pravo da kreira vlastitu, negativnu, sliku ”Bosne”, Spahi} ponovno u fus-
noti potcrtava ”postmodernu poziciju”, sugeriraju}i da ”nema stvarnosti koja se dade provjer-
iti” i da su ”svi kriteriji provjeravanja sami relativni”(48) (V.Biti). U toj maniri, za Spahi}a su
Andri}evo knji`evno djelo na idejnom planu i doktorska disertacija na ideolo{kom isto {to i
”`iv ~ovjek i njegov le{”. Ovako nezgrapnom metaforom Spahi} sav u ”postmodernisti~koj
le`ernosti” i proturje~nosti, istovremeno izri~e sud o idejno-ideolo{koj podudarnosti
umjetni~ki preoblikovanih, empirijski nedokazivih teza doktorske disertacije u knji`evnom
djelu, i izvjesnu budu}nost Andri}evog pripovjeda~kog opusa vidi u ~injenici da su ”paradig-
me umjetnosti oblikovne, a ne empirijske, pogotovo ne idejne”.(48) (podvukla J.K.) Sukladno
pomenutoj metodolo{koj nedosljednosti, radove Muhsina Rizvi}a i Esada Durakovi}a, una-
to~ svim ”vrijednostima” {to ih posjeduju, situira u ”zato~eni{tvo” vantekstualnih realititeta
”recepcionisti~kog” pristupa, i zamjera negiranje autonomnosti pripovjednog svijeta {to ih
dovodi do ”utilitaristi~kog” poimanja ”knji`evnog djela kao instrumenta ideolo{ke utakmice
me|u antagoniranim civilizacijama”.(49) Ovakav pristup smatra relevantnim tek ukoliko pris-
tanemo ~itati Andri}eve proze kao neknji`evna djela. Ocjenjuju}i vladaju}i profil znanstvene
kritike, neznanstvenom, ko~nicom ”inauguracije” imanentnog interpretativnog postupka,
Spahi} se odlu~io na obavljanje ”prethodnih poslova”, utvr|ivanja geneze pi{~evih namjera,
koje, gle ipak nisu presudne za interpretaciju. No, potrebno ga se ”rije{iti” prije pristupa –
”esteti~ki relevantnom interpretiranju teksta”.(50) Iako na~elno, proklamira esteti~ki pristup
analize knji`evnog djela, ne mo`e se uma}i kontradiktornosti izjave o naporu utvr|ivanja
pi{~evih namjera, koje naposljetku, Spahi}evim rije~ima, nisu presudne za interpretaciju. Ali
jesu presudne za dovo|enje u vezu ideolo{kih stavova Andri}a pisca i Andri}a znanstvenika.
Iako nam u ovom proturje~nom uvodu, a sve sa ”postmodernisti~kom le`erno{}u”, `eli sug-
erirati zamke vantekstualnog bavljenja kontekstom knji`evnog djela, Spahi} analizom dok-
torske disertacije su-postavlja sebe u direktnu ravan sa Rizvi}em i Durakovi}em. Osim {to iz
Andri}eve disertacije izvodi zaklju~ak o pi{~evom pogledu ”o islamu i onima koji su tu vjeru
prihvatili”, utvrdiv{i tako pi{~eve namjere, Spahi} ove insinuacije ”potvr|uje” najizravnije u
124

AKT.indd 124 6/5/2013 7:02:16 PM

 BOSNIACA
pripovijetkama ”Mustafa Mad`ar” i ”Za logorovanja” izvode}i slijede}i zaklju~ak: ”Andri},
sukladno proklamiranoj ’kritici posledica’, sugerira da ~ovjek ovoga podneblja {to vi{e us-
vaja islamsko u~enje to se dublje psihi~ki deformi{e.”(54) Sukladno postavljenom ”interpreta-
tivnom” zadatku, Spahi} u posezanju za genezom pi{~evih namjera, izvodi ideolo{ki stav koji
je presudno uticao na knji`evno djelo Andri}a, ali nije presudan ”estetski ~inilac”. Ocijeniv{i
kritiku neznanstvenom, Spahi} je ovim ogledom stavio ”om~u oko vrata” vlastitom interpre-
tativnom zadatku.
Ned`ad Ibrahimovi} tako|er nastupa iz ”postmodernisti~ke teorijske paradigme” tekstom
”Kontekst u tekstu ili Fiktivna biografija u nejasnom interpretacijskom klju~u”, {to ovaj rad ~ini
ujedno i jednim koji se ne uklapa u pomenuto ideolo{ko ~itanje Andri}a. Ono {to je indikativ-
no jeste upravo poststrukturalisti~ki teorijski pristup analizi Andri}a, u kojem, kao {to vidimo
u Spahi}evom radu, Andri} istovremeno mo`e biti i nacionalista i mirotvorac, sav uronjen u
identitarne politike knji`evnih i vanknji`evnih diskursa, pa su tako legitimniji psihoanaliti~ki
i poststrukturalisti~ki diskursi i dekonstrukcija ove zamr{ene pri~e o Andri}u nad poku{ajem
esteti~ke analize knji`evnosti. Spahi}, zapravo i ne grije{i kada ka`e da smo u jednoj relak-
siranoj, ”postmodernisti~koj le`ernosti” i relativnosti knji`evnoznanstvenog diskursa. Ibra-
himovi}, tako|er, u pomenutoj maniri ”postmoderniste”, ovakvo ~itanje Andri}a ocjenjuje
tendencijom stvaranja ”interpretativnih nacionalnih zajednica” (S. Fish), i kao mogu}i model
~itanja Andri}a pretpostavlja dva tipa ”pri~a-tra`ilica”: ”Fort-da” pri~e (na tragu Freuda) i
”Pri~u o pje{~anoj knjizi” (Borges). Prva bi pretpostavljala tzv. ispovijednu prozu, temelji se
na uvjerenju o pripovjedljivosti `ivota i okon~ava kada se ’rijeka ispovijedi do kraja iscrpi’,
dok bi druga na tragu Borgesa bila suvremena pri~a tra`ilica koja veli da su ’gubici stalni’,
kao i pronalasci, prona|e li se ono {to se stalno gubi, nikada se ne}e poklopiti sa onim {to je
izgubljeno.
Ovi ponu|eni modeli ~itanja uvod su u pri~u o politikama identiteta, koju Ibrahimovi}
ocjenjuje okosnicom sukoba oko Andri}a, razgovor o Andri}u za njega je tako potraga za
identitetom (Bosne i Bo{njaka u njoj i identitetom knji`evnog djela i Andri}a u njemu). ^itan-
je Andri}a u ovakvoj interpretativnoj (bo{nja~koj) zajednici Ibrahimovi} vidi kao ~itanje iz
rakursa ”fort-da” pri~e, nasuprot koje se otvara ~itanje identiteta kao povijesnog pojma – uvi-
jek ”dinami~nog”, ”autoreferiraju}eg” pojma, slo`enog i slojevitog, ”lacanovske `elje” i skli-
zanja du` lanaca ozna~itelja”. Ukoliko ”pri~a tra`ilica” kao antipod ”fort-da”-pri~e legitimira
razumijevanje identiteta u jednoj beskona~noj dubini, jednoj raspr{enoj i otvorenoj perspe-
ktivi, spram zatvorenog, homogenog, ~vrsto utemeljenog identiteta, nije li onda legitimno i
razumijevanje identitarnog pitanja o Andri}u i kroz ponu|enu nacionalisti~ku perspektivu.
Nije li onda Spahi} sasvim upravu kad kao ”postmodernista” legitimi{e le`ernu perspektivu
u kojoj je sve relativno, u kojoj je sasvim mogu}e ~itanje Andri}a u ”bo{nja~koj interpreta-
tivnoj zajednici”, sugeriraju}i nam, poput Ibrahimovi}a, da je sve samo dublji problem iden-
titeta. Ibrahimovi} interpretacijsku zajednicu koja se nadvila nad Andri}evim djelom vidi
kao ”patristi~ku”, ~iji je rezultat potvr|ivanje ili dokazivanje doktrina (religijskih, nacional-
nih..), nasuprot koje stoji ”postmodernisti~ki diskurs”(85) kao oponent modernisti~koj -pros-
vjetiteljskoj vjeri u preporodnu mo} knji`evnosti, bez potrebe za ovakvom ”hermeneuti~kom
strategijom”. No, Ibrahimovi} ovdje, ipak primjerenijim vidi filolo{ku ili integracijsku herme-
neutiku sa zadatkom rekonstruiranja ”izblijedjelih zna~enja”. Shodno tome, Ibrahimovi} nas
upu}uje na Kristevu i Foucaulta kao ovjeritelje zna~enjskih i diskurzivnih praksi. Pomo}u
takvih teorijskih pristupa mo`emo iz ”Andri}a nau~iti kako se proizvode zna~enja”, ali ”ne
mo`emo zna~enja knji`evnih likova, slike narativnih zbivanja, mimeti~ke opise povijesnih
vremena saobra`avati vremenu Bosne”.(86) ^itanje D`ema se sukladno tome otvara preko
pitanja identiteta, ~ime se i na ”frontu odbrane” Andri}a i njegova djela, interpretacija samo
odmi~e od konkretne analize teksta, uslo`njavaju}i ~itanje na izvo|enje zna~enja i identi-
tarnih sukoba u interpretaciji.
125

AKT.indd 125 6/5/2013 7:02:16 PM

 BOSNIACA
IV
Sukob oko Andri}a dodatno se ideolo{ki umna`a u ~itanju nobelovca iz perspektive ide-
ologije evrocentrizma/orijentalizma (Esad Durakovi}) i njegovog rada protiv ”bratstva i jedin-
stva” u Jugoslaviji u ”pionirskom” radu o negativnoj slici ’muslimana’ u ”Travni~koj hronici” i
”Na Drini }upriji”, [ukrije Kurtovi}a. Kurtovi}ev rad ujedno je i ona temeljna, izvori{na pod-
loga za kreiranje interpretacijske zajednice znanstvenog skupa o Andri}u i Bo{njacima. Ob-
javljena 1961., kre}e od premise da Andri} ”na{e muslimane” naziva Turcima ~ime naru{ava
koncept odve} poznatog su`ivota u Bosni i Hercegovini i ideologije bratstva i jedinstva u ju-
goslavenskoj dr`avotvornoj jedinici. Osim {to poku{ava utvrditi historijsku ne-utemeljenost
Andri}eva pisanja, Kurtovi} pi{e da u ”Travni~koj hronici” ”nema nijednog simpati~nog tipa
iz bosanske muslimanske sredine”(136), ukoliko ne bi bilo tendencije da muslimane prika`e
u najgorem svjetlu Andri}ev roman bi se mogao shvatiti kao ”l’ art pour l’ art”. Kurtovi} tako
nasilno dovodi u vezu imagolo{ko ~itanje romana sa njenim estetskim ili pak poeti~kim odlika-
ma. Nepoznavanje osnovnih knji`evnih zakonitosti i `anrovskih obrazaca, dovodi Kurtovi}a
do smjele izjave da ni ”Travni~ka hronika” kao ni ”Na Drini }uprija” nisu romani po njiho-
voj ”unutarnjoj knji`evnoj obradi”, nego su samo niz ”slika odnosno pripovijedaka, vje{to
komponiranih i majstorski obra|enih, ali bez one me|usobne logi~ne i sadr`ajne, stvarne
povezanosti kakvu tra`i roman, i radi toga nikako ne ~ine jednu cjelinu kakvu roman zahtije-
va”.(162) Tako, kao ”veliki” poznavalac knji`evnosti, Kurtovi} roman defini{e preko ”fabule”,
~ega, prema ovom autoru, nema u navedenim Andri}evim romanima, kao ni glavne li~nosti
ili vi{e njih, pa stoga nema ni romana. Temeljno nepoznavanje knji`evnih epoha, pravaca i
romanesknih `anrova, ne spre~ava Kurtovi}a da iznese sud o ”odsustvu realizma” {to ovim
djelima ”ne dozvoljava” da se nazovu ”knji`evnim hronikama” ili ”istorijskim romanima”.
Nema, nadalje, ”tipi~nih okolnosti” i ”tipi~nih karaktera” kao uslova pravog knji`evnog djela,
pa shodno tome Kurtovi}u ova djela nisu prava knji`evnost. Tako ga Andri}eva knji`evnost
”ne zadovoljava” ni sa estetske i eti~ke strane. Estetska strana knji`evnosti za Kurtovi}a su
”lijepe rije~” i ”stil” i nadasve osnovni ”moralni estetski zahtjev” pri opisu li~nosti i doga|aja.
Knji`evnost bi jedino tako mogla oplemenjivati i uzdizati ”du{u i osje}aje ~itaoca”, poru~uje
nam Kurtovi}. Dakle, estetska strana ovih djela nije ”zadovoljavaju}a” jer li~nosti i doga|aji
nisu oplemenjuju}i po du{u ~itaoca. Stil mu je, pak, oplemenjen ”bogatim rje~nikom, lijepom
frazom”, artisti~ki dotjeranom re~enicom, {to ~itaoca dovodi u stanje zabludjelosti pred dru-
gim nedostacima njegovih djela. Andri} pi{e ”`enskom strpljivo{}u”, a u njemu i njegovom
stilu nema one ”mu{kosti” {to je posjeduju ”na{i pisci”. (podvukla J.K.) Kurtovi} evidentno
ne posjeduje umije}e interpretacije knji`evnih djela, ne razlikuje estetiku od etike ili pak
stila, uostalom i sam ka`e da je nedovoljno kompetentan za ovu analizu. Sudovima o nega-
tivnim slikama ’muslimana’ u Andri}evu djelu, otvorio je put ka ideolo{kim interpretacijama
Andri}a.
Pored ovog rada, u drugom dijelu Zbornika prilo`en je i rad Esada Durakovi}a ”Andri}evo
djelo u tokovima ideologije evrocentrizma” (1997). Durakovi} Andri}evu knji`evnost tako
percepira u tokovima evrocentrizma, vidjev{i je kao ”literaturu koja se sredstvima umjetnosti
anga`ira u (ovoj, op.a.) mo}noj ideologiji”. Andri} je tako tipi~ni predstavnik evrocentri~ne
ideologije koja orijentalno-islamsku duhovnost ”negativizira do mjere kada taj svijet i ta
duhovnost postaju osmi{ljen i ’opravdan’ predmet negativnog tretmana evrocentri~nih
sila”.(192) Negativitet Andri}eva djela Durakovi} ne vidi samo u Andri}evoj disertaciji, nego
smatra da se Andri}evi stavovi mogu prona}i u imanentnoj analizi njegova knji`evnog dje-
la, koju usput ne nudi, nego prelaze}i preko ovog iskaza izri~e sud o Andri}u ”rasisti”.(200)
Andri}eva djela tako nisu upu}ena samo bo{nja~koj ~itala~koj publici, nego i onim ”drugi-
ma” gdje se drugi po automatizmu stvari vide kao srpski ili hrvatski, pa i hri{}anskoevropski
~itaoci, koji spremno prihvataju Andri}evu ”iluziju autenti~nosti”, i suprotno od prvih

126

AKT.indd 126 6/5/2013 7:02:16 PM

 BOSNIACA
(bo{nja~kih, op.a.) kreiraju osje}aj supremacije prema bo{nja~kim ~itaocima i osje}aj prezi-
ra prema Bo{njacima. Ovim se ”iskazom” ~itanje Andri}a pretpostavlja kao neko neumitno,
lebde}e zlo nad ~itaocima (upu}enim i neupu}enim), a svako onaj koji prihvati Andri}ev svijet
kao autenti~an i ”ko se poda emotivnom naboju koji proizvodi Andri}evo djelo smatrat }e
korisnim istrebljivanje Bo{njaka kao opasnog elementa u samome tkivu tzv. evropske civi-
lizacije”(203), pi{e Durakovi}. Nobelova nagrada je shodno ovoj ideologijskoj matrici, samo
potvrda evrocentri~nih prezirnih pogleda na orijentalno-islamski element jednog naroda,
~ime se, po Durakovi}u, legitimizira ~in ”istrebljenja” jednog naroda i jedne kulture u {irem,
internacionalnom prostoru. Andri}a ne treba izbaciti iz {kola, ali treba ”obu~iti” nastavni~ki
kadar kako ~itati Andri}a u tokovima jedne ideologije ”kojoj pripada”. Iako je tekst sav u pro-
kazivanju ideolo{kog mra~nja{tva u Andri}evom djelu, i sam je u nemogu}nosti da se izuzme
iz ”ideologijskih zamki” okcidentalisti~kog pisanja.

Zaklju~ak
Zbornik radova ”Andri} i Bo{njaci” ve} i po svom naslovu implicira u kojem su ideolo{kom
kontekstu tekstovi pisani i objavljeni i kakva se po`eljna ”interpretacijska zajednica” `eli
formirati u ~itanju djela Ive Andri}a. Po svome nacionalisti~kom naboju, ovaj Zbornik nikako
nije kuriozitet u odnosu na ”interpretacijske zajednice” s one, druge, strane nacionalne recep-
cije. Odsustvo knji`evne interpretacije i pomjeranje ”analize” na plan sadr`aja i ideja u djelu
i utvr|ivanja pi{~evih namjera kroz neknji`evni rad, odlika je poku{aja ”analize” skoro svih
potpisnika tekstova. Pored analiziranih tekstova, u Zborniku su objavljeni i tekstovi Safeta
Band`ovi}a, Be}ira Maci}a, Uzeira Bav~i}a, Muhameda Hukovi}a i Rasima Muminovi}a, ~iji
sadr`aj nije neophodno podrobnije analizirati, prevashodno zato {to ve}ina autora pobro-
janih tekstova iznosi sud o Andri}evoj diplomatskoj karijeri (doktorskoj disertaciji i diplomats-
kom spisu o Arbaniji) koja ipak nije presudna za ~itanje Andri}eve knji`evnosti, osim u ravni
ponu|ene ideolo{ke matrice.

1
V. vi{e u tekstu: ’Jasmina Bajramovi} ”Dijagnoza nedore~enosti”: http://akt.ba/bosniaca/jasmina-bajramovic-
dijagnoza-nedorecenosti: ”U tom se smislu konflikt ra|a i u susretu plana izraza i plana sadr`aja: s jedne strane,
bri`ljivo se njeguje postmodernisti~ka teorijska paradigma, ne samo u kriti~kom aparatu primjenjenom na date
knji`evne tekstove, ve} i na nivou citiranih i spominjanih autora (Adorno, Biti, Ep{tajn, Eko, Derida itd., dok se
s druge strane odr`ava na `ivotu slika knji`evnosti bezuvjetno skop~ane na svaku promjenu politi~ke klime,
odlu~ne da pro`ivi i nad`ivi svako mogu}e preispitivanje koje ne dolazi iz odgovaraju}e nacionalne/eti~ke
pozicije.”

127

AKT.indd 127 6/5/2013 7:02:16 PM

 CROATICA

Dinko Kreho: Uvod u hegemonu paradigmu

(Velimir Viskovi}. Umije}e pripovijedanja: ogledi o hrvatskoj prozi.
Zagreb, Znanje, 2000.)

Nevoljki antikomunizam i „o~iglednost“ nacionalne Stvari

Knjiga Velimira Viskovi}a Umije}e pripovijedanja: ogledi o hrvatskoj prozi (Viskovi} 2000; bro-
jevi stranica u zagradama upu}uju na ovo izdanje) pogodan je izbor za analizu u ovoj etapi
projekta AKT, kad se od razmatranja pojedina~nih naslova fokus ve} pomjera k obuhvat-
nijim zaklju~cima i hipotezama. Naime, po metodolo{kim polazi{tima koja (uglavnom eks-
plicitno) formulira, ova zbirka eseja umnogome jezgrovito ilustrira dominantnu paradigmu u
knji`evnoj historiografiji i kritici tzv. Postjugoslavije .Treba napomenuti da se radi o valjanom
predmetu analize: posrijedi je vje{to napisana, lako ~itljiva i vrlo dobro informirana knjiga.
Tim karakteristikama Umije}e pripovijedanja ve} na samom po~etku neusporedivo odudara od
brojnih drugih naslova koje smo ovdje analizirali, a u prikazivanju kojih smo bivali prisiljeni
krenuti od tako bazi~nog nivoa kao {to je demantiranje grubih materijalnih gre{aka i uka-
zivanje na probleme s pismeno{}u. No, utoliko prije {to je rije~ o „ozbiljnom“ {tivu, uz to i
tiskanom kod velikog i zna~ajnog izdava~a (zagreba~ko Znanje) – knjiga zaslu`uje da joj se
pristupi s punom kriti~arskom pa`njom i analiti~kom revno{}u.
Za polazi{te na{e analize uzet }emo tekst koji zaklju~uje knjigu: upravo u tom ogledu,
naslovljenom „Transideologi~nost umjetnosti“, umnogome su kondenzirana autorova
stajali{ta. Pritom, tekst je datiran u 1990., godinu „demokratske promjene“ (Viskovi} koristi
upravo ovu sintagmu!), {to zna~i da i kronolo{ki stoji na po~etku jedne epohe, najavljuju}i
modus tuma~enja knji`evnosti koji }e ubrzo zadobiti hegemoni status.
Za po~etak, simptomati~no je ve} i to {to autor koji tvrdi kako u knji`evnosti nikad nije tra`io
„potvrdu i potporu za ispravnost (svojih) politi~kih stavova“ (7), najavljuju}i u predgovoru
kako se knjiga „ponajvi{e bavi i knji`evnim postupcima kojima se demonstrira pripovjeda~ko
umije}e, knji`evnom formom i na~inima semantizacije te forme“ (7) – osje}a potrebu uklju~iti
u knjigu i jedan ogled u kojem se na manifestan na~in izja{njava upravo o odnosu umjetnosti,
napose knji`evnosti, i ideologije. Evo kako Viskovi} pristupa toj temi:
„Osobno dr`im da su literarni postupci i sredstva za svaku vrijednu literaturu mnogo va`niji
od konkretne politi~ke orijentacije autora. Dobra literatura ima svojstva koja omogu}avaju
da je uva`avamo, cijenimo, prihva}amo, da u`ivamo u njoj i onda kad autor ne dijeli na{e
politi~ke, ~ak ni moralne preferencije. Dobra literatura posjeduje, dakle, uvijek i neke tran-
sideologijske vrednote.“ (178)
Ravan knji`evnih formi, konvencija i postupaka, Viskovi} bezostatno razdvaja od ravni
autorove „politi~ke orijentacije“. Problem ideologije pritom se vulgarno-pozitivisti~ki proma-
tra kao stvar „orijentacije“: pitanje ideolo{kog uloga u knji`evnom tekstu reducirano je na
pitanje autorovih „uvjerenja“ – koja, svi|ala nam se ili ne, figuriraju kao puki suvi{ak, poza-
dinska ~injenica. Bez obzira na to {to je u SFRJ, recimo, ve} sedamdesetih godina u human-
istici bila dobro poznata bila althusserovska paradigma, po kojoj se ideologija ti~e djelovanja,
~injenja, zauzimanja odre|ene pozicije a ne skupa kvantifikatibilnih uvjerenja1 – Viskovi} ne
nastoji teorijski zahvatiti problem o kojem pi{e. S druge strane, autonomija literarnog teksta za
njega je nepobitna ~injenica, fundamentalna kategorija koju nikakva intervencija „izvana“ ne
bi smjela ugroziti. Estetika literarnog teksta apstrahirana je od „ideolo{kih pitanja“: konstati-
ramo, dakle, estetizam i esencijalizam.

128

AKT.indd 128 6/5/2013 7:02:16 PM

 CROATICA
Nadalje, u dijelu teksta koji se doti~e socijalisti~kog razdoblja u knji`evnom `ivotu
Hrvatske, ~itamo i ove retke: „Upravo po svojim svojstvima „oslobo|enog diskursa“, formalne
raznolikosti, relacionarnosti ne samo prema neposrednoj iskustvenoj zbilji ve} prvenstveno
prema ba{tini svjetske knji`evnosti ali i njezinim najrecentnijim piscima i djelima hrvatska
knji`evnost jest i u doba „komunisti~ke strahovlade“ bila dio Evrope.“ (181)
Uporedo sa zagovaranjem „transideolo{kog“ pristupa knji`evnosti, s insistiranjem na „lit-
erarnim postupcima i sredstvima“ – Viskovi} daje naslutiti kako, ipak, postoje neke nimalo
„transideolo{ke“ kategorije koje on ne dovodi u pitanje. Recimo, hrvatska knji`evnost: neprikos-
novenost, pa i „prirodnost“ nacionalne knji`evnosti kao eksplanatorne kategorije i povijesne
odrednice kod njega se naprosto podrazumijeva. [tovi{e, nacionalna knji`evnost za Viskovi}a
je i organska cjelina: bojkot knji`evnosti hrvatske emigracije za vrijeme SFRJ za njega pred-
stavlja „amputaciju (jednog) segmenta hrvatske kulturne ba{tine“, koje je pak izraz „barbarst-
va re`ima“ (181). Podjednako neupitna je za Viskovi}a i zamisao „Evrope“ i „evropejstva“ – ne
samo kao mutnog osje}anja kulturne pripadnosti, nego i kao kvantitativno mjerljivog sastojka
u svakoj nacionalnoj knji`evnoj kuhinji.
S druge strane, opa`amo i da Viskovi} sintagmu „komunisti~ka strahovlada“ ovdje stav-
lja pod navodnike. Naime, autor Umije}a pripovijedanja ni na jednom mjestu u potpunosti ne
popu{ta isku{enju pada u diskurs o „totalitarizmu“ – koji bi cjelokupnu kulturnu produkciju
u SFRJ sveo na niz binarnih opozicija: re`im-disidencija, slu`beno-alternativno, la` (ideolo-
gizacija)-istina, itd2. Autorov odnos spram socijalizma ostaje ambivalentan: iako ne propu{ta
ustvrditi kako je jugoslavensko dru{tvo, iako „humanizirano“, ipak bilo „totalitarno ustro-
jeno“ (179), on }e tako|er ustvrditi kako je u SFRJ ve} od pedesetih godina postojao nepobitan
pluralizam u sferi kulture, te, me|u ostalim, da je socrealizam u knji`evnosti tamo figurirao
kao marginalna pojava (180). [tovi{e, on tek u zagradi, gotovo s nelagodom referira na Blei-
burg i Goli otok, dva mitska toposa postjugoslavenskog antikomunizma, koja su te 1990. go-
dine vjerojatno spadale u sam vrh liste klju~nih rije~i u hrvatskoj {tampi. Pa ~ak i iz perspe-
ktive ideologije evropejstva iz koje Viskovi} govori, ispostavit }e se da socijalizam uop}e nije
bio tako represivan, poguban za knji`evnost i kulturu. „Ako ba{ ho}ete“, pi{e on, „dr`im da
demokratska promjena (…) nije na planu knji`evnosti bitno pridonijela pove}anom stupnju
(stil!) evropei~nosti na{e knji`evnosti (sic!)“ (181).
Stilsku rogobatnost potonje re~enice, ina~e nekarakteristi~nu za Viskovi}evo pisanje,
mo`emo pripisati upravo stanovitoj nelagodi koja izlazi na vidjelo kad god ono tematizira
socijalizam ili samu „tranziciju“. Druk~ije re~eno, ono {to Viskovi} pi{e o „totalitarizmu“ i „de-
mokratskoj promjeni“ kao da dolazi nevoljko, po inerciji pravila igre koja diktira ideologija
„tranzicije“. Me|utim, mo`emo tvrditi kako je Viskovi}ev tekst upravo zato reprezentativan
za hegemonu paradigmu u prou~avanju knji`evnosti – mo`da i reprezentativniji od brojnih
gorljivo antikomunisti~kih napisa kojim obiluje postjugoslavenska literarna historiografija.
Jer, Viskovi} ni{ta gorljivo ne proklamira; on se glavnom tijeku priklanja s dozom skepse,
ali mu se ipak priklanja. Prema Viskovi}u, „prilago|avanje gospodarskog sustava evropskim
obrascima“ predstavlja, naprosto, etapu koja „nam predstoji“ (181); svi|alo se to „nama“ ili
ne, „mi“ se pred takvim povijesnim nu`nostima moramo povinovati. A upravo u diskursu
„o~iglednosti“ i „nu`nosti“ ogleda se u~inak dominantne ideologije.

Cijena esencijalizma
Ako se `elimo uvjeriti u neprikosnoveni status koji kod Viskovi}a u`iva kategorija nacio-
nalne knji`evnosti, nema boljeg primjera za to od njegovog ogleda o Andri}evoj Prokletoj avliji
(„Pripovijeda~ko umije}e: Narativne strategije i simbolizacijske razine u Andri}evoj Prokletoj
avliji“, 9-37), te autorovog komentara istog eseju u predgovoru. Sam tekst najprije nudi analizu
prstenaste pripovijedne strukture Proklete avlije; zatim, tu je razmatranje fokalizacijskih tehni-

129

AKT.indd 129 6/5/2013 7:02:17 PM

 CROATICA
ka i narativnih pozicija u romanu; naposlijetku, Viskovi} opse`no raspravlja o simboli~koj
razini Andri}eve proze i mnogostrukim utjecajima koje ova rekapitulira – od gnosti~kih i
mitolo{ko-kozmogonijskih matrica do filozofije egzistencijalizma. Evo dijela zaklju~ka koji je
polu~ilo to ~itanje:
„(Prokleta avlija funkcionira) i kao realisti~no-mimeti~ki prikaz sudbine bosanskog fratra
koji je zastupaju}i svoju vjeru i interese svog naroda biva podvrgnut torturi turskog zatvora,
i kao apologija ljudskog vitalizma koji omogu}uje pojedincu da i u krajnje okrutnim i oskud-
nim uvjetima zadr`i dostojanstvo i ljudsku samosvijest, i kao simboli~ki komentar odnosa
pojedinca prema povijesti i refleksima povijesti u suvremenosti, i kao filozofijski inspiriran
metonimija ljudske egzistencije, i kao metaliterarni traktat o ulozi pripovjeda~ke umjetnosti u
ljudskoj zajednici.“ (37)
Doista: dosljedno vlastitom credu, Viskovi} se dr`i „knji`evnih postupaka kojima se demon-
strira pripovjeda~ko umije}e, knji`evnom formom i na~inima semantizacije te forme“. On ni
jednog trenutka ne uzima u razmatranje dru{tveni, politi~ki i kulturni – dakle, materijalni
kontekst unutar kojeg nastaje Andri}ev roman. Koliko god zainteresirano bilo za, primjerice,
povijesnu gra|u koja je integrirana u roman, njegovo ~itanje Proklete avlije dosljedno ignorira
mogu}nost historizacije samog romana u odnosu na dru{tveni horizont unutar kojeg se po-
javljuje. Me|utim, postoji jedna vrsta konteksta koji Viskovi}a ipak interesira, i to iznimno.
Naime, dobar dio predgovora otpada upravo na autorovo tuma~enje za{to je, unato~ domi-
nantnoj percepciji Andri}a kao srpskog pisca, u knjigu uvrstio i tekst o njemu. Viskovi} tu me|u
ostalim pi{e:
„Andri}ev je stil utjecao na neke od hrvatskih prozaika; ~ak i danas odjeci njegova
pripovjeda~kog prosedea mogu se prepoznati u djelima tako ideolo{ki i poeti~ki razli~itih
hrvatskih knji`evnika kakvi su, primjerice, Ivan Aralica i Miljenko Jergovi}.“ (6)
Ovdje uvi|amo pozadinu knji`evnohistoriografskog i knji`evnokriti~kog esencijalizma ka-
kav Viskovi} zagovara. Ona se ogleda u bespogovornom prihva}anju nacionalne knji`evnosti
kao ne samo „transideolo{ke“, nego i „prirodne“ podloge na kojoj ~itamo knji`evne tekstove.
Drugim rije~ima, koliko god polo`aj pisca unutar odre|enog politi~kog sistema i dru{tvenog
horizonta za Viskovi}a bio sekundarna stvar – polo`aj pisca unutar nacionalne knji`evnosti za
njega predstavlja prvorazrednu temu. Jer, u~inak nacionalne knji`evnosti jest u~inak „upija~a
{oka“: ona nivelira sve politi~ke antagonizme, ideolo{ka proturje~ja i nesvodive politi~ke raz-
like. Unutar horizonta jedinstvene hrvatske knji`evnosti mogu tako nesmetano koegzistirati
Andri}, Jergovi} i Aralica – ali za{to ne i npr. Mile Budak, Miroslav Krle`a, Jure Ka{telan, Boris
Maruna i svi ostali.
Ali, Viskovi} ide i dalje. Na istom mjestu on }e ustvrditi kako: „U krajnjoj liniji, ne smi-
jemo zaboraviti da je Andri} podrijetlom bosanski katolik, Hrvat iz Bosne (…)“ (5). Ovom
napomenom Viskovi} govori, vjerojatno, i vi{e nego {to je namjeravao. Njegove rije~i iz-
ravno upu}uju na najbolje ~uvanu javnu tajnu postjugoslavenskog filolo{kog mainstreama:
~injenicu da se, iza svih meditacija o nacionalnom duhu, kulturnoj pripadnosti ili nacio-
nalnom osje}anju pisca, svaki projekt nacionalne knji`evnosti u su{tini temelji na `ilavom
kriteriju koji se zove – genom. Ova neprijatna istina danas je dvostruko negirana: kako
od onih koji `ele uspostaviti ekskluzivne nacionalne kataloge knji`evnosti, tako i od nji-
hovih kriti~ara – mulitkulturalista koji plediraju za interkulturno izu~avanje knji`evnosti,
tra`e sjeci{ta tradicija, otkrivaju hibridizaciju nacionalnih identiteta, i sl. I jedni i drugi tvrde
kako postoji nekakva specifi~na supstancija hrvatstva, srpstva, bo{nja{tva ili bosanstva, koju
u knji`evnosti mo`emo detektirati i izmjeriti; i jedni i drugi podrazumijevaju postojanost
nacionalnih knji`evnosti kao „temeljnih“ znanstvenih i povijesnih kategorija. Upravo nebro-
jene polemike oko Andri}a proteklih godina – pripada li Andri} samo nekoj od nacionalnih
knji`evnosti, ili njegovo djelo obitava izvan me|unacionalnih literarnih granica? – najbolje
to dokazuju.
130

AKT.indd 130 6/5/2013 7:02:17 PM

 CROATICA
Uvod u „postjugoslavensko stanje“
Na primjerima iz ovih dvaju tekstova postaje jasno na koji na~in je Viskovi}eva knjiga
reprezentativna za trendove koji }e uslijediti. Knji`evnohistoriografski esencijalizam, praktici-
ran na „spontano“ odabranom terenu nacionalne knji`evnosti, uz nezaobilaznu komponentu
antikomunizma i antijugoslavenstva – eto temeljnih sastojaka filolo{ke paradigme koju sam,
u svojim dosada{njim prilozima ovom projektu, nazivao kulturidentitetskom. Ova podrazu-
mijeva da se u knji`evnosti formira, ~uva i zrcali sama supstanca nacionalnog identiteta, vi-
talna za opstanak zajednice. I sami koncept kulture shva}a se pritom, paradoksalno, kao ne{to
prirodno: trijada jezik-knji`evnost-identitet predstavljala bi primordijalno tlo iz kojeg izrasta
nacionalna kultura. Otud je mogu}e da ~injenica nacionalne knji`evnosti-i-kulture figurira
kao „transideologijska“ instanca.
Valja napomenuti kako se ova paradigma u mnogome razlikuje od devetnaestostoljetnih
projekata izgradnje nacionalne kulture. Razliku potcrtava Rastko Mo~nik u svojoj izvrsnoj
studiji o povijesti recepcije Franceta Pre{erna (Mo~nik 2006). U devetnaestom stolje}u, s nas-
tankom modernoga gra|anskog dru{tva, dolazi do „izuma“, kako Mo~nik pi{e, „relativno au-
tonomnih“ dru{tvenih sfera – me|u kojima i sfere kulture, s pripadaju}om institucijom lijepe
knji`evnosti. Autonomija o kojoj se radi jest, naravno, iluzija – koju je jo{ i Marx raskrinkavao
– no takva koja je konstitutivna za nastanak modernih pluralisti~kih dru{tava. [tovi{e, pret-
postavljena autonomija zasebne „kulturne sfere“ upravo je omogu}avala ideolo{ki pluralizam:
na podlozi nacionalne kulture kao „nulte institucije“, razli~ite interpretacije literarnih teksto-
va, proiza{le iz antagonisti~kih ideolo{kih perspektiva, borile su se za premo} (u Mo~nikovom
primjeru, klerikalna, liberalna i socijalisti~ka ideologija borile su se po~etkom dvadesetog
stolje}a za prevlast u interpretaciji kanonskih tekstova slovenske knji`evnosti). Danas je, ust-
vrdit }e Mo~nik, situacija daleko gora: globalno je institucionalizirana tek ideologija neolib-
eralizma, a izu~avanje nacionalnih knji`evnosti slu`i kao pogon za reprodukciju nacionalnih
identiteta. Kroz strukovne aparate kroatistike, srbistike, bosnistike, i ostalih – istika prakticira se
upravo progon ideolo{kog pluralizma za ra~un reprodukcije ideolo{kog fundamenta kulture-
i-identiteta (Mo~nik 2006: 114-124).
Kako sam ve} naglasio, „nevoljkost“ s kojom Viskovi} pristupa nekima od „pravila igre“ -
pogotovo onih koji se ti~u afirmiranja superiornosti kapitalisti~ke restauracije nad jugoslaven-
skim socijalisti~kim dru{tvenim modelom – ne bi nas trebala zavarati. Prije nego tvrditi kako
je rije~ o odstupanju od glavnog tijeka, ovo povla|ivanje-s-rezervom upravo mo`emo uzeti za
tipi~no. Sli~no je i s Viskovi}evim nekriti~kim usvajanjem okvira nacionalne knji`evnosti kao
laboratorija nacionalnog identiteta – usvajanjem, dakle, pravila igre identitetske ideologije,
nadgradnje za kapitalisti~ku restauraciju. Naime, obje ove stavke karakteristi~ne su za dr`anje
kriti~ne mase intelektualaca i kulturnih radnika na brutalnom prijelazu iz Jugoslavije u tzv.
postjugoslavensko stanje. Iako nominalno suprotstavljeni nadolaze}em {ovinizmu, oni zauz-
vrat nisu artikulirali nikakav politi~ki odgovor, nikakvu druk~iju politi~ku, dru{tvenu i kultur-
nu koncepciju. Otud i dana{nja nastojanja da se takva alternativa promi{lja bivaju dvostruko
opstruirana.

LITERATURA
1. Jovanovi}, Neboj{a, „Kinematografija bunkera“. U: Ines Prica i Tea [koki} (ur.), Horror-por-
no-ennui: kulturne prakse postsocijalizma. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2011.
2. Mo~nik, Rastko, Julija Primic v slovenski knji`evni vedi. Ljubljana: Zalo`ba Sophia, 2006.
3. Pervi}, Muharem (ur.), Marksizam : strukturalizam: istorija, struktura. Beograd: Nolit, 1974.
4. Viskovi}, Velimir, Umije}e pripovijedanja: ogledi o hrvatskoj prozi. Zagreb: Znanje, 2000.
5. Yurchak, Alexei, Everything Was Forver Until It Was No More: The Last Soviet Generation. Princ-
eton: Princeton University Press, 2005.
131

AKT.indd 131 6/5/2013 7:02:17 PM

 CROATICA

Maja Abad`ija: Zastranjenja nacionalne

knji`evne povijesti
(Kre{imir Nemec. Putovi pored znakova. Naklada Ljevak, Zagreb,
2006.)
Otkako se u drugoj polovini 20. stolje}a po~inje obra}ati pa`nja na slabosti i propuste
zvani~nog, akademskog knji`evnog kanona, knji`evni histori~ari se posve}uju dekonstru-
iranju poglavito ideolo{kih, a tek potom estetskih kriterija koji odre|uju za{to odre|eni pisci
i njihova djela ulaze u taj posve}eni krug lektire. Na postjugoslovenskom podru~ju, unutar
novonastalih nacionalnih historija tako|er se formirao zvani~ni kanon i pripadaju}i inter-
pretativni kompleks koji valja evaluirati. Stoga je knjiga knji`evnih opita Kre{imira Nemeca
vi{estruko zanimljiva, jer on kao vode}i akademski ekspert za hrvatsku knji`evnu povijest,
nakon mukotrpnog rada na „kapitalnom djelu nacionalne knji`evne historiografije“1 tako|er
odlu~uje da se uputi u neistra`ena podru~ja hrvatske knji`evnosti, odlu~uje se za „veliku {et-
nju skrivenim i nepoznatim krajolicima hrvatske knji`evne kulture.“2 Nemec `eli pokazati da
je predstavnik savremene nacionalne knji`evne nauke koja prati aktuelne knji`evnoteoretske
tokove, `eli pokazati da kanon koji proizvodi nije nikakva Prokurstova postelja u kojoj ima
mjesta samo za odre|eni tip literature. Zada}a ovog teksta je da preispita intencije upisane
u tekst knjige „Putovi pored znakova“, ~iji podnaslov sugerira {irok dijapazon savremenih
knji`evnih tema koje su koncipirane u triptih: „portreti, poetike, identiteti“. Prvi dio se bavi
piscima sa margine zvani~nog kanona, u drugom se propituju poeti~ka na~ela i `anrovski
’ekscesi’ pojedinih autora, dok je tre}i dio Neme~ev interpretativni doprinos pomodnim
feministi~kim i postkolonijalnim ~itanjima s fokusom na aktuelnom pitanju identiteta.

1. Izgubljeni, potisnuti, izbrisani: hrvatski pisci sa margine

Nemecovi portreti su zapravo posve}eni knji`evnicima koje je knji`evna povijest zaboravila
ili posve izbrisala, odnosno pisci koje kanonizacijska akademska praksa nije uvrstila, iz estetskih
ili ideolo{kih razloga, u reprezentativnu selekciju nacionalne knji`evne povijesti. U maniru
poststrukturalisti~kog pre~itavanja tradicije Nemec stremi da i za ove autore prona|e mjesto u
konstelacijama hrvatske knji`evnosti. Me|utim, on i ostaje na nivou manira. Njegova namjera
nije, kao {to bi se moglo pretpostaviti, u~initi da nemarno{}u zapreteno knji`evno blago bljesne
novim sjajem, niti ponovno ustoli~enje cenzorskom uskogrudno{}u neopravdano odba~enih
majstora rije~i. Njegova namjera kao vode}eg nacionalnog knji`evnog stru~njaka jeste popun-
javanje lakuna u kanonu, a ne njegovo pre~itavanje i vrijednosno preispitivanje, {to nije prim-
jereno nazivati rekanonizacijom ili stvaranjem alternativnog kanona, nego bi mo`da trebalo
koristiti precizniji termin – dokanonizacija, ili dodavanje novih kvaliteta postoje}em vrijednos-
nom sistemu. Me|utim, vrijednosti o kojima je ovdje rije~ tek su sporadi~no knji`evnoestetske,
{to Nemec u svom tekstu i ne krije, naprotiv, na vi{e mjesta izra`ava svoj ili citirani sud o estets-
koj nedoraslosti pisca ~ije djelo tematizira. Mjerila su tako uglavnom nacionalna ili regionalna,
a nekad ponukana anahronom potrebom tzv. male knji`evnosti da u svom korpusu tekstova
prona|e tekstove analogne pojedinim zapadnoevropskim stilskim pravcima.
Primjerice, u Skici za Portret Bla`a Lorkovi}a, autor opse`no pi{e o pi{~evom knji`evnom
anga`manu za roman kojem u epohi nakon Bachova apsolutizma i periodu preporoda nastoji
stvoriti adekvatnu publiku, ali tako|er i o njegovim vlastitim pionirskim naporima: „Naj~e{}e su

132

AKT.indd 132 6/5/2013 7:02:18 PM

 CROATICA
posrijedi trivijalne i anegdotalne doga|ajne sheme ra|ene po uzoru na suvremenu njema~ku
popularnu prozu na kojoj je tada{nja hrvatska ~itateljska publika i bila odgojena.“ (10).
Me|utim, ove zamjerke poprimaju sekundarnu va`nost kada Nemec iznosi stvarne razloge
za reaktualizaciju ovog autora koji je nosilac novih tematskih preokupacija i koji „usredoto~uje
pozornost na osamostaljena pojedinca, na njegov unutra{nji svijet i na proces njegova samo-
spoznavanja“ (21), i to uvo|enjem jedne nove formalne konvencije, epistolarnog romana koji je
primjer „multiperspektivnog pripovijedanja i mnogostruke fokalizacije“ (14). Dakle, Lorkovi}
je ni{ta drugo nego ’pronalazak’ jednog evropskog stilskog pravca koji hrvatsku knji`evnost
priklju~uje zapadnoevopskom dijahronijskom stilskom poretku, a to je sentimentalizam, dok
Lorkovi}ev epistolarni roman, ma koliko slaba{an bio, postaje ravnopravan u grupi gdje su
Goethe, Russeau, Hölderlin i drugi autori epistolarne proze i sli~nog senzibiliteta.
Motivacija je sli~na i u drugim esejima, primjerice eseja Vjernost zavi~ajnom, te`nja univer-
zalnom koji se bavi „svijetom Josipa Kozarca“, gdje Nemec te`i obuhvatiti cjelokupno djelo
ovog pisca, {to je nesumnjivo nezahvalan zadatak osu|en na parcijalnost, ali i na povr{nost es-
tetske procjene. Tako Kozar~eva poezija i drama bivaju ocijenjene kao umjetni~ki neuvjerljive,
te im Nemec daje isklju~ivo „knji`evnopovijesno zna~enje“, dok pravu vrijednost pripisuje tek
njegovom proznom opusu, novelama i katkad romanima, mnogo vi{e vrednuju}i njegov epski
nego lirski ’nerv’. Me|utim, ~ini se da se pravi razlog pisanja ovog teksta sastoji u monopasus-
nom zaklju~ku gdje Nemec ovog knji`evnika odre|uje kao regionalistu, koji je u knji`evnom
smislu ponajprije Slavonac, pa tek onda umjetnik, realist, dru{tveni kritik. Zbog ponovljenih
i citiranih lektirskih interpretacija djela name}e se utisak da ovaj tekst nema kriti~kog ’nerva’,
niti donosi i{ta novo, osim naravno {irenja kanona u pravcu lokalnog i regionalnog kvaliteta i
pripadaju}ih tema, njegovog rastezanja da u sebe primi nove diverzitete hrvatske proze.
Naredna dva eseja bave se ispravljanjem ’cenzorske nepravde’ nad piscima koji su nisu
poput gorespomenutih tek ’i{~ezli’ iz fokusa knji`evne historije, nego su usljed vlastitih
ideolo{kih uvjerenja od strane iste namjerno izostavljeni. O \uri Vilovi}u on iznosi podatke
koji govore o njegovoj izuzetnoj popularnosti, ili kako on to eufemisti~ki naziva: „recepcijs-
kom uspjehu“ izme|u dva svjetska rata, tolikom da se u njegovoj sjeni nalazio i sam Miro-
slav Krle`a. (42) ^ude}i se, on se pita kako to da se zametne svaki trag jednom od „najpopu-
larnijih i najproduktivnijih me|uratnih pisaca“, ~emu je najvjerovatnije razlog utapanje „u
magli politi~kih zabluda i ideolo{kih tlapnji“ (43) ovog biv{eg sve}enika koji se prometnuo u
bliskog saradnika Dra`e Mihailovi}a. Simptomati~no je kako Nemec opisuje raskr{}e njego-
vog knji`evnog i politi~kog anga`mana: „No iako je raskrstio s vlastitom vjerom i nacijom,
\uro Vilovi} nije raskrstio i sa hrvatskom knji`evno{}u. Evo jo{ jednog paradoksa: Vilovi}evo
je djelo sna`no povezano s hrvatskom zemljom i hrvatskim kulturnim prostorom i malo je
pisaca koji su u to vrijeme s toliko zanosa pisali o ’na{im ljudima i krajevima’. Apostat i nacio-
nalni renegat, ~ovjek koji je zavr{io kao apologet ~etni{tva, u dobrom je dijelu svojega opusa
zapravo iskreni hrvatski domoljub (…) I dok je gra|anski dio njegove biografije obilje`en
ideolo{kim zabludama, otpadni{tvom i izdajom, artisti~ki segment ostaje ~vrsto usidren u
matricu me|uratne hrvatske socijalno-kriti~ke i psiholo{ke proze“ (44). Ovakve misaone kon-
strukcije ne iznena|uju kada dolaze od strane vode}eg nacionalnog knji`evnog povjesni~ara.
To je samo potvrda svojevrsnog neo-pozitivisti~kog strujanja koje je neizbje`no u postjugo-
slovenskim nacionalnim knji`evnostima i njihove neobi~ne potrebe da ~eprkaju po biografi-
jama autora i (psiho)analiziraju njihova politi~ka i ideolo{ka uvjerenja, jukstaponiraju}i ih
njihovu djelu ili ~ak iz njih izvode}i nemu{te interpretacije (ra{~ere~eno djelo Ive Andri}a je
samo najradikalniji primjer). Nemec tako|er te{ko odolijeva da u bistu autora sa koje bri{e po-
vijesnu pra{inu istovremeno ne ure`e i oznake ’otpadni{tva’ i ’izdaje’, ne prestaju}i se ~uditi
raskoraku izme|u moralne ~udovi{nosti i zanosu s kojim je autor pisao o svom zavi~aju. Pret-
postavka da je domoljublje nu`ni kvalitet teksta koji govori o domovini, a i karakterna osobina
autora, dovodi ga u dilemu koje ne bi bilo da je njegov interes bio od po~etka fokusiran na
133

AKT.indd 133 6/5/2013 7:02:18 PM

 CROATICA
sam tekst i njegovu estetsku dimenziju, a ne na navodno ispravljanje cenzorske nepravde
u~injene zbog politi~kih ubje|enja pisca. Me|utim, Vilovi} je va`an hrvatskoj knji`evnoj his-
toriji iz istog razloga kao i Kozarac – ukoliko je ovaj potonji knji`evnik Slavonije, Vilovi} je
„prvi me|imurski pisac, prvi autor koji je Me|imurje prikazao u dostojnoj literarnoj formi i
potigao mu literarni spomenik.“ (47) Dakle, regionalni kvalitet Vilovi}evih djela mu je ’pro-
pusnica’ za nacionalni kanon, dok su estetski kriteriji svedeni na neke op}e smjernice, pri
~emu bi mogao biti ilustrativan zaklju~ak o romanu Tri sata: „Dana{njega ~itatelja Vilovi}evo
djelovi{e ne mo`e zaintrigirati jer mu je umjetni~ki potencijal skroman. No u vrijeme kad se
pojavio, roman Tri sata svakako je znatno pridonio {irenju istine o Me|imurju, njegovim na-
cionalnim problemima i procesu njegove integracije u hrvatski politi~ki korpus“ (55). Vidimo
da je i pored amblema nacionalnog izdajnika, u nacionalnoj historiji mnogo te`eg od artisti~ke
nekompetencije djela, Vilovi} uspio zadobiti pa`nju vode}eg kanonizatora, koji osje}a potre-
bu i da se dodatno odredi prema njegovoj li~nosti zaklju~kom koji obiluje srednjovjekovnim
kvalifikativima dostojnih viteza nacionalne knji`evne nauke: „U kona~noj ocjeni Vilovi}evih
gra|anskih i ideolo{kih opredjeljenja ne mo`e biti popusta i uva`avanja ’olakotnih okolnosti’:
zajedni~ki je njihov nazivnik uvijek izdaja. S druge strane, estetska bilanca njegova knji`evna
stvarala{tva nikako nije za podcjenjivanje (…) Hrvatska knji`evnost, naime, mora biti mjesto
okupljanja svih, pa tako i svojih – zbog raznih razloga – zabludjelih sinova“ (59).
Sli~no je i sa esejem „Zvonimir Remeta – pisac u sjeni zaborava“, gdje se Nemec ponovo
prihvata uloge ispravlja~a cenzorske nepravde nane{ene piscu koji je u Drugom svjetskom
ratu pripadao usta{kom pokretu. U njegovu odbranu, i odbranu ~itavog niza drugih pisaca
koji su izbrisani iz hrvatske knji`evne povijesti, on govori ovako: „Francuzi se nisu odrekli
svoga Celinea, Norve`ani Hamsuna ili Amerikanci Ezre Pounda, bez obzira {to su svi ti pisci u
jednom razdoblju svojega `ivota otvoreno zastupalo pronacisti~ke i antisemintske stavove. Pa
i nama susjedne knji`evnosti – slovenska i srpska – na sasvim su prihvatljiv na~in rije{ili status
svojih pisaca sli~noga idolo{kog anga`mana: oni su integrirani u nacionalnu knji`evnost, a nji-
hovo je djelo, bez ikakve cenzure, prepu{teno sudu ~itatelja i literarne kritike“ (60). Me|utim,
na~ini na koji se ’gre{ni’ pisci integriraju u nacionalne knji`evne historije su uglavnom fun-
damentalno pogre{ni – ili se njihove ideolo{ke pozicije pre{u}uju i pa`nja se fokusira samo
na estetske kvalitete djela, ili se uprkos nedvojbenoj vrijednosti njihova djela vode enormne
rasprave o njihovoj eti~koj ~isto}i, gdje pojedini knji`evni eksperti zdu{no brane, dok drugi
oponentski klub napada. Oboje ~ini podjednako veliku nepravdu prema pi{~evu djelu, prema
fundamentalnom smislu knji`evnosti: u prvom slu~aju se propu{ta govoriti o ideolo{koj vi-
zuri pisca koja mo`e, ali i ne mora imati upliva na njegov na~in gradnje fikcionalnog svijeta,
odnosno propu{ta se dati cjelovita slika, s druge strane, kod pisaca koji su na sredi{tu boji{ta
suprotstavljenih knji`evnopovijesnih klanova, estetska vrijednost se zanemaruje u korist
moraliziranju i analiziranju pi{~evog `ivota i politi~kog anga`mana. Nemec, sukladno vlas-
titoj knji`evnohistorijskoj dezorijentisanosti lebdi izme|u dvije krajnosti, u eseju o Vilovi}u
prepustiv{i se moraliziranju, dok kod Remete ekstenzivno opisuje stil, re~enicu, gotovo pa
prepri~ava sadr`aje romana romana (ina~e je ova strategija Nemecov drag alat za sadr`ajno
popunjavanje nekih dijelova eseja), rijetko ili nikako ne doti~u}i ideolo{ke pozicije romana (a
ne autora) o kojima pi{e.

2. Katalogizacija ispred sinteze: ’fenomeni’ hrvatske knji`evnosti

Drugi dio Nemecove knjige bavi se `anrovski i poeti~ki raznolikim pojavama u hrvatskoj
knji`evnosti za koje se mo`e re}i da su tako|er zanemarene, zaboravljene ili previ|ene od
strane mainstream knji`evne teorije, koje on naziva smatra fenomenima, dakle netipi~nim
za epohu, neobi~nim, iznena|uju}im `anrovskim ili stilskim rje{enjima, bilo da je rije~ o ro-
manu kao jednoj od vrhunskih formi knji`evnog izraza i njegovom poetolo{kom statusu,

134

AKT.indd 134 6/5/2013 7:02:18 PM

 CROATICA
te na~inu na koji pojedini stvaraoci inoviraju u njega (Vladan Desnica, Dalibor Cvitan) ili o
publicisti~kom `anru kao {to je feljton, tradicionalno shva}en kao niski `anr, ali koji se pod
perom majstora pribli`ava beletristici (Tin Ujevi}, Dalibor Cvitan).
I dok se tekstu „Poetolo{ki status romana u hrvatskoj knji`evnosti 19. stolje}a“ na planu
informativnosti te{ko {ta mo`e prigovoriti, te{ko je izbje}i utisak da je njegova informativnost
vi{e katalo{ke nego sintetske naravi. Naime, nabrajanjem manje ili vi{e eminentnih autora
i njihovih pionirskih radova o romanu, bilo da je ovo pitanje tretirano poeti~ki, teoretski ili
pak kriti~ki, na konkretnom djelu, stvara se jedan kontinuitet rane knji`evne teorije u hrvats-
koj knji`evnosti, kontinuitet tako drag nacionalnim knji`evnim tuma~ima, kontinuitet – ma
koliko nestru~an, povr{an, publicisti~ki on bio, ali ipak – kontinuitet, kao himera trajnosti
knji`evnoteoretske misli kod Hrvata koja traje ve} dva stolje}a. Bez obzira na to ovome tek-
stu i dalje nedostaje prava sinteza, zaklju~ak koji bi se izdigao nad spomenuto nabrajanje
razli~itih vi|enja romana od-do, posebice jer je op{tepoznato da shvatanje romana kao oaze
trivijalnog narativa nije i{~ezlo sve do danas. Interesantno je i kriti~ki plodonosno povezati
ovaj Nemecov esej sa drugim koji nosi naslov „Od feljtonskih romana i ’sve{~i}a’ do sapu-
nica i Big Brothera“; naime, u ovom eseju Nemec sebi zadaje kompliciran zadatak uvezivanja
trivijalnih izra`ajnih formi i formata preko dva stolje}a umjetni~kog oblikovanja, pa tako za
njega tzv. feljtonisti~ki romani 19. vijeka i soap-opere 20. vijeka po~ivaju istom tzv. „[eherza-
dinom narativnom modelu“ (pojam je Nemecov) koji po~iva na zakonima ’beskona~ne pri~e’
„koje su usvojili svi kasniji autori romana u nastavcima, stripova, filmskih i televizijskih serija:
radnju treba prekinuti u najnapetijem trenutku, a rje{enje zapleta proku{anim sredstvima
odgoditi/odga|ati za sljede}i nastavak/nastavke pri~e“ (202). Istini na volju, ovom se tekstu
ne mo`e odre}i poznavanje konteksta i kurioziteta spomenutog doba i ranih oblika masovne
knji`evnosti (autor, primjerice, iznosi podatak da je u Njema~koj i Austriji bilo 1894. godine oko
45000 kolportera, odnosno, prodava~a i dostavlja~a onovremenih popularnih Heftromana),
ipak, on po~iva na dubioznim postavkama koje se mogu svrstati u krug postmodernisti~kih
opsesija izjedna~avanja elitne i niske knji`evnosti. To bi bilo posve uredu da je teoretski alat
primjeren sadr`aju, primjerice, u nekoj naratolo{koj studiji. Me|utim, previ|anje da se
pri~anje pri~e, ma koliko se naratolo{ka rje{enja ~ine sli~na, obavezno zavisi od medija u koji
je smje{tena, ~ini se kao ozbiljan propust, koji ne samo da mije{a kategorije nego i pretpostav-
lja istovjetan recepcijski kontekst koji neobi~no kratkovido izjedna~ava pri~e iz 1001 no}i sa
sapunicama i emisijama tipa Big Brothera.
Na ovom mjestu treba re}i ne{to i o Nemecovom tretmanu ~itaoca/konzumenta kojeg on
ili dovoljno ne poznaje ili namjerno banalizira ~itala~ku/gledala~ku praksu za koju je poznato
da je veoma kompleksna. Ponajprije, on u ve} spomenutim portretima ~esto sugerira za{to bi
odre|eni ’zaboravljeni’ pisac mogao savremenom ~itatelju biti zanimljiv, odnosno za{to nije,
pri ~emu vrlo ~esto upada u kontradikciju, primjerice, govore}i o Lorkovi}evim novelama,
koje karakterizira kao hibridnu formu, „na pola puta izme|u putopisa i novele“ (11) , ka`e
jo{ i da je „pisana lako, ova proza mo`e zainteresirati i suvremenog ~itatelja“ (10). Potom u
eseju o \uri Vilovi}u ka`e u gorespomenutom citatu da savremeni ~itatelj te{ko mo`e biti
njegovim djelom zaintrigiran zbog „skromnog umjetni~kog potencijala“. U eseju o srodnosti
sapunica i Big Brothera sa Heftromanima on implicira da se isto ~itala~ko ~ulo napaja na ovim
naizgled raznorodnim no i dalje su{tinski trivijalnim izra`ajnim formama s kojima se tako
`estoko obra~unava. Pa kakav je onda taj Nemecov ~italac kojem se uporno sugerira da zami-
jeni tv-serije epistolarnom sapunicom Bla`a Lorkovi}a? Je li to isti ~italac kojeg \uro Vilovi}
ne}e estetski zadovoljiti, ali }e ga ipak ~itati jer mu je stalo do nacionalnih kanonskih vrijed-
nosti knji`evnog djela? Nemecov bi ~italac morao biti veoma teoretski osvije{ten, sa fiksacijom
prema domovinskom, naro~ito regionalnom, ali da potajno u`iva u trivijalnim zapletima i
plo{nim likovima, neki shizofreni po{tovatelj (nacionalne) pisane rije~i koji uve~er sjedi pred
TV aparatom, gledaju}i Villu Mariu. Sve ovo nam govori da jedan od su{tinskih problema ove
135

AKT.indd 135 6/5/2013 7:02:18 PM

 CROATICA
knjige nije samo njena ciljana publika, koja se u nekim tekstovima mo`e ozna~iti kao usko
stru~na, dok u drugima uga|a narodnom ukusu, nego i da Nemec prosje~nog ~itaoca vidi ug-
lavnom kao konzumenta nacionalne knji`evnosti i kulture koji svijest o nacionalnom redovno
stavlja ispred estetskog, bilo u svrhu ~iste zabave ili prosvije}ene kulturne ’transcendencije’.
Dalje, u eseju o ekspresionisti~koj prozi ~itamo poku{aj tipologizacije i sustavnog opisa
proznih poku{aja hrvatskih ekspresionista. I pored precizno ocrtanog korpusa tekstova koji
bi se mogli svrstati u ovaj tip stvarala{tva, te iscrpnog i detaljnog opisa stilskih i `anrovskih
osobenosti pojedinih tekstova, te{ko je ne primjetiti da je autorov tekst posve li{en inova-
tivnog mi{ljenja i ~vrsto ukopan u obilje citata. Poseban problem je to {to umjesto da ponudi
razumijevanje proznog teksta traganjem za njegovom unutra{njom logikom i inherentnim
ritmom, Nemec ih podvrgava evaluaciji prema vrijednosnoj skali na ~ijem je vrhu realisti~ki,
mimeti~ki, logi~an, reklo bi se, tradicionalan prozni model. Obi~no ba{ u onom trenutku kada
se najvi{e pribli`i razumijevanju poeti~kih osobenosti ekspresionisti~ke proze, on ~itaoca
zasko~i citatom ili ~e{}e, frazom, odnosno terminom nekog drugog istra`iva~a istog problema.
Nemec se ne}e upustiti ni u {ta zahtjevnije od sugestije, akademski arogantno upu}uju}i tek
fusnotom na dodatnu literaturu, {to odgovara intenciji tipologiziranja, portretiranja, dijagnos-
ticiranja ’fenomena’, koja se nikad ne mo`e izdi}i na nivo sustavne analize. Jo{ ne{to: za{to bi
ijedno knji`evno djelo nosilo epitet ’fenomena’ kada je op}epoznata istina da svako poeti~ko
razdoblje nudi specifi~nu distribuciju `anrova koja, naravno, nikada nije pravilo, osim u {kol-
skim ~itankama, na ~ijem je nivou, svakako, i ovaj tekst. A kanon kako ga zami{lja Nemec,
ipak mora u sebe usisati i ’fenomene’ u zna~enju ekstraordinarnih pojava iako i tu zamje}uje
sumnjiv estetski kvalitet.
Eseji o [opovoj ’antimodernisti~koj’, u tematskom smislu, lirici („[opova kritika civili-
zacije stroja“) i o romanu „Pronalazak Athanatika“ Vladana Desnice imaju ponajvi{e inter-
pretativnog potencijala. I dok je interpretacija [opove poezije relativno originalna, u eseju
smije{nog naslova „Izme|u utopije i distopije“ puko prepri~avanje Desni~inog nedovr{enog
romana zauzima nedopustivu koli~inu teksta, tako da poprima karakter lektirsko predstavl-
janje romana kroz temu i osnovna fabularna ~vori{ta. Neobi~nost i skoro pa `anrovski interes u
polju distopije zna~ajne su karakteristike romana, pa i njegova nedovr{enost koja ne spre~ava
~itaoca da u`iva u uzbudljivom ’misaonom eksperimentu’ o u daleku budu}nost smje{tenoj
civilizaciji koja je prona{la eliksir besmrtnosti, me|utim, Nemec odabire da ostane na njegovoj
povr{ini, interpretiraju}i ga u klju~u ’opsesivne teme’ Desni~ine i esejiziraju}i o smrti i besmrt-
nosti na krajnje stereotipan na~in. Esej o [opu okuplja na jednom mjestu neke njegove pjesme
koje su usmjerene protiv ’ideologije napretka’, a istovremeno nastoji izbje}i da svoje ~itanje
marksisti~ki intonira i da navedene pjesme pogleda i o~ima klasnog bunta protiv ugnjetavaju}e
logike kapitalizma ~iji je stroj samo predstavnik, ili metafora. Zar je mogu}e da je stroj sam po
sebi kao motiv u pjesmi li{en ikakvog simboli~kog, upu}iva~kog zna~enja, a da poezija o kojoj
govorimo zadr`i artisti~ku snagu koju [op zasigurno ima? Povr{inska, doslovna interpretacija
biva potvr|ena i Neme~evim pozitivizmom: „Ni u njegovoj ([opovoj) lektiri, koliko znamo,
nisu igrali va`niju ulogu mislioci koji su na izazove liberalnoga kapitalizma i svijeta tehnike
odgovarali primjerenim protuprojektima, poput Netzchea, Klagesa ili Heideggera“ (145). Tvr-
doglavo odbijanje ~injenice da se lirski subjekt ne mora napajati na istim intelektualnim iz-
vorima kao i pjesnik sam, odnosno da iz lektire pjesnika ne mora nu`no proisti}i odre|ena
interpretacija pjesme te{ko da mo`e dovesti do dubljeg uvida u samu pjesmu.
Naposljetku, u drugom dijelu knjige Nemec se pozabavio i marginaliziranim ’fenomenom’
feljtona u hrvatskoj knji`evnosti i dvojicom istaknutih autora koji su se njime bavili – to su
Tin Ujevi} i Dalibor Cvitan. U eseju o Ujevi}evom feljtonu Nemec daje zanimljiv strukturni
obrazac feljtona (168) no esej se utapa u tematsko nadovezivanje na Ujevi}eve feljtonisti~ke
teme; istinski va`an je zaklju~ni dio koji nam otkriva autorovu namjeru – da napravi kon-
tinuitet feljtonizma analogan prihva}enoj periodizaciji hrvatske knji`vnosti gdje bi uvjetno
136

AKT.indd 136 6/5/2013 7:02:18 PM

 CROATICA
’prosvjetitljski’ model bio onaj [enoin, ’artisti~ki’ Mato{ev, dok bi se Ujevi}ev mogao naz-
vati ’analiti~ko-eruditskim’ (169). Da li je osebujnost Cvitanove ’crne filozofije’ (navod prema
originalu) koja se dakako odra`ava i u njegovim esejima i feljtonima onemogu}ila njegovo
svrstavanje u pobrojane feljtonisti~ke modele, ili je autor takvu klasifikacijsku mogu}nost jed-
nostavno previdio, te{ko je doku~iti. U svakom slu~aju, i ovdje imamo isti slu~aj: prikaziva~ki
manir sa manje analitike a vi{e deskripcije.

3. Savremenost interpretacije kao uga|anje trendu

U tre}em dijelu knjige koji te`i interpretaciji raznorodnih djela iz raznih pomodnih kriti~kih
rakursa koji posebnu pa`nju posve}uju problemu identiteta, nalazimo eseje o Dnevniku
Dragojle Jarnevi}, o Andri}evoj „Travni~koj hronici“ te „Pismu iz 1920. godine“ i savremenim
literarnim ’odgovorima’ na njega, te o hrvatskoj inzularnoj prozi.
Eseje o Vi{nji Stahuljak i Dragojli Jarnevi} treba razmotriti zajedno, ne samo zbog dijam-
etralno razli~itih pristupa koji koegzistiraju u istoj knjizi, nego i zbog ~injenice da se pris-
tupi knji`evnicama u literaturi obi~no razlikuju od pristupanja njihovim mu{kim kolegama.
Naime, tendencija da se apostrofira se njihov tretman tipi~no femininih `ivotnih i knji`evnih
problema {to unekoliko ograni~ava pogled na analizirano djelo, a prava je rijetkost da se u
knji`evnim historijama djelo odre|ene autorice predstavlja sustavno i detaljno, sa svim njen-
im tematskim preokupacijama i stilskim rje{enjima, sa izuzetkom, naravno, onih knji`evnica
koje su prihva}ene u kanonu, obi~no upravo zbog spomenutih femininih kvaliteta. Nemec
isku{ava oba pristupa, jedan u eseju o Vi{nji Stahuljak, koji i svrstava me|u svoje portrete,
komentiraju}i sve njene tematske i `anrovske preokupacije uz pripadaju}u povr{nost koju
njegov ’metod’ portretiranja nosi, dok o Dragojli Jarnevi} govori kroz njen nedavno objavljeni
„Dnevnik“ pri ~emu preferira svoju varijantu feministi~kog ~itanja ovog {tiva.
Iako Nemec „Dnevnik“ Jarnevi}eve u estetskom smislu postavlja iznad njenih pionirskih
romana i novela, ~ini se da zaboravlja da dnevnici `anrovski stoje na razme|u literarne i doku-
mentarne sfere, te da ih od sudbine zanimljivog kulturnog artefakta mo`e spasiti samo estets-
ka izuzetnost. Sa Jarnevi}evom, koliko god se ona u svom dnevniku otkrivala kao neobi~na
persona zanimljivog `ivota, to nije slu~aj, {to i Nemec sam nagla{ava iznose}i podatak da
autorica, iako hrvatskog porijekla, najprije pisala na njema~kom, a tek po{to biva ’zara`ena’
entuzijazmom svojih kolega iliraca, prelazi na hrvatski jezik koji s te{kom mukom savladava
(230). Zato ovaj opse`ni tekst od preko 700 stranica on radije tretira tematski, pritom mo`da
najve}e rezultate posti`u}i kada se doti~e upravo onih femininih aspekata dotad nezabilje`enih
u hrvatskoj knji`evnosti, poput `enske tjelesnosti i seksualnosti, `enske pozicije u patrijar-
hatu, `ene kao knji`evnice i u~esnice u javnom `ivotu, itd. No u poku{aju da ih feministi~ki
interpretira, on tek ponavlja fraze i stereotipe, nabraja teme i motive, a njegova upotreba
feministi~ke literature svedena je na terminolo{ku upotrebu po formuli: prepoznatljiva fraza
ili termin u tekstu – fusnota ispod teksta, {to je tipi~na odlika akademskog manipulativnog sti-
la. Njegovo nepoznavanje vlastite tradicije `enskog – po tematici i postupku – pisma govori i
na~in na koji pi{e o Jarnevi}kinim pasa`ima o tijelu: „Takva koncentracija `ene na (svoje) tijelo
nije dotad zabilje`ena u hrvatskoj knji`evnosti i trebat }e pri~ekati vi{e od sto godina i prozu
Irene Vrkljan i Slavenke Drakuli} pa da iskustva pisanja `enskog tijela dobiju svoj moderni
diskursivni oblik.“ (243). Neobi~no je kratkovida ova tvrdnja prema kontinuitetu hrvatskog
`enskog stvarala{tva koliko god ’nevidljiv’ on bio, a koji upravo takvi knji`evni histori~ari
kao {to je on previ|aju, dok s druge strane iznena|uju}e idealizira autoricu Dnevnika. O
feministi~kom kod Nemeca dovoljno govori njegova retorika u jednom drugom ~lanku,
onom o \uri Vilovi}u i njegovoj zbirci novela „Zagaljeni `ivoti“ u kojima je interes ovog pisca,
izme|u ostalog: „Misterij `ene, `enske senzualnosti i ljepote, ponori nagona i `enska sek-
sualnost. Ova je zbirka prezasi}ena erotikom, frojdizmom i Weiningerovim tezama iz njige

137

AKT.indd 137 6/5/2013 7:02:18 PM

 CROATICA
Spol i karakter, pa se ponajprije mo`e govoriti o ’zagaljenim `enama’ i njihovim libidinoznim
~e`njama koje povremeno prelaze u pravo erotsko mahnitanje“ (52). Autor koji u jednom ese-
ju, kada mu to odgovara, citira Judith Butler, a ignorira Betty Friedan, ~iju je knjigu „Feminine
Mistique“ morao vidjeti bar na polici biblioteke, mo`da i svjesno odabire da ’zaboravi’ kakva
je to kvalifikacija koju upotrebljava, a to je tek jedan od brojnih primjera kada se feministi~ka
intoniranost njegovih tekstova prokazuje tek kao uga|anje interpretativnoj modi.
Drugi esej je od posebnog zna~aja jer se bavi Andri}evom „Travni~kom hronikom“ kao
literariziranom studijom identiteta. Nemecu se te{ko mo`e odre}i terminolo{ka i konceptu-
alna potkovanost u ovom tekstu – zaista je vidljiva odlu~nost da se Andri}evo kultno djelo
i{~ita prema smjernicama novih i trendovskih ~itanja – no ~italac te{ko mo`e u njemu prona}i
interpretativni potencijal. Ponajprije, Nemec polazi od simplificirane slike Bosne kao koja se
ne mo`e izraziti druk~ije nego kao manje ili vi{e izlizana metafora. Bosna ili ’kri`i{te svjetova’,
’most izme|u civilizacija i kultura’, ’zemlja na krvavoj liniji’, ’crna mrlja’, ’suvremeni limes’,
’bosanski prostor napetosti’ (sve sintagme su iz navedenog eseja) po njemu je pozornica na
kojoj se sukobe likovi koji su „eksponenti nadindividualnih cjelina tj. kolektiviteta kojima
pripadaju.“ (206) Ovaj simplificirani kriti~ki model potom se grana na analizu ’identifikaci-
jskih ideologema’, koji su ukotvljeni u pripadnosti istom kulturno-civilozacijskom, vjerskom,
etni~kom krugu, stranom ili doma}em, te u vi{epripadnosti odnosno nepripadnosti. Zabluda
postmoderne kulture da je identitet individue odre|en njenom mogu}no{}u da se usidri u
jedan od nekoliko ’zadatih’ identitarnih rukavaca etniciteta, nacionalnosti, religije, rase, roda
i drugog u potpunosti je, prema Nemecu, odredila ovaj Andri}ev roman. Time je njegova in-
terpretacija poprimila ton popularisti~kog ’sukoba civilizacija’ i li{ena je dubljeg uvida u djelo,
te zaklju~uje: „U Travni~koj hronici bore se identiteti; ljudi ih samo zastupaju. Oni tvoje lica
Bosne u svoj njezinoj slo`enosti i sa svim proturje~jima. Rezultat je te borbe identiteta te`ina
povijesti i tragika bosanskog prostora napetosti u kojem se prezire Drugi i Druk~iji. Nju je
najbolje formulirao Maks Levenfeld iz novele Pismo iz 1920. godine, jo{ jedan Andri}ev flu-
idni identitet, kada je Bosnu nazvao ’zemljom mr`nje i straha’.“ (278)
Da je Nemec tek teorijski prigodni~ar, pragmatik koji koristi teorijske uzuse tek onda kada
osjeti da mu odgovaraju u datom trenutku, govori i da istu glasovitu tezu Andri}evog Lev-
enfelda tek nekoliko stranica kasnije, u drugom eseju, komentira ovako: „Me|utim, situacija
s Andri}evom novelom i na~in na koji je u njoj posredovana teza o Bosni kao zemlji straha i
mr`nje ne dopu{ta jednostrana rje{enja i simplificirana tuma~enja“ (280). Neme~eva kompar-
ativna analiza tri bosanska pisma, tri epistole, podrazumijeva pore|enje tri pri~e od kojih je
jedna, Andri}evo „Pismo iz 1920. godine“ prototekst, dok su Jergovi}evo „Pismo“ i Bazduljevo
„Drugo pismo iz 1920. godine“ literarni ’odgovori’ na poznatu tezu Andri}evog Maksa Lev-
enfelda o Bosni kao zemlji mr`nje, a polazi od njihovog intertekstualnog ’uzrok-posljedica’
odnosa i analizira unutartekstovne zadatosti i inovacije propu{taju}i da progovori o klju~nom
problemu, gube}i se u fabularnim poja{njavanjima. Prepri~avanje dose`e interpretativni nivo
tek kada problematizira hibridni identitet Andri}evog junaka, te njegovu narav ’kivnog ~ovje-
ka’, razo~aranog, pesimisti~nog intelektualca koji je tako karakteristi~an za modernisti~ku
prozu. Ove dvije crte uistinu su klju~ za razumijevanje Andri}eve pri~e; ova dva jaka unutart-
ekstovna elementa ili bar njihove analogije tako|er su odsutni iz slaba{nih metatekstova koji
Andri}evo „Pismo“ problematiziraju, a {to Nemec ni u jednom trenutku ne nagla{ava. Tako je
Jergovi}ev po{iljalac koji nosi inicijale M.L. tako|er identitarno distanciran od prostora o ko-
jem pi{e, me|utim, on je distanciran radikalno, i stoga banalno: u~iniv{i svog junaka crncem,
Jergovi} je onu Levenfeldovu identitarnu hibridnost kao nu`nu distancu maksimalizirao; jo{
va`nije, njegovo pismo nimalo ne odi{e individualizmom kao Levenfeldovo nego je samo dij-
agnoza i opis `ivota u opkoljenom gradu ~iji je on dio. Jedino {to ga ~ini djetetom epohe jeste
svijest o tome da je rat orkestrirana mr`nja, ili kako sam ka`e: „Ubijanje po Bosni, ovo ratno,
djelovalo mi je kao tehnologija, urednost daleka od onog {to sam poznavao.“3 Bazduljevo je
138

AKT.indd 138 6/5/2013 7:02:19 PM

 CROATICA
Pismo pak ’nastavak’ Andri}evog i otkriva se kao ’evolucija’ Maksa Levenfelda koji nakon
vremenske distance i intervencije legendarnog detektiva iz romana Agathe Cristie – Hercula
Poirota, po~inje shvatati da „svugdje ima mr`nje. Va{a domovina nije zemlja mr`nje. Ako je
jedna zemlja – zemlja mr`nje automatski je ~itav svijet – svijet mr`nje.“4 Me|utim, Bazdulje-
va pri~a kao tipi~na postmodernisti~ka ironijska igrarija u potpunosti relativizira spoznaje
glavnog junaka i junaka-pronalaza~a pisma koji netom nakon pronalaska protivargumenta
za ’bosansku mr`nju’ gine u padu granate. Nemec ne uspijeva povezati estetske slabosti sa
idejnim u ove dvije pri~e, niti nudi adekvatno obja{njenje za njihovu intertekstualnu pove-
zanost s originalom, te kakve implikacije to ima na po~etnu ’tezu’ Maksa Levenfelda. Gube}i
se u prepri~avanju, on ponovno gubi i poentu, koja je da su ’odgovori’ na Andri}ev ’izazov’
nedovoljno artikulirani i estetski nedorasli, te da ignoriranjem ove ~injenice nikakva kompara-
tivna analiza ne mo`e biti uspjela.

4. Zaklju~ak: neodr`ivost ili nepostojanje koncepta?

Knjiga Kre{imira Nemeca odaje nam njegovu knji`evnoteoretsku poziciju kao kontradik-
ciju. On polazi od nacionalnog pristupa knji`evnosti, koji karakteri{e ne samo zatvaranje o~iju
na estetsku nevrijednost odre|enog pisca u korist nekog drugog njegovog svojstva (naciona-
lnost, regionalnost, politi~ko uvjerenje, itd.), nego i po usisavaju}oj mo}i i stalnoj permutaciji
vrijednosti koja mu omogu}ava da kanon pro{iri u dovoljnoj mjeri da prihvati sve mogu}e di-
verzitete pod jedinstveno nacionalno okrilje. Tu je jedino na gubitku estetsko na~elo, ono koje
bi moralo biti vrhunaravno. S druge strane, Nemec se ~itaocima `eli predstaviti kao {tovatelj
i prakti~ar knji`evne teorije poststrukturalisti~kog usmjerenja, o ~emu govori i sama njegova
namjera da kanon revidira. No u razli~itim tekstovima i u zavisnosti od potreba, on taj svoj
inicijalni impuls modificira u skladu sa ’zahtjevima epohe’, odnosno sa pomodnim ~itanjima
kakvo je npr. feministi~ko, tako da su ova dva pristupa prisutna u istoj knjizi u nekoj vrsti
shizofrene koegzistencije. Stoga, u njegovoj praksi dokanonizacije, gdje se kriteriju pro{irenja
kanona podre|uje svaki drugi kriterij, poststrukturalisti~ka ~itanja nemaju ve}eg zna~aja osim
{to predstavljaju kuriozitet, ne{to u ~emu se autor tek oku{ava bez potrebe da ih prigrli kao
dosljedan i koherentan metod ni kroz jedan tekst, a kamoli kao ~vrstu teoretsku poziciju.
Pored ovoga, stil kojim je knjiga pisana govori mnogo o tome kako je zami{ljena njena re-
cepcija. To je stil odre|en pitko{}u, lako}om, prijem~ivo{}u {irim ~itala~kim slojevima koja
ne moraju nu`no imati akademsko obrazovanje ili interese. Informativnost, kurioziteti, lekti-
rizam ~ine potku tog stila koji ipak nije li{en one tipi~ne akademske manipulativnosti putem
citata iz ’kori{tene’ literature koja zauzima ve}i prostor ispod teksta nego u tekstu samom, te
uz prisustvo citata iz primarne literature i opse`nih opisa/prepri~avanja djela koja ovoj knjizi
daju karakter lektirskog priru~nika za srednju {kolu. Sadr`ajno, ali i stilski u kontradikciji,
„Putovi pored znakova“, i pored toga {to nespretnom parafrazom iz naslova sugeriraju kre-
tanje nekim neistra`enim knji`evnim prostranstvima, ipak ostaje duboko ukorijenjena u onaj
prostor knji`evne nauke koji je u znaku nacionalnog.

1
Iz recenzije Dubravke Orai}-Toli}. Recenzentica aludira na Povijest hrvatskog romana od istog autora.
2
Ibid.
3
M. Jergovi}, Sarajevski Marlboro, [ahinpa{i}, Sarajevo, 2008.
4
M. Bazdulj, Drugo pismo iz 1920. godine, Sarajevske sveske br. 37-38. Dostupno na http://www.sveske.ba/bs/
content/drugo-pismo-iz-1920-godine

139

AKT.indd 139 6/5/2013 7:02:19 PM

 CROATICA

Dinko Kreho: Povijesti nacionalne književnosti

– nevolje s jednim konceptom
(Kre{imir Nemec. Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine.
[kolska knjiga, Zagreb, 2003.)
I
Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine Kre{imira Nemeca za ovo je istra`ivanje
vi{estruko relevantna knjiga. Najprije, Nemecova studija reprezentativna je za hegemonu
paradigmu u postjugoslavenskoj literarnoj i kulturnoj historiografiji: onu nacionalnu. Nadalje,
Hrvatski roman predstavlja upravo poku{aj da se koncept nacionalne povijesti knji`evnosti
razvije i pro{iri izvan utvr|enih granica, da mu se daju nove i ve}e „nadle`nosti“. No, ujedno,
i upravo zbog takvih ambicija, Nemecova je knjiga tako|er primjer na kojem jasno uvi|amo
kolaps nacionalne knji`evnohistoriografske paradigme, njezinu neproduktivnost i gubitak
kredibiliteta.

II
Novum Nemecova pristupa ogleda se prije svega u poku{aju da objekt prou~avanja na-
cionalne knji`evne povijesti pro{iri na oba pola literarne produkcije: tzv. visoku i tzv. trivi-
jalnu (`anrovsku) knji`evnost. Elitna i masovna kultura kod Nemeca su tretirane kao dvije
pripadaju}e sfere jedinstvene nacionalne kulture, koja im ostaje neupitno nadre|ena. U naj-
zanimljivije dijelove njegove knjige spada tako poglavlje o popularnom romanu (Nemec 2003:
226-243). Nemec tu me|u ostalim rekapitulira iznimno zanimljiva istra`ivanja Antuna Barca
o hrvatskoj ~itateljskoj publici, koja kuluminiraju u Bar~evom otkri}u kako uop}e ne mo`emo
govoriti o jednoj i jedinstvenoj hrvatskoj publici, nego o nizu publikâ, nerijetko jasno i trajno
razdvojenih (227). No, osamdeset godina nakon Bar~evih radova, Nemec se uop}e ne doti~e
klju~nog pitanja koje njegova istra`ivanja ostavljaju otvorenim: ukoliko postoji takvo mno{tvo
paralelnih knji`evnih produkcija, te publika koje ih konzumiraju – koja to jo{ instanca jam~i
njihovu sretnu simbiozu pod krovom jedne-i-jedinstvene hrvatske knji`evnosti? Nemec ne
postulira ni problem specifi~ne epistemologije `anra u parametrima nacionalne knji`evnosti:
na koji bi na~in, recimo, krimi}i Milana Nikoli}a ili sf romani Mladena Bja`i}a i Zvonimira
Furtingera bili konstitutivni za povijest hrvatskog romana? [tovi{e, osim pozivanja na Barca,
te na publicisti~ko-kriti~ke tekstove Igora Mandi}a ili Veselka Ten`ere, Nemec se uop}e ne
trudi teorijski elaborirati fenomen popularne kulture, ili pak odnosa „elitnog“ i „masovnog“ u
kulturnoj produkciji; primjerice, on ne evocira ni britanske studije kulture, koje danas pred-
stavljaju default teorijsku referencu za ovakva pitanja. Umjesto teorijskog problematiziranja,
knji`evni povjesni~ar sklanja se iza autoriteta nacionalne povijesti, pod ~ijim se okriljem sani-
raju svi jazovi, rascijepi i proturje~ja unutar kulturne produkcije, sinkronijski kao i dijakro-
nijski. Upravo u ovoj samorazumljivosti, vidjet }emo, izlazi na vidjelo neuspjeh Nemecova
knji`evnohistoriografskog projekta.
Do su{tinskih problema Povijesti hrvatskog romana do}i }emo ve} ukoliko razmotrimo treta-
man koji Nemec rezervira za razdoblja oko dviju grani~nih godina iz naslova, 1945. i 2000.
Upravo na~in na koji daje okvir turbulentnoj drugoj polovici dvadesetog stolje}a ukazuje na
pote{ko}e s kojima se susre}e svaka nacionalno postulirana knji`evna ili kulturna historija.
Pogledajmo kako to izgleda kod Nemeca.
140

AKT.indd 140 6/5/2013 7:02:19 PM

 CROATICA
U prvom poglavlju, naslovljenom „U `rvnju socrealizma“, Nemec se obru{ava na koncep-
ciju socijalisti~kog realizma, dominantnu u kulturnom `ivotu SFRJ prvih godina nakon revo-
lucije i NOB-a. Evo kako on opisuje taj trend:
Svi segmenti dru{tva, pa tako i podru~je kulture, potpali su preko no}i pod nadle`nost
partije. A ona je pak kulturi i umjetnosti namijenila novu, sasvim specifi~nu ulogu: slu`enja
progresivnim snagama, tj. radni~koj klasi i njezinim interesima. Umjetnost je, dakle, postala
tek oblikom ideologije. (6)
Nemec o{tro kritizira socrealisti~ke romaneskne poku{aje Josipa Barkovi}a („goli reporta`ni
mimetizam bez ikakvih dubljih analiti~kih ambicija“, 10), Milana No`ini}a („Toliko nepotreb-
nih pojedinosti, toliko praznog hoda, toliko suvi{nih stranica i prizemne simbolike“, 13) i dr.,
kao primjer prevage ideolo{kog balasta nad umjetni~kom kreativno{}u. Pritom, glavni izvor
socrealisti~ke „po{asti“ on identificira u onodobnoj knji`evnoj kritici, o kojoj pi{e:
Obzori socrealisti~ke kritike nevjerojatno su su`eni; njezin je dogmatizam – iz dana{nje
perspektive – naivan, a didaktika primitivna. Kriti~ar-ideolog uvijek isti~e prednost ideje nad
formom.
(…)
Knji`evni kriti~ari i teoreti~ari socijalisti~kog realizma odredili su romanu va`nu ulogu u
propagiranju nove umjetnosti. (…) Stoga su deklarativni zahtjevi za partijno{}u knji`evnosti
trebali upravo u romanu dobiti i konkretan, prepoznatljiv oblik. (7-8)
Kao ilustraciju Nemec navodi negativnu kriti~ku recepciju ranih romana Petra [ege-
dina i Vladana Desnice, od strane onda{njih vode}ih kriti~ara prokazane kao eskapisti~ke,
dekadentne, nevjerodostojne ili jednostavno nerazumljive. „Budu}i da proizlaze iz jed-
naka esteti~kog kanona, ideolo{ke premise i jednake politi~ke prakse, sve socrealisti~ke
kritike sli~ne su jedna drugoj kao jaje jajetu“ (19), zaklju~uje on. No, iako je u njegovom
knji`evnopovijesnom prikazu neman socrealizama predo~ena kao `ilava i dugovje~na, Nem-
ec }e ustvrditi kako „instrumentalizacija knji`evnosti nije u nas uhvatila dublje korijene“ (9),
odnosno da se socrealizam u onda{njoj knji`evnosti „nije osje}ao toliko u samoj knji`evnoj
proizvodnji koliko u stvaranju jedne restriktivne, destimulativne atmosfere koja je prije~ila
razmah umjetni~ke kreativnosti“ (21). Dok s jedne strane navodi literarne sudbine mladoga
[egedina i Desnice kao reprezentativne za jednu represivnu klimu, Nemec tako|er spominje
i [egedinov referat s Kongresa knji`evnika iz 1949., kojim romansijer istupa protiv diktature
socrealizma, kao i Desni~inu osobnu polemiku s kriti~arem Jo`om Horvatom. Naposlijetku,
mo`emo pro~itati i kako je partijski pritisak bio intenzivan samo do raskida s Informbiroom
1948., dok je „nakon 1952. godine ipak osjetno slabiji“ (23).
Na~inimo sad fast forward do zaklju~nog poglavlja knjige, koje se bavi razdobljem 1991.-
2000. To je vrijeme kad izbija jedna druga revolucija, ona neokonzervativna: ru{enje socijalne
dr`ave, identitarni teror, konzekventni uspon fa{izma, te, naposlijetku, ratna klanica – svi se
doga|aju pod parolom „demokratskih promjena“. Novi }e sistem svoju legitimaciju tra`iti
prvenstveno u kulturi, kao navodno nadideolo{koj, nepoliti~koj manifestaciji nacionalnog
bi}a; sama esencija nacionalne kulture bila bi pak kondenzirana u instituciji knji`evnosti. Po-
gledajmo kako Nemec pi{e o romanesknoj produkciji tog razdoblja – konkretno, o prisustvu
ratne tematike u romanu:
“Za vrijeme Domovinskoga rata muze, naravno, nisu {utjele pa iznimno prodoran oblik
romana devedesetih ~ine nefikcionalna djela-svjedo~anstva o ratnim strahotama, u kojima
se autorska svijest ~esto pojavljuje u funkciji neposrednih svjedoka, o~evidaca i komentatora
zbivanja. ^injenica da je pred nama svijet vi|en o~ima ljudi koji su sve to do`ivjeli osobno,
na svojoj ko`i, daje diskursu rata osobitu snagu i te`inu. Pritom se u poeti~kome smislu ~esto
pribli`ujemo konceptu „neizmi{ljenih romana“, romana istine i „preslikane zbilje“, odnosno
romana-dokumenta i romana-kronike koji u modeliranju zbilje posu|uju narativnu strategiju
tzv. novog `urnalizma.” (414)
141

AKT.indd 141 6/5/2013 7:02:19 PM

 CROATICA
Ni traga superiorno-podsmje{ljivom tonu kojim je Nemec poslao socijalisti~ki realizam u
ropotarnicu povijesti! Kad je Domovinski rat u pitanju, umjetnost nije „postala tek oblikom
ideologije“, kao u Barkovi}evim ili No`ini}evim partizanskim romanima, nego su to „muze
progovorile“ glasovima Igora Petri}a ili Nedjeljka Fabrija; „dokumentaristi~ke ambicije“ roma-
na nisu rezultat „instrumentalizacije knji`evnosti“, nego autenti~ne potrebe za svjedo~enjem.
[tovi{e, kao da inflacija teorijskih odrednica unutar ovog odlomka – „roman-dokument“,
„roman-kronika“, „novi `urnalizam“, itd. – slu`e upravo legitimiranju domoljubne literarne
produkcije kao knji`evnosti dostojne tog imena – za razliku od one proiza{le iz NOB-a, kojoj
je takva legitimacija uskra}ena.
Tek u drasti~nim slu~ajevima literarnog trasha, kao {to su pojedini romani Fe|e [ehovi}a,
Stjepana Toma{a i Hrvoja Hitreca, Nemec prepoznaje problem. No, uzrok toga, po njemu, jest
„odve} izravan ideolo{ki i emocionalni anga`man“ (415) koji nalazimo u takvim ostvarenjima:
ne, dakle, ni {ovinizam kao takav, nego ~injenica da je ovaj odve} agresivan, nezakamufliran,
pu{ten s lanca na ra~un „umjetni~kih kvaliteta“. Opravdanje za ovakve „devijacije“ dato nam
je u vidu opaske o „blizini ratnih zbivanja“, te`ini teme i sl; kad bismo sli~ne isprike primijenili
u slu~aju partizanskih akci}a i njihovih autora, Nemeca bismo vjerojatno tek dobro nasmijali.
No, {to je s neposrednim materijalnim kontekstom s kojim se prepli}e knji`evna proizvod-
nja devedesetih? Budu}i da je Nemec pokazao posebnu osjetljivost za izvanjske „pritiske“ na
umjetnost u socijalizmu, nije li za o~ekivati da najo{trijoj kritici izlo`i etni~ka ~i{}enja {kol-
skih lektira i univerzitetskih kurikuluma devedesetih, ili pak praksu medijskog lin~ovanja
nepo}udnih pisaca, u postsocijalisti~koj Hrvatskoj? O ovim temama, me|utim, knji`evni
povjesni~ar Nemec izravno ne govori: on upu}uje na „burnu dru{tvenu dramu“, odn. „nega-
tivnosti“ koje je ova donijela („pretvorbeni kriminal, preraspodjelu mo}i, korupciju, op}u krizu
pravne dr`ave, moralno rasulo (...)“, 415) – ali cijelu stvar smje{ta u dru{tvenu pozadinu, kao
neki mra~ni dekor. Ni notorna „afera“ s „vje{ticama iz Rija“ – slu~aj medijskog stigmatiziranja
skupine hrvatskih autorica kao vrhovnih izdajnica Nacionalne stvari, zbog njihove kritike
Tu|manova ideolo{kog projekta – ne predstavlja gra|u za Nemecovu nacionalnu knji`evnu
povijest. Kad su posrijedi partijski orkestrirane hajke na pisce i kriti~are ~etrdesetih, dru{tveno-
politi~ki kontekst za Nemeca predstavlja ne{to {to nije izvanjsko knji`evnosti, nego se kroz
nju prelama, pa i proizvodi; kad je u pitanju kapitalisti~ka restauracija, pripadaju}i kriminal,
identitetsko nasilje, pa i fa{izam, „burna dru{tvena drama“ za Nemeca ostaje tek zale|e. O
„teroru kulture“ (Ivan ^olovi}) tih godina, o ulozi knji`evne kritike i nastave knji`evnosti u
proizvodnji {ovinizma i generiranju nasilja, u njegovoj studiji ne}emo ni{ta pro~itati.
[to zaklju~iti iz ovako o~iglednih dvostrukih standarda? Naime, ono {to usporedno ~itanje
prvog i zavr{noga dijela Nemecove studije ogoljuje jest ideolo{ki ulog investiran u njegov pro-
jekt pisanja povijesti nacionalnog romana. Da bismo tu investiciju prepoznali i kriti~ki pro-
kazali, potrebno je usvojiti postavku koju sam Nemec, kako bi njegova povijest hrvatskog
romana zadr`ala privid koherentnosti, mora izostaviti: da je ideologija najja~a upravo onda kad
je navodno nema. Ovakav „obrat“ nu`no sadr`i teorijski, tj. spekulativni moment, dok je up-
ravo progon teorijskoga mi{ljenja klju~ni uvjet etabliranja stru~no-disciplinarnih „mi-ologija“
(T. Kuzmani}) – kroatistike, srbistike, bosnistike, itd. – u svoj njihovoj opskurantisti~koj slavi.
Rezultat je, kako pi{e Rastko Mo~nik, getoizirana humanistika, li{ena prosvjetiteljskog funda-
menta, i reducirana na struku – koja se pak legitimira temeljnom opozicijom politi~ko(ideolo{ko)-
profesionalno (Mo~nik 2006: 199-204). Projekt izgradnje nacionalnih knji`evnih historiografija
predstavlja se, dakako, kao strogo stru~ni posao; ideologija, to su drugi. No, upravo u ovom
„podrazumijevanju“ imperativa nacionalnog kao „prirodnoga“ kriterija i ar{ina po kojem se
knji`evnost ima klasificirati, izu~avati i sagledavati, u tom navodno „po-sebi-razumljivom“
(qui-va-de-soi, R. Barthes) principu sadr`an je ideolo{ki naboj o kojem govorimo.
Drugim rije~ima, ideolo{ki ulog Nemecova knji`evnohistoriografskog pothvata proizilazi iz
same paradigme nacionalne knji`evnosti, usvojene za nepobitnu podlogu i polazi{te. Jer, to {to
142

AKT.indd 142 6/5/2013 7:02:19 PM

 CROATICA
trijadu knji`evnost-jezik-identitet danas uveliko percipiramo kao „prirodni“ fundament iz ko-
jega izvodimo na{u predod`bu „kulture“, rezultat je rada ideologije. U ozra~ju „demokratskih
promjena“ ranih devedesetih, uporedo s naturalizacijom kapitalisti~kih dru{tvenih odnosa,
ideologija kulture-i-identiteta naturalizirana je kao „spontani“ okvir ljudskog djelovanja – ne
samo, dakako, uslijed neke specifi~no jugoslavenske kulturne regresije, nego i posve u skladu
s globalno hegemonim multikulturalisti~kim okvirom. Oprirodnjenje nacionalne paradig-
me, s kojim Nemec pristupa svom literarnohistoriografskom poslu – umjesto da, primjerice,
kriti~ki preispita samu mogu}nost govora o kontinuitetu ne~ega {to shva}amo kao hrvatski
nacionalni roman od Drugoga svjetskog rata naovamo – name}e blago re~eno problemati~nu
povijesnu perspektivu. No, da bi takav knji`evnopovjesni~arski posao mogao odr`avati priv-
id profesionalnosti-umjesto-politi~nosti, potreban mu je bauk „totalitarizma“, tj. „ideologije“,
ovdje inkarnirane u jugoslavenskom politi~kom projektu. „Totalitarna“ vizura koncipira
pro{lost kroz skupove binarnih opozicija: slu`bena la` naspram neugodne istine, slu`enje
re`imu naspram disidentstva, u kona~nici i ideologija naspram stvarnosti, itd1; dakako, efek-
tivni u~inak diskursa o „totalitarizmu“ sadr`an je u legitimiranju odre|ene sada{njosti kao
slobodne, demokratske, ne-totalitarne, ideolo{ki neukaljane. U Nemecovom i na{em slu~aju,
ta sada{njost jest stvarnost nacionalne dr`ave, oprirodnjene politike identiteta i kapitalisti~kih
dru{tvenih odnosa. Ho}emo li pretpostavke koje ona nudi uzeti zdravo za gotovo, ili }emo
tra`iti da ih subvertiramo – u teoriji i {ire – ostaje na nama.

LITERATURA
MO^NIK, Rastko (2006). Julija Primic v slovenski knji`evni vedi. Ljubljana: Zalo`ba Sophia.
NEMEC, Kre{imir (2003). Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine. Zagreb: [kolska
knjiga.
Yurchak, Aleksei. Everything Was Forever Until It Was No More: The Last Soviet Generation. Princ-
eton: Princeton University Press.

1
Za kriti~ki prikaz „binarne“ retorike u prou~avanju povijesti Sovjetskog saveza, v. Yurchev (2005)

143

AKT.indd 143 6/5/2013 7:02:20 PM

 CROATICA

Vuk Ba~anovi}: Agonija eseja

(Ivan Lovrenovi}. Bosanski Hrvati, esej o agoniji jedne
evropsko-orijentalne mikrokulture, drugo pro{ireno izdanje.
Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2010.)
Ivan Lovrenovi} je knji`evnik, publicist, novinar i politi~ki analiti~ar. Knjiga “Bosanski
Hrvati, esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture”, predstavlja sintezu autoro-
ve politi~ke misli i istorijskih promi{ljanja o “katoli~ko-hrvatskom elementu u Bosni”, kojeg
Lovrenovi} definira kao “staru etni~ko-konfesionalnu strukturu”. Sam autor u uvodnom izla-
ganju nagla{ava da njegov ogled o bosanskim Hrvatima “mozaik slika i uspomena, kojim se
`eli – u svakom slu~aju nepotpuno i fragmentovano – pri~ati o jednoj zatajenoj i zaboravljenoj
povijesti, te stanovita suma refleksija kojima se poku{ava sugerirati da je moglo (i da bi mo`da
jo{ uvijek moglo?) biti i druk~ije?” Imaju}i to na umu, u tekstu koji slijedi }u se truditi da iznesem
kratku kritiku kako autorovih intepretacija istorijskih procesa i ~injenica, tako i ponu|enih
sugestija o mogu}oj transformaciji hrvatskog nacionalnog identiteta u BiH.
Krenimo od samoga naslova knjige, koji je, poslu`imo se ogradom samoga autora, “nepot-
pun”, odnosno neprecizan. [ta bi to, precizno definisano, trebala biti Evropa, a {ta Orijent
i kakva je to bosanskohrvatska “mikrokultura” da bi bila kombinacija ovih dviju navodnih
komponenata? Sam Lovrenovi} ne ulazi u definicije Evrope i Orijenta (iako u svakoj studiji, pa
makar bila “parcijalna i nepotpuna” naslov primarno obavezuje autora i odre|uje metodolog-
iju izlaganja), dok u pogledu “mikrokulture” donosi protivrje~ne ocjene. Bosanski Hrvati su
dio “balkansko- orijentalnoga povijesno-civilizacijskoga kruga (str. 18.), koji su “svoj identitet
i status ostvarivali i potvr|ivali u jedino mogu}em okviru osmanlijskoga konfesionalizma, u
stati~nosti i bezrezervnoj pot~injenosti autoritetu franjevaca”, ~iji su “pogledi tihe ali uvijek
`ive ~e`nje bili… usmjereni na imaginarni, sugestivno sna`an ’katoli~ki Zapad’ (str.262)”. I ne
samo to, oni su u Bosni prisutni, “kao u svom izvornom sociokulturnom habitatu, od najstari-
jih razdoblja bosanske politogeneze u IX stolje}u, pa kroza sve civilizacijske mijene i lomove
do danas.” Kako promi{lja Lovrenovi}: “Cijela polumilenijska povijest ovog naroda u razdo-
blju od fetha (Mehmedova osvojenja) 1463. do Dejtonskog sporazuma 1995. godine zapravo
bi se mogla predstaviti krivuljom dramati~nih oscilacija.” (str. 94). Lovrenovi}, dakle, pi{e is-
toriju nekog transvremenskog identiteta, koji se u 19. i 20. stolje}u na{ao “uba~en u drobilicu
nacionalne integracije”(str. 18), i na{ao na udaru “modernog demona nacije” koji je uni{tio
odnos “spram zavi~aja-zemlje-domovine, u kojemu se prirodno susre}u i nadopunjuju sveto
i svakodnevno, metafizi~ko i egzistencijalno”. (str. 62).
U Lovrenovi}evoj tu`noj pri~i o genezi, krizi i slomu bosanskohrvatskog identiteta kao
“europskog i ju`noslovenskog unikuma” nema ni naznake razumijevanja i razlikovanja
dru{tveno-ekonomskih formacija, kao {to su rani, razvijeni i pozni feudalizam, ili, pak, is-
torijske dinamike kapitala, odnosno razvoja kapitalizma do njegovog u~vr{}enja kao domi-
nantnog odnosa proizvodnje, a time i sasvim novih dru{tvenih odnosa u Evropi i svijetu.
Ako govorimo o “evropsko-orijentalnoj mirkokulturi” i njenoj “agoniji”, onda bismo valjda
morali uzeti u obzir o kojim “evropama” i kojim “orijentima” govorimo? Zar su “Evropa”, a
prema tome i evropska politika, kultura, kao i “Orijent” (ma {ta to da zna~ilo) jedno te isto i
1463. i 1995.? Za Lovrenovi}a svakako jesu i to u svojoj knjizi na vi{e mjesta demonstrira. Dok
na strani 185. svoje knjige kritizira {irok spektar hrvatskih nacionalista i katoli~kog klera zbog
“ahistori~ne” tvrdnje da su fra An|eo Zvizdovi} (provincijal koji je 1463. od sultana Mehm-
eda II dobio Ahdnamu o slobodi djelovanja franjeva~kog reda) i fra Josip Marku{i} (“crveni”

144

AKT.indd 144 6/5/2013 7:02:20 PM

 CROATICA
propartizanski franjevac), “ljubili papu~e diktatorima i antihrvatskim tiranima Mehmedu i
Titu”, na str. 268. i sam ~ini sasvim isto. Prema Lovrenovi}evom promi{ljanju istorije: “Izme|u
fra An|ela pred sultanom 1463, i Marku{i}a pred mar{alom 1949. kao da sja luk istog smisla.
I jedan i drugi demonstriraju logiku posve nespojivu sa logikom sile i `rtve, kojoj kao lice i
nali~je iste medalje pripadaju Tito i Stepinac..Logika koju svjedo~e Zvizdovi} i Marku{i}, i
njihova vjera, rastu iz slabosti koja je snaga, iz ukorijenjenosti u svoju zemlju i u svoj narod; iz
iste ukorijenjenosti raste i njihova paradoksalna nada.”
Na isti na~in na koji fra Zvizdovi} i fra Marku{i} ne mogu biti ljubitelji skuta “antihrvatskim
tiranima” (sultan Mehmed II je mogao biti opasnost jedino za hrvatsko plemstvo, dok su pro-
tivnici Josipa Broza Tita bili na prvom mjestu hrvatski fa{isti i ostali desni~ari) me|u njima ne
mo`e biti ni “luka istog smisla”. Dok je Zvizdovi} predstavljao franjeva~ku redodr`avu u jed-
nom od ekonomski najzaostalijih kraljevstava 15. vijeka, odnosno ideolo{ko vezivo feudalnog
poretka (crkva je ta koja sakralizira kraljevsku vlast i feudalni-manoralni poredak) i koji je iz-
nudio privilegiju za svoj red u novom, osmanskom, timarskom sistemu, Marku{i} je, u svome
vremenu, zavr{enog procesa formiranja modernih nacija, imao sluha za tekovine antifa{izma,
te je shvatao da se upravo na tim temeljima stvara dr`ava BiH, kao socijalisti~ka republika. Ma
kakav ideolo{ki stav imali prema socijalizmu, jasno je da u nau~noj analizi istorijskih procesa
ne mo`e biti govora o “istom smislu”. Shodno tome, ni rimokatoli~ki prelat Alojzije Stepinac
i Josip Broz Tito ne mogu biti “lice i nali~je iste medalje”, zbog nekakve “logike sile i `rtve”,
budu}i da cjelokupna ljudska istorija predstavlja sukobe razli~itih ekonomskih, a prema tome
i politi~kih interesa u kojima je neko, u ovisnosti od svojih sposobnosti, uvijek “sila”, a neko
“`rtva”. To je valjda bilo jasno i fra An|elu Zvizdovi}u u vrijeme kada je kralj Stipan Toma{evi}
progonio konkurentsku, jereti~ku, Crkvu Bosansku, a i fra Josipu Marku{i}u, kada je shvatio
da je, civilizacijskog progresa radi, nekako bolje, da u sukobu fa{ista i antifa{ista, “`rtva” ipak
budu fa{isti.
Prema tome, povijest bosanskih Hrvata, odnosno bosanskokatoli~kog etnosa iz kojeg }e
se razviti u modernu naciju i ne mo`e biti ni{ta drugo do “krivulja dramati~nih oscilacija”,
ba{ kao {to je to cjelokupna dinamika istorije ~ovje~anstva. Lovrenovi}, me|utim, te oscilacije
shvata sasvim druga~ije. Unato~ tome {to spominje prolazak Bosne i bosanskih katolika kroz
“civilizacijske mijene i lomove”, to mu ne smeta da zaklju~i da “papa i kr{}anska Europa”
1463., “(tada{nji ekvivalent dana{njoj Evropskoj zajednici, koja je isto tako pasivno gledala
propast Bosne 1992.) nisu ni{ta u~inili da pomognu pred osmanlijskom najezdom, ve} je iz
njihove ne~iste savjesti potekla sramotna, a la`na fama da je ’Bosna {aptom pala’.”
Zaista ne treba biti prevelik znalac istorijskih procesa da se zaklju~i da konglomerat
me|usobno zava|enih feudalnih dr`avina, tj “kr{}anska Evropa”iz 15. stolje}a, skupa sa pa-
pom, ni u kom slu~aju ne mo`e biti ekvivalent uniji modernih kapitalisti~kih dr`ava. Isto tako,
njihova trenuta~na vojna i ekonomska nemo} da sprije~e likvidaciju bosanskog feudalnog
kraljevstva i njegovu postepenu inkorporaciju u osmanski timarski sistem, ne mo`e biti isto
{to i hladni pragmati~ni stav evropskih imperijalista spram desni~arskog komadanja Jugo-
slavije, a time i Bosne i Hercegovine.
Po Lovrenovi}u je sekundarno pitanje je li bosanski katolik bio kmet koji prelazi iz
podlo`ni{tva bosanskom feudalcu u podlo`ni{tvo osmanskom spahiji, ~ar{ijski trgovac,
sve{teno lice ili, kasnije, u austrougarskom periodu, radnik i industrijalac i {ta je sve proizla-
zilo iz tih klasnih relacija. Kritikuju}i vulgarne marksologe, poznati italijanski filozof istorije
Antonio Labriola je pisao da su “svi oblici svijesti kako ih odre|uju uslovi `ivota i sami… isto-
rija. Nije to samo ekonomski kostur ve}, ujedno, i sve ono {to taj kostur obla~i i pokriva, sve
do {arolikih odraza ma{te. Ili, drugim re~ima, u istoriji nema ~injenica koje ne bi vodile svoje
poreklo od uslova ekonomske strukture kao podloge. Ali u istoriji nema ~injenice kojoj ne bi
prethodili, koju ne bi pratili i sledili odre|eni oblici svesti, bilo da se radi o sujeverju ili iskust-
vu, bilo da je naivna ili promi{ljena, zrela ili neprikladna, nagonska ili uve`bana, fantasti~na ili
145

AKT.indd 145 6/5/2013 7:02:20 PM

 CROATICA
razumna.”1 Lovrenovi}, dakle nastupa kao druga krajnost vulgarnim marksolozima. Dok oni,
povr{no, insistiraju na golom ekonomskom determinizmu, Lovrenovi}evi identiteti kao da
egzistiraju nezavisno od cjelokupnog dru{tveno-ekonomskog razvoja, o ~emu svjedo~i i niz
dokumenata na kraju knjige. Prvi je Pismo Stjepana Toma{evi}a papi Piju II iz 1462. u kojem moli
pomo} protiv Osmanlija, a zadnji Otvoreno pismo dr. Franji Tu|manu, predsjedniku Republike
Hrvatske, u kojem Lovrenovi} sa drugim bosanskohercegova~kim hrvatskim intelektualcima
apeluje protiv politike podjele Bosne. Ovim se jo{ jednom potvr|uje autorovo ahistorijsko
razmi{ljanje, prema kojem je borba za o~uvanje srednjovjekovnog feudalnog kraljevstva i
apel za o~uvanje moderne dr`ave, jedna te ista stvar.
Poku{avaju}i spasiti Bosnu i Hercegovinu od raspada, autor za bosanske Hrvate promi{lja
obnovu njihovog jedinstvenog i drevnog “europsko-orijentalnog” bosanskog identiteta
naspram zagreba~kog koncepta unitarnog hrvatstva, a sve kako bi do{lo do “pripitomljavan-
ja” nacionalizma i konsocijacije po principu “po{tuj tu|e, voli svoje”. To naravno proizlazi iz
autorove ocjene o neminovnosti nacionalizama u BiH, koju iznosi u uvodnom izlaganju svoje
knjige:
“Sve dosada{nje historijsko iskustvo u~i nas da }e opisane tri slike kao tri nova histori-
jska mita ostati trajnim sadr`ajem u historijsko-politi~kom imaginariju na{ih konstitutivnih
naroda, tri paralelna, razdvojena ideolo{ka svijeta, ~iji se simboli~ki i memorijalni repertoar
velikim trudom i pa`njom nacionalno-vjerskih i kulturnih elita sve vi{e u~vr{}uje, razvija i
ritualizira.” (str. 10)
Za Lovrenovi}a, dakle, cjelokupno istorijsko iskustvo naroda BiH jeste iskustvo borbe za
etno-konfesionalne identitete i njihovo slobodno upra`njavanje. Oni su osnovni subjekti i
motori istorije, a njihovi sukobi, savezi i pomirenja iskustvo na temelju kojeg treba promi{ljati
modifikaciju identitetskih politika, kako bi nacionalno-identitetski i kulturni getoi po~eli ~initi
{to funkcionalniju zajednicu. Lovrenovi} je sebi dao zada}u da smisli jedan novi, bolji i pito-
miji nacionalizam za Hrvate:
“Pitanje identiteta, koje je, u nesretnom Dvadesetom vijeku, bilo kao pitanje svih pitanja,
ideolo{kom kamufla`om za najve}e progone i pokolje, u bosanskohercegova~kom slu~aju ne
samo da s novom panetni~kom formulom nije apsolvirano, nego jo{ nije su{tinski ni otvoreno.
(…) Ako Bosna i Hercegovina ikada do`ivi po~etak tog procesa, tada }e kod bosanskih Hr-
vata – elementarnom logikom to je predvidljivo, ukoliko logika uop}e vrijedi u povijesnim
kontigencijama – morati izroniti iz sada{nje potinutosti i prezrenosti duboka utemeljenost i
neideolo{ki vitalitet marku{i}evske paradigme, i biti ulo`en u proces redefinicije identiteta kao
jedna od najvrijednijih zaloga zajedni~ke bosanskohercegova~ke ba{tine.” (str. 273.)
Iako je nejasno zbog ~ega bismo “kamufla`u za najve}e progone i pokolje” trebali dotjeri-
vati kako bi, silom dobrih namjera, postala ne{to drugo (ba{ kao da progoni i pokolji nemaju
bazu upravo onome ispod kamufla`e – golim materijalnim interesima vladaju}ih klasa), jo{ je
nejasnije na ~emu Lovrenovi} kani bazirati svoju “redefiniciju identiteta”? Na premodernoj
“ukorijenjenosti u svoju zemlju i u svoj narod”, koju “satire “moderni demon nacije”? Tu tek
u Lovrenovi}evim ogledima dolazi do sveop{te konfuzije. Dok s jedne strane, kao politi~ko
rje{enje zagovara da moderni hrvatski nacionalni identitet u sebe inkorporira “europsko-ori-
jentalne” i balkanske osobenosti bosanskokatoli~kog, odnosno bosanskohrvatskog identiteta,
s druge strane na vi{e mjesta iznosi tvrdnju da “struktura starog bosanskog konfesionalizma
i konfesionalnog mentaliteta zapravo ni do danas nije zahva}ena procesom modernizacije”
(str. 142.). Za Lovrenovi}a je bosanskohrvatski identitet “zapu{ten” i da je daleko od “politi~ke
modernosti sa svojim idejama demokracije i individualnih prava” (str. 261.), da bi, potom,
samo malo dalje na str. 149. ustvrdio da “ devetnaestovijekovnim modernizacijskim procesima
stari, stati~ni osmanski sistem konfesionalno-socijalnih identiteta po~eo raspadati, a na nje-
govo mjesto po~eli stupati moderni politi~ki nacionalni identiteti.”
Lovrenovi}, ~ini se, ima problem sa razumijevanjem bazi~nog koncepta “moderne nacije”.
146

AKT.indd 146 6/5/2013 7:02:20 PM

 CROATICA
Moderne nacije, nastale evropskim bur`oaskim revolucijama u 19. vijeku upravo jesu bazirane
”na idejama demokracije i individualnih prava” za svoje gra|ane2 i, kao takve, su, na razli~ite
na~ine i formirane i na ju`noslovenskom prostoru. Kao {to je to objasnio Eric Hobsbawm
“ideolo{ki argument nacionalizma bio je… u mnogo ve}oj mjeri radikalan, demokratski i revo-
lucionaran. On se zasnivao na ~injenici da su, bez obzira na historiju i kulturu, Irci Irci a ne
Englezi, ^esi ^esi a ne Nijemci, da Finci nisu Rusi, te da nijednim narodom ne treba da vlada
neki drugi narod i iskori{tava ga…. Zagovornici nacionalne dr`ave smatrali su, naime, da
ova mora biti ne samo nacionalna ve} i progresivna, tj,. sposobna da razvije vlastitu privredu,
tehnologiju, dr`avnu organizaciju i vojnu silu, {to zna~i da mora biti barem srednje veli~ine.
Ona bi, ustvari, predstavljala prirodnu jedinicu u razvoju modernog, liberalnog, progresivnog
i de facto bur`oaskog dru{tva.”3 Prema tome, ni jednom nacionalizmu u Bosni i Hercegovini u
19. vijeku nije nedostajala ni trunka “modernosti”, s tim {to realizacija te modernosti, odnosno
razvijanje moderne dr`avne organizacije, ni u 19., ni u 20. stolje}u, kako u Evropi, tako i na
Balkanu, ne isklju~uje najvarvarskije metode identitetske asimilacije. Gra|anskoj dr`avi su
potrebni lojalni gra|ani, te je proizvodnja ideologije koja }e garantovati (i ako treba silom
nametati), tu lojalnost, nezaobilazan proces. Prema tome “devetnaesto stolje}e” nije, kako pi{e
Lovrenovi}, “u Bosnu i Hercegovinu naprosto provalilo”. U Bosni i Hercegovini jednostavno
nije postojao nacionalni pokret koji bi pravoslavce, katolike i muslimane ujedinio u jedinst-
venu naciju, ali i da jeste, zar bi on bio manje sklon asimilaciji i poni{tavanju lokalnih razlika
nego bilo koji drugi nacionalni pokret? Drugim rije~ima, zar bi bio manje “moderan” nego bilo
koji drugi? Ni jedna nacionalna politika nije bazirana na lijepim `eljama i mislima, nego na
ekspanziji nacionalne ekonomije, odnosno njene podlo`nosti ja~em susjedu.
U tom smislu, vrlo je naivna Lovrenovi}eva konstatacija da “fatalna crta ovog (bosans-
kohrvatskog op.a.) mentaliteta jest njegova li{enost sposobnosti za realnu procjenu vlastitog
polo`aja, mogu}nosti, stvarnih interesa, {to se tragi~no pokazuje i u najnovije vrijeme, do
danas.” (str. 169), te da je za to odgovorno “ka{njenje demokracije”, koje “nije moglo biti ni u
austrougarskom sustavu, ni u monarhijskoj Jugoslaviji, a nije je bilo ni u socijalisti~koj Jugo-
slaviji.” (str. 142)
Uz sve to Lovrenovi} smatra da su, uz nacionalizam petrova~kih sve{tenika, za sve krivi
i komunisti: “Ni~ega tre}eg nije bilo, nikakve lai~ko-gra|anske neutraliziraju}e formacije ili
sloja, unutar kojega bi moglo do}i do fermentacije “lo{e povijesti” i apsorpcije one vi{estruke
traume s kojom je za Hrvate svr{io Drugi svjetski rat i po~ela nova Jugoslavije” (str. 262.).
Budu}i da Lovrenovi}ev “identitet” lebdi ni na nebu ni na zemlji, spreman je optu`iti jedini
integriraju}i pokret u istoriji BiH, odnosno antifa{isti~ki NOB, da je sau~estvovao u “li{enosti
sposobnosti za realnu procjenu vlastitog polo`aja”. Katastrofa fa{izma u Evropi, upravo je
proiza{la iz nesposobnosti onda{njih zapadnih gra|anskih demokratija da se nose sa velikom
ekonomskom krizom prve polovine 20-og stolje}a, te se za rje{enjima tragalo u instalaciji
re`ima, koji }e ~vrstom rukom obezbijediti dominaciju odre|ene nacionalne bur`oazije. Isto
tako se SFRJ nije raspala zbog nedostatka “lai~ko-gra|anske neutraliziraju}e formacije”, ve}
zbog nepremostivih ekonomskih protivrje~nosti i konkurencije me|u republikama koje su
republi~ke birokratije “rje{avale” svaka u svoju korist, vra}aju}i se kapitalisti~koj ekonomi-
ji, konceptu gra|anskog nacionalizma i nezamjenjivosti nacionalne dr`ave. Napokon, zar
“li{enost sposobnosti za procjenu vlastitog polo`aja” ne postoji i u najrazvijenijim gra|anskim
demokratijama, poput SAD-a, gdje se ve}ina stanovni{tva da ubijediti da imperijalisti~ki ra-
tovi {tite njihove “nacionalne interese” i da su “mjere {tednje”, smanjivanje plata i penzija,
te masovno otpu{tanje ljudi, zapravo dobri po zdravlje ekonomije. Distorzija stvarnosti koja
postoji u dru{tvu u kojem vladaju}a klasa, u svome interesu, name}e svoju ideologiju drugim
klasama, ne mo`e polu~iti “neideolo{kim vitalitetom” o kojem ma{ta Lovrenovi}.
Prema tome “lai~ka gra|anska kultura, oslonjena na individualitet i osobnu slobodu, a ne
na neku od varijanata kolektivisti~kih ideologija (klasnu, religijsku ili nacionalnu, svejedno)”,
147

AKT.indd 147 6/5/2013 7:02:20 PM

 CROATICA
jeste nemogu}a jer je liberalizam nemogu} bez nacionalne dr`ave, odnosno proizvodnje
univerzalisti~ko-kolektivisti~ke ideologije, koja podrazumijeva “nas”, odnosno “na{” ekonom-
ski, odnosno nacionalni interes, protiv tu|ega.
Sve u svemu, Lovrenovi}eva knjiga “Bosanski Hrvati – esej o agoniji jedne evropsko-ori-
jentalne mirkokulture” predstavlja istorijsko promi{ljanje koje je bazirano na o~iglednom
neshvatanju istorijskih procesa, odnosno razvoja razli~itih dru{tveno-ekonomskih formacija,
te same konstrukcije i uloge identiteta u istoriji, a, prema tome, i politici. Autor poku{ava
predlo`iti politi~ka rje{enja, ali o~igledno ne shvata njihove primarne uzroke, sku~uju}i tako
politi~ko djelovanje na redefiniciju identiteta, bez najmanje shvatanja, ~emu bi (i komu) i ta-
kav redefinisani identitet, eventualno, mogao politi~ki slu`iti. Ivan Lovrenovi} poku{ava sop-
stvenom konstrukcijom istorije bosanskokatoli~ke zajednice usprotiviti unitarnom hrvatskom
nacionalizmu i tako dati prijedlog za svojevrsnu “mek{u” subnacionalisti~ku ideologiju bo-
sanskih Hrvata i to u politi~kom momentu, kada je jasno da su partikularni nacionalni interesi
om~a oko vrata daljnjem napretku ~ovje~anstva. Radi se, rije~ju, o knjizi lo{ih i neizvedivih
rje{enja za aktuelne probleme.

LITERATURA:
Antonio Labriola, Materijalisti~ko shvatanje istorije, BIGZ, Beograd, 1976.
Filip Putinja, @oslin Stref-Fenar, Teorije o etnicitetu, XX vek, Beograd, 1997.
Umut Ozkmmh, Contemporary Debates on Nationalism – A Critical Engagement, PAL-
GRAVE MACMILLAN, New York, 2005.
Eric Hobsbawm, Doba kapitala 1848-1875, Zagreb, 1989.

1
Antonio Labriola, Materijalisti~ko shvatanje istorije, BIGZ Beograd 1976, str. 33.
2
Umut Ozkmmh, Contemporary Debates on Nationalism – A Critical Engagement, PALGRAVE MACMILLAN
New York 2005, str. 35.
3
Eric Hobsbawm, Doba kapitala, Zagreb 1989, str. 73.

148

AKT.indd 148 6/5/2013 7:02:20 PM

 CROATICA

Kristina Špiranec: Teorijska mreža

(Tatjana Jukić. Revolucija i melankolija. Granice pamćenja hrvatske
književnosti. Ljevak, Zagreb, 2011.)

I
Već je dobro poznato kako je posljednjih dvadesetak godina unutar akademskoga polja
hrvatske književnosti porastao interes za interdisciplinarna i multidisciplinarna istraživanja
književnosti te se teorija sve više udaljila od svoga specifičnog predmeta. Također, pojavljuje
se sve više tumačenja književnih tekstova koja svome predmetu proučavanja nastoje pristu-
piti iz nesigurne pozicije, postavljajući drugačija pitanja, izokrećući perspektive. Suvremena
teorija, naime, samoj sebi permanentno izmiče uporište1, pri čemu su joj najvažniji uzori postruktu-
ralistički mislioci. Koliko god nas takvi tekstovi fascinirali i pomalo očaravali, oni ujedno pred-
stavljaju ozbiljniji pedagoški i didaktički problem kada je u pitanju studij književnosti zato što
najčešće izbjegavaju donošenje zaključaka o svome predmetu i gotovo nas u potpunosti liša-
vaju konkretnih podataka. Također, takvim tekstovima nedostaje kompozicijska preglednost i
jasna argumentacija, a obilježava ih preplavljenost citatima i fusnotama, koje nerijetko postaju
oblik autorova tijeka misli. Iako nas nova kritika može zaintrigirati i ohrabriti udaljavanjem
od zamorne „objektivnosti“ i „asimbolije“ tradicionalne kritike, koju je još šezdesetih godina
ironijski napao Barthes, moramo se zapitati kakav je njezin realni doprinos hrvatskoj znanosti
o književnosti, odnosno, kako takva suvremena tumačenja mogu unaprijediti naša viđenja
književnih djela.
Tatjana Jukić u predgovoru svoje knjige Revolucija i melankolija. Granice pamćenja hrvatske
književnosti (2011), koja je jedan od reprezentativnih tekstova suvremenih interdisciplinarnih
strujanja u hrvatskoj znanosti u književnosti, priznaje kako konfiguracija erotizma kakvu
opisuje Freud u tekstu Trauer und Melancholie postoji i u podlozi njezina tumačenja. Naime,
cilj je njezina rada, povezivanjem konstituvnog rada obećanja, žalovanja i melankolije, na
primjerima iz hrvatske (jugoslovenske) književnosti pokazati specifična uvjetovanja knjiže-
vnosti i politike. No, autorica se već u predgovoru ograđuje naglašavajući kako je izbor tek-
stova kojima se bavi u svojoj knjizi uvjetovan njezinim afinitetima te kako tekstove nije još
proradila, pa se prema njima odnosi poput melankolika. Jukić uz to ističe kako su i fusnote u
njezinu tekstu mjesto gdje se otvaraju nove pozicije i nova čitanja te kako je zbog njih njezin
tekst nalik na Freudova melankolika – ako i naoko i obaseže fusnote, to čini zato što je zbog fusnota
izvan sebe2. Dakle, autorica teoriju koja joj služi kao put za čitanje hrvatske književnosti pri-
mjenjuje i na vlastiti diskurs, čime pokazuje konzistentnost teorije kojom se bavi, ali i vrlo
smjelo opravdava vlastitu nesistematičnost i nepreglednost. Brojne i često opsežne fusnote
samo nastavljaju stil njezina pisanja koji je u cjelini veoma nalik tijeku misli, kompleksan i
nerijetko zbunjujući.
Naime, kada je u pitanju problem novije znanosti o književnosti, simptomatičan je i citat
koji Jukić stavlja ispred svoga teksta. Rečenica Johna le Carréa I don’t know what I’ve bought with
it but I’ve paid a hell of a lot stoji ispred njezinih eseja kao komentar na vlastiti tekst. Za analizu
tekstova, među kojima su joj najbitniji Badessa madre Antonia i Mirisi, zlato i tamjan Slobodana
Novaka, Bolja polovica hrabrosti Ivana Slamniga, Grobnica za Borisa Davidoviča Danila Kiša te
Šoljanov epilog Dunda Maroja, autorici su posebno važni tekstovi Derridina studija Sablasti
Marxa: stanje duga, rad žalovanja i nova Internacionala te Freudov tekst Trauer und Melancholie,
pri čemu ne zaobilazi ni mnoge druge teoretičare i filozofe poput Austina, Deleuzea, Lacana,

149

AKT.indd 149 6/5/2013 7:02:21 PM

 CROATICA
Felman i drugih. Jukić tako gradi vrlo složenu mrežu filozofije, psihoanalize i književnosti, no
kao da se i sama pita što je tom mrežom uhvatila.

II
Svoje kompleksno umrežavanje Jukić započinje povezivanjem Derridine studije o Marxu
i Freudove studije o žalovanju i melankoliji, kritički obrađujući Derridinu studiju koja iz-
bjegava koncept melankolije, ali u kojoj se, smatra Jukić, melankolija pojavljuje kao slijepa
pjega. Jukić, naime, naglašava logičnu spregu revolucije i melankolije, upućujući na struktur-
nu povezanost melankolije i biopolitičkoga, odnosno patološku vezanost melankolika za bu-
dućnost. Također, ona naglašava da je književnost, s obzirom na to da se ponaša kao uvjet
zahvata filozofije u politiku seanse i vlastitu memoriju, mjesto specifične sprege melankolije
i revolucije. Krugovaška književnost posebno je važna stoga za promišljanje europske poli-
tičke i ekonomske budućnosti zato što u bivšoj Jugoslaviji postoji specifičan slučaj uspostav-
ljanja socijalističke države tokom komunističke revolucije. Uz to, autorica naglašava kako
čitanje hrvatske književnosti iz doba socijalizma nikako ne smije isključiti politiku Hladnoga
rata.
Ono što u ovoj knjizi može biti najzanimljivije i očaravajuće za proučavatelja književnosti
zasigurno su konkretne analize tekstova u kojima Jukić nastoji pokazati kako je hrvatska no-
vija književnost formirana oko političke geste. Autorici treba zavidjeti na njezinu minucioznu
i pažljivu radu s tekstovima, na čitanju koje je komparativno u pravom smislu te riječi. Jukić
ne samo da međusobno povezuje odabrane tekstove nego i, primjerice, uspoređuje dvije
verzije Novakove novele Badessa madre Antonia, bavi se prevodilačkim radom Danila Kiša, su-
postavlja Kišov i Benjaminov egzil, proučava i određene jugoslovenske filmove, itd. Jukićkin
zahvat krugovaških tekstova temelji se na strukturnome povezivanju sadržaja samih djela
te književnoteorijskih i filozofskih misli, što je dovodi do začudnih podudarnosti i neobičnih
zaključaka.
Naime, strukturnim se umrežavanjem brišu granice između književnoteorijske/ filozofske
misli i književnosti, pa tako Jukić naglašava, primjerice, kako rad žalovanja, onakav kakvim
ga opisuje Freud, zahvaća krugovašku književnost, suvremenu teorijsku akademsku misao,
ali i samu psihoanalizu. U eseju Politika i melankolija: Slobodan Novak, „Badessa madre Antonia“
autorica započinje tumačenjem imena pripovjedača maloga kao onoga što predstavlja manjak
i prazno mjesto te je zbog toga strukturno edipsko3. Jukić nastavlja, budući da je „ja“ u naraciji
manjkavo, manjak je konstitutivan u Novakovu pripovijedanju i uvjet narativnoga djelokru-
ga, dok badessa predstavlja sam pripovjedni glas, odnosno rodno mjesto naracije. Autorica
zbog toga zaključuje kako se budućnost ne može zahvatiti drugačije nego kao ranu, a Nova-
kov mali komunističku revoluciju ne može zahvatiti osim iz pozicije svetosti4. Nadalje, u drugome
eseju o Slamnigovoj Boljoj polovici hrabrosti manjak naracije u hrvatskome devetnaestom sto-
ljeću povezuje s praznim mjestom seksualnosti oko kojega se formira lik tete u Slamnigovu
romanu. Književni rad u Slamniga, koji strukturno povezuje s opsesijom grobljem u Slamni-
govu romanu, Jukić tako supostavlja revoluciji u Novaka. Krugovaška generacija prokazuje
se kao zajednica sinova bez oca5, a krugovaški pripovjedači kao bodlerovski flâneuri, dokoličari
čija je struktura erotizma oformljena oko spleena, odnosno, melankolije. Jukić zaključuje kako
su krugovaški pripovjedači uvjetovani manjkom te pate od krivnje zbog manjka ili izostanka
žrtve, zbog čega ih ta žrtva neprestano progoni.
Zatim, brišu se granice između prevodilačkoga rada, dovršavanja okrnjenih tekstova i
autorskih tekstova. Autorica u posljednjem eseju Spleen gulaga: Danilo Kiš, „Grobnica za Bori-
sa Davidoviča“ svoju analizu počinje naglaskom na Kiševu prevođenju Baudelairea. Također,
Kiševu biografiju Baudelairea uspoređuje s biografijama u Grobnici za Borisa Davidoviča te za-
ključuje kako Kišev korpus pokazuje da socijalistička Jugoslavija održava pamćenje revolucije
150

AKT.indd 150 6/5/2013 7:02:21 PM

 CROATICA
karakteristično za Baudelairov Pariz nakon Drugoga Carstva, a Borisa Davidoviča, nazivajući
ga revolucionarom i melankolikom, uspoređuje s Hamletom. Nastavljajući dalje, Jukić takvog
boljševičkog Hamleta prepoznaje i u epizodi Kiševa i Mandićeva filma, u kojem po njezinu
mišljenju dolazi do premještanja sablasnoga u sferu nepodrživoga nasilja i gologa života. Ta-
kođer, baveći se Šoljanovim epilogom Držićeva Dunda Maroja u eseju „Dundo Maroje“ kao scena
instrukcije: Šoljanov Držić, autorica ukida i podjelu na stariju i noviju književnost. Jukić nagla-
šava kako nedovršenost Držićeve komedije nije njezin manjak, nego uvjet Držićeve fabularne
ekonomije te kako se Držić Šoljanu ukazuje kao strašna figura koja se ne može naslijediti, ali koja
svoje čitatelje unaprijed stavlja u dužničku poziciju6. Njezin je zaključak kako je Držić u hrvatskoj
povijesti književnosti nalik na Hamleta u Lacanovoj teoriji ili, poput Marxove sablasti s počet-
ka Komunističkog manifesta, nužnost recentnoj hrvatskoj kulturnoj povijesti da je prizove, provo-
cira, sablazni7.
U njezinim analizama književnost tako nema povlašteno mjesto, nego je samo jedan od
područja u kulturi na kojem se reflektira političko, štoviše, Jukićin pristup podsjeća na novo-
historistički koncept retrofleksije književnosti i politike. Naime, simptomatično je kako Jukić
zamjećuje kako i Novak i Slamnig na ključnim mjestima u svojim tekstovima upotrebljavaju
citate, i to Shakespearea, a hamletovsko obećanje sablasti provodni je motiv njezine čitave stu-
dije. Podsjetimo se, novi historizam, kako ga je opisao Greenblatt, antiteorijska je i interdisci-
plinarna praksa koja oprezno lavira između poststrukturalizma i marksizma te svoje uporište
pronalazi u dramskoj književnosti renesanse kada su političko i poetičko najtijesnije ispreple-
teni. Iako autoricu Revolucije i melankolije ne zanimaju toliko odnosi moći u kulturi, kao što je to
važno novim historistima, mora se priznati da njezin pristup neodoljivo podsjeća na novohis-
torističko čitanje, pri čemu autorici, kao novim historistima Shakespeare, posebno odgovaraju
pisci socijalističke Jugoslavije.

III
Mora se priznati kako Jukić jako dobro poznaje domaću i svjetsku književnost te odlično
ovladava teorijskim mislima, stoga se može reći da je njezino umrežavanje uspješno izvede-
no. Također, treba je pohvaliti za kritičko bavljenje teorijskim tekstovima, što nije čest slučaj u
novijoj teoriji književnosti, gdje se prečesto nailazi na nekritičko preuzimanje teorijskih misli
i modela tumačenja. Autorica svojoj temi pristupa veoma pažljivo i odgovorno, što je vidljivo
iz njezina razmatranja značenja melankolije u srednjemu vijeku i antici, kako bi se došlo do
dubljih uvida u različite aspekte predmeta kojim se bavi. Pomno rastavlja te ponovno sastavlja
tekstove kako bi došla do nove mreže odnosa revolucije i melankolije.
Međutim, problem je s konceptom mreže što se u mreži možemo pomicati u svim smjero-
vima, od Derridinih sablasti Marxa do Držićeve strašne figure, od Držića do Freudove melanko-
lije, od Freudove melankolije do Baudelaireova spleena, od Baudelairea do Slamnigove klape,
od Slamnigove klape do Derride, ali se u mreži ništa ne ističe, ništa nam ne zapinje za oči.
Formalno se to odnosi na nesistematičnost i nepreglednost njezine studije, na preplavljenost
citatima i fusnotama te kontinuirano ispreplitanje teorijske misli i sadržaja književnih djela,
što jednom studentu književnosti zasigurno otežava snalaženje u njezinu tekstu, a kamoli
prosječnom čitatelju koji ima afiniteta prema temi kojom se knjiga bavi. Sadržajno, njezina
studija ukidanjem granica između teorije, filozofije, književnosti, filma te prevodilaštva ukida
specifičnosti svakoga od navedenih područja, što dokazuje i vlastitim diskursom.
Na kraju, Jukić dokazuje kako je književnost povlašteno mjesto za razumijevanje političko-
ga, odnosno, veze melankolije i političkih emancipacija, što vrlo dobro i oprimjeruje analizom
različitih ulomaka iz krugovaških tekstova. Ipak, čitanjem se Jukićine knjige gotovo zaboravlja
kako je književnost umjetnost, specifično jedinstvo sadržaja i forme koje proizvodi neogra-
ničen broj značenja. Suvremena teorija, kakvu slijedi Jukić u svojoj knjizi, nerijetko kreira

151

AKT.indd 151 6/5/2013 7:02:21 PM

 CROATICA
složenu mrežu odnosa, no izoliranjem strukture najčešće ukida slojevitost književnoga tek-
sta. Obmanjujuća i zadivljujuća sa svojim mogućnostima povezivanja i obuhvaćanja, Teorija
prečesto pokazuje kako, gradeći sveobuhvatnu mrežu, urušava posebnost književnoga djela,
a u mrežu ne uhvaća ništa drugo doli sebe same.

1
Mijatović, A., „Druga teorija“: bilješka o trenutnim kretanjima u hrvatskoj znanosti o književnosti.
http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=667%3Ardruga-teorijal-bilje-
ka-o-trenutnim-kretanjima-u-hrvatskoj-znanosti-o-knjievnosti&catid=39%3Aprikazi-kritike&Itemid=48&limit-
start=1
2
Jukić, T. (2011) Revolucija i melankolija. Granice pamćenja hrvatske književnosti. Zagreb: Ljevak. Str. 8.
3
Ovdje njezina analiza podsjeća na povezivanje Edipova imena s motivom nogu u Sfinginoj zagonetki kakvim
se vodi, primjerice, Cynthia Chase u svome tekstu Oedipal Textuality: Reading Freud’s Reading of Oedipus.
4
Isto kao i 3, 81. str.
5
Isto kao i 3, 89. str.
6
Isto kao i 3, 200. str.
7
Isto kao i 3, 223. str.

152

AKT.indd 152 6/5/2013 7:02:21 PM

 SERBICA

Haris Imamovi}: Stihija i besmisao

(Vasa Pavkovi}. Stih i smisao. Slu`beni glasnik, Beograd, 2010.)
”Ako verujete, kao autor knjige Stih i smisao, da o poeziji najbolje pi{u upravo pesnici, ovo
je knjiga za vas.”
Tako pi{e na koricama ove knjige g. Pavkovi}a.
Vasa Pavkovi} je, dakle, pjesnik i najbolje pi{e o poeziji. On je ”jedan od najagilnijih srpskih
pesnika i knji`evnih kriti~ara”, i u ovoj se knjizi ”bavi promi{ljanjem srpskog lirskog pesni{tva
u poslednjih vek i po”. G. Pavkovi} je, dakle, pjesnik knji`evni kriti~ar, jedan od najagilnijih,
srpskih, i on pi{e najbolje o srpskoj lirskoj poeziji u posljednih 150 godina. Ako vjerujete.
Autor ovih redova (tj. H. I.) ne vjeruje da o poeziji najbolje pi{u pjesnici, ve} da o poeziji
najbolje pi{u oni koji najbolje pi{u o poeziji, i neka mu bude dozvoljeno da ka`e da je sopstve-
nik – dodu{e nerijetke, ali rijetko intezivne – idiosinkrazije pred reklamnim mikrorecenzijama
sli~nim navedenoj. Najprije zbog kengurske vjere njihovih autora koja nema veze s lirskom
poezijom i spoznajnim sposobnostima razvijenijih vrsta sisara, a ima veze s logikom crijeva,
s logikom kengursko-reklamnog mozga. Najprije zbog toga, ali jo{ vi{e zbog samouvjerenog
tog }iftinskointimiziraju}eg tona u kojem izra`avaju ti en-en recenzenti to uvijek isto, brzopo-
tezno i kengursko svoje poeti~ko vjeruju.
Autor ovog teksta je, me|utim, pretpostavio, jer nije nerazumno, da je mo`da sam g. Pavko-
vi}, svojim senzibilitetom i logikom, ipak pjesnik i daleko od uma i senzibiliteta autora re~eni-
ca s korica njegove knjige.
Moje takve pretpostavke su bile, da tako ka`em, poprili~no kengurske.
***
Knjigu ”Stih i smisao’’ sa~injava 36 tekstova koje je njihov autor u uvodnoj napomeni `an-
rovski odredio kao eseje. ”U ovoj knjizi ~italac }e prona}i esejisti~ke tekstove…” Ili: ”Nesumnji-
vo da je ova kolekcija eseja…” Ili pak: ”Posebnu zahvalnost dugujem Gojku Te{i}u, koji me
je u proteklim sezonama podsticao da pi{em i istrajavam u pisanju ovih eseja.” I jo{ ”Zbog te
’nenaklonjenosti’ izostaju eseji o nekim pesnicima…” G. Pavkovi}, dakle, u svojoj jednostra-
ni~noj uvodnoj napomeni, ~etiri puta ka`e kako su tekstovi u njegovoj knjizi eseji. Ako se ova
napomena sagleda spram uobi~ajenih napomena esejisti~kim zbirkama, ~ak i onih koje su
du`e od jedne stranice, onda u njoj o~evidno str{i ovo autorovo ~etverostruko samoodre|enje.
Razumno bi bilo povjerovati da, na primjer, g. Pavkovi} to radi da bi se distancirao od la`ne
nau~ni~ke skromnosti koja zazire od izravnog samodefiniranja, a posebice od njegovog poten-
ciranja. Nerazumno bi bilo povjerovati u to ako u istoj napomeni stoji i re~enica u kojoj se o~itu-
je jedan ba{ takav, tipski, nau~ni~ki sentiment: Nema sumnje, ka`e g. Pavkovi}, da }e ~italac u
ovoj knjizi na}i ideje mnogih drugih autora. ”Zablude i gre{ke su moje, li~ne.” Dakle, razlozi
potenciranja esejisti~ke prirode tekstova koji ~ine ovu knjigu nisu estetske prirode.
To postaje itekoliko jasnim kad se zavr{i s ~itanjem same uvodne napomene i kada se zavr{i
s ~itanjem prvog eseja u ovoj knjizi – Snivanje snova.
”Snovi su dosadni: ovu tvrdnju Rolana Barta pro~itao sam davno, kao mladi}. Facinirala me
je. Ona je moto jedne od najboljih pesama koje sam napisao i koja je upravo opis jednog mog
fascinantnog sna. Dakle, intencija samog teksta moje pesme direktno prkosi tvrdnji samog se-
mioti~ara”, pi{e na 9. strani Pavkovi}eve knjige. To su prve re~enice prvog Pavkovi}evog eseja.
G. Pavkovi} pi{e dalje kako je nemogu}e da su snovi dosadni, pitaju}i se za{to bi ovda{nji ~ita-
oci ~itali ”Dnevnik” Laze Kosti}a iz 1903. godine – taj dnevnik ”koji nije ni{ta drugo do prozni
niz prepri~anih i povremeno komentarisanih snova” – da su snovi uistinu dosadni.

153

AKT.indd 153 6/5/2013 7:02:21 PM

 SERBICA
Suspektan je na~in na koji g. Pavkovi} negira tvrdnju Rolanda Barta da su snovi dosadni,
jer navode}i primjer vlastite fascinacije svojim jednim snom, te{ko }e dokazati da snovi, obje-
ktivno – dakle, svi snovi ili ve}ina njih – nisu dosadni. Jednako je tako g. Pavkovi} neubje-
dljiv i kada kao dokaz navodi zanimanje koje ~itaoci iskazuju prema zapisanim snovima Laze
Kosti}a. Naime, suludo nenau~na je tvrdnja implicitna u re~enicama g. Pavkovi}a da: ako su
zapisani snovi Laze Kosti}a zanimljivi ~itaocima Laze Kosti}a, onda Bartova tvrdnja ne stoji,
jer ~itaocima Laze Kosti}a nisu zanimljivi snovi kao snovi, ve} snovi Laze Kosti}a, tj. njihova
neobi~nost proistekla iz njegove neobi~ne prirode, tj. na~in na koji on govori o njima i pove-
zanost tih snova s njegovim knji`evnim djelom. U oba protustava argumenti g. Pavkovi}a su
nenau~ni: u prvom on se tek poziva na vlastito iskustvo i vlastiti ukus; u drugom se poziva na
snove koji su knji`evno obra|eni, a ne samo prepri~ani, ne na snove kao takve.1
Snovi, jasno, nisu dosadni. Ja ne poku{avam braniti Bartovu – vjerovatno ironi~nu – genera-
lizaciju koja je ukoliko biva neironi~no kazana itekako nepametna. @elim samo re}i da g. Pav-
kovi} tu i takvu, o~evidnu, univerzalizaciju opovrgava na~inom koji je jednako neubjedljiv i
takva podudarnost izme|u stava i protustava, u po~etnim re~enicama, jedinstvo u naivnosti
teze i antiteze, pa`ljivog ~itaoca ove knjige ~ini itekako sumnji~avim i onda: ili g. Pavkovi} gu-
bi njegovu pa`nju ili – ukoliko nije nerv~ik i ne odlu~i on~as pokloniti ovu knjigu slu~ajnom
prolazniku na plo~niku ispod prozora njegovog stana – taj ~italac postaje jo{ pa`ljivijim.
^italac koji je odlu~io zaboraviti ovu po~etnu misaonu naivnost g. Pavkovi}a i pratiti nje-
gove ostale misli u ovom, prvom, eseju njegove knjige, nai}i }e ipak na stanovite prepreke
u pra}enju misli g. Pavkovi}a. Ho}u da ka`em sljede}e: ako je u prvom pasosu ovog eseja
g. Pavkovi} ~ak i naivno raspravljao, mislio, nastavak je jo{ neplodotvorniji jer ne donosi ma
kakva originalnija mi{ljenja ili makar poku{aj mi{ljenja; autor u svom ”eseju” o Kosti}u samo
prepri~ava to Kosti}evo ”samo prepri~avanje” snova i daje neke – pa`ljivim srednjo{kolcima
dakako poznate – biografske podatke o Kosti}u i bibliografske – samo srednjo{kolcima nepo-
znate – podatke o Dnevniku. Neka ~italac ispita stranice 9, 10, 11, 12 i 13. ove knjige.
G. Pavkovi}, prepri~avaju}i, tek katkad, kao da nehotice skrene pa`nju da bi se ti snovi
mogli i (knji`evnokriti~ki) komentarisati, analizirati: ”U nekoliko snova iz 1905. godine vero-
vatno je najinteresantnija simboli~ka pojava jednog gigantskog belog vola, koji spre~ava Lazu
u njegovom snovnom naumu, kao i scena u kojoj on kao beba sisa prst svoje mrtve drage”,
prepisuje Pavkovi} Kosti}a na 11. strani, a jedini njegov komentar je: ”Ovi momenti se prosto
name}u nekom psihoanaliti~aru i upu}uju na dublji analiti~ki tretman.” Pjesnik pi{e kako je
sanjao da je beba koja sisa prst svoje mrtve drage, a knji`evni kriti~ar mo`e o tome re}i tek da
je to materijal za psihoanaliti~ara?!
I nakon {to u uvodu svojega eseja (?) neubjedljivo osporavao jednu tvrdnju koju mo`da ni-
je ni trebalo osporavati, jer je o~igledno pogre{na – i vjerovatno ironi~na – nakon {to je ve}im
dijelom tog eseja (?!) prepri~avao Kosti}evo prepri~avanje snova, g. Pavkovi} na kraju pi{e
jedan kratak zaklju~ak, toliko kratak da ga mogu na ovom mjestu navesti u cjelini:
”Erotski dnevnik Laze Kosti}a”, pi{e g. Pavkovi} na 13. stranici svoj knjige, ”`anrovski je
usamljeno ostvarenje u na{oj modernoj knji`evnosti. Primer visoke fantasti~ke knji`evnosti.
^ak i docnije, retko su se u srpskoj beletristici pojavljivala sli~na dela i tek u novije vreme, u
nekim prozama Jovice A}ina i Ljubomira Simovi}a, recimo, `anr se obnovio jednakom sna-
gom. Ina~e, ovi neobi~ni snovi su podstakli postmodernisti~kog prozaistu Milenka Paji}a na
stvaranje vi{e interesantnih proza.
Smisaona slo`enost intimnih ali i univerzalnih (anti~kih i hri{}anskih) simbola koje Kos-
ti}evi snovi sadr`e zgodan povod da se povuku paralele prema njegovoj poeziji i uvide motiv-
ske analogije, ali i savremene spone s njegovim pesni{tvom, imaju}i na umu da je sve to vreme
radio na svojoj labudovoj i najboljoj pesmi.”
G. Pavkovi}, dakle, u svom zaklju~ku, Dnevnik Laze Kosti}a sagledava (isklju~ivo) unutar
konteksta srpske knji`evnosti, nazna~uju}i sli~nost u pisanju razli~itih srpskih pisaca i Kosti}a
154

AKT.indd 154 6/5/2013 7:02:22 PM

 SERBICA
i to na na~in hipoteti~ki. To {to g. Vasa Pavkovi} tvrdi da postoje sli~nosti izme|u djela Kosti}a
i A}ina, Simovi}a i Paji}a, bezrazlo`no je, metodolo{ki nekorektno i ostavlja neubjedljive utis-
ke, ne samo u smislu odsustva analiti~kih vrijednosti Pavkovi}evog teksta, ve} je i estetski ne-
adekvatno: g. Pavkovi} je na koricama i u uvodu svoje knjige ozna~en kao pjesnik (”a pjesnici,
je li, najbolje pi{u o poeziji”), kao autoritet, ~ime je dobio slobodu da pi{e ne nude}i razloge, ali
za ~itaoca koji nije ~itao njegovu poeziju ovi njegovi nepotkrijepljeni sudovi sugeri{u samo ne-
ukusnu samohvalisavost i ostavljaju osje}aj zazora od re~enica ovog pjesnika. S druge strane,
njegova druga tvrdnja o mogu}nosti povla~enja paralela izme|u Dnevnika i Kosti}eve pjesme
Santa Maria della Salute je balast, jer to je mogao zaklju~iti bilo koji ~italac a dva teksta, jer su
izvjesne analogije me|u njim o~evidne, a kada g. Pavkovi} takvo {to napi{e kao zaklju~ak svog
eseja o Kosti}u, bez detaljne komparativne analize, bez elaboracije tih veza, onda je ta tvrdnja
smislena koliko i kosilica trave na Mjesecu.
Ve} poslije ovog prvog teksta o Kosti}u postaje jasno zbog ~ega je g. Pavkovi} onoliko po-
tencirao da je njegova knjiga zbirka eseja. To njegovo vikanje je sasvim razlo`no, jer ovo {to
pi{e g. Pavkovi} nema nikakve veze s esejima. To je jo{ o~iglednije na primjeru njegovog dru-
gog eseja o Lazi Kosti}a, drugog teksta u njegovoj knjizi.
Neka mi ~italac ne zamjeri {to }u sada navesti nemali dio Pavkovi}evog teksta Pesnik Laza
Kosti}. Ne ~inim to bez razloga.
”Pro{lo je preko sto i {ezdeset godina od ro|enja Laze Kosti}a.
I devedeset pet od njegove smrti.
Bibliografija radova o njemu i njegovom delu konstantno se uve}ava i obimom, razno-
vrsno{}u i kvalitetom, ~ini mi se, prema{a bibliografiju o bilo kojem drugom srpskom pesni-
ku.
O Lazi Kosti}u pisalu su najzna~ajniji srpski kriti~ari i izu~avaoci knji`evnosti – Ljubomir
Nedi}, Bogan Popovi}, Jovan Skerli}, Slobodan Jovanovi}, Isidora Sekuli}, Todor Manojlovi},
Anica Savi}-Rebac, Milan Ka{anin, Dragi{a @ivkovi}, Zoran Mi{i}, Miodrag Popovi}, Svetozar
Petrovi}, Petar Milisavljevi}, Svetozar Brki}, @arko Ru`i}…
Njime su se bavili pisci – Ja{a Ignjatovi}, Simo Matavulj, Veljko Petrovi}…
Svoje eseje su mu posvetili veliki srpski pesnici – Crnjanski, Vinaver, Popa, Miodrag Popo-
vi}, Ljubomir Simovi}…
O Lazi Kosti}u pisali su istori~ari, filozofi, esteti~ari, psiholozi…
Mo`e se re}i da je ceo svoj `ivot Mladen Leskovac posvetio Lazi i njegovom delu. Njego-
vom trudu i stranju mo`emo zahvaliti za mnogo toga {to o pesniku danas znamo. U redakciji
Mladena Leskovca i izdanju Matice srpske u novije vreme izdata su i Sabrana dela Laze Kosti}a,
koja }e doprineti daljem interesovanju za velikog pesnika.
Delo Laze Kosti}a je i danas podsticaj za mlade pesnike, pisce, kriti~are i ~itaoce.
***
A `ivot Lazin i njegova pesni~ka karijera pri~a su za sebe.
Pojaviv{i se sa sedamnaest godina, on je do svoje dvadeset tre}e ispevao osamdesetak ma-
hom ljubavnih i patriotskih pesama, koje su mu donele op{tu slavu. Do trideset tre}e napisa}e
oko stotinu pesama da bi, zatim, do smrti {tampao jo{ samo dvadesetak poznica.
Dve najve}e Lazine pesme – Spomen na Ruvarca i Santa Maria della Salute dele ~etrdeset i ~eti-
ri godine! Za prvu je Crnjanski napisao: ’… smatram tu pesmu, i sad jo{, za najlep{u pesmu
XIX veka. Svih, evropskih, literatura.’ Za drugu je Vasko Popa primetio: ’Ispevao je na kraju
`ivota najlep{u pesmu na{ega jezika.’ ”
Zatim slijede (jo{!) tri i po stranice navo|enja misli koje su o Lazi Kosti}u i njegovoj poeziji
ispisali ljudi koji nisu Vasa Pavkovi}, tj. slijede misli Ljubomira Simovi}a, Ljubomira Nedi}a, Jo-
vana Skerli}a, Milana Ka{anina, Veljka Petrovi}a, (i opet) Milo{a Crnjanskog, Isidore Sekuli},
Stanislava Vinavera, Zorana Mi{i}a, (jo{ jednom) Vaska Pope, Petra Milosavljevi}a, Miodraga
Popovi}a, (i jo{ jednom!) Vaska Pope.
155

AKT.indd 155 6/5/2013 7:02:22 PM

 SERBICA
Ako ~itaoca zanima {ta su to navedeni autori pisali o Kosti}u neka pro~ita 17, 18, 19. i 20. stra-
nicu Pavkovi}evog Stiha i smisla. Autora ovog rada interesuje {ta sam Vasa Pavkovi} napisao o
Kosti}u, zato }e navesti i posljednji dio ovog Pavkovi}evog ”eseja”:
”S nogama na zemlji i glavom u oblacima, kako je to precizno formulisao jedan od Kos-
ti}evih najlju}ih kriti~ara, pesnik je borave}i izme|u jave i sna, o ~emu bolje od bilo kakvih
re~i govori ’laka kao leptir’ ~uvena pesma, izme|u te`ine i lako}e, stvarnosti i `udnje, smisla i
zvuka, taj me|uprostor poku{avao da ispuni srpskim (!) jezikom. Poku{ao je da ga natera da
misli i govori, zna~i i zvu~i ono {to on, pesnik, `eli, veruju}i da taj jezik mo`e i vi{e nego {to
naizgled pokazuje svojom spolja{njom lju{turom.
I uz najrigorozniji kriti~ki izbor, Laza Kosti} ima vi{e velikih pesama nego ijedan srpski
pesnik pre njega, i dugo posle njega. Mislim na slavne pesme: Me|u javom i med snom, Peva~ka
’imna Jovanu Damaskinu, Spomen na Ruvarca, Snove snivam, Razgovor sa ~uvenom srpskom zastavom
u ma|istratu novosadskom i Santa Maria della Salute.
Ali, uglavnom, ne uzimaju}i u obzir sjajne fragmente iz njegovih tragedija i prevoda i nekih
du`ih pesama, recimo: balada, predlo`io bih, izme|u ostalog zbog jezika, pa`nji savremenih
~italaca i novo, pa`ljivo i{~itavanje slede}ih pesama: Me|u zvezdama, Snio sam te, Sablja i kruna,
Posle pogreba, Sim, Ljubavna guja, Postanje pesme, Moja zvezda, Nad Kostom Ruvarcem, Neverice,
1863, Poljup~ev put, Peva~ka ’imna…
Tako }e se lak{e, makar i na trenutak, dogoditi ono {to je Laza Kosti} `eleo:
u spusima nek potone
nesnosiv o~igled!
Pan~evo – Beograd (1991 – 2005)”
G. Pavkovi} je utro{io cijelih 14 godina! da bi popisao jo{ jednom osnovne bio-bibliografske
podatke o Lazi Kosti}u! da bi iscitirao niz mi{ljenja najve}ih autoriteta u srpskoj nauci o knji`e-
vnosti o Lazi Kosti}u! da bi jo{ jednom napisao ono knji`evnokriti~ko op}e ”me|u javom i
med snom” mjesto! da bi objasnio, uzgred kazav{i, da je Laza uspio s jezikom ono {to je i `elio
i da je zato dobar pjesnik! i da bi napisao svoju listu (”toplo preporu~ujem”) Lazinih pjesama,
svoju top-listu Kosti}eve poezije! Dakle, 14 godina je g. Pavkovi} pisao ovaj svoj ”esej”, ovaj
mozaik citata koji ispodprosje~no inteligentan srednjo{kolac mo`e sastaviti za nekoliko sati
uz pomo} interneta, ako ne podjednako dobro, onda sigurno mnogo bolje.
U ova dva navedena ”eseja” o~ituje se ”na~in mi{ljenja” i ”nau~ni postupak” koji g. Pavko-
vi} primjenjuje cijelim tokom svoje ”zbirke eseja”. To je jedan prepri~avala~ki metod, metod
stalnog i iritantnog navo|enja tu|ih misli i, jo{ iritantnijeg, pateti~nog pisanja op}ih mjesta
o poeziji, o knji`evnosti, o `ivotima velikih pjesnika, metod prepri~avanja `ivota i pjesama
kanonskih i nekanonskih pjesnika. Pisac Du{e i oblika ka`e kako je od Montenja osnovna ozna-
ka eseja pojmovna novost: ne samo uvo|enje novih pojmova, ve} davanje novih zna~enja
postoje}im pojmovima, a eseji g. Pavkovi}a podjednako istrajno ne ispunjavaju nijedan od
ova dva vida novosti. Eseji g. Pavkovi}a, njih 36, pretenduju da budu enciklopedijski. I to je
osnovna kontradikcija ove knjige: ono {to je esej proturje~no je enciklopedijskom ~lanku,
novost koju tra`i `anr eseja sasvim je suprotna op}em mjestu koje je odlika enciklopedije.
Enciklopedijski esej je contradictio in adjecto. Tako je sam g. Pavkovi} sasvim pogre{no shvatio
`anrovsku pripadnost knjige koju je napisao, i zato se njegovi tekstovi u Stihu i smislu mo-
gu biti podvedeni pod pojam eseja samo ukoliko taj pojam podvedemo pod navodnike; ne
samo zato {to su njegovi ”eseji” pretrpanima tu|im mislima i op}im mjestima, ve} upravo
zato. Stihija tih op}ih mjesta i dosadnih, dosadno datih, bio-bibliografskih podataka, je stihi-
ja besmisla i ova knjiga bi se, bez mnogo pretjerivanja, mogla nazvati Wikipedijom srpske
knji`evnosti.
I ona u tom smislu mo`e biti korisna, ali ne studentima knji`evnosti zainteresiranim za ozbi-
ljnu hermeneutiku stiha, ve} tajlandskim turistima u Srbiji, zainteresiranim za ”srpsku knji`e-
vnost”, naravno ukoliko Slu`beni glasnik napravi prevod knjige g. Pavkovi}a na taj jezik.
156

AKT.indd 156 6/5/2013 7:02:22 PM

 SERBICA
Ono {to, me|utim, razlikuje ovu knjigu od Wikipedije jesu, nerijetki, subjektivni, pa i ispo-
vjedni, intimisti~ki, pasa`i Vase Pavkovi}a, koji osje}aju}i se kao pjesnik vjeruje da ima pravo
pisati i tako. Primjer:
”S Rai~kovi}evom poezijom susreo sam se”, pi{e Pavkovi} na 99. strani, ”kao i drugi, jo{ u
osnovnoj {koli. Tada sam mislio da je re~ o klasi~nom pesniku koji odavno nije `iv. I zapanjilo
me je, mo`da prvi put u lektirskom dodiru s pesmama o starom Guriji, saznanje da je pesnik
`iv. Sve je to za moju de~a~ku pamet bilo neobja{njivo.”
Neobja{njivo je za{to autor pi{e ovakve re~enice, sasvim li~ne i spoznajno nevrijedne, u je-
dnoj knjizi koja pretenduje da je ozbiljna, u smislu analitike i ukusa; neobja{njivo jer je g. Vasa
Pavkovi} pjesnik (”a pjesnici najbolje pi{u o poeziji”) i ne bi trebalo da je dje~a~ke pameti.
Ja sam i poslije ~itanja posljednjih re~enica ove knjige, duboko uvjeren da g. Pavkovi} nije
dje~a~ke pameti, iako sam u njoj na{ao i ovakve rasporede misli:
”Defini{u}i {ta ceni kod velikog pesnika, Hristi} se zadr`ava na tri karakteristike:
- visok stepen verbalne artikulacije
- univerzalnost i
- dubina.
Malo docnije pesnik obrazla`e svoje zahteve: govori o jeziku kao materijalu pesni{tva. Pod
univerzalno{}u podrazumeva {irinu tema i zna~enja. Kona~no, dubina se prepli}e sa univer-
zalno{}u i ti~e su{tine samog pesni{tva.
Ove zahteve vidim kao su{tinske osobine Hristi}eve poezije, kako onih njegovih pesama u
kojima je inspiracija anti~ka (mitska ili istorijska), tako i onih u kojima je pesni~ki govor zasno-
van na li~nom iskustvu kao intelektualnom tragu vlastite lirske meditacije”, pi{e g. Pavkovi} o
(poeziji Jovana Hristi}a) na 104. stranici svoje knjige.
Kada to pi{e g. Pavkovi} pomalo li~i na knji`evnokriti~kog dje~aka. Ne ka`em da on jeste
dje~ak, da je dje~ije pameti, ali li~i, pomalo. Jer, u re~enicama koje idu jedna za drugom, go-
vori, navodi, {ta je Hristi} vidio kao osnovne zahtjeve pjesnika, a onda ka`e kako on smatra
(”ove zahteve vidim…”) da su upravo to su{tinske oznake ba{ tog istog Hristi}a. Da bi se takvo
{to napisalo i o~ekivati da bude smisleno potrebno je bilo, svjesno ili nesvjesno, pretpostaviti
da je Hristi} literarni {izofrenik koji pi{e jedno o poeziji, a sasvim drugo u poeziji. Ja takvo {to
ne}u pretpostavljati, ve} }u re}i da je g. Pavkovi} napravio misaonu gre{ku.
Ali ta gre{ka je sitna kao atom, kada se sagleda spram sljede}e logi~ke gre{ke koju g. Pavko-
vi} ~ini u istom eseju.
1. G. Pavkovi}: ”Pre ~etrdesetak godina Hristi} je izdvojio kao svojevrsni kredo ovu Be-
rensonovu re~enicu: ^im se odvojimo od konkretnog, te{ko }emo mo}i da izbegnemo krasnore~ivost i
praznoslovlje.” (str. 103.)
2. Isti autor, tj. Vasa Pavkovi}: ”@elim da ka`em da }emo integralnog (!) liri~ara (!) Hristi}a
otkrivati i u fragmentima njegovih eseja i studija.
Pred kraj ovog osvrta, evo nekoliko primera.
U studiji ^ehov, dramski pisac mo`emo pro~itati i slede}e lirske sentence:
- Klasi~na drama ni{ta ne voli tako kao {to voli apsolutan kraj, a {ta je apsolutniji kraj od
smrti?
- Neva`no ponekad zauzima daleko vi{e prostora od va`nog; va`no zna da se dogodi tako
da ga i ne primetimo, dok nam neva`no odmah pada u o~i…” (str. 106)
3. O~igledno je da Jovan Hristi} ove sentence nije pisao s namjerama liri~ara, ali isto tako
je nerazumljivo – opet }u kazati nerazumljivo, a ne dje~a~ki pametno – za{to g. Pavkovi} koji
je malo~as, navode}i Hristi}a, kazao kako se odvajanjem od konkretnog ubija svaka lirika ova-
kvo odvajanje od konkretnog naziva lirikom.
Osim tih logi~kih gre{aka, kojih sam prona{ao sijaset, ali mi okviri ovog teksta i pa`nja pre-
ma ~itaocu ne dozvoljavaju da ih sve navodim, gre{aka kojima ne}u tra`iti uzroke u strukturi
li~nosti g. Pavkovi}a, i za koje ne}u re}i da su o~itovanje jedne dje~a~ke pameti, postoje u
157

AKT.indd 157 6/5/2013 7:02:22 PM

 SERBICA
ovoj knjizi problemati~na mjesta i u smislu poznavanja knji`evne historije. Kao primjer, uzet
}u Pavkovi}ev ”esej”-”analizu” jedne pjesme Milana ]ur~ina. Milana ]ur~ina g. Pavkovi} vi-
di, jednako kao i g. Gojko Te{i}, kao rodona~elnika srpske avangarde. To pi{e na 23. strani
”Stiha i smisla”. ]ur~in je, kako ka`e g. Pavkovi}, pjesnik koji raskida sa starom poezijom,
romanti~nom, srpskom i uvodi moderni senzibilitet. ”Zato”, ka`e g. Pavkovi} na strani 24,
”ponovo obra}am pa`nju na jednu od njegovih najboljih pesama, meni svakako najdra`u
(sic!), veruju}i da u njenoj atipi~nosti i smisaonoj slo`enosti treba tra`iti i razloge ]ur~inovog
prevrednovanja.”
Pjesma se zove Pod jelama {to se su{e, i navest }u je ovdje u cjelosti, strahuju}i od mogu}eg
nesporazuma:
Mirno k’o u hramu, sve~ano bez kreta,
[umica od jela u vrtu, van sveta,
U plavo na nebu svoje grane spleta,
I zatvara }utljiv i osamljen kut.
Isu{eno bodlje tu mek }ilim stere.
To sam mesto uvek voleo bez mere,
I poznajem dobro skoro svaki prut.

Sred jela i mraka, s pola sna u oku,

Le`’o sam tu ju~e. Ko u snu duboku.
]utale su jele; u jednakom toku,
Spirala je voda, blizu, kamen go.
Tad pro|e {umar na neke utrine.
I re~e mi nuzgred, da polako gine
Ta {umica jela. Ose}o sam to.
1. ”Tu se, san, u hramu, ti{ina i zvuk vode, u mrtvom, zaustavljeno izdvojenom svetu spaja-
ju u neku vrstu himni~kog poklona pred fascinacijom lirskog subjekta ukupnim psiholo{kim
do`ivljajem. (…) Dobro! – lirski subjekt, mladi ]ur~in, le`i tu, nepomi~an, u mraku gotovo, s
pola sna u oku, ~uje taj ravnomerni (dakle, uporni, odnosno neumoljivi) zvuk vode, ali sve je
to kao neka vrsta iluminacije o usamljeniku u prirodi. Gotovo romanti~nom liku iz neke idile.”
(str. 28.)
2. ”[umar otkriva da je re~ o idealnom predelu koji nestaje, umire, dok se sve to zbiva, i da
to ginu}e traje polako…” (str. 28.)
3. ”Obratite pa`nju na poentni prekid u poslednjem stihu. Na sna`ni akcent uvi|anja su{ti-
ne ose}anja koje se i lirskom subjektu odjednom raskazuje, putem govora drugog, prolaznika,
za kojeg je sve to nuzgredno, dakle, neva`no.” (str. 29.)
4. ”U stvari, u pesmi Pod jelama {to se su{e umro je na{ romantizam, a individualni, neja-
sni do`ivljaj moderniteta preko ti{ine i empatije sa smrtno{}u i smr}u tog predela, u{ao je u
srpsku pesni~ku re~.” (str. 29.)
]ur~in, dakle, nije sanjar koji odlazi u prirodu kojoj se prepu{ta, i uslijed intezivnog do`iv-
ljavanja ukida vrijeme, ve} sanjar koji susre}e {umara i koji mu – kao znalac – ukida mogu}u
ekstati~nu iluziju o neprolaznosti i vanvremenosti, tj. vra}a ga u vrijeme, u vremenski tok. Bez-
vremenitost i vremenitost, besmrtnost i smrtnost, to je opozicija na kojoj g. Pavkovi} osniva ra-
zliku izme|u onoga {to zove romanti~nim i modernim, kojoj, dakle, daje su{tinsku vrijednost.
Me|utim, tako postavljene stvari su problemati~ne. Ja ih ne}u nazvati mislima proisteklim
iz jedne dje~a~ke pameti, ali one imaju sljede}e konsekvence. Jovan Du~i}, na primjer, ima
nemali broj pjesama, nemarginalnih (”U zelenoj jasnoj pomr~ini granja, / Tu na|em Samo}u,
u }utanju ve~nom”), a zbog kojih bi ga, po ovom knji`evnohistorijskom kriteriju g. Pavkovi}a,
morali svrstati me|u srpske romanti~are, romanti~are kojima je najvi{e oponirao gradiv{i svo-
ju poetiku.
158

AKT.indd 158 6/5/2013 7:02:22 PM

 SERBICA
S druge strane, ako je romanti~ar sanjalica koji ide u prirodu i tamo je vanvremen, onda
autor sljede}ih stihova nije romanti~ar:
I ja samo}u volim, i tako to – konkretno,
Al’ molim da shvatite da ja `iveti ho}u
Ne sam sred pustog peska; ja znate, `elim barem
Da `ivim sam k’o sultan u ku}i {to je harem.
(Don @uan, prev. Ranka Kui})
Autor ovih stihova je Bajron. A Bajron nije romanti~ar, samo, prema knji`evnohistorijskim
kriterijima g. Vase Pavkovi}a. Problem Pavkovi}evog teksta o ]ur~inu je problem prejednosta-
vnog shvatanja romantizma i modernizma, i njihove razlike, kao i njegova neobja{njivo slije-
pa `elja da kanonizira ]ur~ina kao rodona~elnika avangarde i modernistu. ]ur~in me|utim
jedva da ima veze s onim {to je modernizam u poeziji bio, i njegova negacija ”romanti~nog”
sanjalice nije ni nova, niti je u toj mjeri radikalna da bi mogla biti nazvana modernizmom
ili avangardom, da bi ]ur~in mogao biti nazvan rodona~elnikom avangarde: ~ak je, kako se
moglo vidjeti, mnogo mek{a od Bajronovog romantizma, te je Bajron – iako nije modernist
– itekako moderniji od ]ur~ina. A ona do`ivljajnost koju donosi sa sobom modernizam i koja
je razli~ita, kvalitativno, i od onoga {to je bio Bajron i od onoga {to je bio Milan ]ur~in, to je,
na primjer, pjesma ”Cocaina” ~iji je autor Sofronio Pocarini. Ja }u se suzdr`ati od daljih komen-
tara, i umjesto pobrojavanja kvaliteta i sumiranja (”Ako vjerujete odnosima koje uspostavlja
razum ovo nije knjiga za vas.”), neka ~italac pro~ita pjesmu koja slijedi i neka sam uvidi njezi-
nu avangardnu istovjetnost s ”Jelama {to se su{e”:

Cocaine

After snorting cocaine

I walk through the countryside in a childish daze
Strangely intoxicated.
The grass and the flowers
Are glowing breasts
Which I squeeze with my neurasthenic fingers
Girdling them a new transparency.
Striped with green, the plain’s

Violent and harsh blasts

Resound in my coiled heart:
They are solemn and diaphanous caprices
Of the warbling drug.
What a curious ringing in my head
If my eyes spring open, allowing country songs
To converge
On me to enjoy the radiant poet’s
Fantastic life.

My transfiguration
Is simply a fever that dissolves in divine dreams.

I just stepped in some cow shit.

***
Vasa Pavkovi} pi{e o srpskoj knji`evnost da bi rekao {togod o srpskoj knji`evnosti, i jo{
manje o knji`evnosti. On pi{e, pretjerano hvale}i; pi{e o pjesnicima, prepri~avaju}i njihove
159

AKT.indd 159 6/5/2013 7:02:23 PM

 SERBICA
biografije i bibliografije, prepri~avaju}i bibliografije o njima i tu|e sudove o njima. Pavkovi}
pi{e sve to samo da bi na kraju svojih ”eseja” napravio poentu u kojoj }e biti re~eno kako je g.
Tajitaj pjesnik i ”jako zna~ajan za razvoj srpske knji`evnosti”. U tom smislu g. Pavkovi}u nije
toliko ni stalo do poezije ijednog od pjesnika o kojima govori, {to }e re}i da mu nije stalo ni
je razumije kao takvu, kao njihovu, jedinstvenu, kod kojih i jeste ona jedinstvena, ve} je pre-
vashodno koristi kao povod da bi sugerisao kako je taj pojedina~na poezija samo emanacija
Srpske poezije: pogled na poeziju g. Pavkovi}a jeste nacionalisti~ki holizam. Time ne `elim
re}i da on hvali samo one pjesnike koji promovi{u svojim pjesmama konzervativne srpske
vrijednosti, ne: on to ne radi. Ali on bilo kojeg pjesnika, ma kakve vrijednosti zagovarao, toleri-
{e, sve dok je taj pjesnik srpski. Tako on pi{u}i o Davi~u, na primjer, stalno potencira srpskost
ovoga pjesnika, a o njegovoj poeziji jedva da ima {ta i re}i: u oba svoja ”eseja” o Davi~u g.
Pavkovi} ponavlja, od rije~i do rije~i, jedne te iste anegdote. Tako g. Pavkovi} pi{u}i o Radmili
Lazi} hvali ”alhemiju njezinog jezika” i govori kako su odli~ni njezini sljede}i stihovi:
Lo{e sam volje.
Ni{ta mi nije potaman,
Ni{ta mi ne ide od ruke.
Proma{eno! – ~ega god se taknem
Umorna sam i svega sita.
Ili (iz pjesme ”Fuck you too”):
Bravo curo! Ima{ moju podr{ku,
Daj mu {ut kartu i ne `ali
Ovo su, dakle, stihovi Radmile Lazi}, koje g. Pavkovi} posve pozitivno estetski vrednuje
a za koje bi se te{ko moglo re}i da su i stihovi, a kamoli vrijedni. Ovo nisu stihovi, i zato nisu
vrijedni, jer se, i to je o~igledno, ne razlikuju od najobi~nijih, najsvakida{njijih re~enica koje iz-
govara g|a Bilo Koja ili ih pi{e na svom fejsbuk profilu. I nemalo je smije{no kada g. Pavkovi}
navodi ove, ovakve ”stihove” Radmile Lazi}, neironi~no, i onda potencira samosvojnost njezi-
nog pjesni~kog izri~aja. ”Iz jednog izrazito li~nog do`ivljaja stanja stvari Radmila Lazi}”, pi{e
g. Pavkovi} na 231. str, a podvla~enja su moja, ”alhemijom svog pesni~kog jezika, ~as ruga-
ju}i se, ~as osmehuju}i se, ~as prkosno, a ne{to re|e besno, gradi naro~itu emotivnu i duhovnu
sintezu vlastitog pevanja i ve}ina ovih odli~nih pesama proti~e u pomirenju tih stavova.”
Razumljivo je {to }e neki ~itaoci ovog mog teksta, vide}i da nisam navodio bilo kakve pozi-
tivne strane Pavkovi}eve knjige, pomisliti da sam itekako nepristrasan. Nije da u ovoj knjizi
nema zanimljivih misli. Ima. Tu postoji nemali broj originalnih misli Crnjanskog, Vinavera,
Vaska Pope, Jovana Hristi}a itsl, o knji`evnosti. Pisati, me|utim, o vrijednim zapa`anjima auto-
ra Stiha i smisla zna~ilo bi izmi{ljati ta vrijedna zapa`anja.
G. Pavkovi} mo`da misli za sebe da je pjesnik, ali daleko od toga da on (”kao i svi pjesnici”)
pi{e najbolje o poeziji. G. Pavkovi} pi{e kao slab i pla{ljiv asistent, hvale}i sve {to stigne i {to
mo`e biti od bilo kakve koristi za ideologiju ”srpske knji`evnosti”. On pi{e slabo, jer pi{e ne
nude}i razloge i na donose}i originalne zaklju~ke i pi{e pla{ljivo jer ga je strah ma koga poku-
diti ili sagledati bilo ~ije djelo u kontekstu koji bi bio {iri od srpskoknji`evnih okvira. On pi{e
pla{ljivo, ali nepa`ljivo: njegova knjiga obiluje logi~kim gre{kama, besmislicama. On misli za
sebe da je pjesnik, a pi{e o poeziji rijetko nema{tovito i stihijski iritantno. Na koricama njego-
ve knjige pi{e: ”Ako verujete, kao autor knjige Stih i smisao, da o poeziji najbolje pi{u upravo
pesnici, ovo je knjiga za vas.” Ja }u na kraju jo{ re}i samo: nemojte vjerovati.

1
To da ovi snovi pjesnika Kosti}a nisu – mogli biti – ”samo prepri~ani”, re}i }e u poenti svog teksta i g. Pav-
kovi}, iako je, vidjeli smo, na po~etku kazao da jesu ”samo prepri~ani”: ”Erotski dnevnik Laze Kosti}a”, pi{e
Pavkovi} na 13 stranici svojeg teksta, ”`anrovski je usamljeno ostvarenje u na{oj modernoj knji`evnosti. Primer
visoke fantasti~ke knji`evnosti.”

160

AKT.indd 160 6/5/2013 7:02:23 PM

 SERBICA

Edin Sal~inovi}: Znanstvena uvala

(\or|e Despi}. Pre`iveti u tekstu. Slu`beni glasnik, Beograd, 2011.)
Posao knji`evnog kriti~ara oduvijek je bio posao tuma~a i suca. Jer, kritikovati zna~i „pro-
tuma~iti“, „prosuditi“, „ocijeniti“, „vrednovati“; kada je rije~ o knji`evnom djelu kritikovati
zna~i „protuma~iti“ i „ocijeniti“ svojstva, zna~enje i vrijednost jednog konkretnog knji`evnog
djela.
Kako }e knji`evni kriti~ar valjano obaviti svoj posao? Kao {to se pri svakom djelanju ko-
risti alatom, tako je i knji`evnom kriti~aru potreban alat kojim }e se poslu`iti. Na njegovu
nesre}u, jedini alat s kojim raspola`e jeste znanje o literaturi. Da bi se mogao pravilno obav-
ljati posao dr`avnog tu`ioca nu`no je poznavati pravo i zakon, za valjanu ljekarsku slu`bu
neophodno je poznavanje ljudskog tijela, prirode bolesti i svojstava ljekarija, shodno tome
i posao knji`evnog kriti~ara zahtijeva poznavanje literature, zahtijeva poznavanje historije
knji`evnosti i zahtijeva poznavanje vje{tine literarnog pisanja. Znanje o literaturi uvjetuje
valjanost kritike, njenu ta~nost, ispravnost tuma~enja i jasno}u mi{ljenja. [to je znanje manje
kritika je neuvjerljivija, kriterijumi padaju, meritorne granice se bri{u, sloboda u tuma~enju
i vrednovanju je apsolutna. Nevolja je s tom apsolutnom slobodom u tome {to iz nje uvijek
proizlazi iskrivljena predstava o knji`evnom djelu, neta~na, nejasna, zamagljena mnogobroj-
nim neodre|enim pojmovima i terminima koji vode u logi~ki haos, jer logi~ka zakonitost
procesa tuma~enja i vrednovanja nu`no nala`e postojanje utvr|enih vrijednosnih limesa.
Govor kritike sa slobodom interpretacije uvijek je mondeno brbljanje u kojem nau~ni pojmo-
vi {kljocaju poput signala.
Knji`evna kritika je knji`evno-znanstvena disciplina, i zajedno sa teorijom knji`evnosti i
historijom knji`evnosti ~ini znanost o knji`evnosti. Prema tome, knji`evni kriti~ar je invol-
viran u jedan institucionaliziran znanstveni aparat sa ve} postoje}om aksiomatikom, sa iz-
gra|enim hermeneuti~kim modelima, sa razvijenim analiti~kim i interpretativnim metodama
i sa definiranom znanstvenom terminologijom, i premda je njegov sud nu`no subjektivan,
svejednako ostaje neodvojiv od izvora znanja i kao takav lako provjerljiv. To zna~i da je svako
knji`evno-kriti~ko „tuma~enje“ i „prosu|ivanje“ prethodno ograni~eno dru{tvenim vidokru-
gom kojem pripadaju i knji`evno djelo i ~italac, tako je svaki sud zasnovan na nekim teorij-
skim, estetskim, moralnim, ideolo{kim, etc. na~elima, a funkcija knji`evne kritike normirana
je uzusima realnosti kojoj pripada: estetskom i teorijskom modom, politi~kim pregnu}ima,
moralnim idealima, diktaturom ponude i potra`nje, etc. Iz svega ovoga lako zaklju~ujemo da
i knji`evna kritika ima svoju vrijednost u koju valja sumnjati, podvrgavati je provjerama i pro-
blematizirati moduse u kojima se objavljuje. To je cijena ta~nog i valjanog mi{ljenja.
Sve {to je prethodno izre~eno, nekolicina jednostavnih misli o prirodi, zadacima i svrsisho-
dnosti knji`evna kritike, re~eno je s namjerom da se predstavi idejni okvir za analizu knji`e-
vnih kritika potpisanih imenom gospodina \or|a Despi}a. Kritike koje }e biti analizirane pi-
sane su i objavljivane tokom cijelog pro{log desetlje}a, potom skupljene i objavljene u knjizi
Pre`iveti u tekstu. Cilj ove analize je preispitati metod interpretiranja i provjeriti znanstvenu
dosljednost u gore navedenim kritikama.

Gospodin Despi}, kriti~ar i poststrukturalist

Kritika gospodina Despi}a neobi~an je amalgam znanja ste~enog u~enjem teorije knji`e-
vnosti, autorovih literarnih afiniteta i narcisoidnih stilskih vje`bi, na`alost negativno neobi~an.
Jer kao {to je sve neobi~no pozitivno u knji`evnosti jednako je pozitivno i u knji`evnoj kritici.
161

AKT.indd 161 6/5/2013 7:02:23 PM

 SERBICA
Dobro je i pohvalno kada kriti~ar pi{e sebi svojstvenim literarnim stilom. Lo{e je kada kriti~ar
posveti vi{e pozornosti svojemu nego li kritikovanom djelu, lo{e je kada kritika postane sa-
modovoljna i izgubi svoju svrsishodnost, lo{e je kada kritika prestane biti kritika i postane
besmisleno teoretisanje koje gubi svaku vezu i sa knji`evno{}u i sa realno{}u. A upravo je
to problem sa kritikama gospodina Despi}a. Njegov stil ni po ~emu nije knji`evan, naprotiv,
gospodin Despi} ba{ od toga uzmi~e i skriva se pod krinkom znanstvenog govora koji bi mu
trebao obezbijediti sposobnost objektivnog interpretiranja. Jedina odlika koja njegov stil ~ini
osobitim i razlikuje ga od drugih jeste svojevrsno teoreti~arsko brbljanje. Iz njegovih kritika
nikada ne}ete doznati ama ba{ ni{ta o kritikovanom djelu. Dobro, pretjerujem, sazna}ete upra-
vo toliko koliko vam treba da nikad ne po`elite pro~itati djelo koje je gospodin Despi} na va{e
o~i kritikovao.
Ni{ta neobi~no. Gdje danas na}i po{tenog kriti~ara a da ne radi tako!? Bi}e da ste u pravu,
ali ovaj je ipak osobit. Ima tu ne~eg neobi~nog. Neobi~an je registar „knji`evno-teorijskih“
pojmova kojima se gospodin Despi} koristi: tako knji`evnik Miodrag Pavlovi} ima „omiljenu
intertekstualnost“, kod knji`evnika Jovice A}ina „junak prestaje da bude knji`evni lik i postaje sim-
bol“, osim toga taj knji`evnik „njeguje alogi~no funkcionisanje teksta“, jo{ mu i „tekst halucinantno
funkcioni{e“, kod knji`evnika Vladimira Albaharija „problemski centar romana neprestano izmi~e,
a su{tinska odlika mu je spiralno vrtlo`enje“, kod knji`evnika Dragana Veliki}a roman je „struktu-
ralno i kompoziciono unekoliko eteri~no ostvaren“, kod knji`evnika Save Damjanova „jasni smisao
pri~e ostaje zatamnjeno uskra}en“, knji`evnik \or|e Pisarev uspio je objediniti „spiralnu naraciju
i hipnoti{u}u strukturu teksta“, a junak mu „poput ~itaoca bukvalno osvaja romaneskni svijet iz reda u
red i priziva teoriju o slojevitoj strukturi knji`evnog dela, Romana Ingradena“, kod knji`evnika Vese-
lina Markovi}a „prigu{ena, ali i neizostavna tema romana obezbe|uje egzistenciju njegove fikcije“, kod
knji`evnika Vladimira Tasi}a „pripoveda~ki postupak istovremeno ubrzava i odla`e diskurs“, etc…
Moglo bi se ovo nabrajanje odu`iti sve dok ga se ne nakupi dovoljno za publikaciju debljine
doktorske disertacije, ali je ve} i ovoliko dovoljno da shvatite s ~ime imate posla. Svi nabrojani
„knji`evno-teorijski kvalifikativi“ tjeraju ~itaoca da zaklju~i kako su knji`evnici o kojim pi{e
gospodin Despi} literarni bezjaci i {arlatani koji }e prije valjano skovati kredenac nego napi-
sati roman da valja. Mo`e biti da takvo rasu|ivanja poga|a blizu istine, ali ne treba osu|ivati
knji`evnike prije nego li se bude raspolagalo s boljim argumentima od kritika gospodina De-
spi}a. A do tad, vrijedilo bi malo razmisliti o njegovoj terminologiji.
Prije nego li po~nem analizirati kritike gospodina Despi}a i dokazivati da o knji`evnim dje-
lima ne govore ama ba{ ni{ta, potrebno je dati jo{ nekoliko informacija koje }e pomo}i ~itaocu
da lak{e razumije problem. Prethodno sam govorio o znanju i znanstvenom aparatu i sada je
potrebno re}i jo{ nekoliko rije~i o tome.
Gospodin \or|e Despi} poku{ava tuma~iti knji`evnost sa mnogobrojnih poststrukturalis-
ti~kih stanovi{ta i na osnovu raznorodnih poststrukturalisti~kih teorija, {to zna~i da on vjeruje
u sve sumnje poststrukturalista.
Ako znamo da poststrukturalisti~ku kriti~ku praksu karakteri{e nastojanje da se otkriju
aporije u tekstu, htijenje da se ospori simetrija binarnih suprotnosti, insistiranje na isticanju
diskrepancije izme|u svjesne namjere i ostvarenja, te upu}ivanje na intertekstualnu bit nekog
teksta, onda nam ne}e biti te{ko da provjerimo {ta od kritike sa takvim na~elima saznajemo
o knji`evnom djelu. Ne `elim, dakako, re}i da postoji univerzalni obrazac poststrukturalis-
ti~ke kritike po kojem bi svaki poststrukturalist mislio i rasu|ivao jednako, samo mi se ~ini
zanimljivim da op{ta na~ela (koja zaista postoje i koja kao pretpostavljena odre|uju principe
odre|ene kriti~ke prakse) dovedem u vezu sa odre|enim autorom, njegovim znanjem, mi{lje-
njem, tuma~enjima i sudovima.
Od navedenih karakteristika poststrukturalisti~ke kritike kod gospodina Despi}a lako je
prepoznati posljednju. Ostalo se valjda mo`e uo~iti u spiralama, vrtlozima, halucinacijama, hipno-
zama, ali nema sumnje da je tu, samo treba biti dovoljno pametan i sve }e se ojasnoviditi. Iako
162

AKT.indd 162 6/5/2013 7:02:23 PM

 SERBICA
sam ~vrsto uvjeren da ove kritike ba{ i nisu najbolji primjerci poststrukturalisti~ke kritike, ipak
su jasnovidni poststrukturalisti~ki postulati u njihovim temeljima, stoga je kroz njih jo{ uvijek
mogu}e problematizirati na~ela poststrukturalisti~kog pristupa knji`evnom djelu. Ovdje je to
va`no samo utoliko {to }e ~itaocu biti lak{e shvatljivo za{to se ovom kriti~aru sve opire preci-
znom definisanju.
Druga bitna odlika g. Despi}evog kriti~kog pisanja je eklekticizam. Iako se mahom spomi-
nje Rolana Barta, Volfganga Izera, Hansa-Roberta Jausa, ne}e se ustru~avati da svoga ~itaoca
uputi na sasvim opre~na u~enja, npr. Viktora [klovskog ili Romana Ingardena. Takav eklekti-
cizam pri tuma~enju knji`evnosti nema nikakvu prakti~nu svrhu, i jedino {to mo`e to je da
izazove logi~ku i terminolo{ku zbrku. Treba imati na umu da knji`evna djela nisu podlo`na
teorijama, teorijama podlije`e samo nauka o knji`evnosti, a knji`evna djela uvijek, i samo uvi-
jek, podlije`u literarnim zakonitostima koje se s vremenom ne mijenjaju.
Iz svega navedenog lako je zaklju~iti da kritikama gospodina \or|a Despi}a vlada haos.
Zbog toga su one potpuno nerazumljive. Nijedan od pojmova koji su stolje}ima imenovali ra-
dnje, postupke i procese vezane uz nastanak i postojanje knji`evnog djela ovdje vi{e ne va`i,
iako se pojavljuju. Njihovo pojavljivanje zapravo je prividno, ne imenuju ono {to bi trebali
imenovati, a svojim pojavljivanjem stvaraju iluziju da ne{to jeste imenovano. Zbog toga }u, u
nastavku ovog teksta, na primjerima iz kritika pokazati kako gospodin \or|e Despi} u iluziju
prevodi knji`evno-teorijske pojmove, {to bi u kona~nici trebalo potvrditi moju tezu da iz nje-
govih kritika ne saznajemo ni{ta o kritikovanim djelima.
O tome toliko.

Poeti~ka doktrina i misti~ni poeti~ki natprincip

Poetika je pjesni~ko umije}e, pjesni~ka vje{tina. Rije~ poieo zna~i tvoriti, ~initi, uzrokovati, raditi
ne{to, ne~im ~initi. Pojam se javlja u antici (starogr. pridjev ποιητικός – pjesni~ki), obnovljen je
u epohi humanizma, odba~en u epohi romantizma (romanti~ari vjeruju u genij i aposulutnu
stvarala~ku slobodu, zbog toga prekidaju tradiciju poetike, jer nikakva pravila vi{e ne mogu
odre|ivati piscu kako da pi{e), da bi se ponovo po~eo koristiti u drugoj polovini pro{log vije-
ka, mahom od stru~njaka koji pi{u ud`benike za studij knji`evnosti. Danas mo`emo re}i da je
poetika disciplina koja se bavi umjetno{}u istra`uju}i svjesne i podsvjesne formalne postupke
kod pojedinih pisaca, pri tome isti~u}i formalna diferencijalna obilje`ja i distinktivne faktore.
Na osnovu toga zaklju~ujemo da postoje op}e poeti~ke zakonitosti spram kojih se diferencira-
ju posebna djela pojedinih pisaca.
Gospodin Despi} ~esto koristi pojam poetika. Koristi ga proizvoljno, nikada ne govori o
formalnim postupcima nekog pisca, o elementima koji ~ine strukturu i kompoziciju, niti o
sredstvima umjetni~kog oblikovanja kojima se neki knji`evnik koristi. Navest }u nekoliko pri-
mjera:
„Pavlovi} u ovoj knjizi promovi{e i poeti~ku doktrinu potiranja „negativnih simbola“ iz nacionalne
istorije te`e}i da ih pretvaranjem u fikciju, u izmi{ljaj, odvoji od nas samih.“ (str. 12.) Odmah shvata-
mo da je nare~eni Pavlovi} nekakav promotor, jer o~ito je da osim „poeti~ke doktrine potiranja
’negativnih simbola’ iz nacionalne istorije“ promovi{e i neke druge stvari. Ali to nije va`no. U
navedenom iskazu gospodin Despi} govori o „poeti~koj doktrini“ i na tome se treba zaustaviti.
Problem sa poeti~kom doktrinom jeste u tome {to ona ne postoji. Postoji op}a poeti~ka zako-
nitost. To je formalna zakonitost (npr. „Prostom radnjom zovem takvu radnju koja se, za vreme
de{avanja, razvija, kao {to je ve} odre|eno, povezano i jedinstveno, bez preokreta i prepoznavanja, a
prepletenom takvu koja se razvija u vezi s prepoznavanjem, ili s preokretom, ili i sa jednim i sa dru-
gim.“; Aristotel, Poetika, X). I kao {to je svakome jasno da se poetika Dostojevskog razlikuje od
poetike Franca Kafke, tako mu je jasno da ta razlika proizlazi iz pi{~evog bi}a, iz njegove spo-
sobnosti da stvara knji`evno djelo. Ne postoje dva ~ovjeka koja bi mogla napisati identi~no

163

AKT.indd 163 6/5/2013 7:02:24 PM

 SERBICA
knji`evno djelo. Kako se kroz epohe mijenja shvatanje knji`evnosti, tako se mijenja i odnos
prema op}im poeti~kim zakonima, njih se negira, ili potvr|uje, ili obnavlja. U skladu sa pre-
vladavaju}im raspolo`enjem epohe mo`e se poku{ati definirati karakteristi~na poeti~ka obi-
lje`ja za neki period u umjetnosti. U tom smislu poetika ne mo`e biti doktrina. Doktrina je
skup u~enja neke filozofske {kole, ili literarne, ili skup dogmi neke vjere. Mogu}e je da doktri-
na obrazuje poetiku neke knji`evne {kole ili posebnog pisca, ali jo{ uvijek ne mo`e proiza}i iz
same poetike. Doktrina poetiku obrazuje izvana. (Npr.: Pretpostavimo kako je u antici posto-
jala {kola koja bi u~ila da svaka radnja treba biti prepletena. Mi ve} znamo da postoji i prosta
radnja. Pristalice pretpostavljenog u~enja morali bi svjesno odbaciti prostu radnju, takvo svje-
sno odbacivanje jeste poeti~ki ~in, ali on nije proiza{ao iz same poetike, nego iz u~enja koje je
izvanjsko. Na nesre}u, dogodi se da niko od pristalica u~enja ne zna pisati prepletenu radnju.
E to znati i ne znati, to je poetika. Doktrina je htjeti i vjerovati.) Ali dobro. Ne treba zalud tro-
{iti rije~i. Neka bude da postoje „poeti~ke doktrine“. Kakva je poeti~ka doktrina koju „promovi{e“
Pavlovi}? To je „poeti~ka doktrina potiranja „negativnih simbola“ iz nacionalne istorije“. Dobro. Ne
znam {ta bi bili „negativni simboli“ iz nacionalne istorije, ali znam da njihovo potiranje nema ni-
kakve veze sa poetikom. I jo{ znam da knji`evni kriti~ar \or|e Despi} ne razlikuje formu od
sadr`aja. Jer, da razlikuje znao bi da se formalnim, tehni~kim postupkom ni{ta iz nacionalne
istorije ne mo`e potirati. A eto knji`evnik Pavlovi} ne samo da mo`e, nego on, sem {to potire
„negativne simbole“, jo{ i „te`i da ih pretvaranjem u fikciju, u izmi{ljaj, odvoji od nas samih“. Kako
to razumjeti? Nikako. Nerazumljivo je. Izgleda da knji`evnik Pavlovi} nije samo promotor,
on je i iluzionist koji od nas samih odvaja „negativne simbole“ iz nacionalne istorije, i to nakon {to
ih potare svojom poeti~kom doktrinom. Vi to razumite. Ipak mislim da gospodin Despi} nije bez
razloga upotrijebio rije~ doktrina. Samo je pobrkao poetiku sa ideologijom. Jedna od izvede-
nica od rije~i doktrina je rije~ doktrinarac, ozna~ava ~ovjeka koji se ne mare}i za stvarnost,
slijepo dr`i nabubanih pravila nepovezanih sa `ivotom. Eto tako. Mo`da iluzionist Pavlovi}
promovi{e ideolo{ku doktrinu potiranja… i sve ostalo, ali to nije predmet ove analize. Treba jo{
dodati da gospodin Despi} obja{njava kako to promotor i iluzionist Pavlovi} izvodi sva ona
~udesa, i za ne povjerovati kako je stvar prosta. Sve ono {to ja ne mogu razumjeti knji`evnik
Pavlovi} napravi tako {to pripovjeda~a, koji je kraljevski a|utant, gurne u akciju, a ovaj kad
ve} mo`e spasi od pogibije kralja Aleksandra Obrenovi}a i kraljicu Dragu. Stvar prosta k’o
pasulj. Ako to nije poeti~ka doktrina, onda {ta je!?
Navodim novi primjer upotrebe pojma poetika: „Stoga stvarala~ki postupak svakim svojim ele-
mentom sugeri{e da ovaj romaneskni mauzolej zapravo proishodi iz jednog misti~nog poeti~kog natprin-
cipa, odnosno da svojim oblikom priziva klju~nu Hermesovu pouku…“ (43) Rije~ je o romanu gospo-
dina Radoslava Petkovi}a „Savr{eno se}anje na smrt“. [ta bi imao biti „misti~ni poeti~ki natprin-
cip“? Instrukcije za razumijevanje najprije potra`imo kod gospodina Despi}a. On nam ka`e
da je „struktura novog Petkovi}evog romana zapravo savr{eno elasti~na i prilagodljiva oblikuju}em
smislu.“ (str. 39.) Zatim nas upu}uje da tu elasti~nu strukturu odlikuju sve „tekovine (post)mo-
dernog romana (ako dobro razumijem, i modernog i postmodernog), te da otuda poti~e prostor-
no-vremenska skokovitost.“ (str. 39.) I jo{ veli gospodin Despi} da ta „uo~ena prostorno-vremenska
skokovitost jeste vid strukturnog, i kompozicionog fingiranja jedne spiritualne, netelesne egzistencije,
da je posredi ovaplo}enje vanvremenskog i natprostornog prisustva jedne filozofsko-religijske ideje, te da
sam tekst ide u pravcu odgovaraju}eg zapisa, odnosno da je sam tekst vid romaneskne grafije ostvarenog
misti~nog iskustva“, pa dodaje, „ovo za~udno dejstvo ka kojem roman te`i jo{ ubedljivije biva istaknu-
to spoznajom strukture teksta kao zbornika jedne nad-knjige, svete i magijske istovremeno, u kojoj se
pro`imaju aluzije na Platonove dijaloge, starozavetne i novozavetne tekstove, ali i apokrifne spise, knjige
u kojoj se pro`imaju fikcija, istorijski zapisi i oniri~ka svedo~enja“.
Jasno je, sve ovo nikako ne bi moglo biti bez „misti~nog poeti~kog natprincipa“. Ovakva stvar,
pa sa obi~nim poeti~kim principima. Ako je nad-knjiga onda i natprincip, a Pu{kin, Gete, Gogolj
i sli~ni pisci koji su pisali knjige, njima princip. Pravedno da pravednije ne mo`e.
164

AKT.indd 164 6/5/2013 7:02:24 PM

 SERBICA
Eto vam ga na, „natprincip“, pa jo{ i „misti~an“. Sada bi ja jo{ i dokazivao da se struktura
romana ne mo`e prilago|avati nikakvom „oblikuju}em smislu“ (prvi put ~ujem da postoji obliku-
ju}i smisao kojemu se prilago|avaju strukture romana, bi}e da je to nekakav nadsmisao), ali sa
misti~nim natprincipom sve mo`e. Romaneskna struktura i kompozicija (za{to ne nadstruktura
i nadkompozicija) mogu postojati samo da bi „fingirale spiritualnu i netelesnu egzistenciju“ i to u
„vidu prostorno-vremenske skokovitost“i, a ba{ roman (ne autor) mo`e te`iti tom dejstvu. Oprostite
{to psujem, ali, ili nas neko zajebava, ili je ovaj Petkovi} nekakav negromant.
Dobro, jasno je da sve mo`e biti po „magi~nom poeti~kom natprincipu“, ali ~ovjek bi zauvijek
ostao bezjak ako ne bi i sam poku{ao doku~iti {ta li to ima biti magi~ni poeti~ki natprincip. Ako
sam dobro razumio (u {to nikako nisam siguran) gospodin Despi} `eli re}i da je osnovna kom-
ponenta strukture ovog romana prostorno-vremenska skokovitost. To bi bilo jasno. Gospodin
Despi} ne nalazi za shodno da ~itaocu svoje kritike objasni o kakvoj je to prostorno-vremenskoj
skokovitosti rije~. ^italac mo`e naslutiti da su u romanu iznevjerena na~ela jedinstva vremena
i jedinstva prostora, pri ~emu se vrijeme ne razla`e samo na realno (fizi~ko vrijeme u roma-
nesknom hronotopu) i psiholo{ko, nego autor mijenjaju}i pripovjednu situaciju kreira novo
historijsko vrijeme uz to mijenjaju}i i prostorni okvir. Da li je zato potreban magi~ni poeti~ki
natprincip? Naravno da nije. Postupak je jasan i mo`e ga se objasniti bez ikakve magije i
ezoterije, kao {to i neki pisac bez ikakve magije i ezoterije mo`e takvim postupkom sklopiti
konstrukciju svoga romana. Zna~i li to onda da magi~ni poeti~ki natprincip ne postoji? Bogme
zna~i. Ne postoji. Jedina vam je nada (a i meni zajedno s vama) da ja nisam ne{to dobro ra-
zumio.
Tu }emo se zaustaviti. Ne navodim vi{e primjera. Kada bi ih sve pobrojao bilo bi teksta za
studiju u trotomnom izdanju, sve sa po cirka pet stotina strana. A kakva korist od toga? Ve}
je i ovoliko dovoljno da bude jasno kako gospodin \or|e Despi} pojam poetika koristi proizvo-
ljno i pogre{no.

Dramatizirani i onostrani pripovjeda~

Nemogu}e je ne primijetiti da je gospodin Despi} zaslu`an za otkrivanje nekih novih literar-
nih pojava, pa shodno tome on je i tvorac novih knji`evno-znanstvenih termina. Tako je svo-
jim otkri}ima novih tipova pripovjeda~a svekoliku zemaljsku nauku o knji`evnosti zadu`io za
vijeke vjekova, i zaslu`io da mu se ime objavljuje u priru~nicima za studij knji`evnosti. Takvo
revolucionarno otkri}e zaslu`uje da se s njim podrobnije upoznamo.
Prvi novi tip pripovjeda~a kojeg je otkrio knji`evni kriti~ar gospodin \or|e Despi} jeste
„dramatizirani pripovjeda~“. O njemu gospodin Despi} ka`e: „Ovde prvenstveno imamo na umu
opredelenje za dramatizovanog pripoveda~a kao za onaj izvor narativnog glasa koji svojom aktivnom i
povla{}enom pozicijom treba {to objektivnije da svedo~i o vremenu i doga|ajima u kojima je u~estvovao“.
(str. 28.) Uzgred napominjem da se za ovaj tip pripovjeda~a opredijelio knji`evnik David Alba-
hari, u romanu „Pijavice“. Dakle, sve je jasno. „Dramatizovani pripovjeda~ je izvor narativnog glasa
koji svojom aktivnom i povla{}enom pozicijom treba {to objektivnije da svedo~i o vremenu i doga|ajima
u kojima je u~estvovao“.
Ovo revolucionarno otkri}e zauvijek }e promijeniti prirodu knji`evnosti. Knji`evnik David
Albahari uspio je u ne~emu nevjerovatnom. Ni{ta se u cjelokupnoj povijesti knji`evnosti ne
mo`e sa ovim usporediti. Takvom otkri}u mora se posvetiti koji redak, iako bi prili~ilo mnogo
vi{e, ali to {to je ovako malo neka bude meni na sramotu.
[ta je pripovjeda~, to svi znamo. Svi znamo i da je dramatizacija postupka prera|ivanja,
preobrazbe epskih knji`evnih djela u dramsku formu, pri ~emu se karakteristi~no izra`ajno
sredstvo epike, dakle pripovijedanje, transponuje u dijaloge i monologe. Ali sam siguran kako
ste i vi prvi put ~uli da se pripovjeda~ mo`e pretvoriti u dramu. A eto, ba{ za to se opredijelio
knji`evnik David Albahari. I jo{ se ispostavilo, zahvaljuju}i akribi~noj kriti~arskoj trudbi gospo-

165

AKT.indd 165 6/5/2013 7:02:24 PM

 SERBICA
dina Despi}a, da je pripovjeda~, nakon {to je pretvoren u dramu, dospio u „aktivnu i povla{}enu
poziciju“, pa bi trebalo, kada je ve} tako, „da {to objektivnije svjedo~i o vremenu i doga|ajima u kojima
je sudjelovao“. Na`alost, gospodin Despi} vi{e ni{ta nije rekao o pripovjeda~u pretvorenom u
dramu. Pone{to ipak saznajemo o posljedicama: „Kao da problemski centar romana neprestano
izmi~e: kao da se struktura i smisao Pijavica svojom pokretljivo{}u i preobrazivo{}u opiru preciznom
definisanju, i takav utisak ne predstavlja tek jedan hir proizvoljnosti, ve} ni~e upravo iz motivsko-temat-
skog jezgra same fikcije.“ (str. 28.) O tome }e biti rije~i kasnije, sada je red da se upoznamo sa jo{
jednim novim tipom pripovijeda~a.
Drugi novi tip pripovjeda~a je „onostrani pripovjeda~“. Evo {ta gospodin Despi} ka`e o nje-
mu: „Bivstvuju}i (ponovo!) u okru`enju onoga praishodi{ta i prvobitnih elemenata, datih u metafo-
ri~kom obliku ali u primarnom smislu, onostrani pripoveda~ prerasta u ontolo{ku energiju bo`anskog,
objavljuju}i time figurativno ra|anje nove Stvarnosti, novog Vremena.“ (str. 50.) Takav pripovjeda~
pripovijeda u pri~i Glosolalija iz istoimene zbirke izabranih i novih pri~a Save Damjanova.
Odmah pada uo~i da je onostrani pripovjeda~ nestalan i nestabilan. Tek {to se pojavio kad evo
ga gdje je prerastao u ontolo{ku energiju bo`anskog. Na`alost, gospodin Despi} nam nije predsta-
vio kakav je to bio onostrani pripovjeda~ prije nego je prerastao. Jasno je da je prerastao kako bi
„objavio figurativno ra|anje nove Stvarnosti, novog Vremena“, to nije sporno. Ali kakav je prije bio,
i da li je ne{to objavljivao? Pone{to mo`emo naslutiti iz slijede}eg podatka: „imaginarnom igrom
uvode}i eshatolo{ku perspektivu i prenatalno iskustvo, Damjanov stvara misti~ni do`ivljaj ~ovekovog
iskonskog i izvornog konteksta“. (str. 50) Dobro, vi ka`ete da se ovdje govori samo o tome {ta radi
autor pri~e Sava Damjanov. Ali, molim vas, nemojte suditi nepromi{ljeno, morao je i autor ne-
{to uraditi da bi se pojavio onostrani pripovjeda~. Kada su se stvari tako fino slo`ile, „uvedena je
eshatolo{ka perspektiva i prenatalno iskustvo, stvoren misti~ni do`ivljaj ~ovekovog iskonskog i izvornog
konteksta“, on se morao pojaviti. Na na{u `alost i nesre}u, odmah je prerastao. ^ujem da protes-
tvujete, jo{ uvijek se ne zna kakav je bio i je li ne{to objavljivao prije nego je prerastao. Dobro,
mo`da se na|e jo{ neki podatak o pri~i. Evo ga: „No, pravi, jasni smisao ove mo`da i najlep{e pri~e
u knjizi ostaje zatamnjenouskra}en.“ (str. 50.) To je sve, vi{e podataka o ovoj pri~i nema. Potpu-
no je razumljivo da je pravi, jasni smisao pri~e ostao uskra}en. To je moralo tako biti zato {to je
„onostrani pripovjeda~ prerastao u ontolo{ku energiju bo`anskog“. Pri~a nije besmislena, naprotiv,
ona je sjajna, mo`da i najlep{a u knjizi, smisao je ostao uskra}en. Uskratiti smisao, eto to je funkcija
onostranog pripovjeda~a, Zamislite kakvu je knji`evnost svijet mogao imati samo da su Boka~o,
Po, Mopasan i sli~ni pisci znali za onostranog pripovjeda~a. Koliko se sjajnih pri~a sa uskra}enim
smislom moglo napisati. Samo da su znali.
Opet vi negodujete, ali kakav je bio onostrani pripovjeda~ prije nego je prerasta. Pa ~ujte,
mo`da je osobina onostranog pripovjeda~a upravo da preraste ~im se pojavi. U tom slu~aju i nije
bitno kakav je prije prerastanja, bitno je samo da preraste u ne{to, u ontolo{ku energiju bo`anskog,
ili ne{to drugu, mo`da „destruiraju}u antimateriju crne rupe“, nije va`no, bitno je da preras-
ta, jer to je njegova osobina i njegova literarna funkcija. Jo{ je va`no da prerasta objavljuju}i
ne{to, mo`e figurativno ra|anje novog Stvarnosti, mo`e i „figurativno razgra|ivanje antigravita-
cione entropije“, valja samo paziti da smisao ostane uskra}en. Jer bez uskra}enog smisla nema ni
onostranog pripovjeda~a. I to je sve. Da ima ne~ega sem toga gospodin Despi} bi to sigurno
napisao.
Eto takav je napredak savremene knji`evnosti i savremene nauke o knji`evnosti. Zalud
ste vi, Borise Aleksandrovi~u, pisali va{e studije o ta~ki gledi{ta u knji`evnom djelu, zalud ste
vi, Mihaile Mihailovi~u, ispisali hiljade stranica o romanu, zalud ste vi, Fjodore Mihailovi~u,
napisali sve one romane, a vi, Antone Pavlovi~u, sve one pri~e. Sve je to slabo. Ni{ta. Evolucija
knji`evnosti vas je ostavila u mraku i kalju`i va{eg doba. To znaju savremeni knji`evnici i te-
oreti~ari. Oni vas bacaju sa platforme na{eg svemirskog broda. Mi imamo pravu knji`evnost, i
pravu nauku o knji`evnosti. Knji`evnost koja se pi{e po mjeri savremenog ~ovjeka i nauku o
toj knji`evnosti koja je izu~ava po mjeri savremenog ~ovjeka.
166

AKT.indd 166 6/5/2013 7:02:25 PM

 SERBICA
Kabala i efekt romanesknog vrtlo`enja
Vratimo se sada Pijavicama Davida Albaharija. Ve} smo vidjeli kako je taj knji`evnik pripo-
vjeda~a pretvorio u dramu. Da vidimo sada {ta su posljedice toga.
Gospodin Despi} pi{e: „Kao da problemski centar romana neprestano izmi~e: kao da se struktura
i smisao Pijavica svojom pokretljivo{}u i preobrazivo{}u opiru preciznom definisanju, i takav utisak ne
predstavlja tek jedan hir proizvoljnosti, ve} ni~e upravo iz motivsko-tematskog jezgra same fikcije.“ (str.
28.) Ja na`alost moram zanemariti ovo kao da, jer ako nije tako kako je zapisano, koja je onda
svrha takve kritike. Istina, problem za kriti~ara mo`e biti i to {to se sve opire preciznom defini-
sanju, jer kako da on o ne~emu sudi ako to prethodno ne mo`e definisati. A u ovom slu~aju
„pokretljivost i preobrazivost strukture i smisla“ romana „ni~e iz motivsko-tematskog jezgra fikcije“. I
{ta da kriti~ar radi s tim? Na motivsko-tematsko jezgro fikcije ne smije ni pomi{ljati, jer kakvo li je
tek ono kada su struktura i smisao ovakvi. ^emu da se domi{lja? Kako da o tome sudi? Zamislite
tako kriti~ara kako ~ita roman, pa se slu~ajno dogodi da ga ne pro~ita odjednom, nego ga ne-
ka nu`da prekine. Recimo da je predava~ na univerzitetu, pa mora vje`bati sa studentima. Pa
kada se vrati da nastavi ~itanje, a ono se „struktura i smisao pokrenuli i preobrazili“. I {ta sada da
on radi? Evo na primjer ja tu ne bi mogao ni{ta. Sigurno ni vi ne biste. A gospodi Despi} se sa
takvom stvari hrabro hvata u ko{tac.
Evo s ~ime se on dalje suo~ava: „Roman zapravo po~inje kao stvarnosna proza, uz uo~ljivu te`nju
glavnog junaka da uspostavi neki vid novog, dubljeg, istinskijeg tuma~enja stvarnosti. No, ova potreba
za davanjem smisla i zna~enja ~inovima i pojavama, postepeno }e, gotovo neosetno prerasti u vol{ebno
ostvarenje interpretiraju}e svesti, odnosno u fingiranje procesa „stvaranja“ svoje empirije, u jednu vrstu
o`ivljavaju}e fikcionalizacije realnosti.“ (str. 28.) Odmah uo~avamo da se gospodin Despi} pored
svih nevolja jo{ mora nositi i sa glupim glavnim junakom. Eto vidite i sami kako se glupo pona-
{a taj glavni junak, on te`i davanju smisla i zna~enja ~inovima i pojavama, a budala ni ne sluti da
su struktura i smisao ovog romana pokretljivi i preobrazivi. I normalno, zbog te budale od glavnog
junaka sve prerasta u o`ivljavaju}i fikcionalizaciju realnosti. Obi~an ~ovjek tu bi odustao. Oni sa
manjim srcem u grudima ~ak bi se i upla{ili kada bi se realnost pred njima po~ela fikcionalizirati
i o`ivljavati. Ali gospodin Despi} ne odustaje tako lako.
On nastavlja, najprije konstatuju}i: „Interpretiraju}a percepcija sveta dramatizovanog pripove-
da~a postaje proces ovaplo}enja stvarnosti u tekst.“ (str. 29.) Sigurno vam jeza mili niz ki~mu dok
uvi|ate sa kakvim mirom gospodin Despi} ovo govori. Ko bi drugi tako mirno, hladnokrvno,
stoi~ki mogao promatrati kako se na njegove o~i „stvarnost ovaplo}uje u tekst“? A on, kao da je to
vidio sto hiljada puta, sve onako flegmati~no nastavlja: „No, s ovim nivoom konstituisanja Albaha-
rijevog romanesknog tkiva direktno korespondira kabalisti~ko verovanje o o`ivljavanju ne`ive materije,
odnosno o tehnici stvaranja golema, o`ivljenog teksta koji sam oblikuje svoju strukturu i smisao. Ovaj
efekat romansknog vrtlo`enja, odnosno naporednog odvijanja romaneskne fikcije kako na planu oblikova-
nja same knji`evne stvarnosti, tako i kroz funkcionisanje samog teksta kao samosvesnog, `ivog entiteta,
uzrokovano je zapravo misti~nim dejstvom prona|enog kabalisti~kog rukopisa „Bunar“, koji ima svoj-
stvo „prelivanja“ u druge tekstualne forme, u kojima traga za uspostavljanjem svoje kona~ne strukture i
smisla.“ (str. 29.) Sjajno. Sada i ja po~injem shvatati. Zapravo je neko, mo`da onaj glavni junak,
prona{ao nekakav kabalisti~ki rukopis, pa se taj rukopis prelio u roman. To {to su se onda struktu-
ra i smisao romana po~eli pokretati i preobra`avati zna~i da kabalisti~ki rukopis nije uspio uspostaviti
svoju kona~nu strukturu i smisao za kojim je tragao u ovoj tekstualnoj formi. Zbog toga se roman
po~eo vrtlo`iti. Sva sre}a pa se gospodin Despi} nije upla{io golema pred sobom, ina~e nikada
ne bismo saznali kakve su osobine o`ivljenog teksta koji sam oblikuje svoju strukturu i smisao.
Ali ne prekidajmo, da vidimo koja je to su{tinska odlika Albaharijevog romana. „Ukoliko da-
kle, rukopis „Bunara“odre|uje junakovo oblikovanje knji`evne stvarnosti, kao {to nam to sam dramatizo-
vani pripoveda~ evocira, onda se krug smisla, zna~enja i nauma nikada ne zatvara, a spiralno vrtlo`enje,
ono kojem celovitost i dore~enost strukture neprestano izmi~e, postaje su{tinska odlika ovog romanes-

167

AKT.indd 167 6/5/2013 7:02:25 PM

 SERBICA
knog ostvarenja.“ (str. 30.) Jasno, zbog pokretljivosti i preobrazivosti strukture i smisla gospodin
Despi} ne mo`e biti siguran koja je to su{tinska odlika Albaharijevog romana. Ali on pretpos-
tavlja da bi to moglo biti spiralno vrtlo`enje, ipak samo „ukoliko rukopis „Bunara“odre|uje junakovo
oblikovanje knji`evne stvarnosti.“ Ja se sla`em s tim. Ukoliko rukopis „Bunara“ ne odre|uje juna-
kovo oblikovanje knji`evne stvarnosti, spiralno vrtlo`enje ni u kojem slu~aju ne mo`e biti su{tinska
odlika Albaharijevog romana. Ukoliko bi ne{to drugo odre|ivalo junakovo oblikovanje knji`evne
stvarnosti, spiralno vrtlo`enje nikada ne bi moglo postati su{tinskom odlikom, jer to {to se krug
smisla, zna~enja i nauma nikada ne zatvara zapravo se i ne bi ticalo glavnog junaka. On bi mo`da
zatvorio svoj krug, i to zatvaranje ne bi imalo nikakve veze sa nezatvorenim krugom u spiralnom
vrtlogu. Vi, ako se usudite pro~itati ovog golema, mo`da procijenite druga~ije. Jo{ valja dodati i
da se dramatizovani pripovjeda~ pokazuje kao nepouzdan, jer mi mo`emo tek staviti pod ukoliko
to {to on evocira.
I kada sve ovako profesorski protuma~i, ba{ kako to rade pravi znanstvenici, gospodin De-
spi} se zapita: Kako, najposle, ~itati Pijavice?. (str. 32.) Na to pitanje ipak ne odgovori. Umjesto
odgovora redaju se pitanja. Sve to neka vas ne ~udi. Mo`e biti da se onaj kabalisti~ki rukopis
„Bunar“ prelio i u njegov tekst, pa se i knji`evna kritika po~ela spiralno vrtlo`iti.

Tekstovi koji halucinantno i alogi~no funkcioni{u

Gospodin \or|e Despi} je pravi heroj-kriti~ar. Osim onog golema, hvata se on u ko{tac i sa
drugim tekstovima koji neobi~no funkcioni{u.
Na primjer: „Autor u pri~i prepli}e nivo fikcije s nivoom teorijske koncepcije nadrealizma, pripo-
veda~ki i jezi~ki savr{eno stvaraju}i utisak fantazmagori~nog dejstva tematizovanog, ali i izmi~u}eg
centra pri~e, pa bila to aromati~no-opijaju}a lula, ili pak eroti~na metafori~nost i grotesknost. Tako tekst
halucinantno funkcioni{e kroz stilsku i jezi~ku ravan u eksplicitnom „dosluhu“ sa knji`evnom teori-
jom, ~ine}i da se naslovna metafora na bar dva na~ina umetni~ki i semanti~ki ovaploti u neuhvatljivoj
i omamljuju}oj ~aroliji pri~e.“ (str. 26.) Na izmi~u}i centar pri~e ve} smo navikli. Ni{ta neobi~no. I
na preplitanje nivoa fikcije s nekim drugim nivo smo navikli. I to, ni{ta neobi~no. Novo je haluci-
nantno funkcionisanje i to kroz stilsku i jezi~ku ravan, pa jo{ u eksplicitnom „dosluhu“ sa knji`evnom
teorijom. Vidite kako je te{ko biti knji`evni kriti~ar. Kako tuma~iti tekst koji halucinira? Mo`e li
to? O~ito ne mo`e, jer gospodin Despi} o pri~i ni{ta vi{e nije rekao, sem da je „mo`da i najbolja
u Malom erotskom re~niku, te da autor kroz paradoksalno iskustvo pripoveda~a predstavlja iracionalno
i za~udno ljubavno i erotsko na~elo.“ (str. 25.) Ko bi od ljudi mogao i re}i vi{e o tekstu koji haluci-
nantno funkcioni{e.
Ima i druga~ijih tekstova: „Nastavljaju}i svoje stvarala{tvo linijom fantasti~kog diskursa, negu-
ju}i efekat za~udnosti i alogi~no funkcionisanje teksta i insistiraju}i na njima, A~in je uspeo da posred-
stvom modela strukturno-formalnog paradoksa, kao i metafori~kim i figuralnim poigravanjem, pripo-
veda~ki osve`i i inventivno produbi literarnost savremene srpske proze.“ (str. 22.) Evo teksta koji
alogi~no funkcioni{e. Gospodin Despi} na to nas upozori u zaklju~ku. Ali mudri ~itaoci njegove
kritike to su mogli zaklju~iti i prije. Najprije saznajemo da se knjiga (Ko ho}e da voli, mora da
umre; Jovica A}in) mo`e ~itati i kao knjiga pri~a i kao roman, i to, kako se gospodinu Despi}u
~ini, potpuno ravnopravno. Potom saznajemo da je koncepcija knjige blizana~ka. To zna~i da
pri~e u knjizi vode dvostruki `ivot, a da to i ne znaju. Potom saznajemo da „raspar~ana celina
kontinuiranom recepcijom smisla kao vezivnim tkivom, biva integrisana u celinu.“ Svakako, da bi
se cjelina integrisala u cjelinu tekst mora alogi~no funkcionirati. Potom saznajemo kako autor
uspijeva da fingira metamorfozu knji`evnog teksta, tj. fikcije, u sam `ivot, odnosno knji`evnu stvar-
nost. Ne moramo se truditi da shvati {ta je autor uspio, dovoljno je znati da mu tekst alogi~no
funkcionira. Naposljetku saznajemo kako junak prestaje da bude knji`evni lik i postaje simbol
(o tome ne{to vi{e poslije). Poslije svega ovoga potpuno je jasno za{to se u zaklju~ku ka`e da
tekst alogi~no funkcioni{e. Kada bi tekst logi~no funkcionirao, niti bi junak prestao biti knji`evni

168

AKT.indd 168 6/5/2013 7:02:26 PM

 SERBICA
lik, niti bi se cjelina integrisala u cjelinu, niti bi se knjiga mogla ~itati kako nam se ho}e. Ali
vidite kakvih sve neobi~nih tekstova ima.

Kako je junak postao simbol

Osim neobi~nih tekstova, ima i neobi~nih junaka. Na primjer Ru`a. Ona je prestala da bude
knji`evni lik i postala simbol. Kakav simbol? Postala je „prava mera za spoznaju su{tine i odr`ivosti
na{eg sveta: postala je simbol ljubavi i `rtve, i one kohezione supstance koja jedino mo`e spojiti razbijeni
intergritet sveta i ideju simbola“. Kako je to plemenito, kako je to moralno, veli~anstveno, epski,
Ru`a je zaslu`ila da je historija pamti. Te{ko da }e se u ljudskoj historiji na}i ne{to {to bi se
moglo sa ovim an|eoskim ~inom usporedi. Tek takvog ne~ega u historiji knji`evnosti ne tre-
ba tra`iti. Pa ipak, mo`ete me sada slobodno osuditi, moram re}i da je Ru`a nekako pomalo
hirovita. Nije morala ba{ tako radikalno da postupa. Razmislite {ta bi bilo da su svi knji`evni
likova radili tako. Da je Marja Timofejevna usred druge knjige zloduha prestala biti knji`evni
lik i postala simbol. Ili da se Gregor Samsa jednog dana pretvorio u simbol. Mislim, razumijem
ja Ru`u. Ali ne razumijem gospodina Despi}a.

Nedosljednost i neargumentovanost
^ak i kada napi{e ne{to {to je smisleno i razumljivo, gospodin Despi} se ne trudi to argu-
mentovati. Tako ka`e: „Petkovi}ev inventivni postupak potpuno se uklapa u avangardno destruisanje
tradicionalnog definisanja romana, i to po brojnim parametrima: od strukture i kompozicije, preko obli-
kovanja teme i figuriranja glavnih junaka, do fenomena teksta i procesa konstituisanja smisla.“ (str. 38.)
Ova tvrdnja je jasno izre~ena i potpuno je razumljiva. Ali gospodin Despi} se ne trudi da je
doka`e. Nigdje u nastavku teksta on ne pokazuje na koji na~in Petkovi}ev roman negira sve
ono {to bi bila romaneskna tradicija.
Tako|er je nedosljedan u izricanju sudova: „Ma koliko istoriografski diskurs bio u dana{nje
vreme smatran gotovo ravni fikciji, jer je proizvod ljudske konstrukcije, rman ipak mora imati odgova-
raju}u si`ejnu i narativnu strukturu, motivacijski mehanizam i izvesno dublje ocrtavanje bar glavnog
junaka. Mi ovde, me|utim, ne mo`emo vi{e govoriti o nekoj si`ejnoj liniji kao elementu romaneskne lite-
rarnosti, budu}i da se zbivanja odigravaju burlesknom brzinom i uz zaprepa{~uju}i stepen denotativnog
zna~enja.“ (str. 47.) Ovo gospodin Despi} ka`e za roman Vladislava Bajca „Bekstvo od biogra-
dije“. Sve je re~eno jasno, razumljivo i ja se u potpunosti sla`em s njim. Ali moram primijetiti
izvjesnu nedosljednost u dono{enju sudova: za{to mogu golemi, mauzoleji, spirale, a ovo ne
mo`e. Za{to bi kabalisti~ki rukopis mogao biti roman, a historiografski tekst ne bi? ^itaju}i kri-
tike gospodina Despi}a nisam uo~io nikakav razlog.

Zaklju~ak
Knji`evna kritika gospodina \or|a Despi}a je besmislena. Besmislena je iz dva razloga:
prvi je je taj {to je nesvrsishodna, a drugi {to je la`no znanstvena.
Nesvrsishodna je zbog toga {to ~italac iz nje ne dobiva nikakve informacije o kritikovanom
djelu. Nesvrsishodna je i zbog toga {to ne ispunjava osnovni zadatak svake knji`evne kritike
– tuma~enje i dono{enje kriti~kog suda.
La`no je znanstvena zato {to se u njoj knji`evno-znanstveni termini proizvoljno upotreblja-
vaju, tvrdnje se ne nastoji argumentovati, a dono{enje sudova je nedosljedno. Zbog toga je
ova kritika nerazumljiva.

169

AKT.indd 169 6/5/2013 7:02:26 PM

 SERBICA

Maja Abad`ija: Progon interpretacije

(Dragana Vuki}evi}. Anarhija teksta. Slu`beni glasnik, Beograd,
2011.)
Historija knji`evnosti nas u~i da koncem knji`evnog ’stolje}a’, u vrijeme nu`ne smjene
knji`evnih epoha, na raskr{}u divergentnih tokova literature uvijek na va`nosti dobija poja-
va koju bismo mogli ozna~iti kao ’kritiku kritike’. Knji`evna sfera u kojoj je kritika utihnula
pokazuje ozbiljne simptome bole}ivosti, a sama kritika sustala je i iscrpljena, njena fiksacija
za odre|ene knji`evne topose spre~ava je da krene naprijed. Iznena|uju}e zvu~i da i pored
naslije|a antitradicionalizma koje ba{tini jo{ od avangarde, savremena kritika opsesivno za-
ziva tradiciju, sada `ele}i da zrelo promi{lja njene temelje, da je dekonstruira, reevaluira,
pre~itava… Me|utim, ova generalna usmjerenost se rasipa u kaleidoskopu ’perspektiva’ i
’rakursa’ najrazli~itijih knji`evnokriti~kih pristupa, pri ~emu istinske knji`evne vrijednosti
– ne nu`no one tradicionalne! – blijede pred autoritetom aspekta. Aspektualno ~itanje, kako
bismo mogli eufemisti~ki nazvati babilonsku situaciju savremene kritike, prilazi djelima na
parcijalan na~in, orijentiraju}i se pri ~itanju uvijek na razli~ite elemente teksta, {to nu`no
onaj primarni, estetski kvalitet ~ini tek jednim od mogu}ih ’interpretativnih slojeva’. Ovakav
status estetskog stvara utisak koji je sve te`e ignorirati, a koji ova knjiga i njoj sli~ne name}u
u svom kolopletu teorija, u nepristupa~nosti pristupa, u vrtlogu manipulativne terminologi-
je, u neuhvatljivosti tuma~enja – a to nije tek zamor i u~malost. Sve ukazuje na jedan mnogo
dublji problem, a to je marginaliziranost interpretacije, njen progon iz bastiona kritike, ~ak
svojevrstan stid pred pitanjem pravog zna~enja (ili pravih zna~enja) djela kao cjeline.
U takvom kontekstu knjiga eseja „Anarhija teksta“ jeste itekako reprezentativan doku-
ment u epohi koja vi{e cijeni informativnost i eksploataciju teorije od inovativnosti i proni-
cljivosti koje bi svako novo ~itanje moralo imati. Njena okrenutost tradiciji, koja je posebno
nagla{ena u ju`noslavenskim knji`evnostima, dodatno je poja{njena podnaslovom ’Ogledi
iz srpske knji`evnosti 19. veka’, {to ovu knjigu posve}uje, prije svega, srpskim realistima,
odnosno, aspektualnom pre~itavanju odabranih djela i opusa. U uvodnom dijelu koji govo-
ri o ’realizmu i privatnosti’, autorica, uprkos svim svojim terminolo{kim i konceptualnim
kompetencijama koje je mogu svrstati u legiju poststrukturalizma, bira da srpsku devetna-
estovjekovnu knji`evnost bezrezevno ’krsti’ kao realisti~ku. I kod nje u tom pogledu nema
oklijevanja, ona odmah po~inje poja{njavati neke klju~ne elemente realisti~ke poetike, bez
opravdanog zazora koji svaki histori~ar knji`evnosti pokazuje kada primjenjuje znanje o
evropskoj periodizaciji na ju`noslavenske prostore. Paradoksalno je da sa ovakvim stavom,
autorica koncipira svoju knjigu kao potragu za ’anarhi~nim elementima’ teksta. ^ini se da
je semantika ove rije~i rastegnuta da u sebe primi sve namjere autorice, jer sama knjiga ne
daje jasan odgovor na pitanje {ta su ti ’anarhi~ni elementi’, kako ih mo`emo identificirati,
javljaju li se u svim knji`evnostima, ili samo u realizmu, ili samo pak u srpskom realizmu?
Jesu li to neke visoko reaktivne ~estice srpskog realizma ili neki radikali u hemijskim reakci-
jama stvaranja? Odgovori bi mogli ’definirani’ u sa`etku sa zadnje korice knjige: ’kontro-
la teksta u vidu autocenzure’, ili ’privatnost’, za autoricu nezamisliva u korpusu realisti~ke
knji`evnosti, odnosno ’erotski kriptogram’, ili ’mitski sloj pri~e’1. Me|utim, pitanje je da li su
ova svojstva teksta zapravo ’anarhi~na’ ili su zapravo integralni dio tekstualnog ustrojstva?
Primjerice, ’mitski sloj pri~e’ sugerira, lingvisti~ki re~eno, dubinsku strukturu pri~e, nu`nu
potku tekstualnog nesvjesnog, a ne svjesno slu`enje mitskim obrascima, na koje autorica re-
ferira (esej „Katabaza i mitski slojevi pri~e: ’Ve~nost’ Janka Veselinovi}a“). Tako|er, ’kontrola
170

AKT.indd 170 6/5/2013 7:02:26 PM

 SERBICA
teksta u vidu autocenzure, koju autorica vidi kao ’erotski kriptogram’ je samo tek jedan od
unutra{njih mehanizama teksta pisanog u sredini kakva je Srbija 19. vijeka, te{ko da je to ne-
ko skriveno blago koje samo ~eka da bude prona|eno i raskrinkano. Shvatanje knji`evnosti
kao ’kriptograma’ djeluje pomalo anahrono, ako ne i pretjerano, jer je onda mogu}e re}i da
je cjelokupna knji`evnost – kriptogram, jer zahtijeva poznavanje odre|enih kodova za de{i-
friranje. ’Rezerviranje’ ove odrednice za erotski diskurs, ili pak neki drugi, prilago|avanje je
knji`evnog teksta namjeri interpretatora. Tako valja ~itati i sam naslov ove knjige, ’inspirisan
studijom o Ljubomiru Nenadovi}u i isprovociran njegovom tezim iz Pisama iz Nema~ke’, jer
’anarhi~ni elementi’ teksta mogu biti samo tematski, a prestaju to biti kada su funkcionalno
osvije{teni u njegovoj strukturi.
Prema glavnoj tematskoj preokupaciji eseja u ovoj knjizi, isti se mogu ugrubo podijeliti u
one koji tretiraju estetske aspekte teksta, odnosno, neke elemente `anra, roda ili postupak ko-
ji se na odre|en na~in funkcionalizira u tekstu; te na one koji se bave vantekstualnim aspekti-
ma, poput onih koji istra`uju ’mitsko’, imagolo{ki intoniranih koji istra`uju stereotipe ’u gla-
vama likova’, te one koji propituju tzv. etnolo{ki kod naspram knji`evnog. Ovakva kriti~ka
pozicija autorice obavezuje je da se slu`i teorijskim konceptima i metodolo{kim alatima koji
pripadaju drugim disciplinama radije nego knji`evnoj znanosti. S druge strane, ponajbolje re-
zultate posti`e upravo u onim analiti~kim esejima koji su orijentirani na estetski aspekt djela,
radije nego na etnolo{ki ili imagolo{ki.
Me|u tim esejima ’esteti~ke’ orijentacije, svakako, mo`emo izdvojiti manje ili vi{e uspje-
{ne, a neuvjerljivim analiti~kim rezultatom isti~e se esej pod nazivom „Du{a je ~ekala Lazu
K. Lazarevi}a“. Iako `eli ispitati kriti~ku recepciju Lazarevi}evog djela, on u fokus pa`nje
stavlja onaj u drugim esejima toliko zanemareni estetski kvalitet. Pojednostavljeno re~eno,
esej je ’odbrana Lazarevi}eva’ od zluradih ~italaca kakav je Mato{, i pre}utno odobravanje
naklonjenog ~itaoca kakav je Kosti}, ~ine ovaj esej veoma neuvjerljivim. Kamen spoticanja
su ’estetski pregnantni’ (116) ’luftovi’ u Lazarevi}evom tekstu, kako ih naziva Kosti}, odno-
sno iskakanje odre|enih re~enica iz cjeline teksta, {to Mato{ ocjenjuje kao stilski nedoraslo.
Evo kako autorica komparira kriti~ke sudove Mato{a i Kosti}a: „Kosti}evo izdvajanje ekscen-
tri~nih re~enica koje se odvajaju od ostatka teksta, otkriva nekolike aspekte tuma~enja: prvo
stilisti~ke – Kosti} pi{e o ’primami kontrasta {to }e zanijeti svakog pravog umjetnika’ (…)
Kosti} kao da anticipira budu}eg ~itaoca (Mato{a) kome }e ovakvi delovi ’smetati u`ivanju’.
Tamo gde je Mato{ video krah i stilsku inferiornost, Kosti} je prepoznao realisti~ki podsmeh
i stilsku superiornost, ’realizam neumoljiv i neodoljiv’.“ (116) Ve}i broj navoda iz Kosti}evog
teksta nego iz Mato{evog sam je po sebi indikativan, kao i upotreba glagola ’prepoznati’ u
slu~aju naklonjenog, a ’vidjeti’ u slu~aju kriti~nijeg ~itaoca. Tako|er, autorica Mato{u pripi-
suje biografizam kao ozbiljnu kriti~arsku manu („Stilsku neume{nost pisca Mato{ poku{ava
da objasni nedovoljnim i neadekvatnim knji`evnim obrazovanjem. Spo~itavaju}i Lazarevi}u
poznavanje evropskih pisaca (jer je za Mato{a Evropa zapravo Francuska), on zanemaruje
~injenicu da je Lazarevi} ~itao i nema~ke i ruske pisce.“ (117)), dok isti taj postupak u Kos-
ti}evoj kritici navodi posve neutralno („Druga argumentacija je vezana za autorsku katarzu
– za pisanje kao ~in osloba|anja od nerazre{ivih napetosti i korene joj treba tra`iti prvo u bio-
grafskoj kritici, a potom u psihoanaliti~koj ili njenim lakanovskim derivacijama.“ (116)) Obilje
citata i maska objektivnosti djelimi~no prikrivaju pristrasnost, a zaklju~ak, posve predvidivo,
poku{ava kroz stilsku figuru katahreze2 ’pomiriti’ dva suprotstavljena shvatanja. Autorica to
argumentira ovako: „Me|utim, priznanje „nemosti“ du{e i kapitulacije realisti~kog diskursa
pred onim {to je neimenljivo, jo{ uvek nije dovoljan razlog da se samom odricanju odri~e
stilska legitimnost.“ (117) Legitimisanje ovakve pojave u tekstu izvr{eno je ’pronalaskom’ ade-
kvatne stilske figure, ~ime autorica ne samo da obezvre|uje Mato{evo, a potvr|uje Kosti}evo
~itanje, nego i hrabro tvrdi da upotreba ove figure ima svjesno utemeljenje „u delovima pri-
povedaka koji korespondiraju sa ’kompleksnim spoznajama, slo`enim psihi~kim stanjima’“
171

AKT.indd 171 6/5/2013 7:02:27 PM

 SERBICA
(120). Primjer je svakako izostao, njime i interpretacija, a naivna uvjerenost u namjeru pisca
koja ’pravda’ njegove stilske oma{ke omogu}ava da ovaj esej pravim primjerom one reinte-
gracije u realisti~ki kanon ponovnim, naizgled dubljim ~itanjem.
Kriti~arska praksa Vuki}evi}eve obuhvata esteti~ke elemente i u eseju „Izme|u govora i
pri~e: pripovedanje Milovana Gli{i}a“ koji se mo`e ozna~iti kao plodonosna stilisti~ka analiza
Gli{i}evih pripovjedaka: „Gli{i}eva pripovetka mo`e poslu`iti kao idealan obrazac unutar sa-
mog knji`evnog jezika, nastalih pro`imanjem realisti~kog stila sa: a) stilovima usmene knji`e-
vnosti, b) ranije pisane knji`evnosti, v) i neknji`evnim stilovima (razgovornim, administrati-
vnim, nau~nim, publicisti~kim).“ Dodu{e, nije ba{ najjasnije {ta autorica smatra ’realisti~kim
stilom’ – stil epohe, kako nas u~i historija knji`evnosti, nikada nije potpuno transponiran u
djelu pojedina~nih pisaca – njena analiza razli~itih izvora kojima se koristi Gli{i} kao stilista
bila bi potpunija kada bi nadi{la puku katalogizaciju u korist interpretacije. Sli~an utisak os-
tavlja i naratolo{ki esej „U ritmu pripovedanja Janka Ignjatovi}a“ koji u naslovu posve tran-
sparentno otkriva svoj glavni interes: proticanje pripovjednog vremena; modusi, varijacije i
kombinacije ponovno su pronicljivo uo~eni i pobrojani, ali tako|er bez interpretativne potke
koja bi ih uvezala sa sadr`ajem i zna~enjem samog teksta, osim u blijedim i generaliziranim
opservacijama poput ove: „I elipsama i sa`imanjima relativizuju se sudbine junaka u vreme-
nu, razvejava motiv njihove prolaznosti, a tekstu daje prizvuk barokne orkestracije smrti.“
(89) Zajedni~ka mana ovih eseja, uklju~uju}i i onaj o Lazarevi}u, jeste upravo to stavljanje
naglaska radije na generalizaciju nego na sintezu, {to nije motivirano tek nedostatkom pri-
mjera, nego konceptualnim problemom raspr{enosti fokusa na nekoliko djela ili paragrafa,
bez osje}aja za cjelovitost literarnog djela. I kada stavlja fokus na estetsko, autorica ne uvi|a
interpretativni potencijal svojih teza ili ga namjerno izbjegava, biraju}i lak{i put pobrojavanja
i sortiranja koji ostavlja dojam ’nau~nosti’.
Me|u esejima ’vanknji`evnog’ pristupa isti~e se „Slika o Drugom: stereotipi o Grcima i
Cincarima u 19. veku“, koji je autori~in doprinos u~malom imagolo{kom pristupu, za koji
i sama ka`e da ima ’epistemolo{ku povla{}enost’. Ukoliko na trenutak zanemarimo ~injeni-
cu da je ovaj pristup, uz feministi~ki, toliko eksploatisan da je postao op{te mjesto ~ak i u
studentskim seminarskim radovima, moramo uzeti u obzir da ova disciplina koja korijeni u
studijama orijentalizama i za~ecima postkolonijalne kritike, zahtijeva i spremnost da se eti~ki
evaluira upotreba stereotipa u knji`evnom tekstu. Od autorice u tom smislu ne}emo dobiti ni-
{ta, i pored pitanja koje postavlja u uvodu: „Ako ustvrdimo da knji`evni junaci nisu papirnati
klonovi realnih ljudi, da li to zna~i da nas fikcija osloba|a odgovornosti i da time `elimo da
pobegnemo u formalizam ili se iznova zatvorimo u analize strukture ili jezika?“ (48) Ironi~no
je {to autorica ~ini upravo ovo drugo, i stoga je njeno ’upozorenje’ tek prazna retorika, po{to
se tekst o~igledno od ove ta~ke kre}e ’lak{im putem’ pobrojavanja stereotipa i ’opozicijskih
osa’ kojima su modelirani likovi Grka i Cincara u srpskoj knji`evnosti 19. vijeka, istovremeno
prate}i u stru~noj etnolo{koj i historiografskoj literaturi bilje{ke o postoje}im stereotipima
tog vremena. Katalogizacija stereotipa ima prednost ~ak i pred pronala`enjem stereotipa kao
stilogenih elemenata, gdje se jedino isti~e autori~ina interpretacija djela Stevana Sremca koji
ih koristi kao „izvor umno`enih komi~nih portreta nastalih kroz spajanje heterostereotipa o iz-
gledu junaka (niski, zdepasti), heterostereotipa o osobinama (radni, {krti, {tedljivi).“ (63) Stere-
otipi se tu posmatraju kao ’retorska zaliha’ ili ’gotova rje{enja’ (63), dok je estetska evaluacija
takvog postupka pisca izostala. Me|utim, i pored nesumnjive pronicljivosti u prepoznavanju
stereotipa i njihovih kombinacija i derivacija, utisak da je rije~ o pukom nabrajanju ostaje, te,
{to je jo{ va`nije, nedostaje procjena nivoa estetske obrade istih: komi~nost utemeljena na
stereotipima, kakva je Srem~eva, ~esto i sama postaje stereotipna.
Da estetika docentici Vuki}evi} nije primarni cilj pokazuje i esej „Etnolo{ki kod kao knji`e-
vni kod u pripovetkama Janka Veselinovi}a“ u kojem ona posve transparentno pi{e: „Izbor
gra|e je uslovljen njenom reprezentativno{}u, a ne estetskom podsticajno{}u.“ (143) Nema
172

AKT.indd 172 6/5/2013 7:02:27 PM

 SERBICA
sumnje da je cilj njenog teksta posve legitiman, a to je da ’proveri (potvrdi ili ospori) interpre-
tativni potencijal interdisciplinarnog pristupa’ (143). Me|utim, ~injenica da autorica uzima
reprezentativnu, a ne estetski relevantnu gra|u ve} govori o primjenjivosti etnolo{kih meto-
da na knji`evnost – te{ko je povjerovati u to da je za interpretaciju istinski dobre knji`evnosti
dovoljno poznavati obrede i obi~aje i druge etni~ke zna~ajke naroda. [tavi{e, ~itljivost knji`e-
vnog teksta ovom metodom kao da ukazuje upravo na suprotno – nedostatak kvaliteta istog.
Tako|er, u ovom tekstu te{ko da mo`emo govoriti o nekoj kompletnoj i sustavnoj interpre-
taciji, nego radije o i{~itavanju etnolo{kog koda koji sam po sebi te{ko da mo`e biti koristan
za razumijevanje teksta. Svrstavanje knji`evnih djela u ladice etniciteta i drugih identitarnih
odrednica – hroni~na boljka savremene kritike, i ovim je tekstom potvr|ena.
Jo{ u uvodu smo rekli zbog ~ega shvatanje ’mitskog sloja pri~e’ kao ne~eg {to valja raskrin-
kati ne stoji u slu~aju svjesne obrade mitskog obrasca u pri~i Ve~nost Janka Veselinovi}a.
Ovoj opsesivnoj potrazi za ’skrivenim blagom’ teksta treba dodati i esej naziva „Erotski krip-
togrami“, koji je mo`da i ponajbolji uradak u knjizi, me|utim, ignorira ~injenicu da je da je
sama su{tina erotskog diskursa upravo njegova skrivenost, samozatajnost, suspregnutost,
odnosno, da je upravo to stilogeni element, a ne tek ideologijski: „Me|utim, kako je su{ti-
na erotskog govora upravo u njegovoj zapravi, prividno dopu{ten (su{tinski metafori~an,
elipti~an) govor po~eo je da otkriva i svoju destruktivnu (subverzivnu) snagu. U tretmanu
erotskog realisti~ka poetika se otkrivala kroz jednu dinami~ku, ambivalentnu realciju, kroz
otvoreno represivni i prikriveno emancipatorski odnos prema erotskom.“ Ironi~no je da auto-
rica u tekstu koji slijedi ne uspijeva prona}i elemente erotskog koji su su{tinski subverzivni
prema patrijarhalnom poretku, nego tek one koji su subverzivni prema ustaljenim oblicima
flertovanja i ljubavnog upoznavanja, uglavnom preuzetim iz narodne ljubavne lirike i fol-
klornih modela pona{anja. Napominjanje ove ~injenice kao da signalizira da je analiza mo-
gla po}i tim putem, no nije, po{la je lak{im putem evidentiranja mjesta ’prodora’ erotskog i
njegovog transformiranja u druge tipove diskursa {to jeste zahvalan i pou~an, ali ni u kojem
slu~aju zahtjevna ili inovativna ’misija’. Tako|er, shvatanje knji`evnosti kao ’kriptograma’
zaziva neku vrstu de{ifriranja koje te`i dekonstrukciji, no zahvaljuju}i katalogizatorskom
metodu ne uspijeva je dosti}i.
Ovih nekoliko primjera povezuje autorski stav koji realizam, kao {to je ve} gore re~eno,
shvata posve kanonski, kao nepromjenljivu kategoriju, uz podkategorije psiholo{ki, folklor-
ni i sl., kako ih definiraju svi oni tradicionalni knji`evni histori~ari poput, primjerice, Dere-
ti}a. Me|utim, izra`ena te`nja da se propituju elementi koji tekstove devetnaestovjekovne
srpske knji`evnosti distanciraju od realizma neproduktivna je na vi{e nivoa. Ponajprije, ovaj
metod ~itanja ne prilazi tekstu kao samosvojnoj cjelini ni na mikroplanu (tekst je va`an uko-
liko sadr`i element subverzivnosti, ’anarhi~nosti’), ni na makroplanu (tekst je samo manje
ili vi{e ’~vrsta’ karika u poeti~kom nizu). Naposljetku, svi ovi tekstovi ~ija se pripadnost re-
alizmu na ovaj na~in propituje aspektualnim strategijama ~itanja ponovno su inkorporirani
u realisti~ku tradiciju, {to je mo`da i najva`niji cilj ove knjige. Prevrednovanje tradicije u
ju`noslavenskim okvirima je uglavnom samo pomodna krinka za istinsko vra}anje njoj i nje-
no potvr|ivanje kroz aktuelne knji`evnoteorijske moduse ~itanja. To potvr|uju i glavne teze
u ovoj knjizi koje se mogu posmatrati i kao ’odbrana’ odre|enih pisaca od zahtjevnih ~italaca
kao {to je Mato{ (u slu~aju Laze Lazarevi}a) ili od zluradog suda kritike, u slu~aju Sremca,
koji je u ovoj knjizi ’otkriven’ kao subverzivan, kako prema knji`evnoj tradiciji, tako i prema
patrijarhalnom poretku. Sli~no je i sa pobrojavanjem dru{tvenih stereotipa transponiranih
u knji`evne koji se nikada, osim nominalno, ne propituju sa eti~kog aspekta, ili se pak de-
{ava obrnuta situacija: da se estetski aspekti djela minimiziraju zarad propitivanja njegove
’~itljivosti’ nekim vanknji`evnim metodom (kao u slu~aju ekstraktovanja etnolo{kog koda
u pripovijetkama Janka Veselinovi}a). Vjerovatno najve}a mana ove knjige jeste upravo za-
nemarivanje estetskih vrijednosti u korist nekih drugih, ali i zazor prema interpretaciji, njen
173

AKT.indd 173 6/5/2013 7:02:27 PM

 SERBICA
progon pred aspektualnim pristupima koji olak{avaju ’novo ~itanje’, li{avaju}i ga potrebe da
istinski bude novo i originalno. Naposljetku, prilago|avanje knji`evne gra|e pristupu – iako
bi trebalo biti obratno – odaje i krajnji (ideolo{ki) cilj ponovnog ustoli~enja tradicije bez obzira
da li je ona toga vrijedna ili ne.

1
Svi navodi su iz kratkog prikaza na pole|ini knjige.
2
Autorica navodi definiciju iz Re~nika knji`evnih termina (1986, Beograd) : „Katahreza (gr. κατάχρησις, , kriva
upotreba, zloupotreba) – termin anti~ke retorike: 1. za ’metaforu od nu`de, kad za neki pojam ne postoji ime pa
se govornik poma`e upotrebom slikovitog (metafori~ka k.) ili prenesenog (metonimijska k.) izraza’. 2. upotreba
neadekvatnih metafora ~ime se grije{i protiv jedinstva slike.“

174

AKT.indd 174 6/5/2013 7:02:27 PM

 SERBICA

Mirnes Sokolovi}: Megalopolis i nacija

(Slobodan Vladu{i}. Crnjanski, Megalopolis. Slu`beni glasnik,
Beograd, 2011.)

Uvod
Mo`da redovi koji slijede ne}e biti zanimljivi samo kao analiza jedne akademske studije.
Mo`da }e sljede}e provjeravanje sudova te studije dati doprinos u detekciji jednog metoda
koji je zanimljiv prije svega po svojim (skrivenim) funkcijama u pristupu djelu Milo{a Crnjan-
skog, u studiji jednog eminentnog docenta. To su funkcije koje imaju veze sa politi~kim domi-
nantama nametnutim u izu~avanju knji`evnosti na na{im fakultetima. To }emo dokazati. U
pitanju je metod koji bi mogao postati internacionalan na na{em prostoru; nacional-nau~nici
bi mo`da trebali po~eti u~iti jedni od drugih. Nesumnjivo, metod koji je Vladu{i} razvio pred-
stavlja ono najbolje {to je dala nacional-nauku u postjugoslovenskom okviru. Vladu{i}1 uvjer-
ljivo vlada brojnim teorijama: on poznaje teorije Badjua, Fukoa, Deride, Adorna, Liotara, Haj-
degera, Ransijera, Todorova, Horkhajmera, Linde Ha~ion, Stivena Grinblata, i pro~aja. To su
okviri jedne dostojne akademske erudicije. On suvereno vlada kritikom poststrukturalisti~kih
teorija, i on }e tu kritiku upotrebljavati u svoju korist. To }emo vidjeti. Studija koju }emo anali-
zirati predstavlja ustvari pro{irenu i izmijenjenu verziju njegove doktorske disertacije.
Svoju intenciju – koja na nekim mjestima i u studiji jasno eksplicirana – Vladu{i} je donekle
nazna~io ve} u svom opredjeljenju za moto knjige; on je odabrao citat Petera Sloterdajka u
kojem stoji da }e generacijama opstati jedino onaj narod koji je u stanju da u pogonu odr`i pro-
ces samoinspiracije. Prema tom motu, obeshrabreni narodi utapaju se u sna`nije kulture, ili se
rasipaju na lutaju}e bande i poneku zaostalu grupu bez potomaka. Vladu{i} nesumnjivo `eli
da odr`i u pogonu proces samoinspiracije u svom narodu; on tako daje doprinos opstanku
svoga naroda. On }e kao docent u to ime skovati jedan metod koji nije li{en svake uvjerljivosti
u pristupu najva`nijem piscu nacionalne knji`evnosti. Ova studija je za 2011. dobila nagradu
„Isidora Sekuli}“ kao najbolje esejisti~ko djelo. U obrazlo`enju `irija stoji da „provokativni
rezultati Vladu{i}evog tuma~enja Crnjanskog postavljaju nova pitanja i daju nove odgovore
o zna~enju njegovog dela i predstavljaju va`an izazov za budu}a ~itanja ovog velikog pisca i
za savremeni pristup modernoj srpskoj knji`evnosti i knji`evnoj kritici na{eg vremena.“2 Na{
zadatak je provjeriti usagla{enost i koherentnost tog metoda s tako velikim pretenzijama, ali
i egzaktnost i utemeljenost nekih sudova koje donosi Vladu{i}eva studija o Crnjanskijevim
djelima.

1. Megalopolis i nacionalna elita

Vladu{i} na samom po~etku svoje studije istupa sa zalaganjem za autonomiju univerziteta:
on na univerzitetu `eli misliti slobodno izvan granica kojim je mi{ljenje sputano u javnom
prostoru. Univerzitet bi, prema Vladu{i}u, trebao biti mjesto za nemogu}e mi{ljenje. (7) Hu-
manisti~ke discipline tu nemaju zadatak samo da „sklope sliku sveta, ve} i da ustanove pre
nego {to proizvedu {iroku intelektualnu bazu koja }e tu sliku uzimati u obzir, pre nego slepo
verovati u nju – tako se stvara nacionalna elita, na razme|i nacionalnog i univerzalnog.“ (8)
Potonja re~enica je nesumnjivo malo akademski neartikulisana: ~ini se da Vladu{i} `eli re}i da
valja proizvesti sliku svijeta i intelektualnu bazu (sic!) koja }e tu sliku uzimati u obzir. On nam
tako daje recept za stvaranje nacionalne elite.

175

AKT.indd 175 6/5/2013 7:02:27 PM

 SERBICA
Me|utim, sistem je tako ustrojen da ukida mogu}nost za novo „svim disciplinama koje
stvaraju znanje uz pomo} koga nacionalne zajednice mogu simboli~ki da trguju sa ostalim
zajednicama i tako opstanu“, misli Vladu{i} (8). Jedino discipline koje proizvode znanje {to
se u formi profita mo`e preliti na nominalno transnacionalne korporativne ra~une – imaju
mogu}nost za stvaranje novog. Postmoderno stanje tra`i od univerziteta da obrazuje kompe-
tencije, ne vi{e ideale. (8) Ljudi su svedeni na funkcije, i u demokratiji odlu~uju o onome {to
te funkcije treba regulisati (9). Prigodom takvog poimanja Vladu{i} evocira Badjua, i to nije
~udno, nimalo, jer cijelo vrijeme koristi tu najnoviju marksisti~ku kritiku zapadnoevropskog
kapitalisti~kog dru{tva. Vladu{i} }e se, prema Badjuu, zalo`iti i za nauku, koja je „inherentno
slobodna, apsolutno superiornija i od tehnologije, ne ~ak i onda kad je tehnologija profitabil-
na, nego posebno tada.“ (10)
Vladu{i} poku{ava razmi{ljati izvan va`e}eg diskursa. On s pravom misli da postoji znanje
koje je bilo prije diskursa, znanje koje je do~ekalo diskurs. On misli da je pozicioniran na gra-
nici diskursa, u prostoru koji je diskurs podvlastio, ali koji mu jo{ uvijek ne pripada. Vladu{i}
zato ne `eli {iriti istinu diskursa kome ne pripada, zato {to mu ne pripada, iako ga prihva}a, jer
je taj diskurs podvlastio i njegov prostor, i zato }e on poku{ati vidjeti taj svijet izvan zavjese od
rije~i diskursa. Morali bismo se osloboditi iluzije o decentriranosti diskursa, ka`e Vladu{i} (14).
Kako }e to on sprovoditi? To }emo tek vidjeti.
Koji to diskurs Vladu{i} gleda kao zavjesu? To je tzv. urbani diskurs koji obezbje|uje ide-
olo{ke pretpostavke za nesmetani dotok populacije iz svjetske provincije u u Megalopolis:
„mre`u velikih gradova civilizacije Zapada“. Megalopolis je prostor „koji zasniva jedan pose-
ban tip identiteta koji ne mo`e biti poistove}en sa nacionalnim identitetom, kao i jedan pose-
ban tip urbane svijesti koji odre|uje odnos izme|u ljudi i prema ljudima… Ta urbana svest
je istovremeno i oznaka jednog (negativnog) odnosa prema tradicionalnom sklopu humanis-
ti~kih vrednosti ~ija je `i`a, kao {to }emo videti, nekada bio grad.“ (23)
Urbani diskurs stigmatizuje nacionalni identitet, dok istovremeno u~estvuje u konstruisa-
nju hiperkolektiva kao {to je to, recimo, koncept mno{tva. Elemente urbanog diskursa, pi{e
Vladu{i}, pronalazimo u razli~itim teorijskim praksama: imagologiji i studijama nacionalizma,
postkolonijalnoj kritici, u studijama kulture, novom istoricizmu. (24) Svi termini kojim bi se
kritikovao Megalopolis u okvirima urbanog diskursa ve} su kompromitovani, a na snazi su
eufemizmi koji nemaju nikakve veze sa realno{}u (24). Preko svih simptoma i znakova Mega-
lopolisa urbani diskurs spu{ta zavjesu od rije~i.
Hibridni identitet, pi{e Vladu{i}, vezan je za neko tlo, za odre|eni prostor koji je suprot-
stavljen drugom prostoru. Taj novi prostor je Megalopolis koji hibridnim identitetom oprav-
dava imperijalne ratove, tim kosmopolitizmom i moralnom superiorno{}u. (33) Megalopolis
stigmatizuje one koji su izvan njega, hibridnost kao obilje`je Megalopolisa postaje norma. (34)
Urbanim diskursom Megalopolis podr`ava uvoz biomase koja napu{ta svoje zemlje i odlazi
slu`iti u Megalopolis. Zato se urbani diskurs ustremljuje na ideju nacionalnog identiteta kao
temelj suvereniteta. (35)
U tom smislu Vladu{i} kritikuje Edvarda Saida, zbog prilago|avanja – i prvi simptom tog
prilago|avanja, prema Vladu{i}u, jeste odbacivanje nacionalnog identiteta. (30) Said svojom
emigrantskom retorikom projektuje, pi{e Vladu{i}, sebe i sve postkolonijalne kriti~are „u ulo-
gu `rtvi, marginalizovane manjine, autsajdera, kako god, a da pri tome zna da je Said svoj
radni vijek kao profesor na Univerzitetu Kolumbija, jednom od najelitnijih koled`a u Americi
i svetu. Jasna je takti~ka potreba da se svoja pozicija tako konstrui{e, ali nesrazmer izme|u em-
pirijskih ~injenica i onoga {to o sebi i sli~nima Said pi{e – stvara utisak mu~nine.“ (31)
Izgleda da Vladu{i}u sraz izme|u empirijskih ~injenica i onoga {to se pi{e pri~injava mu~ni-
nu. No Vladu{i} se u ovoj kritici malo zaboravlja. [ta je s njegovom plediranjem za ra|anje
jedne nove slike svijeta koja }e biti orijentir nacionalnoj eliti? Gdje nastaje ta ideja? Gdje nas-
taje njegovo djelo? Ono je legitimno odbranjeno na univerzitetu kao doktorska disertacija,
176

AKT.indd 176 6/5/2013 7:02:28 PM

 SERBICA
tamo gdje ga pipci megalopolisa i njegovog kapitala, izgleda, nisu dohvatili. Kako je to bilo
mogu}e? Na univerzitetu na kome se jo{ uvijek, dakle, slobodno misli, izvan granica kojima je
mi{ljenje sputano. Taj univerzitet je, ergo, mjesto slobode, na njemu nastaje ova slobodarska
studija. Vladu{i} ka`e da on stoji u prostoru koji ne pripada urbanom diskursu. Dakle, tamo
urbani diskurs nije jo{ uvijek sve osvojio. Kakav je to prostor? Na drugom mjestu u istoj studiji
Vladu{i} }e napisati kriti~ku opasku o `danovljevskom politi~kom romanu ~ija „implicitna po-
pularnost u Srbiji zakonomerno govori o stepenu totalitarnosti dr`ave u kojoj je popularan.“
(233) Otkud sada to, kakva je to totalitarnost? U Srbiji nastaju `danovljevski romani. Da nije
mo`da Vladu{i} svoje djelo kao kontratezu `danovizmu napisao na logorskoj pri~ni? Vladu{i}
sugerira da peki}evski preferira onaj anga`man koji ostavlja konsekvence na `ivot anga`ova-
nog. [ta je Vladu{i} sve izgubio napisav{i ovu knjigu?
Vladu{i} za samog sebe misli da slobodno razmi{lja, on umi~e sudbini da {iri istinu diskur-
sa kome ne pripada, on ne li{ava samog sebe slobode mi{ljenja i izbora, njegova knjiga „ide
obrnutim smjerom“ (14). On u prostoru koji jo{ uvijek ne pripada Megalopolisu, misli protiv
Megalopolisa. Kakva hrabrost! On se isti~e svojim anga`manom: on misli u skladu sa kultu-
ridentitetskom politikom, koja je dominanta u postjugoslovenskim zemljama, pa i u Srbiji.
On dakle misli u skladu sa kulturnom politikom dr`ave koja ga pla}a. Protiv kakvog to tota-
litarizma Vladu{i} govori? On je ugledan ~lan dru{tva, on sjedi u `irijima i objavljuje knjige
u najpresti`nijim edicijama najve}ih izdava~kih ku}a. On snebljivo priznaje da je po potrebi,
eto, i docent na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na Odsjeku za srpsku knji`evnost, sada
utorkom i srijedom. Pru`aju}i otpor tome totalitarizmu, on se koristi antitotalitaristi~kim sim-
bolima npr. `danovljev{tine pokazuju}i da je umislio da `ivi u nekom dvadesetovjekovnom
totalitarizmu, toliko da zaboravlja kako je naveo razliku izme|u suverene vlasti i biopolitike,
kao nove aktualne totalitarnosti Megalopolisa. Je li to Vladu{i} ho}e re}i da `ivi u Megalopoli-
su? On tim simbolima kao da poistovje}uje te totalitarnosti. On kao da je u dvojbi: kao da ne
zna da li se protivi suverenoj vlasti ili biopolitici? On se boji da prostor u kome pi{e ne pripa-
dne urbanom diskursu, on stoji pred tom najezdom rije~i i termina, a kada po~ne pisati protiv
totalitarnosti u dru{tvu u kome `ivi, sude}i prema simbolima koje koristi (`danovljov{tina, or-
velovski novogovor), on pi{e protiv koncepta suverene vlasti, jer su simboli kojima ozna~ava
stanje potpuno neadekvatni za ozna~avanje biopolitike. A to je bilo ono {to je mo`da `elio. To
je zanimljivo, kao simptom, ta nepreciznost i to protivrje~je.
Slu`e}i vjerno kao aparat~ik svojoj dr`avi, on }e stalno umi{ljati da je autsajder zato {to
protivrje~i urbanom diskursu Megalopolisa kome, kako sam pi{e, jo{ uvijek ne pripada pros-
tor u kome djeluje i pi{e. Otkud dolaze novci za disciplinu u kojoj Vladu{i} stvara ovo novo
znanje? Vladu{i} se protivi urbanom diskursu zato {to stvara kolektiv i koncept mno{tva: a
zatim pledira za ideju nacionalnog identiteta, jer on, znate, ne konstitui{e koncept mno{tva!?
Za kraj – kaza}emo njegovim rije~ima, njegovim moralizatorskim rije~ima, kojim je kritikovao
Saida: Vladu{i}, sebe i sebi sli~ne kriti~are projektuje u ulogu `rtve, marginalizovane manjine,
autsajdera, kako god, a da pri tome zna da svoj radni vijek provodi kao profesor na Filozof-
skom fakultetu u Novom Sadu, jednom od nacionalno najelitnijih fakulteta u Srbiji. Jasna je
takti~ka potreba da se svoja pozicija tako konstrui{e, ali nesrazmjer izme|u empirijskih ~injeni-
ca i onoga {to o sebi i sli~nima Vladu{i} pi{e – njemu, izgleda, sada ne stvara utisak mu~nine,
kao obi~no.

2. Poststrukturalisti~ki novogovor
U zaklju~ku svoje studije Vladu{i} pi{e da je `elio izmjestiti vlastitu analizu iz poststru-
kturaliti~kog diskursa, kako bi izbjegao sljepilo za tu|u rije~ koja se unaprijed optu`uje da
krivotvori stvarnost. (345) Ipak, primjetno je da se ~esto slu`i poststrukturalisti~kim jezikom u
ozna~avanju pojava: „Upravo taj ~vor organizuje na prvi pogled nepovezane asocijacije u niz

177

AKT.indd 177 6/5/2013 7:02:28 PM

 SERBICA
zami{ljenih replika, ali kretanje koje }e se u tom dijalogu ostvariti ne donosi nikakvo zna~enje
(sic!). Time se potvr|uju re~i Gatarija i Deleza koji su u rizomskom pripovedanju videli mo-
gu}nost stvaranja svojevrsnog ’stanja ne-zna~enja’“ (188).
Vladu{i} `eli uma}i poststrukturalisti~kom diskursu, ali u interpretaciji Hiperborejaca vjeru-
je da dijalog mo`e donijeti „nikakvo zna~enje“, i da se time potvr|uju rije~i Gatarija i Deleza o
stanju ne-zna~enja. Ako je mogu}e da jedan dijalog donosi ne-zna~enje, kako je onda Crnjan-
ski iskazao bilo {ta; kako je mogu}e da je iskazao i negativan odnos prema Megalopolisu, {to
je glavna teza Vladu{i}eve studije.
Vladu{i} me|utim nastavlja sa svojim poststrukturalizmom: „Utopijsko ~itanje veza izme|u
naroda kod Crnjanskog je tako zapravo trag volje za mo}, koja toj volji ne stremi direktno, ve}
indirektno, te`e}i da je dekonstrui{e, ne samo tu geopoliti~ku opoziciju, ve} i binarnu opozi-
ciju samu po sebi – Sever/Jug, uhranjenost/neuhranjenost, priroda/kultura.“ (219) Vladu{i}
gleda Crnjanskijevo knji`evno djelo kao da je ovaj pisac neki dekonstrukcionist kojemu je cilj
razbijati nekakve geopoliti~ke opozicije; Vladu{i} ovdje ne mo`e vidjeti ni{ta drugo u tome
djelu osim pripisati mu nekoliko teoreti~kih deridijanskih fraza koje je usvojio. Otkud sada ovi
deridijanski tropi u jednoj studiji koja, kako je na po~etku iskazano, ne vjeruje u decentrira-
nost jer je ona iluzija? Otkud ovo u studiji ~iji se autor, kriti~an prema tzv. urbanim teorijama,
`elio izmjestiti iz poststrukturalisti~kog diskursa osporavaju}i ga ve} u uvodu svoje studije,
pozivaju}i se na npr. Nikolu Milo{evi}a?
Vladu{i} }e u sli~nom tonu nastaviti i u interpretaciji „Romana o Londonu“: „Deridijan-
skom terminologijom re~eno, identitet postaje nepokretnost u polju igre znakova na licu koja
sama ne u~estvuje u toj igri i upravo zato mo`e da je reguli{e.“ (304) Te{ko je razumjeti {ta
ovdje Vladu{i} htio ta~no re}i; ta re~enica je i pravopisno zbrkana. On se ovdje oslonio na
vrijednost nekoliko deridijanski tropa kao pojmove kojima se treba predstaviti ne{to, {to bi
trebali svi izrijekom razumjeti. On se pouzda u taj poststrukturalisti~ki `argon kao ustaljeni
i oko{tali jezik unutar akademske zajednice, i tu bi trebalo sada biti jasno {to neki identitet
postaje nepokretnost u polju igre. Kakve igre? Igre znakova na licu! [ta }emo mi sa tom igrom
znakova na licu? Ona, znate, ne u~estvuje u toj igri i upravo zato mo`e da je reguli{e. Sude}i
prema zamjenici `enskog roda „koja“ mi ne mo`emo ta~no prosuditi da li igra ne u~estvuje u
igri ili nepokretnost ne u~estvuje u igri. Logi~nije je, naravno, ako je to u pitanju nepokretnost!
Mo`da samo trebali ostati fascinirani ovom re~enicom ve} nakon njenog prvog ~lana kojim
nam je saop{teno da }e nam se ne{to deridijanski re}i!
O ~emu se zapravo radi? Vladu{i} uistinu rijetko sebi dozvoljava ovakve re~eni~ne konfu-
zije, one doista nisu ~este, ova studija je ispisana jednim korektnim akademskim registrom.
No ~injenica je da se na nekim presudnim mjestima Vladu{i} na nivou re~enice zbuni. Slje-
de}a re~enica koju }emo citirati mo`da }e nam pribli`iti Vladu{i}ev izbor da se u jednoj an-
tipoststrukturalisti~koj studiji koristi poststrukturalisti~kim `argonom; na jedan konfuzan i
nejasan na~in: „Stoga Megalopolis neprekidno nastoji da u sferi mi{ljenja ukine mogu}nost
ovog individualnog samoizuzimanja: u sferi metodologije to su: novi istoricizam, imagologija,
postkolonijalne studije. U sferi li~nih imena: Mi{el Fuko i Derida.“ (260) [ta se ovdje ho}e re}i?
Da li Vladu{i} `eli re}i da su metodi novog istoricizma, imagologije, postkolonijalnih studija
samoizuzeci iz diskursa Megalopolisa? To nam ne mogu jasno i sa sigurno{}u saop{titi ove ne-
dovr{ene re~enice koja gube dah iskasapljene ta~kama i dvota~kama. Ako je Vladu{i} stvarno
`elio re}i da su se ti metodi i te li~nosti samoizuzeli iz Megalopolisa, onda }e biti jasnije njego-
vo stalno referiranje na Fukoa i Deridu, ali }e na drugoj strani nedopustivo opovrgavati samog
sebe jer je, sjetimo se, pisao kako su upravo teorije novog istoricizma, imagologije i postkoloni-
jalnih studija stjeci{ta urbanog diskursa kojeg je o{tro kritikovao u uvodu. Kako bi onda one
sada mogle biti samoizuzetak iz Megalopolisa? Ako pak `eli re}i da se ove li~nosti i teorije nisu
izuzele iz diskursa Megalopolisa, onda je protivrje~no njegovo stalno referiranje na Fukoa i
Deridu u kritici Megalopolisa. Osim toga, otkud je sada po Vladu{i}u uop{te mogu} taj kon-
178

AKT.indd 178 6/5/2013 7:02:28 PM

 SERBICA
cept samoizuzimanja kada na str. 248. pi{e da je bijeg iz Megalopolisa nemogu}? Trebalo bi se
upitati: ko je pla}ao rad na znanju Fukoa i Deride? Zar to nije tako|er bio Megalopolis? To su
sve protivrje~ja ove studije.
Jedno je sigurno. Iako je nominalno proklamovao svoju antipoststrukturalisti~ku proveni-
jenciju, iako je kritikovao te teorije, Vladu{i} kao nau~nik nije imao dovoljno snage otrgnuti se
od pogleda na literaturu u svjetlu istih teorija. Ipak je on na univerzitetu – tom mjestu slobode
mi{ljenja – nau~io ~itati knjige, nau~io je tamo o njima govoriti, i sada tom akademskom apara-
tu vra}a dug, makar i nesvjesno. Da li je to potmulo dejstvo Megalopolisa? Vladu{i} u svojim
biografijama prije svega samog sebe poima kao knji`evnika, on je romansijer, docent je tek
– ka`e – u slobodno vrijeme, ali on ipak nije osjetio nikakvu averziju prema upotrebi jednog
teoreti~kog `argona. On nije ostao imun na taj `argon, na akademsko slaganje citata i re~enica,
on nema nikakav problem s tim, kao romansijer. Njemu nije smetalo da u takvom registru i
ritmu ispi{e svoju knjigu, kao {to ih konfekcijski ispisuju jo{ hiljadu takvih docenata na postju-
goslovenskim univerzitetima, zadr`avaju}i svoja radna mjesta, variraju}i ukrug pregr{t fraza
koje ne mogu re}i o literaturi ni{ta novo.

3. Postmodernizam i nacionalna knji`evnost

Vladu{i} odli~no kritikuje postmodernisti~ku knji`evnost. Ta kritika nije originalna, on sa-
mo ima dobar uvid u nju. On je s pravom vidio da postmodernizam svojim insistiranjem da
svijet ne postoji, svojim poricanjem svijeta i stvarnog, ulazi u kolaboraciju s mo}i. Pozivaju}i
se na Peki}a, on navodi da se svijet ne mo`e ni mijenjati, ako ne postoji. (43) On pronicljivo
primje}uje da je postmodernizam podudaran sa urbanim diskursom jer govori kako se do
istine pro{losti ne mo`e doprijeti: kako su onda mogu}a svjedo~anstva npr. o holokaustu?
Pita se s pravom Vladu{i}. (44) Vladu{i} sada kritikuje i Derridu progla{avaju}i njegovo djelo
„teorijskom poezijom“. On zamjera Derridi {to je nametnuo tezu da nema ni~eg izvan teksta,
to jest da nema nikakve veze izme|u stvarnog i teksta. (44) Nije li to sada zanimljivo, ta kritika
Deride? Vladu{i} primje}uje da je postmodernisti~ka knji`evnost preuzela zadatak da bude
puki reprezent prema drugim kulturama. Tako urbani diskurs koji reproducira tu knji`evnost
zadr`ava svoju moralnu superiornost i kosmopolitizam. Nestala je ideja o cjelini knji`evnosti
koja je bila iskazana u metafori knji`evne republike. (46) Isklju~eni su tradicionalni kriteriji
vrednovanja, i tako su nastale knji`evnosti manjina, u ime ~ega su poni{teni objektivni estet-
sko-spoznajni kriterijumi koji su dotada isklju~ivali iz kanona knji`evnost manjinskih grupa.
(47) Sada se vrednuje samo politi~ka reprezentativnost. Otuda se sve manje pa`nje obra}a na
estetske vrijednosti teksta. (202) Djelo postkolonijalne knji`evnosti je bolje {to je postkolonijal-
nije. Vladu{i} je ovdje upravu.
On pledira za estetsku relevantnost povezanu sa idejom knji`evne autonomije (202). Kri-
ti~ki anga`man subjekta je `rtvovan dogmati~nosti reprezentativne funkcije knji`evnosti.
(48) „Ali sa ukidanjem individualnosti autora ukidaju se i druge individualnosti: individu-
alnost `rtve, naprimjer, do koje je Ki{u bilo posebno stalo, jer sada smrt pojedinca ima svoj
zna~aj jedino u kontekstu grupe kojoj pripada: ona nije skandal ~ovje~anstva, jer ako nema
knji`evne republike, shva}ene kao cjelina, onda nema ni ~ove~anstva, a kada nema ~ove~an-
stva, nema ni individualnosti, a kada individualnost nema vrednost, ni{ta nas ne spre~ava
da se upustimo u kona~na re{enja.“ (48) Prema Vladu{i}u, tome zastra{uju}em antihumani-
zmu urbanog diskursa valja se suprotstaviti. Kako? Tako {to se tome urbanom diskursu valja
pribli`iti „izokola, iz ugla ne~ega {to nastaje naspram njega“ (51). Vladu{i} }e to poku{ati na
osnovu slike svijeta kakvu konstitui{e Milo{ Crnjanski, zato {to u toj slici jo{ uvijek ima ne{to
od Realnog, na osnovu ~ega Vladu{i} ponovo kritikuje Deridu koji je tvrdio da nema (51).
Sliku svijeta Vladu{i} shvata kao osobito tuma~enje svijeta, kao sliku koja pokazuje ono {to
drugi diskursi ne mogu vidjeti, i u tome je politika knji`evnosti (53). U umjetni~kim opusi-

179

AKT.indd 179 6/5/2013 7:02:28 PM

 SERBICA
ma se razvija, kao film, jedna li~na epoha li~nosti pisca u kome se sudaraju ~itave istorijske
epohe, i u toj dinami~nosti mi mo`emo prepoznati i anticipaciju budu}nosti. Taj metod je
Vladu{i}eva alternativa.
Kako ga on ostvaruje u studiji? Vidjeli smo maloprije da se u kritici manjinske postmoder-
nisti~ke knji`evnosti Vladu{i} oslonio na Ki{a, ta~nije na onaj Ki{ev op{tepoznati citat u kome
on proklamuje svoj prezir prema svim vrstama manjinske knji`evnosti, prema knji`evnosti
bilo koje manjine: seksualne, etni~ke, politi~ke. To treba zapamtiti. U svojoj kritici postmo-
dernisti~ke knji`evnosti Vladu{i} je u jednom trenutku zastao. On je napisao da se njegova
kritika postmodernizma ne odnosi na najbolja postmodernisti~ka djela, kakvo je naprimjer
„Hazarski re~nik“ Milorada Pavi}a. Za{to? Jer je u tom djelu poeti~ki subjekt, stari majstor, iz-
gradio svoju spolja{nost u onosu na postmodernisti~ki diskurs. Kako? Prije svega zbog jedne
Pavi}eve ideje. Koje? „Nestanak jednog naroda (Hazara, Srba, bilo kog malog naroda) odla`e
se seobom tekstova o njima, zahvaljuju}i ~asnim i pouzdanim ~itaocima.“ (43) Vladu{i} eviden-
tno pledira za nacionalnu knji`evnost. Ovaj docent se ne bi upu{tao u kritiku najva`nijeg pos-
tmodernisti~kog pisca u srpskoj knji`evnosti, na njega se njegova kritika postmodernizma ne
odnosi. Vladu{i} }e u smislu nacionalnog koncepta i poantirati u tuma~enju Crnjanskijevog
odnosa prema Beogradu, u kome }e prona}i i naglasiti tradicionalne vrijednosti: ~ast, ljubav
prema dr`avi, oficirski vojni etos. Crnjanski }e, ka`e Vladu{i}, u svojim tekstovima o Beogra-
du,izmiriti prestonicu i Megalopolis, tradicionalne i moderne vrijednosti. (335-336) Kako je to
najednom mogu}e kad je Vladu{i} pisao o pogubnim mehanizmima Megalopolisa koji sve
obuzima? Je li to ne va`e proturje~ja kada treba smisliti neki koncept u korist samoinspirisanja
vlastitog naroda?
Trebamo li se sada vratiti na Ki{a i njegov odnos prema nacionalnoj knji`evnosti, otkuda je
Vladu{i} malo~as krenuo? Kako bi sam Vladu{i} rekao: sada u njegovoj studiji ne postoji jedan
jezik knji`evnosti, nego se taj prostor re`e razli~itim diskursima, ali ne samo manjinskim, nego
i onim nacionalne knji`evnosti! Jesu li prema njegovom konceptu pisci va`ni u kontekstu gru-
pe kojoj pripadaju? Je li sada to Vladu{i} ho}e re}i?
Za{to su ustvari Vladu{i}u zna~ajni Crnjanskijevi tekstovi? Povodom „Irisa Berlina“ Vladu-
{i} }e napisati da je taj tekst va`an zato {to „omogu}ava da sagledamo nastajanje Megalopo-
lisa, da osetimo to nastajanje pre nego {to se Megalopolis zaokru`i u urbanom diskursu koji
}e konstruisati jednu sliku sveta u ~ujem centru }e se, kao temelj oko koga se sve kre}e, na}i
upravo Megalopolis.“ (140) Dakle, Vladu{i}, kao pobornik estetske autonomije, Crnjanskije-
va djela ~ita u svjetlu svoje politi~ke teorije, svoje preokupacije Megalopolisom. Crnjanski je
va`an zato {to mo`emo nau~iti kako nastaje Megalopolis. Nije li to ona ideolo{ka utilitarnost
protiv koje Vladu{i} toliko pi{e? Vladu{i} se gnu{ao reprezentacije, on je tu partikularnost
maloprije izjedna~io sa antihumanizmom, a Crnjanskog cijelo vrijeme tretira kao najva`ni-
jeg nacionalnog pisca koji vidi floskule kojim urbani diskurs prijeti nacionalnom identitetu:
dakle, njegova djela su va`na zato {to su politi~ki reprezentativna! Njegova djela su va`na u
kontekstu grupe kojoj Crnjanski pripada, on nije va`an kao pisac. Vladu{i} spo~itava urbanim
teorijama ideologizaciju knji`evnosti, a sam sa Crnjanskim radi isto, svode}i njegova djela
na jednu teoreti~ku ideolo{ku akrobatiku koja ispunjava sva Vladu{i}eva kriti~ka o~ekivanja.
Kao da je Crnjanski svoja djela napisao zato {to }e Vladu{i}u po~etkom 21. vijeka naumpasti
da urni{e Megalopolis! On pi{e, naprimjer ovako: „U Romanu o Londonu je mogu}e uo~iti
tragove i mikroplanove vr{enja biopoliti~ke vlasti“ (250) Vladu{i} u svojoj opsjednutosti Me-
galopolisom ostaje slijep za sve nijanse unutar Crnjanskijeva djela, on tu strukturu navla~i da
bi odgovorili onome {to njegova teorijski maniheizam potrebuje; on samo pobrojava mikro- i
makroplanove politike koja njega interesuje. On }e Crnjanskijeva djela u tom smjeru i falsi-
fikovati, i to }emo vidjeti na primjeru „Romana o Londonu“. U dobrom maniru poststruktu-
ralisti~kih teorija, Vladu{i} ostaje slijep i za Crnjanskijeve postupke, on ne vidi na~in na koji
je Crnjanski rekao izvjesne stvari, pa i te o Megalopolisu; on ne vidi ni{ta drugo osim Mega-
180

AKT.indd 180 6/5/2013 7:02:28 PM

 SERBICA
lopolisa. On je spo~itavao novim teorijama izostanak estetskih kriterijuma. Da li ih zadr`ava
on? On ne vrednuje ni{ta od Crnjanskog, i sasvim je normalno {to je iz njegovog razglabanja
izostao naprimjer putopis „Ljubav u Toskani“ koji je nekoliko puta estetski vrijedniji od „Irisa
Berlina“. Za{to? Zato {to u „Ljubavi u Toskani“ nema najva`nije Vladu{i}eve preokupacije
kroz koju ~ita knji`evnost, kao kroz klju~aonicu – tu nema Megalopolisa! Susljedno tome, Vla-
du{i}eva kritika postmodernizma i kritike koja je afirmisala tu knji`evnost u najmanju ruku
jeste nedosljedna i neujedna~ena; ona je samo poslu`ila da se deklarativno napravi otklon
od te dominante, u ime afirmacije nacionalnog koncepta radi ~ega se ni{ta manje nije te`ilo
partikularnosti i ideologizaciji literature. Vladu{i} se tako samo priklju~io na dominantne ten-
dencije u nauci o knji`evnosti.

4. Moral, biopolitika i suverena vlast

Megalopolis karakterizira izvjesno licemjerje jer se unutar njega neprestano insistira na
pacifisti~koj, nadnacionalnoj, kosmopolitskoj poziciji izvan svih raznovrsnosti i opozicija, {to
je dodatno garnirano retori~nom odurnom autoviktimizacijom o ugro`enosti hibridnog iden-
titeta. (182) Me|utim, nagla{ava Vladu{i}, niz podjela, zaklju~avanja boljih kvartova, pred
najezdom beskorisnih stanovnika, dokazuje nam da nije na djelu nikakva neutralizacija iden-
titeta, nego ja~anje opozicija koje ne mogu biti svedene na miroljubive postmoderne razlike.
(183) Vladu{i} osu|uje ja~anje svih opozicija. U Megalopolisu se gra|ani bore za pre`ivljava-
nju, ignori{u}i svaku brigu za drugog, dok je jedan od motiva nacionalnog osje}anja ~ovjeka
„upravo izostanak indiferentnosti prema drugim u prostornom i vremenskom smislu bliskim
ljudima.“ (110) Da li nacionalno osje}anje podrazumijeva i brigu za drugog koji nije „blizak“
u prostornom i vremenskom smislu, to Vladu{i} ne eksplicira, a to je glavni problem Megalo-
polisa. Nacionalno osje}anje samo po sebi upravo donosi to ja~anje opozicija na kojemu je
Vladu{i} toliko insistirao moralisti~ki kritikuju}i Megalopolis. To ja~anje identitarnih opozicija
jeste, prema najnovijim marksistima koje Vladu{i} stalno evocira, i glavna poluga u ostvarenju
klasne nejednakosti u Megalopolisima. Vladu{i} pokazuje da nije ni dosljedan moralizator,
da i u tom smislu studija ima pukotina, {to donosi njegova tolerantnost prema nacional-kon-
ceptu. A to moralizatorstvo koje usmjerava prema Megalopolisu jeste jedna od najizrazitijih
tendencija ove studije, i morala bi biti koherentna.
Vladu{i} }e sli~nu nedosljednost pokazati i u toku evociranja Fukoove distinkcije suverene
vlasti i biopolitike. „’Suverena vlast je ubijala i pu{tala ljude da `ive. Sada se pojavljuje vlast
koju bih nazvao vlast regulacije, koja se, nasuprot tome, sastoji u davanju `ivota i pu{tanju
ljudi da umru.’ Linija razlikovanja onih koji treba dati `ivot (tj. odr`ati ih u `ivotu) i onih koje
treba pustiti da umru, po Fukou odre|uje rasizam… Ve{ta~ki virus koji bi bio tako pode{en
da mu jedna ’ni`a’ grupa ljudi bude podlo`nija od druge ’vi{e’ bio bi savr{en mehanizam
vlasti, ali uz napomenu: on bi pre mogao biti opisan kao ubijanje, nego kao pu{tanje drugih
da umru. Tako bi se pokazalo da je bio-vlast nastavak suverene vlasti drugim sredstvima. “
(249-250) Vladu{i} dobro izvodi stvari, i on je prema Fukoou pokazao da biopolitika, kao tota-
litarnost Megalopolisa, proizlazi iz suverene vlasti koja je bila obilje`je dvadesetovjekovnih
fa{izama i nacionalizama. Naravno, kao svaki pravi fukoovac, Vladu{i} pravi kriti~ki otklon
i od jedne i od druge opcije primje}uju}i sli~ne strategije likvidacije ljudi. On tu moralizira,
akademski.
Da li on taj i takav stav u punoj razvedenosti ostvaruje u metodi svoje studije? To }emo
sada vidjeti. Jasno je da osnov njegove studije predstavlja kritika biopolitike u Megalopolisu,
u tom svjetlu on analizira i „Roman u Londonu“. On }e se naprimjer s pravom obru{iti na
tezu Kevina Robinsona prema kojoj je London grad koji se izdi`e iznad svih antagonizama;
Vladu{i} tu jasno argumentira mehanizme biopolitike i klasne sukobe kojim London kao

181

AKT.indd 181 6/5/2013 7:02:28 PM

 SERBICA
Megalopolis pu{ta izvjesne ljude da umru. (37) Kakav je njegov stav, me|utim, prema meha-
nizmima suverene vlasti? To bi trebalo provjeriti. U uvodu svoje studije Vladu{i} u fusnoti
montira jedan memoarski segment: tu prepri~ava sekvencu iz svojih studentskih dana deve-
desetih godina pro{log stolje}a, pri~icu o poznaniku koji je svoju namjeru da napusti Srbiju
pravdao moralnim razlozima – govorio je da ne mo`e ostati u zemlji koja je drugima nanijela
toliko zla. Vladu{i} pi{e da ga je takav stav beskrajno zabavljao jer bi tog poznanika njegovi
razlozi mogli odvesti u Banglade{, moralno superiornu zemlju, bar kada je u pitanju odnos
prema drugima. (33-34) [ta se ovim `eli re}i? O~igledno se aludira na vlast koja vladala Srbi-
jom devedesetih godina, koja je izvr{ila neke zlo~ine, i Vladu{i}ev poznanik je osjetljiv na to.
Kako se Vladu{i} postavlja prema tome? On tu pojavu opu{teno, zabavljaju}i se, karakteri{e
kao jednu sveprisutnost, on tome pristupa relativisti~ki: koristi svoju mogu}nost da bude i
ovdje i tamo, jer koja to dr`ava nije nanijela zlo drugima, osim Banglade{a, moralno supe-
riorne zemlje. Sada ovakav stav prema jednoj suverenoj vlasti treba odmjeriti u odnosu na
jaku kriti~ku distancu koju je Vladu{i} zauzeo prema npr. Londonu. Kevin Robinson bi na
njegovo ustrajno dokazivanje likvidacije ljudi mehanizmima biopolitike mogao odgovoriti:
ali koji to Megalopolis ne koristi te mehanizme? Oti|ite, molim vas, u Megalopolis koji ne
likvidira ljude!
[ta se de{ava? Konkretno, Vladu{i} se oglu{uje na jednak kriti~ki odnos i prema suvere-
noj vlasti i biopolitici za koji se prethodno bio zalo`io. Koji je prethodno samom sebi zadao
metodolo{ki se obavezav{i. Sada se najednom otkriva da taj odnos nije ravnopravan u njego-
voj studiji. A prethodno su bile dovedene u vezu politika koja ubija ljude (suverena vlast) i
politiku koja te ljude pu{ta da umru (biopolitika). Neravnopravnost ovog odnosa vidi se i u
diskrepanciji izme|u njegovog kriti~kog odnosa prema Prvom svjetskom ratu koji je pored
tehnoekstati~nosti (Vladu{i}) donio i jednu ekstazu nacionalnog identiteta, i njegovog pledi-
ranja za ideje o nacionalnoj samoinspiraciji i nacionalnoj eliti; njegovog zalaganja za koncept
nacionalne knji`evnosti, u okvirima iste studije.
Mi nismo dalje zainteresovani za analizu stavova koje prema postjugoslovenskim do-
ga|anjima devedesetih godina ima Vladu{i} kao intelektualac. Nas to ne interesuje. Mi se
sada dr`imo okvira njegove studije. Mi sada samo vidimo da je Vladu{i} jo{ jednom u proti-
vrje~ju sa samim sobom, sude}i prema dva razli~ito intonirana impulsa prema suverenoj vlasti
i biopolitici, koje je prethodno bio deklarativno povezao. To je samo jo{ jedan argument u ko-
rist teze o izvjesnoj koncepcijskoj razdrtosti te studije, o protivrje~jima koje Vladu{i} namire
samom sebi upornim insistiranjem na odre|enim principima, i iznevjerevanjem istih kada se
uka`e potreba u nametanju nacional-koncepta.

6. Napoleon, spomenici i „Roman o Londonu“

Vladu{i} je svojoj studiji ispisao jednu zanimljivu interpretaciju „Romana o Londonu“. On
je tu jo{ jednom iskazao karakter svog metoda u punoj datosti. To se prije svega odnosi na tu-
ma~enje Rjepninovog odnosa prema spomenicima. To nije ~udno, jer je Vladu{i} prethodno
definisao spomenike, prema Elijadeu, kao ta~ku u gradu u kojoj se doga|a nacionalna hijero-
fanija, to je polje ispoljavanja nacionalnog u gradu. (138)
I sada nekako valja protuma~iti taj Rjepninov patolo{ki bijes protiv spomenika koji je u
tom ruskom junkeru izazvao `ivot proveden po evropskim gradovima; to je bijes i protiv „po-
beda u pro{losti, kao i protiv velikana ~ove~anstva, i pojedinih naroda u pro{losti – iako je i
sam, stalno, u svojoj pro{losti `iveo. Sa nekim, prezrivim, osmehom bio je postao neprijatelj
svih takvih spomenika u svetu. Ose}ao je da, pod uticajem tih spomenika, on, i `ive ljudi, a
naro~ito na vrhu dru{tva i dr`ava, sve ~e{}e, vidi, kako iskrivljenih ruku, sabalja, glava, kao na-
kaze, koje mlataraju, stalno, rukama, a stoje raskre~enim nogama, pa ne{to vi~u i deklamuju.

182

AKT.indd 182 6/5/2013 7:02:28 PM

 SERBICA
“ (Roman o Londonu, Nolit, Beograd, 1983, str. 234) [ta }e re}i Vladu{i} na ovaj bijes Rjepnina
koji umnogome ima veze sa krajnjim zna~enjem romana, barem u smislu koji prevashodno
zanima Vladu{i}a? Njemu su spomenici va`ni.
On }e napisati: „Precizna odrednica ’gradovi’, a ne zemlje ili dr`ave, ~ini se razumljiva, jer
se ovde ne govori o pro{losti kao takvoj, ve} upravo protiv spomenika pro{losti koji se nalaze
u gradovima. Kao centri politi~ke mo}i, gradovi postaju mesta karikaturalnog spoja izme|u
bezimenih spomenika i bezimenih ljudi sa vrha dr`ave. Pa kome pripadaju svi ti bezimeni
spomenici? Ako su spomenici bezimeni oni su i besmisleni, jer spomenik slavi ime, a ne be-
zimenost. Bezimeni, besmisleni spomenici mogu biti samo pohvala onome ko je obesmislio
pro{lost, onome ko je u~inio da imena koja su je ~uvala padnu u zaborav, a to je Napoleon.“
(264) [ta se ovdje dogodilo? To {to je Crnjanski napisao jednu literarno `ivlju i ta~niju odredni-
cu gradovi, to {to je napisao da je Rjepnin `ivio po odre|enim gradovima, kao {to uostalom
i u romanu `ivi u Londonu, pa je to onda „Roman u Londonu“, a nije napisao da je `ivio po
dr`avama i zemljama, {to bi bila jedna nevjerljiva i mutna literarna konstrukcija, kao {to je
sada neuvjerljiva sva Vladu{i}eva argumentacija, ovaj docent je iskoristio da bi nam prikazao
tobo`nji antimegalopoliski kriti~ki naboj Crnjanskog, njegovu kritiku bezimenih spomenika,
samo besmislenih spomenika koji su pohvala onome koji je uni{tio pro{lost. Crnjanski ne kri-
tikuje pro{lost kao takvu, uvjerava nas Vladu{i}, on samo kritikuje spomenike pro{losti koji
se nalaze u gradovima. Pardon, u Megalopolisima! ^udno je da nije Crnjanski napisao da su
u njegovom junaku bijes izazivali samo spomenici koji se nalaze u Megalopolisu! Vladu{i}
pre{u}uje da u Rjepninu isti bijes izazivaju velikani ~ovje~anstva, pobjede u pro{losti, narodi
u pro{losti. Svi takvi spomenici na svijetu!
Vladu{i} }e, me|utim, cijelu analizu u istom tonu pro{iriti i na Rjepninov obra~un sa Napo-
leonom u pretposljednjem poglavlju romana. I tu }e, tobo`e, Napoleon biti simbol Megalopoli-
sa. Otkud to? On }e Rjepninovu simpatiju prema Velingtonu kao Napoloenovom protivniku
iskoristiti kao Crnjanskijev mig simpatije u korist nacionalne armije. „Tako se izme|u Velingto-
na i ruske (sovjetske) armije stvara jedna ~udna veza oli~ena u crvenoj boji koja simbolizuje
obe armije. Ta veza je mogu}a, jer obe armije, i ruska i Velingtonova, simbolizuje vojni~ki
sklop vrednosti, za razliku i od Napoleona, ~ija je hipertrofirana pokretljivost zapravo simbol
Megalopolisa.“ (328) Veza je jasna: London i Napoleona povezuje pokretljivost, to je dovoljan
argument da se oni u jednoj interpretaciji ovako presudno pove`u! Prema citiranoj re~enici,
Napoleon uop{te ne simbolizuje vojni~ki sklop vrednosti! Vladu{i}u }e se u ovom interpreta-
torskom zanosu jo{ i vi{e ukazivati tajne simboli~ke veze: crvene mundire ruske i sovjetske
vojske on }e ~ak povezati i sa crvenim gunjevima srpske vojske koje ona nosi u „Drugoj knjizi
Seoba“. (328) To je ve} nacionalna egzaltiranost koju Vladu{i} u ovoj studiji rijetko sebi dozvo-
ljava! To je potpuno subjektivna projekcija. On u „Romanu“ ne vidi ni ta~nu funkciju Rjepni-
nove odu{evljenosti sovjetskom vojskom.
O ~emu se zapravo radi, otkud to odu{evljenje Rjepnina za Velingtona? Vladu{i} ovaj ro-
man ne promatra vi{e kao knji`evno djelo, i on ne mo`e vidjeti udio te Rjepninove simpatije
u motiviranju i uvjerljivosti njegova lika. Rjepnin je vojnik, i sigurno je da bi on bio nevjerljiv
lik da se odjednom obru{i na sve vojni~ko. Crnjanski s raznih strana motivi{e to odu{evljenje
Velingtonom, u ime uvjerljivosti. Vladu{i} konstrui{e nacionalnu vrijednost takvog odnosa i
spaja nespojivo kako bi dokazao svoje politi~ke teorije! Vladu{i} navodi da je Rjepnin lik ko-
jim dominira nostalgija, apsolutni identitet, odanost nacionalnom i porodi~nom identitetu. To
je ta~no. Ali Vladu{i} {uti o postepenom obesmi{ljavanju takvog profila, kako roman odmi~e,
o izgubljenim iluzijama, o nijansama koje nam Crnjanski sugerira zapa`anjima Rjepninovim.
On ne primje}uje kod Rjepnina povremene nacionalne resentimane koje se sve vi{e sti{avaju
i obesmi{ljavaju kako njegov `ivot ide kraju. Krajnja konsekvenca prevazila`enja i osporava-
nja takvog identiteta bi}e upravo krajnji obra~un Rjepnina sa Napoleonom. Jo{ jedna nijansa
u tom smislu je Rjepninovo odu{evljenje generalicom Barsutovom, koja je dugo u romanu
183

AKT.indd 183 6/5/2013 7:02:29 PM

 SERBICA
jedina `ena, pored Na|e, koju Rjepnin rado vi|a; on sudi po njenom govoru i izgledu i nika-
ko ne mo`e da povjeruje da ona nije Ruskinja. To ga ~ak pomali i sabla`njava. Taj jedan od
najljep{ih i najzagonetnijih Crnjanskijevih likova Vladu{i} }e kasnije svrstati me|u likove ~iji
je identitet fasada: „fasada upu}uje na povr{nost ispod koje nema ni~eg.“ (289) Argument je
to {to generalica govori aristokratskom verzijom ruskog jezika koja se vi{e ne govori, {to je u
Crnjanskijevom romanu napisano sa funkcijom sasvim druga~ijom u odnosu na ono {to je
Vladu{i} umislio! To on ne mo`e vidjeti u sljepilu svog ideologizacijskog pristupa knji`evnos-
ti. Ne}emo se vi{e upu{tati u problematiziranje banalnosti na koje Vladu{i}a navodi njegov
teorijski maniheizam!
Vladu{i}u je va`no da Crnjanski kritikuje Megalopolis, i on brojne odlomke vidi samo u
tom svjetlu. Crnjanski }e napisati: „Niti Engleska pripada Englezima, ni London onima koji
su ro|eni u njemu, ni Rusija njemu iako je toliko voli. Prolaze kroz njih i to je sve.“ (253) Vla-
du{i} }e tuma~iti: „Problem nepripadnosti, odnosno tog simboli~kog besku}ni{tva prenosi se,
dakle, na naj{iri plan, plan megalopolisa koji, za razliku od prestonice, ne pripada onim koji
u njoj `ive.“ (241) Ponovo ima tu malo pravopisne konfuzije! Trebalo je pisati: onim koji u nje-
mu `ive! No o~evidnija je falsifikacija iskaza Crnjanskog: on tu lijepo pi{e da ni Engleska ne
pripada Englezima, ni Rusija Rjepninu, sada ~ak upotrebljava nazive zemalja a ne gradova,
a Vladu{i} tu svejedno vidi kako Crnjanski besku}ni{tvo uzdi`e na plan, ~ega li nego, opet
Megalopolisa.
Ta }e se tendencija, kako poglavlje o Romanu bude odmicalo, polako pretvarati u pravu
maniju. Crnjanski pi{e: „U devet se slu{aju vijesti, a zatim odsvira engleska himna. A posle se
odlazi na sprat da se spava. Mu`evi i `ene le`u u postelju mirno, jedno pored drugog, kao {to
}e le`ati u grobu.“ Vladu{i} tuma~i: „Pomen engleske himne u nizanju radnji koje su osen~ene
smr}u, simboli~no ukazuju i na prelom o kome je ve} bilo re~i: grad kao nacionalna prestonica
lagano umire u kolote~ini himne koja se ponavlja. Himna, kao nacionalna oznaka Londona,
zauzima periferiju Londona. U centru ima mesta za Napoleona.“ (271) Jasno je da je ovdje po-
minjanje himne kod Crnjanskog u funkciji pribli`avanja jedne gra|anske atmosfere u~malos-
ti, jedne isprazne ritualnosti, kao {to je to i tiho svakove~ernje lijeganje supru`nika. Vladu{i},
osjetljiv na sva dr`avna obilje`ja, taj simbol himne `eli spasiti pripisuju}i ga periferiji koja jo{
uvijek ima obilje`ja prestonice. On odbacuje sve ironi~ne `aoke Crnjanskog. Mo`da Crnjanski
kritikuje London zato {to ne pu{ta himnu u centru, gdje se nevjerovatnim teorijskim Vladu-
{i}evim hologramiranjem na{ao Napoleon?!
Potonji odlomak }e Vladu{i} jo{ grotesknije upotrijebiti u poglavlju o seksualitetu u „Ro-
manu o Londonu“. Tamo Vladu{i} pi{e: „Sli~no kao {to se se na primeru kontrasta izme|u
starog Jevrejina i vesele gomile novih ljudi pokazalo da je moderna partikularna, odnosno
da velegrad nije homogeni prostor koji objedinjuje sve gra|ane, tako se i ovde pokazuje da
u Romanu o Londonu postoji korenita razlika izme|u dru{tvene periferije Londona, koja ide
na spavanje sa vlastitim partnerom/partnericom uz zvuke engleske himne i dru{tvenog cen-
tra ~iji su seksualni afiniteti i preferencijali transnacionalni“ (278) Prvo: otkud Vladu{i} zna
da seksualitet partnera koji lije`u na periferiji nije „transnacionalan“ kad o tome Crnjanski ne
govori? Zato {to partneri lije`u uz zvuke himne, to mo`da uti~e na jednonacionalnost njihova
seksualiteta! Drugo: koja je razlika izme|u internacionalnog i jednonacionalnog seksualiteta?
Crnjanski je napisao da na periferiji „mu`evi i `ene le`u u postelju mirno, jedno pored dru-
gog, kao {to }e le`ati u grobu“. Je li to Crnjanski jednonacionalni seksualitet poredi, prema
Vladu{i}u, sa le`anjem u grobu? To ni u kojem slu~aju nije tako. Radi se samo o tome da,
kritikuju}i gra|ansku u~malost na periferiji, Crnjanski ustvari ironi~no tretira brak. On uop-
{te, dakle, nema u vidu nekakvu transnacionalnost i jednonacionalnost seksualiteta, {to mu
Vladu{i} u svome docentskom interpretativnom zanosu u~itava. Jo{ manje ima u vidu razliku
periferijskog i seksualiteta centra, Megalopolisa! Tako da nije ta~na ni Vladu{i}eva tvrdnja
da Crnjanski kritikuje neograni~eni promiskuitet zato {to dezintegri{e „bra~nu zajednicu kao
184

AKT.indd 184 6/5/2013 7:02:29 PM

 SERBICA
simbol vrednosti zajedni~ke pro{losti mu{karca i `ene“ (279). Crnjanski, vidjeli smo, ironizira
i brak; a njegovo kriti~ko osvjetljavanje merkantilnosti seksa druga~ije je prirode u odnosu
kako se to pri~inilo Vladu{i}u. To nema nikakve veze sa politi~kim opozicijama Megalopolisa
i prijestonice koje Vladu{i} nasilno uspostavlja! Sve te ljubavne odnose Crnjanski nijansira u
brojnim uobli~enim slu~ajevima, u Rjepninovom odnosu sa gospo|om Krilov, u seksualnoj ve-
zi lejdi Park ponajbolje, gdje se nevjernost i „promiskuitet“ konstitui{u kao vjernost bra~nom
partneru, ali za sve te valere i tu dijalektiku koju Crnjanski uspostavlja Vladu{i} }e ostati slijep!
I on to nije mogao pro~itati u svom ideolo{kom zanosu.3
Vladu{i} }e i kraj „Romana o Londonu“ protuma~iti kao pravi postjugoslovenski docent.
[ta }e to on tamo napisati? On ka`e da je Crnjanski na kraju uspostavio „metafizi~ku vertika-
lu“: „Ta najvi{a ta~ka pri~e sugerisana je i pojavom zvezde kao poslednje re~i romana u okviru
komparacije koja svetlost svetionika upore|uje sa svetlo{}u zvezde.“ (331) Na osnovu ~ega,
dakle, ovo Vladu{i} tvrdi? Na osnovu posljednje re~enice u romanu koja dolazi nakon samo-
ubistva Rjepninovog: „Samo je sa svetionika, na visini te velike stene, kojom se park zavr{avao
treperila, jedne svetlost, cele no}i, trepetom, kao da, tu, zemlja pokazuje neku zvezdu“ (360)
Na osnovu jedne ironi~no upotrijebljene figure koja ima cilj dati jo{ besmisleniju dimenziju
Rjepninovom samoubistvu, na osnovu te zvijezde kojom }e bljesnuti Tehnika oli~ena u svjeti-
oniku, Vladu{i} }e profesorski benevolentno na kraju ~itaoce politi sosom svoje humanisti~ke
apoteoze navev{i da ta zvijezda „spu{tena na zemlji, umesto uspinjanja od zemlje ka nebu
svedo~i o jednoj druga~ijoj vertikali, vertikali koja se konstitui{e dizanjem zemlje upravo ona-
ko kako to savetuje Velingtonova pobeda nad Napoleonom. Zvezda koja se pojavljuje kao
svetlost svetionika, dakle kao horizontalna, a ne vertikalna svetlost, ukazuje na napor da se
urbana horizontala humanizuje. Svetlost svetionika jeste ono {to je preostalo od spasa Fausta i
uspinjanja Dantea: to je posljednji znak ljudskosti koja vi{e ne mo`e da se pozove na nebo, pa
tako ostaje nema i gotovo slepa u mraku Megalopolisa. Svetlost svetionika ukazuje otuda da
je Rjepninova smrt bila ipak ljudska smrt, i da, ozna~ena svetlo{}u neke nemoderne, dakle ar-
hajske ljudskosti, ona nije uzaludna.“ (334) Vladu{i} ovom interpretacijom humanizuje urbane
vertikale! On vjeruje u svetionik kao posljednji znak neke arhajske ljudskosti! To sve ima veze
sa podizanjem Velingtonove vojske! Naravno, Vladu{i} ima pravo na svoje petpara~ke izljeve
militantnog humanizma, to mu je dopu{teno, ali su oni gnusniji tim vi{e {to ih on pripisuje je-
dnom od najpesimisti~nijih evropskih pisaca, Milo{u Crnjanskom, i to na kraju jednog romana
koji ne ostavlja nikakvu nadu! Ovakvu interpretaciju kraja „Romana o Londonu“ najavilo je
ve} njegovo pogre{no shvatanje sumatraizma: on je u tome poeti~kom konceptu prepoznavao
~udesnu energiju li~nosti koja na tome konceptu insistira (332). Treba li ovdje govoriti o tome
koliko je rat provalio u sumatraizam, koliko je hinjenja jednog bespomo}nog subjekta u uspos-
tavljanju tih ~udesnih veza, koliko se ironi~no{}u te utjehe nagla{ava ludilo i groza stvarnosti.
Koliko je tu crnog humora: gospodo, smije{ite se, neko }e na Sumatri to osjetiti! Mno{tvo ubi-
jenih i neke zlatne, crvene, mlade {ume; ubijanje i sloboda u plavetnilu neba; sanjarija umje-
tnosti i radost klanja; smradna, va{ljiva, derna kasarna i zaljubljenost u vode i drve}e; i bolje
stolje}e koje uvijek dolazi.4 To ironi~no hinjenje sklada ne mo`e prepoznati stalna profesorska
`udnja za optimizmom i utjehom! Oni to shvataju bukvalno, i to su onda interpretativne gro-
teske. Otud nije ~udno da je Vladu{i} u sli~nom smislu pro~itao i „Roman o Londonu“.
Na po~etku interpretacije Vladu{i} je istaknuo svoje uvjerenje da izme|u razli~itih ~itanja
ne treba voditi tihi rat za nadmo}, putanje raznih ~itanja su razli~ite, razna ~itanja su neupore-
diva, nije se nu`no opredjeljivati za jedno ili drugo, nego ih zadr`ati u horizontu teksta (239).
To sve Vladu{i} misli u najboljem duhu poststrukturalisti~kih teorija. Tako bi mo`da trebala bi-
ti dopustiva i njegova interpretacija. Oglu{iv{i se na manire i dobar takt Megalopolisa, nakon
{to smo provjerili njegove sudove u samom tekstu, mi mo`emo sada sasvim neakademski
zaklju~iti da Vladu{i}evo ~itanje „Romana o Londonu“ nije nikakvo ~itanje, nego najobi~nija
mistifikacija i falsifikovanje literature.
185

AKT.indd 185 6/5/2013 7:02:29 PM

 SERBICA
7. Zaklju~ak: romantizam i nacija
Vidjeli smo da Vladu{i} kritikuje „nadnacionalnu strukturu civilizacije“ zato {to unutar se-
be nije li{ena svake hijerarhije (266). U tome moralizatorskom zamahu nije dosljedan, kao da
kona~na nacional-rje{enja ne podrazumijevaju izvjesnu hijerahiju. Kao da ta nadnacionalna
struktura ne podrazumijeva i izvjesnu nacionalnu konstituisanost unutar sebe. To i Vladu{i}
zna: jer na po~etku, vidjeli smo, govori o samo „nominalno transnacionalnim“ korporativnim
ra~unima. Vladu{i} koristi Crnjanskijevo djelo da bi potkrijepio svoju tezu o romanti~arskom
kosmopolitizmu kojim se prijestonice ponovo uvezuje sa dr`avama (261). Taj kosmopolitizam
je opreka hibridnom identitetu i raskorijenjenosti koju name}e Megalopolis. Poeti~ka struktu-
ra koja dokazuje taj Crnjanskijev kosmopolitizam je navodno sumatraizam kojim se povezuju
razli~iti prostori i narodi, nadilaze nacionalne granice, prema Vladu{i}u (260). No Vladu{i}
ignorira ~injenicu da sumatraizam nije usmjeren ka prevazila`enju nekakvih granica i spaja-
nju naroda, to je jedan literarni koncept, djelotvoran samo u okviru date literarne konstrukci-
je, on svojim dejstvenim namjerama stoji izvan tih teorijskih apstrakcija. Vladu{i} opet misli
knji`evnost utilitarno. Sumatraizam stoji protiv svog tog nedostojnog teoreti~kog pletenja, on
nema nikakve veze sa razdvajanjima i spajanjima naroda i zemalja, prijestonica i dr`ava, on
nema nikakve veze sa dekonstruisanjem urbanih diskursa i Megalopolisa, to nema nikakve ve-
ze sa funkcijom koju sumatraizam ima u djelima Crnjanskog. On uop{te nije usmjeren u tom
smislu; ta evociranja razli~itih prostora i gradova nisu uop{te upotrijebljena doslovno, kako
misli Vladu{i}. Oni su tek ilustracija, metonimija. Sumatraizam je prije svega anacionalan. To
je naprimjer o~igledno na osnovu scene iz „Dnevnika o ^arnojevi~u“ (kojeg Vladu{i} apsolu-
tno ignori{e, iako ho}e poimati Crnjanskijev opus) u kome sve}enik tjera ^arnojevi~a da se
izjasni o svojoj pripadnosti, na {to mu ovaj anarhisti~ki sentimentalan junak odgovara da je
sumatraista! On mu je isto tako mogao odgovoriti da njegovo nacionalno i vjersko opredjelje-
nje zavisi od nekog cvijeta koji se upravo otvara na Sumatri. Mo`da bi i tada Vladu{i} na{ao
neku interkulturnu vezu!
Rje{enje koje Vladu{i} predla`e na kraju knjige jeste ustvari jedan, kako ka`e, defanzivni
kosmopolitizam romantizma: „naime, konstituisanje vlastite kulture kao okvira za stvaranje,
ne zna~i nu`no niti njenu afirmaciju na ra~un drugih kultura. Ono pre upoznaje subjekt sa fe-
nomenom drugih kultura i pobu|uje njegovo interesovanje za njih.“ (353) Vladu{i} taj model
konstitui{e na jednom prostoru koji je i dalje povezan jezikom i hiljadama kulturnih i povije-
snopoeti~kih cirkulacija, ~ak i godinama nakon {to je uru{en politi~ki projekt koji je taj prostor
objedinjavao, i pri tom tvrdi, u ime kosmopolitizma, da stvaranje nacionalne kulture ne}e i}i
na {tetu drugih kultura. On ponovo u ime nacional-koncepta ignorira `ive empirijske podatke
u presudnom trenutku.
Konstitui{u}i alternativni koncept tog romanti~arskog kosmopolitizma, on }e Crnjanskom
pripisati romanti~arske impulse koji se me|usobno logi~ki opovrgavaju: {legelovsku ironi-
ju i univerzalnu progresivnu poeziju koja obuhvata sve, novalisovsku fantazijsku igru kao
prostor prema beskona~nom, kantovsku uzvi{enost u dodiru sa apsolutnom veli~inom (sve
te sumnjivo apstraktne pojmove, s jedne strane) i vezu individue i istorije/naroda. (348-349) U
ovoj studiji nije jasno dokazano prisustvo nijednog od ovih impulsa u Crnjanskijevom djelu.
Pitanje je da li bi se oni uop{te mogli i slo`iti negdje, u jednom djelu, ako bi neko uop{te i od-
gonetnuo njihovo ta~no zna~enje.
Vladu{i} se u svojoj studiji neprestano trudio misliti alternativu. Vidjeli smo da je kritiku-
ju}i Megalopolis pisao ustvari dekonstrukcionisti~kim jezikom tog Megalopolisa. Kritikuju}i
utilitarni model koji je nametan postmodernisti~koj knji`evnosti, dogodi}e se da }e svojom me-
todom Crnjanskog osvijetliti kao ni{ta manje „reprezentativnog“ manjinskog pisca. I krajnja
rje{enja koja predla`e do}i }e u istom smislu: Vladu{i} vjeruje u herderovski vrt raznolikosti,
gdje narodne kulture u razgrani~avanju, razmjeni i uzajamnom oplo|avanju razvijaju svoje

186

AKT.indd 186 6/5/2013 7:02:29 PM

 SERBICA
najbolje mogu}nosti. (351) Ovo se odnekud ~ini poznato. Zar to nije opet onaj koncept Me-
galopolisa koji ipak u sebi sa~uvava nacionalni identitet, podsti~u}i interkulturno razmjenu
i hibridizaciju identiteta? [ta se dogodilo? Najobi~niji i najproskibiraniji interkulturni sistem
(kojeg kritikuje naprimjer i Badju) Vladu{i} je prepakovao u pojam romanti~kog kosmopoliti-
zma, pripisav{i ga niodakle jednom velikom piscu i njegovom djelu, i servirao ga kao rje{enje.
[ta podrazumijeva ovaj koncept raznolikosti? – Drugi je prihvatljiv sve dok njegovo prisustvo
nije napadno, dok je stvarno Drugi, dok dr`i sigurnu distancu; biti tolerantan zna~i ne prilaziti
preblizu. To je u najnovijoj marksisti~koj kritici odavno ozna~eno kao kulturna politika unutar
kasnokapitalisti~kog dru{tva. Dakle, Megalopolisa!
Donijev{i op{tepoznatu i neoriginalnu kritiku Megalopolisa, ova je studija u svojim kraj-
njim sudovima ipak pledirala za koncepte koji ustvari idu na ruku mehanizmima koje kriti-
kuje. Op{te mjesto neomarksisti~ke kritike je tako|er teza da su proizvodnja i reprodukcija
homogenih identiteta itekako znakovite u konstelaciji liberalnog tr`i{ta, gdje se ti proizvedeni
identiteti otkrivaju u ostvarivanju rivalstva i hegemonije, a nikako jednakosti i ekvivalentnos-
ti. Otuda je ja~anje nacionalnog identiteta, {to zagovara Vladu{i} u ime stvaranja novog zna-
nja, kao otpor Megalopolisu, paradoksalno, apsurdno, simptomati~no!
Rije~ju, prostor koji se trudila alternativno promi{ljati – ova studija svojim kona~nim rje-
{enjima kao da `eli otjelotvoriti na sliku i priliku Megalopolisa kojeg je cijelo vrijeme u ime
alternative kritikovala. To ponajprije svjedo~i o nedosljednosti njenog autora i logi~koj neusa-
gla{enosti metoda kojim taj autor provodi analizu. Otuda ova studija nije mogla ispuniti svoje
ambiciozne pretenzije koje je sama sebi zadala na po~etku.

1
Слободан Владушић je pођен 1973. године у Суботици. Студије српске књижевности завршио је у Новом Саду
1998. године, где је и докторирао 2011. године (тема „Црњански, мегалополис“). Књижевну критику објављивао
је у уметничкој периодици, био је критичар „Политике“, а тренутно пише за „Вечерње новости“. Добитник
је награде „Милан Богдановић“ за најбољу књижевну критику (2004). Један је од оснивача и члан књижевне
групе „П-70“ (види текст у 146. броју од 24. децембра 2010). Објавио је роман „Форвард“ (2009) који је овенчан
признањима „Борислав Пекић“ и „Виталовом“ наградом. Објавио је следеће књиге: „Дегустација страсти“
(књижевне критике, 1998), „Портрет херменаутичара у транзицији“ (студије књижевности, 2007), „На промаји“
(студије, есеји, критике, 2007), „Ко је убио мртву драгу“ (магистарски рад, 2009), „Форвард“ (роман, 2009) и
„Црњански, мегалополис“ (докторска дисертација, 2011). Тренутно је запослен као доцент на Одсеку за српску
књижевност на Филозофском факултету у Новом Саду. Живи у Суботици.
2
V.http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/16/Kultura/1108516/Slobodanu+Vladu%C5%A1i%C4%87u+%22
Isidora+Sekuli%C4%87%22.html
3
O tome v. Mirnes Sokolovi}. Mra~no zavje{tanje. http://www.sic.ba/rubrike/temat/mirnes-sokolovic-
mracno-zavjestanje/
4
O tome v. Mirnes Sokolovi}. Ironija, gr~evitost. http://www.sic.ba/rubrike/temat/mirnes-sokolovic-ironija-grce-
vitost/

187

AKT.indd 187 6/5/2013 7:02:29 PM

 SERBICA

Nađa Bobičić: Šukalovština ili kolažno citiranje

(Mladen Šukalo. Oblici i iskazi (ogledi). Art print, Banja Luka, 2007.)

Prije otkrića postmodernizma – Oblik u književnoj teoriji

XXI vijeka!?
Poželimo često da postoji neki vremeplov da nas vrati u prošli period, kada, čini nam se
često, bilo je mnogo toga zanimljivijeg. Ratovi su bili krvaviji, žene su ljubile slasnije, i knjiže-
vni su teoretičari raspravljali o književnosti (ovo posljednje je rečeno bez ironijskog otklona).
Većini nas ostaje samo da gledamo visokobudžetne holivudske filmove, tako ćemo možda
zadovoljiti još uvijek postmodernističku žudnju za recikliranjem prošlosti. Ima međutim i dru-
gih ljudi, malo onih srećnika, poput Šukala Mladena, univerzitetskog profesora. Kada pročita-
mo prvo poglavlje iz knjige ”Oblici i iskazi”, čini se da je profesor odlučio da ne čita književno-
teorijske knjige iz perioda poslije 1960. godine. Zna on da su se književne teorije razvijale i
granale i poslije te buntovne decenije prošloga vijeka, no hrabro, poput Alihodže, odbija da
se suoči sa vremenima koja dolaze. Mada, promakne mu pokatkad i pomen poststrukturalis-
tičkih teorija, svakako za njega novijih. Lijepo je to vidjeti, hrabrog čovjeka, onog odlučnog da
ostane u blaženom neznanju. I lako je nama da zavidimo njemu jer se on nikada nije umorio
od postmodernističke najezde, nikad, kako se čini, tu najezdu i ne prihvativši. Zašto ne bi
ostao u zlatnom periodu kad su formalisti zaključili da im je dosta da čitaju životopise i žitije
domaćih i svjetskih pisaca (manje-više svi su bili isti), da ih ne zanimaju rasa, ni sredina, ni
trenutak, pa su u toj pobuni skovali termin literarnost? I mi bismo kao i Vi, gospodine, srećni
Šukalo, živjeli u blaženom neznanju.
U prvom poglavlju, naslovljenom ”Umjesto predgovora”, oglede u knjizi Šukalo naziva pri-
godnim i pokušava da ih „imenovanjem“ objedini. Zbog toga mu je potrebno da prije svega
definiše pojmove oblika i forme, te ukratko navodi leksikografske odrednice ovih termina iz
različitih rečnika. No, tu nastaje i prvi problem. Pitamo se kako to Šukalo vrši izbor rečnika.
Prvo pominje Rečnik srpskohrvatskog jezika, zatim Rečnik književnih termina (redakcija Dra-
giše Živkovića), da bi na kraju naveo i Filozofijski rječnik (u redakciji Vladimira Filipovića).
Poziva se i na estetičara Tatarkjeviča, na njegovu konstataciju da je forma jedan od najtrajni-
jih, ujedno i najvišeznačnijih termina. Da bi opravdao citiranje filozofa, i to što koristi njihova
tumačenja pojma forme, Šukalo nam nadahnuto govori o povezanosti filozofije i književnosti,
o nužnosti njihove saradnje. Profesor će se truditi da i u ostalim ogledima iznosi, ili bolje,
uznosi do nas svoje originalne misli do kojih je došao nakon godina akademskog bavljenja
književnošću. Često će nam tako on predočiti čemu se i kome sve treba diviti i počesto će nam
okrivati istine dosad nepoznate ljudskom umu, poput ove istine o prepletenosti filozofije i
književnosti.
Nakon što je završio sa citiranjem filozofa (nešto kasnije će još samo pomenuti Fosijona, is-
toričara umjetnosti), Šukalo konačno citira i teoretičare književnosti. Objašnjava nam profesor
šta su, redom, Jan Mukaržovski, Rene Velek, Žan Ruse i Svetozar Petrović podrazumijevali
pod oblikom i/ili formom. Pomenuće kasnije i Vladimira Propa, samo da se čitaoci i čitateljke
uvjere u njegovo poznavanje radova najznačajnih autora stukturalizma. Profesor detaljnije
obrazlaže i Kasirerove ideje. I dalje, a sve u toku sa raspravom, zaključenom sad već davnih
doba, Šukalo kao potpunu novinu kaže: „Na ovaj način se opozicija sadržaj/oblik ne poništa-
va već dovodi u sasvim drugačiju ravan odnosa među njima.“ (17) Ovaj bi zaključak nekada

188

AKT.indd 188 6/5/2013 7:02:30 PM

 SERBICA
možda i mogao zvučati kao revolucionarno čitanje Kasirera, no danas u fokusu interesovanja
teoretičara nije priroda odnosa sadržaja i forme, što ne znači da se uskoro opet neće polemisati
o tom odnosu. Autor ogleda o oblicima će nas podsjetiti i na Kloda Bremona i začetak narato-
logije, kao da je to tek juče bilo. A kad smo kod naratologije, nezobilazan je i Ženet. Možda bi
univerzitetski profesor mogao da sastavi neki priručnik, kakav pregled književnih teorija iz
prve polovine XX vijeka. Tako bi, umjesto što se neuvjerljivo opravdao zašto je raznorodne
prigodne tekstove ipak sastavio u ovu knjigu, možda i napisao solidnu skriptu za svoje studen-
tkinje i studente.
Zadivljujuće je strpljenje sa kojim Šukalo navodi sve te autore, kao da su njihovi tekstovi
štampani prije samo nekoliko godina, kao da su u centru savremene književne teorije. Ni-
kako to ne bi bilo loše da umjesto studija kulture, tj. onog što je u XIX vijeku bilo nazvano
pozitivizmom, danas ponovo počnu da pišu talentovani teoretičari poput perjanica struktu-
ralizma, ali profesorovo rješenje recikliranja strukturalističkih ideja bez ikakvog kritičkog ot-
klona je neprihvatljivo. Ako pomislimo da je Šukalo u uvodnom tekstu možda pokušao da
ponovo formuliše pojam oblika, da ispita njegov potencijal zato što se taj pojam vraćao u
različitim periodima, uvijek na tragu Aristotelove poetike, preko klasicizma do formalista,
pogriješili bismo. On ne pokušava da analizira ideje teoretičara koje prepričava, već ih pre-
dočava kao posljednji „krik mode“, kao nešto i dalje relevantno i aktuelno, u onom smislu
u kojem je to bio slučaj u prošlom stoljeću. Ova kritika nije upućena tim teoretičarima, čiji
tekstovi su dovoljno značajni i kvalitetni da postaju kanon teorije književnosti; ti su teksto-
vi inteligentno napisani te ih uvijek vrijedi čitati. Kritika je upućena profesoru banjalučkog
univerziteta, nedovoljno analitičnom da ih pročita i dalje razvije, već se zadržava na pukom
ponavljanju, bez mogućnosti da ponudi nešto više od kolažnog navođenja citata, što će biti
njegov manir i u daljem tekstu.1

Na korak do postmodernizma
Kao i u prethodnom poglavlju, Šukalo i dalje prepričava tuđe teorijske postavke, „sljeplju-
jući“ ih jedne na druge. Naći će se mjesta i za Rolana Barta i njegove kritike književne istorije,
ali i za Pjera Burdijea. I jedan i drugi spojeni su u poglavlju o književnoj istoriji i interdiscipli-
narnosti. Povremeno, međutim, nešto što bi se moglo nazvati glavnom niti argumentacije, ako
ona postoji, profesor rastereti digresijama. Dovoljno mu je da se pomene neki pojam ili čak
neka metafora kod dva različita autora, koji su te dvije riječi koristili u drugačijim kontekstima,
da bi ih profesor već nekako povezao. Ako se kod Kasirera pominju granice umjetničkog pre-
dmeta, Šukalo neće oklijevati da usput pomene šta je Lukač govorio o našim granicama. (17)
Iako naše granice nemaju baš mnogo veze sa granicama o kojima piše Kasirer.
Treće je poglavlje naslovljeno ”Naučnost nauke o književnosti (književnost i prirodne na-
uke)”. Sintagma iskorišćena u naslovu najčešće upućuje na nekadašnja, davna razmišljanja
teoretičara kako da se teorija književnosti učini egzaktnijom, preciznijom, te time bližom pri-
rodnim naukama. Ali već nas podnaslov može zbuniti. Šukalo ne želi da nam obrazloži zbog
čega je iznevjerio naša očekivanja, već nas prvom rečenicom direktno uvodi u glavnu temu
poglavlja – autobiografski spis Mihajla Pupina. Sad nam mora biti jasno, on će proučavati
hemijske elemente književnosti, koristiće matematičke formule da bi objasnio strukturu, za-
kone fizike (pretpostavljam one predajnštajnovske) da bi analizirao odnose likova. Kao što
je prethodno upoređivao „slične“ pisce, tako se sad Balzakov roman ”Traženje apsolutnog”
upoređuje sa Pupinovom autobiografijom. Banjalučkom je profesoru tekst jednog od najvećih
romanopisaca svjetske književnosti uporediv sa ličnim reminiscencijama značajnog naučnika,
no ipak lošeg pisca autobiografije, čija je vrijednost samo u tome što je svjedočanstvo o životu
originalnog prirodnjaka i vremenu njegovog rada.

189

AKT.indd 189 6/5/2013 7:02:30 PM

 SERBICA
Sterijanje
Kako li bi dobro došlo starom našem komedijašu da jedan od likova u njegovoj drami bu-
de univerzitetski profesor kolažnog stila. Koliko li bi mu samo elegija trebalo da je znao da će
takav jedan profesor poslije dvije stotine godina napisati i izdati tekst o njegovoj drami. Kako
je jadnom Steriji sad na panteonu slavnom? Koliku nepravdu čini Šukalo, kada pokušava da
piše o književnosti? Koliko je njegovo neznanje, i kako malo kritičan prema sebi bi morao biti
da bi se uopšte usudio da piše o Steriji. No, počujmo kritičara naših dana šta on o Steriji ima
reći.
Najvažnije što je Sterija učinio jeste to što se protivio Vuku, te branio „srpsko nacionalno
osećanje pothranjivano pravoslavljem“. (58) Takođe je važno što je odbio da ide u Zagreb jer
je smatrao da svako društvo ima svoja ograničenja i trebaju mu posebni lijekovi. (60) Da bi
Šukalo još jednom potcrtao nemogućnost uspostavljanja kontakta između različitih kultura,
ako se odreknemo sopstvene, citira Bahtina. Nastavlja se profesorov vječiti metod citiranja, ali
ono je parcijalno, izvučeno iz konteksta i/ili jednostavno pogrešno interpretirano: namjerno se
akcenat stavlja na nešto od sekundarnog značaja ili se proizvoljno „uparuju“ neodgovarajući
primjeri sa navedenim odlomcima tuđih tekstova. Umjesto da iskoristi Bahtinove teorijske
tekstove u analizi Sterijinih drama, profesor sa banjalučkog univerziteta radije polemiše o
očuvanju svoga ugla kako bi se i druge kulture mogle razumjeti.
Naslov ovoga ogleda je ”Sterija i imaginarno”, pa nakon što je deventaestovjekovnog knjiže-
vnika pohvalio zbog razvijenog nacionalizma – valjda misleći da je iste vrste kao što je i njegov
dvadesetovjekovni – Šukalo pokušava da teorijski definiše imaginaciju. Ali mu to ne polazi za
rukom, pa upada u objašnjavanje ideja Rolana Barta o modi i književnosti. Ovdje valja napo-
menuti da je Rolan Bart najmlađi autor čije ideje profesor dosada detaljinje objašnjava. Ako
već nijesmo shvatili o kakvom je galimatijasu riječ, očito od one vrste koju tako divno ismijava
Rable, možda se u to možemo uvjeriti kada otkrijemo da je prije pasaža o Rolanu Bartu nave-
den dio iz drame ’Beograd nekad i sad’ (67-70), dug tri i po stranice, valjda samo zato da bi se
čitateljke i čitaoci uvjerili u sličnost Njegoša i Sterije. Još nam nije dovoljno? Onda moramo
da zamislimo kako se usred tog pasaža citira Kalvino, koji je rekao da je Musolini dotad naj-
stilizovaniji talijanski državnik. (74) Tim Kalvinovim riječima prof. Šukalo objašnjava značaj
mode. Na tom tragu značaja mode i pomodnosti, Šukalo nam valjda želi otkriti veliku tajnu
starih majstora književnih kritičara, da je kontekst u kojem nastaje književno djelo bitan u in-
terpretaciji. I to nam genijalni Šukalo želi reći na primjeru tako očiglednom kao što je Sterijina
komedija, ili bilo koja druga komedija, jer je u tom žanru gotovo nemoguće pisati bez referenci
vezanih za određeni istorijski i lokalni kontekst. Na kraju možemo zaključiti da nam je prof.
ponudio zanimljivo i originalno tumačenje Sterijinog teksta, dosad neviđeno, ili preciznije,
nepročitano. Njegova knjiga svakako može biti plodonosan materijal, ali nikako ne ozbiljnim
čitaocima i čitateljkama, već prije (ne)ozbiljnom savremenom Steriji, koji bi znao kako uobličiti
intelektualne iskaze jednog poštovanog univerzitetskog profesora.

Drugi period – postmodernizam

Baš kada smo u prvim tekstovima počeli Šukala da doživljavamo kao Don Kihota, jednog
od onih tužnih, ali dragih nam ljudi, koji odbijaju da prihvate vrijeme; kada smo gotovo počeli
da se divimo njegovom daru da se zadrži u strukturalizmu, kao da se Derida nikada nije ro-
dio, Šukalo nas opet razočarava. Umjesto tekstova koji imaju čar prošlih vremena i daju nam
osjećaj kao da smo negdje na bakinom tavanu otkrili knjigu iz 1950. godine sa književnoteorij-
skim tekstvima, do kraja knjige nam profesor nudi oglede na nivou studenskih seminarskih
radova napisanih noć pred kraj roka za njihovu predaju. Odlike tih tekstova svi mi koji smo
prošli ili još uvijek prolazimo kroz različite nivoe jedne od državnih institucija za prilagođava-

190

AKT.indd 190 6/5/2013 7:02:30 PM

 SERBICA
nje, kontrolu i nadzor nad našim mislima, dobro poznajemo (up. Altiserove državne ideološke
aparate).
Potrebno je napisati rad tako da se citira što je moguće veći broj autora iz tzv. sekundarne li-
terature. Ako se u radu od desetak stranica pet stranica utroši na objašnjavanje i prepričavanje
tuđih teorija ili interpretacija, osim što će se dobiti na dužini seminarskog rada, moguće je ubiti
dvije muve jednim udarcem – profesoru se dokazuje veliko poznavanje književne teorije, a od
većih kritika štiti autoritet mislilaca originalnijih nego što je i većina profesora. Ako profesor
bude tražio da mu se obrazloži argumentacija, uvijek je moguće pozvati se na autoritet jednog
Auerbaha na primjer, te umjesto da se da odgovor na postavljeno pitanje, napravi se začuđen
izraz lica, ponove Auerbahove riječi i zaključi dalja rasprava riječima: „Auerbah je tako rekao.“
Iskusni profesor će znati da cijeni poznavanje kanonskih tekstova teoretičara, kao i inteligen-
tnu analizu istih. No, on će znati i da kritikuje ako primijeti da su citirani djelovi izvučeni iz
konteksta, ako su nedovoljno pažljivo pročitani navedeni tekstovi ili, što je najvjerovatnije,
ako je knjiga prelistana i iz nje nepažljivo „iskorišćeni“ određeni djelovi, kasnije spojeni siste-
mom slobodnih asocijacija. Zamislimo li da je Šukalo jedan od takvih studenata, on bi svakako
dobio ukor od strane profesora, kao što smo već mogli vidjeti u slučaju interpretacije Sterijine
komedije.
Druga odlika šukalovskih seminarskih radova je citiranje primarne literature, gdje god je to
potrebno, i naravno, još više na mjestima gdje to nije potrebno. Uzme li se da je deset stranica
prosječna dužina takvog teksta, a odbijemo li pet stranica utrošenih na način pokazan u pret-
hodnom poglavlju, student ima još pet stranica nekako da „popuni“. Postoji nekoliko rečenica
kojima se objašnjava nužnost obiminijeg citiranja primarne literature, poput „prisjetimo se šta
sam pisac kaže“ (uglavnom su to mjesta opštepoznata, koja su se mogla i parafrazirati), „najbo-
lje se to objašnjava primjerima iz samog teksta“ (možda bi bilo bolje kada bi se ipak pokušalo
argumentovati šta znači to „to“), i sl. Ako se već bliži jutro, pa je nužno što prije završiti rad,
onda autori takvih genijalnih interpretacija upadaju u pjesničke zanose, dive se daru Šekspira,
Servantesa i ostalih „velikana svjetske književnosti“, „ljudima zlatnog pera, drhtave energije“;
pošto su od tolike divote zanijemili i nekako osjećaju da bi počinili grijeh ako bi pokušali da
je parafraziraju, onda oni tu ljepotu prekucaju u svoj rad, da bi joj se i drugi, tako netaknutoj,
divili.
Ovako se stvori dirljiv kolaž tuđih misli i ideja, i uspije se već dogurati do desete stranice.
Možda deset posto rada zauzima i samostalna interpretacija, uglavnom ograničena na jednos-
tavnu ideju, o kojoj je dotad već mnogo zanimljivijih radova napisano. Ili možda malo kreati-
vniju od toga, ukoliko je njen tvorac u toku čitanja nešto usput i naučio, pa mu je jedan od
velikana na trenutak poslao Hermesa da mu pomogne na mukotrpnom putu interpretacije.
Ovim citiranjem primarne i sekundarne literature, te minimalnim, manje ili više nekonzisten-
tnim tumačenjem, nastaju groteskni galimatijasi, bez mnogo ili imalo smisla. Prvih nekoliko
„strukturalističkih“ tekstova iz Šukalove knjige istovjetni su po tim odlikama radovima koji
slijede nakon njegovog otkrića postmodernizma. Mogli bismo mu skromno predložiti da se
umjesto profesorskog zanimanja vrati u studentske klupe, ali da se ovoga puta malo više po-
tudi da nešto i nauči.

O Andriću i Njegošu
Kako prvo primijeniti poststrukturalizam, sada kad smo otkrili koje nam mogućnosti
pruža? Naravno, valja ga primijeniti na vrhove (ne Mont Everesta, već naše književnosti).
Iako u trećem ogledu (52) Šukalo dekonstrukciju poistovjećuje sa postmodernizmom: „dekon-
strukcionisti, odnosno postmodernisti“, u ovom ogledu ipak koristi postkolonijalnu kritiku.
Kao i svi teoretičari sa Balkana, iz ove regije jugoistočne, i banjalučki profesor voli da u djelima
ova dva diva tumači kako je prikazan Drugi. Šukalo se ne trudi da nam objasni o kojem tačno

191

AKT.indd 191 6/5/2013 7:02:30 PM

 SERBICA
Drugom govori, jer mnogo je Drugih u različitim teorijama. Ali zato može da nam detaljnije
objašnjava odnos između kultura i granice zbog kojih nije moguće uspostaviti kontakte među
njima. Primijetićemo da ga problem granica (po čemu takođe nije jedinstven, već prije prati
„trend“) opterećuje u većini tekstova ove knjige. Jer šta bi imali naši pisci i kritičari, naši aka-
demici da rade od 1990. godine da ne premošćavaju regionalne granice. Granice u biću, tzv.
unutrašnje, i ove međudržavne, tzv. spoljašnje. Koliko mora da je bilo dosadno onima u SFRJ,
kada takve granice nijesu postojale.
No, da se vratimo u granice ovog teksta i prikažemo šta nam je to Šukalo svojim ogledom
otkrio. Već pominjani Auerbah je otvorio Mimezis koristeći komparativni metod, upoređivao
je Bibliju i Homera. Nakon njegove komparativne analize ni jevrejska ni starogrčka tradici-
ja nije mogla biti tumačena kao dotad. Uspješna komparativna metoda ne služi tome da se
upoređuju opšte poznata mjesta o knjigama dva autora, te da se na tome i ostane. Ona je
svrsishodna samo kada se u komparaciji otkrivaju neka nova moguća tumačenja. Postupak
komparacije poznat je i iz književnih tekstova, kada se dva lika po sličnosti ili razlici upotpu-
njuju, čime se čitaocima i čitateljkama skreće pažnja na detalje, na naizgled nebitne razlike,
ili sličnosti, koje im često mogu promaći. Šukalo osim navođenja citata iz primarne literature,
čime nas podsjeća na ljepotu Andrićevog i Njegoševog stila, i originalna otkrića poput onog da
vojvoda Draško iz vizure svoje kulture posmatra Mlečane (84), ili da je predstava o Drugom
stereotipna (85), ne otkriva nam ništa originalno, ili nešto što prosječan čitalac ili čitateljka ne
bi mogli da uoče. Izostaje i razvijenije poređenje vojvode Draška i Mehmed-paše, ali se ko-
rišćenje komparativnog metoda ipak pokazuje opravdanim jer profesor uspijeva da donekle
pređe ono najjednostavnije u korišćenju teorije o drugom, koje se na prvom nivou analize
zadržava na otkrivanju stereotipa. Tako naš profesor dolazi do zanimljive ideje da Draško
Mlečane karikaturalno prikazuje, kako pred svojima ne bi ispao smiješan. (88) Šukalo je u ana-
lizi pokušao da primijeni i zanimljive antropološke teorije, a kao što znamo interdisciplinarni
metod otkrio je već u ogledima iz prvog, pred-post-modernističkog dijela knjige. Ipak se čini
da je ideju o pozorištu i prikazivanju drugosti mogao barem upotpuniti teorijama o pogledu,
jer su te teorije manje-više kompatibilne. I pored nekih (da ne kažemo rijetkih) zanimljivih
komentara, možda bi dragi nam, sad već poststrukturalista, mogao još nešto zanimljivo da
napiše o velikanima Andriću i Njegošu.

O odavno prošlim vremenima

Bilo bi bespotrebno detaljno analizirati ostale eseje u drugom dijelu knjige jer se u svima
ponavljaju greške iz prethodnog dijela. Ukoliko je riječ o komparativnim analizama Kiša i
Prusta, odnosno Mir-Jam i Isidore Sekulić, autor se pokazao manje uspješnim nego u pretho-
dnom eseju o Andriću i Njegošu. O vremenu kod Prusta, te o njegovom uticaju na Kiša (mogli
bismo reći i obratno, o Kišovom uticaju na Prusta, prateći ideju Harolda Bluma o anksioznosti
od uticaja) napisano je dovoljno zanimljivih knjiga, te nam tekst profesora Šukala ne djeluje
ni zanimljivo ni relevantno. Isto toliko je knjiga već napisano o fenomenu pamćenja, pa ako
nas ta tema baš zanima, možemo uzeti te knjige; ne mora se profesor opterećivati da nam ih
prepričava. Ne mislimo da se o bilo kojoj temi ranije problematizovanoj ne treba nikada više
pisati, jer je gotovo suvišno podsjetiti na to koliko je svaka književna teorija podložna kritici,
ali je nužno razvijati ili osporavati prethodne postavke, a ne kao u Šukalovu slučaju, biti na
nivou do kojeg su stigli prethodnici naših prethodnika.
Drugi esej o Mir-Jam i Isidori Sekulić je možda i najlošiji. Zamislio je tako Šukalo da nam da
odgovor na odnos žanrovske i kanonske književnosti. I misli profesor da smo mi njegovi đaci,
da nama trebaju osnovne lekcije. A kakve su te njegove lekcije? Kako vješto profesor piše esej,
a da i nema glavne niti, niti cilja nekog ka kome rasprave vode. Počinje on tako od Bahtinove
teorije o govornim žanrovima, pređe preko fenomena jednostavnosti (citira filozofe, lingviste,

192

AKT.indd 192 6/5/2013 7:02:30 PM

 SERBICA
književne teoretičare), i dođe do konstatacije da je ljut i da se čudi zbog Skerlićevog grijeha
spram Isidore, čijoj se hrabrosti i naprednosti u odnosu na njeno vrijeme divi, kao i zbog posto-
janja i danas, kao i tada, književnica poput Mir-Jam. Obavijesti nas opet Šukalo o Bahtinovoj
tezi o tome kako primarni žanrovi ulaze u sekundarne. Tek na kraju moramo priznati da ovaj
esej ima neku nit, shvatili smo konačno (možda bismo to saznanje mogli nazvati i epifanijom)
da su žanrovski jasno određene knjige neumjetničke, a da složeniji umjetnički tekstovi u sebe
uključuju i neke žanrovske odlike, ali prevazilaze žanrovska ograničenja. Kao i u svim pretho-
dnim slučajevima, ostaje nam da se divimo profesorovoj originalnosti.
Ostali su eseji posvećeni pojedinačnim autorima: Bošku Petroviću, Borislavu Pekiću, Ale-
ksandru Tišmi, Slobodanu Seleniću i Vladanu Desnici. Uz neke zanimljivije komentare, slično
kao u slučaju analize izvještaja vojvode Draška, Šukalo ostaje isti profesor kao iz prethodnoga
dijela knjige. Otkriva nam odavno oktrivene teze, strukturalističke ili poststrukturalističke. Do-
kazuje davno dokazane i ispravljene nepravde nad Isidorom Sekulić i Vladanom Desnicom.
Koristi poststukturalističke teorije identiteta odavno konstuisane, dekonstruisane, rekonstru-
isane, te ponovo dekonstruisane na kvadrat. Ukratko, prof. dr Mladen Šukalo zaglavljen je u
sopstvenim granicama nekonzistentnih, rupičastih, monotonih i često konfuznih analiza.

Definisanje šukalovštine
Nekoliko je osnovnih odlika šukalovštine pomenuto u ovoj kritici. Ona se karakteriše ko-
lažnim citiranjem tuđih ideja u akademskim radovima bez nekog otklona ili daljeg razvijanja.
Za potrebe zamagljivanja osnovne niti, neuvjerljive argumentacije, a sve u cilju postizanja šu-
kalovštine, nužno je navoditi mnogo citata i iz primarne literature. Šukalovština se razvija na
akademskim ustanovama, posebno onim gdje se gaji prosječnost kao vrhovni ideal. Posebno
je potrebno biti oprezan ili oprezna na njene zamke, jer često svoje postojanje opravdava i bra-
ni time kako je u duhu pravila i tradicije, u duhu kanona. Zbog tog očuvanja tradicije zahtijeva
se od svih da što manje samostalno misle; možda najbolje i da ne pokušavaju da problematizu-
ju ponuđenu im tradiciju. U krajnjem, tamo gdje se šukalovština dobro primila nije potrebno
zaista čitati književnost, nije ju je potrebno uvijek ispočetka čitati. Time se književnosti oduzi-
ma njen osnovni odbrambeni mehanizam, a to je vječita živost i nemogućnost jednostranog
njenog tumačenja. Šukalovština u svojoj najrazvijenijoj fazi uspijeva da okameni književnost
i da svim čitateljkama i čitaocima ukine osjećaj uživanja u procesu čitanja.
Za razvoj ovog fenomena u našim krajevima između mnogih drugih zaslužan je i profesor
banjalučkog univerziteta Mladen Šukalo. Njegova je prosječnost toliko izuzetna (gotovo na
nivou devetnaestovjekovnih tipskih likova), da je u njegovu čast ovaj fenomen i nazvan šuka-
lovština.

1
Sličan manir koristi i Vasa Pavković. U tekstu Harisa Imamovića ”Stihija i besmisao ” v. takođe o tom fenome-
nu i up. sa Šukalovim slučajem. Probijanje kroz citate postaje zamorno, isto koliko je u argumentaciji nedosta-
tno pozivanje na svima poznate autoritete, bez ikakvog originalnog komentara, ili barem pokušaja istog.

193

AKT.indd 193 6/5/2013 7:02:31 PM

 SERBICA

Gjorgje Bozhoviq: Potkrovljenje srpske

balvan-garde
(Gojko Tešić. Otkrovenje srpske avangarde: kontekstualna čitanja
(knjiga prva). Institut za književnost i umetnost, Čigoja štampa,
Beograd, 2005.)

1. Tešićev Org(ij)anon: o problemu s premisama, teorijom i metodom

„Ogrezla nam je kultura u tradicionalizmu. Valjda tako mora da bude.“ (135) Pomalo auto-
ironično, s podtonom iz kojega progovara sveznajući akademski nacionalni dušebrižnik, ovim
riječima Gojko Tešić, profesor književnosti na Filozofskom fakultetu u Novome Sadu i višede-
cenijski suradnik na projektima istraživanja avangarde u jugoslavenskoj književnosti, počinje
esej „Antiskerlićevski duh Stanislava Vinavera“, uvršten u prvu od dvije knjige eseja o avan-
gardi - Otkrovenje srpske avangarde: kontekstualna čitanja - uz Vinaverov izvorni tekst „Moderna
jugoslovenska književnost“ iz 1921. godine (135-138).
Pošto „tako mora da bude“, i Tešić svoje bavljenje avangardnim pokretima u srpskoj knjiže-
vnosti usmjerava prema, kao što to sâm naziva, „tradiciji avangarde ili avangardi kao tradiciji“
(12-13). Polazeći od teze kako se, dakle, o toj tradiciji „danas i ovde može i mora govoriti“ (12),
Tešić ju zasniva na dvama postulatima: prvo, avangardni stvaraoci upostavili su nov sistem
vrijednosti u srpskoj književnosti između svjetskih ratova, čime sami stvaraju i tradiciju avan-
garde; i drugo, nova čitanja avangarde nakon Drugog svjetskog rata inspirišu i nove književne
pokrete tokom pedesetih, sedamdesetih i osamdesetih, a što otvara mogućnost govora i o
’’avangardi kao tradiciji’’ (13). Tako u startu postavivši avangardu, kao pojam čije je, po defi-
niciji, ključno i osnovno temeljno obilježje radikalni otklon od tradicije i otpor svakoj vrsti
tradicionalizma ili konstruiranja tradicije u stvaralačkoj praksi, - u konceptualnu vezu s njoj
oprečnom tradicijom i tradicionalizmom, Tešić za posljedicu već na početku upada u ono za
što i sam priznaje da je „pomalo paradoksalno“, tj. najbanalniji moguć logički paradoks - pos-
tojanje „avangarde unutar avangarde“ (12).
No, kada je uopšte o osnovnim definicijama pojmova riječ, na problem s baratanjem nji-
ma naići ćemo i ranije, već u prvoj rečenici „Uvodnih napomena: uz tekstove u kontekstu ili
avangarda kao tradicija“ (10-11), nekoj vrsti predgovora Tešićevoj knjizi eseja, gdje se ovako
pokušava definisati avangardu:
„AVANGARDA - stilska formacija sa osnovnim predznakom radikalnog poetsko/poetičkog
prevrata, preloma, obračuna i raskida s tradicijom „pevanja i mišljenja“; ili: serija -izama unutar
najšire shvaćenog stvaralačkog projekta/pokreta koji je u englesko/američkoj književnoistorij-
skoj tradiciji imenovan pojmom modernizam…“
Osim prihvaćanja Flakerovog pojma stilske formacije u definiciji avangarde - mada će od njega
kasnije, nekamo usput, i odustati (59) - čini se kao da Tešić ni u prvoj rečenici predgovora svojoj
zbirci eseja, u kojoj i deklarativno kani definisanju predmeta istraživanja, nije sasvim siguran
što bi to avangarda trebala biti. Je li avangarda „stilska formacija sa osnovnim predznakom…“,
ili je pak „serija -izama“ (kakav je međusobni odnos književnih „-izama“ u jednoj „seriji“; ili: što
u književnosti označava pseudotermin „serija“, tj. „serija -izama“?); je li ona, zatim, „stvaralački
projekat“, ili je „pokret“ (ili pak „projekat/pokret“ kao semantička složenica?); te kakve su njene
veze s time što se „u englesko/američkoj književnoistorijskoj tradiciji“ imenuje „pojmom moder-
nizam“; i konačno, što bi trotačka na kraju nečega što kani biti definicijom (sic!) trebala signalizi-

194

AKT.indd 194 6/5/2013 7:02:31 PM

 SERBICA
rati (nedorečenost? stav autora prema pojmu ili prema definiciji? nedostatnost?); - iz ovoga nije
lahko razlučiti. Stoga je Tešiću potrebna još jedna trotačka i jedna rečenica (10):
„Da li je avangarda nadređeni pojam za sve -izme (A. Flaker, A. Marino, R. Vučković, N.
Petković), ili je pak podređeni pojam - segment modernog rušilačkog projekta unutar moder-
nizma (M. Bredbori, A. Petrov, M. Pantić); ili nešto sasvim treće (kao npr. u srpskoj kritičkoj
tradiciji gde je terminološka i književoistorijska zbrka poprimila neslućene razmere: svi -izmi,
pa čak i moderna koja je -izmima poništavana, pripadaju modernizmu, ili što je još pogubnije
- sve je to, po nekima, ekspresionizam (?!); u novijim istraživanjima ide se dotle da se i socijal-
na literatura nasilno uključuje u avangardne tendencije…“
Čime i konfuzija, dodatno pojačana dekadentnom sintaksom, već na početku Tešićeve knji-
ge „poprima neslućene razmere“. U toj konfuziji, autora kao da i gotovo plastično vidimo
kako između redova donquixoteovski vodi pravu bitku s terminima i pokušajima definisanja
avangarde; on se isprva dvoji između autoriteta (Flaker, Marino, Petković; Bradbury, Pantić),
zatim panično ukazuje na „terminološku i književnoistorijsku zbrku“, te i polemiše sa njemu
znanim džinovima-vjetrenjačama, zgranut nad - „po nekima“ - svrstavanjem „svega toga“
pod ekspresionizam, zgrožen nad - „u novijim istraživanjima“ - „nasilnim uključenjem“ i soci-
jalne literature „u avangardne tendencije“; i ovdje ostajući bez teksta…
U ovoj konfuznoj borbi s vjetrenjačama, panici i polemici oko definisanja avangarde, Tešić
propušta uočiti, upravo, ono u čemu i jest uzrok čitave furtutme: avangardu se ne može definisati.
Avangardno jeste ono što, upravo, po sebi izmiče takvoj tradicionalnoj definiciji. Ono može biti
i „projekat“ i „pokret“, i „podređeno“ i „nadređeno“, a svakako i ono „pomalo paradoksalno“:
avangardno „unutar“ avangardnog; - jer, svaka revolucija kao otklon od bilo koga kanona,
svaki takav radikalni raskid s bilo kakvom praksom, tradicijom i normom, zbog čega i izmiče
mogućnosti definisanja u „starim“ terminima, upravo to jeste avangardno. Zato i hoćemo uvi-
jek, pokušamo li ovako definisati avangardu kao Tešić, završiti kao i on u dvije iznad citirane
rečenice, u bunilu.
Slično će proći, kako namjeravam pokazati niže, i u svojoj tezi o „tradiciji avangarde ili avan-
gardi kao tradiciji“. Pitanje odnosa modernizma uopšte i avangarde s tradicijom jeste zanimljivo
i, u književnoistorijskom i teorijskom smislu, sasvim legitimno pitanje; još je pak zanimljivije
i pitanje formira li se nekakva tradicija i unutar same avangarde. Opservacije na kojima Tešić
zasniva tu hipotezu - ona o uspostavljanju novoga sistema vrijednosti, te ona o avangardnom
naslijeđu u srpskoj odnosno jugoslavenskoj književnosti XX vijeka - također su legitimno po-
lazište za promišljanje ovih pitanja. Međutim, pokušati definisati nešto što po prirodi izmiče
definisanju u tradicionalnim konceptima, pa još to spojiti s onime sa čime je po samoj toj de-
finiciji nespojivo, izuzetno je opasan i sklizak potez ukoliko autor nije opremljen prije svega
izuzetno jakom teorijskom pozadinom s kojom će tim pitanjima pristupiti, a zatim i nadasve
britkim, besprijekornim analitičkim aparatom kojime im misli pristupiti. A to ovaj autor, kako
ćemo vidjeti ispod - nije.
Tako, primjera radi, u pomenutome eseju uz Vinaverov tekst „Moderna jugoslovenska
književnost“ (135-138), Tešić izdvaja „antiskerlićevski duh“, odnosno „antiracionalizam“ u Vi-
navera, kao okosnicu, „poetičku dominantu“ njegove „kritičke misli“; te postojanjem takve
jedne „precizno i konkretno“ promišljene i proklamovane poetike u Vinaverovu avangardnom
pristupu književnosti opravdava i hipotezu kako avangarda ima i svoju tradiciju; kao da puko
postojanje poetičke dominante, ili pak svako eksplicitno formuliranje poetike, ujedno znači i
postojanje književne tradicije; ili kao da sama Vinaverova vremenska „dominanta“ (u ovome iz
1921, „i u njegovim kasnijim člancima“) znači i formiranje jedne tradicije (136):
„Ovaj Vinaverov tekst je bitan ne samo za razumevanje autorove poetike već i za viđenje
novih, avangardnih tendencija u srpskoj književnosti i njihovu odbranu od konzervativne kri-
tičke misli koja nije birala sredstva u nasrtaju na nove vrednosti. Istovremeno, Vinaver je ovim
tekstom preciznije i konkretnije definisao svoj antiskerlićevski duh, svoj antiracionalizam (...)
195

AKT.indd 195 6/5/2013 7:02:31 PM

 SERBICA
Antiskerlićevski duh Stanislava Vinavera javlja se kao poetička dominanta i u njegovim kasni-
jim člancima (...)“
Posve banalizirani zaključci poput ovoga (poetička dominanta, znači jedan nov sistem vri-
jednosti, znači tradicija)1 govore najprije o nedostatku jasnoga i jakog teorijskoga pristupa
pitanjima koja su najavljena u Tešićevim „Uvodnim napomenama…“ uz Otkrovenje srpske avan-
garde (10-11), odnosno „Naknadnim beleškama uz Uvodne napomene“ (12-13), kao i o p(r)opus-
tljivosti Tešićevoga analitičkog aparata kojime on tima pitanjima pristupa. A kada su i premise
postavljene tako da se ne zna s čime se uopšte operiše, i kada ne postoje ni čvrsta teorijska
pozadina, niti snažan metod iza svakoga postupka analize, onda i logika čitave stvari prokli-
zava, silogizmi postaju banalne ekvivalencije sličnosti, te od čitava posla nastaje jedan sveopšti
gargantuanski Org(ij)anon.

2. Bio-biblio-bibli-bi-bi-bi-dada: o tradiciji i historicizmu

Knjiga eseja Otkrovenje srpske avangarde Gojka Tešića sastoji se, pored spomenutih „Uvo-
dnih napomena…“ (10-13), iz tri dijela i jedne serije tekstova mjesto pogovora (293-309). Prvi
dio, naslovljen Tradicija avangarde (15-99), uključuje iscrpne preglede srpskoga avangardnog
stvaralaštva u poeziji (15-33), pripovijeci (34-55), kritici (56-93) i polemici i pamfletima (94-99).
U drugom dijelu - Avangarda u kontekstu (101-279) - sabrani su različiti autorovi eseji o srpskoj
avangardi. Treći dio (u knjizi stoji „četvrti“, 280), predstavlja hronologiju srpske avangarde
između 1902. i 1934. godine (281-291).
Tekstovi okupljeni pod cjelinom naslovljenom Tradicija avangarde suvoparno iznose hro-
nološke biobibliografske (manje bio-, više bibliografske) podatke iz povijesti avangardnog
stvaralaštva srpskih autora. U biti, može se reći da je riječ o opširnijoj, verbaliziranoj verziji
one hronologije koja je, u kataloškome maniru, predstavljena u trećem dijelu Tešićeve knjige.
Informacije ovdje nema značajno više nego u tome katalogu; jedino je ta hronologija ovdje
riječima prepričana i ispisana, s prigodnim, opet bibliografskim, komentarima i digresijama o
načinu objavljivanja ili sadržini knjiga. Primjerice (16-17):
„Godina 1911. važna je kao prelomna godina srpskog modernizma: Disove Utopljene duše
- Stefanovićev manifest „Čast i sloboda tvorcima!“, potom Mitrinovićeva odbrana istog poet-
skog projekta; Vinaverova Mjeća, pesnička knjiga koja i na formalnom i na tematskom planu
donosi izrazite novine (muzičke vizije, telegrafski soneti, i ona najradikalnija novina - parodija
kao poseban žanr kojim se ovaj pesnik obračunava sa poetskom tradicijom); Vinaverovi ese-
jistički tekstovi na stranicama Štampe i Pijemonta - odbrana modernog koncepta pevanja i miš-
ljenja itd. Naravno, ključni projekat oko koga su se sporili stari i mladi bila je Antologija novije
srpske lirike Bogdana Popovića koja se pojavila iste godine u izdanju Matice hrvatske. Vinaver
je zapodenuo bitku protiv Bogdana Popovića i njegove antologije „Anketom g. Trajka Ćirića“
tek povodom II izdanja. (...)“
I tako na osamdesetak stranica. O pojmu tradicije iz naslova ovoga poglavlja pak niti slova.
Tradicija se ovdje, očigledno, razumije u nekom tehničkom smislu - kao hronologija jedne povi-
jesti. Drukčije ne znam kako bi se pravdao naslov ove cjeline. Potvrdu za paradoks o tradiciji
avangarde Tešić će, međutim, pokušati iznaći u nekim književnim tehnikama koje povezuju
eksperimentalističke srpske pesnike u XIX vijeku, preko Nastasijevićevih jezičkih eksperime-
nata, s autorima druge polovine XX stoljeća (18):
„Iako je u dvadesetim i tridesetim godinama XX veka od avangardista prećutkivan pa čak
i osporavan, Nastasijević je jezički eksperiment, jednu prošlovekovnu tradiciju (Koderovu i
Kostićevu, pa čak i Sarajlijinu) doveo do savršenstva. Nastasijević je, zapravo, pesnik koji je
modernu tradiciju u avangardnom razdoblju zaokružio na stvaralački najubedljiviji način. Iz
te tradicije u godinama posle Drugog svetskog rata izrasta Vasko Popa, potom Alek Vukadino-
vić i u najnovijem vremenu Milosav Tešić…

196

AKT.indd 196 6/5/2013 7:02:31 PM

 SERBICA
„Iskoni“ neosporno otkrivaju plodotvorna ishodišta srpskog poetskog moderniteta i time
jasno predočavaju tradiciju avangarde. S druge strane, „Iskoni“ poetskim tekstovima pokazuju
radikalizam moderne prakse u XIX veku, one poezije koja jeste u diskontinuitetu sa klasičnim
tipovima pesništva. Intertekstualne relacije različitih tipova preinačavanja otkrivaju srodnosti
i veze među radikalnim koncepcijama XIX veka i, naravno, onim projektima koji preovlađuju
u ranim dvadesetim godinama XX veka. „Iskoni“ jesu opravdanje i potvrda logičnosti parado-
ksa tradicija avangarde.“
Problem se s ovakvim zaključcima, međutim, javlja upravo u kontekstualnom čitanju, što je i
podnaslov Tešićeve knjige eseja. Jedino sasvim operisana od konteksta, a zasnovana na silogi-
zmima banalne ekvivalencije, moguća je analiza koja u Nastasijevićevim „Iskonima“ vidi prvo
čitavu avangardu, a zatim u njoj izravan oslonac na „jednu prošlovekovnu tradiciju“ kao „plo-
dotvorno ishodište srpskog poetskog moderniteta“. Nastranu što eksperimentalistički jezički
izrazi Kodera i Nastasijevića nemaju ničeg zajedničkoga; čak i da je riječ o nesvjesnoj tradiciji (a
nije, jer Tešić „za stvarno“ govori o tradiciji avangarde; usp. recimo kako definiše taj paradoks
na str. 17-18), poređenje je isuviše banalno i slabo argumentirano.
Tekstovi su pak, u ovome prvom dijelu kao i u čitavoj knjizi, opremljeni raznovrsnim fo-
tokopijama avangardnih plakata, stranica iz tadašnjih izdanja knjiga i iz časopisa, pisama,
onovremenih karikatura, letaka, oglasa i sl., što u ogromnoj mjeri upotpunjuje tekst. Tešiću se
mora u tome pogledu odati priznanje; on je i više nego svjestan značaja slike u avangardi, i to
bogatstvo vizualnog jest vjerovatno jedna od najvećih prednosti njegove knjige. Predstavljene
su tako i važne veze između avangarde i likovne umjetnosti (slike, skice i karikature, čiji su
autori nekada i ujedno avangardni pjesnici i slikari), kao i poetičke veze između auditivnoga i
vizualnog, vrlo karakteristične za avangardno stvaralaštvo. Najveći broj tih fotokopija i nalazi
se u ovome prvom, preglednome dijelu tekstova o srpskoj avangardi. Kasnije će kroz knjigu,
ipak, njihova količina i frekventnost znatno opasti, pa tako drugi dio tekstova u Otkrovenju
srpske avangarde već mahom „krase“ tek fotografije ličnosti značajnih za srpsku avangardu (pri-
je svega samih autora, ali recimo i Jovana Skerlića, i sl.), poneki oglasi, naslovne stranice knjiga
i otisak ponekog rukopisa.
Međutim, zbog načina iznošenja građe - kataloškoga, bibliografskog, arhivističkog, gotovo
pozitivističkog - kao i zbog dosljedno hronološke ogranizacije te građe, a dijelom i zbog forma-
ta knjige (28 cm uzduž!), Otkrovenje srpske avangarde sve ukupno najprije naliči kakvoj srednjo-
školskoj čitanci. Stoga i vrijednost slika kojima je Tešićevo štivo obogaćeno, u tome kontekstu,
unešto i opada. Naročito s neobično izdašnim fotografijama autora (osmorica Crnjanskih, od
tricikla preko Crnjanskog kao maturanta do fotografije s Crnjanskim „na slavi u Bajinoj Bašti“;
čak sedamnaest fotografija Stanislava Vinavera!), ali i sve slike, u takvome tekstu - suprotno svo-
joj funkciji - samo dodatno pojačavaju dojam da se radi o čitanci. I to historijskoj.

3. Barbarogenijalno raščitavanje teksta iz konteksta

Sem iznevjerenog pojma tradicije, Tešić iznevjerava i očekivanja iz podnaslova svoje zbir-
ke eseja - Otkrovenje srpske avangarde: kontekstualna čitanja. I kontekst je, dakako, za avangar-
du od velike važnosti. Pa još kada je riječ o kontekstualnom čitanju avangarde (dakle, i tu-
mačenju, svojevrsnoj interpretaciji i kritici), čovjek naprosto ne može a da se ne obraduje
takvoj najavi. Ipak, u Tešićevom tekstu malo što ima od konteksta avangarde, a još manje od
čitanja te avangarde u kontekstu. Osim ako pomenuti bibliografizam i pozitivizam ne smatra
kontekstom, nije jasno što Tešić pod time podrazumijeva. Tek skup historijskih datosti, pa još
u hronološkome slijedu, ne može biti kontekst. Sve one za srpsku i jugoslavensku avangardu
strahovito značajne kontekstualne pojave - poput rata, odnosa prema jugoslavenskoj ideji,
odnosa s fašističkom desnicom i komunističkom ljevicom, i sl. - kod Tešića se tek usputno
pominju (21-22):

197

AKT.indd 197 6/5/2013 7:02:31 PM

 SERBICA
„KRFSKI INTERMECO srpskog modernizma kao spona između manifestovanog i najavlje-
nog poetsko/poetičkog radikalizma do Prvog svetskog rata neobično je važan za razumevanje
istorijskog razvoja modernog srpskog pesništva. Iako se poetski snovi o modernom i novom
manifestuju u izbeglištvu (Krf, Solun, naročito u Krfskom Zabavniku 1917-1918), zagovornici ru-
šenja starih kanona: Vinaver, Stefanović, T. Manojlović, A. Ilić - našli su se na istim stranicama
sa Dučićem i brojnim minornim pesnicima koji su pevali u tradicionalističkom maniru. Oni
su donekle „izneverili“ svoj „modernistički“ duh prihvatajući da im poezija u ratnim apoka-
liptičkim vremenima služi nekim višim ciljevima koje je proklamovao Skerlić. S druge strane,
„krfski modernizam“ u srpsku modernu poeziju unosi jednu civilizacijski izuzetnu tekovinu:
hrvatski pesnici Josip Kosor i Sibe Miličić (kosmizam), Tin Ujević („Svakidašnja jadikovka“,
„Rusiji, Rusija!“ itd.), Vladimir Čerina i drugi deluju unutar srpske književnosti pridajući svo-
me stvaralačkom i intelektualnom angažmanu programsko obeležje. Time oni navešćuju nešto
sasvim novo, ne samo na književnom već i na ideološkom planu (problem zajedništva dveju
i više literatura, ali i pripadnosti literaturi, kako po svom nacionalnom opredeljenju, tako i po
svom estetskom uverenju). „Krfska spona“ između predratnog (1902-1914) i poratnog (posle
1918), dosad zanemarivana bez valjanih razloga, govori o kontinuitetu srpskog poetskog mo-
derniteta, ali i o paralelnom funkcionisanju tradicionalnog i inovativnog duha unutar jedne
poezije bez ranijih sporova u istoj ravni.“
I tek toliko o ratu, o Jugoslaviji i srpsko-hrvatskim avangardnim poetskim vezama. To „ne-
što novo, ne samo na književnom već i na ideološkom planu“ zaslužuje tek jedne zagrade i
u njima jednu kratku, usputnu digresiju bez interpretacije i, uopšte, daljeg pominjanja igdje
više u knjizi. Slično i kada je riječ o avangardi i političkoj ljevici i desnici (98-99):
„Sam sukob na književnoj levici, o kojem je s razlogom mnogo pisano, može se posmatrati
na više načina i sigurno ne predstavlja jednoznačnu pojavu: u njegovim različitim fazama
preovlađivali su čas politički, čas ideološki i filozofski, a čas literarni problemi. Krležin Dijale-
ktički antibarbarus (i ostali članci u Pečatu) nije samo obračun s grupom pisaca koji su prihvatili
dogmatizovanu staljinističku viziju sveta i trudili se da je izraze podražavajući Gorkog ili Ma-
jakovskog; kao što je istakao Stanko Lasić u svojoj pionirskoj blistavoj knjizi Sukob na književnoj
ljevici, Krleža je želeo da jednom dokraja ideologizovanom načinu mišljenja suprotstavi po-
gled na svet koji bi ostavljao mesta za individualan doživljaj stvarnosti i slobodu umetničkog
oblikovanja. Međutim, nastojeći da izbegne potpun raskid sa KPJ, Krleža ne ide do kraja u
svojim antidogmatskim zaključcima (...)
Slika međuratnog književnog života bila bi nepotpuna kada ne bismo pomenuli i ono što bi
se, koristeći se uslovno jednim terminom \orđa Jovanovića, moglo nazvati „književnom desni-
com“. Prvu izrazitiju pojavu na književnoj desnici predstavlja delovanje Miloša Crnjanskog,
koje počinje njegovom polemikom s Milanom Bogdanovićem oko napredne literature (1932)
a kulminira u njegovom listu Ideje (1934-1935), čija je orijentacija bila ne samo desna nego i
profašistička. (...) Većina pripadnika književne desnice u toku okupacije nastavljaju sa objav-
ljivanjem polemičkih/pamfletskih tekstova koji prerastaju u paskvile sa izrazitim ideološkim
obeležjima. Onaj znatniji deo knijževnu umetnost ostavlja po strani, i stavlja se u službu tzv.
„kvislinškog režima“.“
Ponovo, o ljevici i desnici samo toliko. Više o ulozi KPJ ili o vremenu okupacije niti riječi. Is-
to kao da srpski avangardisti tek tako pjevaju i pišu, potpuno slijepi i nesvjesni takvih krupnih
stvari na vanjskome dunjaluku, poput rata 1914-1918, Oktobarske revolucije 1917. i formiranja
Sovjetskog Saveza, bujanja fašizma u Italiji i širom Evrope, dakako uključujući i tadašnju mla-
du Kraljevinu Jugoslaviju, itd. I to u knjizi eseja o avangardi, gdje jeste izuzetno važan politički
kontekst! Avangarda, bilo da je antiratna, antinacionalistička, antiburžoaska i revolucionarna,
socijalna i antipatrijarhalna, te protivinstitucionalna; bilo da je reakcionarna; uvijek je politički
vrlo osviješćen subjekat; i onda kada se protivi skerlićevskom utilitarizmu.
O širem kontekstu i kontekstualnome čitanju, također veoma važnom za proučavanje mo-
198

AKT.indd 198 6/5/2013 7:02:32 PM

 SERBICA
dernizma uopšte, da i ne govorimo. Recimo, o razvoju tehnologije na početku XX vijeka. Ili
razvoju masovnih medija; radija prije svega. O ekonomskoj situaciji, propasti habsburškog i
Osmanskoga carstva, krizi kapitalizma, dolasku željeznice, telegrafa, telefona… Postupnom
buđenju ženskog pokreta. Atmosferi pripreme za nadolazeći novi rat. Gdje su i što čine srpski
avangardisti za sve to vrijeme, osim što borave na Krfu sa srpskom emigracijom tokom Prvog
svjetskog rata i spore se oko - ionako „nasilno uključene“ - socijalne literature na ljevici i s de-
snicom, u Tešićevim kontekstualnim čitanjima srpske avangarde nećemo saznati.
Sve bi to bilo sasvim u redu, i Tešićeva bi knjiga vjerovatno bila čak i „svarljivija“, da se pros-
to zove Otkrovenje srpske avangarde: bibliografija; ili Otkrovenje srpske avangarde: arhivska čitanja; ili
čak (zašto ne) Otkrovenje srpske avangarde: hronologija. U tom pogledu bi sasvim razumno bilo i
Tešićevo inzistiranje upravo na manje poznatim autorima, ili manje poznatim tekstovima srpskih
avangardista, kojima se prvenstveno bavi u drugom dijelu zbirke (101-279). Njegov pristup
i jest najviše nalik arhivističkome; uključujući i momenat otkrića nepoznatog toliko prisutan u
njegovim esejima.

4. Ideje, for me i, hvala bogu, i kanoni: kontekst tešićevske avangarde

Kako bi doista moglo izgledati jedno kontekstualno čitanje zapravo jako dobro umije pokaza-
ti i sami Tešić. Serija tekstova i bilježaka priključenih njegovoj knjizi eseja namjesto pogovo-
ra (293-309) upravo su vrstan primjer kontekstualnoga samočitanja ove knjige. Uz Flakerovu
recenziju Tešićeva rukopisa (296-297), registar imena (302-307), te biografiju autora (308-309),
ovdje se nalaze i piščev tekst o uzorima, uzrocima i izvorištima njegova rada na proučavanju
srpske i jugoslavenske avangarde, „Umesto pogovora: Univerzitet Vaska Pope“ (293-295), kao
i sve njegove bilješke pripremane uz svaki rukopis ove zbirke eseja, pripreman više puta za
tisak tokom skoro dvije decenije, „Uz ovu knjigu“ (298-301).
Ovdje ćemo, naime, saznati to gdje su, kada i koliko puta već objavljivani svi Tešićevi teksto-
vi sabrani u Otkrovenju srpske avangarde. Vidjet ćemo kako su mnogi od njih pisani još tokom
osamdesetih godina prošloga stoljeća, te potom preštampavani i po nekoliko puta. Ali ćemo
vidjeti i to kakav je zao kismet zadesio objavljivanje ove zbirke - ono je više puta započinjano
te odlagano, iz više različitih razloga.2 Rukopis koji jest objavljen, kako odavde saznajemo, za-
pravo je samo polovina pripremljenoga. Pored ove „srpske“ knjige eseja, Tešić je pripremio i
drugu, „jugoslavensku“ polovinu rukopisa, gdje su sabrani tekstovi o hrvatskoj, crnogorskoj,
makedonskoj, bošnjačkoj avangardi. Ukoliko se sreća ne preokrene, i na njezino objavljivanje
sačekat ćemo do deceniju-dvije. Ako dotad, inšallah, i u domaćoj literaturi ne padnu najzad
stare „ideje, forme i, hvala bogu, i kanoni“.
A glede kanonizacije tešićevskoga raščitavanja avangarde „kao tradicije“ i njezinoga konteksta
u domaćoj literaturi, dovoljno je pogledati spiskove Tešićevih eseja o avangardi i časopisa u
kojima su ovi objavljivani, u bilješci „Uz ovu knjigu“ (298-301). Ili pak vidjeti napomenu na
unutrašnjosti prve strane, o desetogodišnjim naučnoistraživačkim projektima na kojima se u
Srbiji ovako iščitavala i raščitavala, između ostalog, i avangarda.

1
Ili, kako bi to jedan srbijanski političar otprilike rekao, „znači kale, znači brdo (sic!), znači Turci“.
2
Kao jedan od tih razloga figurira i Sreten Ugričić (301).

199

AKT.indd 199 6/5/2013 7:02:32 PM

 SERBICA

Harun Dinarević: Otvorena inverzija vrijednosti

(Mileta Aćimović Ivkov. Pesničke zagonetke. Službeni glasnik,
Beograd, 2012.)
Lirika, uprkos svim okvirima u koje se pojedini pjesnik želi smjestiti ili u koje ga postavljaju
teoretičari i kritičari, ipak stremi ka posebnosti. Jezik poezije, tačnije estetski vrijedne poezije,
počiva na otklonu spram standardnih, svakodnevnih, od društva normiranih oblika izražava-
nja. Taj otklon može biti i njihova negacija. Jezik jednog pjesnika, pored navedenog, jednako
se određuje i spram jezika drugih pjesnika; dobar pjesnik istovremeno računa na jezik tuđih
poetika ali, paradoksalno, prilikom čina pisanja se na neki način mora distancirati od njih, stvo-
riti razliku, inače postaje epigon. Pisanje o lirici nekog pjesnika podrazumijeva sagledavanje
posebnosti te lirike, njene jedinstvenosti i neponovljivosti. Bez dubljeg ulaženja u ovu proble-
matiku, može se konstantovati da Mileta Aćimović Ivkov, autor knjige „Pesničke zagonetke“,
svesrdno ignoriše ovakvo određenje lirske poezije. Ova knjiga je sastavljena od petnaest tek-
stova, o petnaest različitih, mahom slabih ili beznačajnih pjesnika, izuzmemo li prvopomenu-
tog Lazu Kostića. Svaki tekst je zasnovan na mnoštvu opštih mjesta i književnih termina indi-
katora koji ozbiljnom kritičaru služe kao prolegomena za analizu, ali kod Ivkova opšta mjesta
postaju ključna za tumačenja. Njegove (b)analize ne mogu proniknuti dalje od površnih kon-
statacija o prirodi poezije nekoga pjesnika. Čak i kada pokuša da dosegne mogućnosti otkri-
vanja autentičnosti neke poetike, on pribjegne u uopštene tvrdnje skoro ispražnjene od bilo
kakvog značenja. Sva ta naklapanja koja grade ove „nemušte“ tekstove, kako je to vezano za
ovog autora napisano u „Betonu“, nisu utemeljena ni u kakvom koherentnom metodu. Zapra-
vo, njegov metod bi smo adekvatno mogli nazvati književno-teorijski sofizam.
„Veliki pojedinačni glasovi“ „moderne poezije“ kojom se Ivkov bavi „postojano se utkivaju
u dugi vrednosno-tradicijski niz nacionalne književnosti i kulture.“ (6) Ovom tvrdnjom Ivkov
završava kratki uvod svoje knjige i u njoj se otkrivaju intencije autora da sve te tzv. „velike
pojedinačne glasove“ nivelira utkivanjem u vrijednosti nacionalne kulture. I to mu zaista us-
pijeva, što zbog njegovih jakih težnji ka ignorisanju individualnosti, što zbog materijala koji
je odabrao.
U prvom tekstu pod nazivom „Život, književnost i veze: Dijalozi i međe Laze Kostića“, izno-
si jednu krajnje neutemeljenu i neodbranjivu tezu na kojoj bazira cijeli svoj tekst, a ona se tiče
narativnosti u poeziji: „ Takav način oblikovanja poetskog opisa pričanjem priče kroz pjesmu,
u kome postaje očigledno da se stvaralačka namera realizuje u pravcu saglasnosti poetskog sa
proznim govorom kako u pogledu jednačenja sadržinskih, prozodijskih i intonativnih, tako
još više u pogledu podudaranja elemenata sintakse, u modernom ( i savremenom) srpskom
pesništvu, nije nimalo retka. I ona svoje istorijsko-poetičke početke ima u stvaralaštvu Laze
Kostića.“ (8) Ovu tezu Ivkov bazira na Kostićevoj pjesmi „Spomen na Ruvarca“ u kojoj vidi sve
te silne saglasnosti sa „proznim govorom“ (šta god to bilo) ali nigdje ne vidi razliku, odmak,
nesaglasnost sa njim. Postavlja se opravdano pitanje: Koja je onda razlika između ove poezi-
je i „proznog govora“ ako se poklapa sa njim na svakom mogućem planu? Drugi problem
ovog iskaza je teza da takav način oblikovanja pjesme svoje „istorijsko-poetičke“ početke ima
u Kostićevom stvaralaštvu, ponajprije jer Ivkov nekoliko redaka iznad ove tvrdnje piše: „A
predstava o takvom stvaralačkom postupku ne može biti potpuna ako se nema u vidu činje-
nica usmerenog i samosvesnog aktiviranja jednog vida naše usmene tradicije koja je sve do
polovine prošlog veka pokazivala određenu rudimentarnu vitalnost.“ (8) Iako autor ne ekspli-
cira koji „vid usmene tradicije“ se aktivira, jasno je da tvrdnja o Kostiću kao začetniku takvog

200

AKT.indd 200 6/5/2013 7:02:33 PM

 SERBICA
oblikovanja pjesme stoji u proturječnom odnosu sa potonjim iskazom. Da bi pokušao pomi-
riti ovu vlastitu proturječnost, Ivkov koristi u ovom kontekstu značenjem neodređen glagol
„aktivirati“ jer kada bi precizirao tvrdnju i rekao da je pjesnički govor u toj pjesmi zasnovan
na tačno određenom vidu usmene poezije, njegova teza bi se raspala. Laza Kostić više ne bi
bio Prometej narativne poezije, Mileta Aćimović Ivkov bi ostao bez prividno originalne teze.
Autor uz sve to pokazuje da nije u stanju ispravno napisati jednu složenu rečenicu, što se vidi
u prvoj rečenici iz citata s prethodne stranice gdje se on toliko udaljio od glavne klauze da je
njen kraj vezao za jednu od zavisnih rečenica (Trebao je završiti sa: „nije nimalo redak“). U
nastavku teksta slijedi primjena Kostićevih filozofskih ideja o harmoniji i simetriji na njegovoj
pomenutoj pjesmi, primjena zakukuljena zbrkanim Ivkovim deskripcijama pjesme.
Svo to interpretativno sivilo prekida još jedna besmislena teza: „To odsutno ćutanje pesni-
kovog sabesednika u ovom narativizovanom Kostićevom govoru postalo je privilegovana po-
etička figura (sic!) koja je položena u sadržinsku i misaonu osnovu modernog srpskog pesniš-
tva (sic!) u kome se, kroz različite stvaralačke glasove, ona nadalje citatno stvaralački varirala i
aktuelizovala.“ (11-12) Dakle, autor ovih redaka smatra da je „ćutanje“ „poetička figura“ i da je
„položena u sadržinsku i misaonu osnovu modernog srpskog pesništva.“ Pošto se on u ovom
tekstu ne bavi „poetičkim figurama“ (šta god to njemu značilo), niti se u nekom od ostalih če-
trnaest tekstova, koji se pri tome bave modernim srpskim pjesnicima, uopće ne osvrće na tu
figuru ćutanja, očito je da se autor osjetio slobodnim da iznese ovako radikalnu skrivajući se
iza materije kojom se bavi (pjesma „Spomen na Ruvarca“) ili računajući na to da će čitalac za-
boraviti ovu tvrdnju do kraja knjige. Ponovo sporadična težnja za originalnošću dovodi ovog
autora u poziciju da ga čitalac doživi kao neozbiljnog.
U želji da poveže Kostića sa drugim pjesnicima srpske kulture, Ivkov na osnovu jednog
motiva, toliko univerzalnog i općeg motiva „međe“, pokušava da dokaže kako se između
Dučića i Kostića „ na određen način razvijao veliki citatni dijalog.“ (13) Ova tvrdnja se odnosi na
Dučićeve stihove: „Kad moj prah, Tvorče, mirno pređe/ U grumen gline užežene, / Tad neće
više biti međe/ Između tebe i izmeđ’ mene“, koje Ivkov povezuje sa Zmajevim „one međe
rastope se/ među smrti i životom“, pripisujući ove stihove Kostiću! Ivkov piše: „Tematizovano
u poetskom govoru Laze Kostića – o čijim stihovima tog tematskog usmerenja („one međe
rastope se/ među smrti i životom“) Zoran Mišić apodiktički kaže da „divnije i celovitije objave
poezije od ove Lazine mislim da nema u celoj našoj literaturi“ – kao i u poeziji Jovana Dučića to
ambivalentno načelo ukazuje na činjenicu da se među njima na određen način razvijao veliki
citatni dijalog.“ (12-13) Ovdje se postavlja pitanje da li je i dotični Mišić pogrešno pripisao ove
stihove pripisao Kostiću ili je Ivkov zloupotrijebio citat stavljajući ga u pogrešan kontekst!?
A jadni Jovan Dučić je, ne znajući, vodio dijalog s najvećim Kostićevim pjesničkim neprija-
teljom, Zmajom! Kakav li je to dijalog u kojem sagovornici na umu imaju sasvim drukčije
značenje motiva „međe“?
U tekstu „Tavni znaci Desimira Blagojevića“ za njegove pjesme Ivkov kaže da se „među nji-
ma svakako izdvaja aktiviranje maternje melodije i, njoj posledujuća značenjska zatamnjenost.“
(24). Na idućoj stranici citiranjem Ljubomira Simovića on objašnjava šta predstavlja ta maternja
melodija: „Reč je, dakle, o onom tipu poetskog govora u kome „mi možda malo razumemo,
ali mnogo čujemo“; u kome: „čujemo žubor jezika na izvoru“ a potom i kako taj „muzikalni,
magloviti i neuhvatljivi jezik mi čujemo kao izvorno naš.“ (25) Ova dva teoretičara našosti
jezika vjerovatno misle na eufoniju lirike ali ovakva mistifikacija je potrebna da bi se jedna
hermetična poezija lakše uklopila u neki imaginarni kolektiv. Šta je to maternja melodija, ko
su ovi „mi“, ostaje nepoznato ali se da naslutiti. „Mi“ smo nacionalni kolektiv koji čita jednog
pjesnika, nemamo pojma šta on to piše, ali dabome da piše našim jezikom. Tako bi se mogla
dešifrovati sva banalnost ove mistifikacije.
Ivkov ima navadu da neodređeno piše o značenjima, pa tako o hermetičnoj poeziji piše kao
o poeziji „zatamnjenog značenja.“ Njegov binarni um i ne pokušava dokučiti značenja takve
201

AKT.indd 201 6/5/2013 7:02:33 PM

 SERBICA
poezije, nego radije ostaje na ovakvim konstatacijama koje dodatno začini svojim sofizmima.
Naspram poezije „zatamnjenog značenja“ u njegovom teorijskom binarnom sistemu (ako se
uopće može govoriti o sistemu) postoji i poezija „otvorenog značenja“. Tako pjesnik Aleksan-
dar Ristović „je pregao da izgradi takav obrazac lirskog govora u kome, za račun postizanja
efekta izrazite metaforičnosti i naglašene nejasnosti, nisu bili dosledno poništavani svi likovi i
obrisi empirijskog sveta.“(53) Samo nekoliko stranica poslije Ivkov piše: …”Ristović je u svom
shvatanju poezije podrazumevao da pesma mora biti otvorena.“ (61) Ristovićeva poezija je
dakle, malo otvorena, malo zatvorena, malo zatamnjena, malo osvijetljena, malo vamo, malo
tamo… U poeziji Ljubomira Simovića „sa plana verističke beleške prelazi se na plan epifanij-
skih obasjanja i produbljenja, ili univerzalnije apstraktizacije koja ide za tim da izgradi takav
značenjski sklop u kome će onostrano problesnuti intenzivnije a značenjski koncentrisano i
određeno“ (83), kod Simovića su u „značenjsku osmozu dovedeni elementi daleke tradicije
sa elementima koji su zahvaćeni iz vantekstovne stvarnosti“ (85), u jednoj njegovoj pjesmi
je „veoma sugestivno aktivirana povratna značenjska sprega“ (86), dok u drugoj pjesmi „su-
srećemo poetsku sliku koja je građena tako da postane vidno kako je njen veristički opis svodi
na jedan element čija je značenjska vrednost višestruka“( 88), a mi pred kraj teksta saznajemo
i da „Otvorenost značenja u Simovićevim kraćim pesmama upravljena je katkada i ka isticanju
moralnog imperativa.“ (90) Značenjski fetišizam ovog autora je lažan jer za razliku od pravog
fetišiste Ivkov nikada ne pokušava da dosegne objekt svoje žudnje, samo značenje. Računa-
jući na ovaj prividni fetišizam, mi čitaoci ne želimo ni slutiti u koja to veza između „otvorenos-
ti značenja“ i „moralnog imperativa.“ Objasniti autoru svih ovih redaka da tradicija može biti
i vantekstualna vjerovatno bi bila uzaludna rabota.
Za razvojni tok poezije Milovana Danojlića Ivkov piše: „Prvi od njih (tok) je zbog nagla-
šenog rugalačkog, odnosno angažovanog, pristupa pesničkom predmetu i otvorenijih, ne-
posredno datih značenja, upečatljiviji, dominantniji.“ (93) Za istog pjesnika kaže: „Kao da
je ovim pesmama, i ovom knjigom, želeo da se konačno obračuna sa svim onim što ga je
nagnalo na odlazak, pa su i značenja mnogih stihovnih celina i pesama vidno otvorenija, di-
rektnija.“ (95). Pored toga kod Danojlića „vidljiva je namera da se deluje prosvetiteljski. Da
otvorenošću značenja čitaocima pomogne da i sami lakše spoznaju pogubnost onoga što je
postalo predmet pesme.“ (95) U jednoj pjesmi je pjesnički subjekt prema ideološkom projektu
(jugoslovenskom socijalizmu) “bio najjetkiji i značenjski najobuhvatniji.“(101) Ivkov smatra
da su „Neobrazovanost, primitivizam, sklonost prevari i utaji, neiskrenost i prostaštvo, ukrat-
ko sva ona svojstva koja su, kako to Danojlić u pesničkim tekstovima slika, imala prođu u
sociokomunističkom društvenom poretku, položena u tematsku osnovu ovih pesama. (95) Za
pjesmu „Rugalica velikoj ludosti“ isti autor tvrdi: „Ta velika ludost jeste komunizam i pokušaj
njegovog neprirodnog, pa otuda i nemogućeg, ukorenjenja na ovom tlu.“ (101). Da sumiramo:
Danojlić je angažovan pjesnik, prosvjetitelj koji piše pjesme otvorenih značenja kako bi pro-
svijetlio čitaoca. On je satiričar koji se u svojoj zbirci „Zlo i naopako“ (1991) angažovano ruga
političkom sistemu koji je već srušen. Jugoslovenski socijalizam je bio ludost kojoj se Danojlić
angažovano ruga u vrijeme cvjetanja nacionalizama. Ne samo da je bio ludost, nego je bio i
neprirodan za ukorijenjenje na našem tlu. Mileta Aćimović Ivkov implicira da politički sistem
i ideologija mogu biti prirodni.
Za razliku od Danojlića, kod Aleka Vukadinovića se uočava „odsustvo svake mimetičnos-
ti“, on je posezao za „jezičkim i slikovnim gradivom iz područja naše usmene književnosti i
kulture“ (103), pa su „njegove pesme postajale dodatno značenjski zatvorenije“ (103-104), a
„pesnički subjekt svedoči o jednom neobičnom, a dalekosežnom, smisaonom i značenjskom
pomeranju.“ (104) Iako samo dvije stranice ranije Ivkov govori o odsustvu svake mimetičnosti
kod ovog autora, u nastavku piše da „može da se uoči kako su tamni sadržaji koji su, podsta-
knuti neposrednim iskustvom, počeli intenizvno da ulaze u sastav njegovih pesma onda kada
su prilike u stvarnom svetu (sa kojim ona Vukadinovićeva poezija, načelno, nije imala mnogo
202

AKT.indd 202 6/5/2013 7:02:33 PM

 SERBICA
dodira) počele da poprimaju dramatična obeležja.“ (105) Za pjesnika Miroslava Maksimovića
kaže da je u „tematsko središte velikog broja svojih pesama uvodio prizore iz svakodnevnice“,
dok je „iz svojih ranijih knjiga sliku stvarnosti oblikovao tako da čitalac uoči nemimetičnost
kao važnu odliku njegovog pesničkog postupka.“ (110) Čitalac bi se mogao zapitati da li se
ovaj binarni um šali sa njim. Kako je moguće biti nemimetičan, a ipak biti podstaknut neposre-
dnim iskustvom? Ili još primjerenije pitanje: Zašto Ivkov barata ovim anahronim i za poeziju
neprimjerenim, potpuno nevažnim kategorijama? Kako nemimetičnost može biti pjesnički
postupak?
Na poeziju Slobodana Zubanovića Ivkov ponavlja svoje dobro naučene mantre: „Lirski
glas Slobodana Zubanovića postojano je izgrađen na tematizovanju prizora iz neposrednog,
empirijskog okruženja.“, „…ovaj pesnik poetski opis modeluje na taj način da se od čisto ve-
rističkog poetičkog koncepta često primetno distancira.“ (119), on svoj „poetski opis počinje
pretežnije da oblikuje kao poetski izveštaj o zatečenoj urbanoj stvarnosti.“ (122) I kod Novice
Tadića su „pojedini njegovi pesnički tekstovi postali značenjski otvoreniji, a to je češće slučaj
sa onim pesmama u koje se ugrađuju veristički elementi.“ (140) Naravno, i kod ovog pjesnika
Ivkov nalazi „zatamnjene ontološke vidike“ (142) i „zatamnjeno, ponorno značenje“ (143) koje
Tadić preoblikuje u ko zna šta. Čak i u završnom paragrafu, završnog teksta knjige o poeziji
Bratislava Milanovića Ivkov ponavlja svoju papagajsku varijaciju: „…njegov poetski opis je i
uzeo oblik tog osobenog načina slikovno-simboličkog predstavljanja koji omogućava da se sa
mimetičke pređe na jednu drugačije zasnovanu ravan, i tako u pesmama oblikuju oni smisa-
oni tonovi koji mogu da ukažu na obilje vrednih sadržaja skrivenih u tragovima prošlosti, kao
i na drugačije razumevanje i vrednovanje prizora savremenosti, čija se složena slika u ovim
pesmama višeplano izgrađuje.“ (172)
Binarni um voli imitirati metafizičara-teologa, pa tako često nevješto poseže za filozofskom
leksikom preko koje je stvorio jednu naročito iritantnu podjelu koju nigdje nije eksplicirao ali
se ona može sintetizirati iz njegovih učenja. Naime, radi se o podjeli na poeziju koja „demateri-
jalizuje činjenice predmetne stvarnosti“ i ona koja ostaje na „čulnoj konkretizaciji“ stvarnosti.
Kroz prvu kategoriju se provlače pojmovi poput transcendencije, epifanije, onostranog, itd.,
koje Ivkov upotrebljava kao začine. U poeziji Desimira Blagojevića je prisutna „dematerijali-
zacija činjenica predmetne stvarnosti“ (26), Miodrag Pavlović „u obrisima savremenosti pre-
poznaje naprsline kroz koje iz života i sveta neprestance curi sadržaj svetog; mudrost – „jeza
koja nas uspravlja“ (41), u njegovim tekstovima je „intenzivno tematiziran“ „Čovekov/juna-
kov susret sa transcedentnim“ (40), pjesnički tekstovi Ivana B. Lalića „predstavljaju razvijeni
pev o uslovljenosti i prepletenosti života i nestajanja, smisla življenja i smisla pevanja“ (47), s
druge strane poezija Aleksandra Ristovića je „jednostavni govor o činjenicama“ (60), kod Hris-
tića „skoro da i nema transendiranja opisanje pojave“ (74), a „ambivalnetni tretman njegovih
pesama“ se „kretao u pravcu njihove doslovne, čulne konkretizacije“ (75), u nekim pjesmama
Ljubomir Simovića „često dolazi do transformacije opisa, na taj način se sa doslovnog prelazi
na nedoslovni plan“ (88), u poeziji Aleka Vukadinovića je primijetna „epifanijska, odnosno
metafizička objava mogućeg osnaživanja i obnove transcedentalnog principa jedinstva čove-
ka i sveta, čoveka i Boga“ (109), kod Miroslava Maksimovića „spas je predočen u epifanijskom
viđenju i naknadnom prizivanju snage iskonskog“ (117), u „pesničkom svetu“ Slobodana Zu-
banovića „čitalac može da uoči nevidelne vidove stvarnosti u onim pesmama u kojima se
lirskom subjektu ukazuju epifanijski problesci ili jezovita, metafizička objava demonskog – u
pesmi „Tramvaj zvani dvojka.“ (123) To nije sve od Ivkova metafizičara-teologa. Naspram
„velikih istorijskih i ideoloških matrica koje, po pravilu, zakidaju mogućnost transcedencije“
(154) stoji poezija Džordža Sladoje, koji „postupno i dosledno, paganske slike i prizore prevo-
di u hristijanizovani simboličko-vrednosni poredak u kome bilje zadržava svoje važno mesto,
ali i zadobija novu funkciju.“ (156) Saznajemo i da hrišćanstvo nije „velika ideološka matrica“!
Kod Bratislava Milanovića „postaje moguće da u tekstovima njegovih beogradskih pesama go-
203

AKT.indd 203 6/5/2013 7:02:33 PM

 SERBICA
vorno lice opazi i artikuliše epifanijske proseve i metafizička uznošenja i uopštavanja.“ (171)
Uopštavanja! To je prikladna imenica koju sam tražio za imenovanje teorijskog sistema Milete
Aćimovića Ivkova.
Osim što se okušao u vašarskoj metafizici, isti autor je imao izlete i u drugu granu palanačke
filozofije – u moraliziranje. U njegovim tekstovima neprestano nailazimo na vrijednosne suno-
vrate kojima ovi pjesnici svjedoče i zbog kojih teže da povrate stare, tradicionalne vrijednosti.
Postavlja se pitanje da li se ti pjesnici bave pjevanjem ili pojanjem?
U pjesmi „Razgovor sa zastavom na vojvođanskom parlamentu u danu žalosti i veku po-
raza“ Džordža Sladoje, iskazuju se „višestruko intelektualno, stvaralačko i nacionalno-živo-
tno iskustvo diskontinuiteta, vrednosnog snižavanja, poniženja i poraza“ (16), Blagojević je
„svoj pev vezao za temeljnu tradicijsku nit srpske kulture, za kosovsku stradalničku vertikalu“
(31), Pavlovićeva poezija predstavlja „reprezentativno stvaralačko svedočanstvo o imanentnoj
čovekovoj vezanosti za vrednosti civilizacijskog prapočetka“ (42), „prepoznavanje i imenova-
nje novovremenih opasnosti“ kod Lalića se iskazuje u „na paradoksu zasnovanoj, inverziji u
kojoj se u savremenosti preokreću i tako potiru vrednosti drevnog i tradicionalnog“ (50), Ris-
tović je „oblikovao svoje pesničke tekstove sa jasnom (jasno iskazivanom) poetičkom svešću
o prirodi, dometima i vrednostima poetskog govora o bazičnim, nesvodivim i otuda bitnim i
nezamenjivim vrednostima“ (58), a u „znatnom broju Simovićevih pesama, kroz sve njegove
stvaralačke faze, najpretežnije je aktivirana matična nacionalno-istorijska tradicija i kultura
sa namerom da se njene neupitne vrednosti ukrste i saobraze zatamnjenom horizontu savre-
menosti.“(87) I kod Danojlića je prisutan „izvesni moralizatorski stav intencionalno ugrađen
u tekst pesme“ (97), dok u poeziji Aleka Vukadinovića „determinističko prisustvo tamnih sila
(…) dovodi do osobenog poremećaja koji se doznačava postupkom inverzije vrednosti ili ime-
novanja gubitka osnovnih, supstancijalnih osobina i svojstava.“ (106) Ponavljanje istosti se
nastavlja: „pesnički subjekt u Maksimovićevoj knjizi Nebo slika inverziju vrednosti kojom je
svet zahvaćen“ (115), tj. „sve vrednosti su, pa i one „stabilizovane“, mitske i epske, poljuljane.“
(116) Raša Livada insistira „na necelovitosti predstavljene slike sveta, odnosno na promeni
nekadašnje predstave o harmoničnosti i celini“, u njegovoj poeziji se ukazuje „na desakrali-
zacij usavremenog sveta.“ (132) Novica Tadić svedoči „o sopstvenom obezboženom vremenu
u kome su inverzija smisla i sveopšte licemjerje postali dominantna oznaka doba.“ (147) Za
Džordža Sladoju Ivkov dosadno opetuje: „Uopšte je za konstituisanje ukupnog smisla u Skla-
dojevim pesmama slikanje inverzije istorijske promene činjeno srazmerno često. U njenom se
razornom dejstvu ne destruiše samo nasleđeni epski ideal i model, već se skoro sve nasleđeno
vredno, kao i ono što je tome iz savremenosti pridruženo.“ (152-153) Pjesme Branislava Mila-
novića idu za tim „da, oživljavajući predstave i vrednosti prošlosti, pomnije prepoznaju pro-
mene na licu sadašnjosti.“ (168)
Čemu kataloška priroda moga teksta? Svi ovi silni citati najbolje reprezentuju jednu, prije
svega površnu misao, istupljenu gomilom opštih mjesta, tautologija i paušalnih konstatacija
nedostojnih ozbiljne analize. Ovo je katalog proizvoljnosti, najmanji mogući zbir Ivkovih op-
servacija o poeziji ili o onome što on misli da je poezija.
Suma sumarum Ivkove misli bi bila sljedeća: Poezija može biti mimetična/veristička i nemi-
metična. Pjesnici često posežu za životnim činjenicama i zahvaćaju materijal iz empirije kada
pišu pjesme. U njihovoj poeziji se javljaju epifanijski probljesci. Ponekad oni žele da transcen-
diraju materijalni svijet, a nekada ne. Svi njegovi pjesnici imaju složenu i postojanu poetiku.
Otvorenog značenja, naravno. Pjevali su i pjevaju, postojano, o inverziji vrijednosti. Srednjo-
školskim čitanjem poezije i jezikom nacionalnog akademca, Mileta Aćimović Ivkov je uspio
napisati knjigu sofizama o poeziji. Prava inverzija vrijednosti – estetskih.

204

AKT.indd 204 6/5/2013 7:02:33 PM

 SERBICA

Vuk Bačanović: Kupusara kulturnog terora

(Jovan Deretić. Kulturna istorija Srba. Evro Giunti, Beograd, 2011.)
Jovan Deretić je bio doktor književnih nauka. Doktorirao je na Filološkom fakultetu 1966.
tezom “Kompozicija Gorskog vijenca”. Kako stoji u njegovoj zvaničnoj kratkoj biografiji, obja-
vio je više knjiga: Dositej i njegovo doba (1969), Kompozicija Gorskog vijenca (1969), Poetika
Dositeja Obradovića (1974), Ogledi iz narodnog pesništva (1978), Almanasi Vukovog doba
(1979), Vidaković i rani srpski roman (1980), Srpski roman 1800-1950 (1981), Istorija srpske
književnosti (1983), Gorski vijenac P. P. Njegoša (1986), i dr.
Knjiga “Kulturna istorija Srba” (2011) jeste zbir Deretićevih predavanja koja su držana, “pre
svega studentima srpske književnosti i svrha mu je bila da pruži osnovna znanja iz istorije i
drugih grana kulture, pored ostalog, i zato da bolje shvate kulturnoistorijsku pozadinu knjiže-
vnosti u pojedinim razdobljima.” (str. 5). Ali kakva je ta kulturnoistorijska pozadina za Dere-
tića? To je zbir paranaučnih zaključaka, prema kojima je “narod” mistično jedinstvo koje jezdi
kroz istorijske procese, baš kao da kroz njih prolazi poput jednog te istog glumca koji oblači
različita odijela, a ne da, kao zajednica, nastaje i mijenja se upravo promjenama u materijalnoj
proizvodnji. Evo kako je mislio Deretić: “Naša istorija pokazuje kako smo od malog naroda iz
zabačene i koliko-toliko zaklonjene unutrašnjosti postali narod na balkanskoj vetrometini, nas-
tanjen oko velikih reka i važnih svetskih puteva što prate njihove tokove, ostajući pri tome i
dalje mali narod, gledano u evropskim i svetskim srazmerama… a mi smo bili primarno narod
kulture i selili smo se kao narod kulture, i održavali smo se na prostorima na kojima smo uspeli
da sačuvamo nacionalni kulturni identitet.” (str. 15)
Citirajući misli pjesnika (istoričar kulture se poziva na mišljenje pjesnika!) Vaska Pope, Dere-
tić utvrđuje međaše te kulture. To su Hilandar i Sentandreja. “Ta mesta predstavljaju krajnje
tačke srpskog kulturnog prostiranja, tačke koje obeležavaju glavnu osnovne pravce našeg kre-
tanja u geografskom prostoru, najpre prema jugu i jugoistoku a zatim prema severu i severo-
zapadu. Prateći istorijske putove srpske kulture po znakovima koje je ostavila u prostoru svog
postojanja, često smo prinuđeni da putujemo u druge zemlje, jer su Srbi kao narod kulture
ostavljali otiske svoga bića i na drugim prostorima, u tuđim zemljama, gde god da su duže
ili kraće živeli…” (str. 19.). Sada ne samo da postoji mistični, nepromjenjivi narod, već je taj
narod i “narod kulture” (što bi, po Deretićevoj logici, podrazumijevalo da postoje i narodi ne-
kulture?), a sama kultura, koja ima svoje “istorijske putove”, jeste, ni više ni manje, nego otisak
narodnog “bića”, koje se održalo jedino “nacionalnim kulturnim identitetom”.
Miješajući modernu naciju sa narodom, nacionalnu kulturu kapitalističke epohe sa kul-
turom ranijih društveno-ekonomskih formacija, Deretić zapada u anahronizam za anahro-
nizmom, koji dovoljno govore o naučnoj utemeljenosti tvrdnji koje je izneo u svojoj knjizi,
odnosno zbirci predavanja. Kako je moguće da “nacionalni kulturni identitet” čuva “narodno
biće” u vrijeme kada moderna nacionalnost nije postojala? Po kojoj paralogici je moguće da
nešto što je moguće konstruisati i utemeljiti isključivo u moderno doba čuva otiske nekoga
“narodnog bića” prije nego što je i samo postojalo? O tome ponajbolje govori njegovo razma-
tranje o Srbima “izvan verskih i kulturnih okvira pravoslavlja”. Pozivajući se na italijanskog
slavistu Rikarda Pikija i njegovu podjelu slovenskog svijeta na Slaviu Ortodoxu i Slaviu Romanu,
Deretić vapije zbog udaljavanja katoličkih Srba od onoga što naziva “pravoslavnom maticom”
naroda: “Da taj otkinuti deo Srpstva nije beznačajan, govori činjenica da je posredstvom njega
srpski jezik postao lingvistička osnovica modernog književnog jezika još jedne slovenske naci-
je (Hrvati). Tako je srpski narod sudbinski iskusio tu najstariju i najdublju podelu Evrope, jer
205

AKT.indd 205 6/5/2013 7:02:33 PM

 SERBICA
se njome i sam podelio. Opredelivši se za jednu Evropu, on je znatan deo sebe ostavio u onoj
drugoj Evropi.” (17)
I ponovo anahronizam za anahronizmom i bitka za bitkom koje izbijaju iz svakog Dere-
tićevog pokušaja da razjasni “kulturnoistorijsku” pozadinu književnosti! Njemu neće pasti
na um da je Evropa podijeljena na teritorije razvijenijeg i nerazvijenijeg feudalizma, odno-
sno razvijenije i nerazvijenije kapitalističke privrede, razvijenijeg i nerazvijenijeg urbaniteta,
odnosno razvijenije i nerazvijenije industrijaliziranosti, što stvara materijalne pretpostavke za
razvitak brojnih aspekata kulture!
Najdublja podjela iz kojeg proizlazi i podjela “Srpstva”, za njega je podjela hrišćanskog kul-
ta na zapadnu i istočnu verziju. U njegovoj “filozofiji” istorije, opredjeljenje “naroda” za jednu
Evropu, znači žrtvovanje drugog dijela naroda, nekoj “drugoj” Evropi. Nije, međutim, jasno,
kako nam je Deretić zaboravio predočiti rezultate drevnog referenduma u kojem se srpski
narod (kada je on to postojao kao jedinstven politički subjekt prije nacionalne revolucije u 19.
vijeku?) opredijelio za “jednu” od Evropa? Za Deretića je istorija poput nekog vašara kultura,
na koji razni narodi “grupno” dolaze i opredjeljuju se koju će uzeti za sebe, pa zatim od “stila”
koji izaberu zavisi njihova sudbina, odnosno da li će ostati to što zaista “jesu”, ili će biti nešto
“drugo”, odnosno da li će dio “sebe” ostavljati negdje drugo.
Ako preskočimo prepričavanje enciklopedijskih podataka o doseljenju starih Slovena,
odnosno Srba na Balkan i suhu (bespotrebnu) faktografiju o hrišćanskoj teologiji i političkim
zbivanjima u srpskoj srednjovjekovnoj državi kao i nabrajanje crkava, manastira, iluminira-
nih rukopisa i književnih pravaca od srednjovjekovne književnosti do moderne, kod Deretića
nailazimo na jako malo mišljenja i promišljanja kulturnoistorijskih procesa. Pa ipak, na kraju
knjige, u “posljednjem predavanju” se očituje suma njegove ideološke mistifikacije:
„Prateći naporedu istoriju i kulturu našeg naroda, mogli smo iz ovih predavanja videti koli-
ko su istorijske prilike bile nepovoljne za razvoj kulture. Pa opet, kultura je svemu odolevala,
održavala se, davala stvaralačke rezultate. U svim vremenima otkad možemo pratiti istoriju
srpskog naroda pronalazimo svedočanstva o kulturnom životu i bogate ostatke duhovnog
stvaralaštva. Iako je mnogo toga što je stvoreno nepovratno izgubljeno, i ono što je ostalo
uverljivo govori da je kulturno stvaranje u mnogim granama bilo stalno i stabilno. Taj vitali-
zam predstavlja jedno od osnovnih obeležja srpske kulture u celini. Taj vitalizam ona duguje
stvaralačkim sposobnostima srpskog naroda, ali isto tako i njenoj otvorenosti prema drugim
i drukčijim kulturama, u njenoj sposobnosti da primajući ’tuđe’ vrednosti ne izgubi vlastiti
identitet.“ (341-342)
I ovdje se konačno susrećemo sa krunskim dokazom, da pisac “Kulturne istorije Srba” ne
shvata sam koncept kulture. Ako u kulturu, prema najprostijoj definiciji, ubrajamo jezik, re-
ligiju, različite društvene navike i oblike umjetnosti, onda su “istorijske prilike” samo kalupi
u kojima se razvijaju različiti oblici kulture, pa tako i same “nepovoljnosti” (ma šta autor sma-
trao pod njima), ako izuzmemo pokušaje genocidnih uništenja u modernom razdoblju, (pa i
oni, ako nisu uspješno sprovedeni) zapravo kreiraju specifične kulturne crte nekog društva.
Naravno i one su neodvojive od društveno-ekonomskih formacija u okviru kojih se razvijaju,
pa je tako nemoguće govoriti o nekoj univerzalnoj kulturi, koja “odoleva” i daje “stvaralačke
rezultate”. Napokon, koji je to aršin kojim se mjeri kulturna razvijenost? Koja je to osnovna
mistična kulturna “čestica” koja je odoljevala nepovoljnim uslovima kada su u pitanju Srbi?
Zar je Prvi srpski ustanak pokrenut zbog tendencije za odbranom kulturnih posebnosti?
Razumljivo je da nam autor koji piše o kulturi, a o njoj ništa suštinski ne govori, neće obja-
sniti nerazdruživu povezanost društva, ekonomije i kulture, te kako su se ti sami pojmovi, kao
i ono što označavaju, razvijali. Na isti način kao što je u premodernom periodu “društvo” pred-
stavljalo aktivno udruženje, kompaniju, “zajednički pothvat”, a “ekonomija” menadžment
kućanstva ili uže zajednice, tako je pojam “kulture” označavao uzgoj domestificiranih biljaka
i životinja i, tek, u proširenom značenju rast i razvoj ljudskih vještina i sposobnosti. Tek će
206

AKT.indd 206 6/5/2013 7:02:34 PM

 SERBICA
slabljenjem utjecaja vjerskih institucija i religije generalno, u modernim (buržoaskim) društvi-
ma, “kultura”, u smislu umjetnosti i književnosti, početi biti “shvatana” kao najdublji impuls
i izvorište “ljudskoga duha”. U nacionalističkim ideologijama ona je, u ovisnosti o podneblju,
više ili manje sekularizacija, odnosno liberalizacija ranijih metafizičkih formi.
Kvazi-metafizičke forme kao što su “imaginacija”, “kreativnost”, “inspiracija”, “estetika” i
novi pozitivni smisao mita efektivno su postali dio novoga nacionalnog panteona1. Tome su
posebno doprineli umjetnici, kao izvođači u kreiranju prošlosti “naše” autentične kulture: „Te
forme, uz nokturna, pesničke fantazije, rapsodije, balade, preludijume i plesove, karakteriše
površna ekspresivna subjektivnost, koja dobro pristaje pojmovnom jeziku i stilu etničkog na-
cionalizma te ponovnom otkrivanju ’unutrašnjeg ja’ koje predstavlja jedan od glavnih ciljeva
etničkog nacionalizma.“2
Kako je to početkom prošlog stoljeća objasnio Antonio Labriola demistifikujući fantazma-
gorične nacionalističke konstrukcije “kulturne istorije”: “U svakom pokušaju svođenja sekun-
darnih proizvoda (na primer umetnosti i religije) na društvene uslove koje oni idealizuju,
treba dobro poznavati posebnu socijalnu psihologiju u kojoj se preobražaj ostvaruje. U tome
je raison d’etre one ukupnosti odnosa koja se drukčije naziva – na primer, egipatski svet, grčka
svest, duh renesanse, vladajuće ideje, psihologija naroda, društava ili klasa. Kada su se ti odno-
si uspostavili i ljudi se privikli na izvesne zamisli, na izvesne načine verovanja ili fantazije,
ideologije prenesene predanjem teže da se iskristališu. Tako se pojavljuju kao snaga koja se
opire novom, i, kako se taj otpor ispoljava rečima, spisom, netolerancijom, polemikom, proga-
njanjem, tako borba između novih i starih socijalnih uslova poprima oblik spora zbog ideja…
Čovek ne prelazi u isto vreme nekoliko istorija, već sve tobože različite istorije (umetnost, religi-
ja itd.) čine samo jednu istoriju. A to se može jasno videti samo u karakterističnim i značajnim
momentima proizvodnje novih oblika, odnosno u periodima koje nazivam revolucionarnim.
Kasnije prilagođavanje novonastalim oblicima i tradicionalno ponavljanje po određenom tipu
zamračuje svest.”3
I upravo to “zamračenje” svijesti izvršava Deretić kada govori o vitalnoj kulturi “našeg”
naroda kojom je, uprkos “tuđinskim” utjecajima, očuvan “vlastiti” identitet. Ma kako danas
shvatali pojam “kultura”, bilo kao “cjelokupni način života jednog naroda”, “društveno nasli-
jeđe koje pojedinac dobija od svoje grupe”, “način mišljenja, osjećanja i vjerovanja”, “apstrakt
ponašanja”, “teoriju koju antropolog razvija u vezi sa načinom na koji se grupa ljudi ustvari po-
naša”, “skladište akumuliranog znanja”, “skup standardizovanih odnosa prema problemima
koji se javljaju”, “naučeno ponašanje”, “mehanizam za normativno regulisanje ponašanja”,
“skup tehnika prilagođavanja kako spoljašnjem okruženju tako i drugim ljudima”, “talog is-
torije”4, naprosto je nemoguće, osim jezičke razlike (a u slučaju južnoslovenskih štokavaca ni
to), naučno utvrditi autentične nacionalne i “anacionalne” kulturne crte, pogotovo u svijetu
neprekidne ekonomske, a samim tim i kulturne, interakcije.
Šta je to što je u srpskoj kulturi i njezinoj istoriji “vlastito”, a šta “nije”? Deretić, koji, u preda-
vanju o “narodnoj” kulturi naspram one elitne, govori o “verovanjima koje delimo sa drugim
narodima” (191) može jedino iznositi poluistine da je to krsna slava (običaj koji nije ni srpskog
niti isključivo pravoslavnog porijekla), ili kult svetog Save (baš kao da ni u jednom drugom
nacionalizmu ne postoji kult “nacionalnog” sveca – irski sveti Patrik je samo jedan u nizu pri-
mjera), ili čak Vidovdan (praznik sv. Vita, očigledno preostao iz prvobitne rimske hristijaniza-
cije srpskih plemena). Nemoguće je, dakle, bez materijalističkog shvatanja istorije, pa samim
time i formiranja različitih oblika “kulture” utvrditi kada, kako i zbog čega nešto prestaje biti
“tuđe”, a postaje “naše”. Ali, kako bi nam to mogao objasniti Deretić, čija su predavanja krcata
nenaučnim izražavanjima, tipa “mi kao narod”, “mi u svojoj dugogodišnjoj istoriji”, “mi, kao
narod kulture”? Nikako. Cilj objavljivanja sabranih “predavanja” pokojnog Deretića očigle-
dno i nije poticanje na naučni rad i naučno promišljanje. U njima nema ni “pametnog” naci-
onalizma, odnosno barem privida korištenja naučnog aparata, pa da se, nakon pažljivog iščita-
207

AKT.indd 207 6/5/2013 7:02:34 PM

 SERBICA
vanja, iz njih može izvući i neki pravovaljan zaključak. Radi se o kupusari nabrzinu sročenih
pamfleta sa jasnim ciljem da izvrši spajanje osoba “na osnovu afiniteta koji mitski prethodi
današnjoj ekonomskoj i političkoj sceni, te izražava zahtjev za solidarnošću koja prevazilazi
grupe definisane u terminima klase i ideologije.” Deretićevo djelo je samo to i ništa više.

LITERATURA:
Antonio Labriola, Materijalističko shvatanje istorije, Džepna knjiga, Beograd, 1976.
Antoni D. Smit, Nacionalni identitet, XX vek, Beograd, 2010.
Kliford Gerc, Tumačenje kultura (1), XX vek, Beograd, 1998.
Raymond Williams, Marxism and Literature, Oxford New York, Oxford University Press,
1977.

1
Raymond Williams, Marxism and Literature, Oxford New York, Oxford University Press 1977., str. 19.
2
Antoni D. Smit, Nacionalni identitet, XX vek Beograd 2010, str. 149
3
Antonio Labriola, Materijalističko shvatanje istorije, Džepna knjiga Beograd 1976, str. 103
4
Kliford Gerc, Tumačenje kultura (1), XX vek, Beograd 1998, str. 11 i dalje.

208

AKT.indd 208 6/5/2013 7:02:35 PM

 SERBICA

Mirnes Sokolovi}: Mihajlo Panti} kao

interkulturalist i moraist
(Mihajlo Panti}. Neizgubljeno vreme. Slu`beni glasnik, Beograd, 2009.)
Mihajlo Panti}, kao knji`evni histori~ar i kriti~ar, spada me|u one postjugoslovenske pro-
fesore i doktore knji`evnosti koji se godinama bave uklapanjem nacionalne literature u ju`no-
slavenski kontekst. U „Sarajevskim sveskama“, tom najinterkulturnijem ~asopisu na svijetu,
kao ~lan redakcije, on se zala`e za ju`noslavenske komparativne studije, navode}i nas na re-
volucionaran zaklju~ak da su mogu}e prije svega „zato {to su potrebne“.1 On u tom tekstu `ali
{to se {to su danas ju`noslavenske kulture vi{e udaljene nego bliske, {to je taj srodni/isti jezik
podijeljen, {to je podijeljena i tradicija, kao zlatne rezerve i teritorij biv{e dr`ave. On svagda
pledira za razmjenu, za interkulturnu razmjenu onoga {to je u kulturi esencijalno, „a ta esenci-
jalnost je mnogo vi{e antropolo{ka, a mnogo manje nacionalna.“ Mihajlo Panti}, kao mislilac,
u tom svom politi~ki korektnom napisu se sla`e sa naj~e{}om frazom evropskih knji`evnih do-
cenata, s jednom mantrom koja ka`e da put do sebe vodi kroz prihvatanje Drugog. Zato, piše
Panti}, valja nagla{avati ono {to je svima prihvatljivo i {to protivrje~i nacionalnim kulturnim
interesima, niti ugro`ava bilo ~iji identitet.
[ta konkretno zna~i ta milozvu~na retorika, kako je mogu}e razmjenjivati „kulturne esen-
cijalnosti“ a da to ne na{kodi nacionalnim interesima i identitetu, kakva je to razmjena, {ta
konkretno u metodi donosi sav taj splet interkulturnih nakana i nacionalne opreznosti? Sve
su to pitanja koja }emo odmjeriti u njegovoj posljednjoj knjizi knji`evnohistorijskih i kriti~kih
~lanaka, koju objavljuje „Slu`beni glasnik“ u svojoj ediciji „Nova tradicija“, pod uredni~kom
palicom Gojka Te{i}a. Ina~e, knjiga je zavr{ena u okviru projekta „Srpska knji`evnost i jezik u
ju`noslavenskom kontekstu“ Ministarstva za nauku Republike Srbije.
U kratkom tekstu na koricama same knjige nazna~eno je da ova studija prije svega osna`uje
stav „da bez razumevanja knji`evne i kulturne pro{losti nema optimalnog razumevanja knji`e-
vne i kulturne savremenosti“, donose}i eseje o Todoru Manojlovi}u, Tinu Ujevi}u, Desimiru
Blagojevi}u, Du{anu Vasiljevu, Milo{u Crnjanskom, Stanislavu Krakovu, Grigoriju Bo`ovi}u,
Borisavu Peki}u i Ivi Andri}u. Knjiga je to koja pro{lost gleda kao vrelo na kojem se napaja
stvarala~ka imaginacija dana{njih pisaca, uklju~uju}i i samog autora, „svakako jednog od naj-
prisutnijih savremenih srpskih pripoveda~a i knji`evnih kriti~ara“. Osim toga, ova knjiga je
va`na, najavljeno je na koricama, i zato {to Mihajlo Panti} „analiti~ki opisuje“ kako je knji`e-
vnost posebno dobar, ako ne i najbolji mogu}i na~in, da ne dozvolimo vremenu da otekne
uprazno, da se izgubi u ni{tavilu, ve} da se ispuni ljudska sudbina, „kako je, davno, rekao Mi-
lo{ Crnjanski.“ Kako to knji`evnost spa{ava vrijeme od oticanja u ni{tavilo, i kako je to Panti}
analiti~ki opisao, bi}e naro~ito zanimljivo ispitati. U slu~aju da je to Panti} stvarno objasnio,
ovo je knjiga va`na u evropskim (interkulturnim) okvirima.
Koja je to pro{lost u Panti}evoj knjizi, kao vrelo za dana{nje pisce? Kakva je to projekcija
knji`evne pro{losti?
Na po~etku prvog eseja, posve}enog Todoru Manojlovi}u, Panti} isti~e da je „moderna po-
ezija postala va`an deo inoviranog i prekomponovanog sistema nacionalne knji`evnosti.“ (5)
Manojlovi}evu studiju „Osnove i Razvoj moderne poezije“ Panti} vidi presudno va`nom u
njenom nastojanju da se srpska knji`evnost utemelji i skrasi unutar evropskog stvarala~kog
naslije|a. (27) Pi{u}i o poeziji Desimira Blagojevi}a, naglasit }e da ta poezija, mjerena rigo-
roznim vrijednosnim mjerilima, ne predstavlja reprezentativno ostvarenje svoga doba, ali je
bitna zato {to je „docnije na{la smisao u povezivanju tradicionalnih (neoromanti~arskih, fol-
209

AKT.indd 209 6/5/2013 7:02:35 PM

 SERBICA
klornih) i modernisti~kih poeti~kih karakteristika, ~ime je osna`ena i vrednosno oboga}ena
jedna va`na dijahronijska nit srpske poezije, koja se`e sve do dana{njih dana.“ (74) Pjesni~ka
subjektivnost, „neponovljivo ja“ Blagojevi}eve poezije, prema Panti}u, nisu samo va`ni kao
potvr|enje pjesni~ke subjektivnosti, nego i kao svjedo~enje kolektivnog identiteta. (74) Bu-
du}i sklon oslu{kivanju melodije rodne rije~i, „Blagojevi} je u najboljim i najnadahnutijim tre-
nucima pevanja stvorio pesme primaknute izricanju lirske su{tine pojedina~nog i kolektivnog
bi}a.“ (74) Poeziju Blagojevi}a, kao i poeziju Nastasijevi}a i Rastka, treba vidjeti u svjetlu „nas-
tanka posebnog tipa poetske imaginacije u srpskom pesni{tvu“ (82). „Ta imaginacija delom
je uslovljena preno{enjem stilskih konfiguracija jedne poeti~ke formacije u drugu, presudno
odre|ena modulacijom i saobra`avanjem datih konfiguracija u jeziku potonjih individualnih
talenata (linijom: folklor – romantizam – simbolizam – ekspresionizam – modernizam.)“ (82)
Desimir Blagojevi}, vrijedan je knji`evnohistorijske pa`nje zato {to ne ide putem dezintegra-
cije oblikovnih konvencija ranijih stilskih razdoblja, nego se vra}a starijem tipu naslije|a. (83)
Blagojevi} je, me|u onim „srpskim pjesnicima 20. veka koji su, uprkos ubrzanom i decentrira-
nom duhu modernih vremena, brzo prona{li odgovaraju}i tradicijski kod.“ (91) Nakon kratko-
trajnog perioda mladala~ke „smu{enosti“, pi{e Panti}, Blagojevi} se „vratio izvorima“, po{av{i
te{kim putem na kojem treba odr`ati tradicijske vrijednosti, putem mnogo te`im nego {to je to
put ru{enja postoje}ih stvarala~kih pravila. (92) Blagojevi}, na koncu, predstavlja va`nu ta~ku
u uspostavljanju kontinuiteta „arhai~ne srpske poezije“ koja vodi od usmenih pjesnika, preko
\or|a Markovi}a Kodera, Stanislava Vinavera, Mom~ila Nastasijevi}a, Desimira Blagojevi}a,
Vaska Pope i Aleka Vukadinovi}a, pa sve do na{ih dana i Milosava Te{i}a.
Postoji li neko ko bi mogao nazna~iti razliku izme|u metoda jednog klasi~nog nacionalnog
histori~ara knji`evnosti, naprimjer Jovana Dereti}a, i ovog Panti}evog pristupa literaturi, tog
metoda (kako bole}ivo i demokratski stalno insistira sam autor) koji je interkulturan, politi~ki
svekorektan, sveevropski prihvatljiv? Ko je taj ko bi mogao ne pomije{ati Dereti}a i Panti}a?
I u Panti}evoj studiji, dakle, na djelu je ono knji`evnohistorijsko uspostavljanje kontinuiteta
nacionalne knji`evnosti, pa i po cijenu da se u istu „dijahronijsku nit“ postavljaju tako razli~iti
pjesnici kao {to su Nastasijevi} i Vinaver. Taj metod insistira na nacionalnom obilje`ju date
poezije, pa i u uprkos ~injenici da iste tendencije poetskog preoblikovanja usmenih tradicija,
na srodnom/istom jeziku (kako bi rekao Panti}, kada je interkulturalist), u tom trenutku imate
i kod Nazora i kod Hume i kod Skendera Kulenovi}a, i kod Maka Dizdara, itd. Svejedno, Pan-
ti}u }e, naprimjer, Manojlovi}eva studija biti va`na prije svega zbog ranog utemeljenja i pozici-
oniranja srpske poezije, iako }e ista knjiga, kako i sam Panti} priznaje, sa podjednakim intenzi-
tetom i iz iste blizine posmatrati anti~ke pjesnike, Dantea, Getea, hrvatsku modernu, futuriste,
Bodlera, govore}i o {irokim literarnim konceptima koji su imuni na nacionalno raspar~avanje.
To{a Manojlovi}, pi{u}i o Ujevi}u, vidi njegovu poeziju zna~ajnom u razvoju jednog posebnog
„lirizma“, nastalog u jugoslovenskoj knji`evnosti oko 1920., zajedno sa djelima Sibe Mili~i}a,
Stanislava Vinavera, Josipa Kosora i Svetislava Stefanovi}a, a Panti} iscitirav{i sve to, kao inter-
kulturalist, Ujevi}a poima kao pripadnika jedne sasvim druge i druga~ije knji`evnosti, sasvim
odvojene od srpske knji`evnosti, iako u tom trenutku taj pjesnik ne samo da je poeti~ki sli~an
pomenutim srpskim pjesnicima, nego pi{e na „istom/srodnom“ jeziku i izravno (u polemika-
ma) u~estvuje u beogradskom knji`evnom `ivotu, ravnopravno i suvereno. Panti}, tako|er,
pati i od jedne filozofske ideje prema kojoj su svi pjesnici, kao individualci, samo eksponenti
njegove predstave o posebnom tipu poetske imaginacije u jednoj nacionalnoj poeziji, i on ih
tu uklapa po svaku cijenu. Otud je mogu}e da i Panti}, kao i jo{ pedeset nacionalnih kriti~ara,
najnormalnije govori o otkrivanjima i izricanjima nekakvih „lirskih su{tina kolektivnih bi}a“,
kao najpostojanijih, najegzaktnijih, najprisutnijih stvorenja i pojmova. Poezija se, dakle, mo`e
ispravno razumjeti tek u tom nacionalnom (i nadnacionalnom, interkulturiraju}em) okviru, i
da se, naprimjer, Mihajlo Panti}, kao interpret, nije anga`ovao da je u tim kontekstima tuma~i
i osmi{ljava, cijela poezija bi jama~no ostala obesmi{ljena, oti{av{i dovraga. Panti}, me|utim,
210

AKT.indd 210 6/5/2013 7:02:35 PM

 SERBICA
prilazi poeziji s jednim profesorskim uvjerenjem da je te`e sa~uvati tradicijske vrijednosti,
nego iskombinirati neki poetski novitet, i u tome le`i njegova opsesija poezijom Desimira Bla-
gojevi}a, iako ta poezija, kao takva, nije vrijedna pa`nje, {to i sam priznaje. Kad dati pjesnik
ostane, kako bi to Panti} stru~no rekao, „ozra~en folklornim uticajima“ (131), onda se tom i
takvom ozra~enju mo`e radovati samo nacionalni knji`evni histori~ar, jer je samo njemu po-
ezija koja nasljeduje klasi~ne tradicijske kodove mo`e izazvati radost i divljenje, dok sve {to
ozbiljno misli poeziju dobro zna da je vrijednost poetskog jezika u stalnoj diferencijaciji od
svakodnevnih jezika, u prevazila`enju ustaljenog i ote{~alog, u izumljivanju neobi~nog. Daka-
ko, ta pro{lost na ~ijim se izvorima valja napojiti dana{nji autor, ako Panti}a pitate, jesu prije
svega vrela i tokovi dijahronijskog kontinuiteta nacionalne (srpske) knji`evnosti, i on u ovoj
studiji, interkulturalisti~ki, nastupa kao nacionalni knji`evni histori~ar koji se do zemlje klanja
idolu nacionalne knji`evnosti.
No problem je {to, tehni~ki gledano, Panti} ni taj posao knji`evnog histori~ara ne obavlja ko-
rektno i egzaktno, budu}i „ozra~en“ nacionalnom povije{}u knji`evnosti. Tako on, naprimjer,
pi{e nevjerovatan zaklju~ak prema kojem je Blagojevi}evo „okretanje tradiciji tog srpskog pe-
snika odvelo do ponovnog, donekle naivnog, spontanog o`ivljavanja simbolisti~kih poetskih
principa (jezi~ka stvarnost pesme, zatajenost smisla, hermeti~nost, dominacija melodije, ma-
gi~nost tona)…“ (143) Eto {ta zna~i profesorsko pouzdanje u nekoliko knji`evnohistorijskih
formula, kao floskula u ozna~avanju pola stolje}a jedne poezije! [ta se sve ne bi moglo izvesti
i dokazati na osnovu te tri-~etiri fraze? Tako, sa`eto, u tri-~etiri ta~ke, na osnovu ta dva-tri
mutna pojma, dalo bi se dokazati i da je zemlja zvijezda, a Panti} ozbiljan knji`evni kriti~ar.
Blagodare}i toj metodi, Blagojevi}, kao nasljedovatelj usmene ba{tine, postaje prvorazrednim
simbolistom. G. Panti}, kao interkulturni pro{astoljubitelj, uvjerava nas da se vra}anjem tradi-
ciji uzdi`emo do najvi{ih (evropskih) poeti~kih dostignu}a, i to bismo mu kao nacionalnom
povjesni~aru oprostili, jer je to njemu primjereno, da se ne pokazuje ovako amblemati~no
neupu}en u osnovne karakteristike simbolizma, ~emu su se nasmijali ~ak i gimnazijalci. Simbo-
listi~ka poezija postaje li~na pjesnikova stvar, stvar senzacija i emocija pojedina~nog ~ovjeka,
li~ni do`ivljaj koji se gotovo ne prenosi na ~itaoca, sa simbolima koji su autarki~ni, nekomu-
nikativni, nekonvencionalni i neutvr|eni, jer se svaki trenutak senzacije mora potpuno razli-
kovati od svakog drugog trenutka, budu}i da je senzaciju simboliste nemogu}e prenijeti kon-
vencionalnim i op{tim jezikom obi~ne knji`evnosti, zbog ~ega simbolista izmi{lja svoj jezik i
svoje simbole, pridaju}i pjesni~kim slikama apstraktna svojstva sli~na muzi~kim tonovima i
akordima. [ta bi radio me|u tim simbolistima jedan Desimir Blagojevi}, sa svojom magijom
jezika koja po~iva na stoljetnoj usmenoj tradiciji i sverazumljivoj folklornoj poeziji? Objasniti
Panti}u da biti hermeti~an i melodiozan u smislu folklornom ne zna~i biti simbolistom, bio
bi postupak nemalo bespredmetan i glup kao i dokazivati mu da je nemogu}e u poeziji (ili
bilo gdje) izre}i lirsku su{tinu kolektivnog bi}a, isto kao {to je nemogu}e da knji`evnost spa-
si vrijeme, i sve se to otkriva savr{eno uzaludnim elaborirati ako znamo da imamo posla sa
knji`evnim historikom, profesorom koji se odlu~io podijeliti uloge u jednoj nacionalnoj knji`e-
vnosti, i ako u toj komediji Desimir Blagojevi} ima glumiti simbolistu, onda to u njegovoj stu-
diji mora biti tako i ta~ka, pa makar se u kosmi~kom kretanju interliterarnih zajednica ne{to
stubokom promijenilo, a re`iser te povijesne lakrdije, uprkos svom interkulturalizmu, ispao
knji`evnohistorijskim bezjakom.
Sljede}a dionica ove studije, va`na za na{u analizu, odnosi se na Panti}evo moraliziranje u
eseju o Andri}evim i Peki}evim moralijama. Govor o moralu je, ka`e Panti}, va`an, a ~ovjek
je najprije moralno bi}e. (200) Moralisti~ki ton i sadr`aj me kotiraju vi{e tako visoko u knji`e-
vnosti kao prije trideset, pedeset i dvjesta godina, i moralizam knji`evnog govora postaje suvi-
{nost, anahronost, neprimjerenost. (202) Na osnovu paralelnih Andri}evih i Peki}evih morali-
ja, Panti} na kraju svoje analize dolazi do zaklju~ka da dana{nji pisci „mahom odbijaju da se o
moralu pisanja i pisanom moralu nedvosmisleno izjasne, i kada to i u~ine, takve iskaze, u fikci-
211

AKT.indd 211 6/5/2013 7:02:35 PM

 SERBICA
onalnom ili esejisti~kom obliku, prati neizbe`na relativizacija, vi{e da, nego ne.“ (207) Potonja
primjedba o moralu ne bi bila ~udna ako znamo da dolazi iz pera jednog konfekcijskog postju-
goslovenskog profesora, doktora koji stalno isti~e svoj interkulturalizam, i tada bismo njegovu
`alopojku usljed (tobo`njeg) sveprisustva kritike koja danas ignori{e zna~enjsku stranu djela,
u korist „tehni~ke, gradivne, poeti~ke strane knji`evnog teksta“, smatrali obi~nim dizanjem
galame i skretanjem pa`nje na sebe, jednim moralnim busanjem, jer takva tvrdnja naprosto
nije istinita budu}i da se na svim postjugoslovenskim katedrama knji`evnost odavno tuma~i
moralizatorski, nacionalno ili interkulturno, ili sadr`inski, kako bi rekao Panti}. Tome u korist
govori i stalno razdvajanje forme od sadr`ine u na{oj kritici, {to u potonjoj `alopojci radi i
Panti}, i po tome bi on tako|er bio klasi~an katedarski anga`ovanik-interkulturalist, posve}en
politi~ki korektnim pletenjima, a njegovo moraliziranje nama ne bi bilo neobi~no, uop{te. Ali
ne zaboravimo sada da to moralizira jedan knji`evni histori~ar koji u istoj studiji uspostavlja
nacionalnu povijest knji`evnosti, ili afirmi{e bez ikakve napomene, kao pisca, Stanislava Kra-
kova koji je izme|u dva svjetska rata „bio urednik Vremena, blizak tada{njem re`imu, u ratu
ure|ivao okupacijska glasila, a posle je, dospev{i u emigraciju, uz ostalo, napisao i dvotomnu
monografiju o Milanu Nedi}u.“ (164) Vode}i se za Te{i}evim konceptom „utuljene ba{tine“,
Mihajlo Panti}, kao kriti~ki vitez, spa{ava djela Stanislava Krakova i Grigorija Bo`ovi}a, pred
a`dahom nasilnog zaborava, pred „politi~kim i kulturnim ostrakizmom“ jugoslovenske kri-
tike, bez ikakvog otklona prema Krakovljevim ili Bo`ovi}evim anga`manima. Navode}i da
je Andri} moralisti~ku formu u~io i kod Gvi~ardinija, zaokupljen samo sada formom, Panti}
ne}e vidjeti nikakav problem u Andri}evom anga`manu, Andri}evom gvi~ardinijevskom mo-
ralu, budu}i da Andri}evo djelo poima kao posebno sazdan svijet u kojem nema mjestu za
diktature kojim se kao intelektualac povinuje. To je ta~no, Andri} je cijeli `ivot eti~ki bje`ao
u svoje humano djelo, ali zar tako interpretira jedan kriti~ar navodno peki}evski osjetljiv na
moral pisca i eti~ka izja{njavanja? Ve} je dobro poznato da je Andri} u tome intelektualnom
anga`manu podjednako mutan kao u svome nacionalnom opredjeljenju, no Panti} ga sveje-
dno poima kao „oli~enje nezaobilaznog, centralnog sto`era nacionalne tradicije“ i kao oslonac
nove ba{tine srpske knji`evnosti. (220) Naravno, sve ove i ovakve moralisti~ke interpretacije
ne bi bile ~udne da Panti} ho}e biti tek nacionalni knji`evni povjesni~ar, njegova neosjetljivost
za dru{tveni anga`man ne bi bila neobi~na, ali on najednom po~inje krasnosloviti o pisanom
moralu i moralu pisanja, peki}evski! [ta je sada to? Trebamo li uop{te sada sve ove misli o An-
dri}u i Krakovu iznesene u istoj studiji vratiti u kontekst te moralisti~ke knji`evnosti Peki}a,
pisane prije trideset godina, na koju se Panti} poziva, u kojoj je va`no ne samo djelo, ne samo
pisani moral, nego i moral pisanja, moral intelektualca, dru{tveni anga`man, itd? Koliko su
samo razli~iti Andri} i Peki}, i otkuda sada ta nepa`ljiva poistovje}ivanja? Naravno, uzdr`av{i
se od panti}evskog moraliziranja, ovdje }emo samo jo{ jednom skrenuti pa`nju na opre~ne
tendencije koje razdiru ovu studiju, kao da je Panti} napabir~io sve mogu}e bedasto}e koje su
se mogle nakupiti u aktualnoj akademskoj kritici, pa ma koliko one bile proturje~ne. Kao na-
cionalno odgovoran profesor, kao srpski kriti~ar, Panti} uspostavlja besprijekornu nit srpske
knji`evnosti u punoj datosti, bez obzira na estetske i eti~ke karakteristika djela i anga`mana
koje smje{ta u kontinuitet; kao pisac, kao interkulturni kriti~ar, na posljednjim stranicama,
on se igra moralnog anga`ovanika profesorski kri~e}i da je ~ovjek moralno bi}e, da je govor
o moralu va`an, da bi se pisci trebali eti~ki izjasniti, itd. Krajnji rezultat je koncepcijski razdrta
studija koja zaglu{uje disonancom svoje intelektualne neusagla{enosti.

Zaklju~ak
Potonja analiza jama~no nije donijela neke nove zaklju~ke u izu~avanju akademskog tu-
ma~enja knji`evnosti na postjugoslovenskim katedrama. ^ini se da je bila vi{e revijalnog ka-
raktera, da bi se potvrdile neke ve} donesene teze. Sama studija je previ{e obi~na, uobi~ajena,

212

AKT.indd 212 6/5/2013 7:02:35 PM

 SERBICA
~esta, konfekcijska. Ono {to je, me|utim, svaki put zanimljivo jeste ta smije{na diskrepancija
izme|u interkulturne retorike, tog knji`evnopovijesnog heklanja po mustrama nekakvih kul-
turnih razmjena i knji`evnih ispreplitanja, i stvarnih kriti~kih rezultata tih nau~nika, profeso-
ra, docenata, kao interkulturalista, koji tu nacionalnu knji`evnost uspostavljaju jasno i nedvo-
smisleno, sna`no i ozbiljno poput najordinarnijih nacionalnih knji`evnih povjesni~ara. Jasno,
Mihajlo Panti} u tome procjepu nije usamljen, i to je uobi~ajeno proturje~je prisutno i u djelu
Envera Kazaza, i Davora Beganovi}a, i Tatjane Juki}, i Velimira Viskovi}a, i pro~aja, kao njego-
vih interkulturnih sapatnika. Sve to govori ne{to i o tome interkulturalizmu, o toj funkcionali-
zaciji literature u smislu jednog lukrativnog koncepta koji je ho}e u~initi korisnom.
Ono {to je kuriozitet Panti}eve studije, pak, jeste to da on samog sebe ~esto poima kao
pisca, moralno odgovornog, i to je, ~ini mi se, korijen nekih smije{nih poistovje}ivanja, uop-
{te konceptualne lakrdije u ovoj studiji. Panti}, kao nau~nik, uspostavlja neke vol{ebne veze
izme|u sebe i Andri}a: na{av{i neku Andri}evu izjavu u kojoj ka`e da je grad porastao, i da
u to ime samo treba pogledati Novi Beograd, Panti} skromno dodaje da je u me|uvremenu
porastao i jedan pisac koji svjedo~i `ivot u tome gradu. Naravno, Panti} misli na samog sebe,
istaknuv{i da jedino uzaludnim ne osje}a to {to pi{e pri~e, kao Andri}, i da mu je pri~a utjeha,
kao izbavljenje u ovom prokletom svijetu. Ta skrivena veza sa Andri}em je mo`da ona njego-
va sudbina. U tome je, valjda, i poanta same knjige: Neizgubljeno vreme! Naivni ~italac koji je
povjerovao, na koricama knjige, da }e autor analiti~ki elaborirati kako to knji`evnost spa{ava
vrijeme, pred ni{tavilom, ~italac koji je o~ekivao istra`ivanje i argumentaciju ove epohalne
teze, na kraju knjige ostaje tek neugodno posut ovim Panti}evim sentimentalnim izljevom
nedostojnim jednog ozbiljnog profesora i teoreti~ara.
^ini mi se da je Panti}u uspjelo da ova studija, uzeta ozbiljno, postane na kraju beskorisna i
u smislu elaboracije i u~vr{}enja srpske knji`evne povijesti, iako je tome cilju podredio sve svo-
je interkulturne kapacitete. Panti} se, u svojoj humanoj pretenziji, na posljednjim stranicama
opredjeljuje za jedan peki}evski moral pisanja, kao pravi pisac i demokrata, uvode}i opre~ne
tendencije u studiju, i time baca neugodno svjetlo na neke nacionalno va`ne pisce koje je i u
okviru ove studije, kao knji`evni povjesni~ar, uklapao u stabilnu povijest nacionalne knji`e-
vnosti.

1
Mihajlo Panti}. Da li su danas mogu}e ju`noslavenske studije? Sarajevske sveske, br. 32-33.

213

AKT.indd 213 6/5/2013 7:02:35 PM

 INTERCULTURA

Haris Imamovi}: Susjed ili neprijatelj knji`evnosti

(Enver Kazaz: Neprijatelj ili susjed u ku}i, Rabic, Sarajevo, 2008.)
Kako je nazna~eno u uvodnoj bilje{ki, Kazaz je poku{ao analizirati razli~ite knji`evne i
knji`evnoznanstvene fenomene koji su se nametnuli unutar na{e kulture od 90-ih godina pro-
{log vijeka pa naovamo.
Cilj na{e analize jeste: provjeriti logi~ku usagla{enost teza koje Kazaz iznosi, te provjeriti
usagla{enost tvrdnji sa empirijom.

Metodolo{ka zbrka
Knji`evnost u Bosni i Hercegovini, bosanskohercegova~ka, bosanska knji`evnost, knji`e-
vnost naroda BiH, ali i knji`evnost naroda i narodnosti BiH, pa potom i bo{nja~ka, srpska, hrvatska
i jevrejska knji`evnost u BiH, itsl. Sve su to pojmovi koji odra`avaju razli~it pristup istoj gra|i.
Sve je to zapravo posljedica, kako ka`e Kazaz, upliva neznanstvenih faktora u pitanja nauke o
knji`evnosti: “Kada bi se pratila frekvencija i historija svakog pojedinog termina, brzo bi se uvi-
djelo da se ovda{nja knji`evna povijest vi{e upravljala prema nalozima izvan podru~ja svoje
nadle`nosti, nego {to je vlastite zaklju~ke izvla~ila iz znanstvenog ispitivanja gra|e.” (8) Preci-
znije govore}i, sva ta zbrka oko imenovanja predmeta nau~nog ispitivanja posljedica je upliva
ideolo{ko-politi~kih faktora. O tome obja{njava Kazaz kada govori o razlikama u imenovanju
studija knji`evnosti na univerzitetima u Bosni i Hercegovini: ”Razlike su, dakle, tolike da se
ve} na terminolo{koj razini ogleda izrazit utjecaj ideolo{ko-politi~ke koncepcije studija i otvorenog
djelovanja ideolo{kih centara mo}i u njihovom profiliranju.” (9)
U svom memorisanju i analiziranju knji`evnih fakata autor konstatuje ”prevlast ideolo{kih
u odnosu na znanstvene kriterije”1 – kako u predratnom razdoblju (socijalisti~ke BiH) tako i
u postratnom razdoblju (demokratske BiH). Za razmatranje usagla{enosti Kazazove metodo-
logije sa samom sobom, va`no je zapamtiti ovu razliku (antitezu) koju on postavlja izme|u
ideologije i nauke o knji`evnosti, ideolo{kih i znanstvenih kriterija.
Kazaz u svom pristupu, o~evidno, daje primat znanstvenim kriterijima. Istovremeno se
Kazaz priklanja osnovim teorijskim na~elima poststrukturalizma. Time ulazi u protivrje~je: jer
poststrukturalisti~ka misao, svojim osnovnim teorijskim na~elima (svojim osporavanjem stava
identiteta, svojim relativizmom) osporava mogu}nost vrijednosne razlike, a kamoli hijerarhi-
je, izme|u nau~nog i ideolo{kog uvida u stvarnost. Poststrukturalisti~ki relativizam ne pravi
razliku izme|u nauke i ideologije: on ih zapravo izjedna~ava, nauka je uvijek ideologija. To je
ve} op}e mjesto u knji`evnoj teoriji, poznato i studentima na prvoj godini.
Nemogu}e je istovremeno biti i poststrukturalista, slagati se sa tim teorijskim postavkama,
i vjerovati u nau~no utvr|ivanje ~injenica. U stvari, mogu}e je, ali je nerazumno. I sve dok je
po svojim teorijskim polazi{tima poststrukturalista, Kazaz nacionalisti~ku nauku mo`e ospora-
vati samo moralisti~ki, ali ne i nau~no-kriti~ki: ne u ime fakata, jer moral je, kako je to ve} davno
utvrdio Ni~e, nemogu}e utemeljiti racionalno, nau~no, ve} je on poprili~no proizvoljna stvar,
nenau~na.
Osim toga, na nekim mjestima u ovoj knjizi, autor kao da nije sasvim siguran da li da ospo-
rava ili pak da promovi{e nacional-nauku.
Vladaju}e politike i ideologije, po Kazazu, imale su i imaju sudbonosan utjecaj na bosansko-
hercegova~ku nauku o knji`evnosti. ”Kada bi se podrobnije poku{ala analizirati sada{nja, ali i
povijesna perspektiva prou~avanja knji`evnosti na ovda{njim studijima, onda svakako u prvi
plan izbija onaj stav Milana Kundere izre~en u knjizi Iznevereni testamenti, prema kojemu samo
214

AKT.indd 214 6/5/2013 7:02:36 PM

 INTERCULTURA
totalitarni sistemi posve}uju pa`nju knji`evnosti koliku ona zaslu`uje.”2 Ideolo{ki i politi~ki centri
mo}i shvataju knji`evnost kao oru|e unutar borbe za o~uvanje i razvijanje etni~kog identite-
ta, ”s bezbrojnim funkcionalizacijama knji`evnog teksta, ideolo{kom, propedeuti~kom, mo-
ralnom, terapeutskom itd.”3 Knji`evnost je u ovda{njoj znanosti shva}ena kao neosporni i
vrhunaravni nosilac nacionalnog identiteta, te prostor unutar kojega se realizira i dr`avotvor-
na svijest. ”Knji`evnost se u takvoj praksi name}e kao sistem uzora {to unutar neliberalnog,
kolektivno autoritarnog koncepta nacije, u potpunoj nadsvo|enosti jedinke kolektivnim sis-
temom vrijednosti, zasniva princip obrnute mimeze i potpunu identifikaciju recipijenta i tek-
sta. Takav recipijent, ugledaju}i se ’na slavu pro{losti’, treba po njenim mjerilima razrje{avati
probleme sada{njosti. U tom konceptu studija pro{lost se tuma~i kao jedini metaozna~itelj i
`ivota, i dru{tva i pojedinca, a vladaju}a politi~ka dogma postaje jedinim oblikom i sadr`ajem
njegovih vrijednosti.” (11)
Takav pojam knji`evnosti, nacionalne knji`evnosti, nacionalizirane knji`evnosti, propagira
ideologizirana znanost, koja poima nacionalni identitet esencijalisti~ki, a prema njemu i iz njega
izvla~i sve svoje krajnje zaklju~ke. ”Pozitivisti~ki i impresionisti~ki utemeljena, ona ne uspijeva
rasvijetliti slo`ene odnose nacionalnih literatura u BiH, niti mno{tvenost mogu}nosti i komple-
ksan povijesni raster razlika i sli~nosti, niti kontekstualnost i polikontekstualnost knji`evnosti u
datoj situaciji. Kada je pozitivisti~ka, kao npr. u Rizvi}evom bavljenju bo{nja~kom literaturom,
ona je nu`no narativna, gdje je glavni junak te knji`evnopovijesne naracije nacija i njen iden-
titet, pri ~emu se taj junak realizira kao puki zbroj pisaca i djela kojemu se pridru`uje na~elo
kontinuiteta u realiziranju nacionalnog identiteta kao osnovne funkcije knji`evnosti.” (22)
Sumirajmo. Nacionalna, rizvi}evska, pozitivisti~ko-impresionisti~ka znanost je pragmatis-
ti~ki orijentisana, ona vi{e obra}a pa`nju na ideolo{ke efekte svoga pisanja negoli na znan-
stveno utvr|ivanje fakata. Nacionalna znanost je ”znanost” koja je vi{e nacionalna nego {to je
znanstvena. Nacionalna znanost zapravo i nije znanost u pravom smislu rije~i. Njezine nalaze
Kazaz negira. Mo`da s pravom.
Ali, u istoj ovoj knjizi, u istom ovom radu (Terminolo{ka zbrka), skupa sa cijelom gore navede-
nom negacijom Rizvi}eve i rizvi}evske nacionalne znanosti, stoji i sljede}a ideja: ”U kona~nici,
taj je sastanak (sastanak kulturnih radnika na Stoj~evcu 1973. pod okriljem CK SK BiH, op.
H. I.), a ne nau~na rasprava, legalizirao u politi~kom kontekstu Bosne i Hercegovine termin
muslimanska knji`evnost, mada je njeno postojanje ve} bilo znanstveno (sic!) utvr|eno, kako
Isakovi}evom antologijom, tako i radovima Midhata Begi}a, Muhsina Rizvi}a itd.” (10) Musli-
manska (bo{nja~ka) knji`evnost je ~injenica utvr|ena znanstveno, radovima Muhsina Rizvi}a
itd. Kazaz protivrje~i malopre|a{njem sebi koji je osporavao rizvi}evsku nauku.
Nije samo u vezi s Rizvi}evom naukom Kazaz protivrje~an samom sebi, ve} i u svome
odnosu prema tzv. begi}evskom esencijalizmu, koji je u savremenoj bosanskohecegova~koj aka-
demskoj praksi, kako ka`e Kazaz, u znaku ”nastojanja da se izvr{i kanonizacija nacionalnih
knji`evnosti te pokrenu obimni knji`evnoznanstveni projekti kao predradnja za pisanje naci-
onalnih povijesti knji`evnosti.” (182)
Kazaz osporava esencijalisti~ki pristup knji`evnosti, u ime postmodernog osporavanja sta-
va identiteta (A nije = A) i mogu}nosti nadvremensko-nadprostornih su{tina. U pregledu
savremenih interpretativnih strategija (vidi poglavlje Epistemolo{ki lom kritike) Kazaz govori
kako je ”{iroki horizont poststrukturalizma omogu}io emancipaciju ovda{nje akademske kriti-
ke od naloga esencijalisti~kog puleovskog interpretativnog modela {to ga je u drugoj polovini
pro{log stolje}a instalirao Midhat Begi}.” (183) Kazaz pledira za poststrukturalisti~ki pristup
knji`evnoj povijesti, za interkulturalnu povijest knji`evnosti.4 Govore}i o kanonu Kazaz je za
pluralni, interkulturni kanon koji zahtijeva pad esencijalisti~ke episteme i transcedentalno postav-
ljenih estetskih kriterija.5 Osporavanje identiteta ima za Kazaza u aksiolo{kom smislu sljede}e
konsekvence: puleovsko esencijalisti~ko je negativno, a poststrukturalisti~ko polazi{te je pozi-
tivno; nacionalno-homogeno je negativno, a interkulturno-pluralno je pozitivno. Poststruktu-
215

AKT.indd 215 6/5/2013 7:02:36 PM

 INTERCULTURA
ralizam i esencijalizam su protivrje~ne tendencije, a Kazaz je po svojoj osnovnoj orijentaciji,
deklarativno, poststrukturalista.
Ali, Kazaz pi{e i kako je Hanifa Kapid`i}-Osmanagi} uspjela ”plodotvorno spojiti poststru-
kturalisti~ki sa imanentnim modelima interpretacije niza knji`evnih djela. (…) U njenom kri-
ti~kom pismu istodobno se nastavlja, razra|uje i oboga}uje begi}evski model esencijalisti~kog
eseja, ali zasniva poststrukturalisti~ki koncipiran esejisti~ki diskurs, pri ~emu ova vrsne esejis-
tkinja ne nasjeda na apriorizam teorijskih moda.” (187)
Kazaz je odvojio, razlikovao, esencijalizam i poststrukturalizam kao dva (protivrje~na) pris-
tupa literaturi, a kasnije pi{e kako je Hanifa Kapid`i}-Osmanagi} istovremeno i esencijalist i
poststrukturalist, i jo{ to pozitivno ozna~ava kao ”plodotvorno”. Kazaz, dakle, odobrava posto-
janje nekakvog poststrukturalisti~kog esencijalizma. Po na{em mi{ljenju to je nemogu}e, jer pos-
toji krucijalna razlika izme|u poststrukturalista i esencijalista u postavljanju osnovnog zakona
mi{ljenja, tj. stava identiteta. Te{ko je pretpostaviti da bi neko razuman mogao taj osnovni
aksiom postaviti na tako dva opre~na na~ina i biti sposoban da poslije toga formira bilo kakvu
misao. Plodotvornu misao.
Sve navedno je tek jedan mali propust spram sljede}eg, strukturnog, metodolo{kog Kaza-
zovog propusta. Kazaz, naime, istovremeno i istosmisleno, u istoj knjizi, osporava esencijali-
zam, ali i primjenjuje esencijalisti~ke interpretativne strategije.
Kritikuju}i ”ovda{nju znanost o knji`evnosti koja se nerijetko pretvara u esencijalisti~ku
kritiku koja isklju~ivo traga za nadvremenim su{tinama”, Kazaz se sla`e sa onim {to se u Bitije-
vom Pojmovniku suvremene knji`evne teorije ka`e o Tinjanovljevom osporavanju esencijalizma.
”Tinjanov od knji`evne historije tra`i stalnu kontekstualizaciju, a ne esencijalizaciju knji`e-
vnih tokova i pojava, {to veoma ~esto nestaje iz interesa ovda{nje knji`evne znanosti, kao {to
nestaje i kontekst u kojem se stvara knji`evnost, pa tim slijedom i ukupna kultura kao sistem,
odnosno dru{tveni horizont unutar kojeg knji`evni sistem uspostavlja slo`ene veze sa van-
knji`evnim sistemima.” (23)
Kazaz u istoj ovoj knjizi tuma~i Andri}ev knji`evni tekst na sljede}i na~in: ”Iako se u An-
dri}evoj prozi mogu prepoznati historijski okviri Bosne, koja je u pri~i postala svojevrsnim sim-
boli~kim toposom u kojemu se raskrivaju konture babilonske sudbine i metaforizirane pro{losti
i tradicije, on je pisac koji ne istra`uje historiju u ravni ~inilaca i ~injenica, nego postojanje u
formi nadvremenih su{tina (sic!). Otud lokalnost prostorno-vremenskih relacija u njegovoj pro-
zi postoji kao okvir unutar kojeg se istra`uje univerzalni problem ljudske egzistencije.” (102)
Da li Andri} govori o nadvremenim su{tinama ili Kazaz pristupa Andri}evom tekstu esenci-
jalisti~ki? Poststrukturalist bi morao znati da Andri}ev tekst po sebi ni{ta ne govori.
Ili Vitomir Luki}: ”U stalnoj naporednosti i istovremenosti semanti~kih tokova pri~a Soba za
prolaznike, na podlozi stranstvovanja glavnog junaka u velikoj studentskoj spavaonici, gradi
sugestivnu paraboli~nu sliku ukupnog svijeta (sic!) koji je naprosto ude{en tako da je u njemu
nemogu}e ostaviti bilo kakav trag postojanja, on funkcionira kao prazan prostor kroz koji
~ovjek prolazi izme|u dva ni{ta.” (107)
Tekst govori o postojanju u oblicima nadvremenskih su{tina, govor o univerzalnom proble-
mu ljudske egzistencije, parabola kao slika ukupnog svijeta, svijet kao prazan prostor u kojemu
~ovjek prolazi izme|u dva ni{ta. Ako ovo nije esencijalizam, onda ta rije~ vi{e ni{ta ne zna~i.
Kazaz, na primjer, bez ikakvog otklona uklapa u svoj tekst, prihvata kao svoje, interpretaci-
je kriti~ara Enesa Durakovi}a koji je izraziti predstavnik begi}evskog pristupa literaturi.
Kazaz o ]amilu Sijari}u: ”To su one njegove pri~e u kojima se napu{ta magijski i mitski re-
alizam, pa se prozna matrica ne zasniva na lokalnosti hronotopa i regionalnom koloritu, nego
na simboli~kim svojstvima vremenskih i prostornih relacija. U tim Sijari}evim pri~ama: ’Magij-
ski smisao govora u ~udesnom prelijevanju zbiljnog u estetsko, stvarnog u snovito odvija se
u gustom lirskom tkanju koje osnovnu fabulativnu liniju natapa ustreptalom do`ivljajno{}u i
ma{tovnim oboga}enjima simbolotvornog smisla rije~i. Ima stoga u ovom pri~anju nekog ira-
216

AKT.indd 216 6/5/2013 7:02:36 PM

 INTERCULTURA
cionalnog poriva i zanosa inicijalnog smisla prvih bajki i predanja, legendi i mitova, pa se nje-
gov Sand`ak u preplitanju i stapanju folklorno-regionalne prepoznatljivosti i simbolotvornog
univerzaliziranja pri~e kao op}eg iskustva preobra`ava u Sijari}ev Makondo.’ (Enes Durakovi}:
Antologija bo{nja~ke pripovijetke XX vijeka, Sarajevo, 1995.).” (105)
Dalje o ]amilu Sijari}u, Kazaz (=Durakovi}) pi{e: ”Izvanjska drama apsurda preto~ila se
u dramu svijesti, pa se u njegovim novelama ’sve zbiva na teku}oj vrpci svijesti koja seizmo-
grafski bilje`i brojne senzacije zbiljnog, iskrsle slike sje}anja i njihove trenutne odjeke u du{i,
nemo}na da ih sabere u prepoznatljivu sliku prostorno-vremenskih uobli~enja’ (Enes Durako-
vi}: nav. djelo, str. 25).” (107)
Pi{u}i o Horozovi}u, Kazaz opet bespogovorno prihvata Durakovi}ev puleovsko-begi}ev-
ski knji`evnokriti~ki horizont, od rije~i do rije~i: ”U Horozovi}evoj pri~i se ’magija oniri~kog
putovanja i onog ~udesnog prijelaza iz historijskog u literarno vrijeme i iskustvo za~inje u du{i
pripovjeda~a u tajanstvenom podrumu ku}e (svijesti) kada on uz bolnu spoznaju prolaznosti
~ulnih do`ivljaja ugleda pisa}i stol i na njemu hrpe knjiga i sve`njeve rukopisa. ’Sav je `ivot u
tim rukopisima, sav `ivot’ – izgovara hroni~ar i otud u njegovoj hronici ona opsjednutost sin-
kreti~kom puno}om ~ulnih senzacija kao da Slovo treba da zahvati sav `ivot i tako ga spasi od
propasti i ni{tavila.’ (Enes Durakovi}: nav. rad. str. 27)” (Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 109)
Tekst kao slika du{e, simbolotovorno univerzaliziranje pri~e, pri~a kao op}e iskustvo.
Umjesto da osporavamo navedene Kazazove iskaze, pustit }emo da on sam to u~ini: ”Ta-
kav interpretativni esencijalizam, nadalje, odbacuje bilo kakvu mogu}nost kontekstualizacije
knji`evnih tekstova, pa se u njegovoj opredijeljenosti za imanentno estetsko, kao neku formu
autoritativne projekcije univerzalne estetske vje~nosti, neprestance negira histori~nost knji`e-
vnosti i kulture, njihova (!) dijalekti~nost, povijesna promjenjivost (!), kontekstualna uvjetova-
nost (!), hibridnost itd.” (Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 33)

Funkcionalizacija knji`evnosti
Deklarativno, Kazazov odnos spram nacional-nauke je odnos protivrje~ja. ^injeni~no, on
je to tek na podru~ju morala: Kazaz je protiv nacionalisti~kog morala, nacionalisti~ke ideolo-
gije, koja je, kako se ka`e na nekoliko mjesta u ovoj knjizi, jedan od najve}ih krivaca za rat u
Bosni i Hercegovini. Gledaju}i metodolo{ki, Kazazov poststrukturalisti~ki pristup knji`evnim
tekstovima jednak je nacionalisti~kom pristupu.
Evo {ta Kazaz pi{e o nacional-nauci:
”Ako studije knji`evnosti i {kolske lektire shvatimo kao topose punog o~itovanja vlada-
ju}eg i normativnog kanona, a ne samo antologi~arske izbore literature i dominantne, aka-
demski ozvani~ene tipove pozitivisti~ki shva}ene nacionalne knji`evne historije i knji`evne
kritike, onda se na osnovu modela nastavnih interpretacija ~ini bjelodanim stav da je temeljna
svrha kanona ideolo{ka i politi~ka funkcionalizacije knji`evnosti.” (31)
Nacional-nauka funkcionalizira knji`evnost u korist svoje nacionalisti~ke ideologije. Naci-
onal-nauka ne poku{ava pristupiti knji`evnom djelu poku{avaju}i da protuma~i autorovu po-
ruku. Knji`evno djelo joj tek slu`i kao prazan papir po kojemu }e ispisati dobro poznate vlastite
ideolo{ke poruke: ili, kako Kazaz ka`e, knji`evnost je mjesto ”gdje je pisac centralna nacional-
na figura, osobeni poeta vates koji govori metaistine nacionalne egzistencije u povijesti.” (39)
To {to radi nacionalizam, na metodolo{kom planu, na planu pristupa knji`evnoj strukturi,
isto rade i pristupi za koje pledira Kazaz: feminizam, postkolonijalna kritika, novi historici-
zam, kulturni materijalizam. Funkcionaliziraju knji`evnost ideolo{ki.
Ti interpretativni pristupi tako|er reduciraju djelo na ideolo{ke sadr`aje, tim pristupima
je tako|er jedini sadr`aj djela zapravo njegov odnos prema razli~itim oblicima alternativnih
i marginalnih identiteta, `enama, crncima, politi~kim disidentima i sl. Jedina razlika svih tih
”interpretativnih strategija” spram nacionalisti~kog pristupa jeste da oni promovi{u multikul-

217

AKT.indd 217 6/5/2013 7:02:36 PM

 INTERCULTURA
turalizam, toleranciju alteriteta. Na metodolo{kom planu, oni su isto tako redukcionisti~ki, oni
isto tako funkcionaliziraju knji`evnost zarad propagiranja vlastitog morala, vlastite ideologije,
kao {to to ~ini i nacional-nauka. Oni, ba{ kao i nacional-nauka, i prije tuma~enja samog djela
znaju svoje zaklju~ke, svoju ideolo{ku poentu. I sve dok je Kazaz poststrukturalista, on mo`e
osporavati nacional-nauku samo moralizatorski, u ime tolerancije, ne i u ime ~injenica, ne i u
ime znanosti, u ime znanstvenog pristupa, u ime metodolo{ke ispravnosti.
Kazaz pi{e: ”Rasprava o knji`evnom kanonu otvorena je, dakle, na rubovima akademske
scene, a univerzitetska akademska mo}, kao ~uvar i tvorac ortodoksno shva}enog knji`evnog
kanona, ostala je gluha na izazove marginaliziranih glasova sa zahtjevom da se decentrira,
hibridizira i pluralizira proces kanonizacije knji`evnosti.” (32) Ili: ”Zato ovda{nji nacionalni
kanon nije rezultat borbe izme|u knji`evnokriti~kih {kola i razli~itih linija akademske kritike,
nego je on prevashodno politi~ko pitanje i proizvod preko kojeg vladaju}i centri mo}i i s nji-
ma uskla|ene ideologije nastoje da se predstave kao ~injenice kulture, kao neka vrsta prirode
pozadine kanona.” (34)
I nacionalisti~ki i poststrukturalisti~ki pristupi su pragmatizam. Neshvatljivo je da Kazaz
uop{te mo`e o~ekivati da izme|u dva pragmatizma mo`e biti dijaloga. Jer jedan drugog ne
osporavaju dokazima, ~injenicama, ve} samo jedan na drugog urli~u svojim moralima, jedni
u ime nacionalnog morala, drugi u ime tolerancije. Kazaz ne mo`e osporiti nacional-nauku
kao nauku, jer je njegova nauka isto tako nenau~na. Kazazova kritika nacional-nauke je tek
moralizatorska.

Kompozitna integralnost ili bosanskohercegova~ki esencijalizam

”Bosanskohercegova~ka kultura ostvaruje se u okvirima dramskog modela poliloga, gdje
svaki pojedina~ni identitet, vode}i dijalog sa drugim, usvaja ne{to od tog drugog, ali istodo-
bno i {titi svoju propusnu granicu.” (20) Kazaz je za Lovrenovi}ev koncept kompozitne inte-
gralnosti: ”knji`evnost tokom bosanskohercegova~kih tragi~nih povijesnih mijena gradi ni`i
ili vi{i stepen jedinstva bosanskohercegova~ke kompozitne integralnosti” (7). Ta cjelina je dina-
mi~na, ti njezini dijelovi su u neprestanom, kako Kazaz ka`e, dramatskom odnosu, polilogu.
Ponavljaju}i Zdenka Le{i}a, Kazaz pi{e kako je ona ”pluralan sistem kojeg tvore u manjem ili
ve}em stepenu homogenosti, kroz stalnu napetost centripetalnih i centrifugalnih poeti~kih sila,
nacionalne tradicije: muslimanska, ili, kako bismo danas rekli nakon preimenovanja te nacije
– bo{nja~ka, hrvatska, srpska i jevrejska.” (14) Bosanskohercegova~ka literatura je dinami~an
i hibridan sistem ne samo tri dominiraju}e nacionalne literature, ve} i literature manjinskih
naroda. A onda je i sam taj totalitet u napetom odnosu prema totalitetima ostalih ju`nosla-
venskih i evropskih literatura. Svaka od nacionalnih knji`evnosti usisava kontekst bosansko-
hercegova~ke kulture, i nijedna od njih ne mo`e se odvojiti i posmatrati zasebno. Nacionalne
literature su komponente bh. interliterarne zajednice ~ije postojanje nije upitno, ”jer ona jest
~injenica koja se neprestano tokom povijesti ostvaruje u dramskom modelu poliloga, grade}i
se kao dinami~no jedinstvo svoje kompozitne integralnosti.” (25)
Dakle, bh. interliterarna zajednica je cjelina, a nacionalne literature su njezini dijelovi. I kao
takva ona je ~injenica. Ona je, dakle, jednaka sebi. U ve}em ili manjem stepenu. Ona postoji i
ona je predmet bh. knji`evne historije. To ka`e Kazaz.
S druge strane, to je, kazazovskim poststrukturalisti~kim jezikom kazano, o~igledno jedna
esencijalisti~ka konstrukcija.
Nemogu}e je istovremeno biti postmodernista, osporavati esencijalizam, i istovremeno vje-
rovati kako postoji bosanskohercegova~ka kultura i knji`evnost, tj. kako je ona sama sebi je-
dnaka, i kako je ona jedno danas ba{ kao i prije dvije stotine godina.
A ako nije jednaka sebi, onda izlazi iz podru~ja stava identiteta i ne mo`e se vi{e govoriti
da postoji, posebno da mo`e biti predmet nauke. Jer nauka ispituje samo postojane predmete

218

AKT.indd 218 6/5/2013 7:02:37 PM

 INTERCULTURA
u kojima vladaju odnosi nu`nosti, koji se zakonito kre}u. Da bi se pretpostavljalo postojanje
vi{evjekovne bosanskohercegova~ke kulture, mora se biti esencijalista. Kazaz (deklarativno)
nije esencijalista, a pretpostavlja postojanje bosanskohercegova~ke knji`evnosti, tj. ona je za
njega ~injenica koja postoji i prije bilo kakvog knji`evnopovijesnog konstruisanja. Ako je ona
predjezi~ka ~injenica, ako ona postoji prije bilo kakvog konstrukta, onda se Kazaz ne sla`e s
osnovnim tezama poststrukturalisti~ke teorije.
Spoznavati, ka`e Hegel, ne zna~i ni{ta drugo nego predmet znati prema njegovu odre|enom
sadr`aju. Ako je izvan stava identiteta onda mu se ne mogu pridodati bilo kakvi predikati, ne-
mogu}e ga je spoznati, jer je fluidan i neodre|en, ne kre}e se po zakonima. Pogotovo bi bilo
iluzorno poku{avati ga opisati nau~nim metodom. Poststrukturalisti~ka teorija tvrdi da je pre-
dmet ba{ takav, izmi~u}i, neopisiv. Ako je bosanskohercegova~ka knji`evnost takva, onda ju
je nemogu}e nau~no opisati.
Da je bosanskohercegova~ka knji`evnost knji`evnopovijesni (ideolo{ki) konstrukt, esenci-
jalisti~ki konstrukt, Kazaz sugeri{e kad pi{e o dva temeljna modela kanonizacije unutar bosan-
skohercegova~ke interliterarne zajednice: ”Prvi se mo`e ozna~iti kao poku{aj interkulturalnog
prou~avanja i kanoniziranja, pri ~emu se u ve}oj ili manjoj mjeri u skladu s esencijalisti~kim
metodolo{kim zasnovom ova interliterarna zajednica tretira kao homogena cjelina, nekad i iz
unitarne ideolo{ke pozadine. Drugi model zasnovan je na disolucijskoj projekciji ove interli-
terarne zajednice. On insistira na isklju~ivom nacionalnom sistematiziranju i kanoniziranju
nacionalnih literatura, pri ~emu se nerijetko iz vida gubi njihova pozicioniranost u bosansko-
hercegova~kom interliterarnom kontekstu.” (47)
Oba ta modela, i esencijalisti~ki interkulturalni i nacionalisti~ki, vjeruju u homogenost svog
predmeta: prvi da postoji bosanskohercegova~ka knji`evnost kao homogena cjelina, drugi da
postoji nacionalna literatura kao homogena cjelina. Kazaz ih s pravom naziva esencijalistima,
i s pravom obja{njava da ti pristupi zapravo homogeniziraju ne{to {to nije homogeno, da unifi-
ciraju ne{to {to je hibridno, da time svode nesvodivo, da uzap}uju u svoje sisteme neprestanu
igru razlika.
Samo Kazaz zaboravlja da je on uzimao lovrenovi}evsko-le{i}evski esencijalizam (kompozi-
tna integralnost) zdravo za gotovo kada je na po~etku svoje knjige tvrdio da bosanskohercego-
va~ka knji`evnost postoji, da je ona cjelina sastavljena od dijelova, da (iako dinami~na, pokre-
tna) nikada nije prestala da postoji, tj. da je ona jednaka sebi, da postojanje te ”interliterarne
zajednice” nije upitno, da ona nije knji`evnopovijesni konstrukt, da ”ona jeste ~injenica koja se
neprestance tokom povijesti ostvaruje (podvukao H. I.) u dramskom modelu poliloga, grade}i se
kao dinami~no jedinstvo (!) svoje kompozitne integralnosti.” (25)
Da je Kazaz u protivrje~ju – kada je s jedne strane poststrukturalista, a s druge strane tvrdi
da postoji bosanskohercegova~ka knji`evnost, pokazuje i njegovo zalaganje za jedan poststru-
kturalisti~ki model kanona koji bi uva`avao razlike: ”Otvoreni, pluralni interkulturni kanon,
pak, zahtijeva, pad esencijalisti~ke episteme i transcedentalno postavljenih estetskih kriterija, a
njegov kona~ni rezultat bio bi osvjetljavanje mnogostruke hibridnosti bosanskohercegova~ke
interkulturne zajednice. (…) Drugim rije~ima, ortodoksni kanon, koji po svom definicijskom
utemeljenju mora isklju~ivanjem marginalnih identiteta izvr{iti njihovu dru{tvenu likvidaciju,
sa promjenom strategije imaginarnih uslova identifikacije individualnog i kolektivnog subjekta
na dru{tvenoj pozornici bio bi iz pozicije svoje ideolo{ke transparentnosti zamijenjen ~itavim
nizom ideolo{ki transparentnih, stalno pulsiraju}ih i klizaju}ih alternativnih kanona.” (48)
Ovakav poststrukturalisti~ki kanon je contradictio in adjecto. Jer kanon je po svojoj glavnoj
oznaci esencijalisti~ki pojam: selekcija odre|enog broja djela iz mno{tva na osnovu izvjesnih
kriterija. Ali, uzmimo hipoteti~ki, da mo`e postojati poststrukturalisti~ki kanon, kako bismo ga
onda uspostavili? Koji bi to bio kriterij, koji princip izbora iz mno{tva? Jasno da to ne mogu biti
estetski kriteriji, jer ih poststrukturalizam osporava. To bi morao biti ideolo{ki kriterij, jer pos-
tstrukturalizam pledira za ideolo{ke kriterije. Ali koji, koja ideologija? Jedini princip koji pos-
219

AKT.indd 219 6/5/2013 7:02:37 PM

 INTERCULTURA

tstrukturalizam uva`ava jeste uva`avanje razlika, tolerancija prema najrazli~itijim oblicima

identiteta, prema alteritetima, prema marginalnim ideolo{kim glasovima. Kakav bi to onda bio
kanon koji bi uspio izma}i esencijalizmu, tj. koji bi uspio uva`iti sve te razlike?
To ne bi mogao u~initi nijedan kanon, jer je kanon nu`no isklju~ivanje. A ako ih ne bi
uva`avao, onda bi i sam bio unifikatorski, tj. opovrgavao bi razlog svog postojanja, svoju an-
tiesencijalisti~ku tendenciju. Za{to uklju~iti u kanon ovu a ne onu feministi~ku pjesnikinju?
Zato {to je bolja pjesnikinja? Ali to bi pretpostavljalo postojanje estetskih kriterija, to bi pre-
tpostavljalo postojanje identiteta teksta, to bi pretpostavljalo da je autor ipak instanca koja
odlu~uje o zna~enjima, tj. to bi pretpostavljalo postojanje svega onoga {to poststrukturalizam
revno odbacuje.
Da bi bio dosljedan sebi jedan poststrukturalisti~ki kanon bi morao uklju~ivati bezbroj dje-
la, morao bi se stalno mijenjati, stalno klizati, stalno izmicati mogu}nosti da bude jednak sebi,
morao bi biti nesvodiv u svojoj hibridnosti. Taj kanon bi morao uklju~iti sve knji`evnike, sva
knji`evna djela, sa svim mogu}im njihovim tuma~enjima.
^ak i kada bi kao takav mogao postojati, taj kanon, ti kanoni, to ne bi moglo biti predmet
znanstvenog opisa. Jer znanost mo`e utvrditi zakone samo kod predmeta za kojeg pretpostav-
lja da je stabilan, da je zakonit, da u njemu vladaju odnosi nu`nosti.
Kazaz je u protivrje~ju kada kao poststrukturalista tvrdi da postoji bosanskohercegova~ka
knji`evnost i da se ona mo`e nau~no opisati.

Ratno pismo, modernizam i postmodernizam

Jedna od najva`nijih tema o kojim Kazaz govori jeste tzv. ratno pismo. Ono je, kako Kazaz
ka`e, najzanimljiviji fenomen u bh. literaturi na koncu 20. stolje}a. Ono je to i u poeti~kom, i u
estetskom, i u sociolo{kom, i u ideolo{kom, i u eti~kom, i u politi~kom, i ~itavom krugu drugih
smislova.
”Na jednoj strani ono je dokumentarni iskaz o ratnom u`asu, o agresiji na BiH, njenom
genocidnom karakteru, konclogorima, silovanjima, ratnim zo~inima, masovnim ubistvima
nedu`nih i grobnicama koje ostaju nakon zlo~ina, besmislenom ru{enju gradova, ali, na dru-
goj strani, u njemu estetika gura politiku u sebe, eda bi se realizirao mnogostruko anga`iran
knji`evni tekst.” (49)
Za Kazaza je ratno pismo postmoderna pojava u poeti~kom smislu. ”Ratna knji`evnost o~it
je dokaz smjene poeti~kih modela na bosanskohercegova~kom i ju`noslavenskom kulturnom
prostoru, modernisti~kog i postmodernog, pri ~emu postaje bjelodanim apokalipti~no ru{enje
metanaracija jugoslavenskog socijalizma, gdje se socijalisti~ka utopija skoljala iz projektivnog
futura u krvavi zlo~in u prezentu. Utopijsko obe}anje budu}nosti, nakon pada socijalizma, do-
nijelo je apokalipsu, ali ne kao obe}anje istine, kakav smisao apokalipsa ima u religijskoj utopi-
ji, nego kao bukvalni iskaz ideologije zlo~ina. Modernisti~ka ideja autonomije (!) knji`evnosti,
njen sistem nadpovijesnih, apovijesnih, i transpovijesnih vrijednosti, njen estetski utopizam,
njena igra ozna~iteljima, njen uvjerenje da humanizira i emancipira ~ovjeka i ~ovje~anstvo, da
proizvode}i Ljepotu razvija heremenutiku Smisla, da vodi ka nekom telosu Duha – sve se to ra-
spalo kao krhke dje~ije igra~ke, kao nemo}ne i zaludne iluzije pred krvavim hodom povijesti i
vampirskom nakanom ideologija, politika i |avoljom prirodom zlo~ina.” (51)
Prevrat od modernizma ka postmodernom jeste, prema Kazazu, zapravo ”poeti~ki prevrat
iz modernisti~ke bezinteresnosti knji`evnosti u odnosu na stvarnost u postmodernu knji`e-
vnu polikontekstualnost i literarni anga`man.” (52)
Prva sumnjiva Kazazova tvrdnja jeste da se ratno pismo mo`e u poeti~kom smislu odrediti
kao postmoderno.
Kazaz prvo ka`e kako je ratno pismo postmoderno u poeti~kom smislu, a zatim ka`e i da
je ono dokument individualne i dru{tvene tragedije(6), da je ono presudno obilje`eno po-
220

AKT.indd 220 6/5/2013 7:02:37 PM

 INTERCULTURA
etikom svjedo~enja, tj. da ono slijedi mimeti~ke tendencije: ”Modernisti~ka uloga pisca kao
proizvo|a~a originalne fikcije u ratnom pismu nestaje, potpuno se raspada, pri ~emu pisac kao
svjedok u`asa literaturu ho}e u~initi ~injeni~nim korpusom koji posvjedo~uje moralni sunovrat
zlo~inaca i njihove ideologije.” (52) Govore}i o ratnom romanu Kazaz, na primjer, ka`e kako
se desio prelazak na ”novorealisti~ke narativne strategije, poeti~ke obrasce nove osje}ajnosti i
kriti~kog mimetizma.” (132)
Nije potrebno biti stru~njak za postmodernizam da bi se znalo da je njegova osnovna ten-
dencija u literaturi antimimetizam, antirealizam, odsustvo vjere da jezik, da literatura mo`e
vjerno svjedo~iti o stvarnosti. Shodno tome, Kazazova kvalifikacija ratnog pisma kao postmo-
dernisti~kog jeste kontradiktorna mimeti~koj tendenciji te knji`evnosti, kvalifikacija neade-
kvatna, nepromi{ljena, neodr`iva.
Ratno pismo u poeti~kom smislu ne mo`e biti postmoderni fenomenom. Jer ratno pismo sa
svojim humanisti~kim moralizmom nije ni u ideolo{kom smislu postmoderno: postmoderni-
zam osporava i humanizam kao esencijalizam. Za postmodernog pisca ne postoji vi{e ^ovjek,
ne samo kao metafizi~ki pojam, ve} i kao moralni pojam. Za ratno pismo postoji ^ovjek. Ono
govori u njegovo ime.
Druga problemati~na stvar su Kazazove tvrdnje o modernizmu, neusagla{ene sa empiri-
jom.
Ve} smo vidjeli kako Kazaz, u opoziciji prema ”postmodernom” ratnom pismu, pojam moder-
nizam odre|uje sa oznakama: insitiranje na autonomiji knji`evnosti, govor o transpovijesnim
istinama i vrijednostima, uzmicanje pred stvarno{}u, pred ideologijama, estetski utopizam i
sl. Govore}i o modernizmu Kazaz govori o ”pismu koje je bilo odano liotarovski shva}enim
metanaracijama i koje je na prostoru ju`noslavenskih jezika u doba socijalisti~ke ideologije
razvijalo sistem nadvremenih esencija u nastojanju da izgradi larpurlartisti~ku (!) knji`evnu
gra|evinu, autonomnu od dru{tvenih, a samim tim i ideolo{kih naloga.” (50)
Ko je na na{em jeziku pisao modernisti~ku literaturu? Kazaz za paradigmatske figure na-
{eg modernizma uzima Andri}a i Selimovi}a. Da li se za njihova djela mogu svezati oznake
koje je Kazaz dodijelio modernizmu? Kazaz bi sad, po logi~kom slijedu, morao re}i da mogu. Ali
Kazazov tekst ima problema sa logi~kom usagla{eno{}u:
”Naime, za povijesni i politi~ki roman visokog modernizma u Bosni i Hercegovini karakteris-
ti~na je alegorizacija iskaza, pri ~emu je pri~a o traumi pro{losti preko alegorijske, odnosno pa-
raboli~ke figure, postajala, zapravo, pri~om o traumi totalitarnog ideolo{kog prezenta.” (125)
Na istoj ovoj stranici (125) Kazaz ka`e kako su predstavnici ovog romana Selimovi}evi ro-
mani Dervi{ i smrt i Tvr|ava, te Andri}eva Prokleta avlija.
Selimovi}evi i Andri}evi romani, ukoliko se ne i{~itavaju esencijalisti~ki, nikako nisu ”larpur-
lartisti~ke knji`evne gra|evine”, autonomne od ideolo{kih jezika vlastite epohe, ne uzmi~u
pred vlastitom stvarno{}u. Naprotiv, ti romani zapravo oslikavaju duh svoga vremena i pole-
mi{u s njim. Ti romani su, kako Kazaz ka`e, politi~ki romani, pri~e o stvarnosti, o totalitarnom
ideolo{kom prezentu, nikakav estetski utopizam, nikakav kazazovski shva}en ”modernizam”.
Dakle, postoji protivrje~je izme|u onoga {to jeste modernizam Andri}a i Selimovi}a i Kazazo-
vog pojma modernizma.
To {to Kazaz ~ita Selimovi}a i Andri}a ~as esencijalisti~ki, ~as kontekstualiziraju}i ih u njiho-
vom vremenu, to je njegov metodolo{ki propust. Propust koji mu je potreban, jer bez esenci-
jalisti~kog ~itanja tih romana maniheisti~ka opozicija koju je uspostavio izme|u modernizma i
postmodernizma bila bi jo{ vidljivija u svojoj banalnosti.
Takva metodolo{ka neusagla{enost po pitanju Andri}a i Selimovi}a je, dakle, donekle shva-
tljiva, ali je sasvim van svake logike to zbog ~ega Kazaz, poststrukturalisti~ki orijentisan knji`e-
vni kriti~ar, esencijalisti~ki tuma~i djela koja ubraja u (antimodernisti~ko, ”postmoderno”) ra-
tno pismo.
Transpovijesne poruke kod Semezdina Mehmedinovi}a: ”Mehmedinovi} iz sredi{ta u`asa da-
221

AKT.indd 221 6/5/2013 7:02:37 PM

 INTERCULTURA
je najefektniju osudu zlo~ina, samo {to je ta osuda zaobilazna. Naslonjena na Orwela, ona
nije jedino osuda fa{isti~kog zlo~ina u Bosni, nego svake zlo~ina~ke ideologije u dvadesetom
vijeku.” (66-7)
Spoznaja ljudske prirode kod Josipa Mlaki}a: ”Pri~a vojnika HVO-a oslikava grupu njegovih
suboraca, grupu koja se pri tom raspada i koju ne mo`e odr`ati nikakva ideologijska fantazma.
Pritom, ispovijest glavnog protagoniste romana pokazuje kako se grupa raspada na ~isto ljud-
skoj osnovi, pa roman nije samo pri~a o zlu rata, ve} i slu ljudske prirode.” (143)
Paraboli~na slika povijesti kod Josipa Mlaki}a: ”Ta dvostruka pri~a razvija se u osobenu meta-
foru povijesti koja postoji na logici kru`nog vra}anja identi~nih oblika zla.” (144)
Spoznaja ljudske prirode i prirode ~ovjekovog dru{tva kod Zdenka Le{i}a: ”U okvirnoj kompo-
ziciji romana Le{i} ukazuje na destruktivnu i autodestruktivnu prirodu ~ovjekovog dru{tva,
~ovjekovu sklonost ka uni{tavanju kako sebe tako i svega s ~im dolazi u dodir, da bi u romanu
dao ~itavu galeriju likova koje ratna bol transformira na razli~ite na~ine.” (137)
Da je Kazazova opreka izme|u modernizma i postmodernizma nenau~no postavljena po-
najbolje pokazuje na~in na koji ovaj autor protivstavlja bosanskohercegova~ki modernisti~ki i pos-
tmodernisti~ki roman.
Kazaz govori kako se najprije u romanu desio taj obrat iz modernisti~kog u postmoder-
nisti~ko: ”Visoki modernizam svojim metapripovijestima, prije svega estetskim utopizmom
i idejom autonomije knji`evnosti kojom se htio oprijeti pritisku ideolo{ke funkcionalizacije
literature u kontekstu jugoslavenskog socijalizma, pretvorio je knji`evnosti u neku vrstu religi-
je ljepote, a najo~iglednije se raspao u romanu. Roman je prvi od svih `anrova uvidio da takav
visoki modernizam literaturu isklju~uje iz diskursa koji oblikuju dru{tvenu svijest, da je ideja
autonomije literature u kona~nici postala eskapisti~kim zatvorom literature, da transpovijesni
i transkulturni esencijalizam, univerzalni humanizam (!) i estetski utopizam jesu tek puke baj-
ke pred vrlo konkretnim ubila~kim zlom. ” (112-113)
Nove, postmoderne tendencije nalazimo, na primjer, u romanu Vitomira Luki}a, koji, kako
Kazaz pi{e, realizira poeti~ke teze (!) postmoderne literature fantastike. ”Tako Hodnici unutar fan-
tasti~nog ambijenta pri~e daju sliku dru{tva kao prostora politi~kog terora, ali i u spoju esejis-
ti~kog i narativnog diskursa analiziraju sudar razli~itih kulturnih modela i posljedice koje taj
sudar ostavlja u ljudskoj egzistenciji.” (114)
Ili kod D`evada Karahasana:
”Postmodernisti~ki princip vi{estrukog kodiranja, tj. hibridizacije romana, omogu}uje Ka-
rahasanu da njegov Isto~ni diwan funkcionira istodobno i kao krimi}, i kao politi~ki roman, i
kao ljubavni roman, i kao kulturolo{ki novohistorijski roman, ali i roman u kojem se odvija go-
tovo nau~no postulirana rasprava o misti~koj dimenziji perzijske i arapsko-islamske kulture.
Karahasan je, kao i Luki}, u bosanskohercegova~ki roman uveo model postmodernog hibrida
i histioriografske metafikcije, pri ~emu se u Diwanu, u paraboli~nim slojevima romaneskne
pri~e, vremenski daleka zbivanja iz doba za~etaka islamske kulture i civilizacije po duhu suko-
ba intelektualca i vlasti asocijativno dobacuje u vrijeme politi~kog terora dvadesetovjekovnih
totalitarnih sistema.” (116)
”I [ahrijarov prsten je postmodernisti~ki hibrid, odnosno vi{estruko kodirana historiograf-
ska metafikcija u kojoj u prvi plan izbijaju napeti odnosi povijesnih sila i kulturnih procesa,
politi~kih intriga i mo}i institucija politi~kog sistema koji represivno djeluje na pojedinca, te
napeti odnosi identiteta i alteriteta unutar postmodernisti~kog obnavaljanja orijentalnih nara-
tivnih modela kakvi su prisutni npr. u Hiljadu i jednoj no}i.” (118)
”Karahasan je”, pi{e Kazaz, ”kao i Luki}, dokinuo poeti~ku praksu viskog modernizma,
kona~no emancipiraju}i bosanskohercegova~ku romanesknu praksu od andri}evsko-selimo-
vi}evskog modela romana.” (119)
Iz svega navedenog o poeti~kim odlikama romana Karahasana i Luki}a te{ko bi se moglo
tvrditi da su ti autori raskinuli sa anri}evsko-selimovi}evski modelom romana, da su oni neka-
222

AKT.indd 222 6/5/2013 7:02:37 PM

 INTERCULTURA
kav postmodernizam, spram modernizma Andri}a i Selimovi}a.
Jer u ~emu je ta fundamentalna razlika? Ako Luki} i Karahasan, jednako kao i Andri} i Se-
limovi}, pi{u parabole kroz koju daju sliku dru{tva kao mjesta politi~kog terora. Ako Andri} i
Selimovi} ”u spoju esejisti~kog i narativnog diskursa analiziraju sudar razli~itih kulturnih mo-
dela i posljedice koje taj sudar ostavlja u ljudskoj egzistenciji”, ba{ kao i Luki} i Karahasan. Ako
Karahasanov roman po~iva na principu vi{estrukog kodiranja, pa funkcionira istodobno ”i kao
krimi}, i kao politi~ki roman, i kao ljubavni roman, i kao kulturolo{ki novo historijski roman”,
to se mo`e re}i i za Selimovi}eve romane. To zapravo i sam Kazaz na jednom drugom mjestu
ka`e za Dervi{ i smrt: ”Zato Dervi{ i smrt jest roman sa egzistencijalisti~kom podlogom kojoj se
lepezasto nadodaju `anrovski kodovi kao politi~ki, pa potom kulturolo{ki,, te roman politi~ki
triler…”7 Ako Karahasan strukturira svoj narativ obnavljaju}i orijentalne narativne modele ka-
kvi su prisutni, na primjer, u Hiljadu i jednoj no}i, to radi i pisac Proklete avlije. Ako se u Karaha-
sanovom romanu raspala modernisti~ka monocentri~na koncepcija cjelosti svakog oblika identiteta(8),
to bi onda zna~ilo da Karahasan uistinu donosi ne~ega krucijalno novoga na osnovu ~ega bi se
mogla uspostaviti razlika njegovog postmodernizma spram modernizma Selimovi}a. Ali Kazaz
ka`e da je i kod Selimovi}a, u Dervi{u i smrti, odba~en koncept cjelovitosti identiteta, da se iden-
titet glavnog protagoniste mrvi.9 Ako Karahasan esejizira u romanu, to ~ine i Andri} i Selimovi}.
Ako je modernizam bio u znaku estetskog utopizma, a postmodernizam u tom smislu nastupa
kao o{tra antiteza, kako je onda mogu}e da junak Luki}evog romana, kako ka`e Kazaz, nalazi
u Ravelovom Boleru ”onaj simbol umjetnosti koji nadilazi sve partikularne vrijednosti, simbol
u kojemu estetika razrje{ava problem egzistencijalnog besmisla.” (115)
O~igledno da nema strukturnih razlika izme|u Luki}a i Karahasana, na jednoj strani, i
Selimovi}a i Andri}a, na drugoj strani, da bi se izme|u mogla postaviti opreka postmodernisti
- modernisti, da bi se moglo kazati da su se prva dvojica emancipirali od andri}evsko-selimo-
vi}evskog modela romana, da su raskinuli s tim modelom. Ili postoje neke strukturne razlike,
ali ih Kazaz ne navodi.
Cijelo vrijeme, govore}i o odnosu modernizma i postmodernizma, Kazaz vidi te dvije po-
eti~ke tendencije u odnosu protivrje~ja. A onda odjednom (kao da je i sam vidio da ne posto-
je strukturne poeti~ke razlike izme|u njegovih ”modernista” i ”postmodernista”) on mijenja
zna~enje pojmova, i govori o ”vel{ovskom konceptu postmoderne moderne”, koncept pretapanja
moderne u postmodernu, odnosno koncept njihovog ispreplitanja i preklapanja. (127) Dakle, odjednom
Kazaz vi{e ne poima modernizam i postmodernizam kao protivrje~ne tendencije, ve} je pos-
tmodernizam kongruentan modernizmu. Odjednom, postmodernizam nije ne{to {to raskida s
modernizmom, {to se emancipira od nj, ve} postmodernizam samo nastavlja modernizam.
Metodolo{ki gledaju}i ovaj Kazazov postupak je potpuno neprimjeren. Kazaz je morao na
po~etku rada odrediti pojmove s kojim operi{e i biti dosljedan tom odre|enju. U protivnom,
on zapravo poni{tava sve svoje prethodne tvrdnje i (protivrje~ne) odnose koje je uspostavljao
izme|u, kako je govorio, ”modernisti~kih” i ”postmodernisti~kih” romana. Ovakav Kazazov
postupak je vi{e primjeren sofisti~kom `ongliranju s rije~ima negoli nau~nom izlaganju.

Pripovjeda~ka Bosna
Kazaz u svom tekstu govori o izvjesnoj poeti~koj strukturi unutar novije bosanskohercego-
va~ke knji`evnosti koju imenuje kao novu pripovjeda~ku Bosnu. Taj pojam pripovjeda~ke Bosne
Kazaz je preuzeo od Jovana Kr{i}a i Zdenka Le{i}a. Govore}i o pripovjeda~koj Bosni Kr{i} i Le{i}
su pisali o nizu bosanskohercegova~kih pisaca kod kojih su ustanovili strukturalnu srodnost
u poeti~kom smislu, tj. svi ti pisci su pod dubokim utjecajem struktura usmenog pripovjeda{-
tva, svi oni gaje kult pripovjeda~a i pri~anja. Kod pisaca koje Kazaz uvr{tava u svoju novu
pripovjeda~ku Bosnu, ne postoji takva strukturalna srodnost i zato je njegov povijesnopoeti~ki
konstrukt neusagla{en sa empirijom.

223

AKT.indd 223 6/5/2013 7:02:38 PM

 INTERCULTURA
O tome je iscrpnije pisao Mirnes Sokolovi} u tekstu Pripovjeda~ka Bosna od po~etka 20. vijeka
do po~etka 21. stolje}a.10 Mi }emo na ovom mjestu samo podsjetiti na osnovne Sokolovi}eve pri-
mjedbe.
Sokolovi} u svojoj argumentaciji slijedi tezu Valtera Benjamina po kojoj, ve} nakon Prvog
svjetskog rata, u traumati~nom postratnom okru`ju, u kontekstu tehnologizacije i dinamizira-
nja protoka informacija, uveliko se dezintegrira struktura usmenog pripovijedanja. Ratno iskus-
tvo koje transponirano kasnije u kulturi jama~no nije bilo ono koje ide od usta do usta, pisao je
Benjamin. Kazazova koncepcija nove pripovjeda~ke Bosne, kako pi{e Sokolovi}, previ|a cijeli taj
proces dezintegracije i redefinisanja struktura usmenog pripovjeda~a i pripovijedanja koje su
bile temelji kr{i}evsko-le{i}evski shva}ene pripovjeda~ke Bosne. A ako imamo na umu da Ka-
zazova nova pripovjeda~ka Bosna prepokriva poeti~ke prakse antiratnog pisma i tranzicijske bh.
literature, onda se taj povijesnopoeti~ki konstrukt u tom kontekstu nikako ne mo`e obnoviti.
Sokolovi} pi{e: ”U kontekstu antiratnog pisma obnovljen je koncept nesju`etnaje proze ko-
ja ozna~ava prozu van zapleta, prozu koja ne stremi poenti, fikcionalnom zapletu, konstelaciji
izmi{ljenih osoba ([klovski). Kako pi{e R. Lahmann, zaplet se u toj prozi realizira sredstvima
poput monta`e i ulan~avanja scena. Naravno, takvo {ta je strano tkanju i pletenju pri~e, stra-
tegijama skaza utemeljnog na evokativnoj leksici, koja je prenijev{i se iz usmene proze bila
dominantom pripovjeda~ke Bosne. @anrovi su se u kontekstu antiratnog pisma, ali i tranzi-
cijske literature koja je anticipirana tim pismom, posvema fakcionalizirali, te se neprestano
doga|aju prekora~enja granica izme|u ’proze, romana i sudskog spisa, novinskog izvje{taja
ili reporta`e i niza drugih formi i `anrova… Poetika svjedo~enja odjednom se otkriva ne kao
redukcija literature, nego upravo obrnuto – njeno pro{irenje, pri ~emu knji`evni tekst guta u
sebe ukupnu tekstualnu praksu.’ Kao je vi{e puta pisao i sam Kazaz, ta se proza hibridizirala
i novinskim registrom, a taj diskurs je dezintegrativno usmjeren prema koncepciji usmenog
pripovijedanja, i to je elaborirao Benjamin. Koncept biografije, ma koliko bio fragmentaran,
ipak se zavr{eno realizira u prozi pripovjeda~ke Bosne; antiratnu literaturu svagda karakteri-
zira stalna otvorenost formi, njena usmjerenost na nezavr{enost raskrhotinjene stvarnosti, na
raspar~anu biografiju, koju poku{ava dohvatiti razu|uju}i formu, ali to joj gotovo nikad ne
polazi za rukom. Prosede antiratnog pisma se formira u stalnom diskontinuitetu, u ukidanju
fabule, {to svjedo~i o potresenosti i nijemosti temeljne narativne instance toga pisma – ponaj-
ve}ma svjedoka u`asa, ratnika ili povratnika iz rata. Ratna i tranzicijska literatura je i literatura
byta, literatura svakodnevnice, te umi~e isticanju amblematskih obrazaca miljea i likova, kojim
je zaokupljena proza pripovjeda~ke Bosne.”
Dalje, Sokolovi} tvrdi: ”Kona~no, problematika Kazazove nove pripovjeda~ke Bosne is-
crpljuje se u eklekticizmu pripovjeda~kog konstrukta, u njegovoj muzealnosti, koja ho}e pre-
pokriti raznorodnu prozu u skladu sa tradicionalnim obrascem; tako taj pojam usisava i apa-
tridsku i nomadisti~ku i fakcionalnu prozu, sla`u}i je uz prozu zaokupljenju moderniziranjem
tradicije i tradicionalizacijom postmodernog u okvirima jednog polja.”
Ne samo, dakle, {to Kazazova nova pripovjeda~ka Bosna ne mo`e imati strukturne povezanos-
ti sa starom pripovjeda~kom Bosnom, ve} Kazaz tim svojim pojmom poistovje}uje strukturno
razli~ite poetike11, tek tako, ne uspijevaju}i da sva ta djela (\avo u Sarajevu i @ivot i djelo Alphon-
sea Kaudersa, na primjer) pove`e bilo ~ime drugime (poeti~kim sli~nostima, na primjer), osim
imenom.

Relativizacija estetskih kriterija ili usmr}ivanje knji`evnosti

Sukladno svom poststrukturalisti~kom teorijskom credu, Kazaz osporava autoritet estet-
skog12 i u svom ”analiziranju i memoriranju knji`evnih fakata” on odvaja autore jedne od
drugih prevashodno na osnovu njihove ideolo{ke pripadnosti.
Tako, na primjer, roman Ned`ada Ibri{imovi}a Vje~nik Kazaz nije negirao zbog estetskih

224

AKT.indd 224 6/5/2013 7:02:38 PM

 INTERCULTURA
manjkavosti13, ve} zato {to ”u kulturalnom kontekstu klerikalizacije ovda{njeg, i ne samo ov-
da{njeg prostora, Vje~nik se doima i kao roman podr{ke ideologiziranim kulturalnim naracija-
ma koje u disputu sa ranijim ateisti~kim modelom kulture klerikaliziraju kulturolo{ke diskur-
se zasnivaju}i nov obrazac ideolo{kog kulturnog modela.” (131)
S druge strane, Kazaz ipak memori{e knji`evne fakte poturaju}i vrednosne kvalifikacije u
estetskom smislu:
1. ”Tema rata i eti~ki anga`man ratnog pisma polu~ili su nekoliko zapa`enih (!) romanesknih
ostvarenja u bosanskohercegova~koj knji`evnosti, kao {to je rat ozna~io i pojavu nove, veoma
talentirane generacije bosanskohercegova~kih pjesnika i pripovjeda~a. Oni su i kao romansi-
jeri tzv. srednje generacije obilje`ili stanje bosanskohercegova~kog romana u ovom periodu.
Tu prije svega mislim na Mljenka Jergovi}a, Nenada Veli~kovi}a, Gorana Samard`i}a, Julijanu
Matanovi}, Velibora ^oli}a, Aleksandra Hemona, Ivicu \iki}a, Josipa Mlaki}a, Andreja Nikola-
idisa, Asmira Kujovi}a, Izeta Perviza, Veselina Gatala, Muharema Bazdulja, Mustafu Zvizdi}a,
Mirzu Fehimovi}a, Namika Kabila, Viktora Ivan~i}a, Amira Brku itd.” (133)
2. ”(…) u romanima Okrutnosti raja i Ba{ mi je `ao, Hubijarova ostvaruje zapa`ene (!) roma-
neskne domete.” (146)
3. ”vrijedne (!) ratne romane ispisivali su jo{ i Zdenko Le{i}, Josip Mlaki}, Vladimir Pi{talo,
Ivica \iki}, Andrej Nikolaidis, Nura Bazdulj-Hubijar, Izet Perviz, Stevan Tonti} i ~itav niz dru-
gih romansijera i romansijerki.” (137)
[ta zna~i kada Kazaz ka`e i za Nenada Veli~kovi}a i za Nuru Bazdulj-Hubijar (autoricu tri-
vijalne knji`evnosti) da ostvaruju zapa`ene romaneskne domete? Da li to onda zna~i da su to
identi~na djela u vrednosnom smislu? To sugeri{e Kazazov tekst.
Razumije se da Kazaz pi{e takvu knjigu u kojoj daje panoramski pregled na{e savremene
knji`evnosti, te se ne mo`e svakom autoru, svakoj knjizi, posvetiti, analizirati ih, objasniti
zbog ~ega ih dr`i za vrijedne, zbog ~ega su to uop}e knji`evna djela.
Tako Kazaz pi{u}i o Muharemu Bazdulju prosto ka`e: ”Roman \aur i Zulejha Muharema
Bazdulja razvija se kao pri~a o velikom engleskom pjesniku Bajronu, njegovom poneseno{}u
sevdalinkom i kulturnim kodom prenapregnute ~ulnosti, da bi se u romanu uspostavio ljuba-
vni zaplet, u kojem Bajron, za vrijeme svog putovanja po Albaniji, ne mo`e ostaviti ljubavni
odnos sa jednom Albankom.” (148) To je sve. To je na~in na koji Kazaz memori{e i analizira
roman Muharema Bazdulja kao knji`evnu ~injenicu unutar bh. interliterarne zajednice na
prelazu milenija.
Kazaz naoko ne vrednuje Bazduljevo djelo, ali samim tim {to ga ne odre|uje negativno kao
{to treba14, samim tim {to ga ga izdvaja iz nepregleda napisanih knjiga u savremenoj produkci-
ji, {to ga uvr{tava u ovu panoramu, Kazaz ga vrednuje pozitivno. Inherentan sud Kazazovih
re~enica jeste: Bazdulj je napisao knji`evno djelo, Bazdulj je vrijedan spomena.
Za{to su knji`evna djela kod Kazaz okvalificirana kao vrijedna, zapa`ena, itsl? [ta je za
Kazaza dobro knji`evno djelo? Za{to Kazaz neke autore uvr{tava u svoj pregled, a druge pak
odbacuje? Zbog ~ega je, po Kazazovom mi{ljenju, jedan roman dobar a drugi lo{?
O romanu Cirkus Columbia Ivice \iki}a pi{e Kazaz sljede}e: ”Cirkus Columbia na toj osnovi
jeste i emotivno nabijeno svjedo~enje o ratnom u`asu, ali i eti~ki postulirana hronika rata u
Duvnu, pa potom hronika razvijanja jednog autsajderskog pogleda na ratni u`as, pa povijest
isklju~enosti, pa su~eljenje sa ideolo{kom izvitopereno{}u kolektiva, pa kritika nacionalisti~ke
i mu{kocentri~ne strukture dru{tva, pa potom kritika herojskog, patrocentri~nog mentaliteta
i kulturnog modela koji producira takav mentalitet. (…) \iki} `estokoj kritici izla`e sve oblike
partikularnih vrijednosti na kojima se zasnivaju rigidne ideologije, a potom partikularizmu
kao osnovi filozofije palanke suprotstavlja ki{ovskom gestom ideju op}ih vrijednosti, kosmo-
politski utemeljene identitete zgurane u kontekstu rata i vladavine nacionalisti~ke (!) na mar-
ginu, te na koncu etiku baziranu na univerzalnom humanizmu kojeg \iki} vra}a u sredi{te
interesa postmoderne decentrirane kulture zapale na ju`noslavenskom prostoru u rigidni par-
tikularizam.” (str. 142 i 143)
225

AKT.indd 225 6/5/2013 7:02:38 PM

 INTERCULTURA
\iki}ev roman je dobar jer je eti~ki ispravan (ideolo{ki podoban), a Ibri{imovi}ev nije – jer
nije eti~ki podoban, tj. ideolo{ki ispravan. Ergo: Za Kazaza je dobar roman onaj koji ”dekon-
struira” epsku, nacionalisti~ku, patrocentri~nu ideologiju.
Tako i roman Faiza Softi}a: ”Softi}ev roman Pod Kun planinom unutar modela psiholo{ke
naracije daje sliku prenapregnutih strasti u patrijarhalnoj zajednici, koja svaki strasan ispad
surovo ka`njava. Taj motiv kulturalne kazne razobli~uje mehanizme patrijarhalne dogme i
rigidne obrasce uspostavljanja patrocentri~nog kulturnog identiteta.” (148)
Kazaz vrednuje romane tako {to njihov sadr`aj svodi na tri-~etiri pojma. Ukoliko ih ne
mo`e svesti na ta tri-~etiri pojma, onda ti romani nisu dobri. Nisu zapa`ena romaneskna ostva-
renja. Sva djela koja ne propovijedaju tu kazazovski koncipiranu postmodernisti~ko-liberalnu
tropojmovnu logiku nisu ”memorirana i analizirana” u ovoj knjizi, bez obzira da li su u estet-
skom smislu dobra ili lo{a.
Kazaz o [umskom duhu Gorana Samard`i}a pi{e: ”(…) Samard`i} dekonstruira kako ideolo-
gemske osnove ratnog zla, tako i kulturne kodove huliganstva i patrocentri~nog ma~izma.”
(144) I zato je ta knji`evnost za Kazaza vrijedna spomena.
Ali Kazaz na istoj stranici, redak-dva poslije, pi{e i potpuno suprotnu ocjenu Samard`i}evog
pisanja: ”Pokazuju}i kontekst rata kao prostor moralnog preobra`aja romanesknog junaka, Sa-
mard`i} ispisuje i napetu ljubavnu pri~u, sa zna~ajnom dozom ma~isti~kih elemenata (!), pri
~emu do izra`aja dolazi naratorovo afirmiranje (!) mu{kocentri~no konceptualiziranog identi-
teta, ali i nastojanje da se bude na strani svakog oblika marginalnosti unutar konzervativnog
kulturnog i ideolo{kog rastera dru{tva, a pogotvu identiteta homoseksualnosti, ne samo kao
spolnog ve} i kao kulturnog identiteta.” (145)
Sad zastajemo pred konfuzijom Kazazovih re~enica. Samard`i} dekonstruira ideologemske
osnove patrocentri~nog ma~izma, ali pi{e prozu sa zna~ajnom dozom ma~isti~kih elemenata, pri
~emu narator (za kojeg se prethodna re~enica sugeri{e da mu autor ne protivrje~i u toj dimen-
ziji) afirmira mu{kocentri~ni vi|en identitet. Je li onda Samard`i}ev (dakako trivijalan) roman
ideolo{ki podoban ili nije? Tj. je li zapa`eno romaneskno ostvarenje? Slijede}i Kazazovu (nedijale-
ti~ki paradoksalnu) logiku mogli bismo re}i: i jest i nije.
Razvrstavanje romana prema ideolo{koj podobnosti ne mo`e biti nau~na elaboracija. Niti
je Kazazovo vrednovanje knji`evnih djela sukladno pretpostavci po kojoj knji`evnost postoji
kao specifi~na jezi~ka djelatnost. Ina~e bi i bilo koji novinski ~lanak, koji dekonstruira naciona-
listi~ki patrocentri~ni kulturni kod, mogao biti zapa`eno romaneskno ostvarenje.
Kazaz, ba{ kao i nacionalisti~ka nauka, shvata literaturu u onom prosvjetiteljskom mode-
lu: ”(…) roman je kao individualna hronika dru{tvenih lomova i tragedije svojom poetikom
svjedo~enja zaslu`io status pri~e koja ima nakanu da moralizira dru{tvo.” (155) Literatura je tu
da podu~i, da decentrira onu drugu (nacionalisti~ku) ideologiju, da promovi{e na{u (liberal-
no-pluralisti~ku) ideologiju. Literatura se u Kazazovom poimanju svodi na antinacionalisti~ki
pou~ak. I sve se to (literarni diletanti poput Muharema Bazdulja ili Gorana Samard`i}a) potu-
ra pod imenom ”anga`mana”.
***
Osnovni problem Kazazove knjige jeste {to istovremeno poku{ava istovremeno biti i znan-
stvena elaboracija i pripadati postmodernisti~koj teorijskoj orijentaciji. To dvoje (znanost i pos-
tmodernizam) se isklju~uje. Otud i cijelo ono leglo protivrje~ja u Kazazovoj metodologiji.
Kazaz ne operi{e s jasno odre|en pojmovima, ve} su mu pojmovi ~esto neodre|eni, fluidni,
mutni: nerijetko koristi jedan te isti pojam u sasvim razli~itim, ~ak protivrje~nim, isklju~uju}im
zna~enjima. To je drugi veliki problem ove knjige. Zbog toga je Kazazova knjiga nalik ~voru
kojeg je nemogu}e otpetljati.
Tre}i problem zbog kojega ova knjiga ne mo`e biti adekvatan vodi~ kroz knji`evne teme
jeste ~injenica da je Kazaz nerijetko prilago|avao empirijsku gra|u zarad vlastitih povijesno-
poeti~kih i ideolo{kih postavki, tj. njegovi sudovi su previ{e upro{tavali stvarnost.
226

AKT.indd 226 6/5/2013 7:02:38 PM

 INTERCULTURA
Po na{em mi{ljenju, sve te devijacije Kazazovog teksta proizlaze iz njegovog pragmatis-
ti~kog stava. Kazazu nije bilo toliko va`no da precizno, nau~no, logi~ko i empirijski uteme-
ljeno analizira i memorira knji`evne fakte, koliko da u znanstvenom i knji`evnom diskursu
promovira i pohvali sve {to se u na{em knji`evnom `ivotu pojavilo, a {to je bilo antinaciona-
listi~ke orijentacije.
Ukoliko se slo`imo s Kazazom da su upravo nacionalisti~ke ideologije mo`da i glavni krivci
za posljednji bosanski rat, i ukoliko zauzmemo eti~ko stanovi{te, onda bismo Kazaza mogli i
opravdati i pohvaliti. Kazaz je mo`da imao plemenite namjere: da dadne svoj doprinos u bor-
bi protiv nacionalisti~kih ideologija, ali Kazazova vjera da knji`evnost, u ovom historijskom
trenutku, mo`e biti diskurs koji }e presudno utjecati na kretanja (transformaciju) kulture je
svakako naivna. Tako je u krajnjem slu~aju potpuno besmislena (jer je nedjelotvorna) tenden-
cija funkcionalizacije literature radi promovisanja antinacionalisti~ke liberalne ideologije. Ko-
risnije je bilo u tom smislu Kazazu da je pisao desetoredne ~lanke u popularnim magazinima
ili ske~eve za televizijske emisije. Posebice je besmislen Kazazov ~in protivstavljanja nacionali-
zmu postmoderne teorije koja generalno ide nacionalisti~kom partikularizmu u prilog.15 Ako
je ve} htio kritikovati nacionalizam, Kazaz je morao pametnije pristupiti tom poslu.
Cilj ovog rada bio je provjera logi~ke usagla{enosti i emprijske zasnovanosti osnovnih teza
ove knjige, provjera znanstvenosti ove knjige. U tom smislu knjiga Envera Kazaza zaslu`uje
negativnu ocjenu.

1
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 9
2
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 9 – U navedenom iskazu autor, ~ini se, `eli da naglasi to da su politi~ke struktu-
re odre|ivale pravac akademskog pristupa knji`evnosti. Me|utim, postoji opasnost od pojmovne zbrke, jer Ka-
zazov iskaz sugeri{e da je danas u BiH totalitarni dru{tveni poredak, tj. onaj na koji misli Milan Kundera pi{u}i
svoje rije~i. Ako je Kazaz uistinu htio re}i da `ivimo u istom tipu dru{tvenog poretka kao i Milan Kundera, tj. u
staljinisti~kom, onda je to ve} prenategnuta ocjena.
3
Ibid, str. 11
4
Isp, str 25
5
Isp. Str. 47
6
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 50
7
Enver Kazaz: Mrvljenje identiteta, Novi izraz, br . 49-50, str. 33
8
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 116
9
Enver Kazaz: Mrvljenje identiteta, Novi izraz, br . 49-50, str. 33
10
Mirnes Sokolovi}: Pripovjeda~ka Bosna od po~etka 20. vijeka do po~etka 21. stolje}a, Sic, br. 3, dostupno na: http://
www.sic.ba/rubrike/stav-esej/mirnes-sokolovic-pripovjedacka-bosna-od-pocetka-20-do-pocetka-21-stoljeca/
11
Na primjer, Jergovi}evo opona{anje Andri}a i Bazduljevo opona{anje Ki{ovog dokumentarizma, Kazaz po-
dvodi pod ime nove pripovjeda~ke Bosne.
12
Isp. Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 43
13
Isp. Haris Imamovi}: Uzorna pri~a, Sic, br. 5, dostupno na: http://www.sic.ba/rubrike/stav-esej/haris-imamo-
vic-uzorna-prica-problemi-poetike-ibrisimovicevog-vjecnika/
14
Isp. Haris Imamovi}: A{ov u glibu, Sic, br. 6, dostupno na: http://www.sic.ba/rubrike/stav-esej/haris-imamo-
vic-asov-u-glibu-koncert-i-daur-i-zulejha-muharema-bazdulja/
15
Isp. Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (drugi dio), dostupno na: http://akt.ba/teoretica/haris-imamovic-
postoji-li-knjizevnost-drugi-dio

227

AKT.indd 227 6/5/2013 7:02:39 PM

 INTERCULTURA

Anela Hakalovi}: O subverzivnosti interkulturne

povijesti knji`evnosti
(Zvonko Kova~. Poredbena i/ili interkulturna povijest knji`evnosti.
Hrvatsko filolo{ko dru{tvo, Zagreb, 2001.)
I
Poredbena i/ili interkulturna povijest knji`evnosti autora Zvonka Kova~a1 jedan je od ud`beni-
ka prisutan u nastavnim planovima i programima studija knji`evnosti na univerzitetima u
Bosni i Hercegovini. Knjiga je sastavljena od studija ve} objavljenih u razli~itim publikacijama,
izlaganih na konferencijama i sli~no. Radi se o zborniku od 16 studija ~iji se zajedni~ki temat-
ski okvir mo`e definisati kroz autorovo nastojanje da se ”multikulturnom i multikonfesional-
nom ju`noslavenskom kontekstu” prizna ”status relevantnog ~imbenika u stvaranju, ~itanju
i tuma~enju knji`evnosti, etni~no nesretno ne~iste, upravo interkulturalne” (8). [esnaest stu-
dija grupisano je u ~etiri tematske cjeline od kojih se prva (Naslje|e) bavi statusom filologije,
nacionalnih knji`evnosti i slavistike u periodu djelovanja Vatroslava Jagi}a, pri ~emu se pita-
nja tada{nje znanosti o knji`evnosti i odrednica pod kojima se ona izu~ava nastoje povezati sa
savremenom stvarno{}u postjugoslavenskog prostora. Ova pitanja su uvod u sljede}e cjeline,
naprije onu pod naslovom Od komparatistike tekstova do interkulturne povijesti knji`evnosti, zatim
analiti~ko–interpretacijsko poglavlje pod naslovom Oprimjeravanja, analiza/Kriti~ka recepcija, te
posljednju cjelinu Interkulturalni studiji.
Kova~ u svojoj studiji promovira pristup prou~avanju knji`evnosti koji se protivi monona-
cionalnom struktuiranju knji`evne povijesti, {to }e, prema njegovim rije~ima, omogu}iti svoje-
vrsni prostor poliloga, pri ~emu se ne}e ukinuti specifi~nosti pojednih nacionalnih knji`evnos-
ti, nego }e, upravo suprotno, naglasiti njihove razlike. Radi se o ukr{tanju koje je istovremeno
intrakulturalno i interkulturalno.2 Za samu znanost o knji`evnosti, to bi zna~ilo rehabilitaciju
povijesti knji`evnosti u smjeru upravo interkulturalnog razumijevanja, a istovremeno i kon-
struiranje zajedni~kog knji`evnog horizonta ju`noslavenskih knji`evnosti.
Namjera ove analize je da promi{lja i preispita autorovo zalaganje za poredbeno ili interkul-
turno prou~avanje knji`evnosti ~iji je jedan od ciljeva demifistikacija nacionalnih kanona i nji-
hove zatvorenosti, kroz poku{aj odgovaranja na pitanje: da li Kova~ev interkulturalni model
knji`evne povijesti (zasnovan na ideji ukr{tanja) zapravo podr`ava ideju jednonacionalnih i
”~istih” kanona?

II
Klju~no Kova~evo polazi{te u njegovoj zamisli interkulturne povijesti ju`noslavenskih
knji`evnosti svoj zahtjev pronalazi i u samoj stvarnosti ”ju`noslavenske knji`evne i kulturne
situacije kao posebne me|uknji`evne zajednice” (108). Odgovaraju}i na pitanje kome i ~emu
je potrebna interkulturna ili poredbena povijest knji`evnosti, sam autor, pomalo samosa`alji-
vo i ironi~no, nagla{ava da je ona potrebna ”samo zanesenjacima koji svojim prou~avanjem
druge knji`evnosti i kulture (kao i svoje u drugim sredinama) nanose ogromnu {tetu vlastitom
narodu, svojoj kulturi” (109). (podvukla A.H)
Na ovom mjestu se mo`e postaviti pitanje: u kojoj mjeri razgrani~avanje svoje od druge
kulture zapravo odstupa od ideje mononacionalnih knji`evnih povijesti (osim {to se priznaje
status i legitimnost druge kulture)? U ~emu se sastoji ”zanesena{tvo” jednog ovakvog pristu-
228

AKT.indd 228 6/5/2013 7:02:39 PM

 INTERCULTURA
pa? Ako se postavi u kontekst cjelokupnog prou~avanja knji`evnosti u postjugoslovenskom
kontekstu svih pojedina~nih zemalja ovog, nekad administrativno (i kulturno?) jednog prosto-
ra, Kova~ev pristup pripada onoj kriti~koj liniji koja se nastojala uspostaviti kao alternativa do-
minantnim nacionalnim i nacionalisti~kim pristupima. Ipak, za razliku od prvog pristupa, ko-
ji jasno promovira ideju i potrebu ~istog kanona, jezika i kulture, drugi (alternativni) pristup,
oslanjaju}i se na teorijsku aparaturu mi{ljenja proisteklog iz poststrukturalističkog uklona,
kroz koncepte heterogenog, hibridnog, ambivalentnog, zapravo ne radi ni{ta drugo do u~vr{}uje
poziciju prvog pristupa. Pi{u}i iz pozicije ”zanesenja{tva” Kova~ sebi obezbje|uje mjesto go-
vornika sa margine, ~ime postavlja svoju misao kao radikalno druga~iju, pa ~ak i revolucionar-
nu, u odnosu na dominantni kanon.
Kova~ dalje u svojoj knjizi pi{e kako odnos izme|u kultura koje ulaze u procese interkul-
turnog ukr{tanja omogu}uje oneobi~avanje svake od njih. Sam izraz ”ukr{tanje” pogodan je,
isti~e Kova~ oslanjaju}i na Eberharda Scheiffelea, jer nagla{ava da se dvije kulturne sfere ”po-
novo razilaze nakon {to su se susrele” (citat prema Kova~ 112). Cilj jednog ovakvog procesa je
nagla{avanje kulturnih razlika i usmjeravanje prema svojevrsnom polilogu. Paradigmu ovih
odnosa Kova~ vidi u pojmu i poetici intertekstualnosti kojoj u okviru prostora kulture odgova-
ra maksimalno respektiranje razli~itosti.
Kova~ ne obja{njava detaljnije na koji na~in se de{ava susret i razila`enje kultura? Osim
{to je jedna kultura kroz drugu bolje vidjela sebe, ostaje neodgovoreno pitanje: ako je poetika
intertekstualnosti, koja je proglasila dominantim prostorom onaj tekstualni bez ~vrstih utvrda
i rigidnih razgrani~avanja, paradigma interkulturalnog ukr{tavanja, kako je mogu}e da se kul-
turne sfere naprosto ”razilaze” nakon prvotnog susreta i ne destabiliziraju mononacionalne
modele? Da li je jedina funkcija interkulturalnog ukr{tanja pravljenje spone izme|u nacional-
nih i svjetske knji`evnosti?
Nova interkulturna povijest knji`evnosti podrazumijeva i ”rascijepljenog subjekta” ili radi-
kalni odmak od novovjekovnog shva}anja knji`evnosti i korak ka decentriranosti (kako subje-
kta, tako i knji`evnog kanona). Ipak, jedan ovakav koncept knji`evne povijesti ne vodi i ka
ukidanju nacionalno zasnovanih knji`evnih povijesti, nego pak nagla{ava ~injenicu da jedna
”nacionalna knji`evnost kao knji`evnopovijesna jedinica mo`e pripadati razli~itim, u osnovi
druga~ijim sustavima” (115).
U tom smislu, Kova~ smatra da bi interkulturna povijest knji`evnosti svoje povoljno teorij-
sko upori{te mogla prona}i u konceptu ”me|uknji`evne zajednice” Dionyza Duri{ina koji
Kova~ poku{ava primijeniti na ju`noslavenski kulturni prostor.
Dionýz Ďuri{in (1929-1997) slova~ki je komparativist koji je posebno mjesto u svom
nau~nom radu posvetio konceptu me|uknji`evnih zajednica koje predstavljaju neku vrstu
spone izme|u nacionalnih i svjetske knji`evnosti. Me|uknji`evne zajednice su ”povijesna po-
java, koje tokom razvitka reagiraju na najrazli~itije historijske determinante, te u svojoj esenci-
jalnoj naravi nisi homogene, nego heterogene raznolike pojave” (115). One su ”specifi~ne poja-
ve u odnosu na pojedina~nu, nacionalnu knji`evnost, dok su odnosu na svjetsku knji`evnost,
op}a pojava (131). Klju~ni faktori za formiranje jedne me|uknji`evne zajednice su etni~ki,
jezi~ki, geografski, administrativni itd. Oni predstavljaju princip koji okuplja u su{tini razli~ite
kulturne ili knji`evne sfere, pri ~emu njihova integracija nije jednaka nivelaciji razli~itosti. Po-
zivaju}i se na Duri{ina, Kova~ nagla{ava da je njihov cilj upravo uzajamno ja~anje (135).
Kada je u pitanju kompleks ju`noslavenske knji`evne zajednice, on se, prema Kova~evom
stajali{tu, mo`e sistematizirati ”kombinacijom u`ih filolo{kih i {irih kulturolo{kih kriterija”,
pri ~emu u ovom slu~aju, va`nost treba pridati i vjerskoj pripadnosti (140). Specifi~nost ju`no-
slavenske me|uknji`evne zajednice ogleda se u ”koegzistenciji katoli~ke i pravoslavne, zapa-
dnoslavenske i isto~noslavenske kulture” (142). Kova~ svoje teoretisanje i svrstavanje poje-
dinih kulturnih i knji`evnih sfera u odre|ene me|uknji`evne zajednice zavr{ava sljede}im
zaklju~kom:
229

AKT.indd 229 6/5/2013 7:02:39 PM

 INTERCULTURA
”Me|uknji`evna zajednica ju`noslavenskih naroda mo`e se razumjeti kao kompleksna za-
jednica uskorodnih jezika i idioma naro~ite kvalitete i posebnih povijesnih okolnosti. Nasta-
la na ru{evinama starogr~ke kulture i Rimskoga carstva, na prostorima mije{anja balkanske
i mediteranske kulture, bizantijsko-osmanlijske kulturne sfere i centralnoeuropske, posebna
me|uknji`evna zajednica ju`noslavenskih naroda odgojila je nekoliko kulturnih identiteta
neponovljive individualnosti. Bugarski i makedonski, srpski (sa crnogorskim), bosanskomu-
slimanski, te hrvatski i slovenski” (159). U spomenutu razdiobu se unose jo{ konfesionalni
kriteriji.
[ta podrazumijeva ”neponovljiva individualnost”? Ne sla`e li se to upravo sa konceptom
jednonacionalne povijesti neke od spomenutih knji`evnosti koja nagla{ava svoju apsolutnu
razli~itost (neponovljivu individualnost) u odnosu na druge? Da li je razlika samo u tome {to,
u okviru interkulturalnog konteksta, svaka od zajednica daje pravo drugoj da tako|er bude
apsolutno razli~ita i posebna i da dozvoli sebi da se svoju razli~itost defini{e prema drugoj?
Koncipirana na ovaj na~in, interkulturalna povijest knji`evnosti, zami{ljena na teorijskoj
podlozi i konceptu me|uknji`evnih zajednica Dionýza \uri{ina, zapravo ne odstupa mnogo
od mononacionalnih knji`evnih povijesti. Ukr{tanje jedne kulture sa drugom ne proizvodi
nikakav novi dijalo{ki prostor (za koji se autor u knjizi zala`e), nego samo uslo`njava sistem
razlikovanja. Respektiranje razli~itosti, {to u slu~aju me|uknji`evne ju`noslavenske zajednice
zna~i jasnije ocrtavanje toga po ~emu se jedna kultura razlikuje od druge, proizvodi isti sis-
tem zatvorenih i jednoobraznih kanona knji`evnih povijesti. Kova~eva interkulturalna povi-
jest knji`evnosti u odnosu na dominantne pristupe formiranju korpusa povijesti nacionalnih
knji`enosti, razlikuje se u svojoj namjeri da se, kako {to sam autor nagla{ava ve} u uvodu,
etni~ki ne~istom kulturnom prostoru otvori mogu}nost za produkciju i kriti~ku recepciju. Ipak,
to ostaje samo na nivou namjere, budu}i da se ipak insistira na bitnom razlikovanju pojedinih
kulturnih i knji`evnih sfera kroz sasvim jasne (nacionalnim kanonima pogodne) kriterije.

III
Jedna od posebnosti interkulturalnog konteksta ili me|uknji`evnih zajednica je prisutnost
pojava kao {to su bi- ili poliliterarnost, dvopripadnost… ”Njihove precizne definicije i nijansi-
rano razlikovanje”, smatra Kova~, neobi~no su ”poticajni” za razumijevanje konteksta ”vi{eje-
zi~ne knji`evnosti”. Oslanjaju}i se ponovo na Ďuri{ina, Kova~ poku{ava upisati ove pojmove
u kontekst ju`noslavenske me|uknji`evne zajednice.
Biliterarnost ili poliliterarnost izra`ava ”odre|enu mjeru usvojenja dvaju ili vi{e knji`evnih
sustava, pri ~emu se ta ~injenica ne odnosi isklju~ivo na umjetni~ki aktivne osobnosti, nego
i na razli~ite tipove konzumenata umjetni~ke knji`evnosti”. S druge strane, ”dvopripadnost
ozna~ava organsku, konstitutivnu pripadnost stvaraoca i njegova djela ili dijela tog djela dvo-
ma ili vi{e knji`evnim sustavima” (136). Primijenjeno na kontekst ju`noslavenske me|uknji`e-
vne zajednice koja je vi{enacionalna, u jezi~kom smislu uskogrudna, ve}ina je knji`evnika
(kao i kriti~ara, ~itatelja) prirodno biletararna, {to ne zna~i da je i vi{epripadna”. Kova~ dalje
pi{e da je ”preklapanje bileterarnosti s dvopripadnosti zapravo rijetko, a odnosi se na slu~aje-
ve kada pisci pi{u paralelno na dva jezika za ~itatelje koji su tako|er biliterarni” (136-137).
U jednoj ovakvoj zamisli Kova~ pretpostavlja radikalno razlikovanje knji`evnih zajednica
i jezika koji tvore ju`noslavenski interliterarni kontekst. Ostaju}i dosljedan ideji ”ukr{tanja”
koje podrazumijeva susret kulturnih sfera, da bi do{lo do njihovog razila`enja, autor zapravo
samo dodatno argumentira model koji koriste jednonacionalno zasnovane knji`evne povijes-
ti. Uzeti u obzir situacije koje su se pojavile kao neizbje`ne posljedice raspada kulturnog pros-
tora biv{e Jugoslavije, kao {to su pisci ili djela koja se ne mogu uklopiti u postoje}e kalupe, i
poku{ati prona}i njihovo mjesto u sistemu nacionalnog/konfesionalnog/jezi~kog razlikovanja,
zna~i zapravo razrije{iti aporiju u kojoj su se na{li “~isti” kanoni.

230

AKT.indd 230 6/5/2013 7:02:39 PM

 INTERCULTURA
U poglavlju Oprimjeravanja, analize Kova~, izme|u ostalog, analizira i poziciju Me{e Selimo-
vi}a u kontekstu njegove pripadnosti srpskoj i bosansko-muslimanskoj knji`evnosti. Isti~e da
posebno Selimovi}eva esejistika ukazuje na ”otvorenost, ali i na distanciranost od monokultur-
nih projekcija” (218). Kova~ ~ita Selimovi}a s namjerom da otkrije ”tragove njegova prisnijega
odnosa s nacionalno-ideolo{kom orijentacijom neke na{e knji`evnosti” (215).
U tom smislu, on (Kova~) pronalazi eseje u kojima Selimovi} pojedine pisce sa prostora
Jugoslavije naziva ”svojima” ili ”na{ima”, a kona~ni zaklju~ak te potrage jeste da su u Selimo-
vi}evom esejiziranju podjednako ”na{ima” bili i srpski i hrvatski i bosanski pisci.
Dakle, mjesto Selimovi}a u ”me|uknji`evnoj zajednici” i njegova pripadnost bit }e
odre|ena na osnovu matemati~ke proporcionalnosti; koliko je srpskih, koliko hrvatskih, a koli-
ko bosanskih pisaca Selimovi} ”posvojio”? [ta bi se desilo da je mo`da u nekom od svojih eseja
Dostojevskog nazvao na{im ili svojim?
Kova~ pronalazi rje{enje za Selimovi}a u konceptu dvopripadnosti:
”Nema mononacionalne istine, objektivizacija spoznaje posti`e se pogledom drugoga, a sta-
jali{te Me{e Selimovi}a kao da identificira tu komplementarnost pogleda, istodobnu stranost i
vlastitost, kao nov kvalitet, kao identitet dualiteta” (221).
Identitet dualiteta ipak ne onemogu}ava smje{tanje Selimovi}a u jedan od mononacional-
nih kanona (srpski ili bosansko-muslimanski).

IV
Studija Poredbena i/ili interkulturna povijest knji`evnosti zami{ljena je kao odgovor sve izra`eni-
joj praksi monokulturnih modela, posebno kada se radi o prou~avanju knji`evnosti. Model
koji je postao dominantan nakon raspada Jugoslavije, a koji je u sebi sadr`avao nagla{enu
potrebu svake od novonastalih zajednica da omogu}i sebi ~vrst, homogen i od susjednih, sa-
svim razli~it kulturni identitet, podrazumijevao je i jasno razgrani~avanje od drugih kulturnih
konteksta da bi jasnije do izra`aja do{ao vlastiti. U jednoj takvoj situaciji, insistiranje na in-
terkulturnom dijalogu, na ju`noslavenskim me|uknji`evnim zajednicama, potenciranje ideje
mogu}e dvopripadnosti ili pak biliterarnosti pisca, na prvi pogled izgleda kao sasvim o~igle-
dna alternativa postoje}im modelima. Ipak, koriste}i se teorijskim jezikom politi~ki osvije{te-
ne poststrukturalisti~ke misli; idejama decentriranosti subjekta (i teksta), hibridnosti kulturnih
prostora, heterogenih umjesto homogenih modela, Kova~eva studija ipak ne daje legitimitet
i pravo na proizvodnju, tuma~enje i ~itanje ”nesretno etni~ki ne~istom kulturnom prostoru”.
Pozicija s koje ova knjiga progovara je pozicija prividne margine. Radi se zapravo o centru
kanona kojem u potpunosti odgovara jedna ovakva intekulturalna povijest knji`evnosti koja
}e rije{iti nedoumice nastale oko onih knji`evnika, djela ili ~ak dijelova pojedinih djela koja se
ne mogu jasno svrstati u jedan mononacionalni kanon. Kroz pojmove dvostruke pripadnosti,
biliterarnosti, interkulturna povijest knji`evnosti (u Kova~evoj koncepciji) ne nudi alternativu
postoje}em modelu, nego ga zapravo podr`ava.

1
Zvonko Kova~ (1951), gimnaziju je zavr{io u ^akovcu, a diplomirao, magistrirao i doktorirao na Sveu~ili{tu u
Zagrebu. Radi kao redovni profesor ju`noslavenskih knji`evnosti na Odsjeku za slavenske jezike i knji`evnosti
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Objavio je pet knjiga poezije: Courbette (1973), Korelacije (1982), Slutim sre-
tnu ruku (1988), Vrnul se bum (2001) i Goetingenske elegije (2001); te knjige teorijskih istra`ivanja: Interpreta-
cijski kontekst (1987), Kritika knjigoslovlja i druge kritike (1987), Poetika Milo{a Crnjanskog (1988) i Poredbena
i /ili interkulturna povijest knji`evnosti (2001). U svojim istra`ivanjima posebno se bavi problemima interpre-
tacije knji`evnosti te metodolo{kim pitanjima komparativne i interkulturne povijesti slavenskih knji`evnosti.
(Izvor: http://www.sveske.ba/bs/autori/z/zvonko-kovac)
2
Kova~ u svojoj studiji koristi pojmove interkulturno i interkulturalno kao sinonime, {to }e biti ura|eno, slje-
de}i studiju na koju se analiza referira, i u ovom tekstu.

231

AKT.indd 231 6/5/2013 7:02:39 PM

 TEORETICA

Haris Imamovi}: Hortikulturolo{ke studije

D`evada Karahasana
(D`evad Karahasan. Knjiga vrtova. Connectum, Sarajevo, 2008.)
Knjiga o knji`evnosti, knjiga knji`evnosti, filozofija knji`evnosti, filozofska knjiga, kultura
religije, teologija, knjiga o dijalogu kr{}anske i islamske kulture. Knjiga od enormnog zna~aja
u kontekstu savremene svjetske politike: knjiga koja negira hantingtonovsku tezu o nemi-
novnom sukobu kultura i knjiga koja zagovara po{tivanje Drugog, prirode i Boga. Knjiga s
vrijedno{}u koja je ~ine jedinstvenom mo`da i u svjetskim razmjerama. Knjiga koja je ve}
uklju~ena u najbolje {to u srednjoju`noslavenskom jeziku ima savremena knji`evnost.
Tako su o ovoj knjizi sudili gg. Mile Babi}, Tvrtko Kulenovi} i Rusmir Mahmut}ehaji} (isp.
Babi}ev pogovor i izvode iz recenzija Kulenovi}a i Mahmut}ehaji}a u: Knjiga vrtova, Connec-
tum, 2008.), dakle, neki od najcijenjenijih ljudi u na{oj kulturnoj javnosti. Va`no je u ovom
uvodu istaknuti i kako je g. Karahasan za ”Knjigu vrtova” dobio nagradu za `ivotno djelo na
Sajmu knjiga u Lajpcigu 2003.

D`evad Karahasan: U 1001 no}i likovi ne upravljaju

svojom sudbinom
”Knjiga vrtova” se (izuzev{i prolog i epilog, tj. ”Napomenu” i ”Argumentum”, te ”Glossa-
rium”) sastoji od pet poglavlja: ”Sjene vrta (O jeziku vrta)”, ”@ena kao vrt ([eherzadina {kola
ljubavi)”, ”Kroz skrivene vrtove (Slike o ezoteri~nom naslije|u)”, ”Vrt i pustinja (Park u Saraje-
vu)” i ”Razvalinski pejza` kao vrt (Poetika ru{evine)”.
U ”Sjenama vrtova”, u prvom poglavlju, u prvom svom eseju, g. Karahasan pi{e o vrtu
u kontekstu pri~a iz ”Hiljadu i jedne no}i”. ”Podrobnija analiza bilo koje pri~e”, pi{e g. Kara-
hasan na 35. stranici svoje knjige,” ili, ako je to uop}e mogu}e, knjige u cjelini vjerovatno bi
otkrila i neke druge funkcije, ali je ona na koju se ovdje `eli ukazati – funkcija kompozicionog
sredi{ta, mjesta iz kojeg zaplet pri~e kre}e i osnovnog motivacijskog sredstva u konstrukciji za-
pleta”. I zaklju~uje: ”Gotovo sve pri~e u ’Hiljadu i jednoj no}i’ povezuju vrt i dvorac, po ~emu
su one takore}i doslovan put izme|u tih dviju krajnjih ta~aka.”
U tom svom putu od vrta do dvorca, likovi u ”Hiljadu i jednoj no}i” nisu psiholo{ki indivi-
dualizirani, nisu odre|eni psiholo{ki, ve} takore}i sudbinski. ”Radi se, dakle, samo o tome”,
poja{njava autor na 38. stranici, ”da likovi nisu ’izdvojeni’ iz pri~e u relativno samostalne cje-
line koje bi se mogle promatrati i razumjeti i izvan pri~e, to jest da nisu definirani psiholo{ki
nego ’sudbinski’ i da njihovo djelovanje u pri~i nije motivirano psiholo{ki, prirodom lika, ne-
go si`ejno.”
Motivacijski sistemi ove knjige nisu psiholo{ki, ve} si`ejni: postupci lika, ka`e Karahasan
na 40. stranici, diktiraju se i pravdaju logikom si`ea, a ne njegovim individualnim duhovnim
bi}em.
Tako se i individualnost likova zasniva na izuzetnosti njihove sudbine (kojom oni ne uprav-
ljaju), a ne na ~injenicama njihove svijesti. (Isp. 40)
Susljedno tome, g. Karahasan izvodi tvrdnju kako je ova knji`evnost metafizi~ka: njezin je
interes ontolo{ki. Ona, grubo re~eno, pokazuje kako sudbina pojedina nije u njegovim ruka-
ma, ve} da njome upravljaju nevidljive sile: neovisno, dakle, o psiholo{kog profila pojedinca.
’Hiljadu i jednu no}’ zanimaju”, pi{e g. Karahasan na 41. stranici, ”mnogo vi{e nego ~ovjek,

232

AKT.indd 232 6/5/2013 7:02:39 PM

 TEORETICA
mehanizmi koji upravljaju njegovom sudbinom, s tim da se ni ti mehanizmi ne nastoje razu-
mjeti (barem ne na na~in njihovoga racionalnog sistematiziranja), jer kako da ~ovjek razumije
Sredi{nju Volju i Najvi{i Um kojemu je dovoljno da bilo o ~emu ka`e ’Budi’ i da ono postane,
nego naprosto registrirati i si`ejnim, dakle, analo{kim, modelima materijalizirati i u~initi ~ovje-
ku dostupnim.”
Drugim rije~ima: o sudibini pojedinca odlu~uje Bog, a ne on sam, svojom voljom i `eljom.
Ta Najvi{a Volja je neobja{njiva pojedincu, ~ovjeku, i na~in na koji ona upravlja svijetom
~ovjeku se ~ini ~udesnim (zapletima sudbine): ~ovjek nikad ne zna {ta }e se desiti, niti on
upravlja de{avanjem. Kao u pri~ama iz ”Hiljade u jedne no}i”. ^ovjek je, kako bi rekla fraza,
list kojeg nosi vjetar bo`anske volje.

D`evad Karahasan: likovi u 1001 no}i upravljaju svojom sudbinom

U drugom poglavlju g. Karahasan nastavlja promi{ljati o ”Hiljadu i jednoj no}i”, stavljaju}i
akcenat na pripovjeda~a, na samu [eherzadu.
Pri~a o [eherzadi je ta okvirna pri~a, pri~a koja po~inje sa prijetnjom smr}i, a zavr{ava s lju-
bavlju. [eherzada je, ka`e Karahasan, svojom ”{kolom ljubavi” uspjela promijeniti [ahrijara.
”Temeljna promjena je”, pi{e Karahasan na 71. stranici, ”naravno vezana za [eherzadu: ona je
od jedne u nizu djevojaka {to }e ih ubiti za njega prerasla u `enu koju voli; ona je uostalom i
motivirala ovu promjenu, ona ju je proizvela svojim djelovanjem.”
[ahrijara, kojeg je na po~etku prevarila `ena s crnim robom i koji je poslije toga ubijao dje-
vojke, promijenila je [eherzada svojom vje{tinom pripovijedanja.
[eherzada, dakle, svojom vje{tinom – svojim duhom – ne uspijeva samo spasiti sebe, ne
uspijeva samo izmijeniti svoju sudbinu, ne uspijeva samo diferencirati se od svih ubijenih
djevojaka koje su dovodili [ahrijaru, ve} uspijeva izmijeniti i njegovu sudbinu. Tako se ovdje
itekoliko radi o psiholo{ko-duhovnoj motivaciji radnji za koju je g. Karahasan u pre|a{njem
poglavlju rekao da je nema u ”Hiljadu i jednoj no}i”.
Tako g. Karahasan sa osnovnom tezom u drugom poglavlju (o [eherzadinoj {koli ljubavi)
proturje~i osnovnoj tezi iz prvog poglavlja ( da u ”Hiljadu i jednoj no}i” isklju~ivo tajni meha-
nizmi upravljaju ljudskom sudbinom).
”U pravilu se”, ka`e g. Karahasan na 69. stranici, ”na tematsko jedinstvo knjige, na radnju
koja okuplja i iznutra povezuje sve njezine bezbrojne i beskrajno raznolike elemente.” Pomalo
je i smije{no kako je to zaboravio i sam onaj koji je to konstatirao.
I nije samo [eherzada ta od ~ijeg karaktera zavisi njezina sudbina – a ne od Nekakvih Taj-
nih Mehanizama – ve} g. Karahasan u drugom poglavlju svoje knjige navodi ~itav niz takvih
junakinja, koje su – kao {to ovaj pokazuje Karahasanov postupak – relativno samostalni dijelo-
vi koji se mogu posmatrati i van kontekst si`ea.
Npr.
1. 86. stranica: ”Prva [ahrijarova `ena i supruga starca s mazgom (dama pretvorena u maz-
gu) iz svoje su slobodne volje vodile ljubav s crnim robom jer su htjele imati takvo iskustvo, ne
dovode}i u pitanje svoj socijalni status i svoj dotada{nji `ivot. Zbog toga vi{ka slobode (!) obje
su ka`njene, jedna umorstvom, druga preobra`avanjem kojem se sigurno nije radovala.”
2. Pri~a o Abrizi, kao tragi~koj junakinji kat’exochen. 85. stranica: ”Veoma je va`no naglasiti
da ona nije prisiljena niti na jedan od svojih odlazaka i da su svi njezini postupci uslijedili iz
njezinih slobodnih odluka. To je va`no naglasiti zato {to je tada potpuno jasno koliko se u
Abrizinom liku ostvaruje model tragi~ke sudbine kakav poznajemo iz gr~ke tragedije: jedino
tragi~ki junak ima ovaj tip i ovaj stupanj suverenosti koji manifestira Abriza (misao neposre-
dno postaje odluka i odluka se neposredno preta~e u ~in) i jedino tragi~ki junak ostvaruje s
ovoliko konzekventnosti herojski moralni princip…”
3. ”[eherzada”, ka`e g. Karahasan na 78. stranici, ”po~inje nizati pripovijesti sa galerijom

233

AKT.indd 233 6/5/2013 7:02:40 PM

 TEORETICA
`enskih likova kakvu vjerovatno ne}ete na}i ni u jednoj drugoj knjizi svjetske knji`evnosti.
Nevjernice i zavodnice, nesretnice koje postaju `rtvom vlastite po`ude i plemenite heroine
koje se `rtvuju za druge, pravednice i prevarantice, ljepotice koje su ovladale svim znanji-
ma, nakazne ~arobnice koje na`alost gotovo sve znaju, hrabre i plemenite, avanturistkinje i
spretne ~uvarice doma, radnice i princeze, sirotice i rasko{i vi~ne ljepotice, robinje koje imaju
neizrecivu mo} nad vladarima (…) – svi ti i jo{ mnogo drugih `enskih karaktera i sudbina nas-
tanjuje [eherzadine pripovijesti.”
Sve ovo, dakle, pi{e Karahasan u drugom poglavlju, dok je u prvom kazao kako pojedin~eva
volja i psiholo{ki profil uop}e ne odre|uju njegovu sudbinu, niti da su likovi u ”Hiljadu jednoj
no}i” psiholo{ki individualizirani.
I ne samo u drugom poglavlju: ve} je i u prvom poglavlju g. Karahasan bio nepa`ljiv, pa je
nedugo nakon {to je ustvrdio da nema psiholo{ki motivisane sudbine junaka naveo pri~u (na
55. i 56. stranici) o oholom [edadu koji je htio izgraditi D`ennet na zemlji pa ga je Allah d`. {.
kaznio. Dakle, nije iracionalna ta Vi{a Volja, i nije neovisna u ovom slu~aju od ljudske volje:
ovdje je Vi{a Volja tek reakcija na ljudski ~in, psiholo{ki motivisan.
U svakom slu~aju o~igledno je da drugo i prvo poglavlje opovrgavaju prvo poglavlje ”Knji-
ge vrtova”: Karahasanove totalizacije pate od neuskla|enosti s empirijom, i njegove teze pate
od logi~ke neusagla{enosti.

”Mu{karci su va{e njive, obra|ujte ih”

U drugom poglavlju Karahasan pi{e protiv teza tzv. ”branitelja vjere” koji su u ”Hiljadu i
jednoj no}i” vidjeli grijeh. Kur’an naziva `enu njivom, a u ”Hiljadu i jednoj no}i” `ena je pri-
kazana kao vrt: to dvoje nije protivrje~no. ”Objava”, pi{e g. Karahasan na 90. stranici, ”naziva
`enu njivom zato {to Ona odre|uje i omogu}uje postojanje, bavi se dakle `ivotima samim, a
ne kvalitetom i oblicima postojanja i `ivota, kvalitet i oblike `ivota Objava prepu{ta slobodnoj
ljudskoj volji. Od Boga ti je njiva, a ti, ako si pravi, napravi od nje vrt, rekli bi na{i stari.”
Neva`no je na ovom mjestu da li g. Karahasan vidi `enu kao njivu ili kao vrt; problema-
ti~no je {to samo `enu vidi kao njivu ili kao vrt. Govorim, naime, o tome da g. Karahasan
ustvrdio u ovom istom poglavlju kako je zapravo `ena ([eherzada) u jednoj ”{koli ljubavi”
duhovno emancipirala mu{karca ([ahrijara) i kako time g. Karahasan opovrgava svoju tezu
(ili tezu svojih starih) da je `ena bilo njiva bilo vrt, tj. objekat kojeg vrtlar kao nosilac duha, kao
neko koji nije `ena, kultivi{e. Ako je [eherzada bila vrtlarka i od [ahrijara, koji nije bi ni njiva,
ve} kamenjar, napravila plodnu zemlju, pa ~ak i vrt, onda je svakako Karahasanova definicija
`ene kao njive ili kao vrta nedovoljno ubjedljiva. Takve generalizacije nu`no pate od samo-
protivrje~ja, pa ih je najbolje i napisati sa svije{}u o protivrje~jima: @ena je vrt, a mu{karac je
vrtlar, ba{ kao {to je mu{karac vrt, a `ena vrtlar.
@ena je, pi{e na 90. stranici, dio nagrade obe}ane najboljima: to je [eherzada nau~ila [ahri-
jara, prema Karahasanu. A nije li i [ahrijar, onakav kakav je na kraju pri~e, za ”sretnu majku
troje djece” nagrada za [eherzadu? Nije li ona dobila nagradu zato {to je bila najbolja?
Karahasan pravi generalizaciju i pri tom nije svjestan njenih unutra{njih kontradikcija i nje-
ne neusagla{enosti sa empirijom i to svakako zaslu`uje negativnu ocjenu.

Eidolon
U tre}em poglavlju svoje knjige (”Kroz skrivene vrtove”) g. Karahasan, na jedan leksikon-
ski na~in, pi{e o razli~itim ezoterijskim {kolama. Promotreno u kontekstu zbornika za koji
pi{em ovu svoju analizu, ovo poglavlje zaslu`uje pohvalnu ocjenu: studenti, naime, mogu
ovo poglavlje u knjizi g. Karahasan iskoristiti i kao svojevrsnu skriptu za pregled istorije ezote-
rijske misli (koje ima veze s knji`evno{}u) i njezino komparativno prou~avanje.

234

AKT.indd 234 6/5/2013 7:02:40 PM

 TEORETICA
Ono, me|utim, {to ne zaslu`uje pohvalu jeste nekriti~ki odnos koji g. Karahasan zauzima
prema ezoteriji. On, naime, shvata ezoterizam kao sredstvo kojim se duh u 21. vijeku treba
braniti od vulgarno-materijalisti~kog mi{ljenja scijentizma.
”Identitet osobe”, pi{e g. Karahasan na 99. stranici svoje knjige, ”njezina prava prepozna-
tljiva priroda, jeste u eidolonu, a ne u privremenom, promjenjivom i propadljivom tijelu. Jer
identitet je neraskidivo vezan za ime, dakle za jezik, dakle za smisao, dakle za ne{to {to jeste
vremenito ali nije tjelesno, za ne{to {to jeste od ovog svijeta ali je jednom svojom stranom
okrenuto onome.”
G. Karahasan navodi, kao primjer, onaj trenutak kada trojanski starci posmatraju Helenu i
vide}i u njoj ne{to oni Parisu opra{taju njegov grijeh. ”[ta to u njima slavi Helenu”, pita se g.
Karahasan na 96. stranici, ”i raduje se njezinom dolasku u Troju, makar taj dolazak bio pra}en
ratom? S dosta uvjerenja se mo`e tvrditi da tjelesna (fiziolo{ka) `udnja nije. Starci su to. Nije
sigurno ni `elja za herojskim djelima, avanturom, neobi~nim iskustvima. Iskusni su ljudi to.”
Razum, ka`e prof. Karahasan, ni u kojem slu~aju ih ne mo`e navoditi da pravdaju Parisa. [ta
je onda to? To ”ne{to” je, prema prof. Karahasanu, upravo Helenin eidolon.
To je ”dubinska stvarnost, ona stvarnija i dublja istina skrivena iza vidljivog”.
”To vje~no i supstancijalno je”, ka`e prof. Karahasan na 101. stranici, ”unutar ~ovjeka, nje-
gova najvi{a vrijednost i najstvarnija stvarnost. Sve materijalno, vidljivo, postaje u takvome
do`ivljaju uzgredno ~ovjekovo obilje`je, a njegova istinska stvarnost seli se unutar njega.”
Razumljiva je, dakle, prof. Karahasanova te`nja da vulgarno-materijalisti~kom shvatanju
svijetu protivstavi neko drugo, ali je nerazumljiv poku{aj prof. Karahasana da obnavlja shva-
tanja o odvajanju du{e i tijela, u~enja o supstancijalnosti du{e, u filozofiji osporeno stotinu i
dvije stotine puta.
Osim toga, nije potrebna ni neka velika filozofija da bi se u~enje g. Karahasan – naravno,
uvjetno re~eno ”Karahasanovo u~enje” – o supstancijalnosti du{e osporilo. Govorim o slje-
de}em: ako je Helenina du{a – tj. eidolon (njezina ”utvara”) ili kako ve} prevesti taj Karahasa-
nov (?) metafizi~ki pojam – ono {to je su{tinska njezina oznaka, ono {to presudno odre|uje
njezin identitet, a ne njezino (”propadljivo”) tijelo, da li bi trojanski starci shvatili i opravdali
Parisa da je Helena umjesto svog tijela bila u tijelu, recimo, koze? Da li je Helena, dakle, = He-
lena, nezavisno od toga da li je u tijelu Helene ili u tijelu orangutana?
S tezom g. Karahasana o du{i i tijelu slo`io bi se, jasno, samo onaj Paris koji se zaljubio u
kozu ili u orangutana.
Druga teza prof. Karahasana u ovom poglavlju je da ezoterijski spisi spadaju u knji`e-
vnost.
”Po svojoj vezanosti za si`e ezoterijski spisi su nesumnjivo knji`evnost koju klasifikatori
ponekad ne prepoznaju kao knji`evnost zbog manjka ’egzoteri~kih knji`evnih ukrasa’ kakvi
su neprozirne re~enice, `anrovski ~ist oblik, spektakularni si`ejni obrt.”
G. Karahasan mo`e uvr{tavati Empedokla i Platona u knji`evnost, i to mu niko ne mo`e
zabraniti. Va`no je, me|utim, istaknuti da g. Karahasan nije prvi autor koji je filozofske teksto-
ve s elementima knji`evnih djela svrstao u knji`evnost, kao i to da je Karahasan ovu svoju (?)
tezu elaborirao na 15 stranici s poprili~no suspektnim argumentima.
”Po toj vezanosti za smisao ezoterijski tekst”, pi{e prof. Karahasan na 122. stranici, ”mo`e
biti filozofija, {to me malo zanima, ali po ~injenici da nastoji smisao oblikovati i da to ~ini odno-
sima napetosti, me|usobno proizvo|enja, slaganja i suprotstavljanja, on je nesumnjivo knji`e-
vnost, a to me jako zanima. Uvijek je dolazak u neku unutra{njost, pristajanje uz neki smisao
– doga|aj, a doga|aj je si`ejni element par excellence. Dobar ezoterijski tekst uvijek dospijeva
u neku unutra{njost i zato je on uglavnom dobra knji`evnost.”
Da li je ne{to {to ima doga|aj (”dolazak u unutra{njost”) nu`no = ”uglavnom dobra knji`e-
vnost”? Posjedovanje doga|aja, kao si`ejnog elementa, ne mo`e biti = literarnost, a posebice
ne ”uglavnom dobra literarnost”, jer bi onda najrazli~itiji tekstovi (sa najrazli~itijim obrada-
235

AKT.indd 235 6/5/2013 7:02:40 PM

 TEORETICA
ma doga|aja), od novinskih ~lanaka do historiografije, potpali pod knji`evnost. Knji`evnost
mo`e biti samo ono {to ima osoben na~in oblikovanja doga|aja. Ako neki ezoterijski tekst ima
taj originalan na~in oblikovanja, onda se i mo`e uvrstiti u knji`evnost: bilo kakav na~in verbal-
nog oblikovanja doga|aja ne mo`e biti smatran knji`evnim, pa makar akademik Karahasan
tvrdio suprotno u kontekstu ezoterijskih tekstova.

Za{to je Kur’an dat na arapskom? – Zato {to se kamila i pustinja u Kur’anu spominju spo-
radi~no i sasvim uzgredno, kao ne{to {to ne mora biti imenovano.

Poglavlje Vrt i pustinja ne problematizira knji`evnost, kao {to je to ~injeno u prethodnim

poglavljima. Na ovom poglavlju ipak se valja zadr`ati zbog primjera jednog neobi~nog rezo-
novanja akademika Karahasana.
G. Karahasan, naime, tvrdi kako su sve svete knjige zapravo prijevodi iz velike Majke Knjige
”u kojoj su formulirane temeljne istine i praistine” i koja je napisana na Jeziku (isp. 128 str.)
”Za{to su”, pita se prof. Karahasan na 128. stranici, ”dijelovi Majke Knjige prevedeni samo
u neke od ljudskih jezika i za{to upravo u njih? Za{to su izabrani upravo hebrejski, aramejski,
helenski (starogr~ki), arapski, a ne neki drugi jezici?”
Pisac, dakle, pita o uzroku pojavljivanja svetih knjiga ba{ u tim jezicima.
Odgovor, me|utim, koji daje nije u skladu s postavljenim pitanjem. On, na primjer, ovako
obja{njava za{to je Kur’an objavljen na arapskom:
”U Knjizi se”, pi{e na 136. stranici, ”kamila i pustinja spominju samo sporadi~no i sasvim
uzgredno, kao ne{to {to se podrazumijeva i zato ne mora biti imenovano, a tako se kamila i
pustinja mogu pojavljivati samo u tekstu koji je prvobitno do`ivljen na arapskom.”
”Na~in”, obja{njava autor na 137. stranici, ”na koji su u Knjizi prisutni pustinja i deva, re-
koh, dokazuje da je kona~na Objava morala ljudima biti upu}ena upravo na arapskome jer ni
u jednom drugom jeziku nije mogu}a ovako diskretna prisutnost pustinje.”
G. Karahasan na pitanje o uzroku (za{to) pojavljivanje knjige ba{ na arapskom jeziku, od-
govara s dokazom da je pisac te knjige svijet do`ivljavao na arapskom jeziku. G. Karahasan,
dakle, ne odgovara na svoje pitanje (”Za{to ba{ na arapskom? Za{to ne na eskimskom?”), ali
osje}a se kao da je odgovorio i to svakako predstavlja neobi~an primjer u historiji logike.

Ima li porodi~nih domova u 21. stolje}u?

U Razvalinskom pejza`u kao vrtu g. Karahasan daje jedno jako dobro, takore}i odli~no, po-
re|enje: ”~itanje” ru{evina porodi~ne ku}e je jako sli~no procesu ~itanja knji`evnog teksta; i
jedno i drugo su sje}anje, zami{ljanje, rekonstrukcija `ivota.
Nije, me|utim, svaka ru{evina sli~na knji`evnom djelu. ”Mislim da sam u pravu”, ka`e
prof. Karahasan na 188. stranici, ”kad vjerujem da cjelovitu rekonstrukciju u imaginarnome
omogu}uje samo ona ru{evina u kojoj se odvijao konkretan, cjelovit, svakodnevni `ivot, dok
ru{evine nastale od velikih reprezentativnih zgrada funkcioniraju kao posve drugi tip teksta
jer nude posve drugi tip podataka, znanja, pitanja.”
^itati ru{evinu ku}e, ka`e g. Karahasan, zna~i naslutiti njezine stanovnike, dok se ~itanjem
ru{evina javnih zgrada mogu naslutiti dru{tvene strukture, ali ne i oblici konkretnih `ivih
bi}a. (Isp. 190)
To su dva tipa koja me|u ru{evinama razlikuje prof. Karahasan. Postoji tu i tre}i tip: ru{e-
vina velike zgrade. Kao zgrada Parlamenta BiH ili zgrade UNIS-a, razru{ene tokom rata. Za
razliku od prethodnih ovakva ru{evina, ka`e prof. Karahasan, nije znak niti znakovna struktu-
ra, ova ru{evina ni{ta ne unosi u duh. ”Ona ne upu}uje ni na {ta izvan sebe, a ni sama ne nudi
niti posjeduje bilo kakav oblik, zna~enje, smisao. Jedino {to ona kazuje jeste da je ovdje gdje
sada vidite malo crne materije vjerovatno nekada bilo ne{to. ” (195)

236

AKT.indd 236 6/5/2013 7:02:40 PM

 TEORETICA
”Zato pomi{ljam”, pi{e g. Karahasan na 196. stranici, ”da nema djeteta koje }e sutra na-
slu}ivati i rekonstruisati na{e du{e, sje}anja, `ivote, poslove i dane iz ru{evina koje }e ostati
iza nas. Vjerujem da ga nema, ne zbog djece koja }e sutra biti, nego zbog nas odnosno zbog
ru{evina koje smo sposobni ostaviti iza nas: mi smo graditelji iza kojih ne ostaju ru{evine spo-
sobne da pamte, mi smo ljudi koje ne mo`e upamtiti svijet u kojem smo boravili. Ono {to mi
gradimo nikada ne}e postati ru{evina iz koje bi se dalo naslutiti i u imaginarnome obnoviti
na{e lice. Zdanja koja mi podi`emo mogu postati, onda kad prestanu funkcionirati, jedino
stvarna, materijalizirana, slika ni{tavila. Na{e se du{e ne}e imati kamo vra}ati jer ono {to }e iza
nas ostati nisu ru{evine i nije Mjesto nego Ni{ta.”
Koliko je poredba prof. Karahasana izme|u ru{evine i knji`evnosti na po~etku izgledala
jako dobra, toliko je nastavak ovog poglavlja gubio na kvaliteti.
Da je njegovo tuma~enje reduktivno mo`e se vrlo lako dokazati.
G. Karahasan nije uspio pro~itati nikakav `ivot u ru{evini Parlamenta i zaklju~uje kako mi
pravimo samo one zgrade u ~ijim ru{evinama se mo`e vidjeti samo slika ni{tavila: na{e zgrade
nisu sli~ne knji`evnim djelima. Tako g. Karahasan olako izvodi op}e iz pojedina~nog i pravi
misaonu gre{ku.
Ne prave se u savremenom dobu samo javne zgrade, kao {to to sugeri{e teza g. Karahasa-
na.
Trebao je g. Karahasan samo se sjetiti neke stambene zgrade, za}i u jedan od porodi~nih
domova u toj zgradi, te bi vjerovatno prepoznao sve one motive (namje{taj, ostatke odje}e,
dje~ije igra~ke itd.) koje je vidio u ru{evini porodi~ne ku}e njegovih kom{ija. U tom smislu je
njegova teza o tome da su na{e ru{evine slika ni{tavila nesukladna empiriji i vi{e odra`ava svo-
jevrstan arhitektonski konzervativizam g. Karahasana negoli {to tuma~i stvarnost.
Jo{ jedna va`na stvar je: kvalitet i kvantitet destruktivnog ~inioca, jer ne zavisi znakovnost
ru{evine samo od na~ina na koji je ku}a ili zgrada napravljena.
Da li bi g. Karahasan mogao i{ta pro~itati od pre|a{njeg `ivota u porodi~noj ku}i na po~et-
ku da je na nju bila ispaljena ona koli~ina granata koja je bila ispaljena na moderne sarajevske
zgrade? – Zdanja koja mi, moderni ljudi, podi`emo isto su tako ”slike ni{tavila” ako se ru{e
atomskom bombom, i isto tako mogu biti ”slike `ivota” (kao neka knji`evna djela) ako su blago
sru{ene, a ne prega`ene sa 150 tenkova. Prof. Karahasan formira teze svoje ”poetike ru{evina”
nesukladno obilju empirije, biraju}i samo one momente stvarnosti koji se uklapaju u njegovu
pesimisti~nu tezu, a {ute}i o onima koji protivrje~e toj tezi: prof. Karahasan misli reduktivno
kao i svaki metafizi~ar.

Zaklju~ak
Ova knjiga prof. Karahasana, kao i sve lo{e knjige, nije potpuno lo{a. Ima u njoj mjesta na
kojima se mo`e na}i zanimljivih podataka i zapa`anja. (”Islamu su”, pi{e g. Karahasan na 146.
stranici, ” vrtovi ono {to je kr{}anstvu pustinja. Vrt je u islamskoj kulturi mjesto ~uda, vrt je
ambijent u kojem je sve mogu}e, vrt je mjesto izuzeto iz mehani~kog kontinuiteta stvarnog
prostora.”) Tih mjesta je u ovoj knjizi g. Karahasana, kao i svim lo{im knjigama, premalo.
Logi~ka neuskla|enost osnovnih teza ova knjige jednih s drugima, neuskla|enost tih teza
sa sobom samima, nesukladnost tih teza empiriji, fraziranje i moralisti~ki ton autora1 – to su,
mo`e se poslije ove analize re}i, glavne oznake ”Knjige vrtova”. Mo`da su to vrijednosti koje
u pisanje promovira Lajpci{ki sajam ili na{a akademska zajednica, ali (vrednovana po kriteriji-
ma znanstvenog metoda) knjiga g. Karahasana sigurno ne zaslu`uje pozitivnu ocjenu.
1
”Priroda je”, piše g. Karahasan na 160. stranici, ”nužnost, ona se ne može izbjeći i zaobići, pa i neka je, Bogu
hvala da je tu; ali dajte da mi tu prirodu odgojimo, uredimo, uzdignemo do carstva duha, volje, slobode, pa
da se tako osiguramo i od moje i od Vaše prirode (spontanosti, itd.) i omogućimo funkcionisanje našeg društva
(zajednice na koju smo osuđeni ili koju smo sami izabrali).”

237

AKT.indd 237 6/5/2013 7:02:41 PM

 TEORETICA

Haris Imamovi}: Postoji li književnost? (prvi dio)

(Zdenko Le{i}. Nova ~itanja – Poststrukturalisti~ka ~itanka.
Buybook, Sarajevo, 2003.)
Na {to manje prostora dati {to vjerniju sliku slo`enih filozofskih i knji`evnih teorija. Taj
posao je nezahvalan koliko i neophodan. Njegova neophodnost mo`e se pravdati razli~itim
razlozima. Jedan od njih ka`e kako je danas, u vremenu ubrzanja vremena i pretrpavanja pros-
tora nepreglednom koli~inom informacija, potrebno sve misaone cjeline, a ne samo priloge
kulturnoj istoriji, usvajati kroz skice, modele, kontrakcije, tj. kroz dajd`est formu; ina~e nam
prijeti opasnost uvaljivanja u glib specijalizacije, poslije kojega je stvarnost mogu}e usvajati
samo jednim okom, ili samo uhom, nosom. To su razlozi jednog prostaka. Dajd`est ne mo`e
biti univerzalni princip usvajanja ideja, jer su i ~itaoci razli~iti, s razli~itim predznanjem i na-
mjerama. ”Oduvijek se knjige pi{u da bi se ~itale. Oduvijek se pisci ~ak i neposredno obra}aju svojim
~itaocima, iako ih obi~no samo zami{ljaju. ^ak i pjesme koje su nastale u apsolutnoj no}noj osamljenosti
podrazumijevaju da }e ih jednom neko pro~itati.” 1 Tim rije~ima po~inje knjiga o kojoj }emo govo-
riti. Knjiga pretpostavlja svoje ~itaoce; i uvijek izvjesne ~itaoce, te ~itaoce. Osim toga, po~etne
re~enice Le{i}eve knjige kazuju nam (i svojim stilom) jo{ ne{to. ”Oduvijek se knjige pi{u da bi
se ~itale…” Ovakvim re~enicama obi~no po~inju {kolski ud`benici. A izgleda da ba{ takvom
dijagnozom njezinog `anra, tj. da je ova knjiga dajd`est-ud`benik, dajemo odgovor i na na{e
pitanje o izvoru neophodnosti ovakvih knjiga, o svrhovitosti dajd`esta. Dajd`est: ud`benik za
~itaoce prili~no neupu}ene u izvjesnu problematiku. Dakle, dajdžest cilja na izvjesne ~itaoce i
ima formu ud`benika. Tako i ova Le{i}eva knjiga. Njezina problematika je: ~itanje i tuma~enje
knji`evnih djela. Cilj ove knjige jeste dati neke ideje (studentima knji`evnosti i sl.) o tome ka-
ko ~itati knji`evno djelo.
Potrebno je re}i jo{ nekoliko re~enica o `anru u kojem je pisana ova knjiga. @anr dajd`esta
otvara i izvjesna pitanja oko autorstva djela. Autor dajd`esta dakako ispisuje tu|e ideje. To
naravno nije nimalo lagan posao: neosporno je da autor dajd`esta ima pravo napisati svoje
ime u kolofonu. Ali autor tim potpisom preuzima i nekakvu odgovornost. To je problem. Ka-
kvu odgovornost mo`e preuzeti onaj koji je samo reprezentator izvjesnih ideja? Za razliku od
autora kriti~kih prikaza autori dajd`esta naj~e{}e sami ne kritikuje predstavljene ideje, oni po-
nekad iznose kritike na ra~un tih ideja, ali to je opet samo izno{enje tu|ih kritika, dakle, opet
ni{ta do sam dajd`est. Ali na osnovu ~ega ocijeniti autora dajd`esta? Samo na osnovu provjere
slaganja njegove reprezentacije s izvornim tekstovima? To bi bio pogre{an zaklju~ak. Dajd`est
se trudi da ne bude interpretacija, ali on jeste interpretacija: mo`e samo dati privid da nije, tj.
da je puko izno{enje tu|ih ideja. [ta uop}e zna~i odlu~iti napisati dajd`est o ne~emu? Sama
odluka da se pi{e dajd`est o tome, mora zna~iti priznavanje toga kao ne~ega ozbiljnog i va`nog,
vrijednog pa`nje, tj. znak da se autor na~elno sla`e sa iznesenim. Da li bi jedan autor pisao
dajd`est (dakle, dajd`est, a ne kriti~ki prikaz) o nekim idejama, a da se istovremeno ne sla`e s
njima? I to je mogu}e, ukoliko se radi o piscu-proizvo|a~u robe, dakle, o neozbiljnom autoru.
Mi vjerujemo da u na{em slu~aju nije tako, tj. smatramo da profesor Le{i} nije autor s takvim,
neozbiljnim namjerama.
Ova knjiga nije samo dajd`est. Ona jeste najprije dajd`est, ali je (u svom drugom dijelu)
i ~itanka, tj. hrestomatija prijevoda reprezentativnih tekstova teorija koje je izlo`io u prvom
dijelu. Pronicljivom je selekcijom Le{i} pru`io mogu}nost neposrednog provjeravanja adekva-
tnosti vlastitog prikaza novih ~itanja: razli~itih dimenzija teorije recepcije, novog historicizma,
kulturnog materijalizma, feministi~ke i postkolonijalne kritike. U tom smislu autor ne ostavlja pros-

238

AKT.indd 238 6/5/2013 7:02:41 PM

 TEORETICA
tor za sumnju. U uvodnom dijelu autor sasvim malo pa`nje posve}uje dekonstrukciji i psiho-
analiti~koj kritici, mada su u drugom dijelu uvr{tena dva teksta objedinjena pod naslovom
Psihoanaliza i dekonstrukcija. Ipak, i tu bi se lako moglo opravdati autora, jer su dva potonja
interpretativna modela mnogo poznatiji u na{oj kulturnoj sredini, tako da autor i ne ~ini ve}u
gre{ku time {to im posve}uje minimalnu pa`nju. U tom smislu }e i na{a analiza pratiti autora
Novih ~itanja.

Prvi dio: Knji`evnost kao neuspjela komunikacija?

Oduvijek se knjige pi{u da bi se ~itale. Knji`evnost je poruka usmjerena ka ~itaocu: ”te`nja
svakog pjesnika je da njegova pjesma ne bude u sebe zatvoren solilokvij ve} razgovor sa svi-
jetom.” (7) Druga~ije i ne mo`e biti. Savremeni lingvisti isti~u da sam jezik ima ba{ takvu
prirodu, da je dijalogi~an, da je on jedna usmjerenost na drugo lice, on je uvijek obra}anje
nekome, uvijek komunikacijski gest. Takva priroda knji`evnosti bila je o~igledna u kontekstu
usmenosti narodne knji`evnosti, tu je i komunikacija bila neposrednija, dok }e sa pojavom
pisane knji`evnosti biti jo{ vi{e posredovanija ta komunikacija, ~ak dotle da }e se u pojedinim
trenucima i zaboravljati ta njezina dijalogi~nost: neki moderni pjesnici (npr. autor Sezone u pa-
klu) su vjerovali da pi{u isklju~ivo za sebe.
To da je knji`evnost komunikacija, to su priznavala i tradicionalna tuma~enja knji`evnos-
ti. Ali ona su to radila na svoj na~in, tj. u skladu sa svojim, tradicionalnim pojmom komuni-
kacije, anti~kim, onim vi|enjem komunikacije kakvo su zastupale klasi~na estetika i retorika.
Tu se jezi~ko op}enje shvatalo kao jednosmjerna djelatnost: obra}anje.2 Ta tradicija je bila vrlo jaka,
tako su sve do modernih vremena u nauci o knji`evnosti predmet prou~avanja mogli biti
samo pisac i djelo, tj. predmet je bila umjetnina ”za koju je odgovoran isklju~ivo njen stva-
ralac, tj. sam pisac, ~ija individualnost, umjetni~ke te`nje i stvarala~ka mo} odre|uju tip,
karakter i domet ’umjetnine’.” (8) ^italac je smatran samo poljem estetskog dejstva. Tako je
”tradi-cionalna (!) nauka o knji`evnosti po pravilu je ignorisala tog nekog kome su se pisci odu-
vijek obra}ali.” (8) Raspravljalo se samo o prirodi dejstva, na koju ~italac nije imao utjecaja.
”Osnovni esteti~ki problem bio je u razumijevanju same prirode tog jednosmjernog dejstva.
(U zavisnosti od razumijevanja tog pitanja mijenjalo se i shva}anje komunikacijske funkcije
koju knji`evnost u ljudskom dru{tvu vr{i ili treba da vr{i.)” (12) Od erotskog uzbu|enja koje
je izazivala pantomima glumaca u helenskom teatru, preko Aristotelove teorije o katarzi i
razli~itih govora o specifi~nom dejstvu umjetni~ke ljepote3, pa sve do marksisti~kih proma-
tranja djela sa stanovi{ta dru{tvene baze i ideolo{kog konteksta, uvijek se podrazumijevala
ideja da sam teksta sadr`i izvjesna zna~enja i da ih ~itanjem mi samo upijamo takva kakva
ve} jesu.
Shodno tom vi|enju formirali su se i razli~iti tradicionalni pristupi knji`evnom djelu. Pozi-
tivizam je, na primjer, ponajvi{e pa`nje posve}ivao `ivotu samog pisca, biografiji, u kojoj je
poku{avao na}i objektivna obja{njenja djela i njegovih zna~enja; dok je impresionizam nagla-
sak stavljao na relaciju djelo – ~italac. Najpopularniji metodi tuma~enja djela u prvoj polovini
20. stolje}a, a i kasnije, tzv. imanentni pristupi, tj. formalizam, strukturalizam, fenomenologija
i ”nova kritika”, su pa`nju posve}ivali ”unutra{njoj organizaciji i prirodi” knji`evnih djela.4 Da-
kle, zagovornici tradicionalnih pristupa knji`evnosti su bili zagovornici na~ela identiteta. Zbog toga je
i vladalo uvjerenje da je zadatak kritike otkriti istinu o djelu, objasniti istinu samog djela. Na
primjer: ”Histori~ar knji`evnosti stare {kole vjerovao je da je knji`evno djelo jednom zauvijek
data struktura, koja je ’svagda sa sobom identi~na’ i koja ima svoj ’objektivni aspekt’, podlo`an
historijskom obja{njenju, i svoj ’subjektivni aspekt’, koje se ne mo`e pozitivno izu~avati, jer
pripada sferi ukusa. On je, shodno tome, smatrao da postoji samo jedno ’ispravno’ obja{nje-
nje knji`evnog djela, ono koje se zasniva na temeljitom historiografskom izu~avanju `ivota,
psihe, ideje, lektire i intencija onoga koji je djelo stvorio…” (19)

239

AKT.indd 239 6/5/2013 7:02:41 PM

 TEORETICA
Sve donedavno glavni predmet nauke o knji`evnosti bila su knji`evna djela. U novije vrije-
me njezin fokus se ipak prebacuje na taj neispitani aspekt ~itaoca. U tom smislu najzna~ajnije
ideje su potekle od tzv. teorije recepcije. Prije svega, radilo se o poku{aju da se ~italac uvede
u estetsku komunikaciju kao istinski subjekt. I tako, ”za razliku od tradicionalisti~ke vjere u
esteti~ki objektivizam, po kojem je knji`evno djelo jednom zauvijek data struktura zna~enja,
za suvremenog histori~ara knji`evnosti knji`evno djelo ima sposobnost ne samo da traje u
vremenu ve} i da se mijenja s vremenom.” (25) U teoriji informacije jezi~ki kod po{iljaoca i
primaoca podrazumijeva se kao jednak: jer samo je tada mogu}a komunikacija. ”Ali je brzo
postalo jasno da je u knji`evnosti kao estetskoj komunikaciji kod ’po{iljaoca’ ~esto razli~it od ko-
da ’primaoca’, bilo zato {to ih razdvaja vrijeme (kao, na primjer, u slu~aju anti~ke knji`evnosti
i suvremenog ~itaoca), bilo zato {to ih razdvaja kulturni jaz (kao, na primjer, u slu~aju suvreme-
ne afri~ke knji`evnosti i dana{njeg europskog ~itaoca). Drugim rije~ima, u knji`evnosti tekst
producenta (tj. izvorno knji`evno djelo) nikad nije identi~an s tekstom recipijenta (tj. s ~itao~evim
razumijevanjem). Prisustvo tog drugog teksta danas se obi~no ozna~ava terminom alteritet, koji
upozorava na postojanje ne~eg drugog, ne~eg {to je druk~ije nego ’izvorni tekst’. Naravno, taj
alteritet, kao razlika izme|u teksta i njegove ’aktualizacije’ u recepciji, fenomen je sinhronije i
dijahronije. Naime, on se pojavljuje i onda kada su pisac i ~italac suvremenici, ali ih dijeli kul-
turni jaz, kao i onda kada je izme|u njih vremensko rastojanje.” (26) Dakle, teorija recepcije
je naru{ila vjeru u identitet knji`evnog djela koju je gajila svaka tradicionalna metoda. U smislu
zna~enja koja mo`e izazvati djelo nikada nije jednako sebi.
Po Wolfgangu Iseru, jednom od glavnih predstavnika njema~ke ”estetike recepcije”, ~ita-
lac konkretizira ono {to tekst potencijalno mo`e zna~iti. Tekst implicira ~itaoca, i to uvijek
odre|enu vrstu ~itaoca. Iser vjeruje da sam tekst daje poticaje za tu konkretizaciju. Iser, dakle,
jo{ uvijek vjeruje u identitet knji`evnog djela, ali ne u onoj mjeri u kojoj su to ~inili, recimo,
strukturalisti. On ka`e: ”Djelo je vi{e nego tekst, po{to tekst po~inje `ivjeti jedino kad se kon-
kretizira. A konkretizacija ni u kom slu~aju nije neovisna o individualnoj dispoziciji ~itaoca,
mada je usagla{ena s razli~itim strukturnim obilje`jima teksta.” (141) Iser, dodu{e, dopu{ta
mogu}nost da se ”saradnja” teksta i ~itaoca mo`e uspostaviti na razli~ite na~ine, i to u zavi-
snosti ne samo od teksta ve} i od ~itaoca: razli~iti ~itaoci mogu ”aktualizirati” tekst na razli~ite
na~ine, tako da uvijek postoji mogu}nost vi{e od jedne njegove interpretacije. Iser smatra da
valjana interpretacija mora biti konzistentna u tuma~enju razli~itih komponenti teksta, i da
se na kraju da jedinstvena i koheretna interpretacija. Vrijedna djela od ~itaoca tra`e da pro-
mijeni svoje uobi~ajene ~itala~ke navike, da se prilagodi novini teksta. Vrijedno djelo nudi
sasvim nov i nepoznat kod. Osim toga ta djela daju ~itaocu novo vi|enje stvari i svijeta i novi
jezik kojim se to vi|enje izla`e. Dobra djela pro{iruju kriti~ku svijest ~itaoca i omogu}avaju
mu dublje razumijevanje svijeta oko njega. Iser tvrdi i da postoji hijerarhija izme|u razli~itih
tuma~enja.
”Ma kako izgledala liberalna, Iserova ’teorija’ se zapravo zasniva na strogoj preferenciji
onih tekstova koje karakterizira koherentnost i cjelovitost. A u vrijeme kada je post-struktu-
ralizam odbacio vjeru u cjelovitost, u jedinstvo, u koherenciju, u ravnote`u, Iserov zahtjev
~itaocu da zna~enja teksta de{ifrira tako da ona na kraju uspostave jedinstvo smisla, zazvu~alo
je odve} tradicionalisti~ki. Moderni ~italac zna da mu moderni tekst nudi na uvid komadi}e
smisla, i on ih mora razumjeti tako, kao komadi}e.” (51) Prema Iseru ~italac mora biti otvoren
prema tekstu. Mora biti spreman da mu pri|e bez predrasuda, da dozvoli tekstu da ga promi-
jeni. ”Me|utim, taj Iserov stav sadr`i jaku dozu podozrivost ne samo prema dogmatskom mi{-
ljenju, {to je, naravno, sasvim u redu, ve} i prema svakom odlu~nijem politi~kom i ideolo{kom
uvjerenju, {to je ve} sasvim sporno. ” (52)
Iserov najradikalniji kriti~ar je Stanley Fish ”za koga je svaka interpretacija jednako valja-
na, jer svaku podjednako ’podr`ava’ intencionalna neodre|enost teksta, njegova nesavladiva
ambivalencija, njegova nesvodiva polisemija.” (51) Ovako Le{i} obja{njava osnovnu razliku
240

AKT.indd 240 6/5/2013 7:02:41 PM

 TEORETICA
izme|u Isera i Fisha: ”Za razliku od Isera, koji knji`evno djelo vidi kao cjelovitu i ~vrstu stru-
kturu zna~enja, s povremenim ’mjestima neodre|enosti’, koja ~italac treba sam protuma~iti,
Fish je odlu~no odbacio ideju da su zna~enja u knji`evnom djelu ikad ~vrsto odre|ena, da su
data u samom tekstu i da tu ~ekaju da ih ~italac oslobodi, jer bi to, po njemu, zna~ilo da knji`e-
vno djelo ima karakter ’objektivne datosti’, koja uvijek ista stoji pred ~itaocima i o~ekuje njiho-
vo de{ifriranje i tuma~enje. Knji`evno djelo je, smatra Fish, u cjelini ’mjesto neodre|enosti’ i
u potpunosti zavisi od na~ina na koji ga ~italac razumije i na koji konstruira njegovo zna~enje.
Na primjer, pjesma Gavran, koja je umno`ena i podijeljena studentima na nekom seminaru,
ne le`i pred njima kao ne{to ’objektivno’, {to je u svakom umno`enom primjerku identi~no,
kao jedna ista, zauvijek ’data’ pjesni~ka strukura.” (54) Fish, dakle, u svojoj verziji teorije recepcije
potpuno odbacuje identitet knji`evnog teksta. Za Fisha djelo nikada nije jednako sebi, ve} je polisemi~no
do te mjere da je ~italac taj koji mu daje sva zna~enja koja djelo mo`e imati. Fish: ”Moja je teza da
~italac uvijek gradi smisao.”5 Svaki ~italac ~ita svoju varijantu pjesme. ”Do`ivljaj jednog is-
kaza – njegovo je zna~enje”, ka`e Fish. Upravo zato {to proizlaze iz te specifi~ne strukture
~itao~evog do`ivljaja, a ne isklju~ivo iz strukture teksta, zna~enja su zapravo identi~na s njiho-
vom interpretacijom. Prema Fishu svaka interpretacija je jednako valjana. (55)
Da li to onda zna~i potpunu anarhiju? I kako onda da su u praksi interpretacije ”istog”
teksta poprili~no sli~ne? Po Fishu je ”pozicija ~itaoca uvijek smje{tena unutar sasvim odre|ene
dru{tvene i kulturne situacije, odnosno u zajednicu ljudi koji dijele ne samo isti jezik ve} i isti
knji`evni ’kod’. A u svakoj zajednici se razvijaju neke interpretativne strategije, koje su svim ~ita-
ocima zajedni~ke, a koje upravljaju njihovim individualnim reakcijama. Zbog toga se ~esto i
ne de{ava da se reakcije ~italaca radikalno razlikuju.” (55) Fish, ograni~enje ~itala~ke slobode
nalazi u interpretativnim zajednicama: ”u dru{tvenoj i kulturnoj sferi u kojoj se, kroz institu-
cije obrazovanja, razvijaju iste interpretativne strategije i u kojoj svi sli~no informirani ~itaoci na
sli~an na~in reagiraju na ista knji`evna djela. Te se ’interpretativne zajednice’ kroz historiju,
ali one uvijek razvijaju jedan svoj, svima zajedni~ki, sistem normi i vrednota, koji upravlja in-
dividualnim ~inom, kao {to jezi~ki ’kod’ upravlja govorom svakog pojedinca.” (56) Ni tekst ni
~italac nisu ti koji proizvode zna~enja, ve} su to interpretativne zajednice, koje su odgovorne i za pojavu
formalnih odlika. (56) Fish je, dakle, skrenuo pa`nju na ”preegzistentne konvencije koje upravlja-
ju i knji`evnim stvaranjem i ~inom ~itanja.” (57) On zagovara, kako vidimo, izvjestan determinizam
”interpretativnih zajednica”.
Ne mo`e postojati jedan na~in ~itanja, koji bi bio ispravan. Postoje samo na~ini ~itanja, koji su pro-
du`eci perspektive zajednica. (57) Zato, umjesto o jedinom ispravnom ~itanju, moramo govoriti
o ~itanjima koja su valjana sa stanovi{ta date interpretative community. Ako razli~ito ~itate neki
tekst zna~i da pripadate razli~itim interpretativnim zajednicama. ”Umjesto ’intencija autora’,
uz pomo} kojih je tradicionalna kritika ’provjeravala’ zna~enje teksta, umjesto ’zadate struktu-
re’ samog teksta, u kojem je ’nova kritika’ tra`ila kriterije valjanosti, umjesto ’slobodnog mi{-
ljenja i suda’ ~itaoca, kojem su prava odlu~ivanja dali neki proponenti estetike recepcije, Fish
smatra da su dobra sva ona ~itanja koja nailaze na prihvatanje date zajednice. Na taj na~in, on
je izbjegao zamke krajnjeg subjektivizma, koji nu`no vodi u hermeneuti~ku anarhiju, ali i ’pre-
drasude’ hermeneuti~kog objektivizma, koji vjeruje da predmeti koje tuma~imo objektivno
postoje i bez obzira na na{e tuma~enje.” (57)

Prva primjedba: diktatura i demokratija u teoriji ~itanja

Zastarjelom pojmu komunikacije, koji je pretpostavljao samo pisca i njegovo djelo kao
izvor zna~enja, savremeni teoreti~ari protivstavljaju jedan model koji }e uzimati u obzir sva tri
~inioca u komunikaciji (dakle, i producenta, i tekst, i recipijenta); a posebice onaj dosada potis-
kivani element: ~itaoca. Bilo koji producent (govornik ili pisac romana, svejedno) mora imati
u vidu recipijenta, anticipirati njegova o~ekivanja kao i reakcije njegove svijesti, da bi uop}e

241

AKT.indd 241 6/5/2013 7:02:42 PM

 TEORETICA
mogao ostvariti bilo kakvu komunikaciju, da bi mogao svojim rije~im dotaknuti bilo koga. U
tom smislu je neizbje`no potvrditi samog recipijenta kao subjekta u komunikaciji, a odbaciti
jednosmjerno mi{ljenje po kojem bi on bio tek polje dejstva zna~enja ~iji je isklju~ivi vlasnik
– producent. Pi{emo li nekome pismo, kona~an oblik tog pisma, i njegova zna~enja, ne}e zavi-
siti samo od nas, ve} umnogome i od onoga kojem pi{emo. Pisac knji`evnog djela, ako ve} i ne
zami{lja konkretnog ~itaoca kojemu pi{e svoje djelo, ipak ima u vidu ~itaoca: on sam je uvijek
ujedno i ~italac vlastitog djela; i to ne kad napi{e djelo, ve} dok ga pi{e. A oni kao ~itaoci (svoga
djela) nisu vi{e pisci (svojega djela), ve} nu`no opona{aju, da tako ka`emo, druge ljude, druge
~itaoce, tj. njihove mogu}e rekacije, tj. ”kako }e to oni vidjeti”, ”je li ovo otrcano”, ”mo`e li ih
ovo zapanjiti”, tj. svejedno sla`e li se s tim drugima, ili im prkosi. Dijalektika izme|u pisca i
~itaoca, dijalektika koja ka`e da je pisac uvijek i ~italac svojega djela, da i ~itaoci u izvjesnom
smislu u~estvuju u kona~nom oblikovanju knji`evnih djela, a ne samo samozadovoljni autor
koji je jedini i suvereni isto~nik svih svojih zna~enja, ne jednosmjernost u tuma~enju estetske
komunikacije koja prikriva ulogu ~itaoca, ulogu ~italaca, koja falsifikuje stvarnost. Ako je u
svakoj spoznaji nu`na deformacija objekta spoznaje, jednosmjerna tuma~enja uvijek i previ-
{e deformi{u taj objekt spoznaje u ime ne~ega {to transcendira polje logi~kih razloga, i zato
ka`emo da su la`na i tri~arije.
Upravo to ~ini i teorija koja prenosi akcent na ~itaoca. Tu je staro, jednosmjerno tuma~enje
knji`evne komunikacije samo okrenuto na glavu. [ta zna~i to da je ~italac prije svega proi-
zvo|a~ zna~enja? To zna~i da postmoderni teoreti~ari recepcije opovrgavaju sebe vlastitim
na~elima. Opovrgnuta je jedna jednosmjerna teorija jednom tako|er jednosmjernom teori-
jom. Tradicionalna shema estetske komunikacije je potencirala pisca i djelo, a potiskivala ~ita-
oca, jer je postupala suglasno jednom upro{}enom vi|enju ljudske komunikacije naspram
onom modernom koje uva`ava, kako smo vidjeli, i ulogu recipijenta. Ali i postmoderna te-
orija recepcije, kako smo vidjeli, potencira ~itaoca, a potiskuje pisca i djelo. To ne mo`e biti u
skladu sa modernim shvatanjem komunikacije, tj. sa modelom komunikacionog procesa po
kojem je recipijent jednako aktivan u~esnik komunikacije kao i autor.6 To zapravo ne mo`e
biti u skladu sa pretpostavkom da je knji`evnost komunikacija, stava od kojega samo po~eli.
Negirati autorsku namjeru, postojanost bilo kakve strukture u knji`evnom tekstu i postaviti ~itaoca
kao apsolutnog producenta svih zna~enja knji`evnog teksta, zna~i negirati dva elementa ko-
munikacije. Ostaje jedan. Ostaje samo ~italac. Ostaju pitanja. Kako onda, tj. s kim i preko
~ega, fishovski ~italac komunicira i {ta on to interpretira? Fishova teorija ne pretpostavlja da
je knji`evnost komunikacija. Ona zapravo ne pretpostavlja mogu}nost bilo kakve komuni-
kacije. Fishova teorija implicitno tvrdi da je jezik nekomunikativan. Sve {to se de{ava kad
~itamo (knji`evni) tekst, koji nema semanti~ku strukturu, koji nikada nije jednak sebi i koji
nije u funkciji preno{enja autorove intencije, jeste, kako smo vidjeli kod Fisha, da omogu}ava
na{oj interpretativnoj zajednici da progovori kroz nas bez obzira na tekst i na nas same. Ali
za{to bi onda za jedan takav proces bio potreban ikakav tekst? Ikakva re~enica nekog drugoga
koji nije ja? Kada ona, sama po sebi i nema nikakvo zna~enje, niti sama mo`e utjecati na reakcije
recipijenta? – Komunikacija postoji samo za drugog i pomo}u drugog. Nema komunikacije
bez jednog od ~lanova komunikacije. Postmoderna shema estetske komunikacije jeste radika-
lizirana obrnuta tradicionalna shema. Monolog autora je zamijenjen monologom ~itaoca. Ne-
kada{nja diktatura autora je zamijenjena jo{ ve}om diktaturom ~itaoca. Savremeni teoreti~ari
govore kako se nekada ~italac nije mogao vidjeti od Autora, ali ne ka`u kako se sada autor ili
djelo ne vide od ^itaoca.
Jo{ jedna va`na stvar. Ideje koje je u skorije vrijeme popularizirala teorija recepcije, nisu
nove u onoj koli~ini u kojoj to potencira sama ta teorija ili ova Le{i}eva knjiga. Ve} je Sartre,
sredinom pro{log stolje}a, opisuju}i knji`evnu komunikaciju kao uzajamno priznavanje slobode
umjetnika i ~itaoca, priznao kako je ~italac konstitutivni element te komunikacije, ali i da auto-
rovo djelo tako|er nije samo glina. ”Bez sumnje, autor je vodi~. Ali on ga samo vodi. Belege
242

AKT.indd 242 6/5/2013 7:02:42 PM

 TEORETICA
koje je postavio odvojene su prazninom, do njih treba do}i, treba ih presti}i. Jednom re~i,
~itanje je dirigovano stvaranje. S jedne strane, literarni objekt stvarno nema druge supstance
van ~itao~eve subjektivnosti: ~ekanje Raskoljnikova, to je moje ~ekanje koje mu pozajmljujem;
bez tog ~itao~evog nestrpljenja ostali bi samo neki be`ivotni znaci; njegova mr`nja prema is-
tra`nom sudiji koji ga ispituje, to je moja mr`nja prema istra`nom sudiji koji ga ispituje, to je
moja mr`nja, izazvana, zarobljena tim znacima; pa i sam istra`ni sudija ne bi postojao da nije
mr`nje koju prema njemu ose}am kroz Raskoljnikova: ona ga o`ivljava, ona je njegova krv i
meso. ”7 Sam knji`evni tekst nije sam po sebi estetski objekt. Knji`evno djelo ne postoji kao es-
tetski objekt kojeg treba pro~itati, ono postoji kao estetski objekt samo dok je ~itano. Prije toga
je tek apel za postojanjem. ^italac dovr{ava ono {to je autor zapo~eo. ”Pisac prema tome apeluje na
slobodu ~itaoca da sara|uje u stvaranju njegovog dela. Na to }e neki, bez sumnje, primetiti da
se sva oru|a obra}aju na{oj slobodi, s obzirom da su intrumenti jedne mogu}e akcije i da ume-
tni~ko delo u tome ne ispoljava nikakvu specifi~nost. Istina je da je svako oru|e nepomi~an
nacrt jedne operacije. Ali on nastaje na nivou hipoteti~nog imperativa: ja mogu da se poslu`im
~eki}em da bih zakovao neki sanduk, a i da bih ubio svog suseda. Dokle god ga posmatram
kao stvar za sebe, oru|e nije nikakav apel na moju slobodu, ono me ne suprotstavlja njoj, ve}
pre nastoji da joj slu`i, zamenjuju}i slobodno izmi{ljanje sredstava predvi|enim redosledom
tradicionalnih postupaka. Knjiga ne slu`i mojoj slobodi: ona je zahteva.” (41) Ovakav (hegeli-
janski) zaklju~ak je sasvim na mjestu. Sloboda ~itaoca nije isto {to i }udljivost. U ~itanju knji`e-
vnog djela sloboda i nu`nost moraju biti u jedinstvu. Sasvim je jasno da ~ekanje ili mr`nja
Sartrea ~itaoca nisu identi~ni onoj mr`nji koju je imao u vidu Dostojevski kada je pisao svoj dje-
lo. Ali je sli~na u dovoljnoj mjeri. Jer je ~italac poznaje na~ela `anra u kojem pi{e Dostojevski.
Zato Sartre osje}a, kako ka`e, mr`nju Raskoljnikova prema sudiji, a ne mr`nju Dostojevskog
prema sudiji, ili npr. spleen ili razdraganost Raskoljnikova ili Dostojevskog, {to bi, o~igledno,
i{lo nau{trb intencije Dostojevskog, i bilo bi {um u estetskoj komunikaciji. Teorija Stanleyja
Fisha cjelokupnu estetsku komunikaciju `eli svesti na {um u komunikaciji. Sloboda koju Fish
dopu{ta interpretativnim zajednicama sli~na je slobodi ~ovjeka koji je odlu~io iskoristiti escajg
za obra|ivanje njive.
Sjetimo li se samo onog modernog pojma komunikacije, prema kojemu su sudionici u
komunikaciji ravnopravni po va`nosti, i vidjet }emo da je Sartreovo tuma~enje samo jedna
dosljedna primjena takvog shvatanja komunikacije. Mi se u osnovi sla`emo sa njegovim (do-
du{e, tek metonimijskim) opisom jednog adekvatnog ~itanja knji`evnog djela. Unutar teorije
~itanja javljaju se ~udesni obrti. Fish tvrdi da je komunikacija nemogu}a, a Jean-Paul Sartre,
kojega postmodernisti smatraju staljinistom, zapravo je demokrata, dok postmodernisti zago-
varaju ne{to sli~no diktaturi ~itaoca. Na{ zaklju~ak: ^italac ne smije biti jednakiji od autora!

Druga primjedba: Osporavanje osporavanja stava identiteta

Osim {to negira knji`evnost kao komunikaciju, Stanley Fish negira i tvrdnju koja ka`e da
je jedan knji`evni tekst jednak sebi. Tj. negira samo na~elo identiteta: prema Fishu (i ostalim
poststrukturalistima) A nije = A. Jedno knji`evno djelo, po mi{ljenju Fisha (i ostalih poststru-
kturalista), nema objektivnu strukturu koja bi bila garant zna~enja tog djela i na{ega govora
o njemu. Djelo je igra nestabilnih zna~enja. Jedina struktura teksta je: da on nema strukturu.
To mi{ljenje stupa nasuprot tradicionalnih pristupa koji su vjerovali da je djelo objektivna (je-
dnom za svagda data) struktura.
To da je bilo {ta jednom za svagda data objektivna struktura, ta pretpostavka je pooda-
vno osporena u filozofiji. A to osporavanje stava identiteta svoj zenit postiglo je u izvjesnim
u~enjima koja svoj zajedni~ki imenitelj nazivaju postmodernizmom. Fish je, o~evidno, pra-
tilac postmoderne filozofske misli koja radikalno osporava stav identiteta. Fishova ideja da
su sve interpretacije jednako valjane, samo je metonimija na~elnog stava postmodernizma:

243

AKT.indd 243 6/5/2013 7:02:43 PM

 TEORETICA
nemamo neposrednog pristupa objektu, objekt nije identi~an sebi samome, sve mo`e biti samo
interpretacija. Zato: everything goes!
Posebice tekst nije stabilan objekat. To su znali ve} i stari Latini. Kad dvojica ka`u isto, nije isto.
Ista re~enica mo`e nositi razli~ite namjere, ~ak sasvim razli~ite, tj. suprotne namjere, s obzirom
na razli~ite kontekste u kojima se mo`e realizirati, tj. pomo}u kojih mo`e proizvoditi vlastito
zna~enje. Re~enica nema vrijednost po sebi, objektivni, ~isti smisao, ve} uvijek u izvjesnom
kontekstu. Tako bi bilo suludo govoriti o nekakvoj apsolutnoj vrijednosti, neovisnoj o njezinoj
poziciji unutar koordinatnog sistema nekakvih okolnosti. Takva nestabilnost teksta dovodi do
sljede}e konsekvence: tekst producenta nikada nije identi~an s tekstom recipijenta. Na tome
insistira poststrukturalisti~ka teorija.
Fish ka`e: ”Tamo sam dokazivao da je jedan r|av (jer je spacijalan, a ne temporalan) mo-
del sasvim potisnuo u stranu ono {to se u ~itanju ’stvarno doga|a’, ali prema principu koji
sam sam objavio i to ’stvarno doga|anje’ samo je jo{ jedna interpretacija.” (166) Sve je samo
interpretacija. Takvu interpretaciju Svega dosljedno prihvata i Stanley Fish, zbog ~ega nije u
stanju ni{ta odlu~no tvrditi. Dakle, Fish osporava jedan (spacijalan) model, ali ga ujedno i ne
osporava: jer, prema Fishu, sve interpretacije su jednako valjane. A sam taj spacijalni model je
takav, ”spacijalan”, ne zato {to uistinu jeste spacijalan, ve} zato {to ga je Stanley Fish vidio kao
takvog, tj. ”spacijalnog”. Sve ovo zapravo dovodi do konsekvence po kojoj je interpretacija
– sve! Objekt – ni{ta.
U tom smislu, interpretacija zapravo svoj sadr`aj crpi iz sebe, a ne iz objekta. ^injenice jesu
emanacija interpretacije. One ne ovise od objekta, ve} od same interpretacije, a interpretacija
ne ovisi ni o ~emu doli o samoj sebi. Garant interpretacije je sama interpretacija! Ako ovo nije
apsolutni relativizam, onda mi ne znamo {ta to uop}e zna~i: ”Kriti~ar koji se s povjerenjem
oslanja na ~vrst temelj sintaksi~kih deskripcija oslanja se, u stvari, na jednu interpretaciju;
~injenice na koje ukazuju jesu tu, ali jedino kao posljedica interpretativnog (konstituiranog)
modela koji ih je doveo do postojanja. Na pitanje ’za{to razli~iti tekstovi pokre}u razli~ite
nizove interpretativnih aktivnosti?’ odgovor glasi: ne mora tako biti, odgovor koji odlu~no po-
drazumijeva da ’razli~iti tekstovi’ zapravo ne postoje. Uistinu, uvijek je mogu}e pokrenuti
interpretativne strategije koje su tako zami{ljene sa sve tekstove konstruiraju kao jedan, ili,
ta~nije, da zauvijek konstruiraju jedan isti tekst.” (168)
Prema Fishu objekt po sebi i ne postoji. Fish odbija mogu}nost objektivne percepcije.
Objekt kao takav nema vlastitih kvaliteta, tj. kvaliteta koji su nezavisni od svijesti koja je za-
visna samo od svoje interpretativne zajednice, tj. ne i od objekta koji spoznaje. Navike na{ih
~ula proizvode ”kvalitete objekta”. Fish tvrdi da ”obrasci koje ~uje uho (sli~no onima koje vidi
oko) su obrasci koje nam na raspolaganje stavljaju na{e perceptivne navike.” (166) Ne postoje
objektivne razlike, ve} samo one koje proizvodi subjekt, a subjekt je kod Fisha, kako smo vi-
djeli, tek emanacija interpretativne zajednice. Sve stvari, dakle, mogu biti jedna te ista stvar,
ba{ kao {to svi tekstovi mogu jedan te isti tekst. ”Augustin se zalagao upravo za takvu jednu
strategiju, na primjer, u spisu O kr{}anskom u~enju, gdje je iznio ’pravilo vjere’, koje je, nara-
vno, pravilo interpretacije. Ono je nevjerovatno jednostavno: sve u Svetom Pismu, uistinu i
u svijetu kad se on ispravno ~ita, upu}uje (i ima to zna~enje) na Bo`ju ljubav prema nama i
na na{u uzvratnu obavezu da volimo svoje bli`nje u Njegovo ime. A ako nai|ete na ne{to {to
na prvi pogled ne nosi to zna~enje, ne{to {to se ’doslovno ne odnosi na moralno pona{anje
ili na istinu vjere’, onda to treba da shvatite ’figurativno’ i da nastavite propitivati ’sve dok ne
dobijete jednu interpretaciju koja doprinosi vladavini milosr|a’.” (168) Ja, kao puki glasnik iz-
vjesne interpretativne zajednice, je izvor svega. To je nastojanje da se svijet, objekat i sadr`aj
konstrui{u u potpunosti iz duhovno-subjektivnog principa. Nema samostalne razlike koja bi
pretpostavljala objekt van perceptivnih navika i svijesti. Svijest i perceptivne navike, dakle,
proizvode objekt. Objekt je posljedica svijesti i navika na{ih ~ula. Dugme na kaputu i grad
Njujork, dakle, mogu biti ista stvar; samo ako bi postojala kulturna (interpretativna) zajednica
244

AKT.indd 244 6/5/2013 7:02:43 PM

 TEORETICA
koja bi se slagala s time; i niko taj stav ne bi imao pravo opovrgavati, jer zapravo i nema obje-
ktivnih (kvalitativnih) razlika izme|u dugmeta na kaputu i Njujorka. Jedna takva zajednica,
kako nam se ~ini, nije postojala do danas. Gledaju}i sa stanovi{ta Fishove teorije, to ne zna~i
da ona ne}e postojati, da je nemogu}a, i da bi njezino eventualno postojanje iko mogao opo-
vrgnuti. Teorijski, tj. prema teoriji Stanleyja Fisha, sasvim bi bio mogu} i opravdan sud da su
dugme na kaputu i Njujork jedno te isto.
Svijest je uvijek usmjerena na ne{to. To se u filozofiji naziva intencionalnost. Ona je lako do-
kaziva. Pretpostavimo jednu svijest koja ne bi bila usmjerena na to ne{to. Svijest npr. ~ovjeka
koji ima nefunkcionalna ~ula. Kakav bi sadr`aj imala takva svijest? Nikakav. Takva svijest je
puka fikcija: svijest i ne mo`e biti bez ~ula i njihovih podataka. Dakle, sadr`aj svijesti odre|en
je nu`no i ne~im {to je izvan nje, ne~im {to nije svijest sama. Bez razlike izme|u instrumenta
spoznaje i objekta spoznaje, spoznaja ne bi bila mogu}a. Spoznaja ~ega bi to bila? Spoznaja
ni~ega i nije spoznaja. Bez svog objekta koji nije ona sama, spoznaja ne bi postojala. Objekat
spoznaje, dakle, ipak postoji. Ostaje samo pitanje njegove prirode.
Da li je taj objekat li{en bilo kakvog identiteta? Kada bi bio takav, on ne bi bio u stanju davati
bilo kakve nadra`aje ~ulima. Odgovaraju}i Protagori, koji je tvrdio da je stvar uvijek onakva
kakvom je neko vidi, a brane}i postojanost objekta, Aristotel ka`e: ”Ne mo`e se ni zamisliti da
predmeti koji prouzrokuju osjet, ne bivaju nezavisno od osjeta. Osjet nije istinit sam po sebi,
nego postoji jo{ ne{to drugo izvan osjeta, {to je njemu nu`na pretpostavka.” Mora postojati
ne{to i u samom objektu da bi bio dostupan ~ulima. To uop}e ne zna~i da je objekt li{en pro-
mjena, samo se `eli ista}i da svaka promjena nije kvalitativna, i da kvalitativne promjene ne
nastaju tokom svake stotinke, te da objekat, iako nikada nije sasvim identi~an sebi, ipak ostaje
sli~an sebi. Ina~e, tj. bez identiteta, on ne bi ni postojao, ne bi davao nikakve nadra`aje ~ulima,
niti bi bio doku~iv za njih. Objekt, dakle, mora postojati i bez na{ih ~ula i na{e svijesti, da bi
uop}e bio doku~iv za njih. Da bi bio podlo`an interpretaciji, objekt mora imati (iako relativan,
ipak izvjesni) identitet. Objekt posjeduje identitet.
Da li postoje objektivne razlike me|u stvarima? Jedini instrument neposrednog saznanja koji po-
sjedujemo su ~ula. ^ula odaju svojim podacima najprije to da je sam objekat promjenjiv: isti
~ovjek }e u razli~itim okolnostima od istih predmeta (npr. od jednog keksa ili od jedne gvoz-
dene poluge) primiti razli~ite ~ulne utiske. Da i ne govorimo o razli~itosti utisaka razli~itih
ljudi. Cijeli svijet je u stalnom mijenjanju; o tome, dakle, pouzdano govore na{a ~ula. O tome
je ve} govorio Kratil. Ali kakvo je to mijenjanje? Jedan keks ostavit }e na nas razli~ite utiske
u razli~itim situacijama, tako da ne postoji vrijednost keksa nezavisna od izvjesnog stanovi-
{ta, tj. vanvremena i vanprostorna vrijednost keksa. Tako i s polugom. Ali i pored toga, {to
mo`e postojati bezbroj mogu}ih vrijednosti jednog keksa, i bezbroj vrijednosti jedne gvozde-
ne poluge, ~ovjeku sa funkcionalnim ~ulima nikada se ne}e dogoditi da pomije{a jedan keks
sa gvozdenom polugom. Jedna kulturna zajednica mo`e gledati na jednu gvozdenu polugu
kao na bo`anstvo, dok druga mo`e tu polugu vidjeti kao puku sirovinu, potencijalni alat, ali
nikada kao bo`anstvo. To su dva razli~ita stanovi{ta razli~itih kultura, ”razli~itih interpretati-
vnih zajednica”. Ali i sa jednog univerzalnog stanovi{ta, onog koje nadilazi okvire odre|ene
interpretativne zajednice, recimo stanovi{ta jestivosti, jedan keks i jedna gvozdena poluga su
razli~iti. Sa tog stanovi{ta svejedno je da li ste hri{}anin ili poststrukturalista. Postoje i oni koji
mogu re}i da su i sa stanovi{ta jestivosti keks i `eljezna poluga iste stvari, ali oni ne bi pre`ivjeli
ako bi poku{ali jesti poluge. Postoje oni koji ne vole jesti keks, ali prije }e pojesti jedan keks,
negoli `eljeznu polugu. To mo`emo dokazati koriste}i se jo{ jednom transcedencijom interpre-
tativnih zajednica i strategija. @ivotinje nemaju svijest; dakle, ne mogu interpretirati, ne pri-
padaju nikakvim interpretativnim zajednicama, ne koriste nikakve interpretativne strategije
odnose}i se prema objektu. @ivotinje, dakle, imaju samo nagone i ~ula, ali svojim ~ulima jasno
uo~avaju razlike izme|u predmeta (keksa i gvozdene poluge npr.) sa stanovi{ta tih svojih na-
gona, ma kako svi ti predmeti bili interpretirani od razli~itih ljudi i njihovih ”interpretativnih
245

AKT.indd 245 6/5/2013 7:02:43 PM

 TEORETICA
zajednica”. A neki teoreti~ari knji`evnosti, koji imaju i nagone, i ~ula, i svijest, i pored svega
toga tvrde kako ne postoje objektivne razlike me|u stvarima, te kako je svaka razlika, forma,
kvaliteta tek posljedica na{e interpretacije, na{e svijesti. Objektivni kvaliteti i objektivne razlike
me|u stvarima postoje.
Identitet knji`evnog teksta nije tako lako dokaziv kao identitet dugmadi ili `eljeznih polu-
ga, ali ~ini nam se da i knji`evni tekst nije puka igra neodredljivih zna~enja. Fish ograni~ava
~itala~ku anarhiju pojmom interpretativnih zajednica. Interpretativna zajednica zapravo na-
me}e tekstu izvjesni identitet. ^italac uvijek nalazi u tekstu samo ono {to mu njegova interpre-
tativna zajednica dozvoljava: sam po sebi tekst nema nikakvog semanti~kog identiteta. Ovaj
Fishov koncept je analogan klasi~nom antropolo{kom determinizmu koji negira mogu}nost
da subjekt mo`e nadi}i kulturu u kojoj je zate~en. A s druge strane Fish govori kako se kroz
povijesno kretanje interpretativne zajednice i strategije mijenjaju, i kako i sam subjekt mo`e
pripadati razli~itim interpretativnim zajednicama, tj. mo`e prelaziti iz jedne u drugu.8
Dvije stvari u svemu ovome nisu jasne. Za{to i kako? Za{to se u povijesnom kretanju mi-
jenjaju interpretativne zajednice, tj. zbog ~ega, uslijed ~ega? I kako je mogu}e da jedan su-
bjekt pre|e iz jedne zajednice u drugu? Ako su sva zna~enja koja on mo`e usvojiti zapravo
odre|ena tom interpretativnom zajednicom kojoj on uvijek-ve}-pripada? Da li je mogu}e da
~lan interpretativne zajednice A pro~ita nekoliko knjiga i zbog toga ~itanja pre|e u interpre-
tativnu zajednicu B (~ija na~ela dotada nismo poznavali)? Fishova teorija bi kazala da nije
mogu}e, jer sva zna~enja koja smo mogli izvu}i iz svih tih knjiga (koje ne moraju biti umje-
tni~ke), prema Fishu, do{la bi nam ne iz samog teksta, ve} iz na{e interpretativne zajednice
A. Kako je onda mogu}e da ikada promijenimo interpretativnu zajednicu, ako tekst nema
nikakvog identiteta i ako je sve ono {to mo`emo na}i u njemu uvijek-ve}-odre|eno na~elnim
idejama na{e interpretativne zajednice? Kako je mogu}e da nastaju novi `anrovi, `anrovi ka-
kve dotada{nje interpretativne zajednice nisu poznavale. Kako je mogla nastati npr. poema?
Pouzdano znamo da su `anrovi historijski fenomeni, a ne nekakve univerzalne datosti. Ako
tekst sam po sebi, ili kako Fish ka`e ”u” sebi, ne zna~i ama ba{ ni{ta, kako je onda uop}e
mogu}e da jedan ~italac sazna bilo {ta {to ve} nije znao prije samog ~itanja? – Holisti~ke i
deterministi~ke koncepcije kulture, kakva je i ova Fishova, uvijek negiraju ulogu subjekta, a
kada je negirana izvjesna sloboda subjekta, negirana je i mogu}nost kretanja i razvoja. To se
naravno kosi s iskustvom. Fishova teorija tvrdi da su ”interpretativne zajednice” postojale pri-
je postanka samog jezika, jer tvrdi da one uvjek prethode bilo kakvom jeziku, da su zna~enja
i forme jezika njihova posljedica, {to je nedijalekti~ka i posve apsurdna tvrdnja. [ta su one
mogle interpretirati ako prethode tekstu na kojega se odnose? – Postoje}e (svejedno na koje se
historijsko vrijeme ova odredba odnosila) interpretativne zajednice nikada nisu apsolutni vlasnici
svih mogu}ih formi i zna~enja.
”Kriti~ar sada mora biti svjestan da je njegovo tuma~enje samo ’~itanje’, te da je ono rezul-
tat interpretativnih strategija koje posjeduje, a koje je stekao u zajednici kojoj pripada.” (58) To
je jedini zadatak kojega Fish postavlja pred kriti~ara: on mo`e ~itati prema bilo kojoj interpreta-
tivnoj strategiji, ali mora priznati relativnosti svojega ’~itanja’, i jednakovrijednost tog ’~itanja’
svim drugim ’~itanjima’. U tom priznavanju jednakovrijednosti svoje interpretacije ostalim
interpretacijama, Fish, paradoksalno, vidi nadmo}nost vlastitog pristupa. U vezi sa svojom
interpretacijom Miltonovog Lycidasa, on ka`e sljede}e:
”1. Ja nisam morao vr{iti taj odre|eni skup interpretativnih strategija, jer nisam morao ni
donijeti one odre|ene odluke prije ~itanja. Mogao sam odlu~iti, na primjer, da je Lycidas tek-
st u kojem fantazije nalaze svoj izraz (podvukao H. I.). Ta odluka bi za sobom povukla sasvim
drugi skup interpretativnih strategija (mo`da one koje je predlo`io Norman Holland u svojoj
knjizi The Dynamics of Literary Response), a te bi strategije dale drugi tekst.
2. Ja sam mogao upotrijebiti isti skup strategija i kad sam se suo~io s tekstovima koji ne no-
se naslov (opet jedan pojam koji je i sam interpretacija): Lycidas, A Pastoral Monody… Mogao
246

AKT.indd 246 6/5/2013 7:02:43 PM

 TEORETICA
sam odlu~iti (tu odluku su neki ve} donijeli) da je Adam Bede pastoralni roman koji je napisala
autorica koja se svjesno ugledala na Miltona (jo{ pamtimo da su ’pastoralno’ i ’Milton’ inter-
pretacije, a ne ~injenice javnog `ivota); ili sam mogao odlu~iti, kao {to je u~inio Emspon, da
mnoge stvari koje se obi~no ne smatraju pastoralnim treba tako ~itati; a svaka od tih odluka
bi pokrenula skupinu interpretativnih strategija, koje bi, kad su pokrenute, ispisivale tekst
koji pi{em dok ~itam Lycidasa.” (167) ”Ako ~itam Lycidas i The Waste Land razli~ito (u stvari,
ja ih tako ne ~itam), to nije zbog toga {to formalne strukture tih dviju poema (ozna~iti ih ta-
ko|er je interpretativna strategija) prizivaju razli~ite interpretativne strategije, ve} je to zbog
toga {to moja predispozicija da pokre}em razli~ite interpretativne strategije proizvodi razli~ite
formalne strukture. Naime, te dvije poeme su razli~ite zato jer sam ja odlu~io da one budu
razli~ite (podvukao H. I.).” Jasan je stav implicitan ovom odlomku: sva zna~enja produkt su
primjene izvjesnih interpretativnih strategija. Tekst nema ba{ nikakvih svojstava koja bi bila
nezavisna od interpretativne strategije koju ~italac sprovodi. Postoje samo na~ini ~itanja koji
su produ`eci perspektive zajednica. ”Zato, umjesto o jedinom ispravnom ~itanju, moramo
govoriti o ~itanjima koja su valjana sa stanovi{ta date interpretative community” (56) Ne postoji
na~in ~itanja koji bi bio ispravan sa stanovi{ta samog teksta. (57)
Stanley Fish tvrdi kako je detekcija `anra nekog teksta sasvim proizvoljna stvar. Sljede}i Fishovu
teoriju, mi smo, dakle, mogli mirne du{e njegov tekst (Interpretativne zajednice i interpretativne
strategije) pro~itati kao jedan vic. I napisati da Stanley Fish pi{e zapravo viceve, i da je Zdenko
Le{i} uvrstio jedan vic u knjigu za koju su mnogi rekli da je knji`evnoteorijski dajd`est, a mo-
gli su, prema Fishovoj, teoriji re}i da je i ona zapravo vic. Jer mi pripadamo jednoj zajednici
koja poznaje `anr vica. Ali nismo sve to uradili. Za{to? Fish bi rekao da je i ta odluka, kao i
bilo koja druga, sasvim proizvoljna. Jer: tekstovi se objektivno ne razlikuju po formi, jer je forma tek
posljedica interpretativnog zahvata. Dakle, detektiranje `anra jedne knjige, i nije zapravo dete-
ktiranje, ve} sasvim }udljivo primjenjivanje neke od interpretativnih strategije. Ali za{to smo
onda mi, kao i stotine drugih komentatora, pro~itali Interpretativne zajednice i interpretativne
strategije kao knji`evnoteorijski tekst, a niko ga dosada nije pro~itao kao vic? Fishova teorija bi
to mogla objasniti samo kao puku slu~ajnost. Kao i bilo ~iju odluku da bilo koji tekst ~ita bilo
kojom od interpretativnih strategija koje poznaje. Ali kako je onda mogu}e da ljudi razumiju
jedni druge?
Prije negoli poku{amo odgovoriti na to pitanje, razmotrimo pobli`e pojmove s kojima ope-
ri{e Fish unutar svoje teorije. [ta jesu zapravo te njegove interpretativne zajednice i interpre-
tativne strategije? ”Interpretativne zajednice ~ine oni koji dijele iste interpretativne strategije
ne u ~itanju (u konvencionalnom smislu) ve} u pisanju tekstova, u konstruiranju njihovih
osobine i odre|ivanju njihovih intencija. Drugim rije~ima, te strategije prethode ~inu ~itanja
i zbog toga odre|uju oblik onoga {to se ~ita, a ne obrnuto, kako se obi~no pretpostavlja.”
(169) Fish je, kako ka`e Le{i}, skrenuo pa`nju na ”preegzistentne konvencije koje upravljaju i
knji`evnim stvaranjem i ~inom ~itanja.” (57 ) Na primjer, Fish obja{njava u svome radu i {ta je
poezija: ”Historijski gledano, strategija koju znamo kao ’~itanje (ili slu{anje) poezije’ uklju~ila
je u sebe obra}anje pa`nje na stih kao jedinicu, ali je upravo ta pa`nja u~inila da stih postoji
kao jedinica (bilo u {tampanju bilo u akusti~kom trajanju).” (165) Dakle, Fish obja{njava kako
je stih zapravo specifi~na forma na{e pa`nje. I u tom smislu ne ka`e zapravo ni{ta novo, ve}
samo drugim imenom (interpretativne zajednice i strategije) krsti ne{to {to je poznato od da-
vnina. Ako sam `anr nije ”preegzistentna konvencija koja upravlja i knji`evnim stvaranjem i
~inom ~itanja”, onda mi ne znamo {ta ta rije~ zna~i. Jedina Fishova inovacija je {to dozvoljava
~itaoca da po slobodnom naho|enju, bez mogu}nosti da sam tekst utje~e na njegovu odluku,
odabere kojega }e `anra ponu|eni tekst biti: tako je mogu}e, kako ka`e Fish, ~itati Lycidas
kao pastoralni spjev ili kao ”tekst u kojem fantazije nalaze svoj izraz” ili misliti da je The Waste
Land poema samo zbog toga {to ju je Fish takvom (slu~ajno) vidio. Susljedno tome, teorijski
mogu}e bilo bi, na primjer, ~itati Rat i mir kao jedan sonet ili ~itati Rimbaudovo Tajanstvo kao
247

AKT.indd 247 6/5/2013 7:02:43 PM

 TEORETICA
da je filozofsko-politi~ki traktat, itd. itsl. Jer: tekst nema nikakav identitet, tj. on je glina koju
bilo koje interpretativne ruke mogu oblikovati kako ho}e, tj. tekst je u semanti~kom smislu zapravo red
praznih papira.
Vratimo se na{em pitanju: kada i kako je mogu}e, prema Fishovoj teoriji, da se dva ~ovje-
ka koliko-toliko razumiju u svakida{njim situacijama? [ta uistinu ~ine oni koji govore da bi u
kona~nici bili shva}eni do strane njihovih slu{alaca i ~italaca? Oni zapravo recipijentima ”da-
ju priliku da konstruiraju zna~enja (i tekstove), pozivaju}i ih da aktiviraju (podvukao H. I.)
jedan skup strategija. Pretpostavka je da se taj poziv prepoznaje, a ta pretpostavka po~iva na
uvjerenju da onaj koji govori, ili autor, projicira poteze (podvukao H. I.) koje bi on sam povu-
kao suo~en s glasovima ili grafi~kim znakovima koje izgovara ili zapisuje.” (170) Dakle, autor
pretpostavlja ~itao~eve reakcije i shodno tome reda rije~i: pi{e koriste}i interpretativne strate-
gije i pretpostavlja, o~ekuje da }e recipijent njegove poruke koristiti ba{ te strategije. @anr u
kojem neko govori ili pi{e mora se poklapati sa `anrom u kojem neko slu{a to {to se govori ili
{to je napisano, ina~e }e do}i do nepremostivog {uma u komunikaciji.
Kako ih pozivaju, ~ime, da aktiviraju ba{ tu strategiju? Sam tekst sugeri{e kakvu strategiju
treba primijeniti? Ne. Fish ne dozvoljava mogu}nost da tekst posjeduje bilo kakav identitet.
On ka`e: ”Mo`e se u~initi da ovakav prikaz stvari ponovo povla~i stari prigovor; jer, nije li to
priznanje da poslije svega postoji formalno kodiranje ako ne zna~enja onda uputa kako se
ona konstruiraju, kako se vr{e interpretativne strategije? Moj je odgovor da su to upute samo
za one koji ve} posjeduju te interpretativne strategije. One ne proizvode interpretativnu akti-
vnost, ve} su njen proizvod. Autor projektuje svoju poziciju (podvukao H. I.) ne zbog ne~ega
{to je ’u’ grafi~kim znakovima, ve} zbog ne~ega {to on misli da je u ~itaocu. Uostalom, i samo
postojanje ’grafi~kih znakova’ je funkcija interpretativne zajednice, jer njih prepoznaju (to
jest, proizvode) jedino njeni ~lanovi. Oni koji su izvan te zajednice razvijat }e druk~iji skup
interpretativnih strategija (interpretacija se ne mo`e zadr`ati) i zbog toga }e stvarati druk~ije
znakove.” I zaklju~uje: ”Na taj na~in, ja sam opet postigao to da tekst nestane; na`alost pro-
blemi nisu nestali s njim. Ako svi neprestano upotrebljavaju interpretativne strategije i u toj
aktivnosti konstruiraju tekstove, intencije, autore, – kako mo`emo znati jesu li oni ~lanovi iste
interpretativne zajednice kao i mi? Odgovor na to je da to niko ne mo`e znati, jer bi svaki do-
kaz koji bi bio iznesen u prilog toj tvrdnji i sam bio interpretacija. Jedini ’dokaz’ da je neko
~lan va{e zajednice daje vam osje}aj pripadnosti, kao kad vam neko ’va{’ da znak da ga je
prepoznao i tako vam dade na znanje ne{to {to ne mo`ete dokazati tre}oj strani: ’mi znamo’
(podvukao H. I.). To vam govorim, a znam sasvim dobro da }ete se sa mnom slo`iti (to jest,
razumjeti me) jedino ako se ve} i ina~e sla`ete sa mnom.” (171)
Fish dakle ne dopu{ta mogu}nost da tekst ima bilo kakav semanti~ki identitet, a ipak dopu-
{ta mogu}nost da slu{alac prepozna u kojem to `anru zapravo govori govornik, i da ga shodno
tome razumijeva, i da se zna~enja koja slu{alac pridaje jednoj re~enici (relativno) poklapaju sa
onim zna~enjima koja govornik pridaje svojim rije~ima, i da je komunikacija mogu}a. Ostaje
samo pitanje, kako je to mogu}e? Ako se Fish dosljedno dr`i svoje teze o odsustvu bilo kakvog
identiteta samog teksta. Govornik nekako da znak svome sugovorniku da ba{ tako razumije
njegove rije~i, a ne nekako druga~ije. Ali ako to ne mo`e u~initi svojim rije~ima, kako onda to
~ini? Da li migom? Ili mu na ~elu mora pisati na nekom znakovom sistemu koji bi posjedovao
identitet ne{to poput: ”^ovje~e, ja u ovom trenutku na govorim poeziju, ve} `elim re}i da ti
kipi ~aj u kuhinji!”? Ili: kako }e sve to u~initi pisac koji je odsutan? Kako znamo u kojem `anru
treba ~itati pismo koje nam je neko poslao?
Osim toga Fish, kako vidimo, tvrdi i kako se ~italac mo`e slo`iti sa onim {to on pi{e samo
ukoliko se ina~e sla`e s njim. Ali kako }e se ina~e slagati ~italac koji do ~itanja njegove knjige
uop}e nije poznavao Stanleyja Fisha? Da li to zna~i da ~italac koji ina~e ne poznaje Fisha ne
mo`e shvatiti {ta Fish `eli re}i? Niti se mo`e slo`iti makar s jednom njegovom idejom? Onda
bi to zna~ilo da bi ovu knjigu mogli ~itati samo ~itaoci koji ina~e poznaju Fisha. Tj. oni ~itaoci
248

AKT.indd 248 6/5/2013 7:02:44 PM

 TEORETICA
kojima je on nekako (kako?) sugerisao kako je treba ~itati. Stanley Fish pretpostavlja da je sva
komunikacija me|u ljudima koji se ina~e ne poznaju (dakle, i knji`evnost) osu|ena na nepre-
vladive {umove. Autor ne mo`e samim svojim tekstom sugerisati `anr kojem taj tekst pripada.
I ne samo to. Fishova teorija zapravo tvrdi da nije mogu}e da neko promijeni vlastito mi{ljenje
pod utjecajem samo tu|ih rije~i. To je sukladno njegovoj teoriji. Ali nema veze sa iskustvom.
Bilo da se ti~e svakida{njih razgovora sa poznatim i nepoznatim ljudima, bilo da se ti~e ~itanja
knji`evnih ili filozofskih tekstova.
Fish ka`e da postavlja izvjesne teze. Npr. ”Moja je teza da ~italac uvijek gradi smisao.” (163)
On, dakle, ne{to tvrdi: ~italac uvijek gradi smisao. On to tvrdi i stavlja se nasuprot izvjesnih
tracionalnih teorija. Nije va`no misli li on da je u pravu ili da je svejednako. Va`no je da on ra-
zlikuje vlastitu interpretaciju od te druge, ”spacijalne” interpretacije procesa ~itanja. Dakle, pos-
toje dvije razli~ite teorije: Fishova i ”spacijalna”. Fish kritizira spacijalni model. Tako je i nastala
njegova teorija: spram spacijalnog modela stoji Fishov, kao njegova kritika. Ali i ”spacijalni
model” i Fishova pluralisti~ka teorija su tek tekstovi. Susljedno Fishovoj logici, rekli bismo da
je ”spacijalni model” tek posljedica Fishove interpretacije, te da (objektivno) ne postoji ni ”spa-
cijalni model” ni Fishova teorija, tj. da Fish zapravo kritikuje ono {to je sam izmislio, proizveo
svojom interpretacijom, {to nije dokazivao ni~im izvan okvira same Fishove interpretacije, i
{to se zapravo i ne razlikuje (jer tekst nema identiteta) od same njegove kritike. Dakle, objekt
njegove kritike i njegova kritika ne razlikuju se na nekoj objektivnoj osnovi, ve} samo unutar
vrlo proizvoljne i }udljive Fishove svijesti. Za{to bismo onda postupali sukladno njegovoj te-
oriji? Kad ona tvrdi isto ono {to i opovrgava.
Osim {to nema prevelike veze sa empirijom, Fishova teorija je slaba{na i sa stanovi{ta lo-
gi~ke usagla{enosti. Fish zapravo postavlja dvije osnovne teze. Prva. Sam tekst ne posjeduje
identitet. Druga. Postoje razli~ite interpretacije jednog knji`evnog djela. Protivrje~je je u sljede}em:
I same interpretacije su uvijek tekstovi. Kako je onda mogu}e da se dvije interpretacije ra-
zlikuju? Po ~emu bi se one mogle razlikovati? Zbog ~ega bi ih na{a svijest razlikovala? Ako
one po sebi nemaju nikakvog identiteta, nikakve postojane osobine, odlike koja ne}e do`ivjeti
kvalitativnu promjenu dok mi budemo pisali idu}u re~enicu, sve one su jednake u toj svojoj
neodre|enosti. Logika ka`e da se dvije stvari ne mogu razlikovati ako nemaju identitet. Fish
ka`e da tekst nema identitet. Iz toga bi onda moralo slijediti da ne mogu postojati razli~ite
interpretacije. I ne samo to. Jer sve dok Fish osporava identitet, on ne mo`e ni{ta tvrditi, jer
}e uvijek biti protivrje~an samome sebi. Kritikovati }e samoga sebe, ne govore}i (objektivno
gledaju}i) ni{ta.
Rije~i nisu postojane u onome smislu u kojemu kamenje jeste, ali i rije~i nisu li{ene sup-
stancije (glas ili pismo, svejedno) i svojih osnovnih, rje~ni~kih zna~enja. Jezik je postojan kao
konvencija. Rije~ ”kamen” mo`e zna~iti najrazli~itije stvari, postoji bezbroj mogu}ih konteksta
i samim tim bezbroj zna~enjskih vrijednosti. Dakle, ”kamen” nije = ”kamen”. S druge strane,
jedan govornik na{ega jezika, koji je pri svijesti, nikada ne}e potvrditi da je ”kamen” = ”kami-
la”. ”Kamen” se ipak razlikuje od ”kamile”, {to }e re}i da ima nekakav identitet. Dakle, osim {to
”kamen” nije = ”kamen”, ”kamen” i jeste = ”kamen”. Taj paradoks je relativan: dvije tvrdnje
ne sla`u se u svome stanovi{tu. Va`no je to da rije~ ipak ima identitet. Rije~ mo`e imati bezbroj
razli~itih zna~enja, ali to ne zna~i da jedna rije~ mo`e zna~iti bilo {ta. Tako i tekst (u kojemu je
polisemija rije~i jo{ i su`ena razli~itim kontekstima) mora imati identitet. Svaki taj identitet je
naravno relativan.
Vidjeli smo kako Fish dopu{ta mogu}nost proizvoljnog biranja `anra u okviru kojega }emo
~itati jedan tekst. Mi se ne sla`emo s time. O~igledno je da i sam tekst posjeduje izvjesne
osobine kojima nam sugeri{e svoju `anrovsku pripadnost. Npr. ispod samog naslova teksta
mogu stajati izvjesne oznake (”poema”, ”roman”, ”filozofski traktat” i sl.) koje }e nam jasno
sugerisati `anrovsku pripadnost tog teksta. Naravno, ~esti su i tekstovi bez takvih oznaka. Ali
mi tim (kao i svim drugim) tekstovima ne pristupamo bez ikakvog znanja o razli~itim `anro-
249

AKT.indd 249 6/5/2013 7:02:44 PM

 TEORETICA
vima. Neki tekst ~iji nam `anr nije poznat poredimo sa drugim tekstovima za koje smo sigurni
da smo pravilno detektirali njihov `anr, a ovih potonjih tekstova ne mo`e nam nedostajati
ukoliko smo govornik nekog jezika. Jedan tekst mo`e se otimati bilo kojem od na{ih pojmova
o `anrovima – dobar knji`evni tekst uvijek to ~ini, ali nemogu}e bi bilo razumjeti ga ukoliko
nije sli~an bar nekima od njih. A kada je sli~an, i kada ga razumijemo, onda smo svakako i pro-
{irili repertoar `anrova u na{oj svijesti. Ovo je, naravno, jedan poprili~no upo{}en model tog
slo`enog i izrazito dinami~nog procesa oblikovanja vlastitih pojmova o razli~itim `anrovima
i upoznavanja novih, ali va`no je ista}i da, ako smo govornik nekog jezika, uvijek poznajemo
izvjesne `anrove, ali i da sami tekstovi imaju itekakvog utjecaja na mijenjanje, razgranavanje,
na{ih pojmova o `anrovima, ili, kako bi Fish rekao, ”interpretativnih strategija”. Mi zapravo
i nemamo kona~ne pojmove o `anrovima (kao {to to Fish pretpostavlja sa svojom idejom o
”interpetativnim zajednicama” koje nisu ni pod kakvim utjecajem samih tekstova) ve} su oni
uvijek nedovr{eni, razvijaju se, uvijek su uspostavljeni u jednom neprekidnom dijalekti~kom
odnosu izme|u na{e svijesti i tekstova.
Nije mogu}e da producent jednog teksta ima isti pojam `anra tog teksta kao i njegov re-
cipijent. Tekst producenta nikada nije identi~an tekstu recipijenta. Ali mo`e biti sli~an. Nije
svejedno ako ~itamo Rat i mir kao roman, i ako ga poku{amo ~itati rije~ po rije~ poku{avaju}i
odgonetnuti sve mogu}e asocijacije, ba{ kao da se radi o lirskoj pjesmi. Nije svejedno ako ~ita-
mo The Waste Land kao poemu, i ako je ~itamo kao da je novinski ~lanak. Stanley Fish se ne bi
slo`io s nama. Ali o~evidno je da bi i sam tekst pru`ao izvjesne otpore: Eliotova poema se po
sebi razlikuje od jednog novinskog ~lanka. ”Interpretativna strategija” nije ne{to {to pripada
samo ~itaocu. I pisac je, kao ~italac svojega djela, imao u vidu izvjesnu ”interpretativnu stra-
tegiju” dok je pisao svoj tekst. Potrebno je poklapanje izme|u strategija koje je na umu imao
pisac i onih koje na umu ima ~italac, da bi se, {to je vi{e mogu}e, izbjegli {umovi u estetskoj
komunikaciji. Sam tekst (sa svim kontekstima koje mo`e prizvati) itekako mo`e biti indikati-
van u tom pogledu. Naravno, to poklapanje uvijek je relativno. Ali ni sve interpretacije nisu
jednako pogre{ne.

Napomena: Derridini fantomi u decentriranom univerzumu

Le{i} daje za pravo Jacquesu Derridi, kako nam se ~ini, u svemu. ”Strukturalistima je izgle-
dalo da su u konceptu ’strukture’ na{li onu mitsku ’ta~ku oslonca’ s koje se mo`e podi}i i sama
zemaljska kugla, ali su se, u stvari, i sami zapleli u ’mre`i tekstualnosti’, i sami tek ’konstruirani
subjekti’. A onda je do{ao Jacques Derrida i poveo ih u jedan novi svijet, u svijet ’radikalne
neizvjesnosti’, u svijet koji je izgubio ’centar’, u svijet postmoderne.
U tom post-strukturalisti~kom decentriranom univerzumu mi, po definiciji, ne znamo gdje se
ta~no nalazimo, jer su svi pojmovi koji su nekad odre|ivali sredi{te na{eg svijeta, a samim tim
i njegove margine, osporeni kao prividi logo-centrizma. ^ovjek nije vi{e mjera svih stvari, kako
se doskora vjerovalo. Zapad nije centar civilizacije, iz kojeg se sve {to je druk~ije identificira
kao Drugo i marginalno. Historija bijele rase nije historija ~ovje~anstva. Na{a ideja Dobrog ili
Lijepog nije univerzalna ideja Dobrog ili Lijepog. Pojam Vremena nije apsolutan. Bog nije je-
dan. Itd., itd. A cijela historija filozofije bila je zasnovana na ’metafizici Prisustva’, tj. na vjeri u
Centar, koji odre|uje zna~enja, a sam je van doma{aja tuma~enja, kao istina Istine, kao Logos.
Kako je pisao Derida, eidos, telos, energeia, transcedentalnost, svijest, Bog, ~ovjek - svi ti fundamen-
talni pojmovi upu}uju na postojanje centara mo}i koji se, kao strogi jedino i nastaju, ukr{taju
se i prepli}u zna~enja. Na{ je zadatak, pak, da se oslobodimo autoriteta Centra i da se prepus-
timo slobodnoj igri zna~enja. U tom smislu i zadatak je knji`evnog kriti~ara da u tekstu koji
tuma~i otkrije prisustvo centara mo}i, da ih dekonstruira i da na taj na~in oslobodi sputana
zna~enja i omogu}i njihovu slobodnu igru. Ako imamo hrabrosti za takav poduhvat, mi }emo
u}i u jedan novi svijet, u kojem nema pouzdanih ~injenica, ve} je sve samo interpretacija, ne-

250

AKT.indd 250 6/5/2013 7:02:44 PM

 TEORETICA
ma vlasti centra, ve} je sve samo slobodna igra, nema apriornih datosti (ni Autor nije obavezu-
ju}a ’datost’), ve} je sve samo Tekst, koji ~eka da ga oslobodimo i li{imo autoritarnog prisustva
’transcedentalnih ozna~itelja’.” (62 i 63)
Spram strukture – slobodna igra zna~enja, spram identiteta – differance, spram autorske
intencije – ”uvijek te`iti otkrivanju izvjesnih odnosa, kojeg sam autor nije opa`ao, izme|u
onoga {to on kontrolira i onoga {to ne kontrolira u svojoj upotrebi jezi~kih oblika” (Derrida),
spram strukturalista – Derrida: ”I dok su strukturalisti u tekstu otkrivali paralele, ponavljanja,
ravnote`u, simetriju, sve ono {to ukazuje na koherenciju i jedinstvo, post-strukturalisti su od
po~etka te`ili da u tekstu otkriju protivrje~nosti, sukobe, praznine, nepovezanosti, aporije, sve
ono {to otkriva razlomljenost i nejedinstvo.” (63) Jer sam ”jezik pomo}u kojeg saznajemo svijet
sasvim je nepouzdan instrument saznanja: jezi~ki znakovi nisu ’pri~vr{}eni’ za pojmove koje
ozna~avaju, ve} slobodno lebde oko njih, zavise}i vi{e jedan od drugoga nego od onoga {to
ozna~avaju.” (63) Sve oko ~ega se kretala ljudska misao, u dobu postmodernizma, osporeno
je kao privid logocentrizma. (77) Vi{e ne smije biti centra, ni periferije: ”Svijet se pred nama
pojavio u nesagledivoj raznolikosti ljudi, ideja, stvari, pojava, sila, koje sada sve pretendiraju
na ravnopravnost, a koje su, sve, na najneobi~nije na~ine me|usobno povezane i me|usobno
zavisne.” (77)

Tre}a primjedba: Postoji li knji`evnost?

[ta je s knji`evno{}u u postmodernom svijetu, ”u kojem ni{ta nije izvjesno”? – U prvom
poglavlju ove knjige (Knji`evnost kao komunikacija) ka`e se: ”suvremeno razumijevanje knji`e-
vnosti kao komunikacije posebne vrste.” (40) Dakle, knji`evna komunikacija mora se razli-
kovati od ne-knji`evne komunikacije, mora biti posebna, ina~e ne mo`emo govoriti o knji`e-
vnosti. Shodno toj pretpostavci Le{i} poku{ava objasniti na primjeru jedne Ujevi}eve pjesme
objasniti kakva je ta razlika, differentia specifica, osobenost knji`evnosti. Na pitanje za{to je taj
Ujevi}ev tekst knji`evni, Le{i} ovako odgovara (podvla~enja su na{a):
”Prije svega, o~ito je da navedeni iskaz karakterizira ne samo gramati~ka ve} i seman-
ti~ka ure|enost, koja ga ~ini cjelovitim, koherentnim i dovr{enim, {to mu i daje karakter
autonomnog i u sebi zatvorenog teksta. Sa stanovi{ta gramati~ke ure|enosti Ujevi}eva pje-
sma sadr`i ono izvorno zadovoljstvo jezi~kog ’pletenja’ koje je sadr`ano u rije~i ’tekst’ (lat.
’tkanje’, ’pletivo’): re~enice se ulan~avaju u niz me|usobno isprepletenih segmenata, koji na
sintagmatskoj osi te`e ponavljanju i simetriji, a na paradigmatskoj osi odr`avaju antiteti~nost
dva vida egzistencije (javno istupanje, koje je obilje`eno altruizmom, i intima, za koju su
rezervisani bol, tajne suze, osamljenost). Iz takve gramati~ke ure|enosti proizlazi cjelovit i
jedinstven smisao teksta, koji se ra|a iz tekstualne i stvarne suprotstavljenosti dvije strane
iste li~nosti.” (30 i 31) I dodaje: ”Me|utim, osim {to ’proizvodi zna~enje’, navedena Ujevi}eva
pjesma i formalno ima karakter ’poruke’: ona ne samo da proizvodi jedan smisao ve} ga i pre-
nosi od ’producenta’ (proizvo|a~a, pjesnika) do ’recipijenta’ (primaoca, ~itaoca). To zna~i
da je ona ~in komunikacije, u kojoj proizvedeni smisao ne ostaje u jezi~koj strukturi, ve} se
prenosi u ~itao~evu svijest, gdje se izla`e kona~nom tuma~enju. (Tuma~enje je aspekt ~itanja,
rekli smo.) Ta pjesma je, dakle, okrenuta prema ~itaocu i dovr{ava se u susretu s njim. Zato se
smisao teksta nikad ne mo`e sasvim odvojiti od njegovog tuma~enja. (Smisao Shakespeare-
ovog Hamleta, na primjer, neodvojiv je od njegovih interpretacija, ma kako one bile brojne
i razli~ite). Smisao teksta nam, dakle, nije dat, ve} ga sami otkrivamo tuma~enjem. Naravno,
taj proces otkrivanja ili ’i{~itavanja’ smisla teksta uklju~en je u samo ~itanje, pa se mo`e re}i
da tekst svojom organizacijom navodi ~itaoca kako da i{~itava njegov smisao. Ali tim proce-
som mo`e upravljati i sam ~italac, i on to naj~e{}e ~ini u ponovljenom, retroaktivnom ~itanju,
kad tekstu pristupa s te`njom da utvrdi ne samo njegov smisao (koji mu je obi~no tad ve}
poznat) ve} i autorov specifi~ni put i na~in postupanja u proizvo|enju tog smisla. (…) Uje-

251

AKT.indd 251 6/5/2013 7:02:44 PM

 TEORETICA
vi}ev pjesni~ki iskaz, ma koliko bio jedinstven po smislu i neponovljiv po svojoj gramati~koj
ure|enosti, prepoznatljiv je i kao tekst odre|ene vrste. To prepoznavanje sastavni je dio njego-
vog i{~itavanja. ^italac prepoznaje ’klju~’ po kojem treba da ga ~ita. On raspoznaje njegov
kod i tuma~i ga prema tom kodu koji smatra da mu je primjeren. I bez obzira {to taj Ujevi}ev
iskaz nije u stihu (a da je u stihu, prepoznavanje bi bilo br`e i lak{e), mi ga ~itamo kao pjesmu,
a ne kao privatno ispovjedno pismo, autobiografsko svjedo~enje, izvje{taj o stanju du{e ili
filozofsku refleksiju. To zna~i da tekst u na{oj svijesti evocira druge tekstove, ~iji je diskurs
iste vrste. U na{oj svijesti on ulazi u ve} postoje}i sistem tekstova, koji i ~ine njegov intertekst.”
(31)
U navedenom odlomku o~evidna je jedna nepremostiva protivrje~nost u koju se zapli}e
Le{i}eva knjiga. Naime, s jedne strane, ova knjiga tvrdi kako knji`evnost postoji, i to kao
komunikacija posebne vrste. Ta posebnost knji`evnih tekstova vidljiva je u samim tim tekstovi-
ma: sam tekst sugeri{e jedan poseban na~in (kod) na koji ga je potrebno ~itati, da bi on ostao
knji`evni tekst. Osim na primjeru Ujevi}eve pjesme, Le{i} to obja{anjava i na primjeru teksta
Djevojka br`a o konja: ” A izrazita fikcionalnost junakinje koja je uvedena u pri~u (’nije ro|ena
od oca i majke, nego je na~inile vile…’) jasno nam stavlja do znanja da je u pitanju pri~a, a ne
historija. Najzad, ona uvodna formula ’Bila nekakva djevojka…’ ve} na po~etku nam signali-
zira da }e to biti bajkovita pri~a, u tradiciji na{ih umotvorina.” Itd. itsl. S druge pak strane, Le-
{i} poku{ava i zadr`ati mogu}nost najrazli~itijih interpretacija djela, tj. fishovski pluralizam:
smisao teksta jeste njegovo tuma~enje, ma kakvo ono bilo; ”Smisao Shakespeareovog Hamleta,
na primjer, neodvojiv je od njegovih interpretacija, ma kako one bile brojne i razli~ite.” Te dvije
strane Le{i}evog pisanja stoje u odnosu o~igledne logi~ke neusagla{enosti. Le{i}, dakle, impli-
citno tvrdi (na istoj stranici!) i da tekst ima strukturu (tek sa strukturom on mo`e imati osobinu
literarnosti) i da tekst nema strukturu (jer tek tada je prihvatljiva mogu}nost naraznolikijih inter-
pretacija koje bi bile jednako valjane). I to u istom smislu: u kontekstu obja{njenja specifi~nosti
estetske komunikacije.
Postoje razli~iti opisi te specifi~ne osobine knji`evnih tekstova spram onih neknji`evnih.
Roman Jakobson govori o prevlasti ose kombinacije (sintagmatske ose) nad osom selekcije (pa-
radigmatskom osom). (32) Mnogi savremeni teoreti~ari pak nisu zadovoljni tim rje{enjem, mi-
sle}i da nedovoljno pokriva raznovrsnost oslika po kojima se jedan tekst mo`e legitimirati kao
umjetni~ki, pa su se vratili pojmu literarnosti koji poti~e od ruskih formalista. Pod tim pojmom
podrazumijeva se niz osobina po kojima se neki tekst prepoznaje kao knji`evni. (33) Dakle,
na osnovu izvjesnih osobina koje jedan tekst posjeduje prepoznajemo ga kao knji`evni. To zna~i da on
mora biti jednak sebi: nezamislivo je kako bi bez identiteta tekst imao te referentne osobine
(ma kakve one bile). U protivnom, po ~emu, na osnovu ~ega bi on bio specifi~an, razli~it od
neknji`evnih tekstova? To zna~i da je nezamislivo govoriti o literarnosti jednog teksta ukoliko
ne pretpostavimo da isti taj tekst nije istovjetan samome sebi, tj. ukoliko ne pretpostavimo da
stav identiteta va`i za taj tekst.
Za{to je onda Le{i}u neophodno da se slo`i sa Fishovom tvrdnjom o mogu}nosti najra-
zli~itijih (~ak suprotnih, protivrje~nih!) interpretacija? Iz jednostavnog razloga: zato {to tek
fishovski pluralizam (tj. Derridino osporavanje identiteta, univerzalnosti i cjeline) daje legitimitet
novim ~itanjima koja su prezentirana u nastavku ove knjige. Recimo, da se sla`e sa Iserovom
(tj. Sartreovom) osnovnom postavkom, a ne sa Fishovom, tj. da tvrdi da tekst ipak implicira
svog ~itaoca, da ga vodi, da mu tekst sam sugeri{e modele ~itanja, Le{i} ne bi mogao opravdati
poststrukturalisti~ke modele ~itanja fragmenata i modele jednosmjernog ~itanja, sa uvijek-
ve}-odre|enog stanovi{ta: tj. modele kulturnog materijalizma, novog historicizma, postkolo-
nijalne i feministi~ke kritike.
Sa stanovi{ta logi~kog zahtjeva neprotivrje~nosti, nemogu}e je istovremeno slagati se sa Fis-
hovim (tj. Derridinim) osporavanjem identiteta i tvrditi kako postoji knji`evnost. Ako je tekst
bez strukture, bez identiteta, tj. samo slobodna igra zna~enja – knji`evnost ne postoji. Ako
252

AKT.indd 252 6/5/2013 7:02:45 PM

 TEORETICA
knji`evnost ne postoji, ako je neosnovana tvrdnja o njezinoj postojanosti – ~emu ova knjiga?
Bez identiteta ne mo`e postojati nauka o knji`evnosti. Jednu nau~nu disciplinu mogu}e je
uspje{no konstituisati samo pod pretpostavkom da su odnosi u strukturi objekta na ~ije ispiti-
vanje je ta disciplina usmjerena nu`ni, a ne proizvoljni. Ako osporava stav identiteta – bez ko-
jega je zapravo i nemogu}a bilo kakva ozbiljna tvrdnja – za{to i ~ime bi onda ova knjiga ikome
mogla dopustiti da na izvjesne na~ine ~ita neke tekstove? Posebice one knji`evne.
Knji`evnost postoji samo dok se izvjesne re~enice ~itaju na izvjestan na~in.

1
Zdenko Le{i}: Nova ~itanja – Poststrukturalisti~ka ~itanka, Buybook, Sarajevo, 2003. Svi ostali navodi bit }e
preuzeti iz ovoga izdanja, a poslije svakog stajat }e i broj odgovaraju}e stranice.
2
Le{i}, str. 8.
3
”Za mnoge kriti~are u ovom vijeku, naro~ito za neke predstavnike angloameri~ke ’nove kritike’ , poezija
je prije svega ’`iva forma emocije’, koja svoju emocionalnu sadr`inu ’prenosi pravo u srce ~itaoca’, ne do-
zvoljavaju}i da ta emocija pri tome izgubi i{ta od svoje izvorne snage. Drugim rije~ima, poezija, i umjetnost
uop}e, svoj pravi smisao nalazi u emocionalnom iskustvu koje ~italac (slu{alac, gledalac) do`ivljava dok prima
’estetsku poruku’. Jasno je, me|utim, da je i u takvom tuma~enju proces estetske komunikacije opet shva}en
kao jednosmjeran. ^italac se tu vidi samo kao medij sna`nog hipnoti~kog dejstva poezije. I ako se od njega
o~ekuje da reaguje, njegova rekacija se i dalje shvata onako kako ju je shvatao jo{ Ksenofon: umjetni~ko dje-
lo nas op~injava svojom sugetivnom mo}i i onda nas vodi putem koji je pred nama otvorila.” (16)
4
”Unutra{nji pristup kakav su te (ve}ina kriti~kih {kola dvadesetog vijeka – op, H. I.) {kole zastupale podra-
zumijevao je da je knji`evno djelo dovr{ena i u sebi zatvorena struktura, koja, uvijek na isti na~in, stoji pred
nama kao, uvijek jednaki, hermeneuti~ki izazov. Za kriti~ara te orijentacije postojao je samo jedan legitimni
predmet nauke o knji`evnosti – knji`evno djelo kao umjetnina, i samo jedan legitimni metod – umije}e njegovog
tuma~enja. A o ~itaocu i ~itanju, o `ivotu knji`evnosti me|u ~itaocima, niko od njih nije ni govorio, a kamoli da bi
to stavio u sredi{te pa`nje.”
5
Fish: Interpretativne strategije i interpretativne zajednice, str. 163.
6
Le{i}, str. 42.
7
[ta je knji`evnost (prev. Frida Filipovi}), Nolit, Beograd, 1984, str. 40.
8
Isp. Le{i}, str. 169 i 170.

253

AKT.indd 253 6/5/2013 7:02:45 PM

 TEORETICA

Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (drugi dio)

(Zdenko Le{i}. Nova ~itanja – Poststrukturalisti~ka ~itanka.
Buybook, Sarajevo, 2003.)

Najnoviji historicizam
[ezdesetih godina pro{log stolje}a u modi je bio strukturalizam. Strukturalizam je uveo
neke nove i radikalne ideje: da je sve samo tekst i da je ideja nezavisne jedinke puka iluzija.
Svijet je jezi~ki konstruisan, subjekt tako|er. ”Mislili smo da vladamo jezikom, a shvatili smo
da jezik vlada nama.” (62) Ali, s druge strane, strukturalizam je samo nastavio putem ahisto-
rizma koju su njegovale knji`evnokriti~ke {kole od ruskog formalizma, preko nove kritike
do fenomenolo{kog pristupa. On je zapravo predstavljao zenit te ahistoristi~ke tendencije
poku{avaju}i da neovisno o bilo kakvim konkretnim povijesnim situacijama odredi strukture
ljudskog pona{anja. Kada je postao super-teorija koja pretenduje da govori o svemu, struktu-
ralizam zapravo vi{e nije govorio ni o ~emu ljudskom.
U takvom kontekstu, kontekstu nezadovoljstva s strukturalisti~kim apstrakcionizmom, jav-
ljaju se nove historicisti~ke tendencije. Ali taj novi historizam, vra}a se historiji opskrbljen stru-
kturalisti~kim i poststrukturalisti~kim teorijama teksta: u tome i jeste njegova novost. (Louis
Montrose: Poetika i politika kulture, str. 192) Dakle, ponovo je, na jedan nov na~in, na~in ra-
zli~it od rigidnomarksisti~kog, postavljeno i pitanje dru{tvenog zna~aja knji`evnog djela.
[ta su na~ela tog novog metoda: tj. novog historicizma? – Nemamo neposrednog pristupa
`ivoj, punoj, autenti~noj pro{losti. Pro{lost je tekstualno posredovana. Pro{lost je tekst. Tekst
je jedino od pro{losti {to nam je dostupno. Tekst je uvijek i kulturno i socijalno uvjetovan. Ali
osim {to je pod utjecajem tih uvjeta, tekst i sam utje~e na njihovu izmjenu ili u~vr{}ivanje:
svaki tekst (pa i knji`evni) je ”mjesto ogor~enih prepirki” ili ”prilika za `estoko sukobljavanje
ortodoksnih i subverzivnih impulsa”. Tekst jeste produkt historije, ali i proizvodi historiju.1
”Drugim rije~ima, knji`evna djela su konstitutivni dijelovi historijskih procesa, a ne njihov
refleks ili puka slika.” (65) Knji`evna umjetnost je neodvojiva od dru{tvenih okolnosti u koji-
ma nastaje: ”u recepciji umjetni~kih djela pro{losti mi neizbje`no registriramo, htjeli mi to ili
ne, nagle promjene vrijednosti i interesa koje nastaju u bitkama koje se vode u dru{tvenom i
politi~kom `ivotu.” (66)
Novi historicizam, shodno svemu tome, poku{ava stvoriti recipro~ni interes za tekstualnost
historije i histori~nost tekstova. Kako veli Louis Montrose, jedan od glavnih predstavnika no-
vog historicizma, novi historicizam zamjenjuje dijahronijski tekst jedne autonomne knji`evne
historije sinhronijskim tekstom jednog kulturnog sistema.2 U tom smislu novi historicizam
preza i od pridavanja ve}e va`nosti ”estetskim” tekstovima: odbio je da vjeruje da je knji`e-
vnost autonomna ’estetska djelatnost’ kojoj se mo`e pri}i specijalisti~kim metodima ’estetske
analize’.” (66) Novi historicizam otvara nove mogu}nosti pristupa knji`evnom djelu: ” ’novi
historicisti’ slobodno zalaze u ’tu|a’ podru~ja, ignoriraju}i zami{ljene granice koje dijele his-
toriju, antropologiju, umjetnost, politiku, ekonomiju. Pridaju}i istu va`nost svim sa~uvanim
tekstovima iz jednog vremena, oni ~itaju uporedo, i podjednako pomno, i knji`evne i neknji`e-
vne tekstove.” (66) Ba{ u tom odbijanju davanja prednosti knji`evnim tekstovima, spram onih
neknji`evnih, novi historicizam je izrazito nov pristup knji`evnom djelu. Svi tekstovi su va`ni
u spoznaji historije: ”i jedne i druge tretiraju na isti na~in, kao ravnopravne i podjednako re-
levantne ’tekstualne tragove’ koje je ostavila pro{lost (podvukao – H. I.) i koji, zajedno, ~ine
onu mre`u tekstualnosti (ili ’kulturu’) koju nazivamo ’renesansa’, ili ’klasicizam’, ili ’romanti-

254

AKT.indd 254 6/5/2013 7:02:45 PM

 TEORETICA
zam’ i sl.” (66) ”A takvo usmjerenje histori~ara, po Greenblattovim rije~ima, podrazumijeva
’pove}anu spremnost da se ~itaju svi tekstualni tragovi pro{losti bez one posebne pa`nje koja
se tradicionalno pridaje knji`evnim tekstovima’ (podvukao H. I.) .” (66) ”Ako nam je historija
dostupna jedino kao narativ komponiran na osnovu tekstualnih tragova pro{losti, onda nam
svaki sa~uvani zapis iz pro{losti mo`e pomo}i da shvatimo kako se pokre}e i kako funkcionira
taj narativ zvani ’historija’.” (67) Dakle, cilj nije shvatati specifi~nosti knji`evnog izra`avanja,
ve} putem knji`evnosti (jednako kao i putem najrazli~itijih neknji`evnih tekstova) spoznavati
povijesne procese i odnose.
Tako novi historicisti umjesto uobi~ajenog modela formiranja historijskog konteksta dje-
la, formiraju ko-tekstove. Postavljaju knji`evne tekstove u odnosu spram njima savremenih
pravnih, sudskih, medicinskih izvje{taja, brodskih dnevnika, privatnih pisama itd. ”Najzad,
interes za neknji`evne tekstove javio se kod ’novih historicista’ i iz njihove `elje da {to nepo-
srednije (sic!) iskuse onaj `ivot koji je predstavljen u knji`evnim tekstovima. U historijskim
dokumentima oni nalaze upute za novo ~itanje knji`evnih tekstova (podvukao H. I), ali i
podsticaj za u`ivljavanje u `ivot koji je u njima prikazan.” (68) Njihove studije po~inju s nekim
neknji`evnim tekstom koji govori o doga|aju. To Stepehen Greenblatt, glavni predstavnik
novog historicizma, naziva ”anegdotama” ili ”malim historijama”. One najprije iznose jedan
’slu~aj iz `ivota’ koji evocira pro{lost u obliku dramati~nog svjedo~enja. ”Navedeni historij-
ski dokument ne tretira se kao dokazna gra|a, ve} kao neposredno (sic!) `ivotno iskustvo,
kao glas iz pro{losti.” (68) U jednome (jedinome) lirskom odstupanju unutar svog pledoajea
za novu teoriju, Stephen Greenblatt, jedan od klasika pseudoznanstveno stilskisuhoparnog
novog historicizma, istaknut }e motivaciju vlastitog teoretiziranja: ”Po~eo sam s ~e`njom da
razgovaram s mrtvima.”3

Prva primjedba: neki su tekstovi jednakiji od drugih?

U izvjesnom smislu, novi historicisti ipak vjeruju kako je mogu}e neposrednije pri}i pro-
{losti, pomo}u nekih tekstova (koji su bolji, tj. bli`i objektu spoznaje od drugih) pribli`iti se
stvarnosti. Iako u tu neposrednost novi historicisti (kao i svi poststrukturalisti) ujedno i ne vje-
ruju: ”Usvojiv{i osnovni stav post-strukturalista da je sve tekst i da nema ni~eg izvan njega,
’novi historicisti’ vide historiju isklju~ivo u njenom tekstualiziranom obliku, kao dugi niz raspo-
lo`ivih tekstova (’arhivirani kontinuum’). Po njima, pro{lost nije ne{to {to se mo`e na osnovu
povijesne gra|e rekonstruirati i tako rekonstruirano ponovo do`ivjeti (podvukao H. I.).” (69)
– Novi historicisti, dakle, na~elno ne vjeruju u mogu}nost relativno objektivne spoznaje pro-
{losti, {to je tipi~no poststrukturalisti~ki; ali, prakti~no, oni i vjeruju u jednu takvu mogu}nost.
Bar nam to cijelo vrijeme sugeri{u.
***
Osim tog modela ko-tekstualizacija, koji stoji spram tradicionalne kontekstualizacije, novi his-
toricisti se razlikuju od tradicionalnih modela i kroz specifi~an sistem vrijednosti. Tradicionalna
kritika govori o uobli~enju univerzalnih istina u velikim djelima. Cijeli niz novih intelektualnih
pravaca ide protiv tog shva}anja.4 Novi historicisti ho}e da uspostave dijalog sa pro{lo{}u. Jo{
`ele u tom dijalogu ”da zauzmu stranu i da tako pro{lost u~ine relevantnom za na{e vrijeme.”
(70) ”Ne mo`emo ih smatrati ljevi~arima (u politi~kom smislu), ali su oni u svom dijalogu s pro-
{lo{}u uvijek na strani svega onoga {to zastupa liberalne ideale individualne slobode, {to ide
protiv autoriteta vlasti, {to predstavlja ’razli~nost’ i ’neuobi~ajenost’ (difference and deviance).”
(70) Renesansne tekstove oni i{~itavaju prepoznavaju}i prisustvo mo}i Dr`ave, Crkve, Kralja,
Vladaju}e Klase itd. I prepoznaju otpore manjinskih diskursa. Tragove razli~nosti i neuobi~aje-
nosti koje su zna~ile otpor vladaju}em diskursu, Vlasti.5 Dr`ava je i u renesansi nastojala da
pot~ini sve ostale diskurse svom, da ukine raznovrsnost ”pa se njeni tragovi mogu na}i u svim
tekstovima iz tog vremena: ne samo u zvani~nim dokumentima ve} i u privatnim pismima,

255

AKT.indd 255 6/5/2013 7:02:45 PM

 TEORETICA
bra~nim ugovorima, a naravno i u knji`evnim djelima.” (71) Novi historicisti prou~avaju dje-
lovanja centara mo}i na diskurzivnu praksu tog vremena. I mogu}nosti otpora dominantnom
diskursu. ”osvajanje slobodnog izra`avanja u jednoj sferi `ivota dovodi u pitnje diskurzivnu
praksu koju Dr`ava kontrolira.” (71) ”Odnosi u pojedinim sferama `ivota (u porodici, na pri-
mjer, ili me|u polovima, ili izme|u teatra i njegove publike) mogu se liberalizirati, {to onda
uti~e i na druge sfere `ivota, pa i na politiku. A ~im se javlja mogu}nost otpora sveobuhvatnoj,
panopti~koj kontroli Dr`ave, samim tim se javlja i mogu}nost politi~kih promjena.” (71)
Svi ostali histori~ari `ele da shvate jedinstveni stil vremena, a novi historicisti tra`e ”puko-
tine”, otpore, konflikte i nered u renesansnoj kulturi; ” ’novi historicizam’ pomjera sredi{te
pa`nje na grani~na podru~ja: tamo gdje tekst gubi svoj ~isto umjetni~ki identitet, jer ulazi u
jedno podru~je kojim ne vlada ni autoritet pjesni~kog genija, ni autoritet pjesme kao umje-
tnine, ni autoritet pjesni~kog jezika, ve} autoritet Dr`ave i dominantne ’diskurzivne prakse’
Dru{tva.” (72) Na margini teksta novi historicisti vide nered. Procesi koji ”odvijaju se pod
kontrolom Vlasti, ali u veoma raznovrsnim oblicima, koji ~esto izigravaju tu kontrolu, ostvaru-
ju}i jednu mjeru slobode, slobodnog mi{ljenja i slobodnog izra`avanja koja dovodi u pitanje
apsolutnu mo} Vlasti.” (72) Louis Montrose ka`e kako se razli~iti modaliteti onoga {to se mo`e
nazvati poststrukturalisti~kom historijskom kritikom (uklju~uju}i i oblike revizionisti~kog ili
’post’-marksizma, kao i ’novi historicizam’ i ’poetiku kulture’) mogu okarakterizirati upravo
tim pomjeranjem od Historije ka historijama.” (192)

Druga primjedba: poststrukturalisti~ki strukturalizam

Kako bi se to odstupanje od Historije (univerzalnog koncepta) u ime heterogenosti, proti-
vrje~nosti, fragmentacije i razli~itosti, moglo logi~ki usaglasiti sa idejom novih historicista (tj.
Foucaultovom strukturom) da uvijek postoji Mo} koja uvijek potire uvijek postoje}e marginalne
diskurse, to ostaje nerije{eno. Jer je to, o~evidno, nerje{iva protivrje~nost novih historicista
koji `ele biti i strukturalisti i poststrukturalisti, odjednom.

Tre}a primjedba: {ta je knji`evnost?

Le{i} obja{njava: ”Kao {to svi ti navedeni primjeri pokazuju, u sredi{tu pa`nje ’novih histo-
ricista’ zaista nije ni pretpostavljena autonomija umjetnosti, ni formalni principi umjetni~ke or-
ganizacije, ni pitanja umjetni~ke vrijednosti.” (74) Montrose potvr|uje: ”U pomjeranju akcen-
ta s formalne analize jezi~kog artefakta na ideolo{ku analizu diskursivne prakse, u odbijanju
da po{tuje stroge i ~vrste granice izme|u ’knji`evnih i drugih tekstova (ponekad uklju~uju}i i
kriti~areve vlastite tekstove) socijalno (!) /politi~ko/historijska orijentacija koja se javlja u knji`e-
vnim studijama sva je pro`eta interesom za pisanje, ~itanje i predavanja kao oblicima akcije.”
(Poetika i politika kulture, 198)
Knji`evni tekst, rekli smo, mora biti razli~it od neknji`evnih tekstova: pravnih, sudskih,
medicinskih izvje{taja, brodskih dnevnika, privatnih pisama itd. Ukoliko uspostavimo me-
tod kojim }emo na jednak na~in (vidi gore) ~itati kako knji`evne tekstove tako i neknji`evne
tekstove, s jednim ciljem: da bismo prepoznali mehanizme kojima Mo}, Vlast, Centar potire
manjinske dru{tvene skupine, onda taj metod ne pretpostavlja da knji`evnost postoji (kao
komunikacija posebne vrste). Taj metod nije metod ~itanja knji`evnosti, ve} metod ~itanja
svih mogu}ih tekstova, tj. metod koji ve} zna {ta }e prona}i u tekstu: tj. da Mo} potiskuje mar-
ginalne diskurse. Taj metod zanimaju samo forme kojim Mo} potiskuje marginalne diskurse.
Dakle, taj metod bi se morao zvati ”historijom mehanizama kojima Vlast potiskuje marginalne
diskurse” ili ”historijom formi odupiranja marginalnih diskursa raznim centrima mo}i” ili sl, a
nikako jo{ jedno, nikako novo ~itanje knji`evnosti. – Knji`evnost postoji dok se izvjesne re~enice
~itaju na izvjestan na~in.

256

AKT.indd 256 6/5/2013 7:02:45 PM

 TEORETICA
S druge pak strane ka`e se u ovoj knjizi i ne{to druga~iji (tj. protivrje~an) sud: ”Kao {to
veza pojmova u tom nazivu sugerira, interesi i analiti~ke tehnike ’poetike kulture’ su u isto
vrijeme i historicisti~ke i formalisti~ke; u projektu je implicitno sadr`ano, mada mo`da jo{ i ne
adekvatno aritkulirano i teorijski obrazlo`eno uvjerenje da formalni i historijski interesi nisu
me|usobno suprotstavljeni, ve} da su neodvojivi jedni od drugih.” (189) Novi historicizam u
ovome smislu nije nikako nov. Dakle, novi historicisti su spoznali ono {to se zna ve} stotinama
godina u razli~itim tuma~enjima knji`evnosti, od Vica do najrazli~itijih marksista, Bahtina ili
Plehanova, preko Auerbachove filologije itd. Kada novi historicisti ka`u da su do sada forme
bile promatrane van socijalnih matrica, mi znamo da to jednostavno nema veze sa iskustvom. A
ako ”novi historicisti” `ele poku{ati da se ozbiljno pozabave odnosom izme|u socijalnog kon-
teksta u kojem se djelo javlja i estetskih formi, onda jednostavno nije mogu}e da oni u sredi{te
svoje pa`nje stave ideolo{ke sadr`aje, a da formalne principi umjetni~ke organizacije i pitanja
umjetni~ke vrijednosti potisnu na marginu. Ta vjera novih historicista da }e im tuma~enje sa-
mo fragmenta djela dati vrijedne spoznaje, sli~na je vjeri ~ovjeka koji misli da vozi automobil
a zapravo ima samo nekakav izglobljeni volan u rukama.

Nekulturni materijalizam
Kulturni materijalizam je metod poprili~no sli~an novom historicizmu. Kulturni materijalis-
ti odbacuju ”objektivnost” nove kritike. Catherine Belsey: ”Na ovom mjestu mene prvenstveno
zanima na~in na koji su oni konvencionalno ~itani: konvencionalno, po{to je jezik konvencija
i po{to su na~ini pisanja kao i ~itanja tako|er konvencije, ali konvencionalno tako|er i zato {to
nam nove konvencije ~itanja stoje na raspolaganju. U tom smislu zna~enje nije nikad fiksirana
su{tina koja je inherentna tekstu, ve} ga uvijek konstruira ~italac, pa je zato zna~enje rezultat
’cirkulacije’ izme|u dru{tvene formacije, ~itaoca i teksta.” (239) Odbacuje se stara aksioma-
ti~nost: ”Jer, kad se sve vidi u relacijama i vezama, mo`e li se onda o bilo ~emu govoriti u apso-
lutnim pojmovima. Mo`e li se, recimo, jo{ uop}e govoriti o autonomiji poezije, knji`evnosti,
umjetnosti? Je li ’pjesni~ki jezik’ jo{ uvijek mogu}e o{tro razlikovati, dr`ati po strani, od dru-
gih vrsta diskursa?” (77) Ideja o autonomiji i{~ilila je kao iluzija, a jezik umjetnosti se pokazao
kao izuzetno ovisan o jezicima politike i mo}i.6 Za kulturne materijaliste: ”Knji`evnost je polje
na kojem se vode prikrivene bitke izme|u dominantnog diskursa Vlasti i subverzivnih te`nji
marginaliziranih dru{tvenih grupa.” (78) To je njihovo gledi{te.
Tako i kulturni materijalisti stoje u jednom nepremostivom protivrje~ju. S jedne strane oni
(kao i Derrida, kao i Fish) osporavaju objektivna zna~enja teksta, stav identiteta, poistovje}uju
zna~enja teksta sa interpretacijom7, ne pretpostavljaju mogu}nost hijerarhije interpretacija,
tvrde: ”Ne mogu se knji`evnost i umjetnost odvojiti od drugih dru{tvenih aktivnosti, niti se
mogu podrediti nekim drugim, sasvim posebnim imanentnim zakonima.” (78) itd. itsl. A s
druge strane, kulturni materijalisti govore ”knji`evnost”, i pretpostavljaju da ona postoji. Ali
vidjeli smo kako je logi~ki nekonzistentno istovremeno biti poststrukturalista i tvrditi kako
knji`evnost postoji. Kako bi knji`evnost mogla postojati, ako se pjesni~ki jezik ne razlikuje
(~ak o{tro) od drugih vrsta diskursa? Kako bi knji`evnost mogla postojati ako su zna~enja koja
ona izaziva jednaka zna~enjima koja proizvodi novinski ~lanak? Kako bi ona mogla izazivati
zna~enja, ako ne va`i stav identiteta? Itd. O tome smo ve} {to{ta rekli.
Kulturni materijalisti, shodno tome, ne mogu biti zanimljivi kao nov metod interpretacije
knji`evnih djela, jer kulturni materijalizam i nije metod interpretacije knji`evnih djela, ve}
metod koji interpretira sve kulturne fenomene (bez obzira na njihove specifi~nosti) polaze}i
od izvjesnih pretpostavki: o determinizmu subjekta, o jednakopravnosti razli~itih kulturnih i
socijalnih grupa itd. ”Njih zato prvenstveno zanima odnos teksta prema takvim suvremenim
pojavama kao {to su specifi~ni oblici otpora strukturama mo}i, ili kao {to su razli~ite mjere
vlasti da dr`i po kontrolom subverzivne ili disidentske snage, recimo otvoreno izra`avanje

257

AKT.indd 257 6/5/2013 7:02:46 PM

 TEORETICA
antimonarhisti~kih i antireligioznih stavova, ili neobuzdanu raspusnost mada u vrijeme naro-
dnih svetkovina (ono {to se po Bahtinu naziva karnevalskim instinktom), ili pak javno o~itovanje
’seksualnih nastranosti’, koje se stalno tretiraju kao opasne i zato strogo ka`njive devijacije i
od Prirode i od moralne norme.” (81) Kulturni materijalisti su, na primjer, protestirali kada je
britanska posjeduju}a klasa nastojala preko obrazovnog sistema da ”kulturnom kolonizaci-
jom” pot~ini ljude koji ne pripadaju svijetu bjela~ke, mu{ke, kr{}anske i gra|anske kulture”.8
Kulturni materijalisti se zala`u da bilo koja kulturna skupina (a ponajprije se misli na one mar-
ginalne: ljude druge rase, klase, seksualne orijentacije itd.) ima neotu|ivo pravo da se o~ituje
u formama svoje kulture. Kulturni materijalisti su, dakle, multikulturalisti.
Kulturni materijalizam, dakle, vidi knji`evnost kao mjesto (sat knji`evnosti kao vrijeme) na
kojem bi se trebala {iriti ideologija multikulturalizma. Kulturni materijalisti `ele onemogu}iti
da Shakespeare bude sredstvo kojim se osiguravaju kulturne privilegije povla{}ene klase. Kul-
turni materijalisti `ele napraviti od Shakespearea sredstvo kojim bi marginalne klase onemo-
gu}ile Vlasti da ih pot~ini: kojim bi se, recimo, pripadnici homoseksualne populacije, izborili
za vi{e slobode u ispoljavanju svoje seksualne orijentacije. Dakle, Shakespeare kao sredstvo
ideologije multikulturalizma. Evo kako kulturni materijalisti vide tekst i zadatak kriti~ara: ”oni
(tj. knji`evni tekstovi, op. H. I.) su ili ’prisvojeni’ od ’dominantnog diskursa’ i integrirani u
njega; ili su tako interpretirani da se otupi o{trica njihovog eventualnog subverzivnog ili disi-
dentskog govora; ili su im pripisana univerzalna zna~enja na takav na~in da oni gube svaku
konkretnu referencu na vlastiti povijesni trenutak (!), a s njom i mo} djelovanja u njemu. Zbog
toga je zadatak kriti~ara ove {kole da dobro poznate tekstove iznova interpretira i oslobodi on
njihova zna~enja koja se ne sla`u s ’dominantnim diskursom’, ili koja jasno otkrivaju pukotine
u njemu.” (84) Ako je zadatak kriti~ara da ”oslobodi zna~enja koja se ne sla`u s ’dominantnim
diskursom’, ili koja jasno otkrivaju pukotine u njemu”, i ako je to legitiman pristup knji`evnos-
ti, onda je Dervi{ i smrt isto {to i reklama za konjski gel. Oba teksta su recimo dobro poznati,
oba ukoliko se gledaju sa izvjesnog stanovi{ta (stanovi{ta kulturnog materijalizma) mogu biti
~itani kao politi~ki indikativni tekstovi, kao mjesto na kojemu se izvjesna Mo} ispoljava i vr{i
kulturni pritisak na manjinske skupine. Itd. Itd. Dakle, Dervi{ i smrt je isto {to i reklama za
konjski gel.
”Kao primjer, mo`e se navesti njegova (tj. Alana Sinfielda, op. H. I.) analiza jednog oglasa
koji je dala najve}a britanska kompanija za trgovinu oru`jem (Royal Ordnance). U tom oglasu
se ta – tada ve} privatizirana – kompanija hvali kako snabdijeva britansku armiju oru`jem jo{
od vremena kad je Shakespeare postavljao svoje komade u Globu i kako onda i danas djeluje
globalno (’playing the globe’). Osim {to je Shakespearovo ime iskoristila kao garanciju pouz-
danosti ’engleske tradicije’, ta je kompanija, po Sinfieldu, u svom oglasu ’promovirala sliku
jedne Engleske koja je imperijalisti~ka, koja sebe smatra kulturno superiornom nad drugima
i koja, eto, ve} preko 400 godina zastupa iste vrijednosti.’ A sve to skupa predstavlja osno-
vne ideologeme konzervativnih snaga u engleskoj politici i engleskom dru{tvu. Sinfieldova
dekonstrukcija tog oglasa rje~it je primjer na koji na~in su kulturni materijalisti anga`irani u
tuma~enju tekstova razli~itih vrsta i u situiranju tih tekstova u njihov materijalni i historijski
kontekst.” (85) Kulturni materijalizam ne polazi od pretpostavke da se knji`evni tekst razli-
kuje od reklamnog oglasa: ”Ali dok ve}ina knji`evnih histori~ara tuma~e knji`evna djela kao
proizvode historije, kulturni materijalisti ih vide kao ’funkcionalne komponente socijalnih i po-
liti~kih formacija’, koje zapravo i proizvode. Pri tome knji`evna djela, za njih, nemaju prioritet
u odnosu na druge vrste tekstova. U stvari, knji`evna djela su samo jedna od mnogih vrsta
tekstova koji konstituiraju diskurs vremena i koji su sredstva pomo}u kojih sile historije vode
svoje bitke.” (86)
Kulturni materijalizam je, blago re~eno, najvulgarniji vid primjene nekih panpoliti~kih teori-
ja i teza multikulturalisti~ke ideologije na konkretnom (knji`evnom ili neknji`evnom, svejedno)
tekstu. Dakle, u pitanju je nekulturan jedan materijalizam. ”Me|utim, oni to ne ~ine ( – kritiku-
258

AKT.indd 258 6/5/2013 7:02:46 PM

 TEORETICA
ju ranije tuma~enja, op. H . I.) zato da bi ranijim tuma~enjima suprotstavili vlastita tuma~enja
kao jedina ispravna, prirodna i logi~na, ve} zato da bi pokazali da su tuma~enja uvijek poli-
ti~ka, tj. da impliciraju politi~ku poziciju tuma~a (~ak ako je on sam i nije svjestan).” (90) Ili: ”U
stvari tuma~enja koja nude kulturni materijalisti druk~ija su od tradicionalnih tuma~enja ne
samo po svojim vrednosnim kriterijima, koji su suprotstavljeni kriterijima i liberalnog humani-
zma i formalizma, ve} i po odlu~nom zastupanju alternativnih socijalnih i politi~kih shvatanja,
pogotovo kad se radi o pitanjima rase, spola, seksualnosti i klase.” (90) Ili: ”Opredjeljuju}i se
za alternativno, politi~ko ~itanje i Shakespearea i suvremene ’upotrebe’ Shakeapearea, oni su
stvorili prostor na kojem se mo`e oglasiti ’disidentski diskurs’. Na taj na~in oni su se pridru`ili
feministi~koj, postkolonijalnoj i neomarksisti~koj kritici suvremene kulture, a posebno onom
obliku kritike za koji u na{em jeziku jo{ nismo na{li ime, a koji se na engleskom naziva gay/le-
sbian criticism ili queer reading.” (92) Kulturni materijalizam ne kritikuje u ime ~injenica, u ime
relativno objektivnog uvida u stvarnost, u ime relativne adekvatnosti vlastite interpretacije stvar-
nosti i logi~kim zakonima, ve} isklju~ivo u ime multikulturalisti~kog morala. Tj. da sve kultur-
ne grupe imaju prava da se o~ituju u svojim specifi~nostima. A zbog ~ega bi imale? Zbog toga
{to nijedan sud nije istinit. Ali mo`e li onda relativizam biti obavezuju}i? Kratil, na primjer, ni-
je htio govoriti jer nije vjerovao u mogu}nost doku~enja istinitog. Kulturni materijalizam jeste
govorenje ni~ega u ime ne~ega {to je opravdano ni~ime. Kulturni materijalizam ~ita tako samo
zbog toga {to `eli dokazati da je i takvo ~itanje mogu}e. Ali i oranje njive escajgom je tako|er
mogu}e. Problem nije mogu}nost, ve} adekvatnost.
Kulturni materijalisti vjeruju u mogu}nost dru{tvenih promjena.9 Dakle, kulturni materijali-
zam je kulturna kritika koja ne tvrdi ni{ta dok tuma~i stvarnost, i koja vjeruje da (kulturna kri-
tika) mo`e izazvati dru{tvene promjene. Marx (jedan od teorijskih idola kulturnih materijalis-
ta) obja{njavao je kako je to u okvirima gra|anskog dru{tva smije{na pretpostavka. Kulturni
materijalizam je u tom smislu najobi~niji kulturni idealizam. Npr, u istoj ovoj knjizi mo`emo
pro~itati kako `ene nisu dobile politi~ka prava zahvaljuju}i kulturnoj kritici, ve} isklju~ivo
zbog materijalnih interesa: ”^injenica je, me|utim, da polo`aj `ena na Zapadu nisu izmijenile
masovne demonstracije sufra`etkinja s po~etka XX stolje}a, ni njihova odlu~nost da svoju su-
dbinu uzmu u svoje ruke. Do radikalnih promjena je do{lo na drugi na~in, i to tokom Prvog
svjetskog rata, kad su milioni mu{karaca odlazili da ginu po frontovima Europe i kad su `ene,
ostav{i kod ku}e, preuzimale ne samo materijalnu brigu za prorodicu ve} i mu{ka radna mjes-
ta u tvornicama i uredima.” (111) Tako i kulturni materijalizam nije ozbiljan kada vjeruje da
mo`e izazvati ozbiljne dru{tvene promjene.
Zbog ~ega bi onda neko ~itao knji`evna djela metodom kulturnog materijalizma? Profesor
Le{i} obja{njava kako popularizacija kulturnog materijalizma ne mora nu`no zna~iti negira-
nje opravdanosti formalisti~kih studija. Kao {to mo`emo i moramo ~itati kulturnomaterijalis-
ti~ki, mo`emo i moramo ~itati i formalisti~ki. ”Jer takve studije na o~igledan na~in pokazuje
da se u poeziji od vajkada vode i neke druge bitke osim onih o kojima govore kulturni mate-
rijalisti, bitke pjesnika s jezikom, ili, ako to neko vi{e voli, bitke rije~i s vlastitim zna~enjima.
Naravno, kulturni materijalisti bi se ovdje mogli pobuniti i re}i: ’U knji`evnim tekstovima se
igraju i neke druge igre osim igri s rije~ima.’ I bili bi u pravu. Ali kako sada stoje stvari, i kako
}e, vjerovatno, jo{ dugo stajati, moderna tuma~enja knji`evnosti }e sa raskrsnice postmoder-
nizma i}i u razli~itim pravcima. Pa ako kulturni materijalisti tuma~e Shakespearea kao poli-
ti~ki relevantan kulturni icon, nastoje}i osloboditi ga od aproprijacije dominantnog diskursa i
omogu}uju}i mu da progovori disidentno, kriti~ari kao Frank Kermode i mnogi drugi i dalje
}e njegova djela tuma~iti kao ~udo jezika, u kojem i nastaje ono {to (ipak samo tradicionalno?)
nazivamo Poezija.” (95) Ovo je poprili~no izvje{ta~ena opozicija: za koju bi se moglo re}i da je
plod naivnog razmi{ljanja, kada ne bi bila funkcionalna za ovu knjigu kao idejnu strukturu.
Formalizam nasuprot politi~kog ~itanja: jedan prost uvid u dijapazon knji`evnokriti~kih pris-
tupa, da bi dao jedan privid. S jedne strane kriti~ari koji govore o kalamburima, s druge pak
259

AKT.indd 259 6/5/2013 7:02:46 PM

 TEORETICA
strane, kulturni materijalisti i sl, koji }e osloboditi politi~ka i suberzivna zna~enja: tj. kulturni
materijalizam (kao i novi historicizam) je neophodan. Protivstavljanje tih dvaju polova, i ukazi-
vanje potrebe i za politi~kim interpretacijama, je bezrazlo`no nakon stotina, da ne ka`emo,
hiljada studija (Adorno, Anders, Auerbach, Bahtin…) u kojima su dokazane ideolo{ke, ~ak
politi~ke, implikacije estetskih formi unutar razli~itih socijalnih konteksta, studija u kojima se
sadr`aj i forma tuma~e shodno dijalekti~kom na~elu njihove nerazlu~ivosti.

Postkolonijalna i feministi~ka kritika na krstu univerzalnog

i partikularnog
Postmoderni relativizam osporio je vi|enje po kojemu su zapadne vrijednosti normativne
za cijeli svijet, {tavi{e napao je zapadne vrijednosti kao kolonizatorske jer su se nametale kao
univerzalne, a bile su partikularne (evropske, bjela~ke, kr{}anske itd.). Taj antikolonijalisti~ki
ton izuzetno je sna`an u savremenoj teoriji.
Evropljani su u doba kolonizacije, razli~itim ideolo{kim mehanizmima, projicirali stereoti-
pne slike o Drugima, nametali vlastiti identitet kao univerzalni.10 I knji`evnost je odigrala svoju
ulogu u tom procesu, a ”kriti~ki anga`man koji preispituje ulogu knji`evnosti u proizvodnji
drugosti u kontekstu kolonijalizma danas se obi~no naziva postkolonijalnom kritikom.” (99) Me|u
prvima kriti~ki je pisao protiv kolonijalnih ideolo{kih narativa afri~ki intelektualac Frantz Fa-
non. On je odlu~no osporio sve takve ~vrste, stati~ke kategorije, kojim se ljudi, dru{tva i rase
generalno odre|uju u manihejskim pojmovima ”crnog” i ”bijelog”. ”Tom eurocentri~kom kon-
ceptu historije Fanon je suprotstavio ideju da afri~ki narodi treba da se vrate vlastitoj historiji
i iz svoje pro{losti konstituiraju svoj nacionalni identitet.” (100) Drugi zna~ajan ~in Fanona je
kritika mehanizama kolonijalne ideologije. A danas je na tim osnovama izgra|ena ~itava jedna
knji`evnokriti~ka {kola i jedna knji`evnost – koje se nazivaju postkolonijalnim. Njihov zaje-
dni~ki imenitelj jeste osporavanje univerzalnih identiteta u ime partikularnih. Tako: ”temeljni
stav postkolonijalne kritike danas jeste osporavanje univerzalizma, koji je bio u osnovi tradici-
onalne zapadnja~ke knji`evne kritike, koja je vjerovala daje tzv. visoka knji`evnost bezvreme-
na i univerzalna, te da se mo`e procjenjivati na osnovu nekih vje~nih i unverzalnih knji`evnih
kriterija.” (101) ”A upravo je ta te`nja za obnovom zanemarene i zaboravljene povijesti kolonizi-
ranih naroda postala – prema tuma~enju postkolonijalne kritike – jedno od osnovnih obilje`ja
cijele postkolonijalne knji`evnosti.” (100) Dakle, nasuprot univerzalnih identiteta (koji su zapravo
partikularni identiteti podmetnuti kao univerzalni) isti~u se partikularni, nacionalni, lokalni.
[ta to zna~i u oblasti knji`evne kritike? ”Na primjer, romani velikih europskih pisaca
op}enito se tuma~e kao platna na koja su projicirani fundamentalni i univerzalni aspekti ljud-
skog `ivota.” (101) ”Time su se ignorirale kulturne, socijalne, regionalne i nacionalne razlike,
kako u `ivotnom i stvarala~kom iskustvu, tako i u shvatanjima `ivota i stvaranja.” (101) Bijela,
eurocentri~na norma se nametnula kao univerzalnost.11 ”Nasuprot estetskom univerzalizmu,
postkolonijalna kritika priznaje, i afirmira, drugost, u kojoj vidi nepresu{ni izvor razli~itosti, i
bogatstva, koje, po tom shvatanju, i jeste u razlikama.” (102) Postkolonijalna kritika je ”umjes-
to estetskog univerzalizma u igru uvela kriterije koji su saobrazni specifi~nim kulturnim, po-
liti~kim, ekonomskim i historijskim okolnostima u kojima knji`evnost nastaje.” (103) Dakle,
ne postoje univerzalne estetske vrijednosti, ve} svaka kulturna skupina ima pravo da formira svoju
estetiku.
[ta to zna~i u oblasti knji`evnosti? Chinua Achebe, na primjer. On je ”na osnovama koje je
postavio moderni evropski roman (!) uspio stvoriti jednu novu afri~ku estetiku” (102). ”Kad se
pojavio njegov prvi roman Things Fall Apart (’Stvari se raspadaju’, London, 1958.), neki kriti~ari
su se u nedoumici pitali kako to da se on kao pripovjeda~ identificira s afri~kim seljakom umjes-
to da, kako to nala`e njegovo univerzitetsko obrazovanje i njegov posao na radiju, promi~e ’vri-
jednosti urbanog svijeta’, tj. one civilizacije koju su u Afriku donijeli Europljani. Na te kriti~ke
260

AKT.indd 260 6/5/2013 7:02:46 PM

 TEORETICA
opaske Achebe je o{tro reagirao u ~lanku ’Kolonijalisti~ka kritika’, u kojem je doveo u pitanje
svu dijalektiku koja je karakterizirala tada{nji odnos Europe prema Africi, a naro~ito onu binar-
nu (uistinu manihejsku) opoziciju, prema kojoj su Afrikanci, sli~no `enama, u vlasti emocija
i ~ulnosti, dok Europljane, nasuprot tome, karakteriziraju ’mu{ke osobine’: logika i razum. U
stvarnom `ivotu, isticao je Achebe, Afrikanci su isto toliko vi{edimenzionalni kao i Europlja-
ni: nestalni kao i oni, podvojeni kao i oni, neuhvatljivi kao individualnosti, krhki kao osobe,
podjednako razapeti izme|u ’`enskog’ principa ~ulnosti i ’mu{kog’ principa razuma. (podvu-
kao H. I.) (A taj naglasak na udvojenosti identiteta, na hibridnoj prirodi ljudske (sic!) li~nosti,
na njenoj nestalnosti – predstavlja posebnu crtu cijele postkolonijalne knji`evnosti).
Podsje}aju}i na djela kao {to su pripovijesti Srce tame Conrada i Mr. Johnson Carya, u kojim
su Afrikanci prikazani kao divljaci koji `ive u ’zoni sumraka’, izme|u barbarstva i civilizacije,
Achebe je upozorio da su godine kolonijalne vladavine toliko ocrnile afri~ke narode da je
njihova historija, onakva kakva je konstruirana u diskursu kolonijalizma, postala ’duga no}
divlja{tva, iz koje su ih, u Bo`ije ime, izbavili prvi Evropljani’. Zbog toga je i on, kao i Fanon,
istakao potrebu da se iznova pi{e afri~ka historija i u njoj ponudi nova verzija afri~kog identi-
teta, i to upravo sa stanovi{ta ’kolonijalnog subjekta’, kojem su vra}ene njegove ljudske crte.
A u tome je, po Achebeu, i glavni zadatak afri~kog pisca (podvukao H. I.).” (102)
Jo{ je izra`enija nacionalna reakcija na kolonijalizam kod kenijskog romansijera Ngugija
wa Thionga. On je odlu~io da pi{e na jeziku svoga plemena, i to u duhu usmenopropovje-
da~ke tradicije, a ne prema modelima evropskih romansijera.12 ”U ogledu ’Jezik afri~ke knji`e-
vnosti’ Ngugi je izri~ito osporio mogu}nost da se na engleskom jeziku do izra`aja dovede
politi~ka, kulturna i socijalna stvarnost afri~kog naroda, po{to izme|u jednog naroda, njegove
kulture i njegovog jezika uvijek postoji najneposrednija korelacija.” (103) ”Ngugijeva o{tra kri-
tika jezi~ke i kulturne hegemonije Zapada u velikoj mjeri je doprinijela da se postkolonijalna
knji`evnost Afrike odrekne te`nje za kreiranjem ’univerzalnih tekstova’, o kojim se mo`e
suditi prema kriterijima zapadnja~ke estetike (podvukao H. I.).” (103)

Prva primjedba: Univerzalisti~ki partikularizam

Postoji jedno protivrje~je u tvrdnjama postkolonijalne kritike.
S jedne strane: tuma~enje kolonijalizma. Ona svoj cilj vidi u razobli~enju stereotipnih pre-
dod`bi koje je Zapad kulturnom kolonizacijom (tj. kulturnom difamacijom) stvorio o koloni-
ziranim narodima.13 Pitanje je u ime ~ega se kritikuju te stereotipne predod`be koje su promo-
virali i evropski romani? Vidjeli smo, na primjeru, kod Chinua Achebea kako se to radi u ime
stvarnosti: kolonijalni diskurs svodi nepregledne mase najrazli~itijih pojedinaca na stereotip
jednog Afrikanca kod kojeg prevladavaju ”`enske osobine”. A u stvarnosti Afrikanci su isto
toliko vi{edimenzionalni kao i Europljani: nestalni kao i oni, podvojeni kao i oni, neuhvatljivi
kao individualnosti, krhki kao osobe, podjednako razapeti izme|u ’`enskog’ principa ~ulnosti
i ’mu{kog’ principa razuma. Afrikanci, ba{ kao i Evropljani, jesu ljudi, i njihova priroda je jedi-
no ta da oni nemaju nikakvu ~vrsto definisanu prirodu. Tj. elasti~ni su, prilagodljivi na bezbroj
razli~itih na~ina, i stoga (u psiholo{kom i egzistencijalnom smislu) postoji bezbroj razli~itih
jedinki. O tome je obja{njavao i najpoznatji predstavnik postkolonijalne kritike, Edward Said
obja{njavaju}i svoj pojam orijentalizma. Orijentalizam je ideolo{ki i kulturolo{ki diskurs ko-
ji proizvodi stereotipe o Orijentu i te stereotipe prihvata kao ~injenice. Njegove konsekven-
ce su sljede}e. Istok se shvata kao ne{to homogeno. Pojedinci se gube u anonimnosti mase.
”Osje}anja i reakcije pojedinaca su uvijek odre|ene rasnim karakteristikama, jer su oni ’azija-
ti’, ili ’crnci’, ili ’isto~njaci’, a ne individualnim svojstvima, li~nim `ivotnim iskustvom ili speci-
fi~nim polo`ajem u `ivotu.” (106) Orijentalizam je jedan kolonijalisti~ki diskurs, koji individue
podvodi pod jedan idealni, imaginarni tip, a izvire, kao {to je poznato, iz duboko materijalnih
interesa. – Negacija kolonijalizma koji nasuprot iskustvu potire razlike izme|u pojedinaca.

261

AKT.indd 261 6/5/2013 7:02:47 PM

 TEORETICA
S druge strane: poticanje nacionalizma. Postkolonijalna kritika osporava univerzalizam u
oblasti vrijednosti, moralnih i estetskih, i promovira partikularne identitete. U tom smislu
i ona je (kao i novi historicizam i kulturni materijalizam) jedan od vidova multikulturalne
politike i postmoderne relativisti~ke filozofije. ”Kritikuju}i ograni~enja u eurocentri~kom
vi|enju drugih kultura, naro~ito nesposobnost da se prihvate kulturne razlike, kriti~ari odba-
cuju pretenzije Zapada na univerzalizam vlastitog kanona knji`evnosti i ukazuju na njegovu
ograni~enost.” (104) Nezapadne kulture nisu ni{ta manje vrijedne od zapadne (ili zapadnih)
kultura. Shodno ~emu imaju i jednaka prava u svome ispoljavanju. Postkolonijalna kritika i
knji`evnost, kao svoj zadatak su, kako smo vidjeli, preuzeli promociju i poticanje kulturne ra-
zli~itosti. Vidjeli smo kako su najpoznatiji predstavnici postkolonijalne misli insistirali na tome
da afri~ki narodi moraju odbaciti evropske vrijednosti i vratiti se svojim tradicijama. Insistira
se na nacionalnim specifi~nostima, u ime kojih se negira bilo kakav univerzalizam u oblasti
estetike i morala. Svaka nacija (Srbi ili Mongolci, svejedno) imaju svoje specifi~ne na~ina vre-
dnovanja djela. Neki mongolski Matija Be}kovi} je veliki pisac ako Mongolci misle da jeste.
Tj. ako njihovim politi~kim vo|ama i `recima on treba kao takav, ”velik”. Slave se razlike, legi-
timiraju se partikularizmi. Edhem Mulabdi} je (objektivno) jednako vrijedan romansijer kao
i Flaubert! Jer objektivno ne postoji. Svaka kulturna skupina ima jednaka prava kao i bilo koja
druga. Europocentri~ni model treba osporiti kao hegemonijski. ”Tom eurocentri~kom koncep-
tu historije Fanon je suprotstavio ideju da afri~ki narodi treba da se vrate vlastitoj historiji i iz
svoje pro{losti konstituiraju svoj nacionalni identitet.” (100)
Samo, ta borba protiv poistovje}ivanja razlika u ime evropskih univerzalnih vrijednosti,
pretvorila se u vlastitu suprotnost: negiranje razlika u ime (sad nacionalnih) univerzalija. Ka-
ko pi{e Said: ”U nekada{njem koloniziranom svijetu ti su ’povratci’ proizveli razli~ite oblike
religioznog i nacionalisti~kog fundamentalizma.” (254) Sam nacionalizam je jedno idealisti~ko
zanemarivanje objektivnih razlika, poistovje}ivanje jedinki u ime jednog imaginarnog tipa u
kojemu su ocrtane nacionalne moralne i estetske vrijednosti, sam nacionalizam je jedan ide-
alisti~ki uvid u stvarnost koji daje privid jedinstva, homogenosti, a skriva materijalne razlike
me|u ljudima, nejednakost ljudi sa stanovi{ta dru{tvenih odnosa. U tom smislu (stereotipizi-
ranje, negiranje razlika, davanje privida homogenosti) sam nacionalizam je sli~an svojoj (neka-
da{njoj) suprotnosti, tj. kolonijalizmu. – Postkolonijalni kriti~ari opovrgavaju svojim na~elima
sami sebe. Oni na~elno poti~u ono {to opovrgavaju.

Druga primjedba: Aporije multikulturalizma: mogu li

postojati tolerantni fundamentalisti?
Kulturnim kriti~arima koji pripadaju pozicijama postmodernog relativizma ne preostaje
nijedno drugo na~elo sa stanovi{ta kojega bi kritizirali, osim na~ela tolerancije. Lyotard se
zalagao za dru{tvo koje je tolerantno, pragmati~no, pluralisti~ko, libertersko i anarhisti~ko,
koje iznova slavi razlike klone}i se svake monolitnosti. Naracije takvog dru{tva bile bi male,
”lokalne”, ”paralelne”, a nikako hijerarhijske. Rorty vidi bolje dru{tvo kao tolerantnije, plural-
nije, demokratskije. Za njega je filozofija korisna samo ako nam poma`e da oslobodimo svoju
ma{tu i svoje mi{ljenje i otvorimo se za jedno pluralisti~ko dru{tvo u kome je mogu}e voditi
mno{tvo razli~itih razgovora. Filozofija vi{e ne smije biti mjesto sa kojega smijemo presu|ivati
tvrdnjama koje pripadaju razli~itim govorima. Postmodernisti, s jedne strane, opravdavaju i
poti~u postojanje najraznolikijih kulturnih skupina. S druge strane, oni zahtijevaju da svaka
od tih skupina bude tolerantna prema drugoj. Na{e pitanje glasi: mo`e li jedan takav zahtjev
u takvim okolnostima biti ozbiljan?
Razlike koje postoje izme|u razli~itih kulturnih partikularizama stalno su na granici toga
da postanu protivrje~ja. A protivrje~ja izme|u tih skupina nu`no }e proizvesti i konflikt, po-
sebice ukoliko se radi o borbi materijalnih interesa. I u toj situaciji nikakva tolerancija vi{e ne
262

AKT.indd 262 6/5/2013 7:02:47 PM

 TEORETICA
mo`e pomo}i. Mogu li religijski fundamentalisti ili nacionalisti~ki fanatici biti tolerantni? Ako
je jedna va`na odlika njihovih pogleda na svijet njihova vjera da imaju istinit uvid u stvar-
nost, i da je grijeh ne boriti se svim sredstvima u ime te njihove istine. Nacionalisti ne mogu
o~uvati svoje tradicionalne vrijednosti i biti tolerantni prema drugima. S druge strane, kako }e
tolerancija pomo}i onima (najamnim radnicima npr.) nad kojima dru{tvene relacije svakodne-
vno vr{e nasilje? Da li tolerancija i postmoderna legitimacija partijarhalnih kulturnih skupina
mo`e i{ta uraditi za oslobo|enje `ena od pot~injenosti? Kako feminizam gra|anskih profesori-
ca poma`e najamnim radnicima da pove}aju stepen svoje slobode? Itd. itsl.
Partikularni pristupi nu`no ulaze u me|usobna protivrje~ja. To (nesvjesno) dokazuje i Le-
{i}eva knjiga. Naime, Le{i} obja{njava kako novi historicisti u svom ~itanju Sna ljetne no}i vide
Shakespearov protest protiv Vlasti. ”U svom ogledu Montrose upu}uje na ona mjesta u Shake-
peareovoj komediji u kojima se Kraljivi oduzima kraljevska mo} i dodjeljuje Kralju; Hipolita,
amazonska kraljica, na kraju se pod~injava Tezeju i udaje za njega; Titaniju, kraljicu vila, njen
mu` ~arobnjak Oberon ka`njava za njene sva|e s njim tako {to uz pomo} Puka ~ini da se ona
zaljubi u prvo `ivo bi}e koje nai|e – osramo}ena ona }e mu se pokorno vratiti. U Dr`avi u
kojoj jednoj `eni pripada apsolutna mo} pjesnik se usu|uje da Kraljicu ’feminizira’ i vrati je
na mjesto koje joj u patrijarhalnom dru{tvu pripada.” (72) Montrose: ”Veseo i razigran kraj
’Sna ljetne no}i’, zavr{no slavljenje romanti~nog i generativnog heteroseksualnog sjedinjenja,
po~iva na uspjehu onog procesa kojim je `enska gordost i snaga, manifestirana mizantropski
raspolo`enim ratnicama, posesivnim majkama, neposlu{nim `enama i svojeglavim k}erkama,
dovedena pod kontrolu mu`eva i gospodara.” (72-3) S jedne strane, novi historicisti, kao i uvi-
jek, podr`avaju politi~ku diverziju: ”Shakespearova komedija, zaklju~uje Montrose, ”simbo-
li~ki neutralizira kraljevsku mo} kojoj prividno odaje po~ast.” (73) S druge, strane ta Shakespe-
areova drama je, istovremeno, i diskurs Mo}i: predstavlja patrijarhalnu ideologiju sa njezinim
zahtjevima, te bi za feministkinje ova drama bila vrijednosno problemati~na.
Multikulturalizam sa svojom tolerancijom je jedno neozbiljno rje{enje. S druge strane, u
svijetu u kojemu ne mo`emo racionalno zasnovati jedan univerzalni moral, u svijetu koji je
jedno nerazmrisvo klupko protivrje~nosti, mo`e li postojati ne{to efektnije od multikulturali-
zma i njegove neefikasne tolerancije? Ili politika identiteta koje po sebi previ|aju potla~enost
svih onih koji ne ulaze u djelokrug njihovog partikularnog razmatranja? Politika identiteta i
tolerancija bore}i se protiv nasilja i neslobode uvijek i opravdavaju neslobodu i nasilje.

Tre}a primjedba: paraestetska ~itanja

I postkolonijalna kritika, ba{ kao i novih historicizam i kulturni materijalizam (i feministi~ka
kritika, kao {to }emo vidjeti), su paraestetski pristupi knji`evnim tekstovima. To zna~i da oni
ne razlikuju knji`evne od neknji`evnih tekstova: dakle, oni ne mogu biti jednako opravdani i
valjani kao i oni pristupi koji pretpostavljaju specifi~nost knji`evnih djela. To je sa stanovi{ta
postojanja same knji`evnosti. Bez paraestetskih pristupa knji`evnosti bi i dalje postojala, bez
”estetskih” to bi bilo nemogu}e.
I paraestetski pristupi mogu biti valjaniji sa nekih drugi (kulturolo{ko-politi~kih) stanovi-
{ta. Pogledajmo na primjer {ta je Edward Said uo~io ~itaju}i roman Mansfield Park autorice
Jane Austen. ”Naime, u tom romanu o zbivanjima na jednom plemi}kom imanju u Engleskoj
spistateljica usput napominje da je glavni junak Sir Thomas Bertram u stanju da izdr`ava svoj
posjed zahvaljuju}i imanju koje ima na Karibima. A Said uo~ava izvjesnu ironiju koja se krije
u toj ~injenici da je jedno veliko imanje u Engleskoj, koje, prema spisateljici, predstavlja ide-
al reda i civilizacije, odr`avano novcem zara|enim na drugom kraju svijeta, na planta`ama
{e}era, koje obra|uju crni robovi. Na osnovu toga Said uspostavlja novu ’moralnu geografiju’
romana, postavljaju}i Jane Austen na po~etak one linije u engleskoj knji`evnosti koja vodi do
Conrada i Kiplinga, u ~ijim djelima se otvoreno uspostavlja kolonijalna perspektiva.” (107)

263

AKT.indd 263 6/5/2013 7:02:47 PM

 TEORETICA
Zanimljivo kulturolo{ko ~itanje. Kritika jednog vidokruga koji je (nesvjesno) zanemario
neke va`ne `ivotne ~injenice. Kao {to su ~inili marksisti s Proustom. To je bilo opravdano i ko-
risno, ali je bilo sasvim pogre{no, kada se smatralo da je to jednako legitiman pristup Prousto-
vom djelu, kao i onaj koji je posmatrao njegov roman sa stanovi{ta koja je sam taj roman suge-
risao.14 Paraestetsko ~itanje, jer je i u jednom novinskom ~lanku iz godine te i te, mogao neko
pisati da je g. Taj-i-taj cijenjen i ugledan, da ima veliko bogatstvo u Engelskoj i da se izdr`ava
se od planta`a na Karibima: {to je zlo~ina~ki. Ili da je akcionar neke banke: {to je zlo~ina~ki.
Itsl. Taj metod ~itanja bio bi, dakle, primjenjiv podjednako i na knji`evnost i na neknji`evnost.
Potreban, u smislu eti~ke inspekcije. Ali, paraestetski: tekst ne djeluje na nas (svojim idejama),
ve} mi provjeravamo da li se tekst sla`e sa na{im idejama.

***
Feministi~ki pristup knji`evnosti je sli~an onome postkolonijalnom. – Prema enciklopediji
Britannica: ”feminizam je dru{tveni pokret koji za `ene tra`i jednaka prava i isti status kakav
imaju i mu{karci, kao i slobodu da same odlu~uju o svojoj karijeri i o ure|enju svog `ivota.”
(110) Izvorni feminizam je proistekao iz zahtjeva za jednakosti `ena sa mu{karcima u oblasti
prava. – Osim te materijalne pot~injenosti, feministkinje su isticale i kulturno nasilje nad `ena-
ma. Pojam `ene propisivala je jedna mu{ka kultura. @ena je Drugo. U tom proizvo|enju stere-
otipa o @eni, knji`evnost je igrala veliku ulogu. Knji`evnost je, prema nekim feministkinjama,
bila ideolo{ko sredstvo patrijarhata.
U tom smislu formirao se onaj osnovni pravac feministi~ke kritike kulture i knji`evnosti:
tokom sedamdesetih godina feministi~ka knji`evna kritika je pristupila sistematskom otkriva-
nju i razobli~avanju ideolo{kih mehanizama kojim je knji`evnost podr`avala patrijarhalnu
svijest.” (120) Opovrgnuta je slika o `eni koju su proizvodili patrocentri~ni autori, kao slika
neprimjerena iskustvu. Ta slika `ene koju izgra|uje patrijarhalni idealizam je i danas centralni
predmet feministi~ke kritike. Ovako postulirana feministi~ka kritika jeste ”paraestetski” pris-
tup knji`evnom tekstu koji po sebi ne pretpostavlja postojanje knji`evnosti (vidi gore).
U francuskom feminizmu, stvorena je i jedna druga~ije orijentacija feministi~ke kritike.
Umjesto zahtjeva za jednako{}u u prvi plan je istaknuta ~injenica razli~itosti `ena. Cilj nije
vi{e ”razotkrivanje ideologije patrijarhata (ili ’mu{kog {ovinizma’), ve} prepoznavanje `enskos-
ti u onome {to `ene rade, a naro~ito u onome {to i kako pi{u.” (120) Glavni predmet te druge
linije feministi~ke kritike (tzv. ”ginokritike”) jeste `enska knji`evnost. Kako pi{e Elaine Showal-
ter: ”Predmeti tog izu~avanja su historija, stilovi, teme, `anrovi i strukture knji`evnosti koju su
pisale i pi{u `ene: psihodinamika `enske kreativnosti; putanja individualnog ili kolektivnog
`enskog knji`evnog stvaranja; razvoj i zakonitost `enske knji`evne tradicije.” (293) I dalje:
”To vi{e nije ideolo{ka dilema oko izmiravanja revizionisti~kog pluralizma, ve} su{tinsko pi-
tanje razli~itosti. Kako mo`emo konstituirati `ene kao posebnu knji`evnu grupu? U ~emu je
razli~itost `enskog pisanja?” (293) Dakle, osim razobli~enja partijarhalnog pojma @ene, femi-
nisti~ka kritika ima za predmet i prou~iti `ensko iskustvo. Ispitati knji`evnost @ene. Jasno je
ko je za feministkinje patrijarhalna @ena, ali ko je ta feministi~ka @ena? Tu feministkinje nisu
na~isto sa sobom.
Feministkinje (susljedno postmodernoj filozofiji) protivstavile su se pojmovima modernog
humanizma, pa, izme|u ostalog, i pojmu ^ovjeka. Jer {ta je taj ^ovjek? To je mu{karac, bijelac,
Evropljanin, razumnik, ratnik itd. Dakle, taj pojam je prokazan kao proturanje partikularnog
pod univerzalno, pojam koji se zatim koristio kao ideolo{ko sredstvo, sredstvo pot~injavanja.
Ali ako je, kao {to vidimo, nemogu}e da pojam ^ovjek obuhvati tako raznolike individue i
njihove uvjete postojanja, psihologije, vrijednosti, tijela itd, kako je onda mogu} pojam @ene?
Ne bi li onda i taj pojam bio primoran da partikularno podmetne kao univerzalno? ”Kulturna
teorija priznaje da postoje zna~ajne razlike me|u spisateljicama: klasa, rasa, nacionalnost i
historija su knji`evne determinante isto toliko zna~ajne koliko i spol. Pored svega toga (podvu-
264

AKT.indd 264 6/5/2013 7:02:47 PM

 TEORETICA
kao H. I.), `enska kultura formira jedno kolektivno iskustvo unutar kulturne cjeline, iskustvo
koje povezuje spisateljice jednu s drugom kroz vrijeme i prostor.” (304) Pored svih razlika ipak
postoji @ena.
Elaine Sowalter pi{e sljede}e: ”Margaret Anne Doody, na primjer, sugerira da ’period
izme|u Richardsonove smrti i pojave romana Scotta i Austenove, koji se smatrao ka mrtav pe-
riod i praznina’, u stvari predstavlja period u kojem su spisateljice na kraju XVIII st. razvijale
’paradigmu `enske pripovjedne knji`evnosti XIX. st. – ne{to {to je gotovo identi~no s paradi-
gmom samog romana XIX st.’ Do{lo je do rehabilitacije `enskog ’gotskog romana’, mutacije
jednog popularnog `anra koji se nekad smatrao marginalnim, a sad se vidi kao dio velike tra-
dicije romana. U ameri~koj knji`evnosti pionirska djela Ann Douglas, Nine Baym i Jane Tom-
kins, izme|u ostalih, dala su nam nov pogled na mo} `enske pripovjedne knji`evnosti, koja
je feminizirala ameri~ku kulturu XIX. st.” (309) A zatim obja{njava kako je roman ”gra|anska
forma”.15 Ostaje pitanje: kako je mogu}e da Jane Austen, kao engleska gra|anska autorica, u
okvirima gra|anske forme, izrazi `ensko iskustvo, dakle, ono iskustvo koje bi jednako va`ilo
i za nepismenu radnicu na planta`ama koje posjeduje junak iz romana Mansfield Park? [ta
zna~i `ensko iskustvo ako je Jane Austen imala toliko dokolice da napi{e nekoliko romana, a s
druge strane najamne radnice nisu imale toliku koli~inu slobode? Da, re}i }e nam, ali postoje
izvjesne sli~nosti izme|u Austenove i najamne radnice s Kariba, i taj pojam @ene je duboko
relativan pojam. Naravno da postoje, i naravno da jeste relativan, ali s kojim pravom onda
osporava pojam ^ovjeka? Jer postoje izvjesne sli~nosti izme|u svih ljudi (izme|u `ena i mu-
{karaca, tako|er) na svijetu, i pojam ^ovjeka je naravno relativan, kao i svaki drugi pojam.
Nikad nisu isti, ali ljudi jesu sli~ni po razli~itim stanovi{tima. Jedna Afrikanka }e mo}i na}i i
ne{to od sebe u romanima Dostojevskog, ba{ kao {to su kubisti na{li ne{to od sebe u crna~koj
plastici. – Na}i specifi~nosti `enskog u odnosu na mu{ko zna~i poturiti partikularnog (anglo-
ameri~kog, gra|anskog, Jane Austen, Charlotte Bronte itsl.) kao univerzalnog. Ginokritika, da-
kle, za osnovu uzima ono {to osporava.
S jedne strane u ovoj knjizi }emo na}i iz nekoliko perspektiva govor o specifično `enskom.
Ka`e se da je Helene Cixous, najkarakteristi~nija predstavnica `enskog pisanja. Osobine tog
njenog pisanja su sljede}e: ” ’gusta mre`a slika i ideja koja odbija da bude svedena na jasan
teorijski program’, kako je njen poetski, metafori~ki, aluzivni stil, pun kovanica i igri rije~ima,
opisala jedna od njenih ameri~kih sljedbenica.” (130) Ostaje samo pitanje: po ~emu se ovakvo
”`ensko pismo” Helene Cixous razlikuje od ve}eg dijela evropske moderne lirike?
Jasno je da mora postojati univerzalno ”`ensko iskustvo”, ina~e bi ginokritika ostala bez
predmeta. Me|utim, nije posve jasno za{to je Le{i} prenio neke nepobitne dokaze protiv te
pretpostavke ginokritike. Npr. pogledajmo tvrdnju Nine Baym: ”Sve `ene nisu iste! (^ak ni
sve feministkinje nisu iste!). Sad na povr{inu izbija jedna differance koja je dublja od razlike
izme|u mu{karca i `ene: razlika izme|u `ene i `ene!”, upozorila je 1984. Nina Baym” (349)
Dakle, Nina Baym je ve} 1984. upozorila da ne postoji predmet ginokritike, i autor ove knjige
to zna, ali i pored svega ova knjiga nam nudi ginokritiku kao jedan sasvim legitiman pristup
knji`evnom djelu. Legitimniji od npr. ”nove kritike” difamirane kao evropocentri~ne i patro-
centri~ne ideologije. Osim Nine Baym naveden je i stav Julije Kristeve: ”Mislim da prividna ko-
herentnost koja se pripisuje pojmu ’`ena’ u suvremenoj ideologiji u su{tini izaziva negativan
efekt brisanja razlika izme|u razli~itih funkcija i struktura koje djeluju iza te rije~i. Uistinu,
mo`da je do{lo vrijeme da se naglasi raznovrsnost `enskih ekspresija i preokupacija.” (135)
Dakle, @ena ne postoji, ali ginokritika mora postojati.
Savremeni feminizam je zapravo do{ao do zaklju~ka da je predmet ginokritike neosnovan.
Postalo je jasno da sve `ene nisu iste! Kako mnoge nisu ni sli~ne, po nekim va`nim egzisten-
cijalnim oznakama. Kako su iskustva razli~itih `ena toliko razli~ita da ~esto te razlike postaju
protivrje~nosti. Tako se na kraju ove knjige govori o teoreti~arki i kriti~arki kulture Gloriji
Anzaldua, koja dolazi iz tzv. Chicano sredino, tj. radi se o Meksikancima u Americi koji nisu
265

AKT.indd 265 6/5/2013 7:02:47 PM

 TEORETICA
ni Meksikanci ni Amerikanci. Ona je godinama radila na njivi kao najamni radnik sa svojom
porodicom. Ko je Gloria Anzaluda? ”Na pitanje ’[ta sam ja?’ odgovorila je: ’Lezbijka feminist
iz Tre}eg svijeta s naklono{}u prema socijalisti~koj revoluciji i mistici. Oni bi (!) me isjeckali u
sitne fragmente i na svaki nalijepili po jednu etiketu! S takvim li~nim iskustvom Gloria Anzal-
dua je zaista bila u prilici da zaklju~i kako je sam koncept jedinstvenog i ujedinjenog `enskog
identiteta pusta iluzija. A to je iskustvo koje s njom dijele mnoge druge dana{nje feministki-
nje i koje je uistinu postalo krupno teorijsko isku{enje suvremenog feminizma.” (138) Dakle,
postoji bezbroj razlika me|u `enama. I bezbroj nijansi svake od tih razlika. Svesti na isto, na
@enu, Gloriju Anzalduu, Hat{epsut, Jane Austen, Margaret Thatcher i Marylin Monroe zna~i
ne uva`avati klju~ne razlike. Feministi~ka teorija koja je postala svjesna ove raznolikosti me|u
`enama postala je contradictio in adjecto. Zapravo, teorija koja se `eli baviti razlikama, partikula-
risti~ka teorija (dakle poststrukturalizam) jeste contradictio in adjecto.
Le{i} }e na kraju svog teksta sugerisati da je feministi~ka kritika proistekla iz feministi~ke
teorije, i da je, pored svega, legitiman i va`an pristup knji`evnim tekstovima: ”Zaklju~uju}i
ovaj nacrt za povijest feministi~ke knji`evne teorije i kritike, ostajem uvjeren da se mo`emo
slo`iti sa Eagletonovim zaklju~kom, datim u zavr{noj rije~i drugog izdanja njegove Teorije
knji`evnosti: Bez obzira na sve, feministi~ka kritika se u posljednjoj deceniji konstituirala kao mo`da
najpopularniji od svih novih pristupa knji`evnosti; izvla~e}i iskustva iz teorija ranijih vremena, ona je
revidirala ukupan kanon knji`evnosti i probila njegove restriktivne granice.” (138)
Sasvim je svejedno {to feminizam osporava svoje postojanje sopstvenim na~elima. Jer mi
`ivimo u decentriranom univerzumu.

1
Zdenko Le{i}: Nova ~itanja – Poststrukturalisti~ka ~itanka, str. 65
2
Isp. str. 189
3
Ibid, str. 172
4
Ibid, isp. str. 196
5
Ibid, str. 70
6
Ibid, str. 77
7
Belsey: ”Va`no je, me|utim, ista}i da ovaj proces nije neizbje`an, tj. da tekstovi ne odre|uju sudbinski na~in
na koji se moraju ~itati.” (239)
8
Ibid, str. 80
9
Ibid, str. 214
10
Ibid, str. 99
11
Ibid, str. 102
12
Ibid, str. 103
13
Ibid, str. 104
14
Isp. o tome u knjizi Marka Risti}a: Istorija i poezija, Beograd, 1962.
15
Ibid, str. 312

266

AKT.indd 266 6/5/2013 7:02:48 PM

 TEORETICA

Milica ]ukovi}: Knji`evna nauka i

isku{enje subjektivnosti
(Mladen [ukalo. Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta). Glas,
Banja Luka, 1990.)
Knjiga „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)” Mladena [ukala1 sastoji se iz osam ese-
ja. Rubni, odnosno, okvirni tekstovi knjige o uokviravanju, tri su ogleda: „Ogledalni fragmen-
ti”, „Funkcije ogledala” i „Ogledalo kao model?” Pomenuta tri eseja (prva dva i poslednji)
predstavljaju svojevrsnu improvizaciju knji`evnoteorijskog promatranja metafora okvira i
ogledala, modusa njihovog pojavljivanja u knji`evnoumetni~kim delima, kao i njihovih fun-
kcija. Nasuprot ovom okviru (koji }u kasnije detaljno razmotriti), uokvireni segment [ukalove
knjige ~ini pet eseja, koji, za razliku od knji`evnoteorijskog diskursa okvira knjige, predstavlja-
ju vid analiti~kog promi{ljanja odabrane literarne problematike. Prvi od pet uokvirenih eseja
posve}en je i{~itavanju Dantea i Borhesa. Najobimniji i neopravdano najrazu|eniji svakako
je drugi uokvireni esej, u kojem [ukalo analizira Servantesov roman „Don Kihot”. Relativno
uspelim i funkcionalnim ukazuje se tre}i uokvireni esej, posve}en jednom od naj~uvenijih
dramskih tekstova – [ekspirovom „Hamletu”. Interpretacijom Hofmanovih i Poovih pripove-
daka [ukalo }e se pozabaviti u ~etvrtom uokvirenom eseju, indikativnog naslova „Magijsko
posredovanje slikom”. Svojevrsni klimaks ovaj provizorni analiti~ki diskurs dosti`e u posle-
dnjem (petom) uokvirenom eseju, posve}enom Borhesu. Pomenuti klimaks ne odnosi se na
stilsko-izra`ajnu vrednost ili problemsku relevantnost, koja bi vrhunila u ogledu „Metafore i
oksimoroni teksta”, ve} pre na poeti~ko ishodi{te i sredi{te lajtmotivske strukture prethodnih
eseja, o ~emu }e jo{ biti re~i.
Osnovno obele`je tematsko-motivski i jezi~ko-stilski razu|enih tekstova [ukalove knjige
sastoji se u `anrovskoj specifi~nosti, ta~nije, u izboru eseja kao stilsko-izra`ajnog modela i dis-
kurzivnog obrasca.
Jedna napomena, u ovom kontekstu, ukazuje se izrazito relevantnom. Kako }u se kasnije
baviti analizom stilskih obele`ja i estetskih vrednosti [ukalovih eseja, na ovom mestu, bitno je
uvesti nekoliko informacija u interpretativni obzor potencijalnih ~italaca knjige „Okviri i ogle-
dala (pitanja teksta i konteksta)”. Nezaobilazna informacija bio bi i podatak da je jedan od re-
cenzenata ove knjige Mladena [ukala upravo zna~ajni knji`evni kriti~ar i izvrsni esejist – Jovica
A}in2. Zbog ~ega je ovaj podatak neizbe`no ista}i? Odnos Mladena [ukala prema esejima Jovi-
ce A}ina jedan je od ogledalnih aspekata knjige „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)”.
Velika sli~nost u tematsko-motivskoj ravni [ukalovih i A}inovih eseja potpuno je evidentna,
stoga je i [ukalo osetio potrebu da u „naknadnoj napomeni“, kao svojevrsnom odra`avaju}em
epilogu, istakne zna~aj i „…posebnu ulogu (koju) imaju knjige i tekstovi Jovice A}ina.“ (239)
Esejisti~ka misao Jovice A}ina, kao okvir / ogledalo [ukalovih eseja, mo`e se detektovati na
ravni tematike, dok je a}inovska ozbiljna knji`evnoteorijska (raz)gradnja prou~avane predme-
tnosti kod [ukala izostala, ili je, pak, dobila karikaturalni odraz. Za nastanak knjige „Okviri i
ogledala (pitanja teksta i konteksta)“ neosporno zna~ajnim ukazuje se „Izazov hermeneutike“
Jovice A}ina, tako|e knjiga eseja. Za razliku od A}inovih eseja iz „Izazova hermeneutike“ koji
predstavljaju ozbiljno i odgovorno, stilski dora|eno, izuzetno zanimljivo promi{ljanje dekon-
struktivisti~ke i hermeneuti~ke problematike, [ukalove eseje iz „Okvira i ogledala“ odlikuje
knji`evnoteorijska raznotonost, heterogen pojmovni aparat i metodolo{ka neujedna~enost.
Deridijanski diskurs u [ukalove eseje prodire posredno, preko eseja Jovice A}ina. Dakle, pa-
leti figura posrednika, koju [ukalo uspostavlja u ovoj knjizi, valjalo bi dodati i Jovicu A}ina.
267

AKT.indd 267 6/5/2013 7:02:48 PM

 TEORETICA
Nimalo neobi~an nije ni [ukalov otklon od neposrednog uticaja a}inovske esejisti~ke misli „Svo
vreme sam morao bje`ati od kopiranja iako je sve vuklo ka tome…“ (239) Ovaj priklon – ot-
klon od Jovice A}ina, svojom ambivalentno{}u privla~no – odbojnog, blisko – dalekog, svog
– tu|eg, neminovno upu}uje na „zbirno jastvo“ retori~kog registra [ukalovih eseja, na izos-
tanak usredi{tenja i formalno-stilske jednoobraznosti. Deridijanski koncept igre i poimanje
sredi{ta, gadamerovska „pustolovina ~itanja“, hajdegerovsko promatranje pevanja i mi{ljenja,
kao i poststrukturalisti~ko-psihoanaliti~ko, Ep{tejnu nalik, (de)kodiranje „filozofije tela“, kao
tematske okosnice A}inove knjige „Izazov hermeneutike“, svoj bledi odraz na}i }e u [ukalovim
esejisti~kim (p)oku{ajima u knjizi „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)”. Ludi~ki aspekt
umetnosti, „jezik igre i igra jezika“, kako je A}in naziva, predmet je razmatranja [ukalovog ese-
ja „Igra ispisana ogledalom“, ~ime se ovaj tre}i uokvireni esej, posve}en „Hamletu“, pribli`ava
uvodnom ogledu A}inove knjige „Izazov hermeneutike“. Mapiranje i obele`avanje erogenih
zona tela-teksta, inspirisano Frojdom, Lakanom, Delezom i Gatarijem, Ni~eom i Fukoom, kao
obele`je finalnog ogleda A}inove knjige „Izazov hermeneutike“, svoj odraz-parnjak dobija u
trima okvirnim esejima [ukalove knjige „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)”, koji se
mogu ozna~iti retori~kim somnambulizmom i odrazom ba{larovskog stila iz knjige „Voda i sno-
vi”. Na ovaj na~in, [ukalovi eseji postaju „….svojevrsna pokretna granica, prirubnica, iskustvo
obrisa…“3, odnosno, „…poligrafijsko iskustvo…“4 zbirnog jastva odra`ene / preobra`ene ese-
jisti~ke skupine. Indikativna je i ~injenica da je Eugen Fink bitan deo aluzivnog spektra kako
A}inovih, tako i [ukalovih eseja, ~ime se izbor po srodnosti jo{ vi{e ulan~ava. Dok bi A}inovi
eseji iz knjige „Izazov hermeneutike” mogli biti protuma~eni kao kvalitetna, prete`no dekon-
strukcijom inspirisana, „predavanja o ~itanju“, dotle bi [ukalovi eseji u knjizi „Okviri i ogledala
(pitanja teksta i konteksta)” bili spoj semioti~kog (Lotman, Uspenski) i posredovanog (preko
ogleda Jovice A}ina) dekonstruktivisti~kog zasnivanja provizorne poetike prostora (teksta i kon-
teksta) i teorije recepcije (gde se insistira na posredni~koj ulozi ~itaoca, koja nastaje inverzijama,
udvajanjem i izmenama subjektivnog i objektivnog, zbiljskog i fantazijskog).
Uticaj Jovice A}ina na Mladena [ukala potvr|en je kako samim esejima tako i autorovim
eksplicitnim autopoeti~kim izjavama. Nasuprot ovom evidentnom odra`avaju}em segmentu
[ukalovih eseja, trebalo bi ukazati na prikriveni, ali neosporno prisutni uticaj jo{ jednog ese-
jiste, ~ije je delo moglo biti podsticaj za nastanak naslovne sintagme knjige „Okviri i ogleda-
la (pitanja teksta i konteksta)”, kao i za izbor uzor – dela, koja }e postati predmeti analize.
U pitanju je Branimir Donat5, ~ija je knjiga eseja „Fantasti~ne figure“ nesumnjivo jedan od
okvira nastanka [ukalove knjige. Izbor Borhesa, Edgara Alana Poa, razmatranje ahasferstva,
dvojni{tva i metamorfoza, ali posebno eseji „^etiri stavka o labirintu”, „Obratna perspektiva”
i „Fantasti~no graditeljstvo ili statika sna” Donatovu knjigu pribli`avaju [ukalovim esejima.
Zanimljivo je primetiti da iako se ovi autori u svojim esejima bave problematikom lavirinta,
obojica dosledno ignori{u lucidna zapa`anja, koja je ponudio Umberto Eko. Prilikom razma-
tranja tipova lavirintske strukture koja se javlja u umetni~kim delima, Donat se opredeljuje za
analizu lavirinta Leonarda da Vin~ija, D`ojsa, Borhesa i Kafke, dok [ukalo, iako navodi citate
iz razli~itih knji`evnoteorijskih studija Umberta Eka, prilikom analize Borhesovog lavirinta,
ne slu`i se navodima iz Ekovih tekstova. Nakon {to je ukazao na maniristi~ku prirodu Borhe-
sovog stvarala{tva, [ukalo metaforom lavirinta ozna~ava sam tekst knji`evnog dela: „Tekst se
zbog svoje bezgrani~nosti iskazuje kao lavirint: nerijetko u njemu (i tekstu i lavirintu) Borhes
se slu`i krugom kao strukturom pa poistovje}uje kraj s po~etkom.“ (209) Poistove}enje teksta
knji`evnog dela i lavirinta mogu}nost je tuma~enja na koju upu}uje i Branimir Donat: „Sli-
ka, odnosno simbol labirinta nadaje se maniristi~koj, odnosno konceptualisti~koj knji`evnosti
kao figura magi~nog sofizma, tamo, vi{e nego drugdje, labirint se javlja u isti mah i kao topos
prostora i vremena, ali i kao topos teksta.“6 Sli~nosti u izboru tematike, kao i razmatranjima
metafora i toposa knji`evnih dela, prisutne su (i neopravdano zanemarene) u esejima Brani-
mira Donata i Mladena [ukala. Tako|e, valja napomenuti kako }e se u mnogim tekstovima i
268

AKT.indd 268 6/5/2013 7:02:48 PM

 TEORETICA
knjigama Jovica A}in baviti „fantasti~nim figurama“ (ovde je zna~ajno izdvojiti figuru lavirin-
ta iz „Vra`je ma{te”), ali kako su ova A}inova dela objavljena nakon [ukalove knjige „Okviri i
ogledala (pitanja teksta i konteksta)“ , ne}u ih uzeti u razmatranje.
Interesantno bi bilo dovesti u vezu tematizaciju melanholije i ogledala kod Mladena [ukala
u razmatranoj knjizi i @ana Starobinskog u knjizi „Melanholija u ogledalu: tri ~itanja Bodlera“.
U ovom slu~aju, mogla bi se postaviti teza o „anticipiranom plagijatu“, ali takav zaklju~ak ne
bi bio sasvim precizan, s obzirom na to da bi tekst Starobinskog imao ulogu „glavnog teksta“,
dok bi eseji Mladena [ukala svakako figurirali kao „tekstovi drugog reda“ (u onom smislu koji
ovim pojmovima pridaje Pjer Bajar).7
Nakon napomena o ogledalnoj prirodi eseja Jovice A}ina, Branimira Donata i Mladena
[ukala, potrebno je razmotriti stilske odlike i na~in ustrojstva samih [ukalovih eseja. Dve gla-
vne stilske karakteristike [ukalovih eseja bile bi:
Izrazita subjektivnost i
Logi~ko – metodolo{ke nedoslednosti.

Isku{enje subjektivnosti
Esej, za razliku od stro`e forme nau~nog rada, odlikuje ve}i stepen digresivnosti, aluzivnos-
ti, fragmentarnosti i slobodnije asocijativnosti. Izostanak propisanog i obavezuju}eg obrasca,
odnosno, modela „kako treba“ (komponovati rad, raspore|ivati gra|u, navoditi literaturu),
formu eseja ~ini manje hermeti~nom. Esej, kao vid „otvorenog dela“, podlo`niji je stilskom
manirizmu i gomilanju izra`ajnih sredstava, isklju~ivo u cilju postizanja sna`nog efekta, ~ime
se uloga i zna~aj ~itaoca nesumnjivo uve}avaju, dok, s druge strane, oslikavanje li~nosti (ka-
raktera i interesovanja, celine psiho-emocionalnog sklopa bi}a) samog esejiste u tekstu koji
ispisuje, ne bi trebalo smatrati stilskom manjkavo{}u, ve} upravo `eljenim ciljem, ~ime eviden-
tnim postaje ogledalni reciprocitet izme|u eseja i njegovog tvorca. Kako isti~e Teodor Adorno:
„Nau~nik te`i da postane usko stru~an, dok esejista mora u skladu sa svojom prirodom da se
trudi da ne napusti u potpunosti status laika.“8 Kako je jezik eseja impresionisti~ki i blizak pe-
sni~kom diskursu9, a esejist laik po (po)zvanju, subjektivnost nije nu`no drasti~no ogre{enje o
poeti~ka na~ela, ali ne mo`e biti ni nose}a odlika teksta, s obzirom na to da „…poezija eseja je
poezija intelekta.“10 Takozvana „poezija intelekta“ podrazumevala bi upliv elemenata raciona-
listi~kog i objektivisti~kog diskursa, `elju za spoznajom, jasno{}u i precizno{}u. Ovaj potenci-
jalni objektivisti~ki diskurs podriven je [ukalovom subjektivno{}u. Subjektivnost, kao strate-
gija samoispisivanja, poeti~ki je lajtmotiv [ukalovih knjiga. Indikativan je, u tom kontekstu,
podnaslov „Pristup, subjektivni, ~itanju stranosti“ u [ukalovoj knjizi „Odmrzavanje jezika: po-
etika stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a“. Subjektivnost, kao izraz `anrovske samosvesti,
odlika je svih [ukalovih eseja u knjizi „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)“. Tuma~e}i
[ukalovu knjigu „Odmrzavanje jezika: poetika stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a“, Vladi-
mir Gvozden odredi}e prirodu {ukalovske subjektivnosti: „To bi bio vid nekakvog bekstva
od la`nog objektivizma upravo u ime objektivizma koji je, paradoksalno, subjektivan.“11 Ova
paradoksalna objektivna subjektivnost bila bi „…insistiranje na li~nom do`ivljaju koji oprede-
ljuje autorovo interesovanje za odre|eno problemsko polje i koji, u krajnjoj liniji, tim istra`iva-
njem rukovodi.“12 Iako prihvatam sudove koje Vladimir Gvozden iznosi u prikazu [ukalove
knjige, sa njegovim shvatanjem subjektivnosti kao (auto)poeti~ke strategije eskapizma od
la`nog objektivizma, ne bih se mogla slo`iti. Subjektivnost kao metodolo{ko na~elo nipo{to
ne mo`e pretendovati na postizanje zavidnog stepena nau~nosti. Kao merilo (pr)ocene pre-
dmetnosti koja se izu~ava, subjektivnost ne garantuje egzaktnost i ekstenzivnu aplikativnost.
S druge strane, subjektivnost u ostvarenju kompozicionog modela (po)eti~ka je odluka, sa
znatnim vantekstualnim reperkusijama. Kao hermeneuti~ka strategija, ona podriva validnost
protuma~ene predmetnosti. Uzdizanje subjektivnosti kao kriti~kog na~ela i ~itala~ke tehn(ik)e

269

AKT.indd 269 6/5/2013 7:02:49 PM

 TEORETICA
potire legitimitet samog ~ina ~itanja i tuma~enja. Otklon od subjektivnosti, koji usvajam i obra-
zla`em, ne podrazumeva postuliranje objektivnosti kao sinonima nau~nosti. Insistiranje na do-
slednom sprovo|enju objektivnosti neretko je znak rigidnosti i nefleksibilnosti interpretatora.
Tako|e, pojam objektivnost polisemi~an je (kao, uostalom, i pojam subjektivnost) i stoga nije
podesno uvrstiti ga u rang nau~nih termina. Nedostataka subjektivisti~kog pristupa svestan je
i [ukalo, te }e hotimi~no naglasiti udaljenost svojih eseja od kriti~ke pri~e: „Tuma~enje ogledal-
ne metafore, ogledalnog znaka ili simbola, motiva ili ikonografske vrijednosti ogledala skriva
se u pri~u koja nikako ne mo`e biti kriti~ka pri~a u stilu Viktora B. [klovskog.“ (11) Iz ovog
iskaza sledi da priroda prou~avane predmetnosti pru`a mogu}nost i(li) opravdanje / izgovor
za manji stepen objektivnosti i stroge nau~nosti. [ukalovi eseji, na taj na~in, postaju serija kri-
ti~arskih sanjarija usamljenog ~ita~a, {tivo vi{e (pro)sanjano nego (pro)mi{ljeno.

Logi~ko – metodolo{ke nedoslednosti

Neretko je eklekticizam znak erudicije, naro~ito transparentni samoupu}uju}i eklekticizam
esejisti~kog diskursa, ali on mo`e biti i znak neopredeljenosti u pogledu izbora knji`evnoteorij-
skog pristupa, ili neodlu~nosti u vezanosti za jednu celovitu predmetnost izu~avanja, dakle,
u~enost ~esto figurira kao maska kojom se prikriva poeti~ki konformizam. Tematska razno-
likost ne isklju~uje pravila logi~kog zaklju~ivanja. Nedoslednosti i nejasnosti nastaju usled
nedovoljne preciznosti u odre|enju pojmova.
Dva klju~na pojma, naslovne metafore, bili bi ogledalo i okvir. Potpuno razumljivim ~ini
se o~ekivanje da makar ova dva pojma budu precizno odre|ena. Nasuprot tome, kod [ukala
~itamo: „A ogledalo, ako nije starije, ono je barem istovremeno sa jezikom. Zato knji`evnost
nije ogledalo, kao {to pi{e Stendal. I mnogi drugi. Ogledalo jeste knji`evnost, Umjetnost.“
(10) Dva dijametralno suprotna zaklju~ka: „Zato knji`evnost nije ogledalo“ (10) i „Ogledalo
jeste knji`evnost“ (10), u dvema susednim re~enicama, razaraju koherenciju teksta, ~ine}i alo-
gi~nim princip odre|enja pojmova.
Dalje nedoslednosti ukazuju se pri odre|enju knji`evnosti: „Kristalovom definicijom mo-
glo bi se obuhvatiti i ogledalo kao model knji`evnosti / umjetnosti….“ (219), „Ogledalo su-
{tinski funkcioni{e kao model u mnogim knji`evnim / umjetni~kim djelima…(…) Ali to jo{
ne zna~i da se mo`e definisati modelom knji`evnosti.“ (219), „Ogledalo zapravo i ne mo`e
da konstitui{e model knji`evnosti; ono mo`e da bude samo metaforom mogu}eg knji`evnog
modela…“ (223), „Prema tome, ogledalo nije model knji`evnosti…“ (225) i kona~no: „^ini se
da sada ne bi ni bilo te{ko opisati knji`evni model; ta aproksimacija se ili mo`e potvrditi ili po-
tpuno odbaciti: prednost joj je, u odnosu na ranije prijedloge, sadr`ana u metafori na kojoj se
model treba zasnovati, metafori ogledala.“ (225) Knji`evni model, prema [ukalu, mogu}e je i
nije mogu}e predstaviti metaforom ogledala. Svakako, lako bi bilo definisati knji`evni model
sada kad znamo {ta on i jeste i nije, {ta bi mogao biti ili ne biti, sve u isto vreme, podrazumeva
se, vrlo jasno i logi~no!
[ta, uostalom, po [ukalovom mi{ljenju, predstavlja jedna uzorna definicija? „Op{ti kara-
kter definicije bio bi uglavnom identi~an, bez obzira na kakav se model odnosi.“ (220). Defini-
cija nije univerzalni iskaz nego usko specifi~no odre|enje, tako da je neprihvatljivo stanovi{te
o postojanju „op{teg karaktera definicije“. Posebno je nedopustiva proizvoljnost u odre|enju
opsega definicije, odnosno, tvrdnja da bi pomenuti neprihvatljivi op{ti karakter definicije
va`io „bez obzira na kakav se model odnosi“.
Nedovoljne preciznosti u domenu sintaksi~ke strukture i na~inu formiranja tvrdnji koje se
iznose, ~esto mogu dovesti u pitanje smisao samog tvr|enja, {to je nedopustivo u ozbiljnom
akademskom diskursu. Tako ~itamo: „[ta je model? Na ovo pitanje ima raznih odgovora, ali
rijetko koji je zadovoljavaju}i u toj meri da bi se, kao definicija mogao smatrati bliskim knji`e-
vnosti ili umjetnosti.“ (219). Poredbena konstrukcija „kao definicija“ unosi zabunu u smisao
izre~enog. Da li odgovor na pitanje „{ta je model“ treba da ima formu definicije, ili je knji`e-
270

AKT.indd 270 6/5/2013 7:02:49 PM

 TEORETICA
vnost / umetnost jezi~ki iskaz oblikovan po principu definicije? Ako bi odgovor na pianje „{ta
je model“ i bio definicija, na koji na~in, pod kojim uslovima i prema kojim osobenostima bi tako
struktuiran odgovor bio blizak knji`evnosti, odnosno, umetnosti? S druge strane, ukoliko bi
knji`evnost / umetnost i bile definicija, ~ime bi se takva tvrdnja mogla potkrepiti? Koje bi odlike
knji`evnog / umetni~kog diskursa mogle nalikovati definiciji? Svojim ograni~enim opsegom,
terminolo{kom precizno{}u i semanti~ko-morfolo{kom finalno{}u, definicija odudara od otvo-
renosti, generi~ke i stilske pluralnosti i zna~enjske raznovrsnosti literarne produkcije. Tako|e,
alterniraju}i par knji`evnost / umetnost, znak je olakog izjedna~enja umetni~kih diskursa, koji
se razlikuju stilski, formalno, kao i u mediju i modusima produkcije i recepcije zna~enja.
Redukcionisti~ko shvatanje mimezisa kao odra`avanja stvarnosti u tekstu knji`evnog dela,
kojem [ukalo ~esto pribegava u ovim esejima, neprihvatljivo je i zastarelo, ali i jednostavno
za predo~avanje binarnih opozicija (koje su i same anahroni konstrukti), na kojima autor in-
sistira. Tako ~itamo: „Tekst je forma. Formu odre|uju izvjesne zakonitosti. Me|u kojima je i
zaklju~ak.“ (26). Opozicija forma: sadr`ina odavno je prevazi|ena, stoga se vra}anje na nju,
dodatno okrnjeno proizvoljnim izostavljanjem jednog ~lana, ukazuje simplifikovanim i neo-
pravdanim redukcionizmom. Komi~ni aspekt zahteva za postojanjem zaklju~ka, kao formalne
zakonitosti, u zbirci eseja u kojoj se zaklju~ak dosledno prenebregava, vi{e je nego o~igledan.
Sa formom eseja svakako je nespojiv zaklju~ak kao obele`je finalnosti. Tako|e, prikladnijim
bi se ~inilo insistiranje na zaklju~cima, kao rezultatima pluralne i u biti otvorene esejisti~ke
(re)fleksije, dok bi singularni oblik „zaklju~ak“ bio bli`i formi nau~nog rada, kao pojmovno i
stilski ujedna~enijoj formi.
Apsurdnosti u zaklju~ivanju prisutne su i u okviru jedne iste re~enice: „Ogledalo se ne
poistovje}uje sa spoznajom: ono povremeno i jeste spoznaja, ali ne uvijek.“ (201-202). Ako se
ogledalo ne mo`e poistovetiti sa spoznajom, ono ne bi moglo povremeno figurirati kao spozna-
ja. Pritom, ne odre|uju se uslovi i okolnosti u kojima ogledalo mo`e biti ili i jeste spoznaja, ili,
pak uslovi u kojima ono to ne mo`e biti.
Neodre|enost i neadekvatnost, nedopustive ~ak i u esejisti~kom diskursu, uo~ljive su u
re~enici: „Ogledalo ovog teksta i jesam i nisam Ja.“ (11) Logi~no bi bilo zapitati se {ta predstav-
lja ovo „Ja“. Kako je mogu}e da jedno isto Ja i bude i ne bude ogledalo odre|enog teksta? Da
li bi doti~no Ja figuriralo kao implicitni / uzorni autor / ~italac, ili kao tekstualna samorefleksija
remboovskog tipa „ja je neko drugi“? Dakle, ovo Ja / Ne-Ja, kao okosnica teksta i strukturalna
`i`a esejisti~ke skupine, odsutno je iz ogleda ~iju kompoziciju uspostavlja, ~ime se pribli`ava
Altiserovom pojmu centralizuju}e ogledalne svesti (130), ili Deridinom pojmu sredi{ta (130).
Ovo pribli`avanje samo je prividno, s obzirom na to da bi altiserovska centralizuju}a ogledal-
na svest, odnosno, Deridino sredi{te, imali funkciju da omogu}e „…orijentaciju, ravnote`u…“
(130) i da organizuju strukturu, dok {ukalovsko Ja / Ne-Ja nema status organizacionog prin-
cipa, niti mo`e doprineti uravnote`enju (bilo na tematskom ili stilskom planu), stoga je ovo
(ne)reflektuju}e Ja u potpunosti neodre|eno i hotimi~no neodredivo, u skladu sa subjekti-
vno{}u kao poeti~kom konstantom [ukalovih knjiga.
Jo{ ve}om subjektivisti~kom preterano{}u i proizvoljno{}u ukazuje se tvrdnja: „Koliko je
ogledalo rekvizit postoje mnogobrojna svjedo~anstva. Prije svega se treba zagledati u ne~ije
oko: tamo mi obitavamo.“ (12). Naravno, [ukalo ne navodi koja bi bila ta svedo~anstva o fun-
kciji ogledala kao rekvizita, osim {to mu se na re~ mora verovati da su pomenuta svedo~anstva
mnogobrojna. Kao po~etni dokaz o odra`avaju}oj funkciji ogledala, [ukalo navodi odraz sop-
stva u tu|em oku. Ova pateti~na, pogre{no shva}enoj poetskoj retorici nalik, izjava, naru{ava
ozbiljnost procesa argumentovanja, predo~avaju}i, pritom, sav dekadentni kvazilirizam {uka-
lovske strategije pseudozaklju~ivanja.
Pojam okvira, kao jedna od naslovnih metafora, ne ukazuje se ni{ta jasnijim: „Okvir se
ovdje ne poku{ava nametnuti kao zadatost (…) Dakle, okvir se nametnuo sam po sebi.“ (32).
Zadatost i samorazumljivost okvira osporavaju se, ali i potvr|uju, prihvataju i negiraju.
Premda je u naslovu [ukalove knjige inicijalna pozicija data metafori okvira, u svim eseji-
271

AKT.indd 271 6/5/2013 7:02:49 PM

 TEORETICA
ma znatno je zastupljenija metafora ogledala. [ukalovi eseji predstavljaju knji`evnoistorijski,
dijahronijski pregled upotrebe metafore ogledala u knji`evnosti. Varijeteti ogledalne metafori-
zacije posledica su izmene poeti~kih na~ela razli~itih stilskih formacija. Uprkos tome, neoprav-
danim se ~ini brojnost i zna~enjska raznotonost odre|enja ogledala. Nave{}u neke od prime-
ra: ogledalo kao magijski instrument, lavirint kao u snu udvojeno ogledalo, knji`evnost kao
ogledalo, ogledalo kao metafora, ogledalo kao motiv u knji`evnom delu, tekst kao ogledalo
sveta, knjiga kao ogledalo, Don Kihot kao ogledalo likova-prete~a koje parodira, ogledalo kao
parodijsko iskrivljenje i otklon od tipskih reprezenata vite{kog duha u romanu „Don Kihot“,
ogledanje ~itaoca u knjizi i obrnuto (proces obostranog reflektovanja), tekst romana „Don Ki-
hot“ kao mozaik ogledala, umetnost kao ogledalo prirode, „Hamlet“ kao ogledalo [ekspirove
poetike, cilj glume jeste da bude ogledalo prirode, ogledanje junaka jednih u drugima i spo-
znaja vlastite sudbine kroz Drugog, ogledalo kao izvor identitetske sumnje i tvorac haosa, lik
kao ogledalo dramske radnje, lik Hamleta kao glavno ogledalo (reflektor), ogledalo kao meta-
fora sredi{ta, ogledalo kao modelativni princip „Hamleta“, ogledalo kao igra, predstava kao
ogledalo, palimpsest kao ogledalni literarni oblik i model umetnosti, ogledalo kao instrument
prevo|enja verbalnog znaka u ikoni~ki znak i obratno (ogledalo kao sredstvo supstituiranja),
ogledalo kao modus problematizacije bitka, ogledalo kao sredi{nja metafora Borhesovog dela i
strukturno na~elo, jezik kao ogledalo….Evidentno je da ogledalo figurira kao poeti~ko na~elo,
modelativni princip, strategija fikcionalizacije, celina teksta knji`evnog dela ili jedan od nje-
govih ~inilaca (motiv), model umetnosti, stilska figura… Funkcionalizacija ogledala u esejima
Mladena [ukala gotovo da je beskrajna, stoga se s pravom mo`emo zapitati: „Je li mogu}e sve
ovo povezati u jedinstvenu celinu?“ (24).
Redukcionisti~ko poimanje mimeti~ke prirode umetni~kog dela uo~ljivo je u odre|enju:
„Film je jedna vrsta ogledala, kao i sve druge umjetni~ke discipline koje su mimeti~ke prirode,
po koncepciji ili po izrazu.“ (13). Poistove}enje filma sa svim drugim umetni~kim disciplinama
proizvoljno je zanemarivanje specifi~nosti vidova umetni~ke produkcije i posebnih karakteris-
tika svakog od na~ina umetni~kog izra`avanja. Alogi~na konstatacija koja sledi bila bi: „Bav-
ljenje filmskom upotrebom ogledala ili drugih na~ina udvajanja ~ini mi se bespredmetnim:
Lindgren isti~e da svi ti trikovi nemaju ekspresivnu funkciju. Ogledalo u filmu je rijetko upo-
trebljavano u narativne svrhe.“ (13). Ako sledimo [ukalovu argumentaciju, prema kojoj je film,
po svom mimeti~kom karakteru, blizak drugim umetnostima, mogli bismo zaklju~iti kako film
i knji`evnost imaju istovetnu ogledalnu funkciju. Samim tim, ako bi se bavljenje filmskom upo-
trebom ogledala ukazalo bespredmetnim, a znaju}i da ogledalo ima istu ulogu u filmu i dru-
gim mimeti~kim umetnostima, dakle, i u knji`evnosti, neosnovanim bi se ukazalo prou~avanje
modusa upotrebe ogledala u knji`evnosti, ~ime evidentnom postaje izli{nost [ukalove knjige
„Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)“. Na ovaj na~in, nedosledno{}u u postupku doka-
zivanja i obrazlaganja, potire se koncepcija na kojoj se knjiga eseja poku{ava zasnovati.
Trebalo bi ukazati na jo{ jednu bitnu ~injenicu. Pojmovi-metafore sadr`ani u podnaslovu
ove [ukalove knjige nisu precizno odre|eni. Ukoliko i prihvatimo mogu}nost da pojam tek-
sta bude ozna~en na vi{e na~ina (tekst kao ogledalo sveta, prirode, drugih tekstova…), pojam
konteksta ostaje u potpunosti neodre|en, ~ime je ~itaocima ostavljeno previ{e prostora za
izvo|enje razli~itih zaklju~aka. Nije nu`no u eseju, kao otvorenoj formi, precizno definisati
sve upotrebljene pojmove, ali nedovoljno ozbiljnim ~ini se izostanak preciznog definisanja
pojmova unetih u naslov i(li) podnaslov knjige, tako da se podnaslov „pitanja teksta i kontek-
sta“ ukazuje suvi{nim.

Uokvirena pukotina
Prvi uokvireni esej, naslovljen „Knjiga izme|u fikcije i stvarnosti“, posve}en je razmatra-
nju problema mimetizma i intertekstualnosti. Teza o konfrontaciji stvarnosti i fikcije i funkcije
umetni~kog dela kao ogledala realija, neosnovano je pojednostavljenje i proizvoljno konstru-
272

AKT.indd 272 6/5/2013 7:02:49 PM

 TEORETICA
isanje binarnog opozitnog modela. Naivni mimetizam i redukcionisti~ka logika kojom se stru-
ktuira par stvarnosno : fikcionalno, povezuju se sa prou~avanjem toposa knji`evnog dela kao
ogledala sveta, odnosno, vanliterarne predmetnosti, pri ~emu se [ukalo uglavnom poziva na
Kurcijusa. Mimeti~ku prirodu umetnosti [ukalo simplifikovano odre|uje: „Na koji na~in }e se
definisati odnos svijeta i umjetnosti, svijeta i iskaza svijeta – pokaza}e sama umjetnost, pokazi-
va}e i svaki drugi iskaz.“ (34)
Drugi i najobimniji uokvireni esej „Ne~ujno sredi{te poretka rije~i“ dalje razvija problemati-
ku mimetizma: „[ta se u ~emu o~itava, pita}e se Servantes svojim djelom. (….) da li se o~itava
stvarnost u iluziji ili iluzija u stvarnosti?“ (63) Premda je problem mimetizma zastupljen i u
drugom uokvirenom eseju, on ne}e biti u sredi{tu promi{ljanja. Centralno pitanje kojim }e
se [ukalo u ovom eseju baviti bi}e – parodija. Na koji na~in [ukalo odre|uje Servantesovu
parodiju? Kako [ukalo zapa`a, „Don Kihot“ „…je (…) i kritika i parodija, ali i apologija vite-
{kom romanu kao relevantnoj knji`evnoj ~injenici jednog doba. Ali ona apologija u smislu
`anrovske ~injenice koja uslovljava nastanak jednog takvog djela, istovremeno uti~u}i na po-
tpuni nestanak jednog tipa literature i ra|anje drugog (pikarskog).“ (82) Ovakvo odre|enje
parodije problemati~no je iz vi{e razloga. Parodija podrazumeva postojanje relevantnog dela,
dakle, estetski vredne tvorevine, ~iji }e se `anrovski i jezi~ko-stilski obrasci (nu`no upe~atljivi i
prepoznatljivi, originalni i uticajni) podvrgnuti parodijskom preina~enju. Tako|e, parodija je
uvek imanentna kritika predlo{ka, dok bi {ukalovska apologija bila samo spoznaja i priznanje
nepobitnog zna~aja dela koje je podvrgnuto stilizovanoj izmeni. Prilikom razmatranja `an-
rovskog obrasca „Don Kihota“, [ukalo }e se pozvati na odre|enja Mihaila Bahtina, Nortropa
Fraja i Sretena Mari}a, pri ~emu }e izvr{iti otklon od mari}evskog doslednog insistiranja na
parodi~nosti, prikloniv{i se, pritom, Frajevoj koncepciji „ironijske parodije“ i tezi Mike Bal o
„tekst – ogledalu“.
Tre}im uokvirenim ogledom „Igra ispisana ogledalom“ [ukalo }e interpretacijski fokus po-
meriti ka pojmovima sredi{ta i igre, pri ~emu }e deridijanski teorijski okvir biti posredovan
esejima Jovice A}ina.
Odnosom verbalnog i ikoni~kog znaka [ukalo }e se baviti u ~etvrtom uokvirenom eseju.
Nedovoljno utemeljenim i obrazlo`enim ~ini se izdvajanje umetni~ke i ~itala~ke zbilje. Meta-
fizi~ki nanosi u definisanju fenomena umetni~ke zbilje „…koja ne nalikuje ni na {to drugo
do na samu sebe, dobija se zbilja koja nije prevodiva (bez obzira {to je ozna~iva) ni na kakvu
drugu zbilju.“ (178), poeti~ki su anahronizam, potpuno nespojiv sa odra`avaju}om funkcijom
vode}e ogledalne metafore. Umetni~ka zbilja, koja „…ne nalikuje ni na {to drugo do na samu
sebe…“ (178) i ~itala~ka zbilja „…koja je ravnopravna svim zbiljama.“ (190) dva su opozitna i
te{ko usaglasiva fenomena.
Tematizacija baroka iz ~etvrtog uokvirenog eseja, preko Flakerove primedbe: „A po tome,
po zna~enju vizualnoga saop}enja u kulturi, barokna je kultura srodna velikom dijelu kulture
na{ega stolje}a.“ (171), povezuje se sa Borhesovim shvatanjem baroka – manirizma i melanho-
lije kao stanja duha baroknog ~oveka, o kojima [ukalo raspravlja u petom uokvirenom eseju
„Metafore i oksimoroni teksta“. Kako je Borhesovo odre|enje baroka stilsko-tipolo{kog a ne
knji`evnoistorijskog tipa (na {ta upu}uje i [ukalo kada tvrdi da se borhesovsko tuma~enje ba-
roka „…pro{iruje do jedne vrste simboli~kog okvira kojim se `ele obuhvatiti djela sa bliskim
ili sli~nim stilskim obilje`jima koja nisu karakteristi~na isklju~ivo za jednu epohu.“ (194), ono
bi, u ravni knji`evnoteorijskog promi{ljanja, figuriralo kao „anticipirani plagijat“ znamenite
studije „Povratak baroka“ Gi Skarpete, pri ~emu bi ulogu „glavnog teksta“ imala Borhesova
(auto)poeti~ka razmatranja, dok bi se „tekstom drugog reda“ mogla ozna~iti relevantna, ali
u pore|enju sa Borhesom, ipak vrednosno potonja, Skarpetina knjiga. Izostanak Skarpete iz
interpretacijskog okvira [ukalove knjige ne bi trebalo smatrati nedostatkom, s obzirom na to
da je Skarpetina knjiga prevedena nakon objavljivanja [ukalove knjige eseja. Glavna zamerka
[ukalovom stilu u ovom eseju bilo bi nepodesno odra`avanje tematike (manirizma) na sam
273

AKT.indd 273 6/5/2013 7:02:49 PM

 TEORETICA
retori~ko-stilski plan, dakle, pisanje o manirizmu postaje i samo maniristi~ko, {to bi bio negati-
vni aspekt ogledalne esejisti~ke strukture.
Okvirni eseji [ukalove knjige odlikuju se proizvoljno{}u, stoga se u njima i mo`e na}i naj-
ve}i broj logi~ko-metodolo{kih nedoslednosti, kojima sam se bavila u zasebnom odeljku.

Ne – kriti~ka pri~a
Za kraj, valjalo bi ista}i da se knjiga „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)“ Mla-
dena [ukala mo`e ~itati kao esejisti~ki kuriozitet, ali nikako kao ozbiljna nau~na rasprava o
izabranoj problematici. Tematska razu|enost i metodolo{ki eklekticizam u skladu su sa iza-
branom formom eseja. Okvirni, knji`evnoteorijskom diskursu nalik, eseji, na stilskom planu
odra`avaju Ba{larovu raspravu „Voda i snovi”, dok uokvireni ogledi ne pru`aju bitno nov
uvid u prou~avanu predmetnost, iako neki od njih mogu poslu`iti kao sistematizacija razli~itih
postavki (uglavnom Nortropa Fraja i Cvetana Todorova), stoga se Mato{eva sintagma (ina~e,
naslov jednog eseja) „ne{to ni o ~emu“, mo`e, u inverznom obliku, upotrebiti kao adekvatno
odre|enje [ukalove knjige, knjige koja, dakle, predstavlja „ni{ta o ne~emu“.

1
Mladen [ukalo (1952) diplomirao na Odsjeku za op{tu knji`evnost, scenske umjetnosti i bibliotekarstvo (1975)
i na Odsjeku za romanistiku (1977). Magistarsku tezu pod naslovom Prustovski pripovijedni postupci u djelu
Danila Ki{a (1998) i doktorsku disertaciju Pitanja poetike stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a (2001) odbranio
na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Po pozivu radio kao asistent na Filozofskom fakultetu u Petrinji (godi-
ne 1994/95), a potom od 1995/96. godine zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Banja Luci, najpre kao asistent,
a potom i kao docent. Na Odseku za komparativnu knji`evnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu predaje
od 2001/02. godine. Tekstove je objavio u svim najzna~ajnijim ~asopisima. Sara|ivao u listovima „Glas“ (Banja
Luka), „Oslobo|enje“ (Sarajevo), „Odjek“ (Sarajevo), „Knji`evne novine“ (Beograd), „Polja“ (Novi Sad), „Oko“
(Zagreb), kao i ~asopisima „Letopis Matice srpske“ (Novi Sad), „Scena“ (Novi Sad), „Delo“ (Beograd), „Knji`e-
vna kritika“ (Beograd), „Savremenik“ (Beograd), „Knji`evnost“ (Beograd), „Gradina“ (Ni{), „Pozori{te“ (Tuzla),
„@ivot“ (Sarajevo),, „Izraz“ (Sarajevo), „Republika“ (Zagreb), „Sveske“ (Pan~evo), „Zbornik za slavistiku“,
„Zbornik Matice srpske za knji`evnost i jezik“ (Novi Sad), „Putevi“ (Banja Luka). ^lan `irija za dodelu Nin-ove
nagrade za roman godine.
2
Jovica A}in, ro|en 1946. godine u Zrenjaninu. Esejista, pripoveda~ i prevodilac, dobitnik zna~ajnih nagrada za
knji`evnost, me|u kojima su Andri}eva i Vitalova nagrada. @ivi u Beogradu.
3
Jovica A}in, Izazov hermeneutike, DOB, Beograd, 1975, 11. str.
4
Isto, 11. str.
5
Pravo ime: Tvrtko Zane (1934-2010). Knji`evni kriti~ar, esjist, prevodilac, urednik, dobitnik brojnih knji`evnih
nagrada, po~ev{i od nagrade Poleta (koju je dobio kao srednjo{kolac), Nagrade grada Zagreba, Nagrade Matice
hrvatske, Nagrade „Miroslav Krle`a“ za kritiku, Nagrade „Julije Bene{i}“ za kritiku. Izuzetno je cenjen kao
autor mnogih antologija: „Nasmijani udesi“, „Antologija hrvatske fantasti~ne proze“, „Antologija dadaisti~ke
poezije“ i panorame „Sovjetska kazali{na avangarda“.
6
Branimir Donat, Fantasti~ne figure, Knji`evne novine, Beograd, 1984, 8-9. str.
7
O „glavnom tekstu“ i „tekstu drugog reda“ videti: Pjer Bajar, Anticipirani plagijat, Slu`beni glasnik, Beograd,
2010, 41. str. Na~in na koji Bajar razmatra knji`evno stvarala{tvo Mopasana i Prusta mo`e se primeniti pri anali-
zi knji`evnoteorijskih ostvarenja Mladena [ukala i @ana Starobinskog.
8
Teodor Adorno, Esej o eseju, Re~, Beograd, br. 18, februar, 1996, 62. str.
9
Odlike jezika eseja, po mi{ljenju Teodora Adorna: Teodor Adorno, Esej o eseju, Re~, Beograd, br. 18, februar,
1996, 62. str.
10
Isto, 62. str
11
Vladimir Gvozden, Odmrzavanje stranosti i mogu}nost poetike- Mladen [ukalo Odmrzavanje jezika: poetika
stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a, Grafid, Banja Luka, Prosveta, Boograd, 2002, Zbornik Matice srpske za
knji`evnost i jezik, br. 2, 2004, 461. str.
12
Isto, 460- 461. str.

274

AKT.indd 274 6/5/2013 7:02:49 PM

 TEORETICA

Anela Hakalovi}: Mi{ljenje na dugim vremenskim

distancama
(Muhamed D`elilovi}. Kalhasovo proro~anstvo. Connectum,
Sarajevo, 2006.)
Pisati o anti~koj knji`evnosti, iskustvu tragi~kog u anti~koj kulturi, gr~koj tragediji, Ahi-
lejevom {titu, Homerovom Kalhasu i njegovom proro~anstvu, o helenistici uop{te, u na{em
akademskom prostoru uistinu je rijetka radnja i kao svojevrsni eksces ve} zaslu`uje pohvalu
i zanimanje. Suo~iti se sa ne ba{ popularnom i pomodnom temom, za koju se, ~ini se, ve}
ustanovilo mi{ljenje da se o njoj nema {ta novo re}i, izazov je sa kojim se poku{ao uhvatiti u
ko{tac Muhamed D`elilovi}, profesor na Filozofskom fakultetu i Akademiji scenskih umjetnos-
ti u Sarajevu. U`a D`elilovi}eva specijalnost i jeste anti~ka knji`evnost i drama, koju izme|u
ostalog i predaje kao univerzitetski profesor, pa je ova knjiga i svojevrsni ud`benik za njegove
studente i studentice, ali i plod dugogodi{njeg nau~nog interesovanja i rada.
”Kalhasovo proro~anstvo” je druga objavljena D`elilovi}eva knjiga, nakon studije ”Slaveni
o Danteu”, koja predstavlja dora|enu doktorsku disertaciju pod prvotnim nazivom ”Dante u
knji`evnoj kritici XX vijeka” koju je D`elilovi} odbranio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
1989.godine.
Iako kao primarnu temu ”Kalhasovo proro~anstvo” ima anti~ki period, D`elilovi} u svojoj
knjizi poku{ava misliti na ”dugim vremenskim distancama” , kako u recenziji pi{e Tvrtko Kule-
novi}, te kroz o~i proroka Kalhasa vidjeti, ne samo svijet antike, nego i savremenost, posebno
svijet s po~etka ovog stolje}a.
D`elilovi}eva knjiga je podijeljena u pet odjeljaka u kojima autor dijagnosticira ”napeto”
stanje savremenog svijeta za~eto na pozornici antike. Povezna nit svih pet poglavlja knjige je
autorovo prepoznavanje karakteristika savremenog svijeta zahva}enog procesima globalizaci-
je u kulturnim odrednicama antike.
Od ”Kalhasovog proro~anstva” o~ekujemo mnogo, budu}i da je autor knjige ”stru~njak”
za svoju oblast, univerzitetski je profesor, nau~ni radnik, ovo je njegova prva ozbiljna nau~na
publikacija nakon prera|ene doktorske disertacije i na kraju, autor je izme|u ostalog, i pla}en
da ”nau~no radi”.
Cilj ove analize jeste ispitivanje upravo nau~nosti ove studije, propitivanje da li se radi
o ud`beniku ({to mo`emo pomisliti na osnovu toga {to autor na odre|enim mjestima pred-
stavlja odre|ene teorije, utvr|uju}i njihovo ve} poznato mjesto, te`e}i da ~itatelja / ~itateljicu
podu~i) ili pak filozofskom traktatu ili knjizi eseja za {to mo`emo ste}i dojam na osnovu na-
vo|enja autorovih ~esto subjektivnih dojmova, slobodnih asocijacija i izostanka nau~ne opre-
me teksta (navo|enja citata, bibliografskih natuknica i sli~no).
U svakom slu~aju, ”Kalhasovo proro~anstvo” se nalazi u silabusima na odsjecima za
prou~avanje knji`evnosti, kao jedna od rijetkih knjiga iz helenistike, doma}ih (pa ~ak i re-
gionalnih) autora i namjera ove analize da je poku{a odgovoriti na pitanja: koliko je knjiga
najprije dosljedna sebi?
D`elilovi} nastoji reinterpretirati razli~ite aspekte anti~ke knji`evnosti iz savremenog ra-
kursa, a istovremeno kritikovati pomodna ~itanja knji`evnog teksta (prije svega ona poststru-
kturalisti~ka), kao i tendencije funkcionaliziranja fikcije u novijim pristupima prou~avanja
knji`evnosti. U tom smislu, ova analiza }e nastojati da ispita (kroz reprezentativna mjesta u
”Kalhasovom proro~anstvu”) koliko je autor uspio u svojoj namjeri osavremenjivanja anti~kih
275

AKT.indd 275 6/5/2013 7:02:50 PM

 TEORETICA
tekstova, koliko se njegov pristup razlikuje od onih pristupa koji su predmet njegove kritike
(poststrukturalisti~kih, psihoanaliti~kih, feministi~kih…), te koliko je njegova kritika utemelje-
na i argumentovana? Poku{aj odgovaranja na jedno takvo pitanje, svakako }e donijeti odgovo-
re i na to koliko je ova knjiga korisna za akademsko prou~avanje knji`evnosti.

I
Prvo poglavlje D`elilovi}eve knjige koje nosi naslov ”Homer ili apsolut bitka” konstituira-
no je kao i svojevrsni uvod u knjigu, njen metod, kao pristup tematici, ali ono predstavlja i ko-
hezivnu ta~ku iz koje }e kasnije autor praviti vrlo smjele reference i poku{ati uspostaviti vezu
izme|u anti~kog i savremenog svijeta. Tematiziraju}i tragi~no iskustvo svijeta kroz Homerove
epove i lik Kalhasa koji se pojavljuje na po~etku ”Ilijade” kao onog koji je ”sada{njost znao,
budu}nost, pro{lost je znao” (cit. prema D`elilovi}, 7), D`elilovi} ukazuje na ustrojstvo gr~kog
svijeta, posebno akcentiraju}i pitanje vremena i eti~kog utemeljenja anti~kog svijeta. Da bi {to
bolje ilustrirao duhovno utemeljenje iz kojeg progovara Homer, ali i Homerov Kalhas, D`elilo-
vi} se oslanja i na Anaksimandara, jedinog predsokratovca koji kao po~elo svijeta nije odredio
neko materijalno svojstvo (kao {to su to ~inili drugi predsokratovci Tales, Heraklit, Permenid,
Anaksimen, uzimaju}i kao po~ela vatru, vodu, zemlju zrak ili pak sve zajedno), nego apeiron
– neodre|eno ”po~elo bi}a…i iz ~ega bi}a nastaju u to isto i propadaju po nu`nosti. Jer ona po
redu vremena pla}aju kaznu i od{tetu jedna drugima zbog nepravde…” (12). Anaksimandaro-
va misao, vremensko ustrojstvo Ilijade (~itav helenski svijet i trojanski rat opisan kroz 51 dan
borbe), Kalhasovo proro~anstvo i vi|enje vremena osnovne su ta~ke iz kojih D`elilovi} ~ita
utemeljenje anti~kog svijeta koji se tragi~nim ishodi{tima ljudskog iskustva (vremenu i neprav-
di) suprotstavio aktivitetom. Aktivitet, kao temeljno obilje`je, ne samo anti~kog ~ovjeka, nego
i gr~kog svijeta uop{te svoj najbolji izraz dobit }e vjerovatno u Odiseju do kojeg je ~ovjek bio
”samo jedna karika u beskrajnom agonalnom kosmi~kom lancu. S njim, ta se karika istr`e iz
lanca, uspostavlja jasnu diferenciju izme|u subjekta koji misli i svijeta o kojem se misli” (12).
Ipak, od Kalhasa do Odiseja u prvom poglavlju ove knjige (na oko 100 stranica koliko pri-
pada ovom odjeljku), D`elilovi} uspijeva govoriti jo{ i o crnogorskom knji`evniku Andreju
Nikolaidisu, zatim Borgesu, Tvrtku Kulenovi}u, D`evadu Karahasanu, Francu Kafki, ali i mno-
gim drugima. To uop{te nije sporno, ~ak naprotiv, pohvalno je, jer bi se mogao dati kompli-
ment autoru da razmi{lja i pi{e komparativisti~ki – na ”dugim povijesnim distancama”, onako
kako i treba, zanatski, dakle. Me|utim, problem se pojavljuje u na~inu na koji autor uvezuje
razli~ite kontekste i autore i na~inu na koji gradi svoju argumentaciju. Iako su dijelovi teksta
koji predstavljaju svojevrsne eseje unutar teksta ~ak i grafi~ki razlikovani u odnosu na ostatak
teksta (napisani su italicom) veza izme|u nau~nog dijela rada i onog kojeg bismo uslovno mo-
gli nazvati esejisti~kimsuvi{e je proizvoljna.
Tako naprimjer, pi{u}i o zna~aju elementa vode u anti~kom svijetu, D`elilovi} najprije pod-
sje}a na Talesa koji je kao po~elo svijeta odredio upravo vodu. Iako nama voda predstavlja
mo`da jednostavan princip, za stare Grke je imala mnogo kompleksnije zna~enje koje je na-
ma, kao i cjelokupna Talesova filozofija (osim nekoliko fragmenata), ostalo uskra}eno.Zatim
se navodi Heraklitov fragment (sa~uvan od strane Hipokrita) u kojem on obja{njava za~e}e i
nastanak embriona, kako bi se ukazalo na kompleksnost tog mi{ljenja u anti~kom svijetu. Na-
kon toga, dolazi mini esej o knjizi ”Majka voda” – Tvrtka Kulenovi}a. D`elilovi} pi{e: ”Voda
je ovdje majka, neka vrsta poetski preoblikovanog Talesovog po~ela…Kad sam zaklopio Kule-
novi}evu knjigu imao sam osje}aj da su korice i listovi i slova od{tampana na papiru zapravo
voda u nekoj ~udnoj transformaciji (…) duboko sam ubije|en da izme|u Talesovog i Kuleno-
vi}evog do`ivljaja vode nema velike razlike” (42 – 43).
Me|utim, D`elilovi} ne uspostavlja argumentovanu vezu izme|u Talesovog i Kuleno-
vi}evog shvatanja vode, niti obja{njava razlikovanje. Ukoliko ovaj traktat o vodi ~itamo u kon-

276

AKT.indd 276 6/5/2013 7:02:50 PM

 TEORETICA
tekstu zacrtanog cilja knjige – da u temeljima anti~kog svijeta prepozna obrise savremenosti,
onda se postavlja i pitanje odnosa Istoka i Zapada, odnosa savremenog i gr~kog svijeta, zatim
pitanje ko je predstavnik kojeg duhovnog utemeljenja i predstavlja li iko i{ta zapravo ovdje?
Naravno, sve je to mogu}e naslutiti kroz zajedni~ku temu, ~itati razli~ite kontekste kroz za-
jedni~ki provodni motiv, no, u ovom slu~aju naslu}ivanje nije dovoljno. D`elilovi} mo`da
ra~una na nekog idealnog ~itatelja ili ~itateljicu koji }e mo}i iscrpiti asocijativni potencijal nje-
govog teksta, me|utim, ”Kalhasovo proro~anstvo” nije knji`evni tekst i metafori~nost u ovom
slu~aju je prije nedostatak nego pozitivno svojstvo.
Sli~an postupak autor koristi i u onom ”nau~nom” dijelu teksta u kojem sebi ne daje imu-
nitet esejisti~ke slobode (stavljaju}i u italik ili zagrade odre|ene dijelove teksta). Kada navodi
rije~i nekog autora, D`elilovi} ne ulazi ni u kakvu vrstu dijaloga s njim, pa se tako na pojedi-
nim mjestima mo`e ste}i dojam da je jedini cilj uvo|enja nekog autora pokazivanje vlastite
erudicije. Tako se naprimjer D`elilovi} pita:
”Nije li slika humke Andromahinog oca na koju brijestove sade {umske nimfe neka daleka
praslika idejnog ishodi{ta ’Enciklopedije mrtvih’ Danila Ki{a? Jasno, i sama povijest tek je dio
ukupne – makrokosmi~ke slike svijeta u protoku vremena, koju nam tako precizno otkriva tre-
nutak kada bo`anski kova~ Hefest kuje oru`je Ahileju. Zadr`at }emo se na {titu.” (47)
I zadr`ava se na {titu, bez daljeg pominjanja Ki{a. Retori~ko pitanje koje postavlja D`elilo-
vi}, naravno, shodno svojoj formi mo`e ostati neodgovoreno i funkcionirati kao konstatacija,
ali ~ak i kao konstatacija tra`i dodatno obja{njenje. Ako se obja{njenje nalazi u prethodnoj
re~enici gdje sa ka`e kako je svijest da se povijest mo`e i{~itati iz individualne sudbine klju~na
za knji`evnost (zatim dolazi referenca na Ki{a), onda je opet nedovoljno. Ako je ova svijest
klju~na za cjelokupnu knji`evnost, za{to onda ba{ Danilo Ki{? I pore|enje koje nije ~ak ni slika
ili sli~nost, nego ”praslika idejnog ishodi{ta”?
D`elilovi}u je Homer va`an jer nas kao i njegov Kalhas, istovremeno ”vodi i unaprijed i
unazad, i prema arhai~noj mitskoj predstavi i prema kasnijim duhovnim i civilizacijskim toko-
vima, govori o nama samima danas i vi{e nego {to smo toga svjesni” (27). ^ini se da problem
sa D`elilovi}evim tekstom nastupa upravo onda kada kroz Kalhasove o~i poku{ava gledati
naprijed. Rezultat jednog ovakvog gledanja je ipak (i na`alost) neuspje{an poku{aj da se sagle-
da previ{e razli~itih konteksta me|u kojima D`elilovi} uspje{no detektira veze, ali ne ostavlja
sebi prostor da ih objasni. I klju~na postavka prvog dijela knjige ostaje nedore~ena. Pretpostav-
ka da je Homerov svijet koji mo`e biti ozna~en kao ”apsolut bitka”, {to D`elilovi} vrlo dobro
obja{njava preko razmatranja koncepta vremena i Homerovih djela, istovremeno sadr`avao i
klice ”dalekih budu}ih epoha apsoluta uma (humanizam) i apsoluta jezika (strukturalizam)”
ostaje ipak tek pretpostavka u koju vrlo lako povjerujemo (i mogli bismo zdravorazumski pot-
vrditi da je ta~na), me|utim, u samom tekstu ona je nedovoljno obja{njena.

II
Ve} u drugom poglavlju, koje razmatra koncept anti~kog heroja, autor kre}e iz savremenos-
ti, najavljuju}i da }e heroja ”~itati” kroz tri (tada jo{ uvijek) izuzetno popularna pojma; kroz
pojmove razlike, granice i identiteta. Kasnije }e D`elilovi} u istom poglavlju zauzeti izuzetno
negativan stav prema postrukturalisti~kim i postmodernisti~kim teorijama, koje i jesu, izme|u
ostalog, u okviru teorija o umjetnosti popularilizirale upravo koncepte razlike, granice i identi-
teta. Odbacuju}i ideju da je koncept anti~kog heroja mogu}e ~itati iz okvira ~vrstih i rigidnih
antinomija, D`elilovi} odlu~uje krenuti od jednostavne ~injenice da ”bog i ~ovjek nisu isto”
(122). Bog i ~ovjek su razlika, zaklju~uje D`elilovi}, a kako ”svaki susret razlika zasniva gra-
nicu, to je neminovno da i heroja (kao i Homera u prethodnom poglavlju) posmatramo kao
grani~no podru~je.“ (122)
U `elji da o`ivi anti~ki svijet kao nesvodiv na sistem jednostavnih formula, D`elilovi} radi

277

AKT.indd 277 6/5/2013 7:02:51 PM

 TEORETICA
upravo suprotno – u pojednostavljen zna~enjski trokut (granice, identiteta i razlike) u~itava
pojam anti~kog heroja istovremeno aludiraju}i na mno{tvenost i kompleksnost anti~kog svije-
ta. Na jednom mjestu u knjizi se poredi anti~ki heroj sa konceptom sve{tenika i viteza: ”U ra-
noj helenskoj knji`evnosti mi ne mo`emo govoriti o heroju koji djeluje u skladu sa odre|enim
izgra|enim eti~kim modelom. Vidimo ga upravo na grani~nom prostoru. S jedne strane go-
tovo metonimijski stopljenog sa elementarnim mitskim silama, a s druge strane sa svije{}u o
punoj unutra{njoj slobodi. Tek u kasnijim epohama, u ~vrsto izgra|enim eti~kim sistemima,
poput kr{}anskog, fenomen heroja }e se razlo`iti na viteza i sve}enika” (125). Na ovom mjes-
tu D`elilovi} upravo svodi svijet na sistem jednostavnih antinomija u kojem nije mogu}e u
istom kontekstu misliti jedan eti~ki model i jedan grani~ni prostor. S druge strane, pretpos-
tavlja se i jednostavna ustrojenost srednjovjekovlja i srednjovjekovnog eti~kog modela bez
ud`beni~kog odgovaranja na pitanje: za{to je ba{ tako, ali i bez filozofskog: da li je? Iako je ovo
razlikovanje uvedeno s ciljem da se uka`e na uglavljenost anti~kog heroja u ono ”izme|u”
(izme|u boga i ~ovjeka, smrtnosti i besmrtnosti…), ipak se ~ini da je jedini cilj problematizirati
trendovski koncept ”izme|u”’
”^injenica da svaka razlika zasniva granicu je jednostavna. Tvrdnja da od toga kako shvata-
mo razliku ovisi zasnivanje granice, ve} nas vodi prema vrlo slo`enom problemu sadr`anom
u pitanju za{to spram ne~ega {to je druga~ije od nas samih uspostavljamo ovakav ili onakav
odnos, za{to susret razlika sanjamo kao vrt, a naj~e{}e realiziramo kao rat? U svijetu i u nama
samima susre}u se bezbrojne razlike, a to zna~i da smo svi mi neprekidno u kreiranju gra-
ni~nih podru~ja i u kretanju po njima. S obzirom na tu ~injenicu pojmovi drugosti, toposa
granice identiteta stupaju u prvi plan.” (135)
Prethodni pasus vrlo dobro ilustrira na~in D`elilovi}evog zaklju~ivanja. Polaze}i od ”jednos-
tavne ~injenice” da svaka razlika zasniva granicu, autor kre}e prema odre|enom slo`enom
problemu koje }e tek aktualizirati bez ula`enja u proces obja{njenja ili pak rje{enja tog proble-
ma. Me|utim, ako krenemo u proces razlaganja prethodnog pasusa, dolazimo do neizbje`nih
problema. Najprije, da li razlika zasniva granicu ili granica razliku? Da li je to isto i za{to bi
to bila ”jednostavna ~injenica” i da li je uop{te ~injenica, tvrdnja, pretpostavka ili ne{to dru-
ga~ije? Dalje, autor zaklju~uje da, s obzirom da su nama i oko nas razlike, neprestano kreiramo
”grani~na podru~ja” i da, sljedstveno tome, pojmovi ”drugosti, granice, identiteta stupaju u
prvi plan”. U prvi plan ~ega? Cilj je, naravno, njegove knjige aktualiziranje koncepta anti~kog
heroja iz sada{njosti, me|utim, stavljanje odre|enih pojmova ”u prvi plan” je prije svega proi-
zvoljno i nedovoljno povezano sa samom temom knjige. Cilj je, dakle, a ne na~in, i misliti na
dugim vremenskim distancama, {to znatno umanjuje potencijalni kvalitet knjige, kako kao
ud`benika, tako i kao knjige eseja, filozofskog traktata…
Cilj, svakako, nije ni pisati o Kalhasu, Homeru, Odiseju, nego o onome na {to oni upu}uju
u trenutnom svjetskom poretku. Tako }e na kraju poglavlja o konceptu anti~kog heroja, D`eli-
lovi} svoju pri~u usmjeriti prema teoriji slabog ili mobilnog identiteta, pri ~emu ”prvi zaokret
prema toj vrsti mek{eg i pragmati~nog duha predstavlja Homerov Odisej” (162).
Oslanjaju}i se na (Adornovu) pretpostavku o Odiseju kao utemeljitelju evropskog prosvje-
titeljskog duha, kao i pro{irenje te pretpostavke na to da je Odisej i ”prvi evropski homo infor-
maticus”, D`elilovi} reproducira pojednostavljena postmodernisti~ka teoretiziranja o eti~kom
potencijalu pomaka od rigidnog ka mobilnom identitetu (159), postavljaju}i pitanje da li je to
mo`da korak ka toleranciji. Kako bi iskazao svoj na~elno negativan stav prema postmodernim
teorijama i politikama identiteta, D`elilovi} pak tek negativno odgovara na ovo pitanje.
D`elilovi} pi{e da danas ”sjenka Odiseja kru`i planetom i vidljiva je na svakom koraku:
u ekonomsko – politi~kom pragmatizmu, socijalnom – pragmatizmu u svim sferama `ivota,
pragmatizmu znanja i pragmatizmu vjerovanja” (159). To je (naravno!) lo{e, jer niko vi{e ne
govori o kategorijama duha, bitka, o univerzalnim kategorijama morala; sve je potisnuto, kako
D`elilovi} pi{e ”poststrukturalnim kategorijama retori~kih i tekstualnih modela i trenutnom
278

AKT.indd 278 6/5/2013 7:02:51 PM

 TEORETICA
funkcionalno{}u odre|enih tvrdnji koje se mogu upotrijebiti u sasvim konkretnoj situaciji ili
u odre|enom trendu i to samo ako donose profit” (161).
No, ne ~ini li D`elilovi} istu stvar nad kojom se u ovom pasusu sabla`njava? Ne slu`i li i
njemu koncept anti~kog heroja kao ”funkcionalna tvrdnja” (mo`da je bolje re}i pri~a u ovom
slu~aju) pomo}u koje }e progovoriti ”u odre|enom trendu” (o tada trendovskoj razlici, granici
i identitetu)?

III
Iskustvo tragi~kog u antici, koje je D`elilovi} nastojao opisati u prva dva poglavlja, svoju
optimalnu formu pronalazi u anti~koj tragediji i upravo je ovoj temi posve}eno tre}e poglavlje
”Kalhasovog proro~anstva”. Tre}i dio knjige je mo`da i najvi{e ud`beni~ki i u tom smislu, kao
izvor informacija i znanja za studente i studentice mo`e se smatrati zadovoljavaju}im. Povezu-
ju}i anti~ku dramu i anti~ki teatar, kao dva nerazdvojna koncepta, D`elilovi} nastoji propitati
razli~ite elemente koji su uslovili nastanak anti~ke tragedije, kao jedinstvenog koncepta veza-
nog isklju~ivo za antiku i kulturni kontekst Zapada. Polaze}i od pretpostavke da ”tip duho-
vnog utemeljenja jedne kulture definira i poziciju teatra unutar nje”, D`elilovi} pravi iscrpan
pregled klju~nih anti~kih drama, povezuju}i njihovu strukturu, teme, izgled anti~kog teatra
sa samim kulturnim kontekstom antike (177).
No, u ovoj analizi ipak }emo staviti akcent na ona mjesta na kojima D`elilovi} poku{ava
povezati anti~ku dramu sa savremenim tokovima, budu}i da upravo na tim mjestima D`elilo-
vi} nastoji dati autorski pe~at temi koju obra|uje. Kada je rije~ o anti~koj drami, D`elilovi}eva
klju~na spona izme|u nje i savremenosti je zapravo kritika usmjerena ka povr{nim savreme-
nim ~itanjima anti~kih drama. Posebnu pa`nju u ovom poglavlju on pridaje Freudovoj psi-
hoanalizi, ali i op}enito trendu psihoanaliti~kih ~itanja i u~itavanja zna~enja. D`elilovi}eva
kritika svakako mo`e biti na mjestu, imati dobro polazi{te: ~itanja kao {to su psihoanaliti~ka
~esto funkcionaliziraju i pojednostavljuju fikcionalni tekst, uzimaju}i samo one elemente koje
odre|enoj analizi ili teoriji u tom trenutku trebaju.
Freudu se najprije zamjera {to govori samo o mitu i {to mi ne znamo da li je ”psihoanaliti~ar
ikada pro~itao Sofoklovu dramu, a to da se mitologijom nikada nije ozbiljnije bavio sa sigur-
no{}u mo`emo tvrditi” (328).
Za{to bi Freud i morao ~itati Sofoklove drame? D`elilovi} grije{i u svojoj kritici Freuda jer
i sam dozvoljava sebi da izjedna~i status, obaveze i nau~ni obzor jednog psihoanaliti~ara i
jednog knji`evnog kriti~ara ili histori~ara. Funkcionaliziranje fikcije koje je klju~no sporno
mjesto za D`elilovi}a mo`e se dozvoliti u psihoanalizi, ako ve} ne mo`e u znanosti o knji`e-
vnosti. Druga stvar i druga tema je svakako psihoanaliti~ki pristup tuma~enju knji`evnog dje-
la. Me|utim, sam Freud i nije nikad imao namjere da ulazi u to podru~je. Freud nije iskoristio
psihoanalizu da bi govorio o knji`evnosti, nego obratno. To je bitna razlika koju D`elilovi} ne
uzima u obzir. S druge strane, sama psihoanaliza se ne mo`e posmatrati kao jedan, jedinstven
i homogen `anr (ako je tako smijemo nazvati). Izme|u psihoanalize kao prakse, psihoanalize
kao teorije i psihoanaliti~kog ~itanja knji`evnosti, ipak postoje bitne razlike. D`elilovi} i sam
ka`e da se prisustvo Freudove psihoanalize u znanosti o knji`evnosti osjetno primje}uje tek u
{ezdesetim godinama pro{log stolje}a.
”Dovoljno je ’pro{etati’ internetom i ukucati: Edip. Tu nas do~eka na hiljade studija od
kojih barem dvadeset i pet posto ima pododrednicu – psihoanaliza. U onih preostalih pet pro-
cenata koji pripadaju knji`evnoj historiografiji i teoriji, opet su, dominantni psihoanaliti~ki
pristupi umjetnosti” (332).
D`elilovi}, dakle, smatra da bi nauka o knji`evnosti trebala imati ”monopol nad Edipom”?
Ne uspijevaju}i razdvojiti kritiku psihoanalize od kritike psihoanaliti~kog pristupa prou~ava-
nja knji`evnosti, D`elilovi} pravi neoprostivu metodolo{ku pogre{ku koja njegov pristup sim-

279

AKT.indd 279 6/5/2013 7:02:51 PM

 TEORETICA
plificira i pretvara u prosto odbijanje odre|enog znanja, bez jasnog obja{njenja za{to bi to
znanje (u ovom slu~aju znanje psihoanalize) trebalo biti odba~eno. Ako je problem, kao {to
se da naslutiti, to {to se u okviru psihoanaliti~kog pristupa knji`evnosti i same psihoanalize
funkcionalizira knji`evnost i zaboravlja njena kompleksnost, onda D`elilovi} ~ini isto u svojoj
knjizi. Homer koji treba da progovori o na{em dana{njem identitetu, granicama, toleranciji,
postao je i u D`elilovi}evom pristupu, sluga i funkcije teorije.

IV
^etvrto poglavlje ”Kalhasovog proro~anstva” po~inje citatom iz ”Vergilijeve smrti” (Her-
man Broch), {to je dobra uvertira u pri~u o civilizaciji koja je kodirala i modificirala jednu
kulturu – radi se svakako o odnosu gr~ke kulture i rimske civilizacije. Na primjeru pjesnika
Vergilija, njegovog najpoznatijeg djela ”Eneide” i njegovih gr~kih ideala i rimskih mogu}nos-
ti, D`elilovi} opisuje {ta se to de{ava sa kulturom kada se zatekne u jednom unificiranom i
dobro izgra|enom dru{tvenom sistemu.
”Eneida”, za razliku od Homerovih epova po~inje stihom (”Opijevam oru`je i junaka
prvog…”) u kojem se najprije slavi kolektiv, pa tek onda pojedinac. To je klju~na razlika
izme|u Homera i Vergilija od koje polazi D`elilovi}, da bi zatim preko stihova iz ”Georgika”
ukazao na pojavu politi~kog pjesnika i politi~kog epa, kao posljedice dominacije koncepta ci-
vilizacije nad konceptom kulture.
Od Vergilija, D`elilovi} pravi korak ka posljednjem dijelu knjige, svojevrsnom epilogu, u
kojem se ponovo vra}a na pri~u o agonalnom duhovnom utemeljenju Zapada, za~etom ve}
u antici. ”Duhovni kontekst koji je porodio dramu vidljiv je danas na svakom koraku i {irom
planete” (371). Dramu prepoznajemo ”u svim oblicima napetosti i sukoba – dakle njenim teme-
ljnim odrednicama” (372).
Na naredne dvije stranice D`elilovi} }e detektirati u ~emu je sve to danas napetost (kao
temeljno svojstvo drame zasnovane u antici) od nauke, religije, tehnologije… U antici zasno-
van svijet i duhovni obzor koji je optimalnu formu dobio u anti~koj drami (tragediji posebno)
pokazuje svoje temeljne odrednice u ontolo{kim (ali i u neontolo{kim) pretpostavkama savre-
menog svijeta.
”Neprijatelj je svuda” – citira D`elilovi}, ali i anti~ka drama je svuda – upu}uje dalje on.

***
D`elilovi}eva knjiga ”Kalhasovo proro~anstvo” spada u onaj tip akademskog pisanja, prisu-
tan u doma}im akademskim krugovima, koji se deklarativno distancirao od tada dominantih
pristupa prou~avanju knji`evnog teksta – najprije onog poststrukturalisti~kog, da bi istovre-
meno koristio isti metod koji je predmet njegove kritike. Radi se o protivrje~ju koje proizvodi
nedosljednost kada je u pitanju zacrtani cilj knjige. Mogli bismo izdvojiti dvije temeljne namje-
re i teze koje se nastoje dokazati u ”Kalhasovom proro~anstvu”. Prva namjera je osavremeniti
anti~ki svijet, anti~ku knji`evnost i kulturu; pokazati da Homer govori danas ipak najvi{e o
”nama samima”. D`elilovi} to poku{ava uraditi tako {to koncepte poput ”anti~kog heroja”
nastoji ~itati iz, u tim godina ipak popularnog, trougla koji ~ine pojmovi granice, razlike i iden-
titeta. Za D`elilovi}a to zna~i i prona}i temelje dana{njeg svijeta u anti~kim izvorima. Odisej
je reprezentativan uzorak pri toj analizi. Prvi prosvjetitelj, pragmati~ar, homo informaticus – u
Odiseju prepoznajemo temeljne civilizacijske odrednice savremenosti, pi{e D`elilovi}. Druga
namjera knjige jeste kritikovati dominantne pristupe prou~avanju knji`evnosti, ali i dominan-
tne civilizacijske nazore. D`elilovi} `ali {to vi{e niko ne govori o kategorijama duha, {to je
knji`evnost postala tek poligon za proizvodnju teorijskih strojeva. Freud nije ~itao Sofoklove
drame, `ali se D`elilovi}.
Problem je u tome {to D`elilovi} ne nudi alternativni pristup, ve} i sam funkcionalizira

280

AKT.indd 280 6/5/2013 7:02:51 PM

 TEORETICA
knji`evnost. Osim toga, {ta je autorski D`elilovi}ev domet? U recenziji je Tvrko Kulenovi}
napisao da je D`elilovi} autor koji mo`e da misli ”na dugim vremenskim distancama”. D`eli-
lovi} poku{ava ostvariti svoje autorstvo i inovativnost upravo premo{}avaju}i vremenske raz-
daljine: poku{ava osavremeniti antiku i istovremeno prepoznati odrednice anti~ke kulture u
savremenim civilizacijskim tokovima. Me|utim, njegova teza je uspje{no postavljena, ali ne
i dokazana. Ako ”Kalhasovo proro~anstvo” ~itamo kao ud`benik – onda mo`e dobiti zadovo-
ljavaju}u ocjenu. Me|utim, imamo pravo da ”Kalhasovog proro~anstva” o~ekujemo da bude
vi{e od ud`benika i vi{e od {tiva za prikupljanje akademskih bodova.

281

AKT.indd 281 6/5/2013 7:02:51 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Mirnes Sokolović: Velika sinteza lirskog i etičkog

(Herman Broh. Pesni{tvo i saznanje. Gradina, Ni{, 1976)
Mnogo se teoretiziralo prije i poslije Brocha – ali pitanja koja je postavio u svojoj studi-
ji Pesni{tvo i saznanje i dan-danas svijetle dostojnom i uznemiruju}om aktualno{}u, pa i
za~u|uju}om nerije{eno{}u; ~itatelju koji danas nailazi na njih, ta pitanja dolaze u vrijeme
sveop{te zanemarenosti i omalova`avanja svih problema kojima se ovdje Broch bavi. – Potre-
bno se upitati ko jo{ danas govori o simboli~kim nizovima koji tendiraju ozna~iti stvarnost,
u svom dijalekti~kom doticaju sa `ivim proturje~nostima `ivota i smrti; o valerima slutnje u
knji`evnoj tvorevini koja je usmjerena ka uo~avanju novog mita i vrijednosnog sistema; o mi-
nucioznim vezama ki~a i eti~kih i esteti~kih zahtjeva epohe…
A na kraju svi te`e rje{enju sveobuhvatnog problema eti~ke odgovornosti autora; svi govo-
re o nikad rije{enom pitanju sinteze umjetnosti i saznanja, kao kolopleta u kojem se uspostav-
lja eti~ka dimenzija knji`evnosti dvadesetog vijeka.
^ini nam se da ova knjiga ukazuje na nekoliko koraka i obrta koje svi izostavljaju; ova knji-
ga nam govori da bi u ime takvog poimanja valjalo ponovo pro}i knji`evno{}u dvadesetog
vijeka: djelima Hofmanstala, Kafke, D`ojsa… Knji`evno{}u jedne epohe logora i velikih stra-
danja u kojoj je ta eti~ka dimenzija ponajvi{e i osvije{tena.
***
Eseji zastupljeni u ovoj studiji pisani su tridesetih i ~etrdesetih godina pro{log stolje}a;
gra|a koja se esteti~ki propituje i uobli~ava u jedan novi sistem poimanja umjetnosti – jeste
unekoliko {ira i obuhvatnija, ali je nesumnjivo aktuelna u to vrijeme: prvi esej Hofmanstal i
njegovo doba se bavi ne-stilom dekorativne zapadnoevropske umjetnosti na kraju 19. stolje}a.
Ta~nije, Broch svoju analizu zapo~inje ucrtavanjem umjetnika u obzoru gra|anske epohe, u
vrijeme dekadencije: „Bio je to period eklekticizma, period la`nog baroka, la`ne renesanse,
la`ne gotike. Gde god je u to vreme stil `ivota odre|ivao evropski ~ovek, taj stil se odliko-
vao izvesnim gra|anskim osiroma{enjem i istovremeno gra|anskom pompom, izvesnom so-
lidno{}u koja je podjednako pritiskala i gu{ila koliko je i zna~ila sigurnost. Ako je siroma{tina
ikada bila zata{kana bogatstvom, onda se to desilo upravo ovde.“ (3) Broch taj evropski ne-stil
s kraja 19. stolje}a analizira na primjeru be~ke umjetnosti defini{u}i ga kao u{timani spoj raci-
onalizma, individualizma, romantizma, skepticizma koji su no{eni jednim liberalizmom koji
je ra~unao na cijelu vje~nost. Taj period socijalnih problema, samrtni~ki ozbiljan, iznjedrio
je dekorativni ideal ljepote iz kojeg je odstranjena svaka `aoka satiri~kog smijeha; bilo je to
ljepota koja upravo nedostajala gra|aninu u zadovoljavanju njegove potrebe za u`ivanjem
u umjetnosti i `ivotu. Razli~it odnos prema tom i takvom estetskom sistemu Broch vidi na
primjerima Wagnera i Nietzschea; Wagner, vo|en svojim nepogre{ivim instinktom za epohu,
odabire operu kao reprezentativnu formu u uobli~enju izraza gra|anskog dru{tva, i njegovo
djelo se odnosi kao ogledalo spram zrakopraznog vrijednosnog sistema u njema~koj umje-
tnosti na kraju 19. stolje}a. Nasuprot tom esteti~kom „da“ Wagnera, nalazi se eti~ko „ne“
Nietzscheovo koji cijelo vrijeme ozna~ava i osporava vrijednosnu degeneraciju u umjetnosti
tog doba. Pozori{te i opera su jednostavno odgovarali gra|anskim zahtjevima za dekoracijom,
{minkom i u`itkom.
Ta~no je da Broch upravo u diskrepanciji eti~kog i estetskog otkriva i zametak ki~a, koji
locira u esteticisti~ke kulture u raspadu vide}i ga kao posljednji avetinjski procvat: minimum
eti~kih vrijednosti se prikriva maksimumom estetskih kvaliteta.
Ali Broch ni u kom slu~aju ne protivstavlja olako esteti~ko i eti~ko. „Jer u Parizu drugog
carstva, po strani od romanti~nih karijatida po njegovim Hosmanovim fasadama, po strani od
282

AKT.indd 282 6/5/2013 7:02:51 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
sve oficijelne umetnosti, pa dakle po strani i od onako savr{ene pozori{ne umetnosti kao i od
onda{njih formi naturalizma, a naro~ito daleko od njegove romantike, s kojom je naj~e{}e sta-
jala u svesnom neprijateljstvu, ra|ala se ve} iznena|uju}e brzo, jedna nova umetnost: s jedne
strane je to nova francuska poezija inaugurirana Bodlerom, netrpeljiva prema povr{nom na-
turalizmu, a posebno prema svakoj vrsti romantiziranja, a s druge strane stoji impresionizam,
nezavisan od ma kakvog knji`evnog uticaja, samostalno ponikao na tlu slikarstva i njegove
tradicije, dodu{e legitimni sledbenik naturalizma, pa ipak od samog po~etka sa izvesnim revo-
lucionarnim antinaturalisti~kim jezgrom u sebi.“ (12) U statusu jezika unutar Bodlerove poezi-
je, jezika koji dosti`e nivo samostalnog `ivota i zna~enja, jezika koji je daleko izvan granica me-
dija pukog sporazumijevanja, Broch pronalazi i izvor samog saznavanja stvarnosti, pjesni~ke
spoznaje stvarnosti. Broch tako i tuma~i „misti~ku“ komponentu Bodlerove poezije, vide}i je
svagda kao tehni~ki jezi~ki problem: jer ni impresionisti~ki slikar nije mistik nego tehni~ar za
svetlosne i hromatske pojave; tako Bodler-misti~ar jeste onaj koji neprestano stremi rje{enju
svojih jezi~kih problema na putu fanati~kog traganja za poetskom istinom, u ~emu doista ima
ne~eg misti~kog; prema Brochu, Bodler je prije svega misti~ar svoje umjetni~ke tehnike. Iz
takvog stava izrasta larpurlartizam, religija ljepote, koja jeste parcijalni sistem vrijednosti koji
se u idejnom obzoru ukazao nakon raspar~avanja sveobuhvatnog srednjovjekovnog crkveno-
religioznog vrijednosnog sustava. Larpurlartizam je deklarativno izvan gra|anskog dru{tva,
ali svoje proizvode ipak nudi publici; – dru{tvo mu uzvra}a istom mjerom: jer mu pronalazi
mjesto unutar sebe pridaju}i mu funkciju.
Broch do`ivljava larpurlartizam kao pravu buku i bijes unutar gra|anskog dru{tva; – on pi-
{e kako je upravo moderna lirika pokazuje gra|aninu {ta on jeste, iracionalno{}u i svirepo{}u
svoje forme. Broch vidi modernu liriku kao prete`niju u saznavanju stvarnosti od dru{tveno-
anga`iranog naturalizma; jer naturalizam gra|aninu govori samo {ta on radi, ali to njega ne
uzbu|uje jer nije svjestan da eksploati{e bijedu, i on se ne osje}a odgovornim za svijet siroma-
{nih; moderna lirika asocijalno{}u i opsceno{}u svoga jezika gra|aninu govori {ta je on – jer se
„svirepost“ njenog jezika ipak uspostavlja u odnosu na rje~nik jednog gra|anina.
Ali Broch ne ostaje do kraja dosljedan svome konceptu o larpurlartizmu kao preimu}nom
u kona~nom uspostavljanju sinteze umjetnosti i saznanja.
Broch }e, tuma~e}i djelo Hofmanstala, napraviti upravo otklon od misti~kog habitusa umje-
tni~kog, jer }e nazna~iti kako se upravo u djelu austrijskog pjesnika, u njegovoj dvadeset i
petoj godini, poeti~ka sanjarija i izolacija polako po~ela prometati u otre`njeni san umjetnosti;
– svetost kao pjesni~ki ideal ne-stila u umjetnosti na kraju 19. stolje}a po~ela se transformisati
u jednu kategoriju umjetnikove svijesti o eti~kim pitanjima.
Ta adekvatnost vremenu u Brochovom shva}anju svagda se ostvaruje u novom jedinstvu
i povezanosti stila. Prvi postupak kojim se ispunjava saznajna funkcija umjetnosti, u Brocho-
vom esteti~kom vi|enju, jeste ukr{tanje simboli~kih nizova, kako bi se beskona~nost stvarnos-
ti zaokru`ila u lanac umjetni~ke forme: „Simbol se ra|a iz uzajamnog prelivanja `ivota i sna
i u njemu se za~inje pesni~ko saznanje o realnosti sveta.“ Polihistorijskim i teolo{kim duhom
D`ojsovim, pi{e Broch, Dablin, istorija i `ivotne funkcije uzdignuti su do vizije svijeta.
Stil i objekt prikazivanja, u Brochovom vi|enju, jesu neodvojivi; – jer sam objekt prikazi-
vanja proizilazi iz stila prikazivanja, kao {to i sama su{tina tog objekta opredjeljuje upravo za
dati stil. Predominaciju jezi~noga u D`ojsovom Uliksu svagda valja tuma~iti kao posljedicu
odre|ene logike unutar datog simboli~nog niza koji obuhvata svijet – a nikada tek kao rezultat
D`ojsove muzikalnosti, njegove dadaisti~ke sklonosti ili osobenog kulta jezika.
***
Broch svoju studiju pi{e u vrijeme logora, prvo s iskustvom jednog svjetskog rata, a ubrzo
zatim i drugog… Usredsre|en na povijesnopoeti~ko gibanje na prelazu dva vijeka, on }e ja-
sno vidjeti kako }e umjetnost u jednom trenutku probiti larpurlartisti~ke granice prometnuv{i
se u djelo koje u njegovoj viziji postaje reprezentant jedne epohe. U Brochovoj viziji takvo
283

AKT.indd 283 6/5/2013 7:02:52 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
kretanje je pospje{eno povijesnopoeti~kom energijom eti~kih realista Tolstoja i Dostojevskog.
Brochova studijska kompetencija i njegovo ~itala~ko pam}enje – tj. cijeli njegov pogled na kre-
tanje umjetnosti razdijeljen je u dvije epohe: gra|ansku – u kojoj sinteza pjesni{tva i saznanja
dosi`e svoj vrhunac u larpurlartu i ruskom realizmu; i epohu koja nastupa u prvoj deceniji
dvadesetog vijeka kad djelo dolazi u dodir sa eti~kim pitanjima svijeta, kada se sve po~inje
nepovratno mijenjati. Jasno: on na sva gibanja gleda iz tridesetih i ~etrdesetih godina – iz tih
krajnjih ta~aka epohe raspada vrijednosti u kojem umjetni~ko djelo gubi svoje opravdanje.
Kako smo ve} rekli, to je vrijeme logora.
Kako }e Broch odgovoriti na takvo stanje? Na takav polo`aj umjetnosti?
Najprije: on insistira na rastakanju esteti~kog vrijednosnog pola; on isti~e eti~ke i politi~ke
zahtjeve u umjetnosti. – Prvi korak u tom odmaku od esteticisti~ke gra|anske umjetnosti jeste
politi~ko-eti~ka umjetnost jednog Krausa ili Brechta. Nadalje: on proklamira da se umjetnik
mora voditi svojom gladi za ~injenicama i pravilima svoje umjetnosti; on mora stajati pod
vrhovnim vodstvom istine koja obezbje|uje autonomnu sliku svijeta, kao u slu~aju Balzaka,
Tolstoja i Dostojevskog.
Ali, naravno, Broch se ne zadovoljava ovim proklamiranjem. Njegovom esteti~kom sistemu
nije dovoljna eti~ka umjetnost nalik djelu jednog Brechta ili Krausa. On je na nekim mjestima
izri~it da umjetnik mora raditi dobro jer samo tako mo`e vjerodostojno prikazati vrijednosne
sisteme stvarnosti; ali ne treba zaboraviti da on pored toga veli~a i tuma~i djela D`ojsa i Kafke.
Kako se on snalazi u kolopletu eti~kog i estetskog, na vrhuncu raspada vrijednosti?
Broch shvata poetiku kao amalgam lirskog i eti~kog; on pledira za stalno pomjeranje klatna
sa dobrog na lijepo, i nazad: „Kad naivni ~italac ka`e lijepo, on upravo misli na to zadovoljenje
nagona, pri ~emu ~ak ima i pravo, jer ako u tom zadovoljenju nagona imaju i delimi~nog udela
i estetski faktori, onda je tu, gledano u naj{irem smislu, ve} zastupljeno i ono {to smo se usudili
nazvati estetskim rezultatom eti~ke radnje. A u biti je svakog dobrog romana da zadovoljava
nagone. Ki~ uzima to za svoj cilj. On zaboravlja na stvarnost, on samo ho}e da zadovolji ~ita-
oce, u svakom smislu te re~i.“ (156)
Broch se zalagao za primjenu dokumenata, za posezanje za dnevnim doga|ajima, za
ugra|ivanje novinskih bilje`aka u knji`evnu strukturu; ali on istovremeno govori i o dogmati-
zmu jezika u reporta`i, o njenoj vezanosti za odre|eni i propisani vokabular, za op{te izraze,
za dogmatizam hiper-naturalizma, fotonaturalizma…
Musilov „^ovjek bez svojstava“ jeste te`io formi umjetni~ke reporta`e; ali racionalna kon-
trapunktika u tom romanu ostala je nevidljiva, spoj floskula stvarnosti ostao je neprimjetni.
– Ni najracionalnije metode njegova pisanja ne mogu iskorijeniti lirizam tog romana, pi{e
Broch, jer je upravo rezultat subjektivnog izraza ili subjektivne sintakse. Roman slika svijet
onakav kakav reporta`a ne vidi, jer se on ne mo`e otrgnuti iz okamenjenog i dogmatskog
vokabulara stvarnosti. Lirizam romana dovodi romanesknu floskulu stvarnosti u vezu sa vo-
kabularom svijeta i kosmosa. Simboli se stvaraju upravo u naponu rije~i i fakata koje lebde u
lirskoj sintaksi kojom se isti~e ono nadindividualno i metafizi~ko u knji`evnosti. Ta knji`evna
vizija jeste nalik na san, isti~e Broch; to je rad sna: realni fakti koji su na raspologanju uvezuju
se u subjektivnu stvarnost protkanu simbolima.
Upravo u ovu dimenziju Broch locira pjesni~ko nestrpljenje saznanja; eti~ki zadatak sazna-
nja ostvaruje se tek u razvedenoj i slo`enoj esteti~koj konstrukciji. @anr koji imitira reporta`u
nikada ne mo`e odgovoriti tom eti~kom zadatku.
Ta sinteza esteti~kog i eti~kog sada se ojasnovidila: umjetnik kao pobunjenik stvara sop-
stveni univerzum jer nije zadovoljan vokabularom koju mu epoha namire u naslije|e. Jer
tim plo{nim jezikom i rje~nikom ne mo`e odgovoriti na eti~ki zadatak saznanja stvarnosti.
Lirskim treperenjem izme|u fakata ili floskula stvarnosti i knji`evne rije~i stvara se interakcija
u kojem se ukazuje svijet koji reporta`a ne mo`e vidjeti; promi~e se pjesni{tvo kao logi~ko i
polihistorijsko prorokovanje, vidovita slutnja duha epohe… Broch zaneseno pi{e da je jedna
284

AKT.indd 284 6/5/2013 7:02:52 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
floskula stvarnosti dovoljna u umjetni~kom djelu da se njome osvijetli cijeli kosmos. Ali i da
mora ostati razra|ena neograni~enim radom ma{te koji je nalik na san.
Interes za mitsko u knji`evnosti – njegovo traganje za novim mitom u knji`evnosti – koji bi
trebao ponovo zdru`iti parcijalne vrijednosne sustave u jedan sveobuhvatan sistem vrijednos-
ti, mo`e se tako|er tuma~iti Brochovim sintetiziranjem esteti~kog i eti~kog. On upravo vidi
Kafku kao jedinog mitotvorca savremenosti: „Kod D`ojsa se jo{ mogu zapaziti izvesne neoro-
manti~arske tendencije, izvesna opsednutost slo`eno{}u ljudske du{e, koja vu~e svoje korene
neposredno iz knji`evnosti XIX veka, od Stendhala, pa ~ak i od Ibzena. Ni{ta sli~no ne mo`e
se re}i za Kafku. Li~ni problem ovde vi{e ne postoji, jer ono {to bi uvek moglo izgledati kako
li~no rastvara se ve} u ~asu kad biva izre~eno u neku vrstu nadli~ne atmosfere. Proro~anstvo
mita najednom je blisko. I kao i svako proro~anstvo i ono je eti~ko: jer gde su sada oni stari
problemi pesni~ke umetnosti, problemi ljubavi, braka, neverstva, ljubomore, kad umorstvo,
silovanje i poni`avanje ugro`avaju ljudsko bi}e u svakom trenutku njegova `ivota i kad vi{e
nije preostalo ~oveku ni{ta sem jada i roptanja?“ (219)
Nekoliko godina kasnije Broch }e preformulisati svoje tuma~enje Kafke u svjetlu mita. Naj-
prije }e mit kao formu historizirati smje{taju}i ga u prvotno vrijeme, na po~etak postojanja
ljudskih zajednica; potom nagla{ava da je u savremenosti mogu} samo anti-mit – jer to vi{e ne
bi bio opis praiskonskih snaga koje uni{tavaju ~ovjeka – nego simboli~ko otjelotvorenje sila iz
tehni~ke civilizacije; mitski iracionalizam je ovdje zamijenjen nau~nim racionalizmom koji je
podjednako iracionalan.
***
Govoriti o zaokretu od esteti~kog ka eti~kom koji Broch zagovara u Pesni{tvu i saznanju
zna~i ukazati na sintezu lirsko-mitskog poeti~kog faktora i fakata stvarnosti. Taj zaokret je
odgovor na apokalipti~ko stanje sloma vrijednosti koje je najavljivano od Dostojevskog naova-
mo; sa stravi~nim doga|ajima Dvadesetog vijeka dobilo je svjetske razmjere.
Broch vjeruje u mo} umjetnosti: „Tamo gde pesni{tvo posustane, po~inje degenaracija
ljudskog, degeneracija eti~kog, degeneracija simbola, degeneracija jezika, degeneracija stvar-
nosti.“ Broch prorokuje 1933. pridolazak novog jedinstva svijeta koji }e objediniti umjetnost
i ljepota u jedan sveobuhvatni sveop{ti sistem vrijednosti koji }e u sebi izmiriti zara}enost
pojedina~nih autonomnih vrijednosnih oblasti. Zaokret ka eti~kom unutar umjetnosti, sinteza
dobrog i lijepog, to bi trebali omogu}iti.
Bespotrebno je tro{iti rije~i na dokazivanje naivnosti ovakvog projekta.
[ta se dogodilo u me|uvremenu? Koji su stvarni rezultati ovog najve}eg aksiolo{kog proje-
kta u knji`evnosti 20. stolje}a?
Prvo: Brochovo djelo nije sprije~ilo koncentracione logore. Drugo: postmodernizam i pos-
tstrukturalizam su legitimisali postojanje autonomnih zara}enih vrijednosnih oblasti koji su
inaugurirani kao preimu}stvo. Tre}e: eti~ki zaokret u umjetnosti sproveden je temeljito; pos-
tmodernisti~ka socijalna literatura izostavlja svaki lirski ili mitski faktor u uobli~enju floskula
stvarnosti; pretvorila se u neku vrstu eti~koga ki~a u kojem se manjak estetskih vrijednosti
nadomje{ta vi{kom eti~kih kvaliteta. Pretvorila se u sveobuhvatnu varijaciju Reporta`e; da-
kle, u umjetni~ku rabotu koja ne mo`e odgovoriti eti~kim zahtjevima – jer, blesava opozicija
larpurlarta i anga`mana postavljena je neprijeporno.
Dakle, rezultati su porazni; Brochovo prorokovanje ostalo je neispunjeno – historija ga je
ismijala.
Za{to nam je onda ova knjiga korisna? Interesantno je da su forme u spajanju fakata i neo-
grani~enog lirskog razmaha ma{te svejednako godinama funkcionirale upravo po receptu
koji u Pjesni{tvu i saznanju opisuje Broch; treba samo propitati djela npr. jugoslovenskih po-
eti~ara: Ki{a, Kova~a, Peki}a, Davida, i ostalu knji`evnost koja }e posegnuti za prosedeima
reporta`e u uobli~enju krvavih zbivanja dvadesetog vijeka, pa }emo vidjeti kako se jedna flos-
kula stvarnosti u lirskom (i ironi~nom) treperenju u jeziku i domi{ljavanju – dobiva {iroke re-
285

AKT.indd 285 6/5/2013 7:02:52 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
perkusije otkrivaju}i sudove o novom polo`aju ~ovjeka u koordinatama savremenog doba.
Ova knjiga je korisna i u osvjetljenju eti~nosti savremene umjetnosti; govorili smo o tome
kako su floskula stvarnosti metastazirala u umjetnosti kako je vrijeme odmicalo od pedesetih
naovamo, kako se sve podredilo eti~kom anga`manu; knji`evnost je svedena na nivo protes-
tnog letka, na zornu ilustraciju moralnih i nemoralnih akata glavnih likova. Sva se pretvorila
u eti~ki ki~. A vidjeli smo kod Brocha, a tako je i kod Camusa, da prave pobune nema bez veli-
kog stila. Dakle, knjiga je korisna za ocrtavanje i eti~kog polo`aja umjetnika u obzorima epohe
logora koja dobacuje skoro do savremenosti.
Nadalje: svi se sje}amo koliko je esejizirano o sveprisustvu smrti koja je u dvadesetom
vijeku dobila {iroke razmjere. Kako umjetnost stoji pred tim sveprisutnim licem smrti? Da li
je odr`iva opozicija umjetnosti kao vrijednosti i smrti kao ne-vrijednosti? Da li tu opoziciju
valja prefomulisati? Ko i kada i gdje tu koga nadvladava? Kako se ta opozicija uru{ava? Kako
pretrajava?
Sva ta pitanja zazorno je ~ak i postaviti u doba poststrukturalisti~kog natra`nja{tva – koje
brzo, u vidu anketnog upitnika, ocjenjuje djela po osnovu feministi~ke, novohistoricisti~ke,
postkolonijalne podobnosti, odgovaraju}i potrebama kupoprodaje. Kriju}i se iza tobo`nje
knji`evnoteorijske anga`iranosti i dru{tvene korisnosti. Broch je imao hrabrosti u obzorima je-
dne prijete}e i prepredene epohe – na njenom samom po~etku, u praskozorje njenih najve}ih
u`asa – sva ova pitanja postaviti naivno; mi {ezdesetak godina kasnije u umjetnosti i estetici
rijetko nailazimo na njihovu nenaivniju ili bilo kakvu drugu preformulaciju; da i ne govorimo
o pru`anju odgovora na ta i takva pitanja.

286

AKT.indd 286 6/5/2013 7:02:53 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Haris Imamovi}: Dijalekti~ka estetika

Marka Risti}a
1. Uvod
Vrijeme u kojemu se Marko Risti} pojavljuje kao knji`evni kriti~ar i esteti~ar je vrijeme
godina poslije Prvog svjetskoga rata, vrijeme jedne prave bure u srpskoj knji`evnoj javnosti,
kada je niz novih, mladih pisaca (uz koje je stao i sam Risti}), tzv. modernista, stao nasuprot
uvrije`enim pojmovima o knji`evnosti koje je generirala i promovirala tada{nja akademska
zajednica. On se kao esteti~ar formirao najprije pod velikim utjecajem razli~itih pravaca zapa-
dnoevropske avangarde, ponajvi{e inspirisan tekstovima u kojima su se o~itovale dadaisti~ke
i nadrealisti~ke tendencije.1 Taj Risti}ev zanos pred dadaisti~ko-nadrealisti~kom djelatno{}u,
koji je on ispisao u ~asopisima „Putevi“ i „Svedo~anstva“, za autora ovoga rada nije predmet naj-
ve}e pa`nje, iz sljede}ih razloga: govoriti o Risti}evoj estetici, toj, po~etnoj, zna~ilo bi govoriti
vi{e o Bretonovoj estetici negoli o Risti}evoj; drugo, ovaj rad nije zami{ljen kao opis Risti}eve
estetike, kao monografija njegove esteti~ke misli, kao puka prezentacija osnovnih oznaka nje-
govog pisanja, ve} nastaje kao poku{aj njezinog osmi{ljavanja unutar jednog povijesno-literar-
nog totaliteta, ali i kao poku{aj obja{njenja originalnosti te estetike, shvatanje spoja razli~itih
teorija i filozofskih vidika koje je Risti} u jednom trenutku u~inio i koje je bilo plodonosno.
Dakle, u ovom radu nas zanimaju Risti}evi koncepti poslije ”dijalekti~kog skoka” u njegovom
pisanju, poslije njegovog odustajanja od apoteoze nadrealizma i psihoanaliti~ke teorije Fre-
uda i tog skoka ka dijalektici, ne samo Hegelovoj u Marksovom obliku, kao dijalektici pojava,
ve} i Hegelovoj u Hegelovom obliku, kao sintezi pojmova: Risti}eva sinteza racionalizma, koji
je s marksisti~kom dogmatikom i pozitivizmom, kao pojam, dosegao svoj apsolut, i nadrealis-
ti~ke iracionalisti~ke antiteze tom racionalizmu, kao takvom, temelj je njegove esteti~ke misli i
zato taj proces i treba da okupira interes ispoljen u radu sa ovakvim naslovom.

2. Risti} i Jovan Skerli}

Skerli}ev pozitivizam, utopiju tog pozitivizma koja je dr`ala da se u detaljnom pregledu
svemu mogu na}i uzroci, da se sve mo`e objasniti, svesti, i Skerli}ev nacionalni pragmatizam
u shvatanju funkcije literature Risti} je odbacio ve} na po~ecima svog pisanja u duhu nadrealis-
ti~kih teorija.2 Risti}u i nadrealistima u kritici te pozitivisti~ke utopije i{lo je na ruku i posredno
i neposredno iskustvo. Upravo je bio zavr{io jedan rat i ljudi su svjedo~ili takvim ~udesnim
u`asima i u`asnim ~udesima, jednoj provali iracionalne agresije, da je poslije toga bilo nera-
zumno vi{e tvrditi kao Ten, da se postupak mo`e svesti na raspored okolnosti; u tom svjetlu,
ili bolje re}i mraku, javila su se i Frojdova psihoanaliti~ka istra`ivanja, njegovo obrazlaganje i
dokazivanje o udjelu iracionalnih impulsa u ljudskim postupcima, itd. Psihoanaliza je tako|er
jedna racionalisti~ka struja; to je, me|utim, jedna mnogo skromniji racionalizam od pozitivi-
zma, jedan racionalizam, jedna antropologija koja je kona~no shvatila da predmet njezinog
ispitivanja: ~ovjek, nije onakav kakvim ga je zami{ljao Ipolit Ten. Nastaju}i kao reakcija na
tada (neposredno poslije Prvoga svjetskog rata) jo{ uvijek uva`en Skerli}ev metod, Risti}eva
estetika misli umjetnost kao ~in koji nije isklju~iva realizacija okolnosti, odslikavanje objekta
kroz subjekt, niti je to ~in kontrolisan samo razumom, vra}aju}i dignitet romanti~arskom poj-
mu inspiracije.
Tako Risti}, pod o~evidnim utjecajem Frojdove teorije, pi{e u Moralnom i socijalnom smislu

287

AKT.indd 287 6/5/2013 7:02:53 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
poezije o duhovnoj gladi kao generatoru poezije. ”Ta duhovna glad”, pi{e Risti}, ”nije nikakvo
intelektualisti~ko ljubopitstvo, ona je motor svakog saznanja i svakog napretka. Pro`eta seksu-
alno{}u, ona je prvenstveno afektivne, pa te onda intelektualne prirode.”3 Pojmom duhovne
gladi Risti} sugeri{e kako literaturu ne pi{e bi}e koje je samo misaono, ve} i koje isto tako, ili
mo`da jo{ vi{e, osje}a i `eli, ~ime se protivstavlja tenovsko-skerli}evskom tuma~enju nastanka
djela, ali ujedno osporava i Skerli}evo poimanje knji`evnosti kao nacionalnog katehizisa: na-
ime, knji`evnost potaknuta duhovnom gla|u, `eljom da se upozna nepoznato, da se dosegne
novo, to je po Risti}evom tuma~enju autenti~na knji`evnost, i kao takva ona ne mo`e govoriti
ve} re~eno, biti u slu`bi srpske nacionalne ideologije, na primjer, jer bi tada kazivala kazano,
izjedna~ila bi se, svojim sadr`ajima, sa neumjetni~kim `anrovima pisanja, te bi izgubila i svoj
smisao, prestala bi biti spoznajnim ~inom, izgubila bi svoju osobenost i svoju svrhu.

3. Risti} i Bogdan Popovi}

Esteti~ki racionalizam Bogdana Popovi}a je ne{to druga~ije prirode od Skerli}evog. Umjes-
to iznala`enja metoda kojim bi se utvr|ivali uzroci nastanka jednog djela (= pozitivizam), Bo-
gdan Popovi} je u svojim esteti~kim teorijama poku{avao prona}i univerzalne zakone knji`e-
vnosti. Tako, pi{u}i u predgovoru Antologiji4 mjerila po kojima je sudio vrijednost pjesama,
on zapravo pi{e pravila jedne univerzalne gramatike poezije. To je jedan racionalizam s ve}im
pretenzijama od pozitivisti~kog racionalizma Jovana Skerli}a.
U odnosu spram tako postavljene Popovi}eve estetike Risti} ponovo nastupa u ime iraciona-
listi~ke antiteze, a to ~ini kroz plediranja za stalno osvajanje novoga u knji`evnosti. Popovi}ev
poku{aj da racionalizira u potpunosti estetiku i knji`evnost, da joj utvrdi zakone neminovno
je doveo do toga da ista ta estetika nosi sa sobom zabranu novoga. Popovi}eva estetika pre-
tpostavlja da je knji`evnost unekoliko dovr{en proces, da se iz njezinog dotada{njeg razvoja
moglo ustvrditi {ta su to njezine prave, univerzalne vrijednosti. To mo`e tvrditi samo estetika
koja po~iva na jednoj takore}i platoni~koj metafizici, tj. onoj koja pretpostavlja da je i sam svi-
jet dovr{en, da ”ni~ega novoga nema pod Suncem” i da uvijek jednako treperi pod ljudskim
rebrima. To je, pi{e Risti}, ona teorija ve~nog Lepogdobrogistinog.5 U tom smislu razlika izme|u
Popovi}a i Risti}a jeste razlika izme|u jednog mehani~kog racionalizma koji misli svijet (i
knji`evnost) kao neizmjenjivi predmet i dijalekti~kog pogleda koji misli svijet (i knji`evnost)
kao proces u kojem nastaju novi kvaliteti. To je zapravo razlika izme|u hiperracionalisti~ke
misli, koja u krajnjem slu~aju postaje sasvim iracionalna, tj. logi~ki protivrje~na u sebi, kada
poku{ava rije~ima zaustaviti svijet i one misli koja priznaje svijetu nedovr{enost, stanovitu
iracionalnost i koja ga poku{ava misliti sukladno njegovim transformacijama. Zato je Popovi},
poku{avaju}i zaustaviti svijet, tj. rije~ima davati privid njegove istovjetnosti, i do{ao u sukob sa
modernistima (Crnjanski, Rastko Petrovi}, Vinaver, Ujevi}): ne samo zato {to nisu do`ivljavali
svijet po njegovim pravilima, ve} upravo zato. Novi osje}aji su bili fakti a ne hir, i kako ka`e
Crnjanski u Obja{njenju Sumatre oni su morali dovesti do novih formi, formi nesukladnih pravi-
lima iz Bogdanovog Predgovora: ”Svud se danas ose}a da su hiljade i hiljade pro{le kraj le{ina,
ru{evina, i obi{le svet i vratile se doma, tra`e}i misli, zakone i `ivot kakvi su bili. Tra`e}i staru,
naviklu, knji`evnost, poznate, udobne, senzacije, protuma~ene misli. Lirsku poeziju ve~nih,
svakida{njih metafora, ono drago cile-mile stihova, slika, hrizantema, koje su cvetale u na{im,
nedeljnim, dodacima. Ali do{le su nove misli, novi zanosi, novi zakoni, novi morali! Mo`e se
biti protiv nas, ali protiv na{ih sadr`aja, i intensija, uzalud.”6
Tako se Popovi}eva estetika na{la u situaciji u kojoj njezini sudovi bivaju nesukladni knji`e-
vnim ~injenicama, a taj nesklad je klasi~na definicija neistine. Risti}eva je pak estetika svojim
plediranjem za novo bila mnogo sukladnija tom procesu razvoja literature ~ime i manje neis-
tinita od Popovi}eve. Risti} koji priznaje nedovr{enost svijeta i njegovu neopisivost i nedopi-
sivost jeste onaj Risti} ~italac Bretonov, sljedbenik nadrealisti~ko-dadisti~kog iracionalizma

288

AKT.indd 288 6/5/2013 7:02:53 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
koji je tvrdio da su svijet i ljudi ne{to druga~ije od onoga {to su pisali racionalisti 18. stolje}a i
njihovi idejni sinovi i unuci, pozitivisti 19. stolje}a i pozitivisti 20. stolje}a.

4. Risti} i teorija socijalne literature

Tre}i vid racionalizma postavljenog u vidu apsolutnog pojma kojemu se protivstavlja Risti}
jeste racionalizam dogmatske marksisti~ke estetike u vrijeme nastanka i razvoja tzv. ”socijalne
literature”, a kasnije i u vrijeme sukoba na knji`evnoj ljevici, ~iji su glavni predstavnici bili Milo-
van \ilas, Radovan Zogovi}, Jovan Popovi}, Ognjen Prica, itd. Ovaj racionalizam, nije se ra-
zlikovao po svojim pretenzijama od racionalizama Popovi}a i Skerli}a; me|utim, on je spram
Skerli}evog nacionalisti~kog pragmatizma zagovarao jednu revolucionarnu ulogu literature, i
namjesto Popovi}eve univerzalnosti tra`ila se jedna osvije{}enost pripadnosti pojedina~nom
povijesnom trenutku i neposredno dejstvo, idejno, ideolo{ko dejstvo literature, a to jeste za-
pravo jedno didakti~ko dejstvo. Propitivati ispravnost tendencija te, takve, marksisti~ke do-
gmatske estetike da se djelo, sasvim, objasni pomo}u relacija spram dru{tvenih odnosa, da
se njegova su{tinska vrijednost dosegne reduciranjem na bazu dru{tvene strukture, nakon
govora o nedostacima Skerli}evog sli~nog metoda, nije potrebno: potrebno je samo primije-
titi tu veliku sli~nost (koja grani~i sa istovjetno{}u) izme|u ta dva vida redukcionizma. Isto
va`i i za analogiju izme|u estetike Bogdana Popovi}a i ove marksisti~ke estetike, analogiju po
stanovi{tvu proskriptivnosti. Marksisti~ka estetika, sli~no kao i Bogdanova, pretpostavlja da
je izna{la sve moduse vi|enja i do`ivljavanja svijeta i zadatak pisca bi trebao biti da u svojim
djelima realizira te teze o svijetu i `ivotu. I sli~no kako su se Bogdanovoj estetici usprotivili oni
koje su kasnije nazvali srpskim modernistima, tako je u~inio i Krle`a, tako su u~inili i Davi~o
ili ostali pisci okupljeni oko Pe~ata, vjeruju}i da je autenti~nost, novost, koja nije ponavljanje,
ilustriranje, jedna od presudnih oznaka literature. Tako je i marksisti~ka estetika, htiju}i sve
objasniti, izokrenuta u svoju protivrje~nost: ona, takva, vi{e ni{ta nije mogla razumjeti; bila
je sasvim nesukladna poretku ~injenica unutar knji`evnosti; postala je onaj smije{ni nesklad
izme|u rije~i i stvari koji se, tradicionalno, zove neistinom.
Ali, umjesto ponavljanja stvari koje su u tim smislovima re~ene protiv estetike Bogdana
Popovi}a i Jovana Skerli}a, i koje (mutatis mutandis) va`e i protiv estetike socijalne literature,
cilj autora ovoga rada jeste da shvati odnos ove estetike spram estetike Risti}a u kontekstu ra-
zmatranja jednog drugog problema: problema odnosa izme|u materijalisti~kog i idealisti~kog
vi|enja svijeta. Naime, predstavnici, esteti~ari i knji`evnici, socijalne literature ozna~avali su
Marka Risti}a kao idealistu7, dok su sebe do`ivljavali kao sljedbenike materijalisti~kog pogleda
na svijet. Me|utim, ukoliko se na neuobi~ajen, neautomatski, na~in osmotre njihovi osnovni
esteti~ki postulati, zaklju~ak po tom pitanju nosio bi u sebi upravo obratne odnose.
Esteti~ari socijalne literature, kao {to je ve} op}epoznato, tra`ili su od literature, obremenje-
ne moralnom obavezom, da uka`e na klasne razlike, na kontrast izme|u ne~ega {to je proleter
i onoga {to je gra|anin, bur`uj, oni su tra`ili od nje da usvoji, da }utnjom ili ignorancijom ne
zata{kava onu istinu koju je uo~io Karl Marks. Umjesto baviti se krajnjim metafizi~kim pitanji-
ma ~ovjeka shva}enog kao takvog, van njegove pozicije unutar proizvodnih odnosa, umjesto
tog mla}enja praznih oblaka, ti esteti~ari su tra`ili od literature da umjesto tog la`nog poisto-
vje}ivanja razli~itog pod imenom ^ovjeka govori o ~injeni~no-pojedina~nom: o pot~injenom
radniku, ili pot~injenoj `eni, kao i o bur`uju koji u`iva zahvaljuju}i dru{tvenim odnosima. To
bi onda bi pravi materijalizam, to je ta anga`ovana literatura.
Me|utim, koje su bile konsekvence takvog stava, ukoliko ih ne izvodimo na osnovu utisaka
koje proizvodi prvi pogled na te teorije?
Postojanje dru{tvenih klasa, bur`uja i proletera, uzimano je kao polazna ~injenica, i njihov
odnos, odnos dominacije iz kojega proizlaze materijalne blagodeti za jednu klasu, shva}an
je isto tako, kao ~injenica. ”Bur`uj” i ”proleter” ipak za jednu dijalekti~ku misao, za jednu
289

AKT.indd 289 6/5/2013 7:02:53 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
filozofiju koja vi{e ne vjeruje u identitet, rigidno, na na~in Anaksimandera ili Parmenida, ne
mogu biti ~injenice, neosporivosti, ve} pojmovi koji bi morali biti svjesni toga da jesu pojmovi.
Da jesu pojmovi koji ne mogu prepokriti stvarnost, ve} funkcioni{u po principu supsumaci-
je: da poistovje}uju razli~ito. Ukoliko se previdi takva njihova priroda, ukoliko se postojanje
bur`uja, s jedne strane, i proletera, s druge, usvoji kao nerelativna data, ukoliko se usvoji taj
maniheizam, ukoliko se previde razlike izme|u ljudi koji su opseg jednog od tih pojmova, tj.
ukoliko se proces mi{ljenja o svijetu pretvori u ~isto klasificiranje ljudi u jednu od te dvije sku-
pine onda se to vi{e ne mo`e nazvati materijalizmom. Jer materijalizam uzima ~ulne podatke
kao va`ne glasove, a ti ~ulni podaci, to neposredno iskustvo govori protiv identiteta kakvog
pretpostavljaju pojmovi formirani na navedeni na~in. ^ula govore o neponovljivosti stvari i
pojava; unutar kretanja, neistovremeno i neistosmisleno A nije = A. A maniheizam esteti~ara
socijalne literature, taj njihov racionalizam (koji vrlo jednostavno obja{njava svijet, pretpostav-
ljaju}i da je on vrlo lako obja{njiv, da je tako jednostavno racionalan), taj njihov apsolutisti~ki
racionalizam postaje nesukladan ~ulima, postaje idealizam. On postaje, kako bi Ni~e kazao,
jedna prevelika vjera u mo} rije~i, u njezinu mo} da obuhvati obilje svijeta. Sa tako banalnom,
djetinjasto-platonisti~kom ontologijom, esteti~ari socijalne literature nisu ni mogli izvesti bolji,
pametniji zadatak za knji`evnost od sljede}eg: da ilustrira Marksove pojmove, shva}ene kao
apsolutne ~injenice. Knji`evnost je tu, dakle, shva}ena na jedan sasvim metafizi~ko-idealis-
ti~ki na~in, na jedan na~in kakav je va`io u vremenu kada je knji`evnost bila a|utant Crkve.
Knji`evnost, realisti~ka knji`evnost, ne mo`e biti ilustriranje pojmova, jer, dakle, postaje i pre-
vi{e nesukladna stvarnosti i nema vi{e pravo zvati se realizmom; propovjednici takve knji`e-
vnosti nemaju pravo – logika im zabranjuje – da zovu sebe materijalistima.
Shvatiti odnos izme|u op}eg i pojedina~nog, izme|u konkretne pojave i rije~i, na na~in
dijalekti~ki, to je mnogo bolje uspio Marko Risti}: bar tako impliciraju postulati njegove esteti-
ke. Njegovo protivljenje protiv knji`evnosti koja je tek ilustracija pojmova, njegovo zalaganje
za autenti~na knji`evna djela, za jedinstvene emocije i individualizirane junake, za djela po-
taknuta duhovnom gla|u, to zalaganje ima mnogo ve}e povezanosti sa onime {to je materijalis-
ti~ko i dijalekti~ko vi|enje stvarnosti. Nije samo op}e su{tina stvarnosti, ve} je i pojedina~no
njezina su{tina. Iz jednostavnog razloga {to ni jedno ni drugo nisu njezina su{tina: jer ona
nije ustrojena po nekom ljudskom planu, kao kakva ma{ina, da bi imala su{tinu, jednu. Risti}
to shva}a i osje}a, on to vidi, on dijalekti~ki shva}a odnos izme|u op}eg i pojedina~nog, a ne
metafizi~ki, ne idealisti~ki i stoga i nema one racionalisti~ke, hiperracionalisti~ke, a smije{ne,
pretenzije teoreti~ara socijalne literature, slabih |aka Karla Marksa.
”La`na i neiskrena”, pi{e Risti}, ”u samoj svojoj osnovi samo je lirika koja ne odgovara tim
elementarnim potrebama, nego je uobli~enje jedne ~oveku nametnute psihi~ke deformacije,
jedne rutine koja mu zamenjuje ’realno funkcionisanje misli’: lirika rodoljubiva, religiozna,
sentimentalna, racionalisti~ka, moralisti~ka, impresionisti~ka.”8 Tako pi{e Risti}, uvi|aju}i ana-
logije izme|u naizgled protivrje~nog, izme|u, na primjer, Du~i}a i Zogovi}a, s pravom. Njiho-
ve pjesme su realizacija ve} postoje}ih pojmova o `ivotu i o poeziji, njihove pjesme u realiza-
cije svih tih fraza, tih psihi~kih deformacija, koje koriste dru{tvu i iza kojih ono naj~e{}e stoji,
sve to je gu{enje (obilja) `ivota, jedna la`na vjera da se sve shvatilo, jedno nesuglasje se onim
{to nam ~ula i razum mo`e re}i o stvarnosti.
”Ja ovde”, obja{njava Risti} svoje protivljenje svim vidovima dogmatske i normativne esteti-
ke, ”niukoliko ne preduzimam odbranu anarhije u pitanjima duhovnog `ivota. Ali je potpuno
neosporno da taj `ivot, u svom neprekidnom oticanju, donosi sobom sve nove i nove struje, i
da se posledice tog obnavljanja ne mogu predvideti, pa dakle da se ni norme po kojima treba
o njima rasu|ivati ne mogu unapred odrediti.”’9 Pojmovi, dakle, kojima operi{u esteti~ari i
knji`evni kriti~ari moraju biti zami{ljeni razli~ito od na~ina na koji mehani~ki racionalizam za-
mi{lja pojmove. Ovakav stav Risti}a je stav mislioca koji prilazi predmetu mi{ljenja sa svije{}u
o njegovoj nedovr{enosti, {to }e re}i i o njegovoj stanovitoj iracionalnosti.
290

AKT.indd 290 6/5/2013 7:02:53 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
5. Risti} i nadrealizam
”Jer bolji je nered no nasilan, krut i umrtvljuju}i red.”10
Risti} danas vi{e nije toliko poznat autor. Rijetko spomenut, on je spomenut i tada, naj~e{}e
kao nadrealist, kao teoreti~ar beogradskog nadrealizma, kao u~enik Bretonov. Li{eno tih leksi-
konskih predrasuda moralo bi se kazati da Risti}, njegovi najzna~ajniji esteti~ko-kriti~ki spisi
nisu nadrealizam, niti teorija nadrealizma. Risti}, po mi{ljenju autora ovih redaka, u smislu
esteti~ke teorije nerijetko i nadilazi lucidnost jednoga Andrea Bretona. Nema sumnje da je
Risti} mnogo ~ega nau~io od vo|a francuskih nadrealista, ali cilj ovoga poglavlja jeste utvrditi
razliku koja ih odvaja, Risti}a i francuske nadrealiste.
Nadrealizam, jasno, nije idejni pravac koji je jednom zasvagda dao svoje ideje, svoj sistem.
Me|utim, postoji jedna tendencija iz ranih Bretonovih radova, a koja nije ostala ne`iva i u na-
drealizmu poslije Drugog svjetskog rata. Nadrealisti su, kako ka`e Moris Nado, reakcija na je-
dan svijet koji je postao zatvorenik Razuma, na jedan na~in `ivota koji je postao talac Logike.11
Pozitivizam je, kao sasvim primjerena epistema vrijednostima gra|anskog dru{tva roba, shva-
tio ljudsko znanje kao strogo analiti~ki process neposrednom konkretnom primjenom, a onda
su ve} francuski dekadenti, ve} je zapravo sam [arl Bodler pisao o pogubnosti tog analiti~kog
ubijanja ma{te kod modernih gra|ana postavljaju}i savremenost sretnijim epohama: ”Fran-
cuska publika (ako iz nje izuzmemo nekoliko umetnika i nekoliko pisaca), nije umetni~ka,
prirodno umetni~ka; ta publika je filosofska, moralisti~ka, dosetljiva, ljubitelj pri~a i anegdota,
sve {to ho}ete, ali nikad spontano umetni~ka. Ona ose}a, ili prije, sudi, postupno, analiti~ki.
Drugi, vi{e favorizirani narodi, ose}aju odmah, sve u isti mah, sinteti~ki.”12
Kasnije je to s Remboom i Malarmeom postala jedna totalna, da ne bude re~eno totalitaris-
ti~ka pobuna protiv suhog gra|anskog racionalizma u ime jednog vi{eg `ivota, u ime jedne
mistike `ivota, jedne nereligijske onostranosti. Treba samo pro~itati Pismo vidovitog13 i shvatiti
kako je osnovna te`nja te moderne lirike da zbaci sa sebe sve one deformacije gra|anske psihe
o kojima je Risti} pisao.
Kulminacija te antiteze pozitivizmu, te apoteoze ma{te i mistike `ivota, iracionalnosti bio
je svakako nadrealizam. Nasljedovav{i poetsko i `ivotno iskustvo devetanestovjekovnih mo-
dernih liri~ara, nadrealisti su bili u situacijama koja im nije dozvoljavala da ne nastave tu
pobunu, takvu, da je ne naprave totalnom reakcijom na gra|anski um, da je ne dovedu do
krajnjih granica. Ako je gra|anska znanost shvatala zadatak mi{ljenja kao otkrivanja zakoni-
tosti i nu`nosti, otkrivanja struktura zavitih koprenom neposredne pojavnosti, onda je Breton
tra`io otkrivanje jedne stvarnosti koju su te strukture svojim naivnim shvatanjem prirode
rije~i i svojim kljastim na~inom do`ivljavanja svijeta zakrile, otkrivanja jedne vi{e stvarnosti,
stvarnosti koju je nemogu}e vidjeti kroz nao~ari gra|anske nauke, ali koja postoji i koju je su-
ludo potiskivati na na~in na koji su to radile ideologije gra|anskog morala i gra|anske nauke:
Breton, naime, prezire nu`nosti, zakone u ime kojih se prezire cijeli jedan kontinent stvarnos-
ti – tj. ono slu~ajno, ono iracionalno, ono podsvjesno, ono nagonsko, a ono je osnovno. Tako su
nadrealisti umjesto manira gra|anskog morala koji insistira na izvjesnosti i predvidivosti, na
redu i zakonu u pona{anju, (tj. na dosadi, tj. na potiranju vlastitih `elja) hvalili ekscentri~nost,
alogi~ne neizvjesnosti, {izofreniju, lu|a~ko-dje~iju neposrednost, napravili su jednu pravu
pohvalu ludosti neobremenjenu erazmovskom ironijom.
”U tom svetu la`i i predrasuda mi~u se te literarne larve”, pi{e Risti} o gra|anskim piscima,
” i taj njihov na~in govora, taj njihov ’stil’ nije slu~ajno tako {tur, tako ubog, tako prazan. On
odgovara praznini, upravo odsustvu njihovog psihi~kog bi}a. U tom bi}u, u toj praznini, u
tom nepostojanju idealno se ispoljava, u svoj svojoj rugobi, u svoj nesvesnoj nesre}i, op{ta
bolest ~iji su oni samo simptom, ona skleroza, ili tabes, ili elefantizis, ili prosto progresivna
paraliza, kojom ne boluje malogra|anstvo, jer je ono samo ta bolest. Pacijent, dru{tvo, svoju
bolest naziva ’zdravim razumom’, jer ne zna da je bolestan; one je naziva ’redom’, ’normalnim

291

AKT.indd 291 6/5/2013 7:02:53 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
pojmovima’, ’dru{tvenom higijenom’, ’Ministarstvom za socijalnu politiku i narodno zdrav-
lje’, ’Kolom Srpskih Sestara’.”14
Ta je, dakle, reakcija bila u ime intenziviranja `ivota, protiv jednog stanja op}eg duha koje
je, kako su osje}ali nadrealisti, gu{ilo realiziranje vi{ih potencijala `ivota. Ali najva`nije u pret-
hodnoj re~enici jeste da je to bila reakcija u avangardnom (~itaj: apsolutnom) smislu, tj. da je
bila ponajprije zami{ljena kao estetsko-eti~ka provokacija.15 To zna~i da je, nastupaju}i protiv
jedne redukcije `ivota koju je sprovodio gra|anski duh potpomognut dru{tvenim kapaciteti-
ma, nadrealisti~ki iracionalizam, kao apsolutisti~ka reakcija i totalni zahtjev, morao i sam pos-
tati redukcija one punine `ivota, tj. postati ne{to uveliko sli~no onome protiv ~ega je nastupio.
S jedne strane, stvarnost se dakako nije ispostavljala sukladno rije~ima gra|anskog razuma
– ”racionalna logi~na misao nije nikako dovoljna za puno, negrani~eno pojimanje (sic!) sve-
ta.”16 – ali, opet, stvarnost ipak nije samo niz slu~ajnosti, niti je `ivot jedan iracionalni fluid,
da bi ova nadrealisti~ka nedijalekti~ka reakcija na gra|anski racionalizam mogla da bude na-
zvana pravom. Paradoks je, na primjer, Bretonovih apologija iracionalnom usvajanju svijeta,
njegova apoteoza alogije, u tome {to on pi{e svoje teorije poku{avaju}i da argumentira.
Iako je ostao na~elno vjeran osje}anjima koja su potaknula nadrealiste na njihovu pobu-
nu, Risti} je ipak kasnije shvatio i redukcionizam samog nadrealizma, odabrav{i jednu dijale-
kti~ku misao koja je mogla izbje}i navedena zastranjenja, navedene redukcionizme, bili oni
teorije Andrea Bretona ili teorije Bogdana Popovi}a. Risti} }e tako poslije svog ”dijalekti~kog
skoka”, i poslije literarnog i li~nog zbli`avanja sa Krle`om, pisati eseje i kritike o knji`evnosti, o
njezinom smislu i o njezinim o~itovanjima slijede}i zahtjev nu|enja razloga za tvrdnje: nema
tu vi{e one avangardne ostra{}enosti koja }e proglasiti bilo kakvu besmislicu velikom, samo
da bi se isprovocirao akademi~arski ukus. Risti}evu misao odlikuje jedna svijest o nevaljanosti
o{trih podjela: formalisti~ka podjela (na primjer na ”stare” i ”nove”) povr{no shematizuje jedno kom-
pleksno zbivanje, umrtvljuje ono {to je `ivo, i ta apstraktna, tendenciozna klasifikacija ne odgovara stvar-
nosti.17 Sa tom novom, dijalekti~kom svije{}u o kompleksnosti svijeta i o jedinstvu protivrje~ja
u njoj, Risti} nije vi{e mogao slijediti, o{tro, Bretonov negativ gra|anskog racionalizma.

6. Risti}eva knji`evna kritika

”Kritika je ~itava jedna ideologija. Jer kritika jednog umetni~kog dela pretpostavlja i jedno, osnovno,
na~elno shvatanje umetnosti i misaone funkcije uop{te.”18
Prije negoli budu donijeti zaklju~ni sudovi o njegovoj estetici, trebalo bi ste}i jedan kratak
uvid u Risti}evu knji`evnokriti~ku praksu.
”Dovoljno je”, pi{e Risti} o lirici Gustava Krkleca, ”prisustvovati jednom od mnogih literar-
nih ’martinea’ i ’soarea’ na kojima se ~uo blagi i pevaju}i glas njegov, pa videti, u devoja~kim,
u mladi}kim, u stara~kim licima punim simpatije i divljenja, u dugom i odu{evljenom, u spon-
tanom i iskrenom pljeskanju kojim su pozdravljeni njegovi stihovi, ako je svesrdno omiljena,
kako je mo`da najomiljenija pesni~ka figura u Beogradu ba{ ta ’kajkavska du{a’. Univerzitet,
`enske gimnazije, ulica, saloni, redakcije ~asopisa, Srpska kraljevska akademija, koja je nagra-
dila njegovu zbirku Ljubav ptica, sve slo`no u~estvuje u glorifikaciji te elegi~ne lirike.”19 Risti}
se protivi konformizmu pjesnika Krkleca: Risti} vjeruje kako je takvo liri~ko jednolinijsko kre-
tanje sasvim nesukladno stvarnosti, kako nije autenti~an podatak duhovnog `ivota, kako je to
realiziranje gra|anskih i malogra|anskih pojmova o `ivotu (otud i blagonaklonost gra|anske
publike) u lirici Krkleca ono {to pridonosi gu{enju `ivota, kako je to ponavljanje re~enog, tj. ko
zna koja realizacije gra|anske ideologije. Risti} nije kriti~ara koji spo~itava Krklecu to {to nije
pisao ovo ili ono, on ne zamjeri Krklecu zato {to nije realizirao njegove (tj. Marka Risti}a) pojmo-
ve o `ivotu, ve} mu zamjeri upravo zato {to je u svojim pjesmama ilustrirao pojmove poznate
Marku Risti}u, gra|anske pojmove, koji su re~eni ve} hiljadu puta, i osporeni isto toliko puta
~ime i Krklecova lirika, nije nimalo nova, gubi svrhu svog postojanja.

292

AKT.indd 292 6/5/2013 7:02:54 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
S druge strane, Risti} pi{e kako se Krle`i ne mo`e desiti navedena gre{ka – pisanje kao ilus-
triranje op}ih mjesta – jer njegova knji`evnost itekako ima smisla za pojedina~nost. ”Krle`in
vanredan dar za o`ivljavanje podrazumeva”, pi{e Risti}, ”pre svega to, mo`da i nesvesno, sa-
znanje da se u fikcijama samo kroz karakteristiku pojedina~nog, pa ~ak i izuzetnog, a ne kroz
shemati~no uop{tavanje, dolazi do konkretnog i do op{teg. Svakako, treba imati tog dara za
o`ivljavanje… Bez njega, kao i bez prethodnog smisla za opa`anje, rasu|ivanje i odabiranje,
sasvim je uzaludno gomilati psiholo{ke anegdote i poteze.”20 Krle`a je autenti~an knji`evnik
jer uspijeva ostaviti utisak da je kod njega, mo`da ~ak i nesvjesno, prisutna ta dijalekti~ka svi-
jest da pojedina~no nije nikakav balast, ve} isto tako va`na, nerazdjeljiva dimenzija stvarnosti
od onoga {to se zove op}im i ~esto precjenjuje. Tako je, na primjer, Sibe Mili~i} precijenio
zna~aj tog op}eg i napisao jedan roman u kojemu je glavni junak ovog romana stvoren ”kao
i sav roman, kao i pesme pesnikove, kao i slike slikara Mili~i}a, u linijama, po jednoj voljnoj
konstrukciji iza koje le`i teorijsko opravdanje. Te tvorevine koje nisu postale misterioznom al-
hemijom stvarala~kog nadahnu}a ostaju neizbe`no apstraktne, neubedljive, suve i hladne.”21
”U pitanju nisu suptilnosti, ukra{avanje, barok, udaljavanje od prirodnosti, u pitanju je stil.
Stil koji je realizacija emocije, stil iz koga izvire emocija a ne mrtvo nizanje re~enice, gde se su-
perlativima i emfazom uzalud markira uzbu|enje”, pi{e Risti} u svome ~lanku o Mili~i}evom
romanu22, poku{avaju}i objasniti kako stil nije odje}a kojom se onda uljep{avaju neke ideje na
kojima po~iva knji`evno djelo: stil se sama ko`a, samo meso knji`evnog djela, same kosti tog
djela, a nedijalekti~ko razdvajanje forme i sadr`ine bilo kod knji`evnika, bilo kod esteti~ara
neminovno dovodi do jedne literature, popovi}evsko-zogovi}evske, koja jedva da ima bilo
kakve veze sa stvarno{}u. Risti} tako na primjeru Seoba pi{e o jednom autenti~nom knji`e-
vnom djelu. Naivan kriti~ar bi kazao kako roman Crnjanskog govori o jednom tragi~nom i
bezizlaznom osje}aju praznine, o jednom osje}aju uzaludnosti. Ali to nije sadr`aj umjetnosti:
Crnjanskov roman govori tu tragi~nost, tu uzaludnost, on je do~arava, nju jedinstvenu, a ipak
op}u; ona za ~itaoca tog romana nije ideja, ona nije op}e mjesto, ona za ~itaoca tog romana
biva, kako ka`e Risti}, raspolo`enje: ”prava sadr`ina ove knjige, to je jedno ose}anje `ivota,
pesni~ka obrada jednog ose}anja `ivota, kome su i ta povest i sve pojedinosti samo sredstvo
preko koga se umetni~ki obelodanjuje.”23
Risti}evo pisanje o Seobama je, u tom smislu, poku{aj shvatanja sredstava, postupaka koji-
ma Crnjanski uspijeva proizvesti ciljano raspolo`enje. To se da vidjeti na primjeru Risti}evog
obja{njenja Crnjanskovog refrena: ”Ta beznade`nost i ta nada Vuka Isakovi~a pojavljuju se,
izra`ene istim re~enicama, u po~etku, u toku i na kraju Seoba, i to ponavljanje koje rasejanom
~itaocu ostaje sasvim neprimetno, vanredno simbolizuje, ne samo bezizlazno kru`enje Isako-
vi}eve nezasi}ene `udnje, ve} i ono ogromno kru`enje kojim se `ivot vra}a i ponavlja u bezi-
zlaznosti ali i u neisrcpnom obnavljanju. Sastav, pa i zna~enje ~itavih Seoba, to je jedan beskraj-
ni plavi krug, u kome je ona zvezda koju Vuk vidi u snu, i koju i Aran|el ugleda u pogledu
njegov snahe na izdisaju. No ne treba misliti da je ovo jedan simboli~an roman, izgra|en
apstraktnim asocijacijama. Izvesna mutna ali osnovna pitanja ljudskih sudbina, odjeknuv{i
razgovetno i razli~ito u svakoj od ove tri li~nosti, dobijaju tako svoju konkretizovanu umetni~ku
stilizaciju, postaju istinita, i samim tim simboli~na.”24

7. Zaklju~ak
Risti}evu se estetiku ne mo`e misliti u manihejskim opozicijama. Ona nije racionalizam koji
oponira iracionalizmu i samo na taj na~in se formira kao jedan pogled na svijet. Niti obratno:
ona nije ni samo iracionalizam, bretonovski, zami{ljen kao avangardna provokacija, koji nije
puka, jednolinijska reakcija na gra|anski racionalizam.
Risti}eva estetika je jedna dijalekti~ka estetika. Nastala u jednoj svijesti koja je pro{la put
od gra|anskog racionalizma do nadrealisti~kog iracionalizma, i natrag, i na tom putu, sa svim

293

AKT.indd 293 6/5/2013 7:02:54 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
iskustvom, posrednim i neposrednim, uvidjela da je jedno formalnologi~ko mi{ljenje sakato i
da ono ne mo`e misliti svijet satkan od protivrje~nosti.
Risti}eva estetika, dakle, nije ni ideologizam, ni formalizam, ni subjektivizam, ni objektivi-
zam. Ona se ne mo`e odrediti apsolutnim pojmovima, svesti se na jedan od njih. Ona je vi{edi-
menzionalna. Ona je protivrje~na. I zato i pokretna, elasti~na; metod sukladan predmetu.
Risti}eva estetika jeste protivrje~na u sebi. To je osnovna ideja ovoga rada. Me|utim, to
nije konstatacija protivrje~nosti koja bi oduzimala sav kredibilitet. Risti}eva estetika jeste pro-
tivrje~na u sebi, ali ne istovremeno i istosmisleno: postoje njezine dimenzije, racionalisti~ke i
iracionalisti~ke. Ona je, dakle, sli~na stvarnosti u tom pogledu, sli~na pojavama u stvarnosti
koje su protivrje~ne sebi, ali ne po istom stanovi{tu, ne u istoj dimeniji. Risti}eva estetika,
prema tome, nije ona koja bi tvrdila da, istovremeno i istosmisleno, jedna stvar i postoji i ne
postoji. To je zapravo jedna misao koja je osvijestila proces ~itanja i pisanja knji`evnih djela, i
shvatila da u pisanju i ~itanju knji`evnosti nije sve ni racionalno ni iracionalno, tj. shvatila je
da je to jedan racionalno-iracionalan proces, tj. shvatila je da je knji`evnost kao i stvarnost, da
je ona i red i nered, da se o njoj mo`e govoriti i misliti, ali da se mora i }utati o njoj, da u i oko
literature nije sve u vezi sa mislima i idejama, ali da iako se ne mo`e sve objasniti, da se ipak
mo`e obja{njavati.

1
Isp. na primjer sljede}e ~lanke: Nadrealizam, Preobra`enja dade – istorija literature koja nije istorija literature.
U: Marko Risti}: Uo~i nadrealizma, Nolit, Beograd, 1985.
2
Isp. Marginalije. U: Marko Risti}: Uo~i nadrealizma, str. 150
3
Poezija kao metoda saznanja i kao moralni ~in. U: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 14.
4
Isp. Bogdan Popovi}: Antologija novije srpske lirike, Srpska Knji`evna Zadruga, 1983.
5
Dr H. C. Bogdan Popovi} sedamdeset godina misli. U: Marko Risti}, Knji`evna politika, Rad, Beograd,
1979, str. 185
6
Obja{njenje ”Sumatre”. U: Pesme – putopisi – eseji, Naprijed – Prosveta – Svjetlost, Zagreb – Beograd – Saraje-
vo, 1967, str. 324
7
Nav. prema: Miroslav Krle`a: Dijalekti~ki antibarbarus, Oslobo|enje, Sarajevo, 1983, str. 12
8
Marko Risti}: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 39
9
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 114
10
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 113
11
Isp. Moris Nado: Istorija nadrealizma, BIGZ, Beograd, 1979.
12
[arl Bodler: Romanti~na umetnost, Prosveta, Beograd, 1980, str. 132
13
Isp. Artur Rembo: Alhemija re~i, BIGZ, Beograd, 1982.
14
Marko Risti}: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 94
15
Isp. Aleksandar Flaker: Poetika osporavanja, [kolska knjiga, Zagreb 1982.
16
Marko Risti}: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 17
17
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 130
18
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 337
19
Marko Risti}, Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 54
20
Krle`ini Glembajevi. U: Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 81
21
Marko Risti}: Roman Siba Mili~i}a. U: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 76
22
Marko Risti}: Roman Siba Mili~i}a. U: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 77
23
Seobe. U: Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 93
24
Ibid, str. 95-96

294

AKT.indd 294 6/5/2013 7:02:54 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Haris Imamovi}: Anders – pro et contra

(Gunther Anders. Kafka –za i protiv. Narodna prosvjeta, Sarajevo,
1955, prev. Ivan Focht)

Pro
Anders je jedan od najboljih tuma~a umjetni~ke proze pro{loga stolje}a.1 A njegova knjiga
o Kafki je njegova najbolja studija o knji`evnosti. U tom smislu ne nedostaje nam motivacije
da prika`emo ovu njegovu knjigu, kao ni razloga da je na ovome mjestu predlo`imo kao uzor
budu}im interpretacijama knji`evnih djela.
[ta su zapravo osnovne pretpostavke Andersovog pristupa?
To je prije svega po{tivanje specifi~ne prirode knji`evne umjetnosti. Anders nagla{ava na ne-
koliko mjesta u svojoj studiji da Kafka nije ni{ta do knji`evnik. To naoko mo`e da djeluje
kao tautolo{ki sud. Ali u kontekstu u kojemu Anders pi{e svoju studiju, kontekstu prevlasti
razli~itih knji`evnokriti~kih redukcionizama (religijskog, egzistencijalisti~kog, pozitivisti~kog,
psihoanaliti~kog, marksisti~kog…), kontekstu, dakle, sli~nom na{em2, pri}i jednome knji`e-
vnom djelu s pretpostavkom da je to knji`evno djelo, ispostavlja se kao pa`nje vrijedan ~in.
Anders je, dakle, rijedak primjer tuma~a knji`evnosti koji predmetu pristupa bez te`nje da
prepozna ne{to u djelu. Anders pristupa Kafkinim djelima, poku{avaju}i ne{to saznati. Takva
priroda Andersovog pristupa ogleda se i u pojmovima kojima on opisuje Kafkinu prozu: tj.
Anders nema gotovih pojmova, ve} sukladno materijalu formira nove pojmove.
S druge strane, Anders izbjegava i apstrakcionizam tzv. imanentnih pristupa: formalizma,
strukturalizma, fenomenolo{kog pristupa i sl. Li{eno relacija spram razli~itih pojava svijeta
u kojem nastaje i svijeta u kojem se ~ita, tj. bez valjane kontekstualizacije, (Kafkino) djelo bi
ostalo i bez relevantnih zna~enja. Anders: ”Nekog autora ozbiljno uzeti zna~i: ne govoriti sa-
mo o njemu. Jer, zna~ajan je onaj pisac koji reprezentuje ne{to drugo i ima konsekvence za to
drugo. Budu}i da Kafku uzimamo ozbiljno postavi}emo ga dakle u {iroko razvijeni horizont
op}ih (moralnih, religioznih, filozofskih, historijskih dru{tvenih i literarnih) problema.” (str. 9)
S time na scenu stupa momenat kriti~areve kreacije: analogije izme|u Kafke i drugih autora
i tekstova (Tore, Biblije, Ezopa, Calvina, Servantesa, Bunyana, Stravinskog, Picassa, Kierkega-
arda, Nietzschea, Heideggera itd.), izme|u pojava svijeta Kafkinih djela i pojava modernog
svijeta (npr. besmisleni Kafkin predmet ”odradek” i razli~ite naprave koje nam objektivno ne
trebaju ali ih kupujemo), su Andersove analogije, {to naravno ne zna~i da su proizvoljne.
S tre}e strane, Andersov pristup je po{ten i zbog toga {to osvje{tava vlastitu netotalnost:
svjestan je da se nijedna napisana interpretacija ne mo`e poistovijetiti sa samim ~inom ~ita-
nja, ve} je uvijek jedna arhiva ~itanja, da nijedna interpretacija ne mo`e iscrpiti semantiku
knji`evnog djela, i da nijedna interpretacija ne mo`e zamijeniti samo ~itanje: zato Anders u
predgovoru obja{njava o svojoj knjizi: ”Nije namijenjena da bude uvod, radije komentar. To
zna~i: neka se koristi pored ili poslije Kafkine lektire.” (9) Na ovo mjestu se otkriva poklapanje
Andersovog pristupa sa onim autenti~nim ciljem knji`evne kritike uop}e. Naime, pro~itali
smo djelo i ne{to smo do`ivjeli, nakon toga `elimo saznati {ta smo to do`ivjeli, organizirati to
na{e iskustvo, taj haos, to obilje asocijacija, analogija, zaklju~aka i ideja koje smo imali tokom
~itanja. Dakle, kritika kao sje}anje na na{e ~itanje djela. Sje}anje je kontrakcija. Dakle, kritika
kao kontrakcija ~itao~evog iskustva. Iskustva kriti~arevog.
Anders je pravi ~italac. Njegova lucidnost, njegova erudicija, njegova kreativnost, nas tjera-
ju da to ka`emo.

295

AKT.indd 295 6/5/2013 7:02:54 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
***
Koje su to osnovne Andersove teze o knji`evniku Kafki?
Anders ka`e kako:
Kafka unaka`ava da bi odredio. ”Izgled Kafkinog svijeta izgled pomjeren. No Kafka pomjera
prividno normalni izgled na{eg suludog svijeta, da bi nam pokazao kako je sulud. Ali, on s
ovim suludim izgledom postupa ujedno kao s ne~im potpuno normalnim i time opisuje ba{
tu suludu ~injenicu, da suludi svijet va`i kao normalan.” (11) Kada se Gregor Samsa jednoga
jutra probudi preobra`en u kukca, on u tome ne vidi ni{ta ~udno; brine ga samo to {to ne}e
na vrijeme sti}i na posao. I zapravo to zapanjuje, a ne sam preobra`aj. ^itaju}i Kafkin Preo-
bra`aj svaki ~italac }e osjetiti jeznost, ali kriti~ar, u na{em slu~aju Anders, je taj koji }e znati
analiti~ki opisati mehanizam kojim umjetnik posti`e stanovite efekte.”Gledano ~isto tehni~ki
ovo de-senzacionalizovanje posti`e se opet pomo}u one metode inverzije, {to smo je prije po-
menuli. To zna~i: subjekt i objekt se invertiraju ili zamjenjuju kao i u svim basnama. Ovo zvu~i
~isto gramati~ki, ali ima mnogo {ire zna~enje. Kad Ezop ho}e u svojim basnama da ka`e: ljudi
su kao `ivotinje, on izla`e: `ivotinje su ljudi. Kad Breht u svojoj operi ’Tri gro{a’ ho}e da ka`e:
gra|ani su razbojnici, on prikazuje razbojnike kao gra|ane. Kada Kafka ho}e da ka`e: ono {to
je u na{em svijetu prirodno i {to ne zapanjuje, stra{no je, on invertira: stra{no ne zapanjuje.”
(17) Ili sa`eto: ”Kod Kafke zapanjuje da zapanjuju}e nikog ne zapanjuje.”
Postoji opasnost pojmovne zbrke. Anders ka`e kako je Kafka realist. Ali ne u smislu da je
Kafka u stilskom pogledu sli~an Flaubertu ili Tolstoju. ”Unaka`enje kao metod svima nam
je dobro poznato: moderna prirodna nauka, da bi stvarnost istra`ila, stavlja svoj predmet u
neku umjetnu eksperimentalnu situaciju. Ona uspostavlja jedan poredak u koji unosi predmet
i time unaka`ava objekt: no rezultat je odre|enje. Ako je gledamo s ovog stajali{ta, dana{nja
knji`evnost romana je beziznimno nemoderna. U najboljem slu~aju opisuje ono {to vidi. Kaf-
ka naprotiv, i kasnije Breht, uspostavlja izopa~ene situacije, u koje stavlja svoje pokusne obje-
kte – dana{nje ljude. Radi odre|enja. Jedan biolo{ki eksperiment u insititutu za psihologiju
`ivotinja ne izgleda, naravno, toliko ’realisti~ki’ kao Hagenbekov zoolo{ki park. Jedan Kafkin
eksperimentalni poredak svakako ne izgleda toliko realisti~ki kao jedan Golsvortijev ljudski
park. Ali, njegov rezultat je realisti~ki.” (12) Da je Kafkin realizam ne{to drugo od Golsvortije-
vog to smo vidjeli u prethodnom navodu. Kafkin realizam je ne{to drugo. U vremenu kada je
jedna rigidna struja marksisti~kih kriti~ara osporavala Kafku (i ne samo Kafku) zbog toga {to
on ”govori o supranatualnom, o snovi|enjima, a ne o va`nim stvarima”, Anders poku{ava do-
kazati da zapravo Kafka najbolje prokazuje fenomene na{e stvarnosti, da je realista, da Kafka
nastoji da ”otvoreno i bez predrasuda gleda u stvari koje `eli re}i, da, dakle, zauzme stav, koji
bi {to je mogu}e manje smetao da se istina na|e, prika`e, posreduje i akceptuje. Ako realizam
ima jedan filozofski smisao, onda je to ovaj.” (12)
Kafka prekr{tava.”Kafkin se metod, dakle, sastoji u tome, da zamjenjuju}i etikete uklanja
predrasude vezane uz etikete i time omogu}i da se do|e do sudova bez predrasuda. On radi
potpuno u ovom smislu kad na stvari lijepi nerazumljive etikete. Evo, on opisuje na pr. objekt
’odvadek’, ~ija se funkcija sastoji ba{ u tome, da nema nikakve funkcije. Ali, uvo|enje ovih
’besmislenih’ i prividno besmisleno ozna~enih objekata, besmisleno je jednako malo, kao {to
je ~injenica da postoje ’krivo’ etiketisani. Ovaj predmet nas podsje}a na sve vrste objekata
i ma{ina, s kojima ~ovjek postupa iz dana u dan, premda njihovi u~inci nemaju nikakve di-
rektne veze s ljudskim potrebama. ^ovjek dana{njice dospijeva nebrojeno puta pred aparat,
~ije mu stanje nije poznato i prema kojem mo`e odr`avati samo ’otu|ene’ odnose, jer su mu
odnosi u sistemu ljudskih potreba beskona~no posredovani: ’otu|enje’ nije nikako jedan trik
filozofa ili pisca Kafke, ve} pojava u dana{njem svijetu – samo {to je u svakida{njem `ivotu
ovo otu|enje prikriveno ispraznim navikama. Kafka svojom tehnikom otu|enja otkriva prikri-
veno otu|enje svakida{njice – dakle, time je ponovo realist.” (13)
Kafka je moderni basnopisac. Ali njegove basne (npr. ”U ka`njeni~koj koloniji”) su razli~ite od
296

AKT.indd 296 6/5/2013 7:02:54 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Ezopovih, Lafontenovih, Lesingovih, koji su vide}i da se ljudi pona{aju kao `ivotinje, prika-
zivali `ivotinje kao ljude. ”A ovaj stav: ’ljudi su `ivotinje’ pretstavlja temelj kr{}anske antro-
pologije i morala. Jo{ Kant govori o ’`ivotinjskom’ u ljudima. Me|utim, danas ovo kr{}ansko
poistovje}ivanje nije vi{e u prvom planu. Kad danas ~ovjek izgleda ’neljudski’ nije to zato
{to bi posjedovao ’`ivotinjsku’ prirodu, ve} {to je potisnut u funkciju stvari. Zato je dana{nji
basnopisac, da bi o`igosao skandal da su ’ljudi stvari’, izmislio basnu, u kojoj se stvari javljaju
kao `iva bi}a.” (15) Kafka mrsi stepene realiteta, jer zna da su mnoge pojave ideolo{ki obojene, i
poku{ava izna}i nov na~in gledanja, obustaviti mehanizovanu reakciju.
Kafka je metafori~ar, a ne alegori~ar ili simboli~ar. Kafka ne nadomje{ta pojmove slikama. On
ima jedan nov metod. On crpi iz svakodnevnog jezika; ali njegov postupak je potpuno nesva-
kida{nji. On oko{tale metafore, fraze, uzima doslovno i prevodi ih u situacije.3 Dva Andersova
primjera: ” 2. ’Svi su mi oni jednaki ka`e neko za ljude koji ga se ni{ta ne ti~u. Zato Kafka, kao
neizbje`ne pratioce svog `ivota, uvodi dva ’pomo}nika’ potpuno istog izgleda, koje zove je-
dnim istim imenom, uprkos njihovim tobo`e individualnim imenima.3. ’Ne{to iskusiti na vlas-
titoj ko`i’, ka`e se kad se `eli ista}i da je iskustvo pro`ivljeno: to je baza Kafkine ’Ka`njeni~ke
kolonije’, u kojoj prestupniku ne saop}avaju kaznu usmeno, nego je jednom iglom urezuju u
ko`u.” (46) To je avangardni postupak kat’exochen. ”@ivot kojim ~ovjek `ivi nije nekakav pre-
djezi~ki factum brutum, nego je ve} jezi~no interpretisan: kad neko ka`e: ’od stida je propao
u zemlju’; ili: ’zaka~io se o nekoga’; ili, jedna ga pjesma ’zanosi’ – time je rekao ve} ono bitno
o ljudskom `ivotu. I Kafka nije ni{ta drugo u~inio osim {to je stavio u jarko osvjetljenje ove
istinite slike {to ih pru`a jezik. Nijedna od njegovih slika, ma koliko bila apsurdna, ne djeluje
potpuno proizvoljno: svaka je zasnovana na nekakvom slikovnom izrazu kojim se ~ovjek, go-
vore}i sam o sebi, poslu`io jo{ prije njega.
Time je ozna~ena fundamentalna razlika izme|u simbolizma i alegorike s jedne strane i
Kafkinog metoda s druge. Kafka vi{e ne `ivi u svijetu s kojim bi – kao recimo Benj’n, dijelio
op}e ra{irene simbole ili alegorije. No on se pored toga ~uva, da ne izmi{lja ad libitum nove
alegorijske pronalaske, poput Ni~ea i Vagnera, tih zdvojnih tvoraca privatne mitologije. On ne
pronalazi nikakve slike. On ih preuzima.” (47)
Kafka identificira ljude s njihovim funkcijama. Ve}ina njegovih junaka su ljudi poziva. ”Mnogi
ustvari nisu ni{ta nego funkcije: ~ovjek je slu`itelj i ni{ta vi{e; `ena ’dobra veza’ i ni{ta vi{e. Ali,
ovo ’ni{ta vi{e’ nije Kafkin izum, nego ima uzor u modernoj stvarnosti, u kojoj ~ovjek djeluje
jedino svojom specijalnom funkcijom, u kojoj ’je’ ona sam svoj poziv, ukojoj ga je podjela ra-
da na~inila prostim specijalnim to~ki}em. Dok se prosje~ni realisti~ki romani slabo slu`e ovom
~injenicom i ~esto obi~avaju da zbivanje u romanu prika`u na taj na~in, da se ne vide funkcije
u zvanju ljudi – dok dakle opisivanjem ’punih i potpunih ljudi’ iskivljavaju stvarnost, Kafka
je, uvode}i marionete, istinskiji realist. Danas ovo pretvaranje figura u funkcije u romanu ima
upravo profetsko zna~enje: jer, danas je razvoj dopro do onog jezovitog vrhunca, na kojem
se ~ovjek, koji nema odre|enu funkciju, vi{e ne smatra stvarnim, dakle, tretira kao ni{tavan i
dostojan da se uni{ti: u logore istrebljenja dospjeli su ljudi kojima se nije htjela ili nije mogla
dodijeliti nikakva funkcija.” (50) Kafka izmi{lja i apsurdne pozive da bi prokazao redukciju
koja se sprovodi u stvarnosti: ”Ovu identifikaciju ~ovjek i poziva, koju je moderni svijet donio
sa sobom, Kafka ~ini potpuno vidljivom time, {to iznalazi apsurdne pozive, koji apsurd da se
~ovjek poistovje}uje s pozivom, pokazuje jo{ vidljivije nego oni svakodnevni pozivi, kod ko-
jih nas ovaj identitet vi{e ne zapanjuje. Ve} u djelu dvadesetipetogodi{njeg Kafke ’Razgovor
s moliocem’ ka`e molilac: ’Cilj je mog `ivota, da me drugi promatraju’. Ovdje apsurdan poziv
otkriva apsurdnost poziva uop}e. ’Postavljen sam za bi~evaoca, dakle bi~ujem’, obja{njava u
’Procesu’ jedan ~ovjek koji je, K.-ovom nehoti~nom krivnjom, prisiljen da stlno tu~e dvojicu
slu`benika. Kad je, prije ~etvrt stolje}a, Kafka stvorio ovu figuru, smatrala se nekakvom lut-
kom koju je izmislio sadist; ubrzo se psihoanaliza dala na ovu i sli~ne figure Kafkinog svijeta. A
i neanaliti~ki ~italac osje}ao je kao da ih je Kafka ’htio’, jer su bile samo ’funkcije’ i jer nisu, bez
297

AKT.indd 297 6/5/2013 7:02:55 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
najmanjeg traga savjesti, zapravo ba{ ni{ta radile, ve} samo slu{ale. Danas nam se bi~evao~ev
odgovor javlja u sasvim drugom svijetlu: on je identi~an s odgovorima, koje su dali namje{te-
nici njema~kih logora za istrebljenje na saslu{anju.” (51)
Kafka paralizira vrijeme, kada umjesto doga|aja ni`e slike. ”Ako tekst u njegovim romanima
dalje te~e, nije to zato {to bi ’junak’ dalje vodio radnju; naprotiv, sve uvijek po~inje jednim po-
tmulim udarcem groma; jednim fait accompli-em iz vana; razvoj se sastoji iz spekulacija i dis-
kusija o tome, {ta bi mogao zna~iti udarac iz tmine. Jedina prava akcija njegovih junaka sastoji
se, naime, od premi{ljanja i razmi{ljanja o hiljadama mogu}nosti, {to poput snopa zraka zra~e
iz svake ta~ke doga|aja.” (39) ^esto kriti~ar govore o ukidanju klasi~ne fabule u modernom
romanu, ali rijetki obja{njavaju zna~enjske implikacije takvog postupka. Anders je izuzetak:
”Cikli~nost, kru`ni oblik umjetni~kog djela koje nikad ne ide naprijed, nije svakako, nikakav
umjetni~ki nedostatak. Kafkini prikazi su, naprotiv, prvi prikazi, u kojima su programatski
napu{teni pojmovi ’razvoja’, ’radnje’, ’napredovanja’ itd. – prikazi uzaludnog `ivota ne mogu
proizvesti ni happy end ni promijeniti junake.” (40) Kafkini narativi nemaju klasi~ni poredak
po~etka-kulminacije-razrje{enja: ”Kad bi naime Kafka iz takozvanih ’umjetni~kih razloga’ zao-
kru`ivao svako djelo, utjerao bi se u la`, jer opisuje `ivot kao }orsokak.” (60)
Kafkin jezik je jezik protokola: ”Kafkin idiom nije ustvari samo njegov ili K.-ov, ve} zajedni~ki
svim njegovim figurama. Razlike izme|u glupih, mudrih, velikih i malih ljudi, zapravo ne
postoje.
Razumljivo je da takvi jezici distance isklju~uju odre|ene prizvuke kao {to su prizvuci po-
vjerljivosti, entuzijazma, spontanosti, pobune itd.
Mnoge njegove re~enice u`asavaju precizno{}u slu`benih objava; druge su ta~ne, podro-
bne i savitljive poput zakona, koji zahtijevaju da se najsavjesnije ~itaju, jer nepoznavanje za-
kona ne {titi od kazni; neke opet imaju od rije~i do rije~i sadr`aj bolni~kih izvje{taja, a neke
kona~no skroman ton molbe. No uvijek njegov jezik govori u obliku protokola; ’jezik’ protoko-
la’ je svakako najadekvatniji izraz Kafkinog idioma.” (73)
Kafka se ne izra`ava, on tvori. Kafkina ljepota je gorgonska. Kafkina ljepota ne `eli proizvesti
utisak sklada, ve} `eli zapanjiti. Prestra{iti. Kao Picasso ili Schoenberg. @eli ukinuti gra|ansku
bezbri`nost u jednom apokalipti~nom kontekstu.4 ”Maska Gorgone pretstavlja pravu supro-
tnost predmetu zora: ona je sama ’gledanje’, odnosno ’kosi pogled’ – na~injena i odre|ena za
to da odbije pogled ~ovjeka koji gleda ili da mu ga potpuno oduzme. [to va`i za masku, va`i
mutati mutandis za Kafkin svijet. Mi ne gledamo njega, ve} on na nas upire o~i.” (64)
To su samo neke od Andersovih opservacije o stilu Kafkine proze.
***
Koliko je Anders blizu Kafkinim idejama dokazuje i sljede}e.
Anders opisuje Kafkin pojam bi}a na sljede}i na~in. Kafka je, kao i mnogi njegovi junaci,
tu|inac; dakle, nepripadaju}i. On se kao takav ne mo`e afirmisati. Tu|inac stalno tra`i pot-
vrdu da postoji. Tu|inac, na primjer, mjernik K. iz Zamka, vje~no dolazi, ali nikad ne prispije-
va. Transcendencija vi{e nije izme|u neba i zemlje, ve} izme|u ~ovjeka i svijeta. Anders ka`e
za te ljude u naslovu jedne druge knjige: Mensch ohne Welt. Ljudi bez svijeta, ljudi koji su tu
ali bolje bi bilo da nisu: ”do{ljak je ’na neki na~in’ u svijetu; ali on je u njemu upravo u tolikoj
mjeri da mu je dovoljno da uvidi, kako u njemu nije.” (25) Tu|inac je isklju~en. Anders: ”On
ne `eli da probije iz…, ve} da probije u… – naime, u svijet. Simbol za ovo utamni~enje u nega-
tivnom smislu jesu {ipke kaveza, jer se kroz njih mo`e vidjeti svijet iz kojeg je isklju~en.”5 Sho-
dno tome Kafka vi{e ne mo`e vjerovati u Cartesiusov stav: ”dok je kroz povijest emancipacije
individuuma ba{ ono ’neuslovljeno”Ja’, Ja kojim ni{ta ne upravlja i kojeg ni{ta ne ve`e, pret-
stavljalo sveukupni pojam o bi}u (’bi}e’ jednako ’sloboda’) za Kafku ’postoji’ samo uslovljeno,
vezano ja.”(23) Ili ~ovjek pripada, ili te`i da pripadne. Jer bez pripadanja ne postoji.
Nakon {to je Anders objavio ove re~enice, otkriveni su i neki Kafkini neobjavljeni spisi6, u
kojima stoji na primjer: ”@iveti zna~i biti usred `ivota; videti `ivot pogledom u kojem sam ga
298

AKT.indd 298 6/5/2013 7:02:55 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
stvorio.”7 Ili: ”Da razorimo ovaj svet, ne mo`emo, jer ga nismo izgradili kao ne{to samostalno,
nego smo zalutali u njega, {tavi{e: ovaj svet je na{a zalutalost…”8 Ili: ”Re~ ’sein’ u nema~kom
jeziku zna~i dve stvari: biti i pripadati-mu.”9 Ili: ”U~ini sebe gospodarem svojih postupaka.
Ali, pa ti si ve} gospodar svojih postupaka! Re~ zna~i tako|e: Ne upoznaj sebe! Razori sebe!
– dakle, ne{to zlo, i samo ako se veoma duboko nagne{, ~uje{ i svoje dobro, koje glasi: ’Da sebe
valja da u~ini{ onim {to jesi’.”10 Ni trunka kartezijanske slobode!

Contra
^ovjek je, dakle, neslobodan. Ili ako je ve} nije vezan, on se trudi da bude vezan, on mora
biti vezan. Bez veze sa zamkom, on nema nikakve mo}i, a bez mo}i, bez posla, on nema pra-
vo da postoji. Tako bi glasila logika mjernika K.-a. Ali Anders tu `udnju da totalno pripadne
svijetu vidi i kao osobinu samog Kafke. Kafku najvi{e mori to {to je isklju~en, {to ne pripada
nigdje, {to nije vezan.11 Kafki bi ”svaki svijet, dobar ili lo{ pretstavljao gotovo raj, samo kad bi
mu pripadao.” (97)
To dovodi do sljede}eg. Kafka, kao i njegov junak mjernik K, poku{avaju se svim silama pri-
lagoditi svijetu. Uklju~iti se, po svaku cijenu, bez obzira na sve, bez obizira na bilo koji moral.
Kafka takav pristupa opravdava. On je, kako ka`e Anders, apoteoretik prilago|avanja, riutali-
zma, obavezanosti.12 ”K. se naime trudi da sve propise slijedi, da ih ’unutarnje usvoji’, da oprav-
da ~ak i ’nemoralne’ zahtjeve vladara. Kako bi oslikao ’problem justifikacije’ u svoj njegovoj
o{trini, Kafka prikazuje vladare kao apsolutno ’zle sile’, a nastojanje do{ljaka kao revno i du`no
prilago|enje zlu, u kojem onaj koji se prilago|ava ne uvi|a dodu{e da je zlo dobro, ali ga pri-
znaje takvim. Svijest da se zapovijedi ne mogu bez daljnjeg priznati moralnim, postaje motiv
za nemirnu savjest. Svi Kafkini filozofski aforizmi dokazuju, da Kafka nije samo opisao poku{aj
justifikacije, ve} da je i sam poku{ao i potvrdio ovaj dvosmisleni pothvat. I Kafka je u izvjesnom
smislu moralist prilago|avanja. Ako se gleda s ovog stanovi{ta moda Kafke nije ba{ pohvalna.
Njegovo moralno poslanstvo zna~i ’sacrificium intellectus’, a politi~ko: samoponi`avanje.” (32)
Kafka je, dakle, ideolog prilago|avanja. Tj. konformizma. Kafka je nemo}an, a bez mo}i nije mo-
gu}e ne prihvatiti sve {to nala`u slavne instance. Ono {to je nare|eno, to treba raditi. Kafkin ka-
tegori~ki imperativ bi glasio: radi {ta ti se ka`e. ”Ono {to jeste, za njega je (ako i nije ’razumno’,
ipak) opravdano: mo} je za njega pravda. A ko je bespravan kriv je.” (105) Anders je u tome
smislu, contra Kafka. Jer ta ideologija prilago|avanja ima najkobnije posljedice: ”Gdje va`i Kaf-
kin kategori~ki imperativ? Pod fa{isti~kim terorom, pod kojim niko ne zna {ta se svakodnevno
od njega tra`i, za{to se ne{to tra`i – no gdje se od njega o~ekuje, da najskrupuloznije ispunjava
ono nerazumljivo i nepoznato. Ako tako gledamo, dana{nji je njema~ki ili francuski kult Kafke
veoma sumnjiv simptom; on prikriva indirektno i nesvjesno slaganje s onim stra{nim stanjem,
u kojem se znanje nije cijenilo, ali je bilo obavezno da se ta~no radi. Onome {to je bilo fizi~ki
nesno{ljivo, dive se sad u pjesni~kom ruhu; i umjesto da se bri`no ~uvaju grozota pro{losti, pot-
sje}aju ih se u pozla}enoj verziji.” (82) Kafkin moralni stav je samoponi`enje.13
Andersove optu`be su unekoliko problemati~ne. S jedne strane, Anders isti~e kako je Kafka
realist, kako govori o na{oj stvarnosti, o stravi~nim ~injenicama na{eg svijeta (npr. da zapanju-
ju}e vi{e ne zapanjuje), o postvarenju ljudi itsl, dok s druge strane Anders sugerira kako je
Kafka moralista prilago|avanja, {to mora zna~iti: ideolog konformizma. Ta dva suda mogu
samo naoko djelovati kao neprotivrje~ni. Ako pobli`e osmotrimo njihov odnos uvidjet }emo
da istinsko umjetni~ko djelo, tj. on koje otkriva stvarnost, tj. Kafkino djelo, zapravo i ne mo`e
biti nosilac ideologije konformizma. [ta ho}emo re}i? Na jednom drugom mjestu14 sam An-
ders obja{njava kako su pravi ideolozi konformizma samo oni koji pori~u ~injenicu njegovog
postojanja, oni koji propagiraju slobodu li~nosti u svijetu u koji tjera ~ovjeka da se prilagodi,
u svijetu u kojem se biva prilago|en (pasiv). Anders ka`e kako se u zapadnim demokratijama
sloboda ukida neprimjetno, {to je najpodmukliji ~in. Nosioci uloga u dru{tvu ne mogu vi{e da

299

AKT.indd 299 6/5/2013 7:02:55 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
se spoznaju u svojim ulogama. Nepoznavanje vlastite uloge je po`eljno: postajemo nesposo-
bni da uop{te osje}amo svoju determinisanost. Konformira nas proces ~ija dejstvenost ostaje
nejasna. ”U stvari, konformizam najlep{e cveta tamo gde onoga koga je u~inio neslobodnim
ostavlja u zabludi da je slobodan ili mu tek i uliva u glavu tu zabludu…”15 Konformizam naj-
ljep{e cvijeta tamo gdje se konformirani hvale svojom slobodom. Konformizam na{ega, demo-
kratskog svijeta, dakle, pretpostavlja da konformirani ne zna o svojoj konformiranosti.
Ideologija konformizma ili propagiranje prilago|avanja je u tom smislu, u tom svijetu, con-
tradictio in adjecto. Onaj ko ka`e da postoji prilago|avanje, da se ljudi prilago|avaju, da nisu
slobodni, da su vezani, da su natjerani na prilago|avanje, tj. sam Franz Kafka, automatski ne
mo`e biti pravi ideolog konformizma. Iako Kafka ne zagovara pobunu, bilo individualnu ili
kolektivnu, on ne poma`e konformizam, jer ga priznaje kao ~injenicu. Na{a misao je da Kafka
uop}e ne daje recepte za pona{anje, i da ono {to odlu~uje K. da radi (tj. da po{tuje bilo koju od
naredbi iz zamka, ma koliko da su nemoralne, samo da bi se prilagodio) nije ono {to Kafka pre-
poru~a da se radi. Ve} je ono {to Kafka vidi da ljudi rade. Sam ~in spoznaje konformizma jeste
~in pobune. Kada Kafka konstatuje neslobodu, ili ugro|avanje slobode, to ide nau{trb konfor-
mizmu koji je, kako Anders ka`e, najja~i tamo gdje se konformirane jedinke di~e svojom slo-
bodom. Pravi ideolozi prilago|avanja su oni koji negiraju postojanje prilago|avanja u na{em
svijetu. Osim toga, Kafka – vidimo to u njegovoj biografiji – nije toliko te`io prilago|avanju
po bilo koju cijenu, avanzovanju, `enidbi i sl. Kao, ne primjer, mjernik K. U tom smislu on je
oslobo|en svake krivnje. Mi ne ka`emo da se Kafka nije prilagodio: jeste. U tom smislu on je
kriv. Kao i svi mi. On to jo{ i priznaje.
***
Mi smo u ovome prikazu poku{ali samo u glavnim crtama predstaviti Andersovu knjigu
o Kafki. Postoji jo{ mnogo ideja koje nismo prepri~ali: o potenciranim slikama, o kolidiranju
slika kod Kafke, o pore|enju sa Don Kihotom, o `eni kod Kafke, tj. o seksusu kao samilosti,
o Kafkinom jevrejstvu, o Jevrejima vi|enim Kafkinim o~ima, o inverziji krivice i kazne, o sro-
dnosti straha i ljepote, o vezi Kafke s kalvinisti~kim u~enjem, o stidljivom ateizmu kod Kafke.
Zapravo ova knjiga je neprepri~ljiva: mi smo u tom smislu poku{ali {to vi{e citirati same Ander-
sove re~enice. Ovu bi knjigu valjalo pro~itati, re~enicu po re~enicu.

1
Na na{ jezik su, koliko je poznato autoru ovog rada, prevedene tri Andersove knjige, od ~ega samo jedna o
knji`evnosti: knjiga o kojoj govorimo. Osim toga, nedavno je u ~asopisu Sic (br. 9) objavljen jedan kra}i tekst o
Brochu. Vidi: Verglijeva smrt i dijagnoza njegove bolesti (prev. Jasmina Mr{o). Dostupno na: www.sic.ba
2
Isp. Postoji li knji`evnost? (drugi dio). Dostupno na:www.akt.ba
3
Anders, nav djelo, str. 45
4
Ibid, str. 111
5
Ibid, str. 40
6
Dio tih spisa nalaze se u knjizi: Franz Kafka: Moja Tvr|ava, Rad, Beograd, 2009. (prev. Jovica A}in)
7
Moja tvr|ava, str. 39
8
Ibid, str. 34
9
Ibid, str. 56
10
Ibid, str. 26
11
Anders, navedeno djelo, str. 97
12
Ibid, str. 84
13
Ibid, str. 96
14
Vidi Zastarelost konformizma u: Zastarelost ~oveka, Nolit, Beograd, 1985, (prev. Olga Kostre{evi})
15
Ibid, str. 208

300

AKT.indd 300 6/5/2013 7:02:55 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Almir Kljuno: Vjera pjesme

(Radomir Konstantinovi}. Davi~o. Rad, Beograd, 1980.)
U raznolikom opusu nedavno preminuloga Radomira Konstantinovi}a (1928–2011), svo-
jom nesvakida{njom vrijedno{}u izdvaja se ogromno, osmotomno djelo Bi}e i jezik, sa~injeno
od preko stotinu ogleda o pjesnicima srpskoga pjesni{tva dvadesetog stolje}a. Pisao je Kon-
stantinovi} o Crnjanskom, Du~i}u, Pandurovi}u, Disu, Risti}u, Petrovi}u, Vinaveru, i mnogim
drugima, analiziraju}i, razumijevaju}i i osje}aju}i njihovu poeziju na svoj osobit na~in. Zbog
samoga njegovog obima, skoro pa nemogu}no je sveobuhvatno i dosljedno prikazati Bi}e i
jezik, ali je svakako mogu}no predstaviti ono {to ovo kolosalno djelo ~ini cjelovitim i jedin-
stvenim: a to je Konstantinovi}ev originalni metod pisanja o poeziji. Za shvatanje Konstan-
tinovi}eve metodologije, ovdje je posve dovoljno prikazati njegovu stotinjak stranica dugu
– mo`da i najpoznatiju – studiju o Oskaru Davi~u.
***
^ovjek je, sla`emo se, nedovr{eno bi}e, bi}e u neprekidnoj fazi mijenjanja, bi}e spremno za
svaki napredak ili, pak, {to je ~e{}e, bi}e nejako spram ne`eljenoga unaza|enja. Odre|ena tim
uslovima, zakonitostima `ivota, takva je, tako|er, su{tinski, i sama poezija. [to je dinami~nija,
ona je zacijelo uspje{nija. Mirovanje, ~ekanje, stanje zaustavljenosti, tavorenje, i u `ivotu i u
poeziji, nemogu}no je – odnosno nepo`eljno – jer zna~i, zapravo, propadanje, odumiranje,
put unatrag, ka dolje, pad. To je, hitaju}i za budu}no{}u i magnovenim, sanjanim vizijama na-
pretka, tragaju}i za nedose`nim spasenjem, znao i Davi~o, pobunjenik, pjesnik neprihvatanja
i stalnoga, hitrog pokreta, ~ovjek koji je prezreo ~injenice i stanja stalnosti i nepromjenjivosti.
„Davi~o je otvorenost koja odbija kona~nu formulu, dosledan samo nemirenju sa ma kakvom
slepom dosledno{}u koja je, za njega, doslednost smrti.“ (str. 5) U Konstantinovi}evim i u na-
{im o~ima, on oli~ava (metaforu) gr~koga mitolo{kog Kairosa: „kao i Kairos, on je ovaj trka~ {to
se utrkuje sa vremenom, ili sa samom smr}u.“ (6)1
Kada pi{e o Davi~u, pjesniku ~ija usta „izgovaraju najplamenije vizije novije srpske poezije“
(5), Konstantinovi} nikada ne odvaja mijene u pjesnikovome `ivotu od postojanja, od mu~ne
evolucije njegove poezije: i to stoga {to ta~no poima da je to dvoje, u slu~ajevima istinskih pje-
snika, osu|eno na zajedni~ke pobjede i poraze, na neumitnosti su`ivljenja i suumiranja. Bi}e i
poezija, jedno su. Ina~e, u suprotnome ishodu, oni su bezvrijedni i la`ni, blijedi i be`ivotni.
Tako Konstantinovi} u Davi~ovome dinami~nom stvarala{tvu prepoznaje tri jasno
odre|ena razdoblja, tri burna doba njegovoga nemirnog duha. Kao da su u pitanju tri Davi~a.
Prvo razdoblje Konstantinovi} vidi u po~etnim, najnadahnutijim Davi~ovim poetskim zanosi-
ma, ispjevanim u Pesmama (1938), u Vi{nji za zidom (1950), u veli~anstvenoj Hani (1951). Drugo
je u potpunosti o~itovano u duga~koj, prelomnoj poemi ^ovekov ~ovek (1953), a tre}e u Flori
(1955), Kairosu (1959), Tropima (1959) i Snimcima (1963). (Davi~o je, naravno, poeziju pisao i po-
slije zbirki pjesama koje ova studija analizira, sve do smrti).
Prvo razdoblje Davi~ova stvarala{tva karakterizira vjera: vjera u budu}nost, u totalitet, u
metaforu.
Od svih, najve}ih opasnosti `ivota, od ~injenica, kona~nosti, ali i od najzadnosti smrti, Da-
vi~o je sebe i svijet branio armijama metafora, koje je tako|er nu`no morao gorko zamrziti, bu-
du}i da i one, kada se rode, kada se ispjevaju, i same postaju ~injenice. To je odurna i predivna
ironija poezije, koja pjesnika motivira za neprestani pokret, podsti~e na metaforizaciju, nada-
hnjuje za pjevanje. „Nepomirljiv sa ~injenicama, on je osu|en na ovo beskrajno metaforisanje,
kao na neprestano spasavanje od usuda ~injeni~nog {to zahvata i same metafore, pretvaraju}i ih
(iako su ro|ene u nemirenju sa ~injenicama), tako|e, u nekakve ~injenice.“(8)
301

AKT.indd 301 6/5/2013 7:02:55 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Za Davi~a (i Konstantinovi}a, ali i nas), „pesma je ~in totalizacije, jedan visoki napon energi-
je duha, i du{evnosti, koji se komprimuje u njoj“ (18), a zahtjev za totalno{}u je svakako jedan
od imperativa pjesni~koga poziva. Taj totalitet treba ~ovjeka, svijet i pjesmu, povesti i oblikova-
ti u jedinstvo, u slobodu, u sklad, i, potom, sintetizirati u apsolutnost, u svevremenost. „Total-
nost njegova je anti-vremena; to je totalnost koja je svevremena, koja ne mo`e da se pomiri s
vremenom onako kako ne mo`e da se pomiri sa ma kakvom delimi~no{}u.“ (13) Dakle, suo~en
sa djelimi~nostima, Davi~o sanja vje~ni san pjesni{tva, i u tome se, izme|u ostaloga, sagledava-
ju njegova veli~ina i njegov zna~aj: nikada nije pristajao na sporazum sa tom djelimi~no{}u, a
kamoli – {to je ~esto prevashodna te`nja u poeziji, osobito savremenoj – na svjesno fragmenti-
ranje, raspar~avanje, upro{}avanje i trivijaliziranje `ivota i njegove stvarnosti i puno}e. On je
pjesnik silnoga optimizma, nade i vjere, u budu}nost, u progres.
Metaforizacija, problematiziranje svega, `elja za mijenjanjem, za uspostavljanjem totalnosti
i apsolutnosti `ivota, za stvarnosnim ojavljenjem `u|enoga sna svejedinstva, za saznavanjem
`ivotnih istina, neminovno ovome pjesniku obezbje|uju u`asavaju}e sukobe, sa svijetom, sa
sobom, sukobe koji su, dakako, nu`nost za istinsku poeziju. (Zaista, mo`da najte`i zadatak sa
kojim se ~ovjek mo`e susresti je zadatak da bilo {to mijenja: budu}i da otpori rijetko kada odus-
taju. Kada se sukobljava – i ako pobje|uje i ~ak ako gubi bitku – pjesnik pokazuje svoju istinski
pjesni~ku osobinu, dokazuje svoju izabranost.) „Gde je Davi~o, tamo je sukob“ (8), istinu govori
Konstantinovi}. U trenucima sukobljavanja, on tek ima mogu}nost da pjeva: popri{te vatrenih
sukoba – tradicija, kanon, vulgarna i izvje{ta~ena svetost, ~injenica, oko{talost, jezik – za Da-
vi~a je stvarni dom, prirodno stani{te. Sukobi nipo{to ne iscrpljuju njegov pjesni~ki duh, nego
ga, {tavi{e, osna`uju za daljnje sukobe: on u njima sti~e energiju za budu}e svoje pjevanje.
Sukobi predstavljaju preduslov metafori. O Davi~ovoj metafori Konstantinovi} govori: „Je-
zik srpski kroz ovog pesnika dostigao je, u vreme Vi{nje za zidom (~iji obrasci nalaze se ve} u
Hani), najve}u svoju brzinu: to je brzina kairoskog u`asavanja od ~injenice iskazane postignu-
tom slikom, idejom, zvukom. To je totalnost koja tra`i sebe metafori~kom negacijom ~injenice,
ka sintezi koja, me|utim, ugro`ena sudbinom ~injenice, kao samom sudbinom smrti, i sama
neprestano izmi~e. To je zahtev za totalno{}u koji vodi sukobu sa svetom, ali i sukobu svih mo-
gu}ih delatnih sila u duhu, u du{evnosti: nema takvog metafori~kog dinamizma nigde kao u
Davi~a u Hani i Vi{nji za zidom, jer nema takve `udnje za totalno{}u i takve sveop{te zara}enos-
ti tvora~kih sila: sila oka sa silom zvuka, sila razumskog sa silama van-razumskog.“ (16)
Konstantinovi}, {tavi{e, srpski jezik (to jest poeziju) dijeli na onaj prije i onaj poslije Davi~a,
i to stoga {to je ovaj pjesnik „metafori~kih vrtoga“ (55) u njemu nastupio sa potpuno novom,
inoviranom i posve o`ivljenom metaforikom: „To nije metafora svesti u rasejavanju, ve} meta-
fora svesti u sukobu sa van-svesnim. To je sasvim posebna, dotle nepoznata, dinami~ka metafora
ili metafora aktivnog duha.“ (17) Davi~o nikada ne sumnja u mogu}nosti metafore. U njoj vidi
ogromnu snagu. Za njega ~ak ni „smrt nije ja~a od metafore. Tamo gde ima metafore, smrt
nema ’poslednju vlast’.“ (28)
Kada analizira poeziju, Konstantinovi} to radi iscrpno, i na planu sintakse i na planu se-
mantike. U Davi~u je prepoznao pjesnika revolucionara, pjesnika koji je u~inio jedan vanre-
dno zna~ajan zaokret u srpskoj poeziji. Davi~o je izmijenio polo`aj rije~i, odnos prema nji-
ma. „Osnovno {to je on doneo srpskoj poeziji, to je ovaj radikalno promenjen odnos prema
re~ima, u prvom redu prema njihovom centralizmu koji nala`e i zahteva atributivnost, to
isklju~ivo spolja{nje me|usobno osvetljavanje re~i, bez njihovog stupanja u dublje jedinstvo.
Ovaj atributivni odnos prema re~i on je ugrozio u samom korenu njegovom, ugro`avaju}i cen-
tralisti~ku te`nju re~i.“ (21) U gra|enju svoje pjesme on, dakle, ne daje centralisti~ku prednost
rije~i u odnosu na re~enicu niti je u njegovoj poeziji re~enici pretpostavljen ve}i zna~aj u odno-
su na rije~: one zajedno djelaju, me|usobno se odre|uju i otkrivaju, produbljuju, zna~enjem i
smislom oboga}uju, vo|eni iznimno aktivnim i poletnim, metafori~kim duhom pjesnika. „Re~
je ona koja diktira re~enicu onoliko koliko je i diktirana njome.“ (19), „Re~enica je otkrivanje
302

AKT.indd 302 6/5/2013 7:02:56 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
slobode kao nu`nosti odre|enog metafori~kog preobra`aja re~i“ (24), onoga preobra`aja rije~i
koji }e joj dati nova zna~enja, koji }e otkriti njezine vi{esmislenosti i koji }e ju osloboditi za
saradnju sa drugim rije~ima. Toj svrsi slu`i asocijativnost. „Asocijativnost Davi~ova je bujna,
gotovo nezaustavljiva, ali ona je uvek bremenita nu`no{}u svojih nizova; pesma njegova je slo-
boda nu`nosti onoga {to, protiv svih zapreka (iskustva, inercije, te`nje ka ovekove~enju pos-
toje}eg u svesti, u svetu), sebe ostvaruje. Bi}e pesme jeste bi}e ove slobode nu`nosti ili te nu`ne
slobode.“ (22) Nekada{nji nadrealista, on se okrenuo od nadrealizma, od „poezije incidenata“
(23), te nadrealisti~kim automatizmima, slu~ajnostima i proizvoljnostima protivstavio svoju
sistemati~nost, nutarnju nu`nost i oslobo|enost stiha. Pa ipak – uvjerili smo se u to kad god
smo ~itali njegovu pjesmu – on nipo{to nije predvidljiv. Njegovi stihovi uvijek donose nenada-
no, nepoznato i neo~ekivano. („Za kap nepoznatog dati sve poznato.“) On je pjesnik prevrata.
Njegova lirika je, ocjenjuje Konstantinovi}, „lirika kontinualnog diskontinuiteta“. (26) Njegova
„prevratni{tva su iracionalno-diskontinualna; ona su sama objava slobode; nu`nost, me|utim,
njihova (koja se otkriva naknadno, prodiranjem u celinu pesme, osvajanjem svesti o toj celini),
jeste racionalnost ove slobode, ili sama ta sloboda, njen unutra{nji kontinuitet“. (27) Tako Da-
vi~o izbjegava zamke predvi|enih logi~kih datosti, i njegova je lirika, stoga, uvijek `iva, uvijek
mlada, uvijek nevina. „Do Davi~a, do njegove Hane, nije bilo u srpskoj poeziji (a pogotovo ne
u obliku soneta) takve nepredvidljivosti bokorenja osnovnog impulsa i du{evnog motiva pe-
sme, takvog vizionarskog automatizma, ali“ – {to je tako|er iznimno va`no – „nije bilo ni takve
povezanosti (takve gustine i puno}e vizije) svega {to se ovde kao nepredvidljivo objavljuje i
svojom nu`no{}u prepoznaje u dato, dozivaju}i budu}e tokovima asocijativnih serija koji su
tokovi ove celine kao ove nu`nosti u ostvarivanju“ (27)
I prije nego {to }e po~eti da pi{e pjesmu, Davi~o zapravo nema definitivnu zamisao onoga
{to }e ~in samoga pisanja poroditi, {to }e najzad proizvesti. Ali on ima vjeru u smisao svojega
poziva, vjeru u totalnost za kojom stihovi vapiju, vjeru u `ivot. On ima nesumnjivo povjerenje
u jezik, povjerenje u mo} metafore, povjerenje u sistem kojim se vodi. Davi~o je, uvjerava nas
Konstantinovi}, „jedan od najreligijskijih pesnika srpske poezije“. (49) Njegova religija, me|utim,
ni u kojem smislu nije jedna od dominantnih, i borbeno je pobunjena protiv bogova tih domi-
nantnih religija. Njegova religija je doslovno poezija: poezija {to se nada, poezija {to vjeruje
u budu}nost, u o`ivotvorenje najvi{ega dobra, u samu sebe. Davi~o je, bezuvjetno, pjesnik
vjere. (Naslov koji, uostalom, ovaj Konstantinovi}ev ogled nosi je „Vera Oskara Davi~a“.) Kon-
stantinovi} o odnosu Davi~a i vjere zaklju~uje: „Vera je pro`ela samo bi}e njegove pesme,
odre|uju}i ga u njegovoj osnovi, i izra`avaju}i se na najrazli~itije na~ine, od osnovnog stava
ovog bi}a do njegove pesni~ke tehnike, do mentalne tehnike ulo`ene u sam izraz, u odnos
prema poeziji, u odnos prema jeziku.“ (47) Njegova je pjesma zato uspjela.
Metafori~ar i totalitarista, Davi~o, izraziti i zakleti neprijatelj diskurzivno-logi~noga jezika,
1953. godine, me|utim, po~inje se njime koristiti, na njemu pjevati. To je godina ^ovekovog ~ove-
ka, kojim je Konstantinovi} ozna~io ogromni obrat u Davi~ovu stvarala{tvu, sa kojim po~inje
drugo razdoblje njegovo.
U ovoj je poemi „metafori~nost, iz ranijih njegovih pesama ugro`ena u samom korenu“.
(58) Nakon pjesama krajnjega povjerenja, optimizma i posvema{njega samopouzdanja, ova
poema donosi sumnju, propitivanje i dramu.
Pi{e Konstantinovi} o tragi~noj sudbini Oskara Davi~a: „Na{li smo u Davi~u najve}eg pesnika
lako}e izraza za koji je ovaj jezik uop{te znao; izgubili smo ga, pod udarcima one iste istorije koja ga je
bila i donela. Na{li smo u njemu najve}eg genija detinjstva, u njegovim basnoslovnim igrama s
oblicima sveta za koje zna samo duh bezazlenosti ili duh vere; izgubili smo ga tamo gde se taj
duh izgubio. Davi~u je bilo dato, jedinom, da se otvori sjaju ovog duha, ali (i mo`da upravo
zato) njemu je bilo pisano, jedinom tako|e, da se otvori i njegovom umiranju.“ (68)
Ne}e vi{e Davi~o biti tako siguran u metaforu, u svemo} jezika, u svoju pjesmu, kao {to
je to bio u Pesmama, u Vi{nji za zidom i osobito u Hani. Sada je i sama vjera dovedena u pi-
303

AKT.indd 303 6/5/2013 7:02:56 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
tanje. Budu}nost je zaista nesigurna. Nekada{nji metafori~ko-totalizatorski, sanjala~ki jezik
njegovih pjesmama zanosno i prkosno je sintetizirao, tvorio svejedinstvo za dolazak najbolje
od svih budu}nosti. Ovaj jezik, diskurzivno-logi~ni, jeste probu|en, i neminovno je kriti~an
prema svemu {to pjeva: on sve analizira. „Pesma nu`no prerasta u poemu, jedan lirski tre-
nutak u mno{tvu trenutaka ovoga samo-ispitivanja, a religijski stav, koji pretpostavlja veru
u budu}nost, ali istovremeno i nemirenje sa vremenom (kao stav u ime totalnosti), ovde se
pro`ima, zajedno sa sumnjom, u svetlosti ove kriti~ke svesti {to govori jezikom ’ispita du{e’,
neizbe`nim nemirenjem sa tom ve~itom budu}no{}u koja neprestano izmi~e, i poku{ajem da
se momenat sada{njosti, kao prevashodno anti-religijski moment, ovde istakne u prvi red.“
(60) Davi~o je strahovito gnjevan. Na „ah, jednoga dana, jednog dana“, on vi~e „svoje jereti~ko-
bogohulno, apsolutno anti-dogmatsko: ’I dosta va{eg jednog dana bi}e!’“. (61) Raj budu}nosti
koja totalizira, koja ujedinjuje sve dobro za vatrenu i uspje{nu borbu protiv onoga zlog, on
pohlepno i nestrpljivo ho}e sada, isklju~ivo u ovome trenu. Sada{njost je za njega jedina pos-
tojanost i stvarnost: pro{lost i budu}nost nisu `ive i ne postoje: sada neka bude raj. I stoga {to
`udi za sada{njo{}u, ^ovekov je ~ovek nu`no dramati~an. Ispravno govori Konstantinovi}: „Lir-
sko bi}e postaje tu dramsko bi}e“. (73) Rije~i koje je nekada izgovarao nadahnuto i ~esto, slobo-
da, ljubav, ~ovjek, rije~i kojima se podrazumijevao neki apriorni smisao, rije~i-simboli koje bi se
trebale u svojoj puno}i ostvariti u budu}nosti, Davi~o sada pa`ljivije i rije|e izgovara, kao da
su one nekakva prevara, obmana, avet, kao da su najve}a la`. Njemu sada trebaju konkretne
rije~i, koje }e ga spasiti od ni{tavila, sa kojim se po prvi put susreo (kojega nije osjetio ~ak ni u
danima robije, onim danima u kojima je ispjevao utopisti~ki Nemir). Te konkretne rije~i su u bi-
ti prozne rije~i, posve antipoetske. „Moment anti-poezije je tu ravan momentu svesti dramski
sukobljene sa verom. Drama vere, kojom peva ^ovekov ~ovek, tako je i drama bi}a lirike, koje
je za Davi~a uvek ovo bi}e vere. Isku{enje vere je ovde isku{enje samog bi}a lirike. Ne jednom, ono
se javlja u vidu velike agresije proze.“ (73) Vezani stih, ~vrsti oblici i dinami~ni ritam kojima se
Davi~o prije koristio bili su, naime, versifikacijska projekcija jedne bezuslovne i bezgrani~ne
vjere u totalitet, u apriorni smisao kojim se `ivot hrani: oni su zaista upu}ivali na slobodu
duha Davi~ovoga. Kada je ta vjera, ta nada, onemo}ala, nastupio je slobodni stih, kao izraz
straha i nesigurnosti, kao, paradoksalno, grozomorni krik neslobode. „Obrazac vezanog stiha
posle ^ovekovog ~oveka ne obnavlja se u su{tinskim trenucima koji zna~e dalju evoluciju Davi~a.
Ni{tavilo je ono koje ih ovde ne dozvoljava, ni{tavilo koje prodire u apriorni smisao ove vo-
lje, nepomirljivo s apriorno{}u. Tamo gde je ni{tavilo, nema pune religijske apriornosti (kao
{to je apriornost ova uvek isklju~enje ni{tavila), i to nigde: ni u smislu, ni u ritmu (jezi~kom)
kojim se taj smisao iskazuje i u sebi utvr|uje.“ (77) I daljnje }e Davi~ovo poetsko stvaranje pra-
titi ovaj skepticizam i ni{tavilo. Oni }e onemogu}avati njegovu raspjevanost. Dodatno }e se
pove}avati onaj rascjep „na ravni bi}a pesme“, onaj rascjep izme|u auditivne i vizuelne strane
pjesme. Ne}e vi{e biti nekada{njeg jedinstva: „razlika izme|u zvuka i slike poja~ava se, sloj
zvuka odvaja se, u re~ima, od sloja slike: me|u njima javlja se pukotina, ponekad otvara se ~ita-
va provalija. Otvorio se tu ponor izme|u smisla i re~i, izme|u smisla i zvu~anja“. (70) Rascjep
je pove}an u tre}em razdoblju.
Ovo razdoblje je korak „ka sve nemljoj, sve bezglasnijoj, sve ne~ujnijoj vizuelnosti.“ (79)
Auditivnost, a pogotovo ono jedinstvo, sada su nadja~ane zahvaljuju}i „op{tim te`njama po-
ezije, i jezika, u savremenom svetu“ (79), urbaniziranom svijetu koji se li{ava ritmova, dugih
i jakih akcenata.
Ovo je razdoblje koje po~inje Florom. Davi~o se okre}e biolo{kom svijetu, i u izvjesnom
smislu vra}a nadrealizmu. On se ponovno nada. Ponire u biolo{ko i tu tra`i novu mogu}nost
apsolutne i svevremene sjedinjenosti ~ovjeka sa sobom, sa svijetom, mikrokozmosa sa makro-
kozmosom. Kada to jedinstvo prona|e, on postaje skoro pa nijem. „Jedinstvo, koje se tu nudi,
jeste jedinstvo biolo{ki van-vremenog sveta, tog vremena svakog vremena, te na{e ujedinje-
nosti sa florom i sa faunom, sa samim `ivotinjstvom plo|enja i ra|anja {to se produ`ava kroz
304

AKT.indd 304 6/5/2013 7:02:56 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
nas.“ (81) Plo|enje i ra|anje nagla{eni su ve} u Hani, ali Konstantinovi} prepoznaje sljede}u
klju~nu razliku, koja donekle definira evoluciju Davi~ovu u ova tri razdoblja. „U ciklusu Hana,
glad plo|enja i ra|anja jese glad ~ije ispunjenje se doziva i o~ekuje u budu}nosti, glad koja
jo{ zna za budu}nost, i koja zato jo{ zna za istoriji; u Flori tokovi istorije i tokovi ljubavi ne
prepli} se kao u Hani; ljubav postaje ovde apsolutni subjekt, nekakav kontinent totalnosti usred
istorije, to je Hana koja kao da je ~ula Davi~ovo: ’I dosta va{e jednog dana bi}e!’, Hana koja posle
^ovekovog ~oveka ne mo`e a da se ne bude ova Flora, Hana koja je morala da si|e u podzemlje
biologije. Tu nije pesma o ljubavi, ve} ljubav koja poku{ava, u svojoj totalnosti, da zapjeva
kroz Davi~a, ljubav koja je veliki zaborav svega {to razjedinjuje i koja, kao govor iskonski na-
gonskog, o`ivljava pradrevno-mitske pokrete i slike u svesti u koju prodire kao jedna poplava
krvi i mesa, svuda iste i objedinjavaju}e krvi i svud istog mesa {to ~oveka pretvara u mu`jaka
ili u `enku iz prvog dana sveta. To je svet jedinstva negde ispod istorije, ali i negde ispod sves-
ti.“ (81) U Flori, Kairosu, Tropima i Snimcima, Davi~o se stihom spu{ta na dno sebe, vra}a se na
sami po~etak bi}a, te promatra i snima pejza`e du{e, pejza`e „bogate slikama ali siroma{ne
zvukom“. (98) „Sve je okrenuto mikrokosmosu, sve dublje u unutra{njost.“ (96) Davi~o je sve
ti{i i sve manje raspjevan. Njegova tu`na lirika, naposljetku, kao da je kobno zarobljena u naj-
mra~nijim nutrinama i ne mo`e glasom prodrijeti kroz zidove bi}a.
***
Najve}a vrijednost ove studije njezina je neposrednost. Radomir Konstantinovi} je posve
opravdano sumnjao da se o poeziji mo`e diskurzivno, logi~ki pisati, bez da je se su{tinski osje-
ti. Ovaj mislilac bio je ujedno i pjesnik (svoje stvarala{tvo po~eo je zbirkom pjesama, a objavio
je i ~etiri romana), i zato je svoja tuma~enja lirike tvorio u samim dubinama njezinoga bi}a.
Nije mogao pjesmu promatrati jedino spolja ili na jedan, strogi, uobi~ajen na~in, kao {to je to
naj~e{}e slu~aj sa nekim drugim, rigidnim analiti~kim pristupima i metodologijama. Njegovi
sudovi o esteti~kim, o tehni~kim stranama pjesme, o duhu nje i njezinoga autora, uvijek su
sadr`ajni, dosljedni i aktivni. (Pritom, stranice njegovoga teksta bogate su tako|er i sudovima
koji se ne ti~u isklju~ivo datoga predmeta, datoga slu~aja, te tako ~itamo o nadrealizmu, o ra-
zvoju srpske poezije i jezika…) Ova vrijedna Konstantinovi}eva studija je, stoga, sa svojim tu-
ma~enjima i analizama Hane, Vi{nje za zidom, Srbije, ^ovekovog ~oveka…, itekako preporu~ljiva
za svako suvislo izu~avanje i ~itanje Oskara Davi~a, pjesnika koji je vjerovao, htio sunovrate
ali i „iznova ceo svet“.

1
Pisao je i ranije Konstantinovi} o Davi~u kao Kairosu, i to u Pentagramu, u poglavlju „Produ`iti bez sebe“:
„Nije Davi~o, taj veliki metafori~ar (u kome ima ne~eg pikasovskog, ne~eg faustovskog), slu~ajno ugledao, u
svojim pesni~kim groznicama, tog boga-trka~a Kairosa. Da ga vidi neko drugi danas, da li bi ga video pogledom
Davi~ovim? Biti Kairos, to zna~i biti bez sebe, jer bez sada{njosti, to zna~i neprestano se otimati bezdanu ni{tavi-
la, ustvari ne biti, ostajati uvek negde ’iza’ sebe, zaka{njavati za sobom, u Davi~ovoj panici koja je panika vremena,
padati u pro{lost onim padanjem kojim je svaki trenutak ’sada’ onaj ’netom pro{li trenutak’, nemogu}no{}u
sada{njosti, otimati se od te pro{losti, leteti ka sebi, za sobom, ali neprestano u ovom zaka{njavanju.“ (Radomir
Konstantinovi}: Ahasver, Pentagram, Nolit, Beograd, 1984, str. 311)

305

AKT.indd 305 6/5/2013 7:02:57 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Haris Imamovi} : Za{to ~etiri pucnja?

(Nikola Milo{evi}. Ideologija, psihologija, stvarala{tvo. NIZ Duga,
Beograd, 1972.)
U posljednjih nekoliko decenija u nauci o knji`evnosti ~esto se spominje pojam ideologije.
Me|utim, malo je knji`evnih kriti~ara uspjelo da progovori o odnosu ideologije i knji`evnosti,
a da pri tome ujedno ne negira specifi~nu prirodu knji`evnosti. Jedan me|u tih nekoliko je
i autor knjige ”Ideologija, psihologija stvarala{tvo”. On je, s jedne strane, uspio sa~uvati svo-
je razmatranje od paraestetskih i banalizatorskih (~itaj: poststrukturalisti~kih) pristupa djelu,
dok je s druge strane osvijestio da literatura nije neprobojna za ideologiju (i psihologiju) i da
je cilj nauke o knji`evnosti ispitati moduse tog utjecaja. Milo{evi} pristaje na to da literarne
tvorevine treba da se dovedu u vezu sa izvjesnim ideolo{kim, socijalnim i psihi~kim realiteti-
ma samog autora djela, ali protestvuje kada izvjesni metodi vide jasan kauzalni odnos izme|u
vanliterarnih i literarnih ~inilaca: i svode djelo na neke vanliterarne ~injenice. Knji`evnost je
ne{to specifi~no, ina~e ne smijemo tvrditi da ona postoji.
Milo{evi} u vezi s tim govori o metafizi~kim kvalitetima djela i specifi~nom odnosu lite-
rature prema stvarnosti. ”Tim povodom izvan knji`evnosti ~ovekov do`ivljaj prolaznosti i
smrtnosti, patnje i bola, proti~e ili u znaku gr~evitih odbrambenih reakcija ili u znaku apstrak-
tnih, ’kabinetskih’ razmatranja. U oba slu~aja nije mogu}e stvarno konstituisanje metafizi~kih
kvaliteta. Tek pesniku to polazi za rukom, ali, razume se, ne u njegovom privatnom `ivotu ve}
u delu koje je stvorio, a koje ne mo`e biti autenti~no ako nije realizovano u duhu prestabilizo-
vane harmonije.
Razume se, takvo konstituisanje metafizi~kih kvaliteta podrazumeva izvesnu deformaciju
stvarnosti u umetni~kom vi|enju sveta, {to Ingarden, sli~no mnogim drugim teoreti~arima, ni-
je spreman da prizna. Ali ako je doista svaka interpretacija u izvesnom smislu i izvesnoj meri
deformacija predmeta ispitivanja, onda umetnost ne mo`e druk~ije vr{iti svoju referencijalnu
funkciju, pored ostalog i zato {to, videli smo, u protivnom, mora da prilagodi sopstvenu logi-
ku logici objekta saznanja.
Time nam se, ujedno, i problem odnosa knji`evnosti i stvarnosti otkriva u jednom novom
svetlu. To nije odnos uzajamnog pro`imanja, kako to ho}e Mukar`ovski, niti je to odnos mode-
la prema objektu, kako to misli Lotman. To je referencijalni odnos deformacije i to deformacije
prema logici umetni~ke prestabilizovane harmonije.” (84)
Ono {to je zna~ajno za Milo{evi}ev pristup knji`evnom djelu jeste da on, kao ve}ina savre-
menih ”nau~nika”, nije predstavnik postmodernog relativisti~kog veltan{aunga, kojih ih to-
bo`e li{ava svake odgovornosti za re~enice koje pi{u, i kojim im daje zapravo da dr`e istinitim
sve {to napi{u, koji tvrde da sve {to pi{u nije njihovo, ve} samo citat, ali ipak pi{u, ma kako to
proturje~no i nesukladno empiriji bilo.
”Literatura nije ni ’model stvarnosti’ ni puka iluzija. Pisac jednostavno tuma~i ~ovekov
svet. U tom smislu njegovo delo nije fikcija jer se odnosi na ono {to je mogu}e a ne na ono {to
je ’izmi{ljeno’, ali uvek iz jednog odre|enog ’ugla gledanja’.” (287) To je Milo{evi}eva pretpos-
tavka i on uvijek, pomnom analizom poku{ava {to vi{e pribli`iti se autorovoj ta~ki gledi{ta.
S druge strane, Milo{evi} je sasvim svjestan da ”nijedno ~itanje nije apsolutno adekvatno” .
”Me|utim, odatle nikako ne sledi zaklju~ak da su sva ~itanja jednako pogre{na.” (303) Nijedna
kriti~arska analiza ne mo`e dati ekvivalent knji`evnog djela i njegove specifi~ne poruke, ali
za{to bi to, obja{njava Milo{evi}, moralo zna~iti da je svaka kriti~arska analiza jednako dale-
ko od istine. Tako Milo{evi} razlikuje pravac i kvalitet umjetni~ke poruke. Ne postoji kriti~ar
306

AKT.indd 306 6/5/2013 7:02:57 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
koji bi mogao reprodukovati specifi~ni kvalitet zna~enja nekog knji`evnog djela: za to bi bilo
potrebno opet pisati umjetnost. Me|utim, ono {to kritika mo`e jeste odrediti prava zna~enja
literarne tvorevine. I nisu svi pristupi jednako vrijedni. ”Postoje razli~iti stepeni udaljenosti
od zna~enja jedne knji`evne tvorevine. Kad Julija Kristeva, prikazuju}i Bahtinovu koncepciju
francuskoj publici, pripisuje starom Karamazovu formulaciju – ina~e i samu po sebi neta~no ci-
tiranu – ’Bog je mrtav, sve je dozvoljeno’, kada Bahtin stavlja u isti red likove Dimitrije i Aljo{e
i kada [estov tvrdi da su negativni junaci Dostojevskog umetni~ki uspeliji od pozitivnih, onda
nijedan od ovih iskaza sigurno ne predstavlja ekvivalent za romane Dostojevskog, ali bi bilo
sme{no tvrditi da su svi ti iskazi podjednako udaljeni od autorove poruke. Juliju Kristevu je
jednostavno izdalo pam}enje, jer je bila suvi{e obuzeta svojim koncepcijama, Bahtin je, za lju-
bav izvesne duhovite teorijske konstrukcije, prenebregao stvarne razlike izme|u umetni~ke
vrednosti knji`evnih junaka Dostojevskog, a [estov je, uprkos svojoj religijskoj orijentaciji,
ostao veran jednom adekvatnijem ~itanju romana velikog pisca.” (303) Kriti~ar mo`e govoriti
o filozofiji ili psihologiji Dostojevskog, ali to ne zna~i da je uspio prenijeti u jezik kritike seman-
tiku djela: umjetnost je ipak ne{to razli~ito od bilo kakve (u pojmovima izra`ene) filozofije ili
psihologije. ”Samo se po sebi razume da odre|ivanje pojma kvalitativne razlike ni ovde nije
apsolutno. Sigurno je da izme|u psihologije i filozofije Dostojevskog (pogotovu one ’tajne’) s
jedne strane i Zlo~ina i kazne s druge strane ima vi{e kvalitativnih sli~nosti nego izme|u Zlo~ina
i kazne i planete Jupiter.” (305)
Kako Milo{evi} vidi odnos izme|u psihologije i ideologije s jedne strane i knji`evnosti s
druge?
Osnovno polazi{te njegove knjige jeste da razli~iti vanliterarni ~inioci mogu ugroziti lo-
gi~ku koherentnost (kako teorijskih tako i) umjetni~kih ostvarenja. To su tzv. psihi~ki i ide-
olo{ki ~inioci: ”svaki prodor ideolo{kih i psihi~kih faktora u umetni~ku strukturu mora da se
poka`e kao naru{avanje imanentne logike motivacijskog sistema.” (305) Milo{evi} u svojim
analizama obja{njava kako svaki od tih prodora zapravo dovodi do umanjenja estetskih vri-
jednosti djela, ali i kako eventualni utjecaj ideolo{ko-psiholo{kih ~inilaca ne mora zna~iti da
je djelo sasvim o{te}eno, da je njegova struktura u potpunosti naru{ena i da je ono postalo
neumjetni~ko. Naprotiv: Milo{evi} poku{ava objasniti na primjerima nekih od najzna~ajnijih
djela moderne literature kako ideologija i psihologija mogu naru{iti koherenciju djela a da
ono ipak ostane vrhunsko.
Ideolo{ki i psihi~ki faktori negativno djeluju tako {to dovode do gre{aka (nelogi~nosti) u
motivacijskim sistemima. Ideologija i psihologija (npr. psihi~ka nestabilnost) nose sa sobom
tendenciju redukcionizma. Milo{evi} obja{njava kako se samo djelo, sa svojim sistemima moti-
vacije (logi~ka usagla{enost i sli~nost sa empirijom) otima od tih utjecaja. Umjetni~ko vi|enje
stvarnosti, kao i svako drugo jeste deformacija stvarnosti. Ali umjetni~ko vi|enje u koje su
prodrli ideolo{ko-psiholo{ki utjecaji ima ve}i stepen deformacije: dakle, upro{}enije vi|enje
stvarnosti. Djelo prelama stvarnost u sebi prema logici sopstvene prestabilizovane harmonije.
Me|utim, ovi prodori ideolo{kog i psiholo{kog dovode do naru{avanja te logike, i tada djelo
po~inje protivrje~iti sebi.
U tom smislu Milo{evi} detaljno analizira naru{avanje koherencije unutar ”Zlo~ina i kazne’
i ”Bra}e Karamazovih” Fjodora Dostojevskog i Kamijevog ”Stranca”.
***
Mi }emo poku{ati ukratko predstaviti kako to Milo{evi} vidi odnos izme|u ideologije i mo-
tivacije na primjeru njegove analize ”Stranca’.
Milo{evi} kre}e od razabiranja smisla Mersoovog psiholo{kog i filozofskog portreta. Merso
je su{ta suprotnost anga`ovanog bi}a. On je nihilista. Njegova filozofija je filozofija apsurda.
Sli~na filozofiji ”Mita o Sizifu”. ”Osnovna, logi~na posledica filozofije apsurda je, dakle, potpu-
na ravnopravnost svih postupaka; ne postoje dobro i zlo, postoji samo svest o apsurdu. (…)
Prema tome, jednakost svih iskustava, moralnih i nemoralnih, i kult sada{njosti, kult trenutka,
307

AKT.indd 307 6/5/2013 7:02:57 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
nasuprot kultu trajnosti, pro{losti i budu}nosti, to su osnovne posledice Kamijeve filozofije.”
(224) Mnogi kriti~ari, me|u njima i Sartr, vidjeli su ~ak u Mersoovoj filozofiji ilustraciju teza
iznesenih u Mitu o Sizifu.
Merso svakako nije moralist. Niti vjeruje u bolji `ivot. ”Merso, naime, ka`e da mu je sve-
jedno ho}e li i}i u Pariz, da ~ovek ionako nije u stanju da promeni svoj `ivot i da, u svakom
slu~aju, svi `ivoti jednako vrede.” (227) Merso je indiferentan prema svakom slu`beni~kom
prosperitetu.
Ali za{to je onda Merso ustrijelio Arapina? ”Jasno je zbog ~ega je Kamiju bilo potrebno da se
u Mersoovim rukama na|e revolver. Bez ovog detalja, ubistvo Arapina ne bi se moglo motivi-
sati. Ako je Merso trebalo, prema pi{~evoj zamisli, da postane ubica, revolver se na neki na~in
morao na}i kod njega. Ali, razume se, ne na bilo koji i bilo kakav na~in.
Pisac je mogao zamisliti Mersoa kako kupuje oru`je, a mogao ga je zamisliti i kako ljutit
`uri prema oazi, sa unapred pripremljenim planom ubistva. Me|utim, jedan Merso koji sam
kupuje oru`je i koji samoinicijativno, hita da nekog ubije ne bi bio vi{e onaj Merso kome je
navodno svejedno ho}e li i}i u Pariz ili }e ostati u provinciji, ho}e li se o`eniti ili ne. Zato je
Kami odlu~io da revolver dospe u ruke njegovog junaka na drugi, ne{to ubedljiviji na~in. Ulo-
gu posednika oru`ja pisac je namenio podvoda~u Remonu, a Merso dobija oru`je ne zato da
smi{ljeno i planski ubije Arapina, ve} zato da spre~i svog ’prijatelja’ da puca.
Dodu{e, taj isti Merso koji spre~ava Remona da izvr{i zlo~in, postaje, prema Kamijevoj za-
misli, i sam ubica, i to pomo}u Remonovog pi{tolja. Me|utim, Kami ovaj ~in svog heroja nije
zamislio kao neki ’svestan’ gest. Merso, znamo, ubija ’zbog sunca’, zbog ne~eg {to je, tako re}i,
izvan njega samog.” (229)
Istina je da bi Merso, koji bi planski ubio Arapina, bio psiholo{ki neubjedljiv junak,
me|utim i ovakav Merso, koji, dakle, sprje~ava Remona da upuca Arapina nije dosljedan
svojem na~elu svesvejednosti i svojoj psihi~koj strukturi. ”Nema nikakve sumnje da Merso-
ovo nastojanje da omete Remona u izvr{enju zlo~ina odudara od ostalih karakteristika ovog
literarnog junaka.” (230)
Kao {to nema nikakve sumnje ni to da je Kamiju bilo potrebno da Merso po~ini ubojstvo:
”Analizuju}i scenu u kojoj glavni junak uzima Remonu revolver, mi smo ve} ukazali na
jednu karakteristi~nu nedoslednost autorovog sistema motivacije. To, me|utim, nije jedina
nedoslednost te vrste. Zanimljivo je kako pisac motivi{e sam ~in ubistva. Slo`ili bismo se sa
Barjeom da akt ubijanja nije u skladu sa Mersoovim psiholo{kim portretom. Me|utim, videli
smo, pisac se postarao da ovaj ~in motivi{e ’sticajem okolnosti’. Merso ubija ’zbog sunca’. Ubis-
tvo, dakle, nije poteklo ’iz Mersoove prirode’.
Ali ako pisac ipak na izvestan na~in ’obja{njava’ sam ~in ubistva, jedna radnja glavnog ju-
naka u sceni o kojoj je re~ ostaje bez ikakve motivacije. Po{to je ispalio prvi metak, Merso, kao
{to znamo, jo{ ~etiri puta puca u Arapinovo nepokretno telo. Time Kami grubo naru{ava logi-
ku svog motivacijskog sistema. Ubistvo ’zbog sunca’ zami{ljeno je kao elementarna, trenutna
reakcija, koja ne proisti~e iz Mersoove ’prirode’. Potpuno je onda nejasno zbog ~ega Kamijev
junak, posle izvesne pauze, puca ravno ~etiri puta u protivnika koji nepomi~no le`i na zemlji.
Sam po sebi, ovaj ~in Kamijevog junaka doista nema nikakvu motivacijsku logiku.
S druge strane, ne bi bilo razumno pretpostaviti da isti ovaj pisac, koji je ~itavu scenu su-
sreta sa Arapinom, sve do ona ~etiri hica, motivacijski izvrsno oblikovao, odjednom ~ini tako
krupnu oma{ku usled nekog trenutnog pomanjkanja umetni~kog talenta. Ova motivacijski
slaba ta~ka postaje, me|utim, sasvim razumljiva ako imamo u vidu smrtnu presudu glavnom
junaku. Kami je, po svoj prilici, ose}ao da pomenuta presuda ne}e delovati ubedljivo upravo s
obzirom na to da je Arapin bio naoru`an i da je, pre toga, u skladu sa jednom drugom motiva-
cijskom logikom, ozledio Remona. Prema tome, da bi ubedljivije motivisao odluku suda, pisac
je morao opteretiti svog junaka jednom dopunskom krivicom. Posle ta ~etiri naknadna pucnja
u telo nemo}nog protivnika, Mersoova odgovornost, a time i izricanje smrtne presude, dobija
daleko ve}u motivacijsku te`inu.” (240)
308

AKT.indd 308 6/5/2013 7:02:57 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Bez surovog ubistva ne bi bilo su|enja, bez su|enja ne bi bilo smrtne kazne, bez smrtne
kazne ne bi bilo tragi~nosti u onoj mjeri u kojoj ona postoji u ”Strancu”. Milo{evi} sugeri{e
i izvjesne psihi~ke mehanizme (”Pravac naru{avanja motivacijske logike u romanu Stranac
upu}uje nas na zaklju~ak da je ovo naru{avanje posledica snevanja po danu ~ije je na~elo
te`nja ka samouni{tenju. Pod pritiskom takve te`nje Alber Kami daje revolver u ruke svom
junaku, suprotno logici Mersoovog psiholo{kog portreta. Istim ovim psihi~kim mehanizmom
mo`e se objasniti i to da se pisac odlu~io da od Mersoa na~ini svirepog ubicu; tj. da mu pripi{e
ona ~etiri pucnja, ta ’~etiri udarca na vrata nesre}e’.), ali na kraju se ~ini da je pesimisti~na an-
tropologija (dakle, ideologija) autora Stranca tra`ila tragi~an kraj, i da je uslijed toga i do{lo do
oma{ki unutar motivacijskih linija.
Naru{avanje motivacijske logike u Kamijevom romanu nije pravilo ve} izuzetak. Izuzetak
koji nam govori o pravcu zna~enja (dakle, ideologiji) djela, i koji ne naru{ava u ve}oj mjeri kva-
litet zna~enja (dakle, estetske vrijednosti). Da je motivacija u romanu ”Stranac”, uop}e uzev,
lo{a, to ni u kojem slu~aju ne bi bio umjetni~ki vrijedan roman. A to nije slu~aj s Kamijevim
djelom.

309

AKT.indd 309 6/5/2013 7:02:57 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Haris Imamovi}: Andri} i Krle`a kao knji`evnici

(Nikola Milo{evi}. Andri} i Krle`a kao antipodi. Slovo ljubve,
Beograd, 1974.)
U ovoj studiji Nikola Milo{evi} je, analiziraju}i dva Andri}eva (Na Drini }uprija i Travni~ka
hronika) i tri Krle`ina teksta (Na rubu pameti, Vu~jak, Gospoda Glembajevi), poku{ao opisati,
u maniru koji nastoji da po{tuje svu slo`enost knji`evne materije, metode umjetni~kog obliko-
vanja koji dominiraju u pomenutim djelima, da kod obojice autora prona|e izvjesne obliko-
tvorne konstante, a potom da ih rasvijetli jo{ vi{e me|usobnom komparacijom.
Koje su osnovne teze Milo{evi}eve knjige?
Prva studija o Andri}u (Na Drini }uprija) po~inje analizom Alihod`inog (skepti~nog) iska-
za o austrijskoj `eljeznici. Milo{evi} kroz tu analizu poku{ava shvatiti osobenost Andri}evog
oblikovanja junaka. On to ~ini pa`ljivim pozicioniranjem Alihod`inog iskaza unutar cjeline
djela. Alihod`ina meditacija o `eljeznici, sa negativnim aksiolo{kim komentarima, mogla bi se,
obja{njava Milo{evi}, ~itati kao Andri}ev protest protiv moderne tehnike. Me|utim, to bi bilo
pogre{no, jer bismo zanemarili na~ela `anra, dakle, autorovu intenciju. Alihod`ine re~enice
(kao i njegovo pona{anje, tj. epizode koje govore o njegovom pona{anju) slu`e Andri}u ne
da bi kritizirao modernu civilizaciju, ve} za individualiziranje junaka. Dakle, u ovom slu~aju
meditacija, koji bi mogla biti istinita, zapravo le`i negdje s one strane istinitosti. Alihod`ine re-
fleksije, isto onako kao i njegovo pona{anje na mostu, predstavljaju oru|e individualizovanja
knji`evnog lika, oru|e psiholo{kog portreta literarnog junaka.
To je kod Andri}a konstanta. Stavovi njegovih junaka najve}ma su oru|e kojim se autor
slu`i prilikom psiholo{ke karakterizacije i individualizacije. Tako na primjeru mladog naciona-
liste Stikovi}a.”Ideju o psiholo{koj uslovljenosti Stikovi}evih pogleda autor nam sugeri{e na
vi{e na~ina. U eksplicitnom obliku ta ideja ~itaocu se prezentira, najpre, iz perspektive Milana
Glasin~anina: ’Sve tvoje teorije, sva tvoja mnogobrojna duhovna zanimanja, kao i tvoje ljuba-
vi i tvoja prijateljstva, sve to proizlazi iz tvoje ambicije, a tvoja ambicija je la`na i nezdrava,
jer dolazi od tvoje sujete, samo i jedino od sujete. (…) I ta nacionalisti~ka ideja koju sada tako
vatreno propoveda{, i to je samo jedan naro~iti oblik tvoje sujete.’
Glasin~aninovo kazivanje pisac potvr|uje i jednim svojevrsnim autorskim komentarom.
Prikazuju}i Stikovi}evu rekaciju na suparnikovu jetku i nemilosrdnu analizu, Andri} ka`e:
’… celo to o{tro i duboko ula`enje u njegov karakter – laskalo mu je i godilo na jedan naro~it
na~in.’ Tako pisac, jednim indirektnim i diskretnim na~inom, upozorava ~itaoca da su Gla-
sin~aninove re~i o Stikovi}evoj filozofiji, sa autorske ta~ke gledi{ta, ’o{tre i duboke’ pa samim
tim i autenti~ne.” (str. 9)
Andri}u, dakle, filozofija njegovih junaka slu`i za psiholo{ko portretisanje, a ne za izravno
propovijedanje vlastite aksiologije.
Andri} u svojim opisima te`i {to ve}oj plasti~nosti. To je sukadno sa njegovom osnovnom,
epskom, hroni~arskom koncepcijom. Andri} gu{i dramske i lirske potencijale situacija koje
iznosi. Njegov stav `eli da bude stav idealnog hroni~ara. Njegovi opisi su lirski samo ukoli-
ko ta njihova liri~nost mo`e biti funkcionalna za okvir hronike, za psiholo{ko portretisanje,
za individualizaciju, a nikako za neposredne lirske efekte. ”Stanovi{te hroni~ara, sa koga se
pripovedaju zbivanja u Andri}evom romanu, naro~ito se reljefno ispoljava u ravni radnje.
Kazivanje idealnog hroni~ara trebalo bi ve} po definiciji da ima u sebi izvesnu usporenost, uz
odsustvo bilo kakve dramati~nosti u pripovedanju. Andri}ev hroni~ar ne samo {to poseduje
ove osobine, nego su i doga|aji u romanu pode{eni tako da u njima, po pravilu, nema ni~eg
{to bi podse}alo na sklop dramske radnje.” (135)
310

AKT.indd 310 6/5/2013 7:02:57 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Pogledajmo, na primjer, kako Milo{evi} opisuje Andri}ev mehanizam kojim zarad general-
nog okvira gu{i dramske efekte.
To nas zapravo ponovo vra}a osobenoj ulozi psiholo{kog portreta u Andri}evoj prozi. Kod
Andri}a portret ne vodi zbivanju, nego se zbivanja nalaze u funkciiji portreta. ”Pojedina po-
glavlja Andri}evog romana li~e n galeriju slika, povezanih samo izvesnim vrlo {irokim moti-
vacijskim okvirom, {to, tako|e, predstavlja jedno od sredstava za eliminisanje mogu}ih dram-
skih efekata. Tako, na primer, ~itavo deseto poglavlje romana prakti~no se sastoji od nekoliko
portreta, koji se re|aju jedan za drugim bez ikakve povezanosti u ravni radnje.” (140) U `elji
da vidi sve i ka`e sve, ili makar {to je vi{e mogu}e, {to punije, da obuhvati slo`enost svijeta,
Andri}ev pripovjeda~, idealni hroni~ar, gleda na doga|aje mirno, njihov tok mu je uvijek ve}
poznat, sa njegovog gledi{ta taj njihov tok je zato sporiji negoli sa gledi{ta jednog specifi~no
dramski usmjerenog pripovjeda~a.
”Za ovu osobenost Andri}evog knji`evnog kazivanja nave{}emo, ilustracije radi, jo{ jedan
primer. Izme|u gospo|e Miterer i njenog mu`a postoji izvesna stalna napetost, koja povreme-
no uzima veoma burne i `estoke oblike. Ovako je, recimo, pisac zamislio jednu od scena u ku}i
Mitererovih: ’Pred njim je stajala Ana Marija i gledala ga onim gnevnim pogledom koji ne vidi
i drhtala lagano, kao {to sada sve podrhtava na tom licu, o~ni kapci, usne, i brada. Na obrazima
ispod grla crvene pege. Na njoj je sobna haljina od bele, fine vune, na grudima rastvorena a
oko pasa stegnuta pojasom od svile vi{nje boje. Na ramenima malen i lak {al od belog ka{mi-
ra, sastavljen na grudima i pri~vr{}en velikim bro{em od ametista u zlatnom okviru. Frizura
uzdignuta i povezana {irokom trakom muslina, iznad nje proviruju sme|e kovrd`e i bi~evi
kose u bogatom neredu.
- Jozef, za Boga miloga! …
Takav je uvek bio po~etak. To su uvodne re~i u besnu jurnjavu i gnevno caktanje potpeti-
ca po ku}i, u te{ke i ru`ne re~i bez veze i logike, u tvr|enju bez osnova, u pla~ bez razloga, u
mu~nu sva|u bez kraja.’
Prva re~enica navedenog teksta ima u sebi izvesnu ’eksplozivnost’. ^italac pomi{lja na mo-
gu}nost da Andri}eva junakinja, u jednom tako plasti~nom i sna`no prikazanom nastupu
gneva, u~ini ne{to dramati~no.
Druga re~enice, u kojoj se pominju pege na obrazima i grlu Ane Marije, tako|e ima u sebi
izvesnu dramsku napetost. Crvene pege su simptom besa.
Me|utim, slede}a tri iskaza posve}ena su ode}i i frizuri Ane Marije, pa nemaju nikakav
poseban emotivni naboj. Pripoveda~ Andri} o~evidno ne `uri mnogo da nas suo~i sa samom
scenom bra~nog sukoba. U jeku radnje on mirno i detaljno opisuje sobnu haljinu, {al i bro{ go-
spo|e Miterer, a zatim i njenu frizuru, da bi tek onda, pomo}u usklika: ’Jozef, za Boga miloga!
…’, uneo jednu dramati~nu notu u svoje kazivanje.
Karakteristi~no je da pasus koji dolazi posle usklika Ane Marije, ponovo unosi u pripove-
danje izvesnu epsku smirenost. Re~ima: ’Takav je oduvek bio po~etak’, pisac osloba|a ~itaoca
mu~nog i napetog i{~ekivanja. Andri} nas unapred obave{tava da prisustvujemo samo jednoj
od mnogih i uvek istih scena koje gospo|a Miterer prire|uje svome mu`u i koje ne mogu do-
neti ni{ta dramati~no i neo~ekivano. I ’besna jurnjava po ku}i’, i ’te{ke i ru`ne re~i’, i ’mu~na
sva|a’, sve su to, takore}i, normalne pojave u ku}i Mitererovih, iz kojih nikad nije proiza{la
nikakva akcija u dramskom smislu te re~i.” (146)
^itava scena je, dakle samo instrument psiholo{kog portretisanja. Andri} dinami~ke mo-
gu}nosti kazivanja strogo podre|uje stati~kim. Kao lirska i dramska, Andri} obuzdava i mjesta
na kojima bi se mogao javiti humor ili satira. Jer sve bi to zna~ilo pristati na nesklad, pretjeri-
vanje, od ~ega najvi{e zazire idealni hroni~ar. Njegov ideal je red i mjera: to se jasno vidi na
njegovom epskom stilu. Tako na primjer, idealni hroni~ar ne mo`e sebi dopustiti da previ{e
pa`nje posveti jednom junaku, to bi zna~ilo neravnomjernost: ni u ”Travni~koj hronici”, ni u
”Na Drini }upriji” ne}emo na}i glavnog junaka.
311

AKT.indd 311 6/5/2013 7:02:58 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Me|utim, Andri} ne bi bio umjetnik da taj stil sam po sebi ne govori. To jest da stil nije su-
glasan samim porukama djela.
U ”Travni~koj hronici” govori se o iznenadnim uzbunama u gradu u kojima se ostvaruje
nekakva ”provala skupnog ludila” poslije koje ostaje samo krv. Ili, na primjer, epizoda koja
govori o pogubljenju Ahmet-bega Cerskog, kojega vlasti prevarom dovode u Travnik, a onda
na vje{ala. Autor kroz naturalisti~ki prikaz surovosti, izravne komentare, ali i kroz reakcije De-
fosea (koji je do tada funkcionalisti~ki obja{njavao predrasude doma}eg stanovni{tva), zauzi-
ma izrazito kriti~an stav prema tom i takvom postupanju i mentalitetu. ”Osim toga, u romanu
znatno preovla|uju scene i komentari u kojima akcenat pada na r|ave strane orijentalnog
na~ina `ivota. ^ak i tamo gde je pisac najvi{e ponesen svojom te`njom ka obuhvatnom, preci-
znom i hladnom pristupanju predmetu umetnikovog oblikovanja, kriti~ki stav prema Istoku
nije nikad u potpunosti eliminisan.” (169) Po Andri}u, Orijent (onaj koji se o~ituje u romanu,
u provali skupnog ludila) nije svijet u kojemu zlo i dobro stoje u ravnote`i: zlo prete`e.
Takvo Andri}evo vi|enje, kako ka`e Milo{evi}, prije svega doziva opoziciju izme|u gr~kog
i perzijskog principa: mjera spram pretjerivanja. Milo{evi} ~ak pokazuje (statisti~ki, isp. str.
174) kako Andri}ev pripovjeda~, aksiolo{ki gledano, daje primat rije~ima umjerenost i zdrav-
lje spram neumjerenosti i pretjerivanja. ”Poznato je, naime, da se u Atini, odnosno u njenom
duhovnom `ivotu, obrazovala jedna osobena lestivica vrednosti, na kojoj su ideali trpeljivosti,
zdravlja i mere imali najistaknutija mesta. I kada razmi{ljamo o poruci Andri}evog romana
ne smemo nikad smetnuti s uma da su upravo ovi anti~ki ideali oni ideali u ime kojih pisac
kritikuje orijentalni, isto~nja~ki mentalitet.” (175) Razumije se, ni Atina nije svijet u kojemu je
ostvarena ravnote`a: postoje i u Atini robovi i podre|ene `ene. Me|utim, perzijsko carstvo je
gore, zlo prete`e u ve}oj mjeri. Zbog neumjerenosti kao na~ela.
***
Krle`a je pisac koji ima sklonost ka intenziviranju knji`evnog podatka. Njegovi detalji su
krcati zna~enjem. Krle`ino jezi~ko osvjetljavanje stvarnosti je jetko, lirsko, ironi~no, napeto,
dramsko. Krle`a i kada pripovijeda (Na rubu pameti) ne gu{i dramski intenzitet: naprotiv. Za
razliku od Andri}a, na primjer, odlika Krle`inog pripovijedanja je da plasti~nost nije osnovni
cilj pore|enja, ve} lirska napregnutost izraza, polemi~nost. Krle`a ~esto koristi koncentraciju
lirskih efekata, pa sarkazam i satiru. Ritam pripovijedanja je sve, samo ne miran kao kod ide-
alnog hroni~ara.
Sve ove tvrdnje Milo{evi} potkrepljuje i stilisti~kim analizama. Na primjer, ” (…) Krle`a,
naj~e{}e, miri zahteve umetni~ke individualizacije sa zahtevima melodi~nosti i ritmi~nosti
knji`evnog kazivanja. Takav je slu~aj, na primer, sa na~inom govora Franceka Ljubi~i}a: ’
– No, ~uje{, ti boga. Ne pretvaraj se, molim te lijepo! Kad ~ovjek ima dokaze u ruci, ti boga,
i mo`e da nastupi dokaz istine, a ne nastupa dokaz istine, nego prima osudu na znanje, i to
jo{, ti boga, bez priziva, takve se stvari, ti boga, ne ~ine badava! Me|u starim drugovima, entre
vous – koliko si dobio?’
Iako je ovaj tekst zami{ljen u dijalo{kom maniru, nije te{ko u njegovom sklopu prepoznati
onaj na~in umetni~kog kazivanja kojim se odlikuje Krle`in knji`evni postupak. Ljubi~i}eva
mnogo puta ponovljena uzre~ica ima istovremeno funkciju umetni~ke individualizacije i fun-
kciju ritmi~nog oblikovanja teksta. Pomo}u te uzre~ice pisac gradi Ljubi~i}ev psiholo{ki profil,
a u isti mah, razdvaja tok pripovedanja u kratke, sa`ete, neobi~no dinami~ne celine, organizo-
vane po principu jedne osobene gradacije. Dok prve dve Francekove re~enice u melodijskom
pogledu obrazuju najni`u ta~ku umetni~kog kazivanja, dotle srednja re~enica predstavlja kul-
minaciju melodijske linije. Zavr{ni, poslednji iskaz govora Krle`inog junaka ozna~ava opada-
nje i blago smirivanje ritma pripovedanja.
Dobar primer poklapanja umetni~kog zna~enja sa zahtevima umetni~ke individualizacije i
sa melodijsko-ritmi~kom linijom romana na}i }emo i u ovoj nadahnutoj evokaciji Mikelan|elo-
vog dela: ’Na dnu scene, iznad `rtvenika, ogromna poplava plavomodrikasta i tamnocrno-
312

AKT.indd 312 6/5/2013 7:02:58 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
sme|a ru{i se niz stijenu okomito dolje, kao mra~an vodopad, {to vu~e gomilu uznemirenih
brodolomaca u ponor bez dna, ponor, {to je zinuo iza oltara, u pakao. U demonski za~aranoj
struji toga ukletog katarakta lebde, nad sjenovitim polumrakom, likovi uzrujanih utopljenika,
mesnato gro`|e jednog ~itavog golog ~ovje~anstva pada kroz `drijelo ovoga prostora u ni{ta-
vilo, propelo se orlujski, leti, otima se, moli, zaklinje, vi~e i bezrazlo`no urla, sve zapravo talas
uzvijorene modrocrne zastave, kojom nam je jedan pokojnik prije svog vlastitog nestanka
dao tajanstveni znak: zavijoriv{i jo{ jedanput svojim tamnocrnosme|im stijegom, nestao je
u ni{tavilu…’
Bez sumnje, jedva da se mogu zamisliti tematski tako razli~iti tekstovi kao {to je onaj sa Lju-
bi~i}evim kazivanjem i ovaj koji je posve}en umetni~koj viziji Stra{nog suda. Pa ipak, i tekst o
Mikelan|elu ima sve osnovne odlike Krle`ine ritmi~ko-melodijske sheme. Nema potrebe da
ih ovde ponovo nabrajamo. Za ono {to nas u ovom trenutku zanima bitno je da se shema o
kojoj je re~ gotovo idealno poklapa sa zadatkom umetni~ke individualizacije. Individualizaci-
ja Mikelan|elovog dela izvedena je tako re}i besprekorno, a da pri tom pisac nije ni najmanje
odstupio od svoje uobi~ajene ritmi~ko-melodijske linije kazivanja.” (48)
Zarad koncentracije dramskih efekata, Krle`a poredak motiva formira po principu grada-
cije. ”Tok Krle`inog umetni~kog kazivanja ocrtava se pred na{im o~ima u obliku lavine. Sve
po~inje jednom primedbom na ra~un generalnog direktora Doma}inskog. I kao {to nestrpljiv
i neoprezan pokret planinara izazove ~itavu lavinu snega, tako se i ova ’nevina fraza’ pretvara
u neumitni lanac sve ve}ih i sve te`ih tragedija.
Prema tome, svi instrumenti Krle`inog literarnog postupka, po~ev{i od na~ina upotrebe de-
talja, pore|enja, i motivacije, pa sve do melodijsko-ritmi~ke linije i tematike, otkrivaju u osno-
vi istovetnu unutra{nju logiku oblikovanja, oli~enu u koncentraciji umetni~kih efekata u vidu
gradacije, u cilju postizanja maksimalnog intenziteta knji`evnog izraza.” (55) Kod Andri}a ne
mo`emo ni zamisliti ovakvu radnju-lavinu, gomilanje tragi~kih efekata.
Za razliku od Andri}a, koji, kako smo vidjeli, doga|aj vidi kao dedramatizovanu ”ilustraci-
ju” karaktera junaka, Krle`a koristi obrnutu logiku: kod Krle`e portret ima funkciju da pripre-
mi uslove za dramske doga|aje. Kod Krle`e kolizija na aksiolo{koj ravno dovodi do dramske
eksplozije (Glembajevi i Vu~jak). Krle`a shodno tome ima (nasuprot Andri}u) junake kojima
posve}uje maksimum pa`nje, dakle, glavne junake. ”U Krle`inim knji`evnim delima autorsko
stanovi{te je bitno tragi~ko, dok je sa Andri}evim romanima to u manjoj meri slu~aj. Odsustvo
glavnog junaka, koje, videli smo, logi~no proisti~e iz koncepcije idealnog hroni~ara, prirodno
~ini da poente Andri}evih dela budu bez tragi~kih efekata onolikog intenziteta kakve nalazi-
mo u Krle`inim komadima i romanima.” (201)
Krle`a koristi simultane sisteme motivacije: biolo{ku, psiholo{ku, ideolo{ku. Tzv. postupak
”naddeterminacije”. Na primjer, lik Leonea Glembaja je ~esto jednolinijski tuma~en, tj. kao
glas kroz koji govori sam autor. Me|utim, ta jednostavna kauzalnost nimalo ne odgovara
Krle`inim namjerama u drami. ”U autorskom komentaru, na samom po~etku dramske radnje,
ka`e se da Leone Glembaj ima englesku lulu u ustima, a da je: ’Igra ruku i `ivaca oko te lule
abnormalno intenzivna.’
Izraz ’abnormalno intenzivna’, Krle`a nije slu~ajno upotrebio. Leone Glembaj zami{ljen je
kao neko ko je moralno i intelektualno suprioran, ali i kao neko ko u psiholo{kom pogledu po-
kazuje znake ozbiljne neuravnote`enosti.” (102) Krle`a, naime, ne progovara kroz usta Leonea
Glembaja, ve} pokazuje izrazit kriti~ki odnos prema Leoneovoj li~nosti, sa stanovi{ta psihi~ke
snage. Osim {to je moralno i intelektualno superioran, osim {to je psihi~ki neuravnote`en,
Leone je pod utjecajem jo{ jedne linije determinacije: on u sebi nosi, kako Milo{evi} kazuje, i
jednu animalnu, glembajevsku crtu, tzv. biolo{ku motivacija+u. ”O~igledno, samo na osnovu
iskaza glavnog junaka ne mo`e se odrediti autorska ta~ka gledi{ta. Za njeno ta~no odre|ivanje
potrebno je imati u vidu celokupni kontekst tragedije. Jedino iz konteksta mogu}e je utvrditi
koji iskaz Leoneov je sa autorskog gledi{ta ’privilegovan’.” (113) ”Krle`in dramski postupak je,
313

AKT.indd 313 6/5/2013 7:02:59 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
prema tome, mnogo slo`eniji i raznovrsniji nego {to to izgleda kad ~itamo one interpretacije
njegovog dela, ~iji autori polaze samo od jednog motivacijskog toka, po pravilu onog socijal-
nog. To se naro~ito dobro vidi na primeru lika glavnog junaka, koji ve} svojim polo`ajem u
strukturi komada, predstavlja sredi{te tragi~kih zbivanja. Leoneov lik ima izvanredno poziti-
vne moralne, intelektualne i umetni~ke karakteristike. Me|utim, u njemu je prisutna i jedna
dubinska, aksiolo{ki negativna dimenzija, slo`ena iz ’dekadentske’, neuropatske karakteristi-
ke Danijelijevih i animalne, grabe`ljive crte Glembajevih. I kao {to bi bilo pogre{no svesti lik
glavnog junaka samo na ovu poslednju, ’biolo{ku’ motivaciju, isto tako bi bilo pogre{no svesti
slo`enu, dvostruku figuru Leoneovu na njenu ’socijalnu’ ravan.” (119)
Kod Krle`e detalj ima funkciju motivacionog faktora, kod Andri}a pak detalj je u slu`bi {to
ve}e plasti~nosti, tj. opipljivijeg predo~avanje situacije. Na primjeru jednog junaka iz drame
”Vu~jak”, vidi se kako kod Krle`e detalj mo`e imati dalekose`ne semanti~ke konsekvence, ko-
je nadilaze funkciju plasti~nog predo~avanja: ”Dva detalja nedvosmisleno ukazuju na ’rusko’
poreklo Margeti}evog religijsko-filozofskog stanovi{ta. Lazar je boga na{ao pod zemljom, na
Uralu, upravo onako kako je to `eleo junak Dostojevskog Dimitrije Karamazov.
Osim toga, Margeti} u Horvatovom snu propoveda teoriju sveop{te krivice, koja podse}a
na neka razmatranja starca Zosime. Uporedo s tim, Margeti}evo dr`anje kao da je pode{eno
prema Tolstojevoj poznatoj koncepciji neprotivljenja zlu.
Kao takav, Margeti} je su{ta suprotnost Evi. I Eva je boravila pod zemljom, ali ona tamo,
kako sama ka`e, nije na{la nikakvog boga. Iz svoje podzemne avantura ona je iza{la psihi~ki
o~eli~ena i li{ena svih moralnih obzira. Njen ni~eanski imoralizam direktno se suprotstavlja
Margeti}evoj hri{}anskoj filozofiji, koja je neka ~udna me{avina Tolstoja i Dostojevskog.
Upravo zato, neposredno suo~avaje Eve i Margeti}a ima za aksiolo{ki ishod KRlei`ne dra-
me poseban zna~aj. U tom suo~avanju Margeti} je veran svojim hri{}anskim idealima. Uprkos
Evinom krajnje brutalnom opho|enju, on se dr`i pitomo i krotko.
Me|utim, iz ovog sukobljavanja, motivacijski sasvim ubedljivo, Eva izlazi kao pobednik.
Sa svojom hri{}anskom krotko{}u i blago{}u Lazar Margeti} nije u stanju ni{ta da postigne,
pa njegov odlazak sa scene pisac objavljuje sljede}im, krajnje sugestivnim autorskim komenta-
rom: ’U temperamentnoj gu`vi Margeti} je nestao u tmini kao pasivna sjenka.’
Ove dve poslednje re~i osobito su podsticajne za razmatranje bitne funkcije Margeti}evog
lika. U prakti~noj ravni Lazar Margeti} sa svojom hri{}anskom filozofijom i nije ni{ta drugo
do ’pasivna sjenka’. ” (93-94)
***
Milo{evi} u svom zaklju~ku nagla{ava da Andri} i Krle`a nisu antipodi u apsolutnom smi-
slu rije~i, i da postoje itekakve sli~nosti izme|u dvojice autora. Obojica su pesimisti, obojica
su kriti~ki nastrojeni, obojica koriste izrazito slo`ene (zato i sli~ne) postupke individualizacije
i motivacije: na primjer, kori{}enje filozofskih jezika za psiholo{ko portretiranje ili postupak
”naddeterminacije”. Me|utim, u oblasti u`e shva}enog umjetni~kog oblikovanja Krle`a i An-
dri} stoje u odnosu protivstava. Prije svega bi se taj protivstav mogao odrediti kao protivstav
izme|u dramati~ara i epi~ara: ”Kao {to Krle`a koherentno i funkcionalno te`i koncentraciji
dramskih efekata, tako isto koherentno i funkcionalno Andri} te`i eliminisanju ovih efekata.”
(200) Andri} u svojim romanima nastoji neutralizirati dramske efekte, dok Krle`a ~ak i u roma-
nu (Na rubu pameti) poku{ava ostvariti maksimum dramskih efekata. To je, dakle, osnovna ra-
zlika. U Milo{evi}evoj knjizi ona je iznijansirana do tan~ina, uz maksimum stilisti~kih i knji`e-
vnoteorijskih popratnih komentara. Najve}i kvalitet ove knjige zasigurno je to {to knji`evno-
kriti~ki ubjedljivo uspijeva objasniti za{to su to Andri} i Krle`a tako vrijedni umjetnici.

314

AKT.indd 314 6/5/2013 7:02:59 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Mirnes Sokolovi}: Krle`ina krivica

(Stanko Lasi}. Krle`ologija II. O moralnoj strukturi i totalitarnoj
svijesti. Globus, Zagreb, 1989.)
Izvjesno je da je na{a akademska teorija ~esto zaokupljena eti~kim pitanjima knji`evnosti.
Tu su sudovi apriorni i {turi kao etikete; djela se lako svrstavaju prema prirodi eti~kog i ide-
olo{kog stava za koji se zala`u. Dijagnoza se tu uspostavlja olako. U tim raspravama nema
naznake kako je utvr|en meritum po kojem se sudi, kao da je ostavljeno da se vjeruje na rije~
samom nau~niku. ^ini se kao da smo dosad razjasnili sebi ko su eti~ni pisci u na{oj dvadeseto-
vjekovnoj knji`evnosti: i tako rije{ili sve probleme. Taj sistem prosudbe je jedan {ablon. Pojedi-
nim piscima akademska teorija je svojom smije{nom metodom nemilosrdno presudila.
Druga knjiga glasovite Lasi}eve „Krle`ologije“ iz godine 1989. mogla bi unijeti pomutnju
u taj stabilan sistem knji`evne eti~ke prosudbe koju razvija katedarska teorija godinama ka-
snije. Lasi} tu odstupa od svoje metode iz prve „Krle`ologije“; on tu parafrazira i interpretira
historiografsko i politi~ko djelo i anga`man razli~itih komunisti~kih intelektualaca, kako bi po-
zicionirao i Krle`u me|u njima. On tu pi{e i o samom sebi, i o svojim uvjerenjima iz pojedinih
etapa, obra~unavaju}i se sa svojim zabludama; tu je prisutna, dakle, i memoarska vizura – ali
ta se gra|a me|utim inkorporira u jedna stabilan teorijski sistem. Evo jedne kriti~ke studije
koja se prema svom materijalu u izu~avanju jednog djela (anga`mana i opusa) kao moralnog
~ina ne odnosi jednostrano i apriorno; eto jednog metoda koji dostojno i utemeljeno odgovara
na potrebu {iroke rekonstrukcije politi~kog konteksta jednog djela o ~emu na{a akademska
teorija, ne znaju}i to ostvariti, nedou~eno i pozerijski tru}a cijele dvije decenije. To su bila sa-
mo puka najavljivanja. Lasi}eva knjiga ne presu|uje olako i unaprijed, zauzlavaju}i kretanje
tako kompleksnog anga`mana kao {to je Krle`in. Najprije: Lasi} osjetljivu tematiku obra|uje
jednom metodologijom koja nastoji rekonstruisati {iroki okvir od djela i tendencija koji prate
nastanak Krle`ina literarnog i politi~kog anga`mana. Zato je to studija o djelu i drugih intele-
ktualaca: \ilasa, [tajnera, ^olakovi}a, Tita, Pavlovi}a, itd. Pri tom: ova studija pru`a uvid u
samo razvijanje arhetipova moralne strukture kojima se prilazi prikupljenoj gra|i, kao {to se i
u toku detekcije moralne strukture jedan anga`man otkriva u uzajamnom preklapanju i kom-
biniranju eti~kih modela. Na~elo protivrje~nosti u Krle`inom djelovanju jeste temeljni odnos
konstitucije tog opusa i anga`mana. Lasi}ev pristup ipak nema pretenziju da bude apsolutno
adekvatan i kona~an glede tematike koju obuhvata, i to se izri~ito nagla{ava; Lasi}ev metod
uprkos poliperspektivnosti nije relativisti~ki – jer on u krajnjoj liniji predla`e svoj koncept
ontolo{kog strukturalizma koji zna~i neku vrst rje{enja. Samo {to taj koncept podrazumijeva
neodre|enu i stalnu tjeskobu u samoosvje{}ivanju i kombiniranju razli~itih moralnih arhetipo-
va zavisno od nepredvidive }udi politi~kih (i `ivotnih) situacija. Moral se ne sastoji u odabiru
solucije nego u gr~evitosti koja nas upu}uje na to da duboko spoznamo protivrje~nosti moral-
nog pona{anja za koje smo se odlu~ili.
***
Stanko Lasi} u drugoj knjizi svoje „Krle`ologije“ samog sebe vidi kao knji`evnog povje-
sni~ara kojeg literatura o kompleksu kao {to je Krle`a – ohrabruje u promi{ljanju takvih pita-
nja kao {to su: {ta je to moral, i {ta je humanizam? Ta i takva pitanja tjeraju ga da otkriva tu|a
iskustva i saznanja; ona ga, dakle, pozivaju da ostane ono {to jest: dobar i vrijedan zanatlija
(7). Istovremeno, ostaju}i posve}en zanatlija, knji`evni povjesni~ar gradi neku vrstu intelektu-
alnog kompasa koji }e mu pomo}i da ne po~ini prevelika zla. Da poku{a biti intelektualac i mo-
ralno bi}e (7). Sve istra`iva~e Krle`ina opusa karakteri{e, kako to vidi Lasi}, izvjesni dualitet:

315

AKT.indd 315 6/5/2013 7:02:59 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
oni moraju biti svjesni kontradikcije u Krle`inoj pojavi koja poput nemogu}e sinteze `eli sjedi-
niti dvije sfere od kojih svaka te`i da bude apsolutna; sferu estetike i sferu etike (ili politike).
Na taj na~in otkriva se i antinomija unutar intelektualnog Krle`ina koncepta: u njegovom
sjedinjavanju slobode i nasilja. Kritika je insistirala na nespojivosti tih entiteta u politi~koj filo-
zofiji, u politi~koj praksi, kako je to Krle`a zagovarao. U tome je tzv. „nepravilnost“, „nehuma-
nost“, „nemoralnost“ Krle`ine misli. Kontradikcije se umnogostru~avaju ako se sjetimo razmi-
moila`enja na planu literature: larpurlart, anga`man, sinteza. Lasi} tu inkompatibilnost raznih
estetika vidi u inkompatibilnosti raznih etika ili politika. On }e podsjetiti na fundamentalnu
antinomiju samog moralnog ~ina, ozna~iti svaku moralnu poziciju kontradiktornom, svaku
moralnu poziciju okarakterisati kao puku aktualizaciju fundamentalne antinomije sadr`ane u
pojmu dobra. Tako bi trebalo gledati i Krle`u i njegovu misao.
Realizacija moralnih principa, kako nagla{ava Lasi}, nikada ne mo`e biti ostvarena nepo-
sredno; moralni principi su univerzalni i samo su formalno odre|eni, a njihova povezivanje i
uskla|ivanje nazivamo politi~kom djelatno{}u. Tako moralni imperativ stvara politiku u kojoj
se univerzalni sadr`aj precizira i realizira. A {ta se tamo de{ava; univerzalni moralni propis ko-
ji ka`e „ne ubij“ postaje „ubij heretike“, ili „ubij @idove kako vi{e ne bi bilo ubijanja“, ili „ubij
da bi napokon bio ostvaren komunizam pa ~ovjek postao ~ovjekom“ (11). I najbolji moralni
propis „Dajte ono {to imate siroma{nima“, kako je to pokazao Hegel, u toku svoje realizacije
se izme}e u svoju negaciju: dajemo li sve {to imamo siroma{nima – jednom }emo ostati bez
svega – i dobro~instvo }e nestati. Moral kao univerzalno pravilo jeste besadr`ajan, neodr`iv,
neefikasan – a u toku svoje realizacije (u politici) on biva razoren.
Prema Lasi}u, trebamo zadr`ati na umu da su razli~iti morali jesu varijante ili arhetipske
pozicije jednog Morala budu}i ro|eni u svijesti koja sebe generalizira. Komunizam je sav mo-
ral svodio na svoju politiku i u tome je bila zamka: ta konkretna politika je zaboravila sebe
provjeravati u sadr`aju koji ju je stvorio (22).
U strukturalnom paralelogramu koji zagovara Lasi} svi su izbori „strukturalno ekvivalentni,
{to zna~i da nema Morala, nego da postoji samo relativna moralna opcija koja svoj dignitet
mo`e dobiti tjeskobnoj spoznaji vlastite relativnosti“ (24). Pravednici koji ne slute antinomije
svojih izbora a jo{ manje zlo~ine koje iz tih izbora neminovno proizilaze jesu sretni u onom smi-
slu u kojem je Krle`a definirao Tita kao sretnog ~ovjeka jer ni jednog trenutka nije posumnjao
u vlastite ideale. Ili: „Kada Marku{ slavi slobodu individuuma, humanisti~ku toleranciju, po-
{tivanje tu|e li~nosti, ljudska prava, jednakost i bratstvo svih ljudi, kada s ponosom vi~e da je
stara Evropa na braniku kulture i da na Engleskoj ostaje da ~ovje~anstvu vrati nadu pokazav{i
nadmo} demokratskog pluralizma nad totalirizmom, on nema pojma o pojmu da je zlo~inac i
da se u njegovoj moralnoj/politi~koj opciji, koju smo nazvali egzistencijalisti~ka ili individualis-
ti~ka, krije duboka antinomija {to neminovno vodi do ~inova suprotnih principima koje on zas-
tupa…On je slijep jer ne zna da su engleske banke – ti hramovi po{tivanja drugog (klijenata), ti
fakulteti uljudnosti i tolerancije (ako do|e{ s punom lisnicom), te katedrale gdje su svi jednaki
(pred funtom) – pobile dvaput vi{e ljudi (i u kra}em roku) nego Hitler i Staljin zajedno“ (25)
***
Temeljnu ta~ku u prou~avanju krle`ologije Lasi} vidi u literaturi koja je pisana o Krle`i
pred Drugi svjetski rat; ti estetski sukobi nisu bile uskostru~ne rasprave nego su se odnosili na
izbor arhetipova morala kao izbor na~ina moralno/politi~kog `ivota. „Ako se taj izbor pretvori
u definitivan i apsolutni izbor, onda je arhetip ozakonjen kao pravi ili jedini model `ivota. Tu
su u pitanju mnogo ve}i rizici nego u bilo kojoj ljudskoj djelatnosti. Na tom podru~ju knji`e-
vnokriti~ka i knji`evna le`ernost gubi smisao. Umjesto tjeskobnog podno{enja strukturalne
antinomije ovdje dominira volja za totalnim opravdanjem, isklju~ivim postojanjem.“ (38) Opi-
suju}i razli~ite arhetipove moralne strukture Lasi} je uvijek na rubu da u ovoj studiji sasvim
skrene ka traktatiranju o moralu, ali }e nakon opisa tih paralelograma `ivo poantirati Krle`om
i krle`ologijom.
316

AKT.indd 316 6/5/2013 7:02:59 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Lasi} pi{e o ~etiri dominantna arhetipa: pragmati~kom, realisti~kom, egzistencijalisti~kom
i esencijalisti~kom. Pragmati~ka solucija je moral zanatlije ili profesionalca (seljaka, radnika,
malogra|anina, kova~a, profesora, itd) koji ne vidi dalje od svog nosa i te `ivi za svoje konkre-
tne (i dosta sitne) vrijednosti koje smatra jedinim vrijednostima. Osnovna kategorija pragma-
ti~kog arhetipa jeste Vrt, osnovna maksima: „Obra|ujmo {to bolje svoj Vrt, a svemu onome
{to se doga|a izvan na{eg Vrta ne pridajimo preveliko zna~enje…“ (39)
„Esencijalisti~ka solucija di`e ~ovjeka s te blatne, lepljive i masne zemlje prema nebeskim
visinama gdje stoluje apsolut i du`nost u liku Velikog cilja. Ograni~eni vrt je postao totalni
vrt, a rasparcelirani svijet se pretvorio u cjelinu.“ (40) Smisao svog postojanja esencijalisti~ki
moral mo`e odbraniti jedino ako uspije odr`ati transparentnu vezu izme|u Cilja i svakodnev-
lja. „Sada{njost postoji jedino kao konkretizacija budu}nosti, a svaki sada{nji trenutak vodi
onom idealnom ~asu u kojem }e se sada{njost totalno izjedna~iti sa budu}no{}u, a budu}nost
sa sada{njo{}u.“ (40) Esencijalisti~ki arhetip se otkriva kao obe}anje spasa, kao povratak su{ti-
ni Bitka, kao totalni potres na{eg tu-bitka. Politi~ki totalitarizam proizlazi iz esencijalisti~kog
arhetipa: u osvjetljavanju Cilja do`ivljava sebe kao nezavisnost.
„Egzistencijalsiti~ka solucija osloba|a ~ovjeka od ovog te{kog neba {to ga je on sam sebi
nametnuo: umjesto slobode otu|ene u esenciji, na scenu stupa sloboda koja sebe ne `eli ni
pod koju cijenu ukinuti. Umjereno primijenjena, sloboda zna~i prije svega ~itavu seriju poziti-
vnih ubje|enja kao {to su tolerancija, sumnja, nezavisnost, izbjegavanje kona~nih definicija,
mogu}nost odlaska od prihva}enog, negacija, individualizam, pravo na razliku, traganje za
istinom.“ (42)
Vitalnost egzistencijalisti~ke varijante morala ogleda se u sposobnosti da stalno postavlja
pitanje granicama koje su nametnute slobodi. Najte`i problem koji ima da rije{i odnosi se na
odnos prema ubojici za kojeg znamo da }e biti ubojica. Je li njema~ka demokracija trebala po-
gaziti svoje principe kako bi sprije~ila Hitlera da do|e na vlast?
Politi~ki liberalizam proizlazi iz ovog arhetipa moralne strukture. Lasi} egzistencijalisti~ki
model pona{anja vidi samo kao jedan od modela: ni{ta manje opasan i kontradiktoran od
ostalih arhetipskih opcija. Sloboda se ~esto tu pretvara u apsolutnu slobodu, u mahnitanje slo-
bodom, u apsolutni teror, u bezgre{no nasilje u kojem glave lete gradom kao teniske loptice
u Wimbledonu (43).
„Realisti~ka solucija se pojavljuje kao privid uspje{nog pomirenja triju prethodnih arheti-
pova. Zar u realnom pona{anju ne postoji poziv na uporan rad u svom vrtu koji ima mjesto
u sistemu kategorija {to proizilaze iz razumne (relativne) svrhe, ali koje su tako uskla|ene da
omogu}uje i relativnu slobodu? Realisti~ki arhetip po~iva na mudrosti kompromisa jer uo~ava
pogubnosti fundamentalnih kategorija svojih prethodnika ili, barem, {tetne posljedice koje
proizlaze iz ekstremne autonomije pragmati~kog vrta, iz apsolutnog cilja (apsolutne vlasti) i iz
bezgrani~ne slobode koja se pretvorila u teror.“ (44)
To je jedna sinteza koja razdvaja krajnosti od mjere i sklada. Ona te`i globalnom vi|enju
historije i ~ovjeka, ali istovremeno i nosi svijest da je totalni pogled na svijet neodr`iv jer se
pretvara u relativne povijesne doga|aje; ona, dakle, usvaja iskustvo pro{losti. Ta realisti~ka
solucija ograni~ava slobodu onako da bi ona bila optimalno korisna povijesnom cilju ili idealu
kojem ljude vodimo. Realisti~ki arhetip prividno spaja pro{lost, sada{njost i budu}nost. On se
oslanja na umjerenost u svakoj situaciji pomiruju}i prethodne vrijednosti (pragmati~kog) ra-
da, (esencijalisti~kih) kategorijalnih medijacija i (egzistencijalisti~kog) ograni~enja slobode.
Ali realisti~ki moralisti zaboravljaju, isti~e Lasi}, da kompromisna mudrost nije definitivno
data, i najbolji od svih mogu}ih svjetova zato ne}e izniknuti. Kona~ni sadr`aj mu odre|uje
relativna ljudska praksa. Pod pritiskom realisti~kog arhetipa mnogi liberali godinama slu`e
apsolutnoj vlasti jer sude da }e umjerena djelatnost realiste koji sprovodi glupu politiku biti
blagorodnija od sulude vlasti fanatika, pragmati~kih tehnokrata i liberalisti~kih {eprtlja.
Miroslav Krle`a je jo{ kao mladi}, isti~e Lasi}, do{ao do realisti~kog arhetipa kao do svoje
317

AKT.indd 317 6/5/2013 7:02:59 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
solucije. On je tako na{ao ravnote`u izme|u ekstremnih imperativa pragmatizma (uporan
knji`evni rad), esencijalizma (komunizam) i egzistencijalizma (liberalni individualizam). Ta-
ko je bilo iluzorno o~ekivati da se Krle`a oko 1978. pona{a samo kao liberal, da brani slobodu
uop}e, kao protivnik svake autokracije. „Pona{anje od 1945. do njegove smrti logi~an je nasta-
vak onoga {to je bio u dvadesetim godinama, a pogotovo u tridesetim godinama kada je do{ao
do pune svijesti da je realist i oportunist, kako je to 1940. Risti}u i priznao. Za mene Krle`a nije
moralna li~nost jer je izabrao realisti~ki arhetip umjesto pragmati~kog, esencijalisti~kog i egzis-
tencijalisti~kog, nego njegovu moralnost vidim u njegovom tu`nom bjesnilu kojim je `elio se-
bi dokazati da je njegov izbor jedini ispravan izbor osje}aju}i, istodobno, vrlo tjeskobno da je i
njegov izbor ne{to relativno i da su svi izbori ekvivalentni u moralnom paralelogramu u kojem
nema rje{enja nad rje{enjima nego samo tjeskobe koja najintenzivnije `ivi upravo u moralnoj
samospoznaji ili metastrukturi.“ (45)
Mudrost realisti~ke solucije vodi u kapitulantizam, kao {to predani rad u vrtu (pragmati-
zam) vodi u egoizam, teleolo{ka medijacija (esencijalizam) u teror, a (ne)ograni~enje slobode
u anarhi~no ili objektivno nasilje. Zato Krle`in anga`man valja ispitivati u svjetlu pitanja: da
li je on kapitulant?, nije li prihvatio realisti~ku soluciju jer mu ona osigurava i mirnu savjest i
udoban `ivot?
***
Lasi}eva kriti~ka studija u nastavku se znatno uslo`njava: to vi{e nije samo razmatranje
o Krle`i, to je djelo intelektualca koji se suo~ava sa pitanjem: Kako smo se mi (odnosno KPJ)
odnosili prema na{im zlo~inima? Na koji smo na~in mi sudjelovali u tom zlo~inu i kakvog je
tipa bio na{ zlo~in? To su osnovna pitanja na koja se mora odgovoriti, isti~e Lasi}, u svjetlu
staljinisti~kih, golooto~kih zlo~ina komunisti~kog sistema. U tom okviru on }e eti~ki pozicioni-
rati i Krle`u.
„Pitam sebe i vas: kako smo, u kojoj studiji, u kojim memoarima, na kojem plenumu i kon-
gresu, opisali prirodu, domet, raznolikost i vrstu zlo~ina {to smo ih mi po~inili u ime vi{e prav-
de koja se zvala smrt trockisti~kim psima i buharinovsko-gestapovskim agentima da bismo
poslije toga, i ne trepnuv{i, rekli da to nisu bili ni psi ni agenti nego po{teni i dobri komunisti?
Na koji smo na~in rehabilitirali na{e rije~i kojima smo pljuvali po grobovima Cviji}a, Filipo-
vi}a, Gorki}a, ]opi}a, Horvatina i po stotinama, tisu}ama takvih grobova?“ (53)
Lasi} na ova pitanja odgovara uslo`njavanjem svoje analiti~ke metodologije u dva velika
pravca ispituju}i: 1) pona{anje totalitarne svijesti u ~asu kada vr{i zlo~in, i 2) pona{anje totali-
tarne svijesti nakon zlo~ina. U tom smjeru razvi}e tri teorije moralnog alibija: teoriju neobavje-
{tenosti, teoriju vi{e vrijednosti, teoriju nealternativnosti. Lasi} isti~e da nije istina da komunis-
ti i gra|ani Jugoslavije nisu znali za Goli otok i ono {to se doga|alo tada u zemlji. To utvr|uje i
na osnovu svog anga`mana i mi{ljenja iz tog perioda. Razvijaju}i teoriju neobavje{tenosti kao
vrstu moralnog alibija dokazuje da je Krle`a upravo igrao na tu kartu neupu}enosti u zlo~ine,
mada je sve znao. „Na putu iz Pariza u svoje selo Pavle Bastaji} je jeseni 1940. navratio Krle`i
i ispri~ao mu, jedne stravi~ne no}i, sve {to je radio kao Staljinov ubojica. To je vjerovatno dje-
lovalo na Krle`u poput velikih Shakespeareovih scena, premda mislim da je on, sje}aju}i se to-
ga, pravio literaturu jer druga~ije nije mogao. Literatura je bila njegov na~in `ivljenja. Sigurno
je jedno: pri~a Pavla Bastaji}a nije bila za Krle`u grom iz vedra neba jer je to Krle`a sve znao.
On je pa`ljivo ~itao novine, imao njuh za realnost i samo (djelomi~no) igrao igru, i to pred oni-
ma u koje nije imao povjerenja, ali ne i pred Titom i ^olakovi}em.“ (65)
Kada u nastavku bude opisivao razli~ite tipove komunisti~ke moralne svijesti – izme|u fa-
nati~kog esencijalizma (\ilas), stoi~kog esencijalizma (^olakovi}), martirijskog esencijalizma
(]opi}), pragmati~kog esencijalizma (Tito), disidentskog esencijalizma (Pavlovi}) – Lasi} }e
Krle`u pozicionirati u okvire realisti~kog esencijalizma koji se nalazi u nezavidnom polo`aju
da zadovolji dva gospodara: sebe samog ali i ideju koja je smisao `ivota. „Realisti~ki esencija-
list je uporno tvrdoglav: ho}e ne{to {to ne}e, ne}e ne{to {to ho}e: ho}e esencijalizam, ali ga ru-
318

AKT.indd 318 6/5/2013 7:02:59 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
{i, gazi po njemu, ali ipak `eli u njemu ostati. Prema tome, ni s Krle`om ni bilo s kojim drugim
realisti~kim esencijalistom stvari ne stoje ba{ tako jednostavno kako se to na prvi pogled ~ini.
Najlak{e bi bilo otpiliti pa re}i: ~emu izmi{ljati neki novi oblik esencijalisti~ke svijesti (uosta-
lom, ~emu sve to filozofiranje s tim arhetipovima i oblicima), kad su stvari jasne kao pekmez:
prije rata ~ovjek se ne{to malo pobunio protiv Staljinovih metoda (za{to ih nije poslao u Sibir
nego tra`i njihove glave), poslije rata priklonio se nacionalnom staljinizmu a zatim samoupra-
vnoj diktaturi proletarijata.“ (121)
Realisti~ki esencijalist uvijek stoji na izvjesnoj distanci: i tako treba posmatrati i Krle`u. On
se u pojavljuje u svjetlu kontemplacije – jer valja spojiti krajnje suprotnosti: radikalnu kritiku
i ~isto}u i vrijednost ideje. To je sinteza koja li~i oksimoronu a zove se skepti~na nada. Realis-
ti~ki esencijalist svaki rezultat prima sa sumnjom ne gube}i nadu. Realisti~ki esencijalizam je
popri{te gdje se bore nada i skepsa; nema trijumfa, nego samo prelijevanje nade u skepsu i
obrnuto. To je, pi{e Lasi}, ta~ka u kojoj je esencijalizam stigao do svoje pune zrelosti; to jedini
oblik u kome esencijalisti~ka struktura razara sebe ostaju}i onim {to jest: esencija koja se ne
boji egzistencije, ideal koji u sebi podnosi ru{enje ideala, komunizam koji mo`e sebi re}i sve
ba{ sve (123).
Pretposljednje poglavlje Lasi}eve knjige „Zlo~in i savjest“ razvija tako|er tri modela pona-
{anja jugoslovenskih intelektualaca; Lasi} ih svrstava u profile 1) {utljivaca ili nijeme savjesti
(\ilas, Krle`a), 2) pravednika ili slijepe savjesti, 3) meditativnih svjedoka ili rezignirane savjes-
ti ([tajner). Lasi} u prvom modelu razmatra slu~aj Milovana \ilasa dokazuju}i da izme|u \ila-
sa 1944. i \ilasa 1947. i nema razlike; akribi~nom analizom dokazuje da ovaj disident nikada
nije razotkrio korijene i mehanizam svog fanatizma, niti je naveo {ta je sve radio u ime svoje
vjere. Drugi veliki {utljivac koji je propustio biti savjest svoga vremena jeste upravo Krle`a.
On nikada nije smogao snage objektivirati se unutar svog sistema realisti~kog esencijalizma,
niti je otkrio svoj realisti~ki kompromis sa totalitarizmom. (160)
„Spomenuo sam da se on nikada nije ozbiljno pozabavio svojim grijesima niti od kojih je
samo jedan mali onaj o Hebrangu. On je vi{e volio baciti na sve jedan vedri ironi~no-tragi~ni
pogled smatraju}i da je ~ovjek u svojoj osnovi glup, a ne moralan stvor. Oko Krle`e je nestajao
nevini svijet a on je pisao romane o svijetu koji je uvijek isti (od gorile koji mumlja do gorile
koji govori u telefon) i nije ni pomislio da sebe zapita: pa, dobro, {ta sam onda ja sam koji gle-
dam kako odlaze ljudi dovraga a bili su po{teni, samo su se slu~ajno na terenu na{li. On je
svojim knji`evnim djelom (svojom specifi~nom negacijom praksom) nastojao otkupiti svoju
moralnu {utnju.“ (160)
Na kraju je zanimljivo i Lasi}evo razmatranje [tajnerovog slu~aja; Lasi} pi{e kako se [taj-
ner u sebi branio od prvih moskovskih prizora bijede tridesetih godina, pa do toga kako 1957.
obnavlja svoju odanost Revoluciji kada prihva}a tezu partijskog vrha da {tampanje njegovog
rukopisa „7000 dana u Sibiru“ ne bi koristilo Revoluciji i njezinoj stvari. Obavje{tavanje svijeta
o tim strahotama tada nije bilo korisno, re~eno je, i s time se [tajner slo`io.
***
Mo`da smo upoznati s tim kako na{a poststrukturalisti~ka (politi~ki osvje{tena) akademska
teorija likvidira Krle`u kao re`imskog (nemoralnog) pisca. Trebalo bi samo svemu tome samo
protivstaviti slo`enost Lasi}eve metodologije – pa bismo vidjeli {ta je jedan ozbiljan nau~ni
metod, a {ta je bulevarska pisanija opskrbljena najgorim i najglupljim akademskim `argonom.
Vidjeli bismo kako kvalitetna analiti~ka proza nijansira zaklju~ke i sudove u pogledu takvog
kompleksa kao {to su Krle`in opus i anga`man; i kako nedou~eno i naprasno o svemu tome
sudi na{a gromka akademska nauka blesavo likvidiraju}i jednu dijalektiku koja takvom meto-
dolo{kom kapacitetu ne bi bila jasna ni da stolje}ima bdije nad njom.
Zapazili smo slojevitost struktura koje je Lasi} razvio kako bi se pribli`io tim kolopletima
~injenica u izu~avanju moralne i intelektualne istorije jugoslovenske kulture i knji`evnosti
dvadesetog vijeka. On ipak na kraju ne vidi rje{enje; zaklju~ak je jedino, pi{e, u procesu tog
319

AKT.indd 319 6/5/2013 7:02:59 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
razmi{ljanja. Lasi} iznalazak rje{enja smatra varkom i umi{ljeno{}u; moralna solucija nije ni
u jednom od arhetipova niti u njihovoj negaciji; ona je tek u tjeskobi i bdjenju, i to je mo`da
znao i Krle`a.
Preimu}stvo Lasi}eve instance jeste u tome {to nije uvjerena u svoju moralnu nadmo}; i u
tome se kriju njena analiti~ka potreba, ali i umjerenost i valeri prosudbe. Dvadesetovjekovnu
intelektualnu istoriju Lasi} vidi kao odmotanu u etapama raznih zabluda, i to je njegova pre-
dnost; svoje modele razvija kako bi se pribli`io tom haosu istorije i ~injenica – sa svije{}u da
}e sve to izmaknuti racionalnom popisu i kvalifikaciji. Lasi}eva instanca dalje barata sa `ivim
verbalno-ideolo{kim vidokruzima; iza nje stoji `ivi ~ovjek koji je i sam pro{ao kroz sve te do-
minantne solucije intelektualnog i moralnog pona{anja u dvadesetom vijeku. On zna kako ih
je sve stvarnost izmetnula u grotesku i istaknula u protivrje~nosti, i otud dolazi rezignacija i
mudrost tjeskobe. Tu se o~ituje utemeljenost i memoarskog registra, tu se `ivo utemeljuje sve-
op{ti skepticizam izmi~u}i svakom pozerstvu.
Lasi}, dakle, razvija svoju studiju – i u tome je najve}a njegova prednost – sa svije{}u da je
`ivot {iri i slo`eniji od svake metodologije; on to i isti~e, on ne `eli svoditi i svoj i tu|e `ivote
na niz paralelograma. On nema posla s robotima nego sa `ivim ljudima u jednom nevi|eno
promjenjivom vremenu. On nabraja {ta je sve u tim razmatranjima proteklo kroz metodololo-
{ke filtere kao destilirana voda, kao da nije ni postojalo. On zna da su moralnost i politi~nost
samo podru~ja `ivota, i da je njihova stvarna slika mnogo `ivlja, i u tome je mudrost njegove
metodologije; ona prilazi intelektualnoj istoriji s tom tjeskobom i tom gr~evitosti i zato se nje-
noj pojavnosti ~udesno pribli`ava. Ta (oprezna i rafinirana) metodologija doista svojom razve-
deno{}u ide do kraja stvari, ona zaokru`uje gra|u, i tako sti`e na po~etak; to je samo razlog
za{to je taj metod sve uvjerljive razvijan kod Lasi}a iz studije u studiju kre}u}i iznova u svom
pribli`avanju ~injenicama knji`evne povijesti i istorije ideja.

320

AKT.indd 320 6/5/2013 7:03:00 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Almir Kolar: Poezija nakon simbolizma

(S. M. Baura. Nasle|e simbolizma, Stvarala~ki eksperiment. Nolit,
Beograd, 1970.)
Mada nas od objavljivanja ovih knjiga dijeli povelik vremenski period (Nasle|e simbolizma
objavljeno je 1943., a Stvarala~ki eksperiment 1948. godine), one i dalje spadaju u izuzetno
vrijedna djela o modernoj poeziji, i neki kriti~ari su saglasni da gotovo nema studija koje su
na tako jednostavan i jezgrovit na~in predo~ile sve one bitne elemente postsimbolisti~kog
pjesni{tva i evropske poezije u prvoj polovini XX stolje}a. Da bi smo sebi predo~ili {irinu inte-
resovanja kojoj je Baura pridavao zna~aj dovoljno je navesti jedan zapis iz njegovih memoara
u kojem on podvla~i da se do pravog razumijevanja civilizacije mo`e do}i jedino uporednim
prou~avanjem moderne civilizacije sa pro{lom; ovim i ovakvim pristupom on ne samo da se
ogra|uje od izvjesnih savremenih shvatanja njegova vremena ve} direktno napada na danas
tako popularnu ideju na univerzitetima da se knji`evnost pro{losti mora ocjenjivati mjerilima
savremene, popularne “nau~ne“ kritike, koja ima ambiciju da jednom zasvagda ka`e {ta je
korisno a {ta nije.
Naravno, treba napomenuti par zna~ajki koje konstitui{u metodolo{ki pristup, jer je Baurin
poziv tuma~a i u~itelja knji`evnosti umnogome dao pe~at njegovim studijama o modernoj po-
eziji, odredio karakter njegovog pristupa i prirodu tuma~enja slo`ene poetske gra|e. „Nasle|e
simbolizma“ je nastalo na nagovor prijatelja koji su mu sugerisali da objedini u jednoj knjizi
niz eseja koji prvobitno nisu bili namijenjeni za objavljivanje i koje je pisao vlastitog zadovolj-
stva radi. Ne pretenduju}i na „znanje ili u~enost“, na „mudrovanje“, on je te eseje pisao kao
vlastiti poku{aj „obja{njenja i kritike“. Iako se s nekim pjesnicima i li~no poznavao, Baura se
uzdr`ava od pominjanja bilo kakvih biografskih detalja, osim u onim slu~ajevima kada su mu
se ~inili bitnim za njegovu argumentaciju.
U „Nasle|u simbolizma“ Baura nakon uvodnog dijela i poja{njenja koje su to odrednice
simbolizma pristupa, po njegovom klju~u, djelima najbitnijih postimbolista: Valerija, Georga
Samsona, Rilkea, Aleksandra Bloka i Jejtsa.
Tuma~e}i poetska djela i sudbine Baura se osloba|a svakog teorijskog balasta i osnova nje-
gove metode je da suo~avaju}i se sa `ivim tkivom poezije, rekreira ~itaocu svijet s kojim se
suo~ava, i pomogne mu da savlada zamke koje bi mu mogle da postave nova tehnika i mo-
derni pjesni~ki postupak. Iako li{eno teorijskih digresija, Baurino tuma~enje knji`evnosti ipak
nije li{eno teorijske osnove. Ono sadr`i izvjesne premise koje u bitnome odre|uju njegov
kriti~arski postupak i metodolo{ko opredjeljenje. Baura je svjestan da je pri nastajanju svakog
uspje{nog pjesni~kog djela, nu`no prihvatiti ~itav niz ograni~enja koja su se umjetniku name-
tala. To je neminovno u poeziji. Da bi uradio ne{to posve novo, da bi jedan novi lirski svijet
iznikao iz pepela, pjesnik ne mo`e a da ne odbaci, negira, sve ono {to smatra zastarjelim, jalo-
vim ili ono {to smatra da je u neskladu sa njegovim namjerama i da umjesto toga izna|e nova
sredstva, iznjedri novi na~in, za izra`avanje onoga do ~ega mu je najvi{e stalo.
Po{to, dakle, poezija `ivi od promjena, neprestano se obnavljaju}i, propituju}i sama sebe
uvo|enjem novih tehnika i mjerila, potrebno je objasniti smisao i prirodu tih promjena, na~in
funkcionisanja tog mehanizma, da bi se moglo u potpunosti shvatiti ono {to pjesnik smatra
da je vrijedno njegovog izraza. Baura u ovim knjigama ne samo da tuma~i djela onih pjesnika
koji se veoma ~esto smatraju te{ki i nerazumljivi, nego u isto vrijeme podu~ava kako treba tim
djelima prilaziti, na {ta treba obratiti pa`nju da bi se do{lo do krajnjeg cilja svakog suo~avanja
sa poezijom, da bi se moglo u`ivati i razumijevati.
321

AKT.indd 321 6/5/2013 7:03:00 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
***
U ovom prikazu ukaza}emo i na Baurino razumijevanje simbolizma, iz ~ega }e nam po-
slije biti razumljivo za{to se odre|ene tendencije u poeziji postsimbolista mogu prepoznati i
precizno definisati kao jedno novo vi|enje koje izrasta na odnosima specifi~nih odbacivanja
simbolisti~kog creda. Kada razumijemo su{tinu simbolizma, kako ga Buara defini{e, mo`emo
u nastavku knjige u pojedina~nim esejima prepoznavati sva ona klju~na mjesta, na koja Baura
ukazuje u djelima Pola Valerija, Georga Samsona, Rilkea, Bloka i Jejtsa.
Zamku generalizacije, tj. banalizacije Baura vje{to izbjegava jer „govoriti o pokretima u
knji`evnosti“ kao o jasno ome|enim historijskim periodima mo`e samo neko ko ne razumije
da je „duh inspiracije suvi{e neobuzdan“, e da bi se mogla odrediti njegova kretanja, a „li~nost
pesnika osuje}uje na{e napore da ta~no utvrdimo njegovu pripadnost ovoj ili onoj grupi ili
da ga objasnimo kao primjer pravila“ Naravno, ako uporedimo poeziju do 1890. godine i onu
poslije primjeti}emo da su novi pjesnici imali „neka zajedni~ka svojstva zbog kojih li~e na pri-
padnike pokreta“.
„Pesni~ki pokret se ceni po svojim predstavnicima, a glavni predstavnici simbolizma su
Bodler, Verlen i Malarme“(10). Bodler kao prvi koji je veli~ao simbole, Verlen koji ih je upotre-
bljavao instinktivno, a Malarme koji je stvorio metafiziku da bi ih objasnio i opravdao. Baura,
kada govori o simbolizmu, prvenstveno misli na Malarmea, napominju}i da bi njegovo djelo
bilo nemogu}e bez Bodlera i jedva da bi nai{lo na priznanje da nije bilo one popularnije forme
koju je Verlen izna{ao za svoja na~ela. U bogatstvu svojih eksperimenata i uspjeha koji su ih
u~inili tako bitnim, ovi pjesnici nam pokazuju koliko va`na mo`e da bude teorija u umjetnos-
tima ukoliko stvari ne tretira ~isto teorijski nego se koristi kao osnova za nove poduhvate. „Po-
smatran u retrospektivi, simbolisti~ki pokret 19 veka u Francuskoj bio je u osnovi misti~an“.
Plemenitom rje~ito{}u taj pokret protestvuje protiv nau~ne umjetnosti jednog vremena koje
je izgubilo svo svoje vjerovanje u tradicionalnu religiju i bitisalo u nadi da }e prona}i zamjenu
u traganju za istinom. Znamo da su u tre}oj ~etvrtini 19. vijeka u Francuskoj vladali realisti i
parnasovci, i „pobuna“ simbolista je pobuna protiv nau~nog realizma a njihov protest dobija
oreol misti~nosti iz razloga {to se izri~e u ime idealnog svijeta koji je, prema njihovoj ocjeni,
„stvarniji od svijeta ~ula“. Naravno, ovaj simbolizam nije ni u kom smislu inspirisan hri{}an-
stvom. On dolazi iz jedne druge „religije“ – religije „idealne lepote“. Simbolizam je, dakle,
bio misti~ni oblik esteticizma, drugim rije~ima, su{tina simbolizma je insistiranje na svijetu
idealne ljepote i uvjerenost da se taj svijet ostvaruje putem umjetnosti „Ekstaze koje religija
zahteva za pobo`ne putem molitve i kontemplacije, simbolisti za pesnika zahtevaju putem
upra`njavanja njegova zanata“. Mo`e se re}i da prema odre|enim karakteristikama estetski
zanos podsje}a na religijsku predanost, me|utim simbolizam francuskih pjesnika se razlikuje
od tradicionalnog simbolizma u jednom klju~nom pogledu. Crkva ima vlastite simbole veli~an-
stvene i sjajne uzvi{enosti, posve}ene vremenom i obredima, {to je dobro poznato iz povijesti
religijske umjetnosti. Ti simboli su „asocijativno bogati i lako se prepoznaju“. Dok pjesnik koji
pi{e o privatnim egzaltacijama mora da prona|e svoje simbole, i drugim ljudima mo`e biti
te{ko da procjene njihovu istinsku vrijednost. Bodler taj problem rje{ava preokre}u}i simbole
katolicizma i upotrebljavaju}i ih sa sebe i svoju draganu. Pred Malarmeom se, me|utim, na-
{ao druga~iji problem, jer je on morao izna}i nove simbole. Vlastiti jezik simbola. Malarme je
simbole birao iz raznolikog polja svojih utisaka, i mada ve}im dijelom ti simboli mogu da se
shvate pru~avanjem njegova djela, neki ostaju nerazumljivi, a neki ne mogu da izraze sve ono
{to su zna~ili njemu. Zbog toga je Malarmeova poezija za ~itaoca „te`a od gotovo svake druge
velike svetske poezije“. Znanje koje je potrebno da bi se ona u potpunosti razumjela je goto-
vo nemogu}e dosti}i. Ali, kada su ti simboli razumljivi, {to je ~est slu~aj, oni izra`avaju ono
{to ne bi mogao ni jedan drugi postupak, „transcendentalnu radost koju je Malarme nalazio
u svojoj pesni~koj viziji“. (16) Shodno svojoj odanosti vlastitim ciljevima, simbolisti su morali
da se odreknu mnogih poznatih karakteristika poezije; prije svega su izbjegavali one javne i
322

AKT.indd 322 6/5/2013 7:03:00 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
politi~ke teme koje su bile veoma drage romanti~arima. Za simbolistu obuzetog idealnom lje-
potom, politika je strana i nepodobna tema. Snaga simbolista, skrivena u njihovoj predanosti
idealu, spa{avala ih je od onih gre{aka u ukusa. „ Ako je njihov svet uzak, on je neporecivo
bogat; jer nevi|enom se ne mogu odrediti granice.“ Kod simbolista nema porinu}a u hladnu
retoriku ili otrcani moralizam, u neko eti~ko mudrovanje; nema obra}anja gomili, propovije-
danja, niti poku{aja da se slu`i bilo kakvim ciljevima osim idealu lijepoga. Oni poeziji vra}aju
onaj subjektivni element koju su parnasovci bili isklju~ili, i time pokazuju kako poezija mo`e
biti i dekorativna i li~na. Pored toga, ni{ta manje va`no pitanje kod simbolista nije pitanje mu-
zi~kog elementa u poeziji. Ovaj cilj je ukratko izlo`io i Valeri koji navodi da je cilj simbolista bio
da „od muzike oduzme ono {to su pesnici u njoj izgubili.“ Malarme ovom problemu posve}uje
dosta pa`nje te iznosi svoju teoriju koja glasi: „]uti neosporan glas, kao {to strelice pozla}uju
i kidaju meandar melodija: gde Muzika vezuje Stih da bi stvorila nakon Vagnera, Poeziju“.
.
Malarmeova teorija, ukratko izlo`ena, glasi da poezija ne treba da obavje{tava nego da nago-
vje{tava i o`ivljava; poezija ne treba da imenuje stvari, ve} da stvara njihovu atmosferu.
Jo{ jedna bitna osobina simbolisti~ke, misti~ne poezije ~ija je prvobitna tehnika bila zavisna
od njene metafizike, i ~ija se popularnost pripisuje va`nosti koju je pridavala pjesnikovom
bi}u i elementu muzike, jeste svojevrstan otklon od javnosti. Nesumnjivo jeste da je simboli-
zam porodio preobra}enike i pro{irio se u mnoge zemlje, ali iza tog bijega skrivale su se i neke
mane. Odsjecaju}i sebe od vulgarnih emocija i koncentriraju}i se na privatne vizije, simbolista
se odvaja od velikog dijela samog `ivota i njegovo djelo je postajalo aktivnost kultivisane ne-
kolicine. Ovo bi se politi~ki moglo objasniti i kao „aristokratska reakcija protiv buntovne plime
demokratskih shvatanja.“ Ove dvije osobine, odvojenost od obi~nog `ivota i vjerovanje da je
muzika cilj poezije, jesu ustvari i dvije velike slabosti simbolizma i najbolje se otkrivaju u Ma-
larmeovoj karijeri.
Postsimbolisti su po~eli pisati sa uvjerenjem da su Malarmeove doktrine ispravne ali su ih
se, vremenom, na ovaj ili onaj na~in, odrekli, jer opasnost tog estetskog pristupa `ivotu je u
tome {to se tim koncentrisanjem na lijepo, na lijepe objekte, gubi osjetljivost za obi~ne stvari
jer pjesnika one mogu „onespokojiti ili mu se ogaditi“ U krajnjem slu~aju on vodi pasivnoj
melanholiji, odbijanju ili nesposobnosti da se sa iskustvom suo~ava u punoj {irini, onako kako
se ono javlja. Pjesnici postsimbolizma se nisu slagali sa tom osje}ajno{}u. ^ak se i Rilkeov kult
smrti pretvorio u uvjerenje da sve mo`e da bude predmet pohvale ako mu se pristupi na pravi
na~in; Georgeovo obo`avanje Maksimina bilo je sna`an protest protiv svakog negativnog ili
puritanskog creda; Blokovo radovanje propasti starog svijeta temeljilo se na njegovom uvje-
renju da se na tom starom mjestu ra|a jedan beskrajno uzbudljiv, novi svijet. Svi ovi pjesnici
koje Baura navodi su te`ili pove}anoj svjesnosti, pove}anoj vitalnosti. Uvijek sa te`njom da
izvuku naj`ivlje mogu}e iskustvo iz onoga {to im se doga|alo.
Druga knjiga, „Stvarala~ki eksperiment“, metodolo{ki se donekle razlikuje od prve. U njoj
se ne govori o opusima pjesnika u cjelini ve} samo o onim djelima i periodima koji se Bauri
~ine najzna~ajniji u rasvjetljavanju problema i ciljeva modernog pjesni~kog pokreta uop{te.
Tu su slo`eni eseji o Kavafiju, Apolineru, Majakovskom, Pasternaku, Eliotu, Lorki i Rafaelu Al-
bertiju. Baura za prvu plovinu XX stolje}a ka`e da je to vrijeme eksperimentisanja. Slikarstvo,
skulptura, arhitektura i muzika, koji su u 19. stolje}u imali svoje prihva}ene kanone i u potpu-
nosti odgovarali standardnim ukusima, bili su strogo ispitivani i podvrgnuti mno{tvu novih
ciljeva i tehnika. Promjene u poeziji ni{ta manje nisu bile izrazite. Pjesnici otpo~inju proces
eksperimentisanja i dolaze do razli~itih rezultata a njihovo djelo postavlja pitanja koja zadiru
u samu prirodu poezije. „ Ako je moderna poezija ro|ena kao reakcija protiv jednog iscrpenog
stila, ona je tek morala da na|e svoja na~ela i ciljeve, da odlu~i {ta `eli da ~ini, pozitivno ni{ta
manje nego negativno“ (264).
Moderna poezija te`i da postane {to je mogu}e ~istija i u isto vrijeme savremena koliko joj
ta ~isto}a dozvoljava. I takav cilj ustvari je dovoljno neodre|en da dopusti mnoga razli~ita
323

AKT.indd 323 6/5/2013 7:03:01 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
sredstva u svom postizanju. Ne iznenena|uje {to pjesnici moraju da eksperimenti{u tehni-
kom kada im je cilj i tako va`an i tako neodre|en. Ono {to je osobenost tih eksperimenata
jeste da se oni u velikoj mjeri razlikuju od pjesnika do pjesnika. Osim u glavnim ciljevima i
shvatanjima, moderni pjesnici imaju mnogo manje zajedni~kog jedan sa drugim nego {to je to
bio slu~aj sa simbolistima. Kod modernih pjesnika postoje mnogo ve}e razlike u postupku i efe-
ktu. Mo`da razlog tome, navodi Baura, treba potra`iti u odsustvu dominantnih li~nosti kakve
su postojale u 19. stolje}u i koje su mnogo u~inile da se evropskoj poeziji nametne jedinstveni
obrazac. Bilo je gotovo nemogu}e potpuno izbje}i uticaj Bajrona, Igoa ili Malarmea, ali va`nija
je ~injenica da je upravo zbog toga {to se suo~ava sa su{tinskim problemom poezije, moderni
pokret prona{ao razli~ite prakti~ne primjene op{te teorije. U svojoj predanosti na pribli`ava-
nje su{tini poezije on dopu{ta {irok krug raspolo`enja i pristupa, i dozvoljava sasvim razli~ite
`ivotne filozofije. Njegovo prou~avanje je utoliko instruktivnije {to on ilustrujuje izvanrednu
raznolikost stvarala~kog duha i njegovih reagovanja na `ivot.
Baura, dakle, ima dvostruki pristup, s jedne strane tuma~i su{tinski smisao raznorodnih po-
etskih svjetova koji konstitui{u poetski pejza` druge polovine 19. i prve polovine 20. stolje}a,
dok, s druge strane, posebnu pa`nju obra}a na metodu primijenjenu u stvaranju te poezije.
Poseban osvrt pravi na odnose izme|u starog i novog rje~nika i poetskog jezika, razlikama u
upotrebi i na~inu stvaranja pjesni~ke slike u stihu modernog pjesnika i njegovog neposrednog
prethodnika, te relacijama izme|u intelekta i ~ula. Jedna od Baurinih konstantnih kategorija
jeste i „sfera do`ivljaja“ iz koje izni~e poetsko djelo, i u tom kontekstu on razmatra odnos
izme|u teorijske misli i njene pjesni~ke primjene. Na ovaj na~in, analiziraju}i konkretne pri-
mjere kroz pojedina~ne stihove, on pokazuje ~itaocu na koji na~in treba da ~ita modernog
pjesnika, sklonog da se izra`ava vi{e kroz stvaranje efekata nego kroz direktnu komunikaciju
misli. U „Stvarala~kom eksperimentu“ taj metod se posebno mo`e uo~iti u tuma~enju Paster-
nakove, Lorkine i Albertijeve pjesni~ke slike, kao i u ra{~lanjivanju elemenata moderne pje-
sni~ke tehnike primjenjene kod Eliota u „Pustoj zemlji“. Mo`emo zaklju~iti da o pjesnicima o
kojima Baura govori u obje knjige, mada pripadaju razli~itim podnebljima i kulturama i pi{u
na razli~itim jezicima, on prilazi uvijek imaju}i na umu ono {to im je zajedni~ko: na prvom
mjestu da su svaki na svoj na~in bitno doprinijeli u stvaranju moderne pjesni~ke svijesti i po-
vijesti. Primje}ujemo tako|e da kod Baure nema razlike u pristupu, nema poku{aja me|uso-
bnog vrednovanja, bolji – lo{iji pjesnik. Nema ni traga nastojanju da se na bilo koji na~in
odre|ena moderna pjesni~ka kretanja obezvrijede nepovoljnim pore|enjima sa pjesni~kim
tokovima u pro{losti. Napominju}i da je „poezija jo{ jednom morala da izmeni svoj karakter
da bi mogla da sa~uva svoju mladost“, Baura pa`ljivo i detaljno, kroz sveobuhvatnost vlastite
metodologije, podastire pred ~itatelja sve bitne osobenosti pojedina~nih pjesni~kih opusa ne
name}u}i nikakav krajnji sud i uvijek imaju}i na umu ovu misao koja je bila i lajtmotiv cjelo-
kupnog njegovog djela.

324

AKT.indd 324 6/5/2013 7:03:01 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Almir Kljuno: I poezija ratuje

(Marko Risti}. Istorija i poezija. Prosveta. Beograd, 1962.)
Pisati o poeziji ogroman je izazov. Pisati o poeziji, a nikada je osramotiti, sposobnost je i
zavjet uistinu rijetkih. Pisati o poeziji, i ne lagati je, njezino dostojanstvo svojim dejstvovanjem
ne iznevjeravati, a istovremeno izre}i vrijedne istine o njoj, mogu, mo`da, ipak, jedino sami
pjesnici, budu}i da oni prebivaju u njoj i bore se po njezinim komandama.
Takav je slu~aj i Marka Risti}a (1902–1984), vode}ega i najdosljednijeg teoretika srpskog
nadrealizma. Kao i svi, podlo`an kontradikcijama, uspio je, ipak, u tome, da njegovo poetsko
djelo, zajedno sa proznim, odnosno esejisti~kim i knji`evnokriti~kim, tvori izra`enu idejnu i
ideolo{ku i esteti~ku cjelovitost i koherentnost. Marko Risti} je „te`io jedinstvu svoje misli i
svoje poezije, tako da njegova misao o poeziji (ta nesumnjivo, osnovna njegova misao: nije
li poezija sadr`aj svih njegovih sadr`aja?) ne mo`e da se odvoji od same njegove pesni~ke
prakse.“1 Sasvim opravdano ga se smatra za jednoga od najboljih srpskih esejista izme|u dva
rata, za jednog od najboljih srpskih esejista uop}e. Za nas najblagovrijednija njegova proza
sadr`ana je u Istoriji i poeziji, jedinstvenom testamentu poetskih snova i strahovito u`asne
jave. To je knjiga sa~injena od pet eseja, nejednakih po kvalitetu i idejnom opsegu, ali podje-
dnakih po gorljivosti i privr`enosti jednome vi{njem, ljudskom, pjesni~kom idealu, kojega je
Risti} vjerno slijedio.
Redom tu su eseji: „Moralni i socijalni smisao Poezije“, „Predgovor za nekoliko nenapisa-
nih romana i Dnevnik tog predgovora“, „Istorija i Poezija“, „Iz no}i u no}“ i „O modernom i o
modernizmu, opet“. (Zbog njihovoga obima njih nije mogu}e u potpunosti prikazati, nije mo-
gu}e predo~iti sve ono {to oni nude, te }e, stoga, ovaj tekst poku{ati prikazati samo osnovne
njihove ideje i pribli`iti se, tako|er, ishodi{tu Risti}evih misli, misli koje doti~u brojne teme,
periode, imena…)
***
Ve} u prvom eseju „Moralni i socijalni smisao Poezije“, Risti} ispisuje svoje prevashodne
ideje, bazi~ne po tome {to ih se, do kraja svojega djelovanja, `ivota, nikada nije odrekao, i
zna~ajne po tome {to u idu}im esejima ~esto ponavlja i na njih nadogra|uje nove smislove
i nova idejna stremljenja. Osnovna je misao Risti}eva, iskazana tu, ta da pjesnik, na najdjela-
tniji na~in, bespogovorno, mora u~estvovati u stvarnosti, u sada{njici, u svijetu, koji je splet
protivrje~ja i razdiru}ih, suprotstavljenih snaga, i to sa nepokolebljivo{}u, sa ciljem da se nosi
sa aktuelnim problemima, da ih savladava, sa gotovo ratni~kom `eljom. U takvoj stvarnosti
pjesnik se, kao i svaki drugi ~ovjek, mora opredijeliti za neku od suprotstavljenih strana. Po-
ezija je za njega izuzetan privilegij, ali nonkonformisti~ki, bremenit razli~itim zahtjevima i
nu`no{}u djelanja. Ako se u bilo kojemu smislu isklju~i iz zajednice kojoj pripada, pjesnik
postaje zapravo mrtav, otu|en, nestvaran: on tada pori~e svoju autenti~nost, sopstveni svoj
identitet. „On sluti da iz tog komplikovanog i ~esto nepodno{ljivog `ivota zajednice, pred ko-
jim se hteo ne hteo na dnu bi}a ose}a odgovoran, mo`e da se izuzme, da se i{~upa samo ako
se izvu~e, izbri{e iz svog sopstvenog `ivota.“ (8) Ta ukotvljenost u zajednicu je, ve} naivno
pretpostavljamo, te{ko podno{ljiva, gotovo uvreda za individualisti~ki i osobenja~ki tip li~nos-
ti kakav je pjesnik: on, nerijetko, kako bi ostao takore}i svoj, `eli biti izoliran, u askezu, pusti-
nja{tvo, kontemplaciju, i druge vidove samo}e. Ali Risti}, zanimljivo, prokazuje tu predod`bu
o pjesniku, predstavljaju}i je isklju~ivo kao zaslugu zapadnja~ke, bur`oaske kulture, koja pje-
snika na taj na~in odre|uje i ujedno diskreditira kao djelatnog ~imbenika u zajednici. Za njega
je pjesni~ko, „kona~no povla~enje u sebe nemogu}no, jer ono u stvari zna~i povla~enje i iz
samog sebe“. (11) Kule od slonove kosti u kojima, bez ikakvog uticaja na spolja{nju stvarnost,
325

AKT.indd 325 6/5/2013 7:03:01 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
~isti i bezbri`ni i nevini, `ive i stvaraju pjesnici, filosofi i drugi intelektualci, takve su kule samo
podla izmi{ljotina te mo}ne, bur`oaske svijesti. Ali oni koji su odlu~ili da ipak budu u tim opsje-
narskim, fantomskim kulama, {to su odabrali tobo`nju nepristrasnost, i oni su se „ipak nekako
opredelili“ (12). Risti} je sa tom mi{lju bezuslovno upravu. Nastoje}i da budu neutralni, udalje-
ni od svih sukoba, oni su ipak ukaljani, krvlju, novcem, bur`oaskim ordenjem, itd.
„Ako je poezija za njega jedna nu`nost, to u na~elu zna~i da pesnik ima ne{to da ka`e“ (20)
– jedna je od istina koje Risti} izri~e. Takva poezija, li{ena svih koristoljubivih pobuda, iskrena
je i autenti~na, i ona je, naposljetku, „jedan moralan ~in“. (20). Po Risti}u, to je prava poezija. „I ta
prava poezija neminovno mora da bude revolucionarna.“ (21) To je potpuno subjektivna poezi-
ja, i, kao takva – zato {to je neka univerzalna, idealna, jedina istina, zapravo nepostoje}a, ne`iva,
nerealna – subjektivna poezija je upravo objektivna. Takav stav, Risti}, nadrealista, opravdava,
naravno, psihoanalizom, kojom se u svim esejima, pa i u ovome, umnogome koristi: „I tek kao
subjektivna ona dobija vrednost jednog objektivnog saznanja o istini, jer gde bi pesnik crpeo tu
istinu ako ne na izvorima svoje subjektivnosti, u svojoj presi}enoj i dinami~noj podsvesti?“ (24)
I ovdje se revolucionarna su{tina ove poezije najvi{e isti~e: „Rone}i do najdubljih slojeva svoje
subjektivnosti, pesnik neposredno saznaje tragi~nu istinu o nepodudarnosti elementarnih mo-
ralnih zahteva te subjektivnosti sa zahtevima dana{njeg dru{tva, njegovih pravila i zabrana,
njegovih odredaba i konvencija, njegovih racionalisti~kih i moralisti~kih normi; on saznaje la`
tih normi i revoltira se protiv njih.“ (24) Rezultat toga revolta je „moderni moral revolucionara
koji nije vi{e u nepomirljivoj opreci sa zahtevima `ivota zajednice uop{te ve} koji je dijalekti~ka
negacija vladaju}eg normativnog klasnog morala bur`oaske kulture.“ (28) Jedan od brojnih
Risti}evih poku{aja da da jednu od definicija prave poezije uistinu je opet uspje{an: „Prava
poezija, subjektivna poezija, bez obzira na svoju manifestnu sadr`inu, uvek je svojom latentnom
sadr`inom i svojim posledicama revolucionarna, to jest korisna, i njeno odr`avanje ostaje, da-
kle, opravdano i pred najstro`im objektivnim kriterijumima socijalne celishodnosti. Poezija je
subjektivno korisna kao jedno prelazno ali stvarno razre{enje izvesnih kompleksa i konflikata
koji, da bi ~ovek dalje `iveo, moraju na}i svoje re{enje (u tom smislu poezija mo`e da bude i za
~itaoca na isti na~in korisna, ako je ~itanje jedno novo pre`ivljavanje), korisna kao i san. Ona je
objektivno korisna kao nezamenljiv doprinos saznanju o ~oveku i o stvarnosti.“ (30-31)
Risti} se dakle zala`e za anga`iranu poeziju, obvezanu progresom zajednice, ali ipak dubo-
ko subjektivnu, nu`no revolucionarnu i u tome smislu moralnu. Sva nesubjektivna i pasivna
lirika, lirika institucionalizirana, unaprijed odre|ena, za njega je samo obmana, tek iluzija, i
la`, naposljetku.
No, njegovim napadima na sentimentalnu, nesubjektivnu liriku – koji ipak nisu napadi
na nekakovu liriku uop}e – paralelan je, tako|er, sre}om, i prezir prema socijalnoj literaturi,
koja „potpuno izneverava neotklonjivu subjektivnost. I time, u isti mah, ona izneverava i stvar-
nost.“ (59) Da je, u kojem nesre}nom, zlehudom slu~aju, Risti}eva misao ostala tek jednostra-
no isklju~iva, monoidejna osuda samo ~iste, takozvane umjetnosti radi umjetnosti, njezina
vrijednost bila bi, naravno, posve ni{tavna. Me|utim je Risti}, mudro, gotovo pjesni~ki, u di-
nami~nom, dijalekti~kom maniru, vje{to izbjegao tu opasnu klopku, i izrekao tako|er i osudu
te, tada aktuelne, socijalne literature. „Ispituju}i i slikaju}i stvarnost na jedan neprevazi|eno
i nenadareno realisti~ki na~in, u jednom njenom povr{nom vidu, i sredstvima i postupcima
isklju~ivo racionalisti~kim, ’socijalna literatura’ nije u stanju da je obuhvati u dinami~noj celini
njenog postojanja. Ona ne vodi ra~una o celoj stvarnosti, izneverava njenu dijalekti~ku istinu,
i prema tome nije dijalekti~ka, ne mo`e pretendovati da je dijalekti~ki materijalizam zaista
njena metoda. Kao {to nije dijalekti~ka, cela ta povr{no realisti~ka knji`evnost bez zamaha
i bez poleta nije ni progresivna, nije moderna u revolucionarnom smislu koji ta re~ ima u jo{
uvek vrede}oj Remboovoj re~enici: ’Treba biti apsolutno moderan’“ (60) Spram ovoga, socijalnog
pjesni{tva, Risti}ev revolt je ve}i nego {to je to bio spram takozvanog ~istog pjesni{tva: on
zaklju~uje da „’socijalno’ pesni{tvo je retrogradno, ono zna~i korak unatrag umesto korak dalje u
326

AKT.indd 326 6/5/2013 7:03:01 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
evoluciju ljudske svesti“. (62) Risti}, dakle, brine i za dostojanstvo poezije uop}e ({to, svakako,
nekoliko puta izri~ito nagla{ava u svojim esejima).
Kada poznajemo vremenski i politi~ki kontekst u kojemu je Risti} pisao svoje eseje, bi}e
nam posve jasno iz kojih su to pobuda nastali, i za{to su bujali, revoltirani, njegovi stavovi,
nazori, ideje, i za{to on tako ubije|eno poziva svakoga ~ovjeka, a osobito pjesnika, da odabere
stranu, sa koje i za koju }e djelovati. To je, naime, bilo vrijeme kada je Evropi prijetila, i kada se
ostvarivala, do tada nevi|ena, ne~ovje~na, svirepa i glupa, fa{isti~ka ideologija, ma{inerija ne-
vi|enih tupavosti. Godine, dakle, tridesete, pro{loga dvadesetog stolje}a, kada se izvjesnost,
na obzoru budu}nosti, ukazivala u svojemu mo`da i naju`asnijem obliku – u obliku rata, ovo-
ga puta totalnog rata, besmislenih istrebljenja nedu`nih masa, u obliku nasilnih smrti. Vi{e no
ikada ljudi su ginuli, zbog nikada bedastijih razloga.
Drugi svjetski rat se bli`io. Ali, ve} u julu 1936., pod vo|stvom generala Franca, po~ela je
fa{isti~ka intervencija u [panjolskoj, protiv mlade i nejake Republike. Pomo}u dobrovoljaca
iz cijeloga svijeta, republikanci su se branili od mo}noga Francova fa{izma, potpomognutog
od strane Njema~ke i Italije. „U no}i izme|u 17 i 18 novembra 1936 javio je Radio-Barselona
vest da Prado gori. Jedan nema~ki junkers bacio je bombu na taj veli~anstveni muzej, i taj hram
jedine prave religije, religije ljudskog stvarala{tva.“ (191) Tako po~inje Risti}ev esej „Istorija i
poezija“, sa podnaslovom „U svetlosti po`ara [panije“ (drugi je dio ovog eseja „San i istina Don
Kihota“). U ovome eseju, pisanom od 1936. do 1938., mo`da i klju~nome za ovu zbirku, Risti}
dose`e svoje intelektualne i politi~ke vrhunce. On se, naime, pita, {ta je to nagnalo kulturnoga
~ovjeka zapada da uni{tava sopstvene kulturne tekovine, da ubija ljude, umjetni~ka djela, se-
be. Naravno, konkretan i kona~an odgovor na to pitanje ~ini se da je nemogu}an, jer su razlozi
u velikoj mjeri iracionalni i neshvatljivi. Zapanjen i prestra{en pred ~injenicom smrti, u`asa i
terora, Risti} poziva na borbu. Iskoristiv{i, u ironijskom ali i doslovnome smislu, Mussolinijeve
rije~i iz govora u Berlinu 1937., on nagla{ava: „Kada re~ nije dovoljna i kada to prete}e okolnos-
ti zahtevaju, treba pribe}i oru`ju“. (195) Tako su u~inili {panjolski republikanci i antifa{isti iz
cijeloga svijeta, odupirav{i se nasilniku. Ni poezija, sklad rije~i i osje}anja, me|utim, nije izuze-
ta od toga: i ona mora da ratuje. „Rat je. Ali ne rat u kome ’muze }ute’, ve} rat u kome i poezija
vojuje, jer je u tom ratu stavljeno na kocku sve ono {to je od praiskona u pitanju kada se radi o
poeziji, ako ta poezija uop{te ima smisla, ako je ona {to jedino mo`e da bude: pozorje vrhovnog
ovaplo}enja ~ove~je `udnje i njegove zebnje, njegove ljubavi i njegove pobune, pozorje ideal-
nog susreta i izjedna~enja, gde se, u te`nji ka beskona~nom oslobo|enju, pro`imaju stvarnost
sveop{teg i san pojedina~nog.“ (207) Nijedan pjesnik, po Risti}u, ne mo`e biti spokojan, sanjati
svoje sanje i bezbri`no pjevati pjesme, za sebe, dok ljudi umiru, tako stvarno i krvavo, dok
umiru umjetni~ka djela, u Pradu, i bilo gdje drugdje. Pjesnici „su morali razumeti, odjednom
da je iluzorno i apsurdno posve}ivati svoj `ivot samo i jedino tom kraljevstvu snevanja, umova-
nja i saznavanja, sve dok postoji mogu}nost da celo to njihovo tiho kraljevstvo subjekta bude
odjednom, od danas do sutra, razoreno, vatrom pro`derano, mra~nja{tvom ukinuto. Razoreno
materijalno i razoreno u duhu. Oni uvi|aju da je savr{eno apsurdno posvetiti se isklju~ivo tom
eteri~nom kraljevstvu duha i lepote, sve dok postoji opasnost da nam duhom i lepotom zabruje
avioni koji seju ~elik i plamen uni{tenja, sve dok postoji fa{izam.“ (208) Ili tako|er: „Gra|anski
umetnici morali su da shvate da je danas rad na polju kulture mogu}an samo ako se udru`i
sa radom na odbrani, na materijalnoj odbrani toga polja, da misao, ako ne}e da bude zadav-
ljena, mora da postane vojuju}a, da i metafizika ~ak ne mo`e da izbegne da bude metaphysica
militans.“ (209-210) I kona~no, mjesto na kojemu je Risti} najjasniji povodom svojega zalaganja
za politi~ku anga`iranost umjetnosti glasi: „Pitanje politike, za pesnike, za umetnike, nije vi{e
samo pitanje morala, ve} je sada i pitanje same umetnosti, {to nije ne{to ’vi{e’, ali {to ih ko-
na~no, kao umetnike, stavlja pred dilemu: samouni{tenje ili borba. Borba za hleb i za slobodu,
za nezavisnost, za osnovne uslove `ivota naroda koji se, borbom za svoju stvarnost, za svoju
dana{njicu, bori za pro{lost i za budu}nost kulture, za ve~ni san ~oveka“. (211)
327

AKT.indd 327 6/5/2013 7:03:02 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Osim toga {to je naveo Risti}a da intenzivira svoje stavove, da sna`nije vjeruje u ono za {to
se zala`e, rat u [panjolskoj, aktuelan, postojan, stvaran, pomogao mu je da u njemu, u toj ze-
mlji, prona|e univerzalne simbole, vje~ne istine o `ivotu, umjetnosti i poeziji. Kao prvo, Risti}
na primjeru [panjolske vidi „simbole i simboli~no ostvarenje te svesti o nerazdeljivosti `ivota
jednog naroda i `ivota jedne kulture, svake kulture“. (204) „Svetlost, jasno}a te svesti o neraz-
deljivosti sudbine naroda i sudbine kulture, ta svetlost ra|a se iz krvi {panskog naroda. Iz
krvi {panskog ~oveka, iz krvi {panskog pesnika koji simbolizuje {panski narod, kao {to zlo~in
izvr{en nad njim simbolizuje zlo~in koji se vr{i nad {panskim narodom. Najve}i pesnik dana{-
nje [panije, pesnik nesre}ne Andaluzije, Federiko Lorka strepljan je u Grenadi, u svojoj Gre-
nadi, avgusta 1936, dok se ra|ala zora.“ (205) Zlo~in nad umjetno{}u, zlo~in je nad ~ovjekom,
nad ~ovje~no{}u. Zlo~in nad umjetno{}u jednako je nepotreban kao i zlo~in nad ~ovje~no{}u.
Sjetio se, tako|er, Risti} i Don Kihota, i uvidio u njemu jo{ jedan simbol, simbol za umjetni-
ka uop}e: „Taj najslavniji, najverniji simbol {panskog naroda, taj besmrtni sanjar, ali vojuju}i
sanjar, zanesen najplemenitijim ludilom, veli~anstveno lud od ideala, Don Kihot, to je simbol
svakog sanjara, svakog pesnika.“ (212) „Svojim deliriumom Don Kihot nalazi smisla besmislu
one niskosti, one ru`no}e i one osrednjosti usred kojih `ivi. (…) Ali protiv nepravde i protiv
niskosti Don Kihot ustaje samo u zatvorenom svetu svojih subjektivnih halucinacija. I u tome
pesnik prepoznaje simboli~nu sliku svog bespomo}nog sanjarstva, u koje be`i od stvarnosti
sa kojom ne mo`e da se pomiri, i u kome ostaje bespomo}an i sam, nemo}an pred stvarno
nepreobra`enom stvarno{}u, zatvoren u svome preobra`enom svetu kao u oklopu.“ (213-214)
I to je ne{to {to djelovanjem pjesnika mora biti prevazi|eno: to je predrasuda o pasivnosti pje-
snika koja mora biti osporena. I shodno tome, {panjolski narod, premda narod zanesenjaka
sanjara, zajedno sa svojim pjesnicima, prevazi{ao je tu donkihotovsku nemo} su~eljavanja sa
opasnom, sa bilo kakvom stvarno{}u, u `elji za boljom budu}no{}u: „Protiv la`i i hude stvar-
nosti, protiv niskosti i uni`enja, protiv ropstva i nepravde i gladi i mraka koje ta stvarnost
zna~i, {panski narod nije ustao, kao Don Kihot, u zatvorenom svetu svoga snevanja, van vre-
mena, ve} u samoj zenici jave, u stvarnom vremenu, u vremenskoj stvarnosti. Da tu stvarnost
u stvarnosti preobrazi, da je prilagodi svome snu, kad ne mo`e, kad ne}e, kada jedino to jasno
zna da ne}e svoj san da prilagodi takvoj stvarnosti. Da vreme izjedna~i sa ve~no{}u koju nosi
u svom uzvi{enom ludilu.“ (217)
Kada to `ivotna zbilja od njega zahtijeva, pjesnik, dakle, mora biti i ratnik: „On mora poku-
{ati da ostane i pesnik i borac, {to nije antagonisti~ki opre~no, ali {to se ne mo`e do kraja sliti,
izjedna~iti u trajanju, ve} samo u izuzetnim momentima eksplozivnih i konvulzivnih istoriskih
kriza.“ (240)
[panjolski oslobodila~ki rat je, za antifa{iste, u vojnome i politi~kom smislu, bio neuspjeh,
ali ostaje u njemu, zasvagda, historijska pouka i primjer, simbol zanosnoga, nekakovim ro-
mantizmom pro`etoga otpora, u kojemu se di`u, i ~ovjek i pjesnik, kao borci, i pjesma i metak,
kao oru`ja. Svakako, Risti} je pisao ovaj esej dok je rat u [panjolskoj trajao, i nije mogao znati
njegov kona~an ishod, ali je ovaj simbol otpora vrlo jasno uvidio.
No, jedva da se ovaj rat smirio, a bli`io se novi, najve}i, Drugi svjetski rat. Sav prezir koji je
izre~en prema {panjolskom, prema ovome morao bi biti udesetostru~en, ustostru~en, sa ve}om
gor~inom i revoltirano{}u. Ali u Risti}evom slu~aju nije tako. On ga, u eseju „Iz no}i u no}“, sa
mirno}om, prihvata, skoro kao nu`nost. @ar za borbom kao da je nestala iz Risti}evih re~enica.
Esej „Iz no}i u no}“, zacijelo najbolji i najinspirativniji u cijeloj ovoj zbirci, Risti} pi{e tiho i bez
onakve egzaltacije ranije prisutne. On po~inje prizorom nekakove ma~ke, zadovoljne, koja spa-
va na avgustovskom suncu godine 1939., na krovu ~uvene venecijanske Ca’ d’Oro, prizorom
jedne od miliona ma~aka, nesvjesnih onoga {to se sprema, nesposobnih da pojme ono {to je
pred tom nesretnom Evropom, na tek nekoliko dana. „Septembarska nesre}a je bila na pragu“,
pa ipak ka`e Risti}, „nikada Venecija nije bila lep{a“. (316) „Isto posle podne, kasnije, vra}ao
sam se vaporetom ka Piaceti. Kao jasna klavirska muzika [opena, koja neodoljivo zamagljuje
328

AKT.indd 328 6/5/2013 7:03:02 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
vidno polje na{eg duha, kao bistra suza u oku, koja nam muti vid, Venecija je blistala u treperi-
ma u zracima zalaze}eg sunca. U tom bakrenom sjaju pripremala se ve} jedna nova fantasma-
gorija Venecije: sti{avaju}a simfonija njenog sumraka, i zatim njene zvezdane, u mukloj pesmi
izgubljene, zanesene no}i.“ (318) Ve} sutradan otputovao je u Firencu, tamnu Firencu, koja }e
ga inspirirati na razmi{ljanje o No}nome Duhu, koji je dominantna tema ovoga eseja. I stihovi
Dantea, stihovi o paklu (i njemu suprotstavljenom raju), nagna}e ga da razmi{lja o likovima
predstavljenim u Komediji, te da zaklju~i: „Ali, ba{ takva, ba{ kao plodovi misti~nim terorom
izobli~ene ma{te, ta bi}a u`asa ili ekstaze, kada su u umetni~kom delu ostvaena, imaju ne samo
zna~enje jednog dragocenog kulturnoistoriskog svedo~anstva, nego i tajanstvenu, sugestivnu
i privla~nu, gravitacionu snagu `ive, deluju}e umetnosti, tojest poezije.“ (325) Zatim }e ovaj
esej biti svojevrsna himna no}i, o inspiraciji koju umjetnik crpi iz tame, od bi}a i pojava tame,
od No}noga Duha. „Ali ~ovek je lukaviji od njega. ^ovek se njime slu`i. On mu otima njegovu
crnu, kobnu (katkada grotesknu) re~, da bi njom iskazao svoju crnu, kobnu (katkada grotes-
knu) sudbinu, da bi njom sre}no izrazio svoju nesre}u, logi~no izrazio nelogi~nost, za{titio se
nekako, zale~io se bar, od gvozdenih udaraca nezdrave, neizle~ene stvarnosti. ^ovek je mudri-
ji od No}nog Duha, to je i umetnik, koji to katkada i ne zna. Kada mu treba inspiracija crna i
silovita, buntovna, ili neobi~na i bizarna, on je spontano nalazi u diktatu, u gustom {apatu tog
skrivenog luciferskog inspiratora, u ’onome {to kazuju Usta mraka’. A gde se to ~uje taj tamni,
mukli, katkada gnjevan, katkada sasvim neshvatljiv, nestvarni {apat?“ „U njemu samom“, od-
govara Risti}, „u njemu samom je ta olujna no}, koja govori munjama strasti, gromom pobune,
vetrom fantastike ili smeha, fantomima straha od smrti i od `ivota – kad je `ivot neljudski,
prete}i, svirep i ku`an. U podzemlju ~oveka je ta no}: NOX MICROCOSMICA.“ (327-328) „U
toj bezdanoj, kraterskoj no}i samog sebe, nalazi pesnik, i kada to ne zna, nadahnu}e i snagu,
sposobnost i hrabrost da poku{a da se svojim stvaranjem suprotstavi i smrti i `ivotu. (…) U sa-
moj toj svojoj no}i, on nalazi tu alhemisku tajnu transmutacije, kojom tu no} pretvara u dan,
rugobu u lepotu, nesre}u u sre}u.“ (329) Kontempliraju}i tako o no}i, ~ovje~ijoj, vje~noj no}i,
Risti} }e zaklju~iti da „jo{ uvek u no}noj hemisferi na{eg afektivnog i misaonog `ivota traje i
vlada Srednji vek, jo{ uvek smo, u psihi~kom smislu, zaista pod vla{}u demonskih imperativa
ljudske no}i, jo{ uvek se nalazimo u njenom magnetskom polju. Privla~e nas zato i fasciniraju
sva ona dela ljudskog mozga i ljudskih ruku, svi oni podatci ~ove~je borbe (bile to pobede ili po-
razi), gde pulsira mukli, uznemireni, nejednaki damar crne krvi No}nog Duha. Fasciniraju nas
mese~inasti odblesci one mra~ne, gorke lave, katkada uzavrele, katkada ledeno hladne. Sve {to
je, u umetni~kim tvorevinama pro{losti, ~udni, blistavi i crni plod sa drveta Dobra i Zla ~iji je
koren u najzamra~enijoj zoni ljudskog Pakla, plod zabranjen, gorak i opojan, privla~i nas ne-
odoljivo: zagristi u taj plod ne zna~i samo saznati, nego i pobuniti se, protivstaviti se, ne pristati
na tiransku normu.“ (330) Svjestan nadolaze}eg vrtloga smrti, Risti} upravo u No}nome Duhu
pronalazi na~in da se smrt, barem u umjetni~kome smislu, pobijedi. „Ambivalentno je na{e
ose}anje smrti: grozimo je se ali je njena atraktivna snaga neosporna ba{ tamo gde smrt vi{e
nije apstraktan pojam.“ (337) „Ako je i smrt sama progovorila no}nim glasom njegovog podze-
mlja, glasom No}nog Duha, ~ovek se jo{ jednom pokazuje lukaviji: pod vla{}u smrti koja ga
fascinira, on se slu`i samim tamnim zra~enjem te fascinacije, energijom tog unutra{njeg glasa
kojim smrt u njemu progovora, da bi tu fascinaciju izrazio, da bi je se tako oslobodio, da bi je ta-
ko pobedio. Tako je Eros ipak ja~i, kao {to se kroz sve smrti, kroz sva uzastopna umiranja, `ivot
ipak nastavlja u besmrtnost. Svaki umetni~ki dramatizovan Triumf Smrti predstavlja tako, di-
jalekti~ki, opet Triumf @ivota.“ (338) Opet se, i `ivot i smrt, pokazuju kao vrsni dijalekti~ari,
neskloni jednostavnosti i jednostranosti, a Risti} ne propu{ta da primijeti takva dijalekti~ka
preplitanja, kao zakon, kao pravilo koje pro`ima sve oko nas, a pogotovo umjetnost. Upravo u
tom smislu opravdava on postojanje ~ak i morala, koji nastaje u igri sa ovom svemo}nom no}i,
kozmi~kom, civilizacijskom. „Ali svest se samo na crnim izvorima tame mo`e napojiti, samo iz
so~nog jezgra no} iscrpsti svoju snagu. U borbi protiv no}i, no} je jedini saveznik svesti. No}
329

AKT.indd 329 6/5/2013 7:03:02 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
dru{tvena, ali i no} psihi~ka. I ludilo i neuroza, i san, i ekstaza, i humor, i mitos, i poezija, i mo-
ral, nisu ni{ta drugo do spontani sistemi odbrane od no}i i njenih groza koje sama no} ~ove~ja
spontano gradi.“ (363) Taj No}ni Duh inspirirao je mnoge umjetnike na stvaranje, a Risti} daje
~ak i iscrpan i obiman spisak desetina imena (i mnoge pored onih za koje bismo i sami pretpos-
tavili vezu sa no}u, kao {to su Bosch, Blake ili Lautreamont), iz svih perioda i vrsta umjetnosti,
koji izgleda zapanjuju}e i kojemu je skoro nemogu}no dodati ili oduzeti neko ime. I tada (kao
kada pi{e o djelima venecijanskih i firentinskih umjetnika) Risti} se ponovno pokazuje kao izu-
zetan poznavatelj historije literature i umjetnosti, kao neko ko poznaje sve procese te historije
i pouke koje ona nama nudi. Risti}, zapravo, ka`e da sva umjetnost, ona kvalitetna, nastala iz
no}i, iz mu~nine i borbe, nama slu`i kao nada, kao snaga. „Takva nam dela, od pro{losti do
pro{losti, i danas slu`e kao oslonac, vi{e nego uteha, kao podstrek, vi{e nego odmori{te: kao
psihi~ka baza da dalji `ivot, za san `ivota ali i za dalji progres svesti.“ (365)
Evropa je 28. avgusta 1939. bila na korak od rata, a na fiorentinskoj Piazzi della Signoria
davala se Verdijeva La Traviata, pred nekoliko hiljada ljudi, koji su taj rat zaboravili. „Evropa
se spremala na svoju bestijalnu negaciju svega {to je u `ivotu pesma i ljubav, a mi smo svi,
svim bi}em, hteli da ~ujemo, da znamo samo ve~ni dialog Violete i Alfreda.“ (369) U ovome
kontrastu, jasno je, Risti} ho}e vidjeti ironiju, izuzetno bolnu i nasilnu, sa kojom se Evropa
suo~ava, ponovno. ^udno je, priznajemo, da takva civilizacija, sa takvom umjetno{}u i takvim
stolje}ima gra|enim vrijednostima, `eli da ratuje, zbog ni{tavno besmislenih razloga. Uve~er
31. avgusta Risti} je bio u vozu koji je odlazio iz Firence, a ve} idu}eg jutra njema~ke trupe
u{le su u Poljsku: svanula je „zora savremenog evropskog klanja“. „Iz {iroke, bistre, slobodne
kosmi~ke no}i (jo{ potencijalne), zvezdane, no}i prirode, strasti i snova, gde se smenjuju go-
di{nja doba, gde se polako izgra|uje zvezdana ljudska svest, voz stada evropskog uleteo je u
aktuelnu, u zversku no} dana{nje klanice, u tu no} koja ne}e da zna za smenu no}i i dana, za
jesenje ti{ine, za neizrecivu sne`nu ~isto}u zimskih ve~eri, za prole}na jutra, za sun~anu zre-
lost leta, za smeh deteta, za oranje seljaka, za san pesnika, za suzu ljubavnice.“ (373)
***
Marko Risti} bio je pjesnik, izuzetan erudit, i kao takav najpozvaniji da pi{e o poeziji, bu-
du}i da je njegov odnos sa njom ostvaren krajnje neposredno. Poznavaju}i dijalektiku, vje{to
vladaju}i ironijom ali i patosom, rje~ito ni`u}i egzaltirano i elegantno duge re~enice, izgradio
je bogat stil, prepoznatljiv, dominantan i ubjedljiv. Iza toga stila, u samoj nutrini njegova pje-
sni~koga bi}a, `ivjeli su ideali, svagda revolucionarni, ideali kojih se nije mogao odre}i: i zato
njegove rije~i dobijaju jo{ vi{e na vrijednosti. („U poeziji kao i u ljubavi, otkup se mora platiti
~itavim bi}em svom Dionizisu, svom nepoznatom, munjom skrivenom labirintu. Svoj mu~ni,
mu~iteljski nemir, svoj mrak – koji ga vreba, koji ga lovi! – mora i kroz mr`nju da voli, bezi-
zlazno i kona~no, onaj ko ho}e da razre{i njegove ~ini, svoje ~ini, da razre{i njegove enigme,
kosmi~ke enigme u srcu ~oveka.“ (348) Njegove analize i negacije ustajale i tavore}e socijalne
literature jesu svirepe, ali su tako|er istinite i ta~ne, kao {to je istinita i ta~na i njegova pro-
mid`ba anga`irane poezije, poezije koja, ako je to nu`no, ~ak i ratuje za ljep{u, dostojanstve-
niju budu}nost, jer je, ta promid`ba anga`iranosti umjetnosti uop}e opravdana na najbolji
na~in, nimalo naivan. Po njemu, dakle, poezija mora biti djelatan ~imbenik u povijesti, i mora
se boriti, sve dok je zbiljnost tako neskladna. Eseji kao {to su „Istorija i poezija“ ili „Iz no}i u
no}“ jedni su od najboljih napisanih na na{emu jeziku, i u njima je sadr`ano bogatstvo koje
treba iskusiti. I stoga, bilo kakvo izu~avanje ili ~itanje srpske poezije i osobito esejistike ne bi
trebalo zaobi}i ono {to je napisao Marko Risti}.

1
Pi{u}i o nizu srpskih pjesnika, Radomir Konstantinovi} svakako pi{e i o Marku Risti}u. Bi}e i jezik 7, Prosveta,
Rad, Matica srpska, Beograd, Beograd, Novi Sad, 1983, str. 213

330

AKT.indd 330 6/5/2013 7:03:03 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Haris Imamovi}: Zastarjelost Milana Bogdanovi}a

(Milan Bogdanovi}. Stari i novi I – III. IP Prosveta, Beograd, 1961.)

Novi i stari knji`evni kriti~ari

Postoji jedna mentalna anomalija kod nemalog dijela knji`evnih kriti~ara koji su na{i sa-
vremenici, jedna skrivena maksima koja je predsud recentne knji`evnokriti~ke prakse i poslje-
dica goleme popularnosti knji`evnoteorijske avangarde na na{im katedrama za knji`evnosti
u posljednjim decenijama. Razli~ite knji`evne teorije podvedene pod pojam poststrukturali-
zma, formirane kao potpuno proturje~je profesorskom konzervativizmu, dovele su, naime,
do situacije u kojoj meritornost knji`evne kritike isklju~ivo ovisi od njezinih knji`evnoteorij-
skih referenci. Ta~nije: od datuma {tampanja teorijskih knjiga na koje se kriti~ar poziva. [to
novija teorija, to bolja kritika. To je ta maksima, ta anomalija, to je ono {to nazivaju epistemo-
lo{kim lomom. Jedan docentski formalizam, birokratska avangarda i maniheizam gledaoca
televizijskih reklama: najnoviji proizvodi su najbolji. Po zakonima knji`evnoteorijske mode
legitimnost dobivaju samo one ideje koje su u trendu, i kao da nove potiskuju stare, ne zbog
tog {to su bolje, ve} se tu radi o automatizmu specifi~nom za robnu proizvodnju i potro{-
nju: stare knjige se uni{tavaju, uni{tava im se ugled, da bi se nove mogle prodavati, da bi
na osnovu njih mirijada docenata mogla napisati radove koji }e biti smatrani ne~im novim,
dakle, ne~im za {to se daju akademski bodovi, ne{to ~ime se stje~u katedarske promocije. To
su razlozi zbog kojih treba vrlo lagano i brzo do}i do nove nauke o knji`evnosti. Zato je gro-
zomorno {to je sve napisano o knji`evnosti prije @aka Deride, Terija Igltona, Edvarda Saida,
Mi{ela Fukoa i njima sli~nih, kr{teno je negativnom oznakom ”esencijalizam” i protjerano u
katakombe anahronizma.
Moj cilj ipak nije da na ovom mjestu govorim o neprili~nosti postupka kojim se poststru-
kturalisti~ke teorije, logi~ki neusagla{ene i neutemeljene u empiriji, postavljaju kao Vulgata
nauke o knji`evnosti. Ja sam to ve} u~inio na drugom mjestu.1 Cilj ovog prikaza je da promovi-
{e ideje jednog ”starijeg” knji`evnog kriti~ara koji prevazilazi ve}inu tih savremenih pristupa
knji`evnosti. Cilj ovog rada je da opovrgne tezu da je knji`evna kritika Milana Bogdanovi}a
zastarjela, da je ona mo`da nekakav esencijalizam, cilj ovoga rada je da pridonese sumnji u
teze novog docentskog dogmatizma o ”starijoj nauci o knji`evnosti”. Cilj ovog rada je prezen-
tiranje osnovnih kvaliteta, principa, Bogdanovi}eve kritike.

Milan Bogdanovi} i Bogdan Popovi}

Pi{u}i „Itaku i komentare“ Milo{ Crnjanski isti~e kako dvadesetih godina pro{log vijeka
nije postojao knji`evni kriti~ar koji je shvatao i promovisao tu njihovu novu literaturu, osim
Milana Bogdanovi}a.
Na Bogdanovi}a je upravo presudno utjecalo to {to se on u knji`evnoj kritici pojavio u vrije-
me ra|anja novih, dotada nevi|enih, tendencija unutar na{e literature, a istovremeno i u epo-
hi velikog utjecaja akademskih kriti~ara i njihovih proskriptivnih poetika, prije svih, Bogdana
Popovi}a. U tom smislu, da bi se shvatili principi Bogdanovi}eve knji`evne kritike, najbolje je
predstaviti razliku izme|u njega i Bogdana Popovi}a, njihovih shva}anja prirode knji`evne
kritike. Izme|u Popovi}eve rigidnosti i zatvorenosti, zaokru`enosti njegovog koncepta litera-
ture, i Bogdanovi}eve spoznaje obilja literarne stvarnosti, njegove otvorenosti, voljnosti za
novo, njegove knji`evnokriti~ke {irokogrudnosti.

331

AKT.indd 331 6/5/2013 7:03:03 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Bogdanovi} u svom eseju „Nova poezija“, indirektno polemi{u}i sa Popovi}evim estetskim
zakonima, poziva se na ~injenicu stalne mijene knji`evnosti, neprestano razvijanja njezinog,
poziva se na ~injenicu da su nove tendencije nerijetko protivrje~ne starim u poeti~kom smislu,
te je onda suludo kako Bogdan to ~ini: tj. da se tu ogromnu, pregolemu oblast literature teorij-
ski svodi. Zato je nu`na konsekvenca pisanja tih teorijskih shema, redukcija tih popovi}evskih
zadataka koje postavlja pred literaturu, zapravo krajnje nerazumijevanje knji`evnosti. ”Ne tre-
ba”, pi{e Bogdanovi}, ”zaklju~ivati a priori. Osuditi unapred, zna~i ne hteti videti, ne hteti, ~ak
ni iz proste radoznalosti, poku{ati razumeti. U umetnosti, vi{e ne igde, mora se imati potrebna
{irina. Ako je umetnost doista najspontaniji izraz ~ovekov, onda se mora po}i od principa da
je legitiman svaki napor da se {to neposrednije i {to ja~e i {to sve`ije izrazi ono tajanstveno i
duboko intimno {to se krije u umetnikovoj du{i.”
Ne mogu postojati kona~no utvr|ena na~ela tuma~enja knji`evnosti, objektivni interpre-
tativni metod ne mo`e se zasnovati, jer je sama knji`evnost nedovr{ena, niti ima savr{ene
knji`evnosti koja bi bila model. Jer sam ~ovjek uvijek nov, i to njegovo iskustvo, kako ka`e
Bogdanovi}, koje on, ~ovjek, prelama u literarni iskaz uvijek je novo i suditi o njemu rigidno,
uklapaju}i ga u stara pravila, zna~i sakatiti ga, sasjecati to iskustvo, ubijati tu `ivu rije~. Bilo u
literaturi, bilo, posredno, u kritici.
U tom smislu Bogdanovi} vidi i knji`evnu kritiku kao mnogo elasti~nije mi{ljenje od mi{lje-
nja Bogdana Popovi}a. Kritika ne bi smjela negirati neku knji`evnost prije nego se potrudi da
je potpuno shvati. To je va`an postulat Bogdanovi}evog mi{ljenja. On je protiv svakog oblika
misaone lijenosti, i ba{ u toj lijenosti vidi izvor mnogim op}eprihva}enim sudovima o litera-
turi. Kritika ne smije biti niz kalupa u koje treba poku{ati postavljati sa djela, kritika ne smije
biti negiranje svih djela koja se ne uklapaju u te kalupe. Kritika koja prati literaturu, mora se,
ba{ kao i sama literatura, kretati, {iriti polje svojih pojmova, svojih asocijacija, analogija. Mora
praviti nove pojmove da bi shvatila nove pojave. Najgora je kritika, po Bogdanovi}u, ona kriti-
ka koja je jednom zasvagda ustvrdila svoje pojmove, svoje metode, i onda se jo{ tobo`e zove
”objektivnom”. Kritika ne mo`e biti objektivna, dovr{ena, jer njezin objekt (knji`evnost) jo{
uvijek nije utvr|en, jo{ uvijek se dovr{uje. Ako ovo proglasite esencijalizmom, onda se za vas
jo{ samo mo`e, komotno, re}i da niste upoznati sa aksiomima logike.
Tako radi Bogdanovi} u praksi: ~uva se od shematiziranja. Spram Popovi}a, koji je negirao
moderniste (Crnjanskog, Rastka Petrovi}a, Ujevi}a, Manojlovi}a itd.), jer njihove pjesme nisu
bile ”cele lepe” i sl., Bogdanovi} shvata da nova lirika, ukoliko jeste uistinu nova, tra`i nov
na~in ~itanja, novi put ka njenim sadr`ajima. Popovi} je negirao tu poeziju jer je bila ”nesuvi-
sla”. Zato {to ju je ~itao ne nesuvisao na~in. Bogdanovi} je, s druge strane, mnogo bolje osjetio
{ta ho}e ti novi pjesnici, jer je bio mnogo otvoreniji prema njima. ”Klasi~ni princip zdravog
razuma”, uo~ava Bogdanovi}, ”izgleda novima vrlo filistarski. Poezija se, posle romanti~arske
revolucije, ve} isuvi{e opet klasicizirala, i racionalizirala, da bi mogla da izrazi nove motive. I
zato, dole sa racionalizmom, i neka se ide izvan onoga {to mo`e da se pojmi samo golim razu-
mom! Za novu poeziju prvenstvenu vrednost imaju stvari koje se daju tek naslutiti i zato novi
pesnici delaju po intuiciji. Oni proklamuju njenu svemo} u poeziji, i trude se da i najnejasni-
jim, mutno nazrelim slutanjama na|u jedan izraz.” (Stari i novi III, str. 11-12)
I ne samo da je shvatio da moderniste ne treba ~itati na klasi~an na~in, ve} je uspio obja-
sniti i ~emu ti novi sadr`aji, nova zna~enja, uspio ih je, naime, osmisliti unutar povijesnog
konteksta, {to je jo{ jedna vrlo zna~ajna osobina Bogdanovi}eve (i u ovom smislu antiesen-
cijalisti~ki nastrojene) kritike. U modernom vremenu, u vremenu tehnike i gra|anske civili-
zacije umjetnik se vra}a formama ”divlja~ke” umjetnosti. ”Sve je za njih danas izve{ta~eno i
kruto, civilizovani ~ovek je isuvi{e ukalupljen u tradicionalne {ablone, i takore}i nije vi{e u
mogu}nosti da spontano i neposredno izrazi svoju ~istu emociju. Primitivac je svoja osnovna
du{evna raspolo`enja manifestovao u izvesnim umetni~kim ekspresijama koje nama danas
izgledaju naivne, grube, mo`da ~ak i sme{ne, ali koje su nesumnjivo bile najneposrednije
332

AKT.indd 332 6/5/2013 7:03:03 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
izraz njegovih du{evnih zbivanja. (…) Dana{nji ’revolucionari’ ho}e da se u umetnosti de-
la po strogoj analogiji sa primitivnom umetno{}u. Nesumnjivo je da savremeni ~ovek ima
da izrazi beskrajno komplikovanije stvari od ju`noameri~kih crveno`aca, ali ba{ zato {to su
dana{nje na{e pobude tako neuhvatljivo tanane, one izmi~u mogu}nosti da budu izra`ene
osve{tanom i ove{talom ekspresijom. Iluzorno je hteti tuma~iti na{u modernu du{u kroz
okamenjene {ablone. Uvek }e ne{to neizra`eno ostati sahranjeno u nama i to ono {to je ba{
novo, {to je dosad nere~eno. Treba na}i tu apsolutnu sinteti~nu ekspresiju, i njome neposre-
dno izraziti golu emociju, onako kako su to jedino najprimitivniji ljudi mogli.” (Bogdanovi},
Ibid, str.12-13)
Zatim ponovo te sadr`aje tuma~i neodvojene od njihovih oblika, sro|ene s njima, ~ime
zapravo pokazuje pravi, nevulgarni na~in, razumijevanja knji`evnih djela unutar povijesnog
konteksta, shvataju}i kako se zapravo epoha prelama unutar djela utje~u}i na same knji`evne
forme.”Jedna njihova pesma”, pi{e Bogdanovi} za moderniste, ”isto tako kao i kakva slika,
statua ili poneka muzi~ka pijesa, izgledaju nam ~udno, namerno neusavr{ene, rogobatne i
raskomadane. To je metoda koja, po formuli jednog teoreti~ara novih, ’dekompozicijom te`i
obnoviti kompozicije’. Razriva se sve staro, da bi se u lutanju na{lo novo. U poeziji triumfuje
slobodni stih, koji ponekad postaje anarhi~an. Re~enica je labava, raskidana, sa ponavljanjem
izraza koji pokatkad nemaju nikakva smisla, a u ~estoj upotrebi uzvika i usklika kao da odjeku-
ju neki ~udni i od iskona zaboravljeni krici.” (Ibid, str. 13) Nove poetske rije~i, fraze, re~enice,
ne slu`e pjesniku da njima ne{to odre|eno ka`e ve} da probudi izvjesno raspolo`enje, da da
golu emociju, da u~ini ono {to je u modernom vremenu postalo nemogu}no: da omogu}i ne-
posrednost. Tako zapravo umjetnik bune}i se protiv svoga vremena uspijeva izraziti njegovu
su{tinu. Zato on, umjetnik, kako ka`e Bogdanovi}, odbacuje analiti~an na~in izra`avanja, i
tra`i onaj sinteti~ki, kojim ne djeluje smislom preko razuma, posredno, ve} sugestijom sasvim
neposredno na osje}anje.
Posmatranje knji`evnih djela nije kod Bogdanovi}a ni bez povijesnopoeti~kih relacija, ko-
jima on na ubjedljiv na~in pokazuje za{to je moderna lirika nova, protivstavljaju}i je staroj,
klasi~noj. ”U sadr`ajnom smislu, glavna odlika novih je {to se oni mnogo ne brinu o ’temi’ o
kojoj ho}e ne{to da ka`u. Kao {to su nekada romanti~ari ru{ili ’poeziju sa tendencijom’, tako
dana{nji novi odbacuju ’temu’. To jest, oni nikad ne polaze od jednog utvr|enog predmeta
koji `ele da izraze u poetskoj formi, nego te`e svojom pesmom ne toliko da ka`u jednu defini-
ciju, koliko da sugeriraju izvesna svoja raspolo`enja, da u~ine da se nasluti ’{timung’. ’Fabula’,
’anegdota’, ’si`e’, itd gube svoj zna~aj. Novi se tu bitno razlikuju od ’klasi~nih pesnika’, koji i
u najlirskijim trenutcima uvek imaju, u neku ruku, da ispri~aju svoju pesmu, jer uvek kazuju
doga|aj.” (Ibid, str. 14)
Shvataju}i ta djela u ~itavom nizu odnosa prema povijesnim, kulturnim i literarnim feno-
menima, Bogdanovi} na kraju uspijeva shvatiti kako ta djela treba zapravo ~itati, prilago|ava
im se, doku~uje njihove namjere, uspijeva ih, za razliku od Popovi}a i njegovog ”objektivnog
pristupa”, razumjeti. Prilago|ava ih sebi, jer im se prilagodio.
Kao tuma~ Bogdanovi} uspijeva da se kre}e razli~itim putevima dok prilazi krajnjim na-
mjerama i smislovima djela koja tuma~i. Tako je ~uvena njegova krilatica o Ujevi}evoj po-
eziji (”U ove stihove ulazi se kao u katakombe.”) jednako je efektna kao i njegovo striktno
”nau~no” pisanje, gdje u radovima o Krle`i, Andri}u ili Crnjanskom on pokazuje kako isto
tako vje{to uspijeva shvatiti knji`evne tekstove metodom nau~ne analize: bilo kompozicije,
pripovjeda~eve pozicije, sistema motivacije, strukture re~enice (vidi: Knji`evno delo Milo{a
Crnjanskog, u Stari i novi III), a sve pa`ljivo nijansiraju}i, poku{avaju}i da svakog pisca indi-
vidualizira.
Sve te pobrojane kvalitete njegova djela proizlaze iz onog po~etnog straha od knji`evnokri-
ti~kih banalizacija. Maestralnost njegove kritike proizlazi iz sumnje u aparat knji`evne kritike,
protivljenja njezinoj oholosti. Bogdanovi} je, dakle, vratio kredibilitet knji`evnoj kritici jer je
333

AKT.indd 333 6/5/2013 7:03:03 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
u po~etku sasvim posumnjao u njezin kredibilitet. Svjestan da jezik nije tako sna`an mehani-
zam, Bogdanovi} uvijek poku{ava da se odupre iluziji o jednostavnosti i jasno}i objekta ispi-
tivanja koji pojmovi ~esto pru`aju naivnom promatra~u. ”Ljudi su”, pi{e Bogdanovi} u eseju
„Literatura danas“, ”prinu|eni da s slu`e malim brojem oznaka za veliki broj stvari.” I nastav-
lja: ”Pometnje, zabune, zablude i pogre{ke u procenjivanju pravih uzroka kojima je dana stvar
posljedica, i otuda r|avo tuma~enje vrednosti same stvari, proisti~u najvi{e ba{ iz toga na~ina
{ematiziranog uo~avanja i razumevanja pojava. U `ivotu ima mnogo manje ponavljanja nego
{to bi to izgledalo prema proceni `ivota po stru~nim {ablonima.” (str. 474) Ovdje se jasno vidi
kako je i prije postmodernizma u knji`evnoj kritici bilo poznato da je stvarnost, pa i knji`evna
stvarnost, stvarnost knji`evnih tekstova, mnogo slo`enija od knji`evnoteorijskih i knji`evno-
kriti~kih shema, od bilo kakvog jezika. Strah od banalizacije, pa`ljivost, svijest o razlikama, to
odlikuju kriti~ara Bogdanovi}a.
”Sa dobrom voljom pojmiti, sve {to je pojmljivo”, pi{e Bogdanovi} kao svoj knji`evnokri-
ti~ki moto. To, me|utim, ne zna~i da je on kriti~ar koji je svim literarnim pojavama poku{avao
da osvjetli samo dobru stranu, da nije negirao. Zanimljiv i koristan je, u tom smislu, njegov
sud o tzv. ”socijalnoj knji`evnostii” u eseju Literatura danas, gdje pokazuje da {ablonsko
mi{ljenje protiv kojeg nastupa ne postoji samo u kritici, i da sve nove tendencije u na{oj
knji`evnosti nisu bile pozitivne samo zato {to su nastupale protiv konzervativizma Bogdana
Popovi}a. U moralno-ideolo{kom smislu on je blizak piscima socijalne litrature, anga`ovane
knji`evnosti, ali protivi se njezinim manifestacijama koje su najobi~nije realisti~ke pre`ivjelos-
ti, literarni kli{eji, koji su samim svojim formama bili, kako je govorio, vi{e reakcionarni nego
revolucionarni.
”I ako novu literaturu treba od nekoga braniti”, pi{e Bogdanovi}, ”najve}a opasnost joj pre-
ti od r|ave i naj~e{}e ni{tavne knji`evne prakse koja se danas krsti revolucionarnim imenom.
’Socijalnu literaturu’ su kompromitovali mnogo vi{e njeni pobornici, negoli njeni protivnici.
Po onome kako se ona ponegde primenjeno ostvaruje, mnoga od primedaba koje dolaze sa
desne strane ostaje u snazi. Mnogo toga {to ho}e da se podvede pod pojam socijalnog nije us-
tvari ni{ta drugo nego {vercovanje banalnih i nemo}ni~kih motiva pod laskavom koprenom
literature. Za izvesne ’socijalne pisce’ stare {eme i senke-siluete va`e isto tao kao i za one koji
osporavaju socijalni moment u literaturi. Istina je `iva da se danas kod nekih socijaliziranih spi-
satelja stvari shvataju sasvim upro{}eno, ’realisti~ki’ pitko, ordinarno tendenciozno, propagan-
disti~ki prigodno. Oni su izgubili pojam o literarnom kao o rezultatu koji tra`i odgovaraju}e
stvarala~ke sposobnosti, pa ga poimaju samo kao napisano, samo kao sastavljeno, kao ne{to
{to se da po porud`bini konstruisati i uobli~iti iz kartona, ~amove daske i pleha. Oni vide i po-
{tuju samo {ablone, a ne ose}aju da se prava, istinita, originalna, `iva tvorevina nikada ne da
saliti ni sabiti u kalupe.” (Literatura danas, str. 478-9)

Bogdanovi} kao histori~ar knji`evnosti

Histori~ar na{e knji`evnosti naj~e{}e poku{ava utvrditi duh jedne epohe, strukturu jednog
literarnog pravca, stilsku formaciju jednog vremena. Na jednoj strani vidimo nacionalno ori-
jentisanog knji`evnog histori~ara koji tra`i sli~nosti me|u piscima poturaju}i onda tu struktu-
ru, koju je izveo, kao emanaciju duha naroda, o~itovanje kulture u tekstovima itsl. S druge
strane, postoje i histori~ari koji ne insistiraju toliko na nacionalnom, ali prave sli~nu pogre{ku
poku{avaju}i prona}i samo literarne sli~nosti koje postoje me|u piscima jedne generacije, je-
dnog pokreta, i onda prave stilske makromodele i klasifikacijske sheme.
Iako nema velikih knji`evnohistorijskih studija, Milan Bogdanovi} je zanimljiv kao knji`e-
vni histori~ar zbog koncepta kojeg je postavio u nekoliko kra}ih radova u kojima se, na ovaj
ili onaj na~in, doti~e problema knji`evne historije. Najve}i zna~aj njegovog koncepta jeste
shvatanje po kojemu jednak zna~aj u mi{ljenju o tom predmetu imaju i pronala`enja razlika
334

AKT.indd 334 6/5/2013 7:03:03 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
me|u piscima, ba{ kao i utvr|ivanja sli~nosti. Nema unutra{njeg jedinstva epohe: epoha je
uvijek, kako ka`e on, puna protivrje~nih tendencija i bilo bi suludo zami{ljati je, na isklju~iv
na~in, kao jednu cjelinu.
Tako Bogdanovi} u eseju „Slom posleratnog modernizma“ ukazuje na nehomogenost ono-
ga {to se zove ”srpskim modernizmom”.
S jedne strane, on jasno pokazuje na sli~nost pobuda nekolicine pisaca u jednom vremenu i
u jednom jezi~kom prostoru, ukazuje na neke njihove zajedni~ke imenitelje. Na primjer:
”Svi moderni se”, ka`e Bogdanovi}, ”pozivaju na Bergsona i postavljaju intuiciju kao glavni
moment poetskog potsticaja. Stanislav Vinaver pi{e programati~an esej o Bergsonovoj estetici.
Todor Manojlovi}, govore}i o futurizmu, tvrdi da su ’nova `ivotna raspolo`enja’, ustvari, ’ber-
gsonovski i ni~eovski potstreci i nadahnu}a’. Crnjanski se poziva na na Bergsonovo ’odvajanje
psiholo{kog od fizi~kog’. Todor Manojlovi} raspravlja o ’intuitivnoj lirici’, a Ranko Mladenovi}
o ’intuitivnoj re`iji’. Dakle, polaze}i od intuicije kao prvog, naslu}uju}ega poetskog momenta,
modernisti~ko shvatanje poezije imalo se upraviti u smerovima ~istog ekspresionizma. Poezija
ne mo`e vi{e biti reproduktivna, potsticaji spolja su suvi{e posredni, impresije su, prema to-
me, ne samo varljive, nego i izli{ne, pa, razume se, i svako posredstvo potskog impresionizma
postaje iluzorno. [to va`i za percepcije ~ulima va`i isto tako i za koncepcije razumom. Smisao
je suvi{e indirektan put da ka`e golu unutra{nju, hemijski ~istu poetsku emociju. Poetska ek-
spresija ima da bude apsolutno neposredna, spolja neuplivisani unutra{nji poetski moment,
potpuno nov za onoga koji ga prima, nevezan ni za jednu njegovu asocijaciju, ni za jednu
njegovu realnu pretstavu. Samo kao nepokriveno ose}anje, kao neposredni, sinteti~ni, suges-
tivni, hipnoti{u}i izraz jednog nepomu}enog stanja emotivnosti, stih je efektan, efikasan, i
samo tako vredi.” (Ibid, str. 456)
S druge pak strane, on ne zaboravlja da je tu isto toliko razli~itih temperamenata, razli~itih
poetika ukoliko se motri sa vi{e stanovi{ta, i da oni ne predstavljaju nikakvu holisti~ki zami{-
ljenu cjelinu, da oni nisu nikakav vojni~ki organizovan, strogo ure|en, vojni~ki homogen,
uniforimisan pokret, kako to `eli nacionalni histori~ar.
”To su ljudi raznih generacija i, prema tome, razli~ite psihologije. Od jednog do drugoga
diferenciraju se u iskustvima, u kulturi, u knji`evnoj tradiciji, u ukusu. Iz raznih sredina po-
tekli i pod raznim uticajima formirani, oni su svaki u svojoj osobeno tendenciji. Italijanska,
ma|arska, nema~ka, austriska, francuska, pa i ruska marka bele`e na{u posleratnu ’modernu’.
Uz to, moment koji je nesumnjivo zna~ajan, jedni od modernista imaju svoje knji`evne kore-
ne u predratnom vremenu, a drugi se ra|aju u idejnoj atmosferi posle rata. I to ih nezdru`ivo
razdvaja. Izme|u Siba Mili~i}a i Todora Manojlovi}a, s jedne strane, i najmla|ih predstavnika
posleratnog modernizma, le`i bezmalo trideset godina. Toliki vremenski razmak se doista ne
premo{}uje tako lako. U Sibu Mili~i}u ni do dana dana{njega nije i{~ezao predratni Josip Mi-
li~i}, ~ije su prve knjige ugledale sveta jo{ pre ~etvrt veka. Ni u Tinu Ujevi}u se nije izgubio
predratni Avgustin, koji i danas jo{ `ivi ba{ u nekim svojim prvim karakterima. Todor Manoj-
lovi} je neizgladivo formiran kao klasi~ar, koji, sem verbalnih bravura o ’luminoznoj poetskoj
ekstazi’, nije, ustvari, ni u jednom trenutku, moderno ’ekstati~an’, i koji, kao takav, ne mo`e da
ima veze sa Crnjanskim, ~istim nevrotikom ’nove poezije’, koji je, po tom simptomu, u smislu
ekstaze, vi{e moderan od svih drugih”, pi{e Bogdanovi} (Ibid, str. 455)
Pisci koji pripadaju nekom pokretu, nekoj generaciji, su, dakle, ljudi razli~itih iskustava,
psihologija, pod utjecajima su razli~itih kultura, a ne nacionalnom kulturom uniformisani
reprezenti jedinstvenog stila epohe. Razlike su, dakle, u knji`evnoj historiji va`ne koliko i
sli~nosti, ina~e dolazi do prevelikih ogre{enja o empiriju, teorijski je zaklju~ak koji prizlazi iz
Bogdanovi}evih radova iz te oblasti. I tom smislu Bogdanovi} prethodi tzv. postmodernom
otkri}u razlika koje naru{avaju sistem, samo on iz toga ne izvla~i relativizam kao svoj kona~ni
stav, ve} shva}a da svaka klasifikacija podrazumijeva nijansiranje.

335

AKT.indd 335 6/5/2013 7:03:03 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Zaklju~ak
Nisu svi tekstovi u ovoj knjizi jednake vrijednosti. Ali, postoji veliki broj njih koji slijede
postulate koje sam ocrtao i pokrepljuju ocjene koje slijede.
Bogdanovi} pi{e jasno, utvr|uju}i pojmove s kojima operi{e. On pi{e prave}i brojne, moti-
visane analogije: njegovo pisanje nije ograni~eno samo na polje tzv. ”srpske literature”, napro-
tiv: on pi{e uvijek sagledavaju}i djela pisaca unutar {ireg konteksta, unutar podru~ja jezika
kojim su pisali Crnjanski, Krle`a, Kulenovi}, i uvijek unutar evropskog literarnog konteksta.
Bogdanovi} uvijek nastoji djelo osmisliti unutar povijesno-ideolo{kog konteksta, ali ne meto-
dom vulgarnog marksizma, ve} pa`ljivo promatraju}i odnose izme|u stanovitih povijesnih
fenomena prema literarnim pojavama, i obratno. Bogdanovi} je svjestan obilja stvarnosti,
svjestan je razlika. Ali njegovo pisanje nije obojeno relativizmom. On tra`i sli~nosti. On poku-
{ava da {to manje pojednostavljuje predmet, njegove klasifikacije nisu li{ene nijansiranja. On,
dakle, tra`i sli~nosti i razlike. On umije da prepozna novo u literaturi: od strukture re~enice
(kod Crnjanskog), do novog principa komponiranja (kod Krle`e). On, tako|er, zna prepoznati
literarne kli{eje. I sukladno tim detekcijama on vrednuje djela. On svoje vrednosne sudove
obrazla`e. (Ako knji`evna kritika ima nekakav smisao, onda je to obrazlaganje vrednosnih
sudova.) Milan Bogdanovi} nije ni star, ni nov, on je samo ubjedljiv. I ako ve} ne postoje nepo-
gre{ive metode u interpretiranju knji`evnih tekstova, onda Bogdanovi} svakako spada me|u
one knji`evne kriti~are ~iji pristup je najmanje pogre{an.
U tom smislu, zbog vrijednosti premisa njegove kritike, ali i zbog obilja materijala, Bogdano-
vi}eva knjiga zaslu`uje da joj student knji`evnosti posveti pa`nju.

1
Haris Imamovi}. Postoji li knji`evnost?. V. http://akt.ba/teoretica/haris-imamovic-postoji-li-knjizevnost-
zdenko-lesic-nova-citanja-poststrukturalisticka-citanka-buybook-sarajevo-2003

336

AKT.indd 336 6/5/2013 7:03:04 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Mirnes Sokolovi}: Melodija i zna~enje romana

Crnjanskog
(Nikola Milo{evi}. Roman Milo{a Crnjanskog. SKZ, Beograd, 1970.)
Poznato je da nova akademska (poststrukturalisti~ka) kritika ignori{e knji`evni tekst. Da ne
zna ni{ta re}i o izvjesnim formalnim rje{enjima, da je neosjetljiva na spoznavanje knji`evne
vrijednosti. Akademska kritika danas ne zna ni opisati knji`evni tekst, ona je pogubila termine
u tom smislu, ona ne vidi funkciju pojedinih elemenata unutar date knji`evne tvorevine, tu-
ma~e}i te elemente u svjetlu nekih (ideolo{kih) vanliterarnih razloga. Ona knji`evnoj struktu-
ri pripisuje zna~enja koja su njena (ideolo{ka) opsesija! Metoda u studiji Nikole Milo{evi}a o
kojoj }emo ne{to vi{e re}i vrijedna je prije svega zato {to pokazuje kako se knji`evni tekst kon-
strui{e po~ev od re~enica. Ova studija nam obja{njava za{to je dati tekst knji`evni! To je danas
zanimljivo, neobi~no. Njen autor razumijeva postupke u vo|enju tih Crnjanskijevih re~enica,
on nam prikazuje razli~ita variranja u slaganju tih re~enica obja{njavaju}i funkcije koje se pos-
ti`u u tekstu tim varijacijama. On }e objasniti kako sudovi pojedinih re~enica, izgovoreni pod
datim uglom, daju svoj doprinos u konstrukciji zna~enja samog djela. Studija „Roman Milo{a
Crnjanskog“ donosi nam uvjerljive interpretacije „Dnevnika o ^arnojevi~u“, „Seoba“ i „Dru-
ge knjige Seoba“. Ali to nije sve, autor ove studije nije zanemario ni teorijski aspekt, jer usput
rje{ava jedan va`an teorijski problem. Upravo }e interpretacija romana Crnjanskog produbiti
sudove i u pogledu te teorijske problematike. Ona }e izo{triti te sudove, izvesti ih iz okvira
neutemeljenog i napornog teorijskog pletenja. Time biva sru{ena predrasuda o teorijskom
diletantizmu i bezvrijednosti interpretacija koje se tako minuciozno bave najni`im slojevima
knji`evne strukture. Interpretacija, pokazalo se, mo`e biti itekako teoretski konsekventna, ona
je neodvojiva.
Nikola Milo{evi} je u ovoj studiji romana Crnjanskog zaokupljen problemima univerzal-
nog iskaza i saznajne vrijednosti knji`evnih tvorevina. Da li pojedini odlomci izva|eni iz djela
imaju odre|enu filozofsku va`nost? Da li nam mogu saop{titi neki univerzalni sud o postoja-
nju? Provjeravaju}i sudove s „univerzalnim“ prizvukom u romanima Crnjanskog, Milo{evi}
}e u nastavku studije pokazati kako svaki takav odlomak dolazi uvezan u kontekstu {ire cje-
line, kako je svaki takav iskaz napisan pod odre|enim uglom, s datom funkcijom, u odnosu
na knji`evni tekst. On }e tako osporiti ideju npr. Valtera Kaufmana koji je neke dijelove iz
romana Kamija, Dostojevskog, Sartra, Rilkea uzimao kao bjelodane ilustracije egzistencijalis-
ti~kih ideja. Tako granice izme|u filozofije i literature bivaju pobrisane. Misaona sadr`ina ne
odre|uje literarno stvarala{tvo. (11)
Ali Milo{evi} se ne sla`e ni sa Kro~eom ili [klovskim koji tvrde da je „misaona sadr`ina“
knji`evnog djela obi~na gra|a. Kro~e ~ak pi{e da su filozofska raspravljanja u „Ratu i miru“
jedna vrsta optere}enja. Milo{evi} `eli razlikovati univerzalne iskaze u tekstu od drveta ili {tam-
parske boje. Jer, „misaona sadr`ina knji`evnog dela, istina, gubi svoju primarnu ’logi~ku’ fun-
kciju, ali dobija jednu specifi~nu umetni~ku ulogu. U ’Ani Karenjini’ misli Tolstojevih junaka
doprinose oblikovanju kontrasta izme|u pojedinih grupa knji`evnih likova. U ’Zlo~inu i kazni’
razgovori o filozofskim temama igraju ulogu umetni~kih instrumenata pomo}u koji se odla`e
kona~ni rasplet si`ejne linije romana“ (19) Jednostavno govore}i, misli i poruke ne mogu biti u
istoj mjeri ravnodu{ni prema umjetni~koj funkciji kao materijal od koga je djelo na~injeno.
Misaona sadr`ina u knji`evnom se djelu manifestuje u dva oblika: ili je izri~e knji`evni
junak, ili je plasira pripovjeda~, jedno lice koje izgleda veoma blisko samom autoru. Problem
je {to od te ta~ke gledi{ta ne zavisi univerzalnost ili partikularnost odre|enog knji`evnog iska-
337

AKT.indd 337 6/5/2013 7:03:04 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
za; mi na osnovu toga ne znamo da li nam neki odlomak sugeri{e filozofsku poruku, ili slu`i
samo, naprimjer, individualizaciji lika. Kako Milo{evi} utvr|uje tu univerzalnost ili partikular-
nost knji`evnog iskaza?
U poglavlju posve}enom analizi „Dnevnika o ^arnojevi~u“ on }e se pozabaviti dvjema
re~enicama Crnjanskog koje zvu~e univerzalno: „Ja vidim da }e do}i jedno bolje stole}e. Ono
uvek dolazi.“ Milo{evi}, najprije, ovaj iskaz poredi sa tekstom koji mu prethodi, a zatim s
tekstom koji mu neposredno slijedi. Tu je Crnjanski poslo`io nekoliko razli~itih motiva: biva
o~igledno da ta literarna vizija ekspilicirana u redovima oko iskazane vjere u dolazak boljeg
stolje}a „upu}uje ~itaoca na izvesnu u osnovi sumornu poruku o ljudskoj prirodi.“ (68) Milo{e-
vi} se zatim vra}a na glavnog lika koji izri~e citirani iskaz, na njegovu sudbinu. On je tako|er
oblikovan u sumornim i mra~nim potezima, a bolest i ludilo nadnose se nad njega kao jedina
budu}nost i sudbina. (69) I portret ^arnojevi~eve dragane koji dolazi uskoro u tekstu dat je
sa uzdr`anom skepsom i diskretnim podsmjehom. „Treba tako|er imati u vidu da nijedan od
pomenutih motiva nije oblikovan dugim pasusima ili dugim i slo`enim re~enicama – svaki
je uobli~en kratko, sa maksimalnom sa`eto{}u. Ti motivi se, osim toga, veoma brzo i naglo
smenjuju, tako da ~italac nije u stanju da se dublje ve`e za bilo koji od njih. Zbog ovakvog
umetni~kog postupka prigu{uju se, ili sasvim elimini{u, sentimentalni efekti i uspostavlja se
kriti~ka distanca izme|u ~itaoca i knji`evnog lika.“ (69) Na~in na koji se plasiraju scene i mi-
sli, kako vidimo, igraju presudnu ulogu u Milo{evi}evoj interpretaciji. Svo to odmjeravanje
donosi zaklju~ak da pomenuti Crnjanskijev iskaz nema direktnu zna~enjsku vrijednost, on
je donesen ironi~no; povezan je s nizom drugih motiva koji imaju svoju ulogu u krajnjem
zna~enju romana. „Ideja o boljem stole}u javlja se zato da u vidu kontrasta istakne i podvu~e
onu poruku o bezizlaznosti i uzaludnosti {to je kontekst romana u sebi nosi.“ (75)
Sli~nu funkciju ima i motiv prividnog panteisti~kog spokojstva glavnog junaka. Rezignacija
je dominantno obilje`je konteksta u kojem su plasirani takvi iskazi. To se spokojstvo spaja i sa
nagovje{tajima bolesti glavnog junaka. Crnjanski takve iskaze o spokojstvu, kako primje}uje
Milo{evi}, okru`uje motivima iz druga~ije misaone i emotivne nosivosti, on ih pesimisti~ki in-
tonira. „Viziju panteizma odasvud zapljuskuju mo}ni talasi rezignacije.“ (76) To se de{ava i sa
svim idejama o mirenju sa svijetom.
Kako protuma~iti imoralisti~ke iskaze glavnog junaka, u kojima iskazuje svoju naklonost
prema ubijanju? Milo{evi} se i u tom slu~aju obra}a okolnom tekstu ustanoviv{i da tu nema
nijedne tvrdnje koja bi potvrdila to zna~enje iskaza o ubijanju, sve ostale re~enice odi{u rezi-
gnacijom i tugom. Crnjanski takvim iskazima ustvari dramatizira naraciju, on time oblikuje
psiholo{ki profil svog glavnog junaka. (78) Ti iskazi su, na kraju, specifi~ni, posredni, neade-
kvatni oblici rezignacije koja je ispoljena u knjizi u ~ijoj cjelini zadobijaju va`nu funkciju.
Kako Milo{evi} u tome kretanju utvr|uje iskaze koji su univerzalni? Analizom odnosa tih
iskaza u Crnjanskijevom romanu, on dolazi do zaklju~ka da pisac potvr|uje univerzalnost
datog iskaza uvezuju}i ga sa ~itavim nizom drugih elemenata u knji`evnoj strukturi: iskaz o
besmislenosti `ivota iz prve re~enice romana Crnjanski }e kasnije potvrditi svojim izborom
karakteristika glavnog junaka, na~inom oblikovanja kolektivnih portreta, redoslijedom umje-
tni~kog kazivanja, dominantnim osje}anjima itd. (89) Sve to predstavlja signal da je re~enica
„Jesen, i `ivot bez smisla“ ustvari iskaz univerzalnog dometa, prema Crnjanskom.
Raznolikost intonacija, ironi~nih i sentimentalnih, hinjenih i ozbiljnih, {ifruje Crnjanskije-
ve poruke. Gotovo sve univerzalne re~enice uvijek su, prema Milo{evi}u, {ifrovane, svojom
poetskom formulirano{}u, ritmom i relativnom zavisno{}u od psiholo{kog portreta glavnog
junaka. Tim {ifrovanjem Crnjanski staje na put osiroma{enju i banalizovanju poruke. Kad bi
se njegovi zaklju~ci izveli iz poetske formuliranosti, prevo|enjem na obi~ni filozofski jezik, ja-
ma~no bi to bile obi~ne trivijalije. Njihovo zna~enje oboga}uje psiholo{ka, muzi~ka i slikarska
funkcija, kao i odnos prema cijelom djelu. Ako bi se ti univerzalni iskazi izdvojili iz literarne
cjeline, oni bi izgubile i svoje smisaono bogatstvo. (95)
338

AKT.indd 338 6/5/2013 7:03:04 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
U poglavlju studije koje }e posvetiti analizi „Seoba“ Milo{evi} se stalno nalazi pred razlu~iva-
njem iskaza koje zvu~e „univerzalno“ ali su ustvari u funkciji psiholo{kog portretisanja likova,
od iskaza koji stvarno imaju univerzalnu pretenziju. Jedan od glavnih signala u tome prepo-
znavanju bi}e Crnjanskijeva stilizacija pomenutih iskaza: dominanta u psiholo{kom prikaziva-
nju ustvari je postupak razbijanja iskaza na manje, labavije povezane, samostalnije cjeline. Ali
to nije nikakvo pravilo! Milo{evi} takav postupak pomno opisuje. Isprekidani, grozni~avi tok
doprinosi i uvjerljivosti tog psihologiziranja.
Milo{evi} prepoznaje i Crnjanskijevu tendenciju da „neadekvatnim“ pore|enjima suzbija
sentimentalni i humani naboj pojedinih jakih scena. Crnjanski gu{i te sentimentalno-humane
efekte neobi~nim poredbama, usmjeravaju}i njihovom „neadekvatno{}u“ ~itao~evu pa`nju u
sasvim drugom pravcu koji nema direktne veze sa tematskim razvojem umjetni~kog kaziva-
nja. (106) Jedno izubijano tijelo Crnjanski }e naprimjer uporediti sa cvijetom. Tako Milo{evi}
prepoznaje jedan originalan Crnjanskijev postupak u smislu ironijskog otklona i depatetizaci-
je. Crnjanski depatetizira tekst i upotrebom starinski uobli~enih formulacija i fraza (119). One
mu dopu{taju da na jedan oneobi~an na~in ka`e izvjesne stvari koje bi zvu~ale trivijalno i
pateti~no ako bi ih iskazao obi~no.
Crnjanski tako oblikuje i neke univerzalne iskaze, ali ta arhaizacija univerzalnih iskaza ta-
ko|er nije nikakvo pravilo u njihovom isticanju. Najzna~ajniji postupak kojim Crnjanski u „Se-
obama“ ozna~ava univerzalne iskaze, prema Milo{evi}u, jeste ustvari uskla|ivanje momenata
radnje sa momentima poruke romana. (123) „^itava arhitektonika pri~e o Aran|elovoj ljubavi u
potpunosti je prilago|ena iskazima univerzalnog dometa. Lik Aran|ela Isakovi~a (i sve ono {to
se sa njim zbiva) razvija se u Seobama samo onoliko koliko je potrebno da se potvrdi i obogati
zna~enjem poruka o uzaludnosti i besmislenosti postojanja. Pro{li `ivot trgov~ev mogao je, na-
primer, da poslu`i kao tema jedne zanimljive i efektno uobli~ene radnje. Pisac, me|utim – sva-
kako nimalo slu~ajno – nije odlu~io da iskoristi ovu mogu}nost svoje teme. Motiv Aran|elove
pro{losti oblikuje se samo u onoj meri u kojoj je to neophodno za aksiolo{ku dimenziju roma-
na.“ (143) Sli~no je i u „Drugoj knjizi Seoba“: „Veliki stepen prilago|enosti radnje zna~enju uni-
verzalnih iskaza vidi se i u tome {to tok pripovijedanja nije zami{ljen tako da u ~itaocu izazove
ose}anje napetosti i bri`ne zainteresovanosti za ono {to se u knjizi zbiva.“ (231)
U „Drugoj knjizi Seoba“, pi{e Milo{evi}, univerzalni iskazi }e biti formulisani na novi i
originalan na~in, u odnosu na prve „Seobe“. Crnjanski tu izdvaja kra}e iskaze u posebne pa-
suse, pa tekst djeluje dinami~nije a zna~enje iskaza je sugestivnije i izrazitije. (151) Upravo
izdvajanjem pojedinih re~enica iz literarnog konteksta u novu cjelinu, iako su one mogle biti
povezana s njom ~ak i zarezom, Crnjanski iskazuje svoju lirsku usmjerenost. (171) Izmjenju-
ju}i re~enice „sti{anog i mirnog ritmi~kog toka“ sa iskazima visokog emotivnog tona i burnog
ritma, sve~ane melodije, pisac drugih „Seoba“ }e pove}avati smisaoni raspon teksta. (172) U
interpretaciji ovog romana glavni problem jeste, ponovo, kako razlu~iti univerzalni iskaz po-
vezan s porukom romana od re~enica koji su u funkciji psiholo{kog portretisanja. Crnjanski
raznoliko sugerira da pojedine misli nisu povezane s njegovom literarnom vizijom `ivota:
nekad ih uobli~ava humoristi~no i ironi~no, nekad ih zatvara u momentanost radnje (jedne
ve~eri jedna gospo|a je pomislila…), nekad ih pripisuje konkretnom gledi{tu vezanom za
odre|enog knji`evnog lika. Univerzalne pak iskaze utvr|uje u iskustvu Pavela Isakovi~a kao
glavnog junaka ~ijem se mi{ljenju ponekad priklanjaju i likovi sa potpuno druga~ijim ideali-
ma, {to je signal da Isakovi~evi pojedini stavovi donose prevagu u aksiolo{koj ravni romana
(202). No u „Drugoj knjizi Seoba“ postoje iskazi koji su istovremeno izrazi jednog psiholo{kog
stanja i univerzalnog stava koje pisac na indirektan na~in potvr|uje i oboga}uje u romanu. To
je zanimljivo. Odmak od prvih „Seoba“ ka drugim „Seobama“ Milo{evi} vidi upravo u promje-
ni funkcije simbola zvijezde od univerzalnog iskaza ka psihologizaciji: „Simbol zvezde u dru-
gim Seobama ne samo {to gubi povla{}en strukturalni polo`aj, nego se, postepeno, pretvara u
puko oru|e psiholo{ke motivacije.“ (205)
339

AKT.indd 339 6/5/2013 7:03:04 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Kako je Crnjanski postigao da se univerzalni iskazi „Drugih Seoba“ ne izmetnu u apstra-
kciju?
Milo{evi} pi{e da Crnjanski ne prilago|ava cijeli roman zna~enju univerzalnih iskaza, jer
bi u tom slu~aju njegova knjiga bila umjetni~ki proma{ena i nevje{ta ilustracija izvjesne vizije
svijeta. (233) On uspostavlja i distancu prema likovima, on gu{i sentimentalne efekte i hu-
manu sadr`inu, on motivira i individualizira likove; iako Pavel Isakovi~ igra va`nu ulogu u
aksiolo{koj ravni romana, Crnjanski ga ponegdje oblikuje s podsmjehom, u humornom tonu.
(240) Crnjanski ni u jednom trenutku ne iznevjerava motivisanost njegovih postupaka, kako
bi od njegova govora i pona{anja na~inio tendencioznu propovijed. Pavel Isakovi~ jednosta-
vno nije uvijek upravu, on nikada ne uradi ne{to {to mu ne dolikuje, u ime uzoritosti, ~ak ako
bi to i{lo u korist kona~nih sudova koje roman o njemu donosi. Sve su to modusi distanciranja
i sjen~enja univerzalnih iskaza.
Milo{evi} sli~no tuma~i i funkciju nacionalnog i istorijskog u drugim „Seobama“. Taj naci-
onalno-istorijski aspekt Crnjanski koristi samo u izazivanju utiska vjerovatno}e i boga}enju
zna~enja romana. Pisac prevazilazi sva potencijalna ograni~enja nacionalno intonirane teme,
jer nema nikakve pristrasnosti u oblikovanju knji`evnih likova razli~itih nacionalnih odredni-
ca. Otud je ~udno {to je Crnjanski upravo zbog „Seoba“ optu`en za stvaranje nacionalisti~ke
mitologije. To Milo{evi} pripisuje slu~aju komedijantu. (232)
Iako je Crnjanski iskoristio izvjesni istorijsko-nacionalni kauzalitet u romanu kao modus
vjerovatnosti, Seobe nisu nikakav istorijski roman, ograni~en nacionalnom tematikom. „Na-
cionalne, istorijske, psiholo{ke osobenosti likova Seoba nimalo ne umanjuju univerzalni do-
ma{aj knjige. Naprotiv, paradoksalno ali ta~no, one su bitan preduslov ovog doma{aja. Kada
bi postojao neki kompaktan nacionalni karakter, sve tragedije ovog sveta bile bi singularne.
Ve~ita drama ljudskog postojanja krije su upravo u ~injenici da samo jegro neke nacionalne
skupine razjedaju izvesne suprotnosti koje }emo, u razli~itim vidovima, na}i po svim podne-
bljima sveta.“ (243)
***
Pri kraju svoje studije Nikola Milo{evi} sve ~e{}e vrednuje romane Crnjanskog. Tako pri-
mje}uje da je Crnjanski u svjetskim relacijama mo`da jedini pisac koji je iskoristio melodij-
ski tok pripovijedanja u ime isticanja knji`evne poruke. Univerzalni iskaz je tek u novom
ritmu zadobio dubinu i snagu. (247) Muzi~ka dimenzija teksta jeste u funkciji potvr|ivanja
smisaonih tokova djela. U tom pogledu posebno je istaknuta „Druga knjiga Seoba“ u kome
je poruka najdublje zapretana, motivacija i individualizacija su prefinjene i slo`ene, a faktura
kazivanja raznovrsna i muzikalna.
Komplementarnost saznanja i muzi~ke dimenzije teksta svjedo~i o literaturi kao posebnom
vidu saznajnog odnosa prema svijetu. „Stvar je u tome {to se tragi~nost postojanja mo`e
do`iveti samo u jednom prenagla{enom, u izvesnom smislu, jednostranom vi|enju sveta.
Stvarala~ka i saznajna funkcija umetnosti me|usobno se dopunjuju i uslovljavaju.“ (256) Pre-
ma tome, literatura se mora razlu~iti od sfere intuicije i pojma, kao i od sfere ~iste muzike i
~istog slikarstva, a da joj se time ne ospori poseban gnoseolo{ki status. Romani Crnjanskog niti
su filozofski romani niti pti~ije cvrkutanje. Oni su prostor u kome se na knji`evni na~in pot-
vr|uje mo} slu~aja i tro{nost svega, prostor stalne prisutnosti smrti koja svemo}no odre|uje
zna~enje i smisao `ivota. (259)
Afirmi{u}i pobrojane pojmove, Milo{evi} je ovom studijom dao doprinos u opisu i ozna~ava-
nju „knji`evnog“ u romanima Crnjanskog. Studija pru`a uvid u proces ~itanja vi{e knji`evnih
djela, ona sugerira kako pristupiti knji`evnom tekstu. Ona skre}e pa`nju na neke preduslo-
vnosti koje treba imati u vidu u pristupu knji`evnom djelu, koje treba odmjeriti u razvede-
nosti teksta. Ona napominje {ta se sve i kako mora provjeriti u knji`evnom tekstu prigodom
izvo|enja literarne vizije jednog pisca. Milo{evi} je tu dao interpretaciju svih Crnjanskijevih
romana izuzev „Romana o Londonu“ i „Hiperborejaca“ koji nisu bili objavljeni u vrijeme pisa-
340

AKT.indd 340 6/5/2013 7:03:04 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
nja studije. U naznakama, pojmovima koje je afirmisao, tu se ocrtao i knji`evnokriti~ki sistem
koji mo`e biti djelotvoran u vrednovanju knji`evnosti.
Milo{evi}ev metod je itekako zna~ajan u dana{njem kontekstu knji`evne nauke. Ne htiju}i
svesti funkciju knji`evnih iskaza ni na individualizaciju (ili psihologizaciju) ni na univerzal-
nost u isticanju poruke romana, Milo{evi} pokazuje svu raznovrsnost knji`evnih postupaka
koji jedino zavise od literarnog konteksta u kome se pojavljuju. Time Milo{evi} sugerira da
vrijedna literarna tvorevina nije ne{to jednostavno, nego prije svega ne{to slo`eno i raznoliko.
[to je itekako zanimljivo i va`no u doba dana{nje monisti~ke simplifikacije knji`evnih djela, u
kome se cijelo djelo svodi na svoju poruku, svoj stav. Takav metod kritike direktno uvjetuje i
legitimira plakatizam poruka i parola koje knji`evno djelo isti~e direktno, jako, bez ikakvih ot-
klona, {ifrovanja, sjen~enja, zapretanja! Bez svega onoga {to je u isticanju univerzalnih sudova
radio, naprimjer, Crnjanski. To je bio jedan od razloga za{to su njegova djela knji`evna!
Milo{evi} je me|utim uvjerljivo pokazao na konkretnim primjerima da se knji`evno djelo
ne mo`e svesti ni na puku formalnost svojih elemenata. On pravi distancu od tog „mehanicis-
ti~ki intoniranog pluralizma“, od te slijepe zaokupljenosti ~ulnim ili formalnim elementom.
(49) Milo{evi} je elaborirao prisutnost sloja zna~enja, u formi univerzalnih iskaza koji se razno-
liko i slo`eno potvr|uju u ukupnom kontekstu knji`evnog djela. [to bi naprimjer moglo biti
konsekventno danas, u vrijeme postmodernisti~ke suspendiranosti svakog saznajnog potenci-
jala knji`evnosti. Otuda ova studija mo`e biti korisna jer studente podsje}a na neke zaborav-
ljene i neizostavne kriterijume u izu~avanju literature.

341

AKT.indd 341 6/5/2013 7:03:05 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Almir Kolar: Pjesnik i njegov interpretator

(Kiril Taranovski. Knjiga o Mandelj{tamu. Prosveta, Beograd, 1982.)
Va`no je na po~etku ista}i dvije stvari: Taranovski nije primijenjivao strogo formalni na~in
prou~avanja pjesni~kog teksta, interesuju}i se vi{e za semanti~ke vrijednosti i opredjeljuju}i
se za prou~avanje tzv. „polja zna~enja“; shodno tome, Taranovski u Mandelj{tamovoj poeziji
traga i pronalazi one pjesme koje su prema njegovom uvjerenju „~vori{ta zna~enjskih polja“.
Druga stvar koju treba napomenuti za ovu studiju jeste da je njeno prvo objavljivanje bilo
na engleskom jeziku (zbir predavanja objavljenih 1976. godine u izdanju Harvard University
Press), ali izdanje koje mi predo~avamo nije puki prijevod sa engleskog jezika ve} obuhvata
dodatna obja{njenja i dopune koje je sam Taranovski naknadno dodao i na koja ukazuje u
uvodu: “Na prvom mestu moje vlastito shvatanje nekih metodolo{kih problema donekle se
izmenilo“. (9) Prva dva poglavlja studije ~ine osnovicu, primijenjenu metodu kojom Taranov-
ski predo~ava pred ~itaoce vlastitu analizu Mandelj{tamove poezije sa gledi{ta teksta, kontek-
sta i podteksta, upotrebljavaju}i pojmove konteksta i podteksta u zna~enjima koje se ne{to
razlikuju od op}eprihva}enih.

Pitanje konteksta i podteksta – idealist-sanjar vs. majstor-zanatlija

Taranovski zapo~inje svoje traganje u proznim poja{njenjima samog Mandelj{tama kao i
bilje{kama njegovih savremenika, poku{avaju}i izna}i sva ona polazi{ta iz kojih je umjetnik
gradio svoj poetski kosmos. „Postepeno sam do{ao do ubje|enja da ~ovjek u {to ve}oj mjeri
mora da se pribli`i Mandelj{tamovoj kulturi da bi shvatio njegov pjesni~ki svijet. Niti u tri-
desetim godinama niti u toku sljede}ih dvaju decenije nisam pomi{ljao da se prihvatim tog
zadatka. Dok sam analizirao Mandelj{tamovu poeziju red po red, do{ao sam do ubje|enja da
se njegove pjesni~ke teme i slike moraju prou~avati u {irokom kontekstu ne samo njegove po-
ezije nego i cjelokupne njegove proze.“
Jedan od primjera na koji Taranovski ukazuje je pitanje pjesnikove lektire: „Bliski prijatelj
Mandelj{tamov, Nikolaj Ivanovi~ Hard`ijev, ispri~ao mi je jednom prilikom sljede}i slu~aj:
pred svoje posljednje hap{enje Mandelj{tam ga je posjetio i po`alio mu se da nema {ta da ~ita.
Hard`ijev mu je dao pjesme Hlebnikova, jedan roman H.D`. Velsa i nekoliko novih francus-
kih romana. Mandelj{tam je pogledao na tu gomilu knjiga i pitao: ’[ta se od svega toga mo`e
napraviti?’“ (16) Pretpostavka da Mandelj{tam smatra svoju lektiru kao potencijalni sirovi ma-
terijal za svoje sopstveno stvaranje izgleda da je potpuno prihvatljiva. Ne samo knji`evnost,
nego i arhitektura, slikarstvo i muzika, kao i filozofija i historija, pa ~ak i prirodne nauke bili su
„izvori njegova nadahnu}a. Prema tome, Klarens Braun je u pravu kada pripisuje Mandelj{ta-
mu sljede}u misao: ’Ako ho}ete da me ~itate, morate imati moju kulturu’“. Pravdaju}i ovakav
pristup Taranovski navodi: „Samo po sebi se razumije da dobijamo vi{e poetske informacije
ako stavimo pesmu u {iri kontekst i otkrijemo njene veze sa ostalim tekstovima.„ (20)
No, {ta je poezija za Mandelj{tama? „Poezija je postojala prije nego je ~ove~anstvo postalo
svesno nje – tako vjeruje Mandelj{tam. Ali pesnika nije bilo: postojala su samo neobi~na, izu-
zetna predose}anja“. Sam Mandelj{tam to ovako poja{njava: „Poezija je plug koji prekopava
vreme tako da se dubinski slojevi vremena, njegova zemlja crnica na|u odozdo. Ali ima i ta-
kvih epoha kada ~ove~anstvo, ne zadovoljavaju}i se dana{njim danom, ~eznu}i za dubinskim
slojevima vremena, kao ora~ `udi za neuzoranom ledinom vremena.“ (14)
Poslije ovog uvoda Taranovski analizira Mandelj{tamovu pjesmu „Koncert na `eljezni~koj
stanici“, sa gledi{ta konteksta i podteksta, namjeravaju}i da poka`e kako ova koncepcija fun-

342

AKT.indd 342 6/5/2013 7:03:05 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
kcionira, pronalaze}i u pjesnikovim esejima odgovor na pitanje: „[ta bi sam Mandelj{tam mi-
slio o jednom ovakvom metodu analize“. „Utvr|ivanje pesnikove literarne geneze, njegovih
knji`evnih izvora, njegovog srodstva i porekla odmah nas izvodi na ~vrsto tlo. Na pitanje {ta
je pjesnik htio da ka`e kriti~ar mo`e i da ne odgovori, ali na pitanje odakle je on do{ao mora
da odgovara… (O.Mandelj{tam, ’Jazav~eva rupa’ 1922.)“ (21)
U ovom kratkom prikazu „Knjige o Mandelj{tamu“, smatramo da je dovoljno detaljno se
pozabaviti metodom i na~inom analize poetskog teksta, konkretno jedne pjesme na koju Tara-
novski posebno ukazuje. Na osnovu toga, bi}e nam jasnija i osnovica na osnovu koje se nado-
vezuju sve ostale analize ovog autora.
Mandelj{tam nije bio pjesnik velikih formi; on nije pisao poeme ili romane, ali, isti~e Tara-
novski, njegov cjelokupni opus ~ini jednu cjelinu, „njegovu jedinstvenu viziju svijeta, ili ne{to
u savremenijoj terminologiji – originalni model sveta koji je on stvorio.“ Mnoge zajedni~ke
teme i slike pojavljuju se kod njega i u poeziji i u prozi. Takav je slu~aj i sa pjesmom „Koncert
na stanici“:
“Ne mo`e se disati, i nebo vrvi od crva /i nijedna zvijezda ne govori /Ali vidi Bog postoji muzika nad
nama /stanica drhti od pjevanja Aonida / I rascjepan zvi`ducima lokomotiva /violinski vazduh je ponovo
sliven.
Ogromni park. Staklena stani~na lopta. /Gvozdeni svijet je ponovo oma|ijan. /Na zvu~ni pir u maglo-
viti elizej sve~ano odlije}e vagon. /Paunov krik i brujanje klavira. Zadocnio sam. Strah me je. To je san.
I ja ulazim u staklenu stani~nu {umu, violinski sklad je pometen u suzama. /Divlji po~etak no}nog
hora i miris ru`a i trule`i iz zimskih ba{ta, gdje je pod staklenim nebom provela no} draga sjen u nomad-
skim gomilama.
I ~ini mi se: sav u muzici i pjeni gvozdeni svijet tako sirotinjski drhti. /Zaglavio sam se u staklenom
trijemu. Vrela para zasljepljuje zjenice gudala. /Kuda }e{? na pomenu dragoj sjeni posljednji put nam
zvu~i muzika.“
Po~etak analize Taranovski po~inje navode}i Lidiju Ginzburg koja u tekstu „Poetika Osi-
pa Mandelj{tama“ daje sopstvenu veoma uspjelu interpretaciju „Koncerta na Stanici“. Na-
ve{}emo je u cjelini:
„Arhitektonika pjesme je slo`ena. U njoj se sada{njost susre}e sa dje~ijim uspomenama o
~uvenim simfonijskim koncertima u prostorijama pavlovske `eljezni~ke stanice. Unutar ove
sveobuhvatne sinteze sukobljavaju se tri svijeta: svijet muzike (za Mandelj{tama kao i za Blo-
ka, muzika nije samo umjetnost, nego i najvi{a simbolika, istorijskog `ivota naroda i duhovnog
`ivota pojedinog ~ovjeka), stakleni svijet stani~ne koncertne sale i gvozdeni svijet `eljezni~ke
stanice koji prolazi pored nje – surovi antimuzikalni svijet. Ne treba jednozna~no, alegori~ki
de{ifrovati ovakve slike, to je potpuno kontraindicirano Mandelj{tamovom poetskom siste-
mu. Sve se ispreplelo u tijesnom kontekstu; stanica i Aonide (muze), zvi`duci lokomotiva i
violonski, to jest ispunjen zvukom violina, vazduh. Gvozdeni svijet je uvu~en u svijet muzike.
Dovoljna je jedna rije~: ’sve~ano’, sa njenom klasi~no{}u i otegnutim zvu~anjem, da bi vagon
postao sli~an atributima muzi~kog ’elizeja’. Stanica drhti od muzike (od pjevanja Aonida) – to
je tradicionalna metafora, ali se u posljednjoj strofi ona pojavljuje u novom, komplikovanijem
obliku: ’Gvozdeni svijet tako sirotinjski drhti.’
Sada ve} drhti gvozdeni svijet, oma|ijan, pobije|en muzikom. Zbog toga je on sav u muzi-
ci. A u pjeni je zato {to se drhtavica uvukla u taj smisaoni krug predstava o iznemoglom konju
u pjeni. Neobi~na kombinacija muzike i pjene daje muzici materijalnost, a pjeni simboli~no
zna~enje. Mandelj{tamovu asocijativnost ne treba ni u kojem slu~aju brkati sa zaumnom ne-
ra{~lanjeno{}u i tome sli~nim pojavama, s kojima se Mandelj{tam svjesno borio. Simboli~noj
muzici rije~i on je protivstavljao poetski preobra`eno zna~enje rije~i, znacima ’nedoku~ivog’
– pjesni~ku sliku kao izraz ponekad te{ke, ali uvek doku~ive intelektualne veze izme|u stva-
ri.“ (23)
Bez obzira {to Taranovski navodi da se skoro u potpunosti sla`e za analizom Lidije Gin-
343

AKT.indd 343 6/5/2013 7:03:05 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
zurg, ona mu ipak slu`i tek kao prolog za njegovu metodu mnogo sistemati~nije i „dublje“
interpretacije u polju konteksta i podteksta.
Za razliku od analize Lidije Ginzburg koju smo predo~ili skoro u potpunosti, za kratki pri-
kaz analize Taranovskog je to skoro nemogu} naum. Npr. Taranovski za prvi stih „Koncerta“
koji glasi: „Ne mo`e se disati“, tj. za pojam „vazduh“ i „disanje“ navodi jedan {iroki kontekst
„zna~enja“ koji opravdava sa trideset citata. „Tema vazduha i disanja veoma je va`na u Man-
delj{tamovoj poeziji. Vrijedi naglasiti da je po~etkom dvadesetih godina motivi gustog i ne~is-
tog vazduha i te{kog disanja postaju dominantni. Ta tema je toliko slo`ena da bi zahtevala
posebnu studiju. Pa ipak navedeni citati }e ilustrovati njenu slo`enost“ (25)
Isti metod „sistemati~ne i bezrezervne analize“ primijenjuje na svakom sljede}em stihu, a
te svoje „veze“ Taranovski pronalazi i potkrepljuje obiljem citata, stihova, razli~itih varijanti,
~ime referira i na pjesme Ljermontova, Tjut~eva i Burljuka. (37) Taranovski „otvara polemiku“
izme|u pojednih motiva u pjesmi Mandelj{tama sa sli~nim ili istim motivima kod Ljermonto-
va ili Tjut~eva. Na pojedinim mjestima uklju~uje i Burljuka.
„Verujem da podtekst iz Ljermontova i oba podteksta iz Tjut~eva doprinose boljem razu-
mevanju osnovne poruke Mandelj{tamove pesme.“ (37) Ovdje mo`emo samo ukazati ~itaocu
koliko filigranskog umije}a polu~uje jedna ovakva metoda analize pjesni~kog teksta usredo-
to~uju}i se na ona zna~enja konteksta i podteksta kako ih Taranovski razumijeva: „Ako defini{e-
mo kontekst kao izvjestan broj tekstova koji sadr`e istu ili sli~nu sliku, podtekst se mo`e defini-
sati, kao ve} postoje}i tekst ili tekstovi odra`eni u novom tekstu. Postoje ~etiri tipa podteksta:
1) tekst koji slu`i za jednostavan podstrek za stvaranje neke slike; 2) pozajmica po ritmu i
zvu~enju (pozajmica neke rizmi~ke figure zajedno sa glasovima koje ona sadr`i); 3) tekst koji
podra`ava ili obja{njava neki docniji tekst; 4) tekst koji pjesnik tretira polemi~ki. Prva dva ne
moraju da doprinesu boljem razumevanju date pjesme. Drugi tip mo`e da se kombinuje sa
tre}im ili ~etvrtim, a tako isto i tre}i sa ~etvrtim.
Samo po sebi se razumije, da se kontekst i podtekst mogu podudarati u slu~ajevima citata iz
sopstvenih dijela ili autoreminiscencija. To se ~esto doga|a u Mandelj{tamovoj poeziji.“ (38)
Taranovski svojim metodom, pored analize „polja zna~enja“, odgovara i na pitanje kakav
je metod koristio sam pjesnik pri gradnji vlastite poetike te navodi: “Mandelj{tama ~esto po-
rede sa Pu{kinom: i jednog i drugog mnogi hvale za njihov ’mocartizam’. Me|utim iz Pu{ki-
novih tekstova znamo s kakvim je on naporom postizao tu svoju ’mocartovsku lako}u’, dok
za Mandelj{tama otkrivamo da je svoje pjesme, obi~no stvarao u glavi, rade}i danima.“ Kako
i sam pjesnik navodi u svom eseju „O prirodi rije~i“: „Na mjesto romanti~ara, idealiste, aris-
tokratskog sanjara o ~istom simbolu, o apstraktnoj estetici rije~i, na mjesto simbolizma, futuri-
zma i ima`inizma do{la je `iva poezija rije~i-predmeta, i njen tvorac nije neki idealist-sanjar
Mocart, nego surovi i strogi zanatlija majstor Salijeri, koji pru`a ruku majstoru stvari i materi-
jalnih vrijednosti, gra|evinaru i proizvo|a~u materijalnog svijeta.“
Potrebno je, kako smo naveli na po~etku ovog prikaza, posebno ukazati i na poglavlje o otvo-
renoj i zatvorenoj pjesni~koj interpretaciji jer se Taranovski ovdje nadovezuje na ve} prethodno
iznesene zaklju~ke u vezi konteksta i podteksta ovaj put idu}i dalje u iznala`enje ve}eg broja
poveznica koje nam mogu pribli`iti zna~enje pojednih stihova, kao i pjesama u cjelini, za koje
„klju~“ nije dat u pjesmi. „Svako pesni~ko delo mo`emo posmatrati kao izolovanu umetni~ku
~injenicu i interpretirati ga ograni~iv{i se samo semantikom datog teksta. Takva ’zatvorena’
analiza pojedinih pjesama donekle ograni~uje mogu}nost obja{njenja figurativnih (analo{kih,
metafori~nih, simboli~kih) zna~enja rije~i, ukoliko su ona neobi~na, a klju~ za njihovo de{i-
frovanje nije dat u samoj pesmi. ’Otvorena analiza’ pesni~kog dela, koja uzima u obzir {iroki
kontekst u delu datog pjesnika, a ponekad i u delu drugih pisaca. Ukoliko tekst sadr`i o~igle-
dne ili skrivene reminiscencije, poma`e nam da de{ifrujemo i ta figurativna zna~enja, i pribli`i
nas produbljenijom shvatanju sistema pjesni~kih slika u datoj pjesmi. Po sebi se razume da
ta dva metoda ne samo da se ne islju~uju me|usobno, nego se, naprotiv, oni me|usobno na-
344

AKT.indd 344 6/5/2013 7:03:05 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
dopunjuju.“ (51) Taranovski ovdje opet ilustruje svoj metod iscrpnom interpretacijom dvaju
Mandelj{tamovih „pjesama-blizankinja“ napisanih 1922. godine, opet upore|uju}i svoje za-
klju~ke o {irem kontekstu sa nizom eminentnih kriti~ara. Nave{}emo samo ve~ pomenutu Li-
diju Ginzburg koja tako|e o zna~aju {ireg konteksta ka`e: „Umjetni~ki kontekst koji odre|uje
zna~enje rije~i ima veoma razli~ite obime; on mo`e daleko da prelazi granice jednog dela. I
~itavim knji`evnim pravcima, i pojedinim pesni~kim sistemima svojstveni su razli~iti tipovi
konteksta. Blokova poezija, na primer, ne mo`e da se shvati izvan njegovih velikih ciklusa,
koji se na kraju krajeva slivaju u jedinstveni kontekst ’trilogije o~ove~ivanja’, kao {to je Blok
sam nazvao tri toma svojih stihova. Kod ranog Pasternaka stihovi strmoglavo jure prelaze}i
svoje granice i stvaraju}i jedan lirski potok. Mandelj{tam je, naprotiv, pjesnik razgrani~enih
(ali uzajamno vezanih) konteksta.“ (63)
Koriste}i ovu metodu „teksta-podteksta tj. otvorene i zatvorene interpretacije“ Taranovski
kroz preostala poglavlja otkriva jevrejsku temu u Mandelj{tamovoj poeziji, kao ~etvrtu temu,
pored katoli~anstva, pravoslavlja i poetskih vizija Rima i drevne Helade. Zatim, u ~etvrtom po-
glavlju, kroz analizu jedne „zaumne“ pjesme, pjesme ~ija je karakteristika komplikovana sinta-
ksi~ka struktura, s jedne strane, a s druge strane jo{ komplikovanija metafori~nost, dokazuje
da ova metoda obi~nog ~itaoca ~ini „dosjetljivim ~itaocem“. Poseban osvrt }e posvetiti uticaju
Vja~eslava Ivanova na mladog Mandelj{tama.
Na kraju ovog kratkog prikaza „Knjige o Mandelj{tamu“ nave{}emo jo{ da Taranovski u
eseju „Pjesnik u svome grobu“ pravi ponovnu usporedbu izme|u Pu{kina i Mandelj{tama,
ta~nije porede}i dvije pjesme: „Saonice“ Pu{kina i Mandelj{tamove „Da, ja le`im u zemlji“.
„U avgustu 1836. godine, u jeku bjesomu~ne hajke protiv njega, Pu{kin je napisao stihove,
koji su u{li u sve ud`benike:
Podigao sam sebi nerukotvoreni spomenik
ka njemu ne}e zarasti narodna staza…
……………………………………………………….
Glas o meni }e pro}i po cijeloj Rusiji
I spomenu}e me svaki narod koji u njoj postoji („Saonicama“)
Kroz jedno stolje}e u maju 1935. godine, drugi gonjeni ruski pjesnik, Osip Mandelj{tam,
pi{e tragi~ne redove koji zvu~e kao odjek Pu{kinovih:
Da, ja le`im u zemlji, mi~u}i usnama
ali to {to }u re}i nau~i}e napamet svaki |ak:
na Crvenom trgu Zemlja je najokruglija
i njena dobrovoljna padina postaje sve ~vr{}a,
na Crvenom trgu Zemlja je najokruglija
i njena padina, nepredvi|eno {iroka i slobodna,
(~vrsne) spu{taju}i se dole do pirin~anih polja,
sve dok god je na zemlji `iv posljednji rob (260)
Ovdje izostavljamo prikaz uporedne analize dvaju pjesama metodom „stih po stih“, u „po-
lju zna~enja“, u preplitanjima konteksta i pjesni~kog zanatstva, koja je kod Taranovskog uvi-
jek u prvom planu, zadr`avaju}i se na zaklju~ku o stihovima koji proro~ki prokazuju sudbine
dvaju pjesnika: „Mandelj{tamov odnos prema njegovom vremenu, naro~ito prema tzv. ’peri-
odu kulta li~nosti’, ~esto je bio veoma negativan, {to je on otvoreno izrazio i u stihovima i u pro-
zi. Ali u pjesmi ’Da, ja ovdje le`im u zemlji’ pjesnikov pogled okrenut je prema budu}nosti; u
njoj on govori o istorijskoj misiji svoje otad`bine, i izra`ava vjeru u svetlu budu}nost ~ove~an-
stva. To je njegovo zave{tanje iz groba. Kao {to je bilo prokazano, kada se ~ita Mandelj{tamo-
va pjesma, ~uje se i Pu{kinov glas. Verujem da ga Mandelj{tam ne bi nikada zloupotrebio da
prenese neiskrenu, la`nu poruku. ’Prema Pu{kinu je Mandelj{tam imao neki ne~uveni, skoro
stra{an odnos – u njemu se previ|a nekakva kruna nat~ovje~anske celomudrenosti’ (Ana Ahmato-
va, „Listi}i iz dnevnika“)… Ima dosta sli~nosti u porukama pjesama ’Saonicama’ i ’Da, ja le`im
345

AKT.indd 345 6/5/2013 7:03:05 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
u zemlji’. U obema pesmama se radi o istorijskoj misiji Rusije, s jedne strane, i o svireposti i
`rtvama istorije, s druge. U prvoj pesmi vezani carevi} je takva `rtva; u drugoj pjesmi, `rtva
je sam pesnik, koji je `iv sahranjen, sa~uvao veli~inu svog duha. Mandelj{tam nije mogao ni
da sanja da }e mu pesma biti {tampana za njegovog `ivota. Pisao je on, o~igledno, za onog
’~itaoca u potomstvu’ na kojeg se orijentisao jo{ na po~etku svoje knji`evne karijere. Nije se ni
Pu{kin mogao nadati da }e njegov ’Spomenik’ biti objavljen. Pa ipak, obojica su bili uvereni da
}e njihova poezija pre`ivjeti i biti shva}ena od budu}ih generacija.“ (270)

346

AKT.indd 346 6/5/2013 7:03:05 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Mirnes Sokolovi}: Uspon i pad knji`evne nauke

(A. Flaker – Z. [kreb. Stilovi i razdoblja. Matica hrvatska,
Zagreb, 1964.)
Onaj koji se opredijelio biti nau~nikom knji`evnosti ne bi se smio igrati rije~ima. ^ini mi
se da nema ni{ta smije{nije nego kad se neki ozbiljni gospodin profesor, sam sebi zadav{i u
uvodu studije nau~nu relevanciju, najednom odlu~i poigrati nekakvim metaforama u lirskim
sa`ivljavanjima sa tekstom, kite}i svoju knjigu tim tropima kao neka djevoj~ica svoj spomenar
sparu{enim cvjetovima. Profesori nas tim inoviranjima ubjedljivo uvjere u potisnutost svog
pjesni~kog talenta, ti su pojmovi skrojeni po mjeri jedne lirske slabokrvnosti. Doga|a se to,
na`alost, i najozbiljnijim i najop{irnijim knji`evnim povjesni~arima.
Aleksandar Flaker i Zdenko [kreb u „Stilovima i razdobljima“ neprestano preciziraju poj-
move. Oni `ele objasniti {ta je stilski kompleks, oni diferenciraju razdoblje i stilsku formaciju,
oni preciziraju {ta zna~i knji`evna autonomija 1964., oni defini{u i razja{njavaju knji`evnu mo-
tivaciju kao jedan zaboravljeni i potisnuti pojam u na{im akademskim teorijama. Oni donose
tu mno{tvo novih podataka o romantizmu kao stilskoj formaciji, o jednom razdoblju ruske mo-
derne knji`evnosti, {to su dotada na na{em jeziku neispitana povijesnopoeti~ka podru~ja. Ni-
je ~udno da je akademski sistem ovu sa`etu knjigu potisnuo, gotovo u potpunosti, ukloniv{i
je iz vidokruga studenta teorije knji`evnosti, budu}i da ga ona podsje}a na neke zanemarene
i neizostavne preduslovnosti i na polju knji`evne kritike i knji`evne historije, podjednako.
No kuriozitet ove studije jeste i to {to Flaker i [kreb ne uzimaju svoje pojmove ni preve}
ozbiljno, i to je mudro. Flaker, naprimjer, zna da je umjetni~ko djelo neponovljivo i da se „ne
mo`e bez ostatka staviti u uske okvire nau~ne sistemetizacije, ma kako ona savr{ena bila.“ Sva-
ka periodizacija i uspostavljanje stilskih formacija jeste samo pomo}no sredstvo za orijentaciju
u raznovrsnosti knji`evnih pojava. (233) „Jer nau~ni je pojam po svojoj prirodi op}enit i nadin-
dividualan, a specifi~nost, originalnost pravog knji`evnog djela jedinstvena je i neponovljiva.
Veliko ~udo, ka`e Damaso Alonso za knji`evno djelo, jest njegova neotu|iva jedinstvenost
(su inalienable unicidad). [tavi{e, taj se pobo`ni [panjolac ne ustru~ava da knji`evnom djelu
pripi{e bo`anske osobine… Pa kao {to za vjernika nema nauke o bogu, tako pred misterijem
velikog umjetni~kog djela prestaje vlast nau~ne terminologije – zastaje nauka. Tu i knji`evni
histori~ar opet u neku ruku mora postati pjesnikom, mora se prepustiti impresionisti~koj kri-
tici i u pomo} dozvati metaforu umjesto nau~nog termina. Dakako, to ne mo`e svatko.“ (147)
Neko djelo valja ostaviti i izvan historijskostilskih kategorija. Knji`evna nauka mora te`iti
egzaktnosti, ali da se potpuna egzaktnost mo`e dose}i, to je naivno i iluzorno, zato {to se pre-
dmet knji`evne nauke otima punoj klasifikaciji i sistematizaciji. (235)
Gdje se to vidi? [kreb, me|utim, vjeruje da je i najve}i knji`evnik „nerazlu~ivo povezan sa
knji`evnom tradicijom koja mu je prethodila i s vremenom u kojem `ivi i koje u knji`evnosti
izra`ava odre|enim stilskim zna~ajkama.“ (147) Ti stilski kompleksi su empiri~ka konstatacija,
a ne neka apstrakcija, i zato su predmet nauke. Kako to onda gra|a po~ne izmicati sistemati-
zaciji? Naprimjer neki nau~nik razgrani~i odre|eno knji`evno kretanje svojim profesorskim
lenirom na stilske formacije, pravo i nedvosmisleno. Sve stilske formacije temeljito izdefini{e
s deset i dvadeset zna~ajki. Zatim, kao primjer, uzme interpretirati jedno djelo, kao amblemat-
sko za tu epohu: i {ta se dogodi? Iako je to, naprimjer, romanti~ko djelo: nau~nik mora kon-
statovati da u njemu ima naturalisti~kih „stilskih crta“. Neki dosjetljiviji nau~nik }e re}i da tu
ima naturalisti~kih natruha. [kreb, pak, primje}uje izravna kontradikciju u toj pojavnosti „da
nam naturalizam jednom bude kronolo{ki ome|en dio knji`evne povijesti sa svojim stilskim

347

AKT.indd 347 6/5/2013 7:03:05 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
crtama, a drugi put vanvremenska stilska crta koja se mo`e bilo kad i bilo gdje javljati u svjet-
skoj knji`evnosti“. (137)
Knji`evno djelo tako izmi~e jasnoj klasifikaciji. Pisac nije satvarao svoje djelo po mjeri natu-
ralizma, ili modernizma. Vremenske granice me|u stilskim formacijama jo{ su problemati~ni-
je. Gdje su tu onda nauka i nau~nost, ako se najva`niji pojmovi te nauke moraju upotrebljava-
ti u nekoliko zna~enja? Flaker i [kreb ne odustaju tako lako, i zato je ova studija va`na. Oni
pi{u o knji`evnoj gra|i sa svije{}u da je to jedno obilje, da ne ka`em: haos, ali ipak u svom
prou~avanju uvode reda, s mjerom. [kreb ipak, dakle, traga za na~inom kako knji`evno djelo
opisati nau~no, koncizno, pouzdano! On ne `eli izricati tvrdnje koje su protivurje~ne unutar
same sebe s terminolo{kog stajali{ta, tvrde}i, naprimjer, kako evropski romantizam ima u sebi
izra`enu sna`nu realisti~ku crtu, itd. Zato on predla`e taj pojam „stilskog kompleksa“, koji
bi trebalo temeljito izdefinisati. Kao nau~nici, isti~e [kreb, mi bismo morali uo~iti stilski kom-
pleks karakteristi~an, naprimjer, za realizam, imaju}i u vidu da on sam nije realizam, da nije
realizam po sebi, da jedna od najva`nijih njegovih sastavina, vrlo karakteristi~na za realizam,
iako se mo`e pojaviti, recimo, i u romantizmu, itd. [kreb tu defini{e nekoliko stilskih komple-
ksa, a elastiku tih pojmova demonstrira izravno pokazuju}i kako se fiziolo{ki i hiperboli~ki
stilski kompleks javljaju podjednako u ki~ romanima, kod Rabelaisa, u romantizmu i naturali-
zmu. Tako daje doprinos u opisu svih tih literarnohistorijskih datosti.
Pred sli~nim problemom na}i }e se i Flaker u poku{aju da opi{e i klasificira djela ruske
knji`evnosti u razdoblju koje po~inje po~etkom 90-tih godina 19. stolje}a, i zavr{ava oktobar-
skom Revolucijom. Dok su djela koja su svrstana u stilsku formaciju realizma po svojim stil-
skim osobinama bila poprili~no srodna, unutar ove epohe stvaraju tako raznorodni pisci kao
{to su Mere{kovski, Brjusov, Bjeli, Ivanov, Blok, akmeisti Gumiljov i Mandelj{tam, futuristi na
~elu sa Majakovskim, itd. Lirika ovog razdoblja u neprestanom je nemiru, mijenama, protivlje-
nju kanonizaciji, eksperimentiranju, protivstavljanju jednog stila drugom, sve je podre|eno
stvaranju trenuta~nog dojma. (243) Izostaje karakter kao glavni ~imbenik u razvijanju djela.
(248) Lirika postaje izrazito metafori~na, ~ak se koristi i postupkom realizacije metafore, itd. „U
dinamici povijesnog zbivanja, u kre{evu klasne borbe i revolucija, cikli~kih imperijalisti~kih
ratova (rusko-japanski rat, Prvi svjetski rat), knji`evnikova vizija morala je zanemariti ljud-
sku individualnost, njegov psihi~ki razvitak i njegovu mogu}nost djelovanja. ^ovjek je u toj
knji`evnosti postao igra~kom u rukama sila koje le`e izvan njega, nekih zakonitosti koje se
analiti~ki u knji`evnosti ne mogu izraziti. Knji`evnik ne razabira smisao onoga {to se oko
njega zbiva, njegove reakcije ~esto postaju iracionalne, gube se logi~ke veze izme|u dijelova
jedne cjeline, pojavljuje se groteskni osje}aj svijeta koji se raspada, u kojemu je ~ovjek otu|en.
I djela ovog vremena govore o tom svijetu u kojemu ne{to umire a ne{to se ra|a, u njima se
osje}a i izrijekom katastrofizam ovog razdoblja.“ (264)
Povijesnopoeti~ki zaklju~ak jeste da u tom razdoblju nema onog jedinstva stilskih postu-
paka koji je bio karakteristi~an za realizam. Postoji tek niz zajedni~kih osobina koje povezuju
razli~ite stilske grupe i stilove pojedinih autora; postoje neki postupci koji su nazvani mo-
dernim, ali postoje i djela koja su realisti~ka. Ti antagonisti~ki odnosi, kako to vidi Flaker, ta
protivrje~ja i na polju dru{tvene funkcije knji`evnosti, jednostavno onemogu}uju da se ovo
razdoblje definira kao neka stilska formacija: „Jedna se velika stilska formacija u to vrijeme
dezintegrira, napregnuto se tra`e novi stilovi, a nijedan od novonastalih stilova nije uspio
da se razvije i kanonizira.“ (263) To razdoblje, odlu~uje se Flaker, treba onda nazvati razdo-
bljem stilske dezintegracije, i ono }e u Rusiji zavr{iti tridesetih godina normiranjem novog
stila koji }e biti nazvan socijalisti~kim realizmom. Vidimo da u zasnivanju stilskih formacija i
razdoblja, pored stila, presudan faktor za Flakera jeste i dru{tvena funkcija knji`evnosti; tako
}e pomak od klasicizma ka romantizmu protuma~iti kao promjenu dru{tvene funkcije iz dida-
kti~ko-prosvjetiteljske u emocionalno-estetsku dru{tvenu funkciju knji`evnosti. Ne mo`e se
prona}i unutra{nja zakonitost smjene stilova, isti~e Flaker, jer knji`evnim razvitkom ne ravna
348

AKT.indd 348 6/5/2013 7:03:06 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
empirijska dijalektika i literarnohistorijska {ablona, nego vrlo kompleksna dijalektika dru{tve-
no-historijskog zbivanja! (211) Flaker po{tuje knji`evnu autonomiju i kada je u pitanju an-
ga`man: tako Pasternakova „asocijalnost“ i „bijeg od stvarnosti“ ne}e biti prepreka da Flaker
ne zapazi revolucionarni senzibilitet te poezije, pronalaze}i ga u njenim stilskim osobinama: u
odbacivanju opisnosti, u rasklimanosti logi~ne re~eni~ne cjeline, u haoti~nosti gra|enja slika,
u sveop{toj disharmoniji. To ne bi mogla uraditi, naprimjer, marksisti~ka kritika razvijena na
tekovinama realizma. (258) Kao ni kritika danas, kritika na{ih kriti~kih anga`ovanika.
[kreb i Flaker se sla`u u stavu da ne mo`e biti nauke o knji`evnosti bez izrazitog smisla za
povijest. Me|utim, oni ne `ele zapasti u drugu krajnost pori~u}i autonomiju pjesni{tva i lite-
rature. Pjesni~ko je djelo, pi{e [kreb, i zavisno i autonomno: zavisno kao povijesni proizvod,
a autonomno kao umjetni~ko djelo. Njegovu umjetni~ku stranu ne smijemo samo izvoditi,
ve} je valja opisati i interpretirati, a u toj djelatnosti mogu pomo}i samo oni pojmovi koji sin-
teti~ki odra`avaju jedinstvo pjesni~kog djela prevazilaze}i zastarjelu opreku forme i sadr`ine.
(73) Flaker se u tekstu o ruskom formalizmu nadovezuje na ovu ideju plediraju}i za sintezu
formalnog i socijalnog metoda, i tu nas Flaker podsje}a na metod tzv. forsocovaca ~iji je zada-
tak, prema Arvatovu, bio „prou~avanje preradbe `ivotnog materijala u knji`evnu formu, kao
socijalnog i profesionalnog mehanizma koji je uvjetovan zakonima povijesnog razvitka.“ (92)
Opisuju}i sudbinu formalnog metoda, Flaker primje}uje da su forsocovci izuzetak u daljem
razvoju sovjetske knji`evne teorije dvadesetih godina, jer su po{tovali i razvijali formalizam,
koji }e podle}i u borbi sa marksisti~kom kritikom {to je, s pouzdanjem u autoritet partije,
knji`evnost prou~avala ocjenjuju}i njenu golu dru{tvenu funkciju.
Slo`iv{i se u uvjerenju, dakle, da knji`evnost ima svoju idejnu stranu, nerazlu~no spojenu
sa umjetni~kim sadr`ajem, daju}i svoj doprinos u izgra|ivanju jednog pojmovnog aparata,
jedne nau~ne terminologije, adekvatne u elaboraciji knji`evne autonomije, Flaker i [kreb su
u okvirima jugoslovenske knji`evne znanosti pomogli rehabilitaciju metoda koji }e na odmje-
ren i utemeljen na~in pri}i knji`evnom djelu. To nije bilo samo zna~ajno u prevazila`enju
jednostranosti socijalne kritike tog doba, socijalisti~kog realizma, nego je takav esteti~ki svje-
tonazor zanimljiv i zna~ajan i danas u doba ngo-ovskog anga`mana literature, jednog ki~a
samog anga`mana, koji afirmi{e na{a knji`evna kritika.
Obe}ali smo da }emo objasniti kako je ova knjiga korisna i budu}em knji`evnom kriti~aru.
Ona, kao takva, donosi jednu zna~ajnu elaboraciju pojma motivacije. I Flaker isti~e da taj po-
jam nije dobio ~vrsto zna~enje i pravo mjesto u nauci o knji`evnosti. Prvi su ga upotrijebili rus-
ki formalisti, ve} se [klovski koristio njim u jednom tehni~kom zna~enju koristiv{i ga da opi{e
opravdanje odre|enog stila radi uvjerljivosti djela, npr. datih jezi~nih osobina pronalaskom
odre|enog rukopisa, ili nekih kompozicionih postupaka. Tako je ukr{tanje dviju fabula u „Ani
Karenjinoj“ Tolstoj motivisao srodstvom Ane i Kitty. (152) Formalisti su ostali na elaboraciji te
motivacije knji`evnog postupka ili kompozicione motivacije. Flaker }e uvesti jo{ neke tipove
motivacije: mitolo{ke, fantasti~ke (predaje, bajke), socijalne, psiholo{ke (realizam), fiziolo{ko-
biolo{ke (naturalizam), simboli~ke, fatalisti~ke motivacije.
Za{to bi dato djelo moralo biti motivisano? Prije svega zbog stvaranja dojma o uvjerljivosti
djela, koje tako mora na}i svoje opravdanje u prethodnim dijelovima teksta, {to pogotovo va`i
za fabularna ~vori{ta. (157) Nemotiviranost pojedinih ~inova unutar teksta, pogotovo ako je
djelo samo sebi zadalo realisti~ku pretenziju, mogu se uzeti kao nedostatak tih djela. Izuzetak
su djela ispisana u jednom modusu iracionalizma, katastrofizma, romantizma, simbolizma,
modernizma, itd, djela koja su cjelovitim izostankom motivacije usagla{ena unutar sebe.
Flaker isti~e da je pojam motivacije presudan i u knji`evnohistorijskoj, pa ~ak i u idejnoj
interpretaciji knji`evnog djela. Kako? Zato {to motivacija istovremeno zna~i i opravdanje i
tuma~enja datog ~ina ili zbivanja. Motivacija nam otkriva u ~emu je autor, zajedno sa stilskim
razdobljem kojem pripada, vidio pokreta~ke snage u svijetu, {to izravno poma`e interpretato-
ru u izvo|enju autorovog pogleda na svijet. (158) Tako je Balzak po svojim sistemima motivaci-
349

AKT.indd 349 6/5/2013 7:03:06 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
je izraziti socijalno-historijski determinist. Tolstoj i Dostojevski, kao religiozni mistici, tako|er
se ne}e oduprijeti socijalnoj motivaciji karakteristi~noj za realizam. Stilska formacija name}e
se uvijek kao presudnija u uvjetovanju tipa motivacije, u odnosu na li~no opredjeljenje auto-
ra, primje}uje Flaker. (160)
Pojam motivacije mo`e doprinijeti prevazila`enju opreke forma-sadr`ina. A prisustvo ta-
kve antinomije prvi je uzrok potisnutosti tog pojma u knji`evnoj kritici. Ho}emo li pogrije{iti
ako ustvrdimo da je izostanak tog pojma u knji`evnoj kritici danas direktno uvjetovano ideolo-
{kim sljepilom za jedinstvo forme i sadr`ine u knji`evnom djelu?
***
Studija koju smo prikazali mogla bi navesti knji`evnog nau~nika na sumnju. Ona ga ne-
prestano upozorava na iluzornost njegovog {kolskog re|anja stilskih formacija. Pojmovima
koje predla`e, kompetencijom koju tra`i, ona navodi i na pomisao o rasklimanosti nacionalne
povijesti. Ona mu sugerira i neke sudove u pitanju statusa knji`evne nauke! To je studija koja
ne ignori{e svoj predmet, knji`evno djelo, kao ni dru{tveno-historijski kontekst u kome nasta-
je. [tavi{e, knji`evni razvoj ona promatra u suodnosu ta dva plana: autonomnosti i zavisnosti.
Donose}i mno{tvo originalnih i novih podataka o romantizmu, realizmu, kao i o razdoblju de-
zintegracije realizma, ona ne}e biti nezanimljiva i onome ko se zanima za povijesnu poetiku.
Obra}aju}i pa`nju na motivaciju, ona podsje}a nau~nika da je knji`evno djelo satvoreno
datim umjetni~kim postupcima, da knji`evno djelo unutar sebe uspostavlja neke krivulje, pa-
ralelizme, dominante, i da je po tome odre|eno djelo – knji`evno! To je u na{oj kritici zabo-
ravljeno.
Razja{njavaju}i stilske komplekse i formacije i razdoblja – ona }e obradovati kompetentnog
knji`evnog povjesni~ara, kriti~aru }e namrijeti pojmove motivacije, a teoreti~aru nijansirano
definisanje autonomije knji`evnosti. Studija, dakle, mo`e biti va`na knji`evnom nau~niku
u punom kapacitetu! Nevelika obimom, ona mo`e biti savr{en uvod studentu knji`evnosti,
knji`evnokriti~kom po~etniku, poma`u}i mu ne samo u prou~avanju knji`evnog razvoja, ne-
go prvo u shvatanju karaktera knji`evnosti. Otud nije ~udno {to je ova knjiga pre{u}ena na
na{im katedrama, u seminarima teorije knji`evnosti, jer se studentima tamo podme}u studije
u kojima na{i nacionalnoosvije{teni asistenti i docenti o stvarima knji`evnim doslovno bula-
zne, tovljeni bunikom najnovijih knji`evnih teorija!

350

AKT.indd 350 6/5/2013 7:03:06 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Haris Imamovi}: ^as logike ili anatomija teorije

(Nikola Milo{evi}. Filozofija strukturalizma. BIGZ, Beograd, 1980.)
Rubrika u koju je uvr{ten ovaj tekst zami{ljena je kao mjesto preporu~ivanja tekstova iz
oblasti nauke o knji`evnosti studentima bosanskohercegova~kih odsjeka za knji`evnost. Na
tim odsjecima se, danas – ako je vjerovati silabusima na katedrama za teoriju – promovi{e
postmoderni relativizam i iz njega proisti~u}i interpretativni pluralizam, kao temelj slobodi
predava~a i oslobo|enju studenata od naloga klasi~noakademskog tutorskog uma; ako je vje-
rovati profesorskim obja{njenjima. Za ra|anje sumnje i nedoumice dovoljno je, du`e od tri
sekunde, misliti o tezi koja tvrdi da relativizam mo`e bilo {ta utemeljiti, a kamoli slobodu mi{-
ljenja. Za potpuno nepovjerenje prema takvom konceptu, toj akademskoj politici, potrebno je
pak, slijede}i zakone pravilnog mi{ljenja, pro~itati knjige kojima je obrazlo`ena zasnovanost
tog relativizma i kojima je uvedena na na{e odsjeke ta ideja o interpretativnom pluralizmu, taj
poststrukturalizam i postmodernizam.1
Za autora ovog rada nema vi{e ni nedoumice ni sumnje u to da je poststrukturalisti~ki in-
terpretativni pluralizam donio samo jednu metodolo{ku zbrku koja nema nikakve veze sa slo-
bodni mi{ljenjem, ve} je pledoaje za jedan potpuni imbecilizam, da to ka`em tako, akademski
neufrakljeno. Naime, zbunjenost koju je kod studenta knji`evnosti proizvela, koju proizvodi
ta zbrka, ta jednakopravnost svih metoda u pristupu knji`evnim tekstovima, takve je prirode
da jedva vi{e i mo`e poroditi onu znati`elju kojoj bi se kao ekvivalent moglo pripisati pitanje:
kako se to ~itaju knji`evna djela? Ona je zapravo takve prirode da se student knji`evnosti po~ne
pitati: postoji li knji`evnost?
Rubrika za koju je napisan ovaj tekst, zami{ljena je kao poku{aj da se prevazi|e taj meto-
dolo{ki haos i da se, mo`da, probudi znati`elja kod studenata knji`evnosti, i da se poku{aju,
koliko-toliko, ukloniti razlozi njihove zbunjenosti.
Mo`e zvu~ati kao nonsens sada, poslije svega re~enog, ako ka`em kako knjiga ~iji je ovaj
tekst prikaz uop}e nije knjiga koja izravno problematizira knji`evnost. Ali to, prikaz ove knji-
ge, u ovoj rubrici nije li{en smisla upravo zbog i poslije svega re~enog. Knjiga o kojoj }e biti
rije~i, u nastavku, je knjiga o filozofskim, lingivisti~kim i sociolo{kim teorijama francuskih
mislilaca koji su u leksikonima podvedeni pod zajedni~ko ime ”strukturalisti” i ”poststruktu-
ralisti”. To su, dakle, teorije na kojima po~iva interpretativni pluralizam i time ova knjiga dobiva
itekakav smisao za studenta knji`evnosti na jednom od bosanskohercegova~kih odsjeka. Iako
bi, mo`da, najbolje i najprije bilo preporu~iti ovu knjigu predava~ima na tim odsjecima. Ona,
~ini se, vi{e njima treba negoli studentima. Da je ova knjiga na vrijeme do{la u ruke, pred o~i
i u misli bosanskohercegova~kim profesorima knji`evnosti, mo`da danas ne bi bilo ovoga cu-
namija doktorskih i magistarskih, dodiplomskih i seminarskih, ”nau~nih” radova, desetina i
stotina hiljada tih stranica ~iji sadr`aji nemaju nikakve veze vi{e ni sa knji`evno{}u, a kamoli
sa nau~nim promi{ljanjem nje.
Umjesto produbljivanja ove lamentacije za koje bi pateti~an ~ovjek, kao {to je autor ovoga
rada, na{ao itekakve razloge – ali ne prevashodno samo zbog te oznake njegovog karaktera
– bilo bi bolje odmah pre}i na prikaz Filozofije strukturalizma.
Milo{evi} najprije, u uvodnom poglavlju svoje knjige, razmatra dva protivstava: jedan, ko-
jemu korijen vidi u elea}anskoj metafizici i koji insistira na istovjetnosti pojava, i drugi, Bergso-
nov, na primjer, koji tvrdi da istovjetnosti me|u pojavama nema niti je mo`e biti. Oba stava se
pozivaju na iskustvo. Prvi uvi|a sli~nosti me|u pojavama i tvrdi kako postojanje nikada nije
ne{to {to biva ex nihilo, ono nije haoti~no kretanje li{eno zakona, da se stvarnost da objasniti,
svesti na lanac uzroka i posljedica, tj. da je postojanje zapravo ne{to {to ima svoju strukturu:
351

AKT.indd 351 6/5/2013 7:03:07 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
pojedina~nost i razli~itost je u toj liniji mi{ljenja obezvrije|ena kao nebitna i sporedna ravan
stvarnosti. Drugi su se pobunili protiv toga. Atomisti, na primjer. Njihova je tvrdnja da ako
priznamo ~injenicu kretanja onda je neosporivo da iz ni~ega ipak ne{to nastaje, kao i da u is-
kustvu nije data samo sli~nost ve} i razli~itost, tj. svaka nova pojava se razlikuje od stare i ne
mo`e se s njome poistovijetiti i izbje}i la`i istovremeno: time pada ideja o jednom i jedinstve-
nom elejskom bi}u, principu. Time pada i monisti~ka zamisao da postoji jedna cjelina kojoj su
dijelovi apsolutno podre|eni. Milo{evi} razmatra ova dva stava u njihovim razli~itim vidovi-
ma (od spomenutih elea}ana i atomista, preko Dejvida Hjuma i Kanta, do Hegela koji insistira
na cjelini stvarnosti i Bergsona koji osporava bilo kakvu strukturu stvarnosti), ali uvijek ne
priklanjaju}i se nijednom od njih. ”Obe ove filozofske krajnosti”, pi{e Milo{evi} na 8. stranici
svoje knjige, ”po~ivaju, dakle, na jednostranom izdvajanju samo nekih dimenzija iskustva. U
prvom slu~aju, onom anti~kom, realno postoje}e sli~nosti pretvaraju se u istovetnosti, u dru-
gom slu~aju, onom intuicionisti~kom, svaka sli~nost jednostavno se previ|a ili zanemaruje, za
ra~un neke apsolutne raznolikosti.” Te tendencije, to su, kako ka`e Milo{evi}, poku{aji da se u
stvarnost unese apsolutni red ili da se ospori bilo kakav red u njoj.
Tako je strukturalizam, kako pi{e Milo{evi}, do{ao poslije neurednog egzistencijalizma sa
ogromnom, takore}i elea}anskom, `eljom da prona|e red u stvarnosti, a nasljedovao mu je
poststrukturalizam @aka Deride, kojemu bi me|u Grcima najbli`i bili sofisti.
Ja ne}u ovdje prepri~avati cijelu njegovu knjigu. Time bih obesmislio samu ovu rubriku i
sam ovaj tekst. Ja }u re}i ne{to o njegovoj kritici strukturalizma Mi{ela Fukoa i poststrukturali-
zma @aka Derida, poku{avaju}i napraviti primjer njegove analize.

O Fukoovom strukturalizmu
Fukoova inovacija je bila njegovo pitanje: kako je mogu}e cjelokupno znanje jedne epohe ili je-
dnog vremenskog perioda? Bilo mu je jasno da se mno{tvo ideja ne mo`e izvesti iz jednog jedinog
na~ela, tj. da ga je suludo svoditi na jedno. Tako je on za razliku od Kanta tvrdio kako svaka
epoha ima razli~ite apriornosti koje tvore cjelokupno znanje jednog odre|enog perioda. Ono
{to omogu}uje znanje u jednoj epohi Fuko naziva epistemom. Tako, kako ka`e Fuko, mislioci
nisu slobodni, ve} su odre|eni poljem episteme. Pojedinac, misle}i subjekt je ~vrsto i neumi-
tno uklopljen u ”mre`u nu`nosti” episteme: on je, dakle, samo logi~na posljedica epistemolo-
{kog polja. To je ona njegova ve} slavna kritika humanisti~ki shva}enog subjekta.
Fuko navodi primjer osporavanja postojanja srodnosti francuskog i talijanskog sa latinskim
jezikom u klasi~nom vremenu. Nama je danas, re}i }e Fuko, o~igledna njihova srodnost, ali
samo zato {to smo u drugoj epistemi. To zna~i da mislioci iz razli~itih epoha imaju razli~ita
mjerila za ono {to je o~evidno: njihova mi{ljenja su ve} uvjetovana strukturom ili epistemom.
Sve ono {to mo`e da zna~i izvjesnu dinamiku, sve uzajamne uticaje, sve socijalne, ideolo{ke
i psihi~ke ~inioce Fuko smatra samo pojavnim, povr{inskim manifestacijama. Ono bitno, ono
dubinsko u znanjima nekog vremenskog perioda, tvori sama epistema, sa svojom apriorno{}u
i nu`no{}u.2 Fuko insistira na odvojenosti epistema i odsustvu hijerarhije me|u njima. On tim
ukidanjem hijerarhije nastupa protiv prosvjetiteljske ideje o stalnoj akumulaciji spoznaja koja
bi zavr{ila sa stanjem totalnog znanja.
To su neke od osnovnih ideja Fukoovog koncepta historije znanja.
Milo{evi}evi prigovori su sljede}i:
Fuko ukida mogu}nost da pojedinac nadi|e okvire znanja koje mu je njegova epoha, njego-
va epistema, postavila. Druga teza je da postoje razli~ite episteme u povijesti znanja. Te dvije
osnovne Fukoove teze su protivrje~ne jedna drugoj. Jer da bi se dospjelo od jedne episteme do
druge, potreban je izvjestan skok. Kako je pak mogu} jedan takav skok? Ko ga pravi? I za{to?
To ljudi, subjekti, ni u kojem slu~aju ne mogu biti, jer su oni uvijek ve} preodre|eni vlastitom
epistemom i ne mogu sami odlu~iti da pre|u u drugu, kako ka`e Fuko. To nisu ni same epis-

352

AKT.indd 352 6/5/2013 7:03:07 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
teme, jer one u Fukovoj relativisti~koj viziji ne stoje u odnosu hijerarhije ili suprotnosti. One
(dvije razli~ite episteme, susjedne) se zapravo prema Fukoovoj teoriji ne mogu pro`imati, jer
je glavna ideja te teorije da nema izlaska iz ograni~enja vlastitog vremena: nema ~ovjeka koji
bi pripadao dvjema epistemama, da zapravo nema nikakvog odnosa izme|u epistema. Tako
Fuko, isklju~uju}i suprotnosti kao izvor promjene, svojom stati~nom, holisti~kom teorijom,
ulazi u zape}ak, jer bi bilo kakvo obja{njenje ~injenice kretanja i promjene epistema bilo pro-
tivrje~no njegovoj ideji o apsolutnoj predestiniranosti subjekta. Drugim rije~ima, ka`e Milo{e-
vi}, bilo bi zanimljivo upitati Fukoa kako je mogu}e istovremeno:
1. da je subjekt uvijek ograni~en epistemom kojoj pripada;
2. da ta epistema nije apsolutna;
3. i da sam Mi{el Fuko, tj. tako|er jedan subjekt koji pripada jednoj epistemi, uspijeva smi-
sliti jednu teoriju koja obja{njava, strukturalno, sve te subjekte i sve te epohe?
Jedini na~in da se odgovori na to, li{en protivrje~nosti, morao bi pretpostaviti isklju~ivanje
ovoga histori~ara ideja iz okvira ljudskog vrste.
Problem strukturalizma su njegove prevelike pretenzije. Njegov holizam: njegovo mnije-
nje da je dio nu`no podre|en cjelini. Strukturalizmu ni{ta nije va`no osim cjeline, koja onda
i sama mora ostati jedno Ni{ta. Ta cjelina, te strukturalisti~ke strukture su zami{ljene kao ge-
ometrijsko-matemati~ki sklad, u njima nema unutra{njh antinomija, i odnosi unutar struktura
tako ne mogu biti ~inilac kretanja. Drugim rije~ima, ka`e Milo{evi}, te teorije pretpostavljaju
da podstrek za promjenu mora do}i izvana. Prvi osnovni je problem, onaj nerje{ivi problem,
{to strukturalisti suludo vjeruju da toga, takvoga, izvana nema, da ono nije bitno. Eliminisati
ulogu subjekta, to zna~i dovesti se u zape}ak u kakav su se strukturalisti dovodili. Drugi osno-
vni problem je {to iskustvo govori, neprestano, od Grka pa naovamo, da se svijet geometrij-
sko-matemati~kog reda i svijet empirijskog nereda ne mo`e uskladiti na na~in da ovaj drugi
bude regulisan ovim prvim.

O Deridinom strukturalizmu
Previ{e je raznolikosti u stvarnosti da bi se ona mogla pojmiti kao skup struktura. Tako je
tvrdio i @ak Derida, najve}i kriti~ar strukturalizma, najzna~ajniji poststrukturalist.
On, na primjer, ~ak prebacuje Fukou {to je Dekartovu filozofiju podveo pod jedan totalitet,
pod koji se ona ne mo`e u potpunosti podvesti. U tom smislu Fuko, po Deridinoj ocjeni, vr{i
nasilje nad Dekartovom mi{lju, i to u duhu ”strukturalisti~kog totalitarizma”. Iz navedenog je
sasvim jasno da Derida odstupa od strukturalisti~kog na~ina mi{ljenja. On }e spram strukture
postaviti pojam igre strukture kao oslobo|enja od ravnote`e, usmjeravanja i rigidnog organizo-
vanja stvarnosti.
Me|utim, i Derida ima svoju historiju ideja. I ta historija ideja se dakako razlikuje od one
Fukoove. Samo {to ona to ~ini je na jedan vi{e nasilni~ki na~in od Fukoove historije ideja: De-
rida je, sa svojom historijom ideja, paradoksalno, ve}i strukturalist od Mi{ela Fukoa. Naime,
treba samo promisliti o Deridinom pojmu zapadne metafizike.
”Ve} negde na samom po~etku ove obimne rasprave (misli se na Deridin spis O gramatologi-
ji - op. H. I.) nalazi se jedna napomena, koja otkriva izvestan tipi~no holisti~ki na~in mi{ljenja.
Po{to je pomenuo neke ’teolo{ke predrasude’, Derida odmah skre}e pa`nju ~itaocu na to da
su ove predrasude samo ’najvidljiviji i najbolje ome|eni istorijski determinisani izrazi konsti-
tutivne, stalne i su{tinske pretpostavke za istoriju Zapada…’
Ove ’stalne’, ’su{tinske’, metafizi~ke pretpostavke podjednako va`e – nagla{ava Derida
– ~ak i za one metafizi~ke koncepcije koje se prikazuju ’kao ateisti~ke’.” (Filozofija strukturali-
zma, str. 227)
Tim svojim pojmom zapadne metafizike Derida najrazli~itije teorije svodi na isto. Marks
je prema tome isto {to i Platon. To, dakle, tvrdi isti (?) onaj mislilac koji je spo~itavao Fukou

353

AKT.indd 353 6/5/2013 7:03:07 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
kad je ovaj shvatao Dekartovu filozofiju kao jedan totalitet. Nepregledni kosmos ideja, od
elea}ana pa sve do svojih savremenika, ovaj poststrukturalist (?) svodi na jedan jedini princip,
na na~elo logocentrizma. Derida tako poistovje}uje teologiju i materijalizam, kao puka o~itova-
nja tog principa zapadne metafizike. Fojerbah je prema tome samo varijacija sv. Avgustina, a
Derida je ve}i Platon od samog Platona.
”Previ|anje ove neosporne razlike”, pi{e Milo{evi} na str. 231, ”poti~e iz jedne tipi~no holis-
ti~ke sklonosti da se u prvi plan istakne samo ono {to je u izvesnom redu ~injenica zajedni~ko,
a da se potisne u drugi plan svakolika raznolikost i specifi~nost relacija.”
Tako Derida postavlja fonocentrizam kao jednu od glavnih oznaka logocentrizma, a sam,
u svojoj Gramatologiji, navodi primjer Lajbnicovog projekta pisma koje ne bi bilo fonetsko,
~ime, dakle, opovrgava svoju okvirnu ideju o homogenosti zapadne metafizike, ~ak i po tom,
slobodno izabranom stanovi{tu.
Tako Derida previ|a i jo{ jednu va`nu stvar: ukoliko govori o nesavladivosti metafizi~kog
vidokruga, za{to on onda poku{ava savladati taj vidokruga? ”Ako je davanje privilegije fo-
netskom elementu apsolutna nu`nost, onda i sam Derida mora biti odre|en tom nu`no{}u.
Kako je onda mogu}a njegova radikalna kritika evropske metafizike?”, pita Milo{evi} na 233.
stranici Filozofije strukturalizma.
Tako Deridina historija ideja stoji u protivrje~ju spram njegovog klju~nog pojma differan-
ce-a, nespojivog, kako je sam kazao, sa motivom stati~nosti, sinhroni~nosti, taksinomi~nosti,
ahistori~nosti i strukture.
Tako Derida nastupaju}i, kao branitelj ideje o apsolutnoj raznolikosti i nesvodivosti svije-
ta na bilo kakve organizacije rije~i i misli, uo~ava da su spekulativne i empirijske tendencije
u odnosu protivrje~ja, ali kada tu ideju zastupa samo u kritiziranju tu|ih tekstova i kada je
zaboravlja pi{u}i vlastite teorije, nemalo je smije{na njegova argumentacija, jer filozof nije dje-
voj~ica koja raspodjeljuje karamele, pa da nam bude simpati~an kada koristi dvostruke ar{ine,
ve} bi morao znati osnovne zakone logike i morala filozofiranja.

Zaklju~ak: duh finese

Milo{evi} nije poku{ao, u nekoj vlastitoj teoriji, pomiriti dva navedena apsolutisti~ka pro-
tustava, strukturalisti~ki i poststrukturalisti~ki, onaj koji insistira na istovjetnosti i onaj koji
ukazuje na obilje razlika. On ovdje nastupa kao kriti~ar, kao anatom strukturalisti~kih (i pos-
tstrukturalisti~kih) teorija Fukoa, Levi-Strosa, Goldmana, Deride, Altisera itsl, a ne kao meta-
fizi~ar.
On ovdje, u ovoj knjizi, poku{ava stajati izvan tih poku{aja da se u svijet unese bilo apsolu-
tni red, bilo apsolutni nered, jer u oba slu~aja vidi apsolutni redukcionizam. On vidi kako se
te krajnosti pronalaze jedna u drugoj, po svojim nesukladnostima iskustvu i svojim logi~kim
nedostacima. On, kako sugeri{e u zadnjem poglavlju, zauzima poziciju onoga kojega Paskal
naziva duhom finese koji stoji spram duha geometrije, ba{ kao i nasuprot Kratilu. Milo{evi} je je-
dna umjerena misao, koja nema apsolutisti~ke pretenzije na obja{njenje svijeta, ali koja nema
ni goleme nedostatke tih apsolutizama. U tom smislu, ova knjiga nije samo va`na kao raspra-
va o strukturalizmu i poststrukturalizmu, samim ~ime i o njihovim knji`evnoteorijskim konse-
kvencama, ve} je najva`nija kao primjer slobodnog i pravilnog mi{ljenja.

1
Isp. Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (prvi dio) – dostupno na: http://akt.ba/teoretica/haris-imamovic-
postoji-li-knjizevnost-zdenko-lesic-nova-citanja-poststrukturalisticka-citanka-buybook-sarajevo-2003
2
Isp. Filozofija strukturalizma, str. 25

354

AKT.indd 354 6/5/2013 7:03:07 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Mirnes Sokolovi}: Esteti~ki vol{ebnik

(Stanislav Vinaver. Nadgramatika. Prosveta, Beograd, 1963.)
Htiju}i po~etkom pro{log stolje}a promi{ljati knji`evnost u skladu sa novim tempom
`ivota, Stanislav Vinaver se godinama klonio svih literarnih {ablona, prigrliv{i „slobodu kao
vje~ito kolebanje“, kao „majstor u izbjegavanju zaklju~aka“. Otuda on spada me|u one rijetke
esteti~are na na{em jeziku koji i danas ostaju relevantni, ne izgradiv{i stabilan esteti~ki sistem
kao literarni kalup. Estetska ~ula Stanislava Vinavera, kao mislioca knji`evnosti, prije stotinjak
godina osjeti{e da se neke stvari stubokom mijenjaju u tzv. `ivotu, i on se najednom na{ao
pred tim nerazmrsivim obiljem svijeta, obuzet groznicom da svo to bogatstvo koje stalno na-
rasta nikada ne}e uspjeti knji`evno izraziti. Ubije|en da je svaka praznina tek fikcija na{eg
duha, da Ni{ta ne postoji, da je prazno tek utvara koju slutimo, on je odlu~io oslu{nuti ritam
tada{njeg knji`evnog jezika, kao niko dotad, osje}aju}i da se upravo u tom jeziku skriva troma
utvara na{eg mi{ljenja. Uputiv{i se za Bergsonom i Ni~eom, on je znao da je ritam jezika ono
u ~emu se otvara stvarnost, kao put kojim idemo toj stvarnosti. Otuda je ostao do kraja nasmi-
je{en pred upro{}avaju}om metodom „red po red“ Bogdana Popovi}a, ili pred pozitivizmom
Skerli}evim, jer se upravo u tom sporom od~itavanju stvar-po-stvar manifestovao epski odnos
prema svijetu, tako karakteristi~an za na{u kulturu i neadekvatan novoj stvarnosti. Zala`u}i
se za apstrakciju, za ubrzanje na{eg jezika i mi{ljenja, on }e svagda ostati u jednostranim za-
klju~cima pokoleban, bez mogu}nosti esteti~ke sinteze, u volji za trajanjem u kolebanju. Kao
genijalni improvizator, kako ka`e Radomir Konstatinovi}, on je vi{e volio da bude izvikan za
sva{tara ili ma|ioni~ara, nego za esteti~ara-zakonodavca. Bogdana Popovi}a, kao `reca jedne
esteti~ke skolastike, u prvoj polovini pro{log stolje}a kritikovali su i Risti}, i Krle`a, i Ujevi}, i
Crnjanski, ali Vinaver je ostao na tom putu najistrajniji, najubjedljiviji, s najvi{e najja~ih razlo-
ga, nepokoleban, i otuda nije ~udno da je njegovo djelo na katedrama godinama obavijeno
velom zaborava.
Ritam na{eg knji`evnog jezika, ka`e Vinaver, neadekvatan je epohi, zato {to ne mo`e izra-
ziti svo obilje, novi zamah stvarnosti. Epski deseterac je kalup kojim mislimo, a na{ stih je
obuzelo trohejsko prokletstvo! Naglasak na prva ~etiri sloga, tako karakteristi~an za deseterac,
prisutan i u lirskoj poeziji Du~i}a i Pandurovi}a, na po~etku iscrpljuje svaki polet. Neprestano
oslu{kuju}i jezik, Vinaveru je bilo prije svega va`an tzv. „`ubor jezika“: matice u njemu, ubrza-
nja, usporenja, tok, {um, tempo, ubjedljivost, talasanje, dinamika jezika. Tako on ka`e da je
taj `ubor jezika neadekvatan kretanju svijeta na po~etku pro{log vijeka, jednog svijeta koji je
ubrzan blagodare}i tehnici, i ako ne budemo skovali novi ritam jezika – mora}emo se po~eti
izra`avati na francuskom i njema~kom jeziku. Vinaver u novoj konstelaciji dr`i irelavantnom
onu izrazitu, te{ku, gotovo nepomi~nu ekspresiju epskog ~ovjeka, kao neku monotoniju trplje-
nja, izra`enu u posrtanju deseterca nakon prva ~etiri sloga. To je jedan mrtvi i umrtvljuju}i
kalup koji ubija, koji truje `ivot, ka`e Vinaver. U desetercu, u prva ~etiri sloga iscrpljuje se sva
akcija, kao da se sva dovr{ava u ~etveroslo`enicama: vino pije, konja ja{e, jezdu jezdi, suze ro-
ni, sablju kuje, ku}u ku}i, oro klik}e, rano rani, hvala bogu, kuma kumi, lice ljubi, me}e strelu,
itd. „Kod nas je deseterac u ve}ini narodnih pjesama, i gotovo u celoj knji`evnosti. Prevod Bibli-
je, Vuk, Dani~i}, Slobodan Jovanovi}, Vuk, Raki}, Du~i}, Sima Pandurovi}, sve je u ne~uvenoj
opsesiji, u mori ritmi~kog mi{ljenja, kojemu je uzor juna~ki deseterac. Najpre napor, gotovo
psovka, pa pad – stropo{tavanje, na zemlju. Nikad od zemlje ka nebu, uvek sa zvezda na tvrdu
i te{ku zemlju.“ (160) Vinaver lucidno primje}uje da vi{e nema potrebe da se s tolikim otpo-
rom, zapomagaju}i, savla|uje stvarnost, jer je ona sada druga, pokretljivija, fluidnija, i pjesnici

355

AKT.indd 355 6/5/2013 7:03:07 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
moraju prevazi}i taj stari ritam pjesni~kog hoda, oteti se tom glomaznom i kobnom trohejskom
hodu u okovima. Otuda, po Vinaveru, dolazi i jednoli~nost osje}anja dotada{nje poezije, jer na-
primjer Pandurovi}ev pesimizam, kao nesukladnost novoj stvarnosti, dolazi zbog iscrpljuju}eg
naglaska na prva ~etiri sloga, kao trohejske prokletinje. Taj epski ritam je prkosan, zaina}en,
mukao, bez humora i duha, i zato ne mo`e do}i do nove poente `ivosti. Blagodare}i toj melo-
diji, jednako va`noj kao gramatika, ostaju neizra`ena i potonula razna osje}anja koje izaziva
nova stvarnost. U tom trenutku, ka`e Vinaver, `ivi jezik se nije oteo mrtvom formi deseterca ko-
ji je radom vijekova ukalupio na{ jezik do savr{enstva. Ta ukalupljenja su do{la i od crkveno-
knji`evno gajenog ]irilovog jezika. „Kao {to je poznato, pismenost zaledi razvoj jezika, uspori
njegovo mijenjanje, bar sa ~isto formalne strane. Tome imamo, pored svih psiholo{kih i istorij-
skih uzroka, da blagodarimo za strahovitu sa~uvanost tolikih na{ih re~i i obrta. Nisu se menjali.
Zamrzli, zale|eni. Sa svima onim starim trajnostima, krep~inama i gotovo hrastovskim izdr`lji-
vostima, sa razgranom prastarih nastavaka, sa oprezno{}u i dovijanjem akcenata, sa padovima
sporednih sirkonfleksa. I posle: zaostav{tina starih naglasaka i du`ina, koje je gotovo bez traga,
u takvom bar vidu, i{~ezla iz drugih savremenih slovenskih jezika. Imamo bogato i glomazno
nasle|e iskonskih, svim odjecima snadbevenih nastavaka, zavr{etaka, nepogubljenih slogova,
i preduga, komplikovana ljuljanja i izljuljavanja glavnih i sporednih akcenata kroz nabubrelo,
razvodnjeno tkivo jedne iste re~i. Stara vodurina jezika, koja je nekad pomagala, dolivana vi{e
ili manje za razlikovanje re~i od druge svake re~i, sa~uvana nam je gotovo sva. Je li potrebna
ona danas? I kuda s tim nasle|em? Kao stare prvokamene bradve, mnogobrojne, a ~iji vasko-
liki posao mo`e, mnogo savr{enije, da povr{i jedna gvozdena sekirica, i za mnogo kra}e vre-
me.“ (171) Usporavanje i razdvajanje svake rije~i, to su razlozi zbog koga je Vinaver mrzio na{
cirkumfleks kao samog |avla, ka`e Konstantinovi}! Srpski jezik, pi{e Vinaver, nije radoznao,
a odgovori su definitivni. Sve je unaprijed rije{eno. Slobodne fantazije je gotovo nimalo, a cir-
kumfleksi odvla~e svaku ekspresiju u ponor. Trebalo je taj jezik, kao kalupe, raskivati! Tako
Vinaver, iz prve ruke, opisuje kako je on rasklimavao taj vi{estoljetni sistem u svojoj poeziji:
u versifikaciji je tako te`io lelujavim podudaranjima, da akcenti ne budu jednaki i podudarni,
nego da bi svojom blagom disonancom proizvodili druga~ije umjetni~ko dejstvo, o~ekivano i
neo~ekivano, jer direktna akcenatska podudaranja rima kod nas zvu~e drsko i prosto. Mijenjati
red rije~i, pi{e Vinaver, bilo je, me|utim, u to vrijeme isto {to i huliti na Boga. Vrijedan divljenja
u na{oj tradiciji je, ka`e Vinaver, i inad`ijski pothvat Laze Kosti}a, u prevodu [ekspira, kada se
opredijelio za jambski pentametar, na{em jeziku uprkos, hote}i „nad{ekspiriti i samog [ekspi-
ra“, ~ime se uhvatio u ko{tac sa sada{njo{}u, sa svim usplahirenim, jambskim napetim, {ekspi-
rovskim, do{av{i u direktan sukob s na{om dikcijom. Upravo u tom prevoditeljskom pothvatu
koji su profesori Popovi} proglasili katastrofom, Vinaver vidi jezi~ku revolucionarnost Lazinu,
kao novitet. Melodija `ivog govora je modernija od melodije knji`evnosti, i jezik se, primje}uje
Vinaver na primjeru beogradskog govora, ubrzava, izostavljaju}i suvi{nosti, i tu Vinaver vidi
esteti~ku priliku za budu}nost, u trganju tih starih epskih kalupa.
U to ime on i kritikuje dominantne metode u tada{njoj kritici i estetici, koje usporavaju mi{-
ljenje, vra}aju}i se ustaljenim obrascima, naro~ito se obru{avaju}i na „inkvizitorsko pravilo
koje su kod nas nazvali teorija reda po red i rije~i po rije~“. Analiza i ra{lanjavanje mogu imati
nekog plodnog smisla, pi{e Vinaver, za mrtve stvari. U bujanju `ivota oni su, pogotovo u pro-
fesorskom, cjepidla~kom vidu, ubistveni. Svaka rije~ za sebe ne{to smjera, ne{to ho}e: ali je ko-
na~ni izraz u njihovom ritmu, u na~inu na koji su udru`ene, u onom ~ega u rije~ima nema. Ve-
li~ina umjetnika je upravo u tom ritmu, i ~itavi umjetni~ki pravci zavise od ra|anja ili utuljenja
ritmova. Umije}e knji`evnosti jeste u tome {to sa`ima u sintezu bilione i bilione tih treptaja,
{to stvara duboke emocije kao jedine koje mogu prostrano, kao simfonija, obuhvatiti sve razba-
cane i ra{trkane pojedinosti, zvukove na{eg ja, spajaju}i na{e psihi~ke sastojke u vidljiv trag.
Ono {to je normalno i i jednostavno, ustvari je milionsko i milijardijsko, i toga bi morale biti
svjesne estetika i knji`evnost. Pravoj knji`evnosti Prusta ili filozofiji Bergsona, ka`e Vinaver,
356

AKT.indd 356 6/5/2013 7:03:07 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
treba mnogo vi{e podataka nego obi~nom ~ovjeku, i zato se dana{nja literatura ne mo`e bez
njih zamisliti: oni spajaju sve: pro{lost, sada{njost, budu}nost, kao jedno stostruko zbivanje, i
podsje}aju nas na ono {to je zaboravljeno u upro{tenoj misli: `ivot ima hiljade i hiljade lica. To
je razlika izme|u literature obi~nika i pravog pisca. O tome ne zna ni{ta, naprimjer, kritika Bo-
gdana Popovi}a ili Skerli}a, vjeruju}i da je sve jednostavno i obja{njivo, i otuda tolika averzija
Vinaverova prema njima; to je na~elo u ~ije ime ih on i kritikuje. Tu mnogostrukost `ivota su
kod nas osje}ali, pi{e Vinaver, i Stankovi} i Rastko koji je bio godinama zaokupljen pitanjima
kako izraziti sve, kako sa`eti ~ovjeka. Kod Bore Stankovi}a se to manifestovala na nivou jezika,
u njegovom insistiranju na gramati~kim nepravilnostima, i prije svega: na drhtavom rasponu
u osje}ajima, u njegovoj stihijskoj mr`nji na sve zakonodavce na{eg jezika: sve Bogdane, kao
da ih ima milion, kako je govorio. U tome Vinaver vidi otklon kod ove dvojice pisaca od tzv.
realizma u ime kojeg se odbacuju najprisnija iskustva du{e i treperenja, radi upro{}ene i uka-
lupljene stvarnosti. Tragaju}i za raznolikim modusima bje`anja od kalupa Vinaver se obra}a i
srednjovjekovnim bogohulnicima i bezbo`nicima koji su svojim raspusnim i bu~nim `ivotom,
svojim terevenkama i igrankama, prevazilazili bezbojnu gramatiku mona{kog zavjeta cjelomu-
drenosti, zatim poeziji Fransoa Vijona u ~ijem se jeziku, ~uvstvu, misli, svijesti ocrtava onaj ve-
liki raspon od provalije grijeha do nadnebesnih provalija, pa sve do eseja o Rableovom jeziku
koji odra`ava prastaru povezanost jezika i seksa u ~ijem evociranju i novom transponovanju
se, po Viaveru, i ogleda Rableovo jezi~ko majstorstvo. (v. str. 291/292/293/294)
Vinaver, tako|er, osje}a da se na{ pojam o stvarnosti u tom trenutku mora promijeniti. On
navodi da je u djetinjstvu bio fasciniran Rendgenovim aparatom, pod ~ijim dejstvom se `iva
materija razvijavala u svjetlost, masa osloba|ala sebe same, robovanja stati~koj fikciji, la`i kru-
tog poretka, i sve je to bilo mnogo realnije nego preru{enost `ivota, la`ni mir, kao spokoj oko
nevi|enog plamena i treperenja. Ta nova spoznaja se morala odraziti na poimanje realizma,
jer je to bio dodir `ivota i smrti, i Vinaver, kao estet i pisac, nije mogao ostati ravnodu{an pre-
ma tome, kao {to jesu profesori B. Popovi} i J. Skerli}. U tom i takvom oslobo|enju materije
– Vinaver vidi novu mistiku, i zato ka`e da se ona mora vratiti sa makedonskih jezera u kojima
borave stara ~udovi{ta i nad kojima lete prastare utve zlatokrile i gdje se vile jo{ okupljaju.
Njemu je trebala ta mistika da odrazi novu stvarnost, i on je u svojim esejima neprestano
zaziva, iako navodi da u {tampi zbog toga postaje jedan od najsmije{nijih ljudi u Beogradu.
Iz dana{nje perspektive, me|utim, mi vidimo da je to jedna adekvatna umjetni~ka reakcija u
otkrivanju nevidljive stvarnosti, a smije{an je jedino, naprimjer, Skerli} koji u tom trenutku
prezire svaku mistiku, kako ka`e Vinaver, jednim blagodjejanjskim racionalizmom pozitivis-
ti~ke palanke i apotekara Omea.
Pjesnici u svijetu ne smiju ni{ta izostaviti, i u to ime oni se ne smiju ravnati prema zakonima
~ovje~anskim i bo`anskim. Oni se moraju oglu{iti na tu vjekovnu te`nju da se uhvate zakoni
po kojima se doga|aji doga|aju, jer takvi zakoni ne postoje. Oni zbog toga ne smiju uni{titi
realnost u bezbroj njenih granica, ivica i oblika. Hiljadu do`ivljaja i oblika `ivota i sna njemu
su va`niji nego hiljade zakona, pouka i uputa. Filozof bi bio najsretniji kad ni~ega na svijetu
ne bi bilo, tada bi njegovi zakoni va`ili i svijet bi bio obja{njen, dok pjesnik se raduje tom obilju
`ivota. Otuda nije ~udno {to su najve}i metafizi~ari kao sv. Augustin i Platon otpisivali pjesni-
ke. ^im pjesnik postane metafizi~ar, kao Breht po receptu partijske istine, najbolji kvaliteti nje-
gova teksta nestaju, kao {to je u kasnijim djelima nestala i ona neobja{njiva i naivna Brehtova
ironija, kako primje}uje Vinaver, koja je lebdjela nad tim krikovima i gr~evima. Najvi{i zakon
u Vinaverovoj estetici, kao i kod Bergsona, jeste da je sve satvoreno od neopipljivih, pokre-
tnih, fluidnih cjelina, i da se to osje}a u savremenoj knji`evnosti, kao jednom si}u{nom dijelu
~ovjekova `ivota. Tu sveop{tu neodr`ivost zakona Vinaver, dakle, vidi kao sudbinu pjesnika:
kao, naprimjer, razlog Remboovog sloma, koji je, kao posljednji, htio izgraditi vje~nost na tom
oticanju i nepouzdanosti svega, ili kao onaj puls kod Prusta, koji je tu vje~nost predstavio u
svome djelu kao jedan treptaj hiljadostrukosti svijeta i `ivota.
357

AKT.indd 357 6/5/2013 7:03:08 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
***
Vinaverova „Nadgramatika“ savr{en je uvod u njegovo djelo jer, u izboru Radomira Kon-
statinovi}a, donosi reprezentativne odlomke iz esejisti~kih knjiga „^ardak ni nebu ni na
zemlji“ (1938), „Ikarov let, sudbina dana{nje knji`evnosti“ (1937), „Bergsonovo u~enje o ri-
tmu“ (1924), „Jezik na{ nasu{ni“ (1952), kao i relevantne eseje o Rembou, Geteu, Skerli}u,
Boji}u, Stankovi}u, Nastasijevi}u, Rastku, Vijonu, Rableu, [ekspiru, Prustu, Valeriju, Gistavu
Lefebru, Albertu Ajn{tajnu, objavljivane u knji`evnim ~asopisima. Kao na{ najagilniji i naju-
bjedljiviji esteti~ar, svjedo~e}i o knji`evnosti iz prve ruke, uradio je i napisao vi{e o na{em
knji`evnom jeziku nego sve postjugoslovenske katedre za stilistiku zajedno. I nesumnjivo se
~ini va`nim ispitati njegove ideje kao zaokru`ene i dore~ene u svakoj pojedinoj studiji, jer su
ovdje predstavljene tek u fragmentima. Tako|er, Vinaverevo djelo jo{ je jedno svjedo~ansta-
vo protiv bezja~kog uvjerenja na{ih pisaca anga`ovanika o nepomirljivosti pisca i kriti~ara,
ono je jo{ jedan argument protiv jedne fraze prema kojoj pisac pi{e da bi kriti~ar imao {ta
kritikovati: Vinaver opet, me|utim, potvr|uje da su pisci najbolji tuma~i svoga djela, najbolji
interpreti savremenih tendencija, najubjedljiviji borci za sopstveni jezik u poeti~koj konste-
laciji odnosa.
Trebalo bi se samo upitati {ta se dalje doga|alo sa na{im knji`evnim jezikom, kako se ra-
zvijao u odnosu na adekvatnost stvarnosti; {ta je s tim sada i ovdje? Sve su to pitanja o koji-
ma na{a akademska kritika danas ne zna re}i ni{ta. Na sva ta pitanja, kao odgovor, dolazi
jedna gove|a {utnja. Ne treba mo`da iznova podsje}ati i na povjerenje te kritike u tzv. novi
realizam, u snimke stvarnosti, u svjedo~enje, {to su bili neadekvatni postupci u predo~avanju
te nove realnosti, kako vidimo, jo{ od po~etka pro{log vijeka. Vinaverevo djelo dolazi kao
upozorenje i racionalisti~koj brzopletosti te bogdanpopovi}evske kritike koja `eli sve jasno
i {ablonski protuma~iti, otpisuju}i literarni potencijal svake mistike, svake fantazije, svakog
zapretanja smisla, imaju}i predstavu o djelu kao isklju~ivo ne~em jasnom, racionalnom, kon-
kretnom, korisnom, prijem~ivom. Ideal o takvom knji`evnom djelu, kao pouzdanom i jasnom
svjedo~anstvu, jeste najdominantniji ideal na{e (akademske i neakademske) knji`evne kritike
danas, tome se priu~avaju i studenti na odsjecima, takva je gotovo sva na{a aktualna knji`e-
vnost, i Vinarevo djelo je va`no jer podsje}a da to nije jedini modus u literarnom pristupu
tzv. stvarnosti. Mo`da postoje, upozorava, i neki adekvatniji! Nije ~udno, doista, da su kritika
i esejistika i Ujevi}a, i Risti}a, i Krle`e, i Ko~e Popovi}a, i Vinavera, kao esteti~kih vol{ebnika,
pre{u}ena i nepoznata godinama na na{im katedrama, i nije ~udno da danas i ovdje imamo
knji`evnost takvu kakvu imamo.
Ta~no je da Vinaver promi{lja uglavnom srpski jezik, o knji`evnom jeziku gotovo uvijek
govori na primjeru srpske tradicije. Ne treba zaboraviti ni njegov nacionalisti~ki anga`man u
tridesetim godinama, u diplomatskoj slu`bi sa Crnjanskim, njegove ~lanke u nacionalisti~kim
~asopisima „Ideje“, „XX vek“, „Vreme“. Radomir Konstantinovi} navodi da je, me|utim, ta-
kvim anga`manom i tim mi{ljenjem Vinaver upada u izravnu kontradikciju sa samim sobom,
sa svojim djelom. I to je jasno, ne samo zato {to neprestano, na raznim primjerima, potvr|uje
svoj ideal o pjesniku koji, kako ka`e povodom Vijona, ide protiv matice `ivotne i dru{tvene
rijeke, da bi tu rijeku zbilja osjetio i iskusio, da ga ta rijeka ne bi odnijela nesvjesnog. Nego i
zbog toga {to {irina njegova jezi~kog umije}a i jezi~ke kompetencije tra`i uvijek na{ jezik u
njegovoj punoj {irini: tako }e, pi{u}i o svom prevodu Rableova najpoznatijeg djela, navesti
da se morao koristiti podjednako srpskim folklorom, tor`estvenim crkvenoslavjanizmima, po-
slovi~nim zastojem, lakom fluidno{}u epskog kazivanja, vlastelinskom mo}no{}u Du{anovog
zakonika, legendama Ilije Vuki~evi}a i Janka Veselinovi}a, ali i ko~opernim Dubrovnikom i
smrknutim, bajatim turcizmima. Eto, kako jedno vrijedno djelo, da bi bilo satvoreno, doziva
na{ jezik u {irokom izboru razli~itih registara koje nudi, eto kako jedan mo}an jezi~ki talent u
ime tog otjelotvorenja evocira razne intonacije i obrte jednog jezika s razli~itih prostora, ~ak i
uprkos nekim uskogrudnim tendencijama koje nominalno isti~e.
358

AKT.indd 358 6/5/2013 7:03:08 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Almir Kljuno: Joyce je ko{mar...

(@an Pari. D`ojs. Ki{a, Otvorena knjiga. 2012, prevod: Sonja [e{lija)
Potkraj 19. stolje}a u Knji`evnom pozori{tu u Dablinu pojavio se ~ovjek neobi~an, ~udnova-
to odjeven – uop}e ekscentrik. Nije imao karte, ali je jednom munjevitom re~enicom preuzeo
kontrolu. „Ja sam Joyce.“ Tada mladi}, Joyce se je smatrao za genija, i {epurio se, ponosan na
svoje djelo, – iako se ono sastojalo od tek nekoliko eseja, ~lanaka i pjesama. „Nikada nisam
nai{ao na toliko pretencioznosti, a da ima tako malo toga da je opravda“, govorio je Yeats o
njemu. Ali tokom sljede}ih decenija James Joyce ostvarit }e djelo koje }e ga svrstati me|u naj-
zna~ajnije autore 20. stolje}a.
O tom je djelu napisano i pisat }e se mnogo, unato~ njegovoj kompleksnosti – ili upravo
zbog nje. Vrijednom prikaza i preporuke ~ini se knjiga D`ojs Jeana Parisa, koja je prikaz Joyce-
ovog djela i `ivota. U ovoj knjizi Paris daje Joyceovu biografiju, ali se ne zanosi time da ona
bude kona~na, iscrpna i cjelovita; nego on prosto ozna~ava najbitnije detalje iz Joyceovog `ivo-
ta i sagledava na~ine na koji su se oni odrazili na njegovo literarno djelo. Paris daje sopstvene
kriti~ke sudove o Joyceovom djelu, analizira ga i interpretira, pru`aju}i nam uvod i smjernice
za ~itanje i razumijevanje njegove kompleksnosti.
Svoj portret Joycea, Paris po~inje poglavljem o Irskoj. U njemu Paris Irsku prikazuje kao
misti~nu i herojsku zemlju, ali je ve} u sljede}em poglavlju prepoznaje kao jedan od glavnih
razloga Joyceovog skepticizma. Kao prvotni uzrok Joyceovog podozrenja prema domovini,
name}e se politi~ki skandal iz 1889., koji je optu`ivao C. S. Parnella za preljubni{tvo. To je
bio ogroman udar za porodicu Joyce, koji su bili parnelisti, a osobito za mladog Jamesa. Tri
njegove dominanantne teme, antinacionalizam, antifeminizam i antiklerikalizam, za~ete su u
toj tragediji-farsi. Ali taj doga|aj ima i ve}e, univerzalnije razmjere i zna~enja, jer je u njemu
korijen Joyceove ozloje|enosti. „U njegovim o~ima, Parnelov pad postao je zlo~in koji je ospo-
ravao veru u ~ove~anstvo.“ (34)
Ni{ta u Joyceovom djelu ne}e upu}ivati na bilo kakav idealizam; on je isuvi{e pronicljiv da
bi se zanosio takvim obmanama. Sve }e upu}ivati na kaos osrednjosti i gluposti, na klevetu,
potkazivanje, prostakluk, razmetljivost, trivijalnost, izdaju, itd, itsl. „Ovde ne}emo na}i pleme-
nite du{e, niti primernu etiku, jer }e ljudi otkriti upravo ono {to jesu: komedijanti, ‘sumporno
`uti la`ljivci’“. (21) Za njega su svijet i njegova pojavnost samo ta{ta krinka, niz sladunjavih
la`i, prijetvorbi i iluzija, a uloga je pisca da bude nau~no objektivan, i proka`e takav svijet, „da
najta~nije mogu}e naslika ~ove~anstvo, ali i da se istovremeno uzdr`i od osu|ivanja i pohva-
la“. (22) Joyce }e svijet vidjeti onakav kakav jeste, i bit }e potresen onim {to vidi. „D`ojs nas
uvi|avno obave{tava da je njegova umetnost potekla iz bola, ali }e se, kao Svift, i on potruditi
da ga prikrije irskom koketno{}u. ^ak i bolje, da ga savlada.“ (63) Pokad{to }e osloboditi svoju
sjetu, ali }e ~e{}e biti svirepo ironi~an i sarkasti~an, jer on, kao pravi Irac poznaje „okrepljuju}u
mo} sarkazma“. (11) Njegovi su likovi banalni, bez dostojanstva, i robuju gluposti, kao kakvoj
boginji; on je, dakako, razo~aran time, ali se istoj gluposti, i njezinim robovima, zlurado i zaje-
dljivo podsmijava. On ismijava, banalizira banalnost, buni se i kleve}e; nije selektivan u osudi,
u odmazdi, ironiji; svaka stvar ili pojava, makar i najsvetija, kod njega tako|er podrazumijeva
svoju parodiju. „Prosto, za D`ojsa je Istorija, kao i za svakog Irca, hronika jednog pakla od ko-
ga su skepti~nost, mudrost i humor najbolja odbrana.“ (73)
Potreba za ta~no{}u i objektivno{}u jedna je od najuo~ljivijih odlika Joyceovog stila. Sve {to
je pisao rezultat je pomnog opserviranja i analiziranja, rezultat privilegije da se svijet mo`e
sagledati u njegovoj realnosti. Nau~na strogost je stilska novina koju je uveo. Njegova toli-

359

AKT.indd 359 6/5/2013 7:03:09 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
ko zna~ajna tehni~ka revolucija u romanu predstavljena je, ukratko, u intenciji da se svijet i
~ovje~anstvo prika`u, u svojem totalitetu, onakvi kakvi zaista jesu, sa svim proturije~jima, i
da s, {to ta~nije, u cjelosti naslika ~ovjekova uzaludnost, izgubljenost, utamni~enost u svijetu.
Njegova je, zatim, namjera da se oslobodi vremena, da ga poni{ti ili pobijedi, „kako bi ustoli~io
svoje delo van doma{aja vremena“. (63) U tim ogromnim ambicijama po~iva pogubna monu-
mentalnost njegovog djela.
Cijeli grad sa`eti u jednu knjigu, deset godina odisejskih putovanja prikazati u jednom
danu L. Blooma – to su, izme|u ostalih, nastojanja kojih se poduhvatio u Uliksu. „Borio se pro-
tiv neuhvatljivog, nepobedivog neprijatelja: protiv vremena. Njegov san? Prevazi}i ~oveka
koji pripada Istoriji, tako {to }e istoriju nadvladati, na}i neko univerzalno ure|enje kojem je i
ona podre|ena. T. S. Eliot je morao prvi primetiti to demijur{ko nastojanje u Uliksu. Otuda ta
sli~nost, koju }e mnogi kriti~ari naglasiti, izme|u d`ojsovske misli i Bo`anstvene komedije, sre-
dnjovekovne teologije, okultnih nauka ili elizabetanskog pozori{ta, uostalom sli~nost sa svim
oblicima kulture koji mikrokosmos izjedna~avaju sa makrokosmosom, to jest izjedna~avaju
‘ono {to je dole’ sa ‘onim {to je gore’. D`ojsa treba posmatrati kroz tu perspektivu, kroz tu es-
hatolo{ku struju koja sebi u zadatak stavlja poricanje vremena, a ~ija deviza mo`e biti: ‘Istorija
je ko{mar iz kojeg poku{avam da se probudim.’“ (83) U Finneganovom bdijenju bio je, me|utim,
jo{ smjeliji i neskromniji: htio je kroz san, grotesknom mje{avinom mno{tva svjetskih jezika,
alegorijski ispripovijedati univerzalnu historiju ~ovje~anstva, napisati knjigu za budu}nost i
pomo}u nje definitivno prevazi}i vrijeme. „Ova najambicioznija knjiga svih vremena sadr`i
u sebi gotovo nemogu}e nastojanje da u snu prika`e planetu i ~itavu njenu istoriju, da na silu
ispredaje njene nejasno}e, koje u svakom prolasku kroz delo pomalo otkrivaju istinu koja je
u isto vreme ohrabruju}a i beznade`na: u svakom ~asu se ta pri~a (ponovo) ra|a, (ponovo)
umire i (ponovo) po~inje.“ (209—210)
Me|utim je Joyce, bje`e}i od ko{mara historije i suprotstavljaju}i se tiraniji osrednjosti, stvo-
rio djelo monstruozno, nesvakida{nje po obimu, koje sâmo izgleda jednako kaoti~no i ko{mar-
no. Mogli bismo re}i da je Joyce ko{mar kojega poku{avamo savladati, prihvatiti. U njemu je
doista te{ko sna}i se, i stoga nam je nerijetko potrebna pomo}. Paris u svojoj knjizi nastoji dati
neke od klju~eva za shvatanje njegovoga djela.
Neke od osnovnih zna~ajki Joyceova djela on otkriva ve} u po~etnim poglavljima, dok nas
sa drugima upoznaje postupno, prate}i razvoj i mijene Joyceovih misli i stila. Jedno }e nam,
tako, poglavlje prikazivati odre|eni period Joyceovog `ivota, govoriti o jednoj knjizi, ali }e ne-
umitno biti nerazlu~ivo od te knjige Paris pronalazi i osvjetljava u drugim knjigama tako|er,
~ime ukazuje na koherentnost i konzistentnost Joyceovog djela. „D`ojsova genijalnost ogleda
se u potpunoj hronologiji.“ (85) Paris je vrlo dobro shvatio prirodu Joyceovog djela: ono je
svojevrsna evolucija, koja traje od Dablinaca do Portreta umjetnika u mladosti, mani~no buja od
Uliksa do Finneganovog bdijenja, „~udovi{ta koje sve nadilazi“ (189), i u toj evoluciji svaka je knji-
ga neizostavna etapa; sve se u njoj nastavlja, nadogra|uje, nadopunjuje. Sve je u tom djelu
promi{ljeno i svrhovito, i ni{ta nije suvi{no, nijedno poglavlje, niti jedna rije~. Ta Joyceova evo-
lucija podsje}a na slike koncentri~nih krugova na povr{ini vode: „svako delo stvoreno iz pret-
hodnog, razre{ava se u slede}em, jo{ op{irnijem, upotrebljava ciklus re~i, tema, simbola koji se
stalno {ire, kao da se pru`aju ka beskona~nom, kao da se sjedinjuju sa kosmosom“. (86)
Da bismo razumjeli Joycea, Paris nas tako|er upu}uje na iznimno va`nu „dvojnost stvar-
nosti i simbola“, (115) koja je u njegovom djelu izra`ena do krajnosti. Ono obiluje simbolima,
metaforama, alegorijama, aluzijama, referencama, itd, koje nas tjeraju na aktivno promi{ljanje
pro~itanog. Ve} u Portretu umjetnika u mladosti po~inje ta igra simbola, a u Uliksu i Finnegano-
vom bdijenju ona }e prerasti u stvarala~ku filosofiju, i imati ogromne, luda~ke razmjere. „Nije-
dan pisac, u na{oj epohi“, smatra Paris, „nije u toj umetnosti analogije oti{ao dalje od D`ojsa.“
(140) Na mnoge od tih analogija i vi{ezna~ja Paris precizno ukazuje, iznose}i pritom razli~ita
tuma~enja, {to je jedan od prvih kvaliteta njegove knjige.
360

AKT.indd 360 6/5/2013 7:03:09 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
Premda je stara vi{e od pola stolje}a, a neka od tuma~enja koja nudi ra{irena, dobro pozna-
ta, ~ak uobi~ajena, ova knjiga ipak nije izgubila na vrijednosti, na svje`ini, na neposrednosti
koja nam pribli`ava Joyceovu osobnost i osebujnost njegovog djela. Kao autor ogromne erudi-
cije i gorkog `ivotnog iskustva, Joyce je stvorio zapanjuju}e, bizarno djelo, bremenito o~ajem i
ni{tavilom, ali djelo u kojemu se, ipak, nazire neka tanana, sjetna, ironi~na nada. Kao zagonet-
ka, ono neprestano poziva ~itatelje u igru odgonetanja. Knjiga Jeana Parisa nije kona~na od-
gonetka, ali je sasvim dovoljna pomo} ~itatelju u toj zavodljivoj, mada te{koj igri. To je knjiga
koju ne treba zanemariti pri bilo kojem ozbiljnom ~itanju Joycea.

361

AKT.indd 361 6/5/2013 7:03:09 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA

Haris Imamovi}: \avo autonomije knji`evnosti

(D`in H. Bel-Viljada. Umetnost radi umetnosti i knji`evni `ivot.
Kako su politika i tr`i{te doprineli uobli~avanju ideologije i kulture este-
ticizma 1790 - 1990. Svetovi, Novi Sad, 2004. Prev. Vladimir Gvozden)
Od najve}eg je zna~aja ponovo promisliti pojam autonomije knji`evnosti, jer danas preo-
vladava ~itavo jedno shva}anje knji`evnosti i ~itava jedna knji`evnokriti~ka aksiologija zasno-
vana na pogre{nom razumijevanja tog pojma. Govorim o onoj manihejski uspostavljenoj razli-
ci izme|u esteticizma i anga`mana kao o jednoj dogmi koja je trenutno na snazi u nemalom
dijelu bosanskohercegova~ke akademske zajednice.
Tako je prof. Enver Kazaz napisao da je ’visoki modernizam, sa svojim metapripovijestima,
prije svega estetskim utopizmom i idejom autonomije knji`evnosti pretvorio knji`evnost u
neku vrstu religije ljepote’’1, a zatim je pozitivno vrednovao i kanonizirao niz savremenih bo-
sanskohercegova~kih pisaca (od Muharema Bazdulja, pa sve do Nure Bazdulj-Hubijar) zato
- samo zato! - {to su njihova djela anga`ovana, tj. opre~na esteticizmu. Najprije, problemati~no
je Kazazovo shva}anje na{eg visokog modernizma i njegove autonomije kao esteticizma, lar-
purlartizma, eskapizma (na 51. stranici ’Neprijatelja ili susjeda u ku}i’’ pi{e da se desio ’poeti~ki
prevrat iz modernisti~ke bezinteresnosti knji`evnosti u odnosu na stvarnost u postmodernu
knji`evnu polikontekstualnost i literarni anga`man’’); problemati~no je jer Kazaz, u istoj toj
knjizi, zaboravljaju}i se, pi{e i kako su glavni predstavnici tog visokog modernizma Andri} i
Selimovi} i kako su glavna njihova djela, glavni reprezenti tog ’visokog modernizma’’, zapravo
politi~ki romani: ’Dervi{ i smrt’’ i ’Prokleta avlija’’. Susljedno navedenom, mora se osporiti ta
aksiologija, utemeljena na pogre{no uspostavljenoj razlici izme|u esteticizma (modernizma) i
anga`mana (postmodernizma), aksiologija koja sugeri{e da je djelo vrijedno zato {to za temu
uzima rat ili be-ha tranzicijsko dru{tvo i zato {to negativno ocjenjuje nacionalisti~ke ideologije
ili kapitalisti~ke proizvodne odnose, zato {to je djelo anga`ovano i zato {to nije esteticisti~ko.
Ta aksiologija je problemati~na jer je prof. Kazaz, jednako kao Muharema Bazdulja ili Zden-
ka Le{i}a, mogao kanonizirati i bilo koga ko je pisao o ratu ili be-ha tranzicijskom dru{tvu,
osu|uju}i nacionalisti~ke ideologije ili kapitalisti~ke proizvodne odnose. Ta aksiologija je previ-
{e slu~ajna i previ{e je proizvoljna ta kanonizacija da bi ih razuman ~ovjek mogao prihvatiti.
Dalje, ra{irenost ove proizvoljne knji`evnokriti~ke aksiologije, izvedene iz pogre{nog
shva}anja modernisti~ke autonomije knji`evnosti i banalno koncipiranog pojma knji`evnog
anga`mana, pokazuje da u na{oj akademskoj zajednici, prilikom promi{ljanja knji`evnosti,
po{tivanje autoriteta i dogmi koje je taj autoritet uspostavio ima prednost nad konceptom lo-
gi~ko-empirijskog dokazivanja. A pluralizam i sloboda izbora koju promovi{e ova poststruktu-
ralisti~ka na{a znanost o knji`evnosti puki je privid. Tako je akademik Zdenko Le{i} u svojoj
“Poststrukturalisti~koj ~itanci’’ objasnio kako popularizacija kulturnog materijalizma (koji `eli
~itati politi~ka zna~enja knji`evnog teksta) ne mora nu`no zna~iti ukidanje formalizma. ’Jer ta-
kve studije na o~igledan na~in pokazuje da se u poeziji od vajkada vode i neke druge bitke osim
onih o kojima govore kulturni materijalisti, bitke pjesnika s jezikom, ili, ako to neko vi{e voli, bit-
ke rije~i s vlastitim zna~enjima. Naravno, kulturni materijalisti bi se ovdje mogli pobuniti i re}i:
’U knji`evnim tekstovima se igraju i neke druge igre osim igri s rije~ima.’ I bili bi u pravu. Ali
kako sada stoje stvari, i kako }e, vjerovatno, jo{ dugo stajati, moderna tuma~enja knji`evnosti
}e sa raskrsnice postmodernizma i}i u razli~itim pravcima. Pa ako kulturni materijalisti tuma~e
Shakespearea kao politi~ki relevantan kulturni icon, nastoje}i osloboditi ga od aproprijacije do-
minantnog diskursa i omogu}uju}i mu da progovori disidentno, kriti~ari kao Frank Kermode

362

AKT.indd 362 6/5/2013 7:03:09 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
i mnogi drugi i dalje }e njegova djela tuma~iti kao ~udo jezika, u kojem i nastaje ono {to (ipak
samo tradicionalno?) nazivamo Poezija.’’2 Ovdje ponovno mo`emo vidjeti manihejski na~in
mi{ljenja: knji`evne je tekstove, sugeri{u navedene re~enice, mogu}e ~itati ili formalisti~ki ili
sociologisti~ki. Kao da specifi~nost knji`evnosti, tj. samo uvjet njezinog postojanja, nije to {to
su njezina zna~enja neodvojiva od forme. I kao da su se prije pojave kulturnog materijalizma
kriti~ari bavili samo ’igrama rije~i’’: kao da su Mihail Bahtin, Nikola Milo{evi} ili Ginter Anders
shvatali knji`evna djela samo ~udo jezika, kao nizove kalambura. Navedena manihejska opo-
zicija izme|u ’interpretacije forme’’ i ’interpretacije sadr`aja’’, izme|u formalizma i kulturnog
materijalizma, uspostavljena u ’Poststrukturalisti~koj ~itanci’’ jednako je dogmatska kao i Kaza-
zova opozicija izme|u ’modernisti~kog larpurlartizma’’ i ’postmodernog anga`mana’’: naime,
kroz cijelu je Le{i}evu knjigu formalizam (npr. ’nove kritike’’) osporavan kao eti~ki inferiorniji
od poststrukturalisti~kih ~itanja, jer se ne zala`e za multikulturalisti~ku etiku, gu{i subverzivni
potencijal (nastave) knji`evnosti i poma`e konzervativnim ideologijama da reproduciraju dru{-
tvu. Tako je i sloboda izbora koju promovi{e Le{i} izme|u formalizma i poststrukturalisti~kog
sociologizma, tj. dopu{tanje razli~itih pristupa, kod Le{i}a samo privid: ’Poststrukturalisti~ka
~itanka’’ sugeri{e kako je formalizam |avo, a poststrukturalizam an|eo, kako vi{e ni{ta osim
tog dvoga ne postoji, i kako treba slobodno izabrati izme|u ta dva pristupa. Ukoliko je prof.
Le{i} bio ironi~an na tom mjestu kada ka`e da ne daje primat kulturnom materijalizmu nad
formalizmom, onda je to svakako njegovo najve}e knji`evno dostignu}e.
Ispituju}i njezine razli~ite manifestacije kroz povijesni razvoj knji`evnost, D`in H. Bel-Vilja-
da u svojoj knjizi pi{e kako je esteticisti~ka ideja nastala kao izraz knji`evne svijesti koja je odbi-
jala da se pokorava dogmama koje su proizvodili razli~iti centri mo}i (kao {to su, primjer radi,
crkva ili akademija). U tom smislu, zanimljivo je da Bel-Viljada korijene ideje o umjetnosti radi
umjetnosti vidi u prosvjetiteljskom pokretu, {to se (sjetimo li se prosvjetiteljskog didaktizma i
antididaktisti~ke orijentacije glavnih predstavnika esteticizma) ~ini kao paradoks. ’Da bi prosto
postojala kao autonoman entitet, sa vlastitim kriterijima’’, pi{e Bel-Viljada na 22. stranici, ’knji`e-
vnost je morala da se otrese verskih i neoklasicisti~kih pravila i da se, nakon toga, oslobodi
klerikalnih i dvorskih ograni~enja.’’ Ova, dakle, tendencija osloba|anja od esteti~ko-ideolo{kih
dogmi nije zna~ila pojavu ideje umjetnosti radi umjetnosti onakvu kakvu je nalazimo kod Go-
tjea ili Vajlda, ali bez tog zahtjeva za osloba|anjem svakako ne bi bila mogu}a ideja esteticizma,
te je Bel-Viljada svakako u pravu kada njezine korijene tra`i u prosvjetiteljskom pokretu.
Osim {to je umjetnost u predgra|anskom re`imu pre~esto bila pod velikim ideolo{kim utje-
cajem od strane vladaju}ih struktura, ona je i u materijalnom smislu bila pod pokroviteljstvom
vladara. Tako su, pi{e Bel-Viljada, Rasin i Kornej dobivali poslove direktno od kraljevskog dvo-
ra. Me|utim, 40 godina revolucionarnog previranja u Francuskoj doveli su do ’oslobo|enja’’
knji`evnosti od institucionalnog pokroviteljstva. Dolaskom ekonomskog liberalizma i razvo-
jem {tamparskih tehnologija knji`evnost se zatekla u sasvim novom kontekstu. Nova eko-
nomska, demografska i tehnolo{ka konjuktura zna~ila je i spektakularnu promjenu u odnosi-
ma `anrova: novinarstvo i knji`evna proza do`ivjeli su enorman rast. Prije 1790. godine, pi{e
Bel-Viljada, nije bilo jeftinog papira, {tamparskih ma{ina, niti je tr`i{te bilo dovoljno veliko da
pretvori brzo sastavljanje debelih tomova ili nedjeljnih primjeraka u profitabilnu ili ~ak uop{te
zamislivu djelatnost. Pad stare vlasti koja je naj~e{}e bila materijalna baza umjetnosti i dola-
zak novih ekonomskih odnosa uveli su knji`evnika u odnose tr`i{ta. U svijet prozai~no brzih
re~enica i novinarski lake zarade.
Pisci knji`evne proze su nekako izlazili nakraj s tim novim ekonomskim odnosima. Neki su
~ak zara|ivali enormne svote. Me|utim, poezija je bila u sasvim druga~ijem polo`aju. Polo`aj
stihova u tom novom tr`i{nom sistemu, pi{e Bel-Viljada, neminovno je bio lo{ zbog unutra{-
njih svojstava same lirike i na~ina njene proizvodnje, zbog njezine prevelike orijentacije na
oblik. Poezija je `anr koji se sporo pi{e i sporo ~ita. Tako su se pjesnici po osnovnim odlikama
svoga roda na{li u zavadi sa novim sistemom produkcije i distribucije knjiga. Brzina koju je
363

AKT.indd 363 6/5/2013 7:03:09 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
promovisao kapitalizam i{la je nasuprot slo`enosti koju zagovara poezija. Lirika se nije mogla
prodavati, te je ona postala sporedna djelatnost. Padom plemstva, lirika nije samo izgubila fi-
nansijere, ve} i ~itatelje. ’Pobedni~ka francuska srednja klasa’’, pi{e Bel-Viljada, ’nije prolazila
kroz pesni~ko obrazovanje i upoznavanje sa poezijom poput starog plemstva; otuda se njihov
~itala~ki ukus radije opredeljivao za prozu.’’ (59)
Pojaviv{i se u takvom dru{tvenom kontekstu francuski pjesnici su se na{li pred mogu}no{}u
da odbace stihove i pi{u prozu, da jezik poezije identificiraju s jezikom proze ili da na|u al-
ternativne na~ine finansiranja. Kako su prve dvije mogu}nost zapravo zna~ile odumiranje
tog knji`evnog roda i kako je tre}a mogu}nost zna~ila dru{tvenu marginalizaciju pjesnika,
pjesnici su do{li u nerazje{iv sukob s novim dru{tvom. Ne mogav{i se prilagoditi zahtjevima
tr`i{ta kao prozni pisci, pjesnici reaguju gordo, odbijaju}i da pi{u po zahtjevima gra|anskih
ideologija, odbijaju}i ~ak na kraju da pi{u o (gra|anskoj) stvarnosti, shvataju}i vlastitu dru{tve-
nu beskorisnost ne kao invalidnost, ve} kao potpunu vrlinu. Ljepota se po~inje identificirati s
beskorisno{}u. Tako pi{e Teofil Gotje da: ’Ni{ta nije istinski lepo ako nije beskorisno; sve {to je
korisno je ru`no... Najkorisnije mesto u ku}i je toalet.’’ (Bel-Viljada, 66. str.)
Va`nost ove knjige D`ina H. Bel-Viljade jeste u shvatanju slo`enosti fenomena autonomije
knji`evnosti. On, naime, pi{e kako je mogu}e objediniti razli~ite pisce i njihove estetske progra-
me pod ovim pojmom, ali isti~e i razlike me|u njihovim shvatanjima. Tako je Gotje, odbiv{i da
prilago|ava svoje stihove prozi i zahtjevima tr`i{ta, apsolutizirao beskorisnost knji`evnosti.
Dok je Edgar Po, zasnivaju}i svoj knji`evni program, nastupio protiv gra|anskog ali i ame-
ri~kog nacionalnog utlitarizma, protiv jeresi didaktike, te njegovi stihovi nisu lokalnopoliti~ki,
moralisti~ki, ali njegovi stihovi nisu zna~ili gotjeovsko-malarmeovsko odbijanje da se pi{e o
stvarnosti. Gotjeova i Poova ideja o autonomiji knji`evnosti su (u jednom smislu) isto, ali su
(u drugom smislu) razli~ito.
U smislu negacije te osnovne predrasude o ideji autonomije knji`evnosti (kao o esteti~kom
programu ~iji je osnovni imperativ da se isklju~i bilo kakvo pisanje o dru{tvenoj stvarnosti, da
se isklju~i pisanje o stvarnosti, tj. bilo kakav sadr`aj), ova Bel-Viljadina knjiga je od najve}eg
zna~aja. Za razliku od esencijalisti~kog pristupa problemima knji`evne historije unutar kojeg
se provodi totalna identifikacija autora i djela (ono, na primjer, {to Enver Kazaz radi sa svojim
opisom na{eg ’visokog modernizma’’), ova Bel-Viljadina knjiga shvata svu slo`enost svog pre-
dmeta, te on shvata da svaka knji`evnoistorijska analogija zna~i identitet i diferenciju.
Tako }u istaknuti ono {to Bel-Viljada pi{e o D`ojsu kao zagovorniku autonomije knji`evnos-
ti. ’Ne mo`e se’’, ka`e Bel-Viljada na 199. stranici, ’poricati da D`ojsova najbolja dela slede
klasi~ne esteticisti~ke postupke kao {to je izbegavanje didaktizma, stavljanje u prvi plan stila i
forme, kao i slo`enu naraciju.’’ Ta, me|utim, D`ojsova apsolutna pa`nja prema stilu nije izraz
ravnodu{nosti prema `ivotu, ve} sasvim suprotno: D`ojs je naturalisti~ki nastrojen, ka`e autor
ove knjige. D`ojs, jednako kao Gotje odbacuje gra|anski utilitarizam u knji`evnosti, stilsku
simplifikaciju zarad uspjeha na tr`i{u ili zarad ideolo{ke efikasnosti i shvata knji`evnost kao
autonoman entitet spram vanknji`evnih ideolo{kih praksa ili imperativa gra|anske ekonomi-
je. Jednako kao Bodler ili Po, D`ojs odbacuje pojam umjetnosti kao eti~ke propagande; on svo-
je djelo ne zami{lja ni kao crkvenu ni kao anticrkvenu propagandu; on ne stavlja svoje djelo u
slu`bu bilo kakve ideologije koja bi egzistirala nezavisno od knji`evnosti; dok pi{e svoje djelo,
D`ojs nema za cilj da mijenja dru{tvo, on nije ideograf, ilustrator: njegovo djelo nije vo|eno
bilo kakvim neknji`evnim ciljevima, i u tom je smislu on zagovornik autonomije knji`evnosti.
’Prema D`ojsu, najve}a gre{ka le`i u povezivanju umetnosti sa bilo kojom pojedina~nom oso-
binom, jer se time ne uva`ava ~itav obim njenih briga i odnosa.’’ (201. str.)
D`ojs kao zagovornik autonomije knji`evnosti je protiv cenzure i protiv nametanja tema
knji`evnosti. I kad pi{e o dru{tvu D`ojs to ne ~ini zato {to nekakva etika, politika ili knji`evna
kritika to od njega zahtijeva (kao {to smo u analizi knjige prof. Kazaza vijeli da je danas slu~aj:
akademska knji`evna teorija i kritika nare|uju piscima {ta i kako }e pisati): njegovo je knji`e-
364

AKT.indd 364 6/5/2013 7:03:10 PM

 ALTERNATIVNA LITERATURA
vno djelo autonomno. Tako autonomija knji`evnosti za D`ojsa zna~i nezavisnost knji`evnosti
(ne od stvarnosti, ve}) od vanknji`evnih autoriteta.
Umjetnost radi umjetnosti nije jedinstven koncept. ’To je’’, kako ka`e Bel-Viljada, ’prije
skup ideja, intelektualni i umetni~ki vidokrug koji je, tokom dvestogodi{nje istorije, nepres-
tano menjao argumente i polo`aj, kako u zavisnosti od spolja{njih okolnosti u kojima su se
zaticali njegovi sledbenici, tako i od posebnih sklonosti samih autora.’’ (311. str.) Sukladno
ovoj tezi, autor je i ispisao poglavlja svoje istorije esteticizma, i da bi se koliko-toliko shvatila
iznijansiranost ove pojave i slo`enost ovog pojma potrebno je (umjesto nadobudno-redukti-
vnih poststrukturalisti~kih re~enica) pa`ljivo pro~itati njegovu knjigu.
Na kraju `elim jo{ samo navesti Bel-Viljadin stav prema ’ideolo{koj kritici’’, ~ije ga je shva-
tanje knji`evnosti mo`da i ponukalo da napi{e ovu svoju historiju. Bel-Viljada nikako nije
zagovornik formalizma, niti, kao {to smo mogli vidjeti, odri~e povezanost knji`evnosti sa dru{-
tvenom stvarno{}u, ali odbija sociologisti~ku redukciju kao adekvatan metod u prou~avanju
knji`evnosti. D`ez, ka`e Bel-Viljada, budi stanovite emocije, i te emocije nisu besmislene ako
ih se osmotri u odre|enom kontekstu. Prema tome, zaobilaziti taj kontekst zna~i ne razumjeti
d`ez u potpunosti. Ali akademski istra`iva~ koji se bavi samo sociologijom d`eza i primjenjuje
na njega nizove grafikona, statistiku i kompjuterske zapise, a nema razvijeno osje}anje za mu-
ziku, tako|er }e biti daleko od razumijevanja ove umjetnosti.
U tom smislu Bel-Viljada kritikuje poststrukturalisti~ke metode (koji su se formirali kao stro-
ga opozicija banalno shva}enom konceptu autonomije knji`evnosti), kao dogmatske i redukti-
vne. ’Knji`evnost’’, ka`e Bel-Viljada na 314. stranici, ’stvaraju ljudska bi}a, ~ija dru{tvena, isto-
rijska, kulturna, ideolo{ka i seksualna pozadina na razli~ite na~ine odre|uje predmet i oblik
njihovog pisanja.’’ Ali svoditi zna~enja jednog djela na formule kao {to su ’falocentrizam’’ i sl,
spoznajno je jalov mehanizam. Reduktivne formule poststrukturalizam su, kako primje}uje
Bel-Viljada, metodolo{ki jednake onim esencijalisti~kim formulama o ’arhetipovima’’ protiv
koji su prvobitno ustale.
’To {to se’’, pi{e Bel-Viljada, ’i takvi mediokritetski pisci, iz pro{losti ili sada{njosti, za koje se
naprosto desilo da su `ene ili neevropljani, prou~avaju i ponekad hvale isklju~ivo zbog njiho-
vog pola ili porekla iz tre}eg sveta neminovni je sporedan efekat ovog novog talasa pedagogije
i prou~avanja, iako mu se verovatno ne mo`e prigovoriti vi{e nego cenjenim i uva`enim de-
latnostima kao {to su predavanja o malim jakobinskim dramskim piscima, ili specijalizovanje
za sporedne mu{ke viktorijanske pisce, odnosno, u nekom drugom vremenu, pohvalama na
ra~un nekog ruskog pisca ~ija je glavna spisateljska vrlina kritikovanje sovjetskog re`ima.’’
(329. str.)
***
Knjiga D`ina H. Bel-Viljade vrijedna je zbog obilja informacija s kojima autor raspola`e:
on je, kako sam ka`e, jedanaest godina istra`ivao literaturu za ovu knjigu. Njegova knjiga je
vrijedna jer se kriti~ki razra~unava s mitovima o autonomiji knji`evnosti koju je posljednjih
decenija servirao poststrukturalizam i izgradio ~itavu svoju knji`evnokriti~ki aksiologiju na
banalnom poimanju jednog tako slo`enog fenomena. Knjiga Bel-Viljade je vrijedna jer promo-
vi{e koncept knji`evne historije koji nije apsolutisti~ki nastrojen: kao onaj esencijalisti~ki koji
insistira na sli~nostima, i preobra`ava te sli~nosti u jedan kruti identitet, ili kao onaj poststru-
kturalisti~ki koji instistira na razlikama i koji je funkcionalan tek u razgradnji esencijalisti~kih
konstrukata a sam je u smislu knji`evnohistorijske klasifikacije itekako jalov. Bel-Viljada shva-
ta da je su{tina knji`evnohistorijskog mi{ljenja uvi|anje sli~nosti i razlika me|u pojavama,
sistematizacija knji`evne gra|e koja ne}e previ|ati individualne oznake i razli~ite kontekste
djela kod zagovornika autonomije knji`evnosti.
1
Enver Kazaz: Neprijatelj ili susjed u kući, Rabic, Sarajevo, 2008, str. 112
2
Zdenko Lešić: Poststrukturalistička čitanka – Nova čitanja, Buybook, Sarajevo, 2002, str. 95

365

AKT.indd 365 6/5/2013 7:03:10 PM

 SADRŽAJ

Mirnes Sokolovi}: Nacija i poststrukturalizam ............................................................................... 7

Haris Imamovi}: Knji`evnost, logika, empirija ............................................................................. 11

BOSNIACA

Jasmina Bajramovi}: Esejisti~ka zb(i)rka lo{ih namjera (Muhsin Rizvi}. Panorama

bo{nja~ke knji`evnosti. NIPP Ljiljan, Ljubljana, 1994.) ................................................................... 14

Maja Abad`ija: Kroz poststrukturalisti~ku pra{umu (Alma Deni}-Grabi},

Bosanskohercegova~ki roman na kraju stolje}a. BZK Preporod, Br~ko, 2010.) ................................ 19

Damir [aboti}: Bosanski duh u dvanaest odabranih (Dijana Had`izuki}: Poetski

diskurs u bo{nja~kom romanu. Slavisti~ki komitet, Sarajevo, 2011.) .............................................. 28

Jasna Kovo: Pro-tradicijska avangarda (Adijata Ibri{imovi}-[abi}. Kameni spava~

Maka Dizdara i ruska knji`evna avangarda. Slavisti~ki komitet, Sarajevo, 2010.) ....................... 34

Anela Hakalovi}: Muhidin D`anko i strah od teksta (Muhidin D`anko. Strah od teksta:
Ogledi o bo{nja~koj knji`evnosti. Centar za kulturu i obrazovanje, Te{anj, 1998.) ...................... 41

Dinko Kreho: Autonomija teksta i(li) politika identiteta (Alija Piri}. Arheologija teksta.
DES, Sarajevo, 2010.) ........................................................................................................................ 47

Mirnes Sokolovi}: Bo{nja~ki roman – {ta je to? (Enver Kazaz. Bo{nja~ki roman
XX vijeka. Naklada Zoro, Sarajevo - Zagreb, 2004.) ..................................................................... 53

Mirnes Sokolovi}: Poetika nacionalnog {ikljanja (Fahrudin Rizvanbegovi}. Ti{ina i

samo}a teksta. Oko, Sarajevo, 2004.) ................................................................................................ 61

Jasmina Bajramovi}: Dijagnoza nedore~enosti (Vedad Spahi}. Prokrustova

ve~ernja {kola. Bosnia Ars, Sarajevo, 2008.)..................................................................................... 68

Anela Hakalovi}: Ideolo{ka ~itanja i literarnost (Anisa Avdagi}. Sa~injavanje roda:

o reprezentaciji/konstrukciji `enskog identiteta u romanima Abdurezaka Hivzi Bjelevca.
Naklada Zoro, Zagreb – Sarajevo, 2006.) ....................................................................................... 75

Dinko Kreho: Knji`evnost, teorija, ideologija – nekad i sad (Ned`ad Ibrahimovi}.

^italac na raskr{}u: uvod u Midhata Begi}a. Centar za kulturu i obrazovanje,
Te{anj, 2001.)....................................................................................................................................... 79

Maja Abad`ija: Kad knji`evna kritika kolabira u skolastiku (Rusmir Mahmut}ehaji}.

Preko rijeke: O pjesni{tvu Maka Dizdara. Buybook, Sarajevo, 2009.) ............................................. 84

366

AKT.indd 366 6/5/2013 7:03:10 PM

 Harun Dinarevi}: Tekst, kontekst, ideologija (Vedad Spahi}. Tekst, kontekst,
interpretacija. Grafičar - Centar za kulturu i obrazovanje,Tuzla-Te{anj, 1999.) ........................ 95

Mirnes Sokolovi}: Povijest knji`evnosti i plemeniti ketmani (Enes Durakovi}.

Bo{nja~ke i bosanske knji`evne neminovnosti. Vrijeme, Zenica, 2003.) ......................................... 103

Mirnes Sokolovi}: Novi istoricizam – teorija i praksa (Sanjin Kodri}. Knji`evna

pro{lost i poetika kulture. Slavisti~ki komitet, Sarajevo, 2010.) .................................................... 113

Jasna Kovo: Kako je nacionalizam ubio interpretaciju (Andri} i Bo{njaci.

Zbornik radova – Bibliografija. Bo{nja~ka zajednica kulture ”Preporod”, Op}insko
dru{tvo Tuzla, 2000.) ....................................................................................................................... 119

CROATICA

Dinko Kreho: Uvod u hegemonu paradigmu (Velimir Viskovi}. Umije}e

pripovijedanja: ogledi o hrvatskoj prozi. Zagreb, Znanje, 2000.) .................................................... 128

Maja Abad`ija: Zastranjenja nacionalne knji`evne povijesti (Kre{imir Nemec.

Putovi pored znakova. Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.) ................................................................ 132

Dinko Kreho: Povijesti nacionalne knji`evnosti – nevolje s jednim konceptom

(Kre{imir Nemec. Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine.
[kolska knjiga, Zagreb, 2003.) ........................................................................................................ 140

Vuk Ba~anovi}: Agonija eseja (Ivan Lovrenovi}. Bosanski Hrvati, esej o agoniji jedne
evropsko-orijentalne mikrokulture. drugo pro{ireno izdanje, Synopsis,
Zagreb-Sarajevo, 2010.) ................................................................................................................... 144

Kristina [piranec: Teorijska mre`a (Tatjana Jukić. Revolucija i melankolija.

Granice pam}enja hrvatske knji`evnosti. Ljevak, Zagreb, 2011.) ................................................... 149

SERBICA

Haris Imamovi}: Stihija i besmisao (Vasa Pavkovi}. Stih i smisao. Slu`beni glasnik,
Beograd, 2010.) ................................................................................................................................. 153

Edin Sal~inovi}: Znanstvena uvala (\or|e Despi}. Pre`iveti u tekstu. Slu`beni glasnik,
Beograd, 2011.) ................................................................................................................................. 161

Maja Abad`ija: Progon interpretacije (Dragana Vuki}evi}. Anarhija teksta.

Slu`beni glasnik, Beograd, 2011.) .................................................................................................. 170

Mirnes Sokolovi}: Megalopolis i nacija (Slobodan Vladu{i}. Crnjanski, Megalopolis.

Slu`beni glasnik, Beograd, 2011.) .................................................................................................. 175

367

AKT.indd 367 6/5/2013 7:03:11 PM

 Na|a Bobi~i}: [ukalov{tina ili kola`no citiranje (Mladen [ukalo. Oblici i iskazi (ogledi).
Art print, Banja Luka, 2007.) .......................................................................................................... 188

Gjorgje Bozhoviq: Potkrovljenje srpske balvan-garde (Gojko Te{i}. Otkrovenje

srpske avangarde: kontekstualna ~itanja (knjiga prva). Institut za knji`evnost i umetnost,
^igoja {tampa, Beograd, 2005.) ...................................................................................................... 194

Harun Dinarevi}: Otvorena inverzija vrijednosti (Mileta A}imovi} Ivkov. Pesni~ke

zagonetke. Slu`beni glasnik, Beograd, 2012.) ................................................................................ 200

Vuk Ba~anovi}: Kupusara kulturnog terora (Jovan Dereti}. Kulturna istorija Srba.
Evro Giunti, Beograd, 2011.) .......................................................................................................... 205

Mirnes Sokolovi}: Mihajlo Panti} kao interkulturalist i moraist (Mihajlo Panti}.

Neizgubljeno vreme. Slu`beni glasnik, Beograd, 2009.) .................................................................. 209

INTERCULTURA

Haris Imamovi}: Susjed ili neprijatelj knji`evnosti (Enver Kazaz. Neprijatelj ili
susjed u ku}i. Rabic, Sarajevo, 2008.) .............................................................................................. 214

Anela Hakalovi}: O subverzivnosti interkulturne povijesti knji`evnosti

(Zvonko Kova~. Poredbena i/ili interkulturna povijest knji`evnosti. Hrvatsko filolo{ko
dru{tvo, Zagreb, 2001.).................................................................................................................... 228

TEORETICA

Haris Imamovi}: Hortikulturolo{ke studije D`evada Karahasana (D`evad Karahasan. Knjiga

vrtova. Connectum, Sarajevo, 2008.) ............................................................................................. 232

Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (prvi dio) (Zdenko Le{i}. Nova ~itanja –
Poststrukturalisti~ka ~itanka. Buybook, Sarajevo, 2003.) ............................................................. 238

Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (drugi dio) (Zdenko Le{i}. Nova ~itanja –
Poststrukturalisti~ka ~itanka. Buybook, Sarajevo, 2003.) .............................................................. 254

Milica ]ukovi}: Knji`evna nauka i isku{enje subjektivnosti (Mladen [ukalo.

Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta). Glas, Banja Luka, 1990.) ......................................... 267

Anela Hakalovi}: Mi{ljenje na dugim vremenskim distancama (Muhamed D`elilovi}.

Kalhasovo proro~anstvo. Connectum, Sarajevo, 2006.) ................................................................. 275

ALTERNATIVNA LITERATURA

Mirnes Sokolovi}: Velika sinteza lirskog i eti~kog (Herman Broh. Pesni{tvo i saznanje.
Gradina, Ni{, 1976.) ......................................................................................................................... 282

368

AKT.indd 368 6/5/2013 7:03:11 PM

 Haris Imamovi}: Dijalekti~ka estetika Marka Risti}a ................................................................. 287

Haris Imamovi}: Anders – pro et contra (Gunther Anders. Kafka –za i protiv.
Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955, prev. Ivan Focht) ............................................................... 295

Almir Kljuno: Vjera pjesme (Radomir Konstantinovi}. Davi~o. Rad, Beograd, 1980.) .......... 301

Haris Imamovi} : Za{to ~etiri pucnja? (Nikola Milo{evi}. Ideologija, psihologija,

stvarala{tvo. NIZ Duga, Beograd, 1972.) ....................................................................................... 306

Haris Imamovi}: Andri} i Krle`a kao knji`evnici (Nikola Milo{evi}. Andri} i

Krle`a kao antipodi. Slovo ljubve, Beograd, 1974.) ........................................................................ 310

Mirnes Sokolovi}: Krle`ina krivica (Stanko Lasi}. Krle`ologija II. O moralnoj

strukturi i totalitarnoj svijesti. Globus, Zagreb, 1989.) .................................................................. 315

Almir Kolar: Poezija nakon simbolizma (S. M. Baura. Nasle|e simbolizma,

Stvarala~ki eksperiment. Nolit, Beograd, 1970.) .............................................................................. 321

Almir Kljuno: I poezija ratuje (Marko Risti}. Istorija i poezija.

Prosveta, Beograd, 1962.) ................................................................................................................ 325

Haris Imamovi}: Zastarjelost Milana Bogdanovi}a (Milan Bogdanovi}.

Stari i novi I – III. IP Prosveta, Beograd, 1961.) ............................................................................ 331

Mirnes Sokolovi}: Melodija i zna~enje romana Crnjanskog (Nikola Milo{evi}.

Roman Milo{a Crnjanskog. SKZ, Beograd, 1970) ........................................................................... 337

Almir Kolar: Pjesnik i njegov interpretator (Kiril Taranovski.

Knjiga o Mandelj{tamu. Prosveta, Beograd, 1982.) ....................................................................... 342

Mirnes Sokolovi}: Uspon i pad knji`evne nauke (A. Flaker – Z. [kreb.

Stilovi i razdoblja. Matica hrvatska, Zagreb, 1964.) ...................................................................... 347

Haris Imamovi}: ^as logike ili anatomija teorije (Nikola Milo{evi}.

Filozofija strukturalizma. BIGZ, Beograd, 1980.) ........................................................................... 351

Mirnes Sokolovi}: Esteti~ki vol{ebnik (Stanislav Vinaver. Nadgramatika.

Prosveta, Beograd, 1963.) ................................................................................................................ 355

Almir Kljuno: Joyce je ko{mar... (@an Pari. D`ojs. Ki{a, Otvorena knjiga. 2012,
prevod: Sonja [e{lija) ...................................................................................................................... 359

Haris Imamovi}: \avo autonomije knji`evnosti (D`in H. Bel-Viljada. Umetnost radi

umetnosti i knji`evni `ivot. Kako su politika i tr`i{te doprineli uobli~avanju ideologije i
kulture esteticizma 1790 - 1990. Svetovi, Novi Sad, 2004.) ........................................................... 363

369

AKT.indd 369 6/5/2013 7:03:11 PM

 CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

821.163.02:323.1](082)

NACIJA i poststrukturalizam : alternativna

književna tumačenja : zbornik analiza i članaka /
[urednici Mirnes Sokolović, Haris Imamović]. -
Sarajevo : Interkultura, 2013. - 369 str. ; 24 cm

Bibliografija i bilješke uz tekst.

ISBN 978-9958-0931-2-8

COBISS.BH-ID 20538374

370

AKT.indd 370 6/5/2013 7:03:11 PM

 371

AKT.indd 371 6/5/2013 7:03:11 PM

 372

AKT.indd 372 6/5/2013 7:03:12 PM