Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
10
13
Nacionalno osvje{}enje
^italac, bez upoznavanja sa sadr`ajem ove studije, sadr`ane od 24 eseja, mo`e imati maglo-
vitu viziju njenog cilja ve} u upozorenju samog izdava~a: termini “Bosanski Muslimani” i “bo-
sansko-muslimanska knji`evnost” odba~eni su zarad novijih i boljih (tako ka`u!): “Bo{njak” i
“bo{nja~ka knji`evnost” – ova je inverzija Rizvi}evo djelo, i “to treba znati i pamtiti”, ka`e izda-
va~. Zbog ~ega, to }e se pojasniti kroz cijelu studiju, svih njenih 440 strana, ukupnosti njenih
eseja od kojih su neki, bez zabune, objavljivani i prije (recimo, u studiji “Bosansko-musliman-
ska knji`evnost u doba preporoda”, vjerno slijede}i op}epoznato nau~no akreditiranje kroz
pre{tampavanje eseja pod novim naslovom). Ako bismo morali spekulirati za{to je ova studija
objavljena, mogli bismo nabrojati nekoliko razloga: prije svega, sveobuhvatan pregled onoga
{to autor naziva bo{nja~kom knji`evno{}u, panorama, ako se ba{ ho}e skromno{}u rije~i svje-
do~iti o grandioznosti jednog naciona; zatim slijedi koherencija, slijed i prava i zdrava linija
kretanja poeti~kih odrednica, te komparativni pregled rame uz rame sa drugim regionalnim
(srpskom i hrvatskom, uglavnom) knji`evnostima. Klju~an je, i stoga stavljen na prvo mjesto
u studiji, esej “Poetika bo{nja~ke knji`evnosti”, kojim autor `eli pokazati posebnost poeti~kih
odlika ove knji`evnosti kao vida unutarnje razradnje – i razgradnje – ne samo stvaralaca i
njihovih projekata, ve} i cjelokupnosti njihovog stvaranja unutar jedne {ire paradigme her-
meti~ki zatvorenog sistema, uslovljenog, prije svega, jedinstvenim etni~kim i eti~kim duhom,
plodom isto~nja~ke `ivahnosti i zapadnja~ke racionalnosti, koji, kona~no, pora|a tu neopiplji-
vu, vazdu{astu tvar zvanu specifi~no narodno bi}e. “ (…) da se poka`e njena posebna egzisten-
cija, (…) i da se predo~i identitet njena osobnog bi}a osnovne su postavke njegovog rada na
14
18
I
Savremeni povijesni trenutak optere}en je partikularitetima, ~emu nije umakla ni knji`evna
znanost, odbacuju}i kao modernisti~ku himeru mogu}nost da se u univerzalnu Kulturu knji`e-
vna djela mogu uklju~iti putem estetske perfekcije radije nego autenti~no{}u svojih lokalnih
identitarnih drama. Ona kao takva do`ivljava paradoksalnu situaciju u kojoj se njenim {ire-
njem integriraju koncepti, metodologije i terminologija drugih disciplina, a knji`evna znanost,
a time i kritika sama postaje sve vi{e usko podru~je znanstvene ekspertize. Ovaj zbir me|uso-
bno isprepletenih preduslova omogu}io je da se u polju knji`evne kritike pojavljuju knjige
kao {to je i „Bosanskohercegova~ki roman na kraju stolje}a“ autorice Alme Deni}-Grabi}. Ova
knjiga, iako prijem~iva isklju~ivo u polju struke, predstavlja bez sumnje oazu znanstvene ’pot-
kovanosti’, sa sudovima potkrijepljenim argumentima i besprijekornim usvajanjem idejnih sis-
tema, te stoga nije ni ~udo {to je na bh. knji`evnoj sceni primjena kao ’rijetka biljka’.
Metodolo{ki oportunizam
Me|utim, njen novum nije u originalosti kriti~kog mi{ljenja ili metoda, nego tek u aplikaciji
i kombinatorici preuzetih teoretsko-kriti~kih koncepata u {irokom dijapazonu poststruktura-
lizma, iskori{tenih u ~itanju djela bosanskohercegova~ke i svjetske knji`evnosti. Stoga valja
naglasiti da su slabosti ove knjige veoma ~esto i slabosti koncepata samih kada izlaze iz okvira
aritmeti~ki proste primjene na knji`evna djela. Teorijska osnovica na kojoj je sazdana studija
je teorija narativnog identiteta Paula Ricoeura, njegova hermeneutika sopstva razra|ena u
knjizi „Sopstvo kao drugi“, stoga se i autorica oslanja na bazi~nu tezu da je „problematika li~nog
identiteta (je) temporalna dimenzija ljudskog djelovanja“, a takav narativni identitet se su~eljava sa
fiksiranim te i „pri~a dobija posredni~ko mjesto za samotuma~enje i samorazumijevanje identiteta u pro-
cesu“ (17). Me|utim, brojna slaba mjesta ove knjige prizivaju jednu potrebu za pro~i{}enjem
interpretacije, u uvrije`enom mi{ljenju – neostvarive bez animiranja slo`enog teorijskog apa-
rata, nagla{avaju potrebu za jednim novim modusom kriti~kog mi{ljenja koji bi se mogao
projicirati na djelo bez repetitivnosti i op{tosti.
Ovakav metodolo{ki oportunizam koji se ogleda u strategijama proste aplikacije, teorijske
kombinatorike i ~itala~ke aspektualizacije mo`e knji`evnosti {tetiti na vi{e nivoa. Simuliranje
poststrukturalisti~kog teorijskog pluralizma unutar jednog jedinog teksta vrlo ~esto interpreta-
ciju mo`e rastrgati do te mjere da se gubi cjelina tuma~enog djela, dok aspektualizacija ~itanja
ne {teti samo cjelovitoj interpretaciji, nego i totalitetu ~itala~kog iskustva. Me|utim, najva`nija
dimenzija ovog kriti~arskog partikularizma je njegovo bezglavo bje`anje od estetske evaluaci-
je i analize koje ide to te mjere da autorica gotovo nikako ne referira na literarnost djela, nego
se gubi – zahvaljuju}i teorijskim konceptima koje odabira – u politi~koj, socijalnoj, rodnoj,
ukratko, identitarnoj drami likova, te politi~kim i socijalnim implikacijama iste. Strategija pro-
nala`enja tra`enih elemenata u tekstu stoga ne zahtijeva toliko parcijalnost ~itanja koliko redu-
kciju ~itanog djela na iste te elemente u Prokurstovoj postelji koncepta.
[to se ti~e autori~inog uvodnog poja{njenja o odabranom metodu ~itanja, ~etrnaest anali-
ziranih romana shva}eni su kao ’tekstualne mre`e u koje se smje{ta ~itatelj/ica’, a pristup je
19
II
Oprimjeravanje koncepata: hibridni i grani~ni identiteti
Sredi{nji dio knjige koji se bavi analizama konkretnih djela razapinje se izme|u lucidnih
zapa`anja i besplodnog teoretiziranja. U prvom dijelu, kre}u}i se u polju me|udejstva silni-
ca historije i fikcije, autorica i{~itava razli~ite moduse njihovog odnosa kroz tri romana bh.
postra}a i uz roman „Zovem se Crveno“ Orhana Pamuka ’kao komparativni primjer’. Pritom
iznosi jednu veoma dubioznu sin/tezu: „Mora se priznati da bosanskohercegova~ki postmoderni
21
23
25
III
Napomena o stilu
Nije neobi~no za knjigu ovakvog teorijskog kalibra da bude te{ko ~itljiva i izrazito komplek-
sna i lamentiranje nad tim mo`e se ~initi ne samo neprimjerenim, nego i krajnje diletantskim.
Me|utim, kada sveprisustvo poststrukturalisti~kog `argona u tolikoj mjeri smeta percepciji
samog sadr`aja, onda je svakako mogu}e govoriti o onoj vrsti znanstvenog hermetizma koji
upu}uje jedino na samoga sebe tj. te`i ustvrditi sam dojam ’znanstvenosti’. Probijanje kroz
poststrukturalisti~ku (semanti~ku) pustinju i (terminolo{ku) pra{umu mnogo je rje|e produ-
ktivno i intelektualno stimuliraju}e nego {to je naporno i frustriraju}e za ~itaoca, ne toliko
zbog kompleksnosti mi{ljenja, nego zbog izli{nosti i tautologija kao obilje`ja stila. Interpretati-
vni proces unutar teksta je tako na vi{e mjesta posve nepotrebno kompliciran, valjda uslijed
potrebe da se teoretski i terminolo{ki maksimalno potvrdi zaklju~ak. Isto tako, knji`evnokri-
ti~ki stil koji se ovdje name}e obiluje, istina, metodu prirodnim, no su{tinski izli{nim poststru-
kturalisti~kim mantrama u bezbroj varijacija, koje se ponavljanjem dovode do semanti~ke pra-
znine u odre|enim kontekstima (ve} spomenuti primjer(i) insistiranja na opozitnosti intimne
pri~e i historijske Pri~e). Prepoznatljivi interpunkcijski manirizam sa manje ili vi{e spretnim
upotrebama znakova koji significiraju vi{esmislenost i u ovoj je knjizi u toj mjeri eksploatisan
da se mo`e utvrditi njena pripadnost jednom sveop}em na~inu pisanja, maniru takore}i, koji
svojom nametljivo{}u i ekstenzivnom upotrebom gotovo prelazi u ne-stil.
Jo{ jedna va`na odrednica stila Deni}-Grabi}eve je i ekstenzivna citatnost koja je tako|er
primjerena nau~nom funkcionalnom stilu, ali samo u vidu potvrde, potkrepe ili relativiziranja
vlastitog zaklju~ka. Kada citat postane do te mjere integralni dio teksta da i svaka banalna
sintagma mora biti preuzeta od drugog autora, mora se povu}i i pitanje originalnosti, ne mi{-
ljenja ili koncepta koliko samoga stila. Dodu{e, autorica nam daje osnova da posumnjamo i u
originalnost njenih zaklju~aka, kao {to je navedeno za neke od slabijih mjesta njene analize,
te tako nisu rijetki slu~ajevi da ~im se pribli`i nekom kriti~arskom novumu (ili ostavi takav
26
27
Tvrdnja da je jedan moderni `anr u nekoj knji`evnosti toliko poeti~an i da posjeduje osobe-
nu senzibilnost kakva se ne mo`e sresti u drugim nacionalnim knji`evnostima, naivna je, ali i
tu`na ma{tarija. Ona mo`e postojati jedino kao jo{ jedna od onih mitologema kojim se pune
knjige ovda{nje univerzitetske kritike. Jednostavno, ne postoji parametar na osovu kojeg se
mo`e mjeriti senzibilnost neke nacionalne knji`evnosti. Vjerovanje da mo`e blisko je najbanal-
nijem rasizmu.
Ne{to dalje ~itamo i ove redove:
„Iako se, za razliku od poezije, proza te`e i sporije mijenjala, upravo je prevlast lirike u~inila
da se kod srpskih proznih pisaca pojavi zajedni~ka osobina koja je Jovana Skerli}a navela da ih
nazove ’lirskm realistima’. Isidora Sekuli} se slu`i introspekcijom i esejizacijom narativnog tek-
sta, dok Milo{ Crnjanski ritmi~ki preure|enu re~enicu prenosi iz stiha u prozu te na taj na~in
romanu Dnevnik o ^arnjevi}u (1921) daje jak lirski naboj.“ (str. 23)
Sada ispada da poetizacija romanesknog diskursa ipak nije specifikum samo bo{nja~kog
romana. Lirski elementi postoje i u prozama M. Crnjanskog, R. Petrovi}a, M. Krle`e, I. Seku-
30
32
33
Uvod
Monografija „Kameni spava~ Maka Dizdara i ruska knji`evna avangrada“, autorice Adija-
te Ibri{imovi}-[abi}, ve} samim naslovom implicira temu kojom }e se baviti: pozicioniranje
poetske zbirke Maka Dizdara u kontekst konstruktivnih na~ela ruske avangarde. Autorica je,
prema vlastitom sudu, ocjenjuje kao „polemi~ku“ u odnosu na sve one tekstove „koji avan-
gardu vide i tuma~e isklju~ivo u kontekstu ’ru{ila~kog’ i ’negatorskog’ odnosa prema sveuku-
pnoj tradiciji“ (89). Ovakvo polazno odre|enje u razvijanju spomenute teze, dakako bitno
je za autoricu u daljnjem razvijanju interpretacije i svjesnom zaobila`enju kritike s kojom
stupa u „polemi~ki odnos“. Time, nadasve, ’ogra|uje’ svoje metodolo{ko polazi{te od ’nega-
torskih’ sudova kojima se izla`e dovo|enjem u direktnu vezu Dizdarev „Kameni spava~“, kao
jedinstven primjer „na{eg“ zaokreta prema tradiciji u smislu „estetskog prevrednovanja“, i
odre|ene, njenoj tezi, tako|er prilago|ene interpretacije samo jednog dijela knji`evnoumje-
tni~kog stvarala{tva ogranka ruske avangarde. Indikativno je, koliko i sama teza, nekonzisten-
tno posezanje za teorijskim potvrdama na~ela ruske avangarde u djelima Aleksandra Flakera,
Dubravke Orai}-Toli} i J. Faryna, i ovjera tih na~ela u kriti~arskim radovima o „Kamenom
spava~u“ u djelima Enesa Durakovi}a, Nazifa Kusturice, Kasima Prohi}a i dr., pri ~emu se ne
ni na jednom mjestu ne isti~e druga~iji teorijsko-kriti~arski pristup ili pak dovodi u pitanje
mogu}nost ’egzistiranja’ ovih pristupa jednih pored drugih. Mo`da ovo svjesno zaobila`enje
proistje~e i iz ~injenice da se kao potpisnici recenzije navode ba{ Enes Durakovi}, Nazif Kustu-
rica te Marina Katni}-Bakar{i}.
I
Uvodni dio knjige sa~injen je iz kratkog predstavljanja na~ela ruske avangarde u radovima
Aleksandra Flakera koji za rusku avangardu pi{e da se „kao formacija konstituira ne samo u
opoziciji prema realizmu ve} i prema modernizmu“ dok samu avangardu definira „kao pojam
koji treba da obuhvati raznolike knji`evne skupine ~ije se jedinstvo o~ituje u njihovoj opo-
ziciji prema nagla{enom estetizmu modernizma“ (7). Polaze}i od ovog odre|enja, autorica
nadalje isti~e upravo ono polazi{te koje }e biti konstituiraju}e za analizu „Kamenog spava~a“,
svjesnost da svako djelo prevazilazi „granice periodizacijskih shema i ograde vlastite historij-
ske, prostorne pa i jezi~ke ome|enosti“ (7). No, model koji je presudno utjecao na situiranje
Dizdara u avangardne tendencije naslanja se na teze iz djela Dubravke Orai}-Toli}, i njenog
vi|enja „avangardne kulture“, koji omogu}uje da se „umjetnost 20. stolje}a istra`uje kao jedin-
stven i nedjeljiv proces, {to stvara uvjete za lak{e razumijevanje pojave avangardnih stilskih
formacija u 50-im i 60-im godinama 20. stolje}a, koje o~igledno ne pripadaju avangardnom
umjetni~kom razdoblju u u`em smislu“ (8). I ukazivanje na odre|enje avangardne kulture
preko modela „sredi{ta“ i „periferije“, ~ime se i „Kameni spava~“ neposredno dovodi u vezu
sa perifernim modelom, pa otud i propitivanje programskih na~ela ruske knji`evne avangar-
de u njemu. Dakle, samo propitivanje poetike i estetike djela sa na~elima ruskog akmeizma.
Nadalje, autorica se okre}e pobrojavanju „negativnih odrednica“, odnosno op}ih odrednica
„negativnog znanstvenog modela“, kako se avangarda naj~e{}e i defini{e, u ~emu je posebno
34
II
Autorica pi{e da se pojam fakture poklopio sa pojmom pomaka „{to je u funkciji kako {ire-
nja semanti~kog opsega, tako i u funkciji osobitog semanti~kog optere}enja pojedinih, ~esto
u tom slu~aju i grafi~ki izdvojenih i nagla{enih rije~i“ (36). Nadalje, ~injenica da je Dizdareva
zbirka nastajala tokom du`eg vremenskog perioda, da se vr{ilo na~elo fragmentarizacije, odu-
zimanja i sa`imanja prikupljene gra|e, autoricu upu}uje na temeljeno na~elo avangarde „na
te`nju prema otvorenim strukturama, {to se, prema A. Flakeru, o~ituje prije svega u namjer-
37
III
U daljnjem dovo|enju u vezu „Kamenog spava~a“ i na~ela ruske avangarde, autorica }e
ispitati, prije svega, orijentaciju na „tu|i jezik“ i „tu|u poruku“, a potom i ekfrazis „Kamenog
spava~a“, odnosno „Kameni spava~“ kao ekfrazis.
Orijentacija na „tu|i jezik“ i „tu|u poruku“ dijelom je teorije koja se bavi tekstualnom ana-
lizom, tj. citatno{}u teksta i tekstova Kulture. U tom smislu, sama orijentacija na tu|i jezik ili
poruku, kao postupak prepoznatljivog naslanjanja na tekstove drugih autora, ili pak, uop}eno
kazano, tekstove kulture, teorija ozna~uje kao postupke intertekstualnosti, u u`em smislu,
kao korespondiranje na nivou citatnosti ili orijentacije na poruku dvaju ili vi{e tekstova, me-
tatekstualnosti kao prepoznavanje meta ozna~itelja u tekstu, i u ovom slu~aju bitnog postup-
ka izgradnje intermedijalnosti kao korespondencije u ve}oj ili manjoj mjeri „komunikacionih
kodova“ ili funkcija razli~itih umjetni~kih praksi. Teorija citatnosti prvenstveno upu}uje na
mehanizme preno{enja „tu|eg jezika“ ili tu|e poruke“, na postupke u kojima se ostvaruje, pa
je u tom pogledu „citatnost“ vi{e praksa koja se pre/ozna~uje nego {to ukazuje na novum u
nekom umjetni~kom, odnosno literarnom djelu.
Definirana na ovaj na~in, orijentacija na „tu|i jezik“ ili „tu|u poruku“ ne bi nu`no zazivala
svoje potvr|ivanje u nekoj stilskoj formaciji ili oslanjanju na nju. Ibri{imovi}-[abi}, naprotiv,
nastoji upravo ovu nagla{enu orijentaciju u „Kamenom spava~u“ uspostaviti kao onaj domi-
niraju}i model u kojem se ovaplo}uje na~elo ruske avangarde – „neka vrsta avangardnog
citatnog dijaloga“ (42), te, s tim u vezi, potvrditi da Dizdareva citatnost pripada upravo toj
vrsti dijaloga sa tekstovima Kulture, pozivaju}i se na istra`ivanja citatnosti ruskih akmeista,
posebno djela Osipa Mandelj{tama (42).
Tako autorica modele citiranja analizira prema slijede}im tipovima u kojim su se izgradili,
tj. upotrijebili:
38
40
I
Studija ”Strah od teksta” univerzitetskog profesora Muhidina D`anke ilustrativan je pri-
mjer pisanja nekih doma}ih autora koji su poku{ali svoj akademski rad usmjeriti ka stvaranju,
ili u ovom slu~aju ka podr`avanju, nacionalnog knji`evnog, ali i kriti~kog i znanstvenog, kano-
na. Pri tome, u svom pisanju, pristupu gra|i koja se razmatra, ovi autori se ne ustru~avaju i ne
vide ~ak u tome ni{ta problemati~no da koriste i kombiniraju odre|ene postulate naprimjer
poststrukturalisti~kog pristupa sa argumentima o zasnivanju jedne tako ~vrste i homogene
cjeline kakav bi trebao biti nacionalni knji`evni kanon. U tim nesretnim kombinacija trpe i
knji`evni tekst i teorijski ili interpretativni model koji se nastoji koristiti.; i jedno i drugo slu`e
vantekstualnim i vaninterpretativnim ciljevima.
Knjiga ”Strah od teksta” prva je objavljena knjiga ovog univerzitetskog profesora, a svoje
mjesto na{la je, naravno, u planovima i programima za izu~avanje knji`evnosti na univerzite-
tima u Bosni i Hercegovini.
Po~inju}i svoj tekst sumnjom u samu mogu}nost kriti~kog razrje{jenja teksta, autor u uvo-
dnom dijelu postavlja skepti~no pitanje o svrsi same knji`evne kritike, pristupaju}i na ovaj
na~in dekonstrukcionisti~ki jednom dijelu nauke o knji`evnosti, a ovaj model ”metodske su-
mnje” kasnije }e u knjizi biti dopunjen prikazom osnovnih dostignu}a bo{nja~ke knji`evne kri-
tike i historiografije. Ve} u samom uvodu i nazna~enoj namjeri knjige nailazimo na problem:
mo`e li knji`evna kritika, u ~iju mo} sam autor ne vjeruje, biti neprikosnoveni i neupitni dio
zasnivanja bo{nja~ke nauke o knji`evnosti i bo{nja~kog nacionalnog kanona.
Zilhad Klju~anin, u recenziji ove knjige, izdvaja tri elementa koju daju vrijednost studiji
autora Muhidina D`anke. Klju~anin najprije isti~e to da D`anko pi{e o temama koje nisu
imale „kriti~ku profilaciju“ do danas. Kako, sude}i po rije~ima recenzenta, niko do tada ni-
je napisao relevantan kriti~ki tekst o „esejistici Enesa Durakovi}a, Fahrudina Rizvanbego-
vi}a, D`evada Karahasana, Envera Kazaza, pa i pisaca Had`ema Hajdarevi}a ili Amira Brke“,
Klju~anin uo~ava da je to posebna vrijednost ove knjige i ono {to je „na{oj knji`evnosti ne-
dostajalo“.
Dakle, prema ovoj pretpostavci, Muhidin D`anko je napisao relevantan kriti~ki prikaz ese-
jistike doma}ih (prevashodno bo{nja~kih) autora.
Druga vrijednost koju recenzent ove knjige uo~ava ti~e se forme ogleda za koju se D`anko
u ovoj knjizi odlu~io. Klju~anin misli da je „do{lo vrijeme `ivljeg (postmodernog) kriti~kog tek-
sta, teksta koji koristi iskustva i strukturalizma, i hermeneutike, i postmodernog konteksta“, a
D`ankin tekst je upravo takav, uo~ava recenzent.
Dakle, zaklju~it }emo, vjeruju}i recenzentu, da Muhidin D`anko koristi raznovrsne pristu-
pe u svojim ogledima, da se radi o `ivom postmodernom kriti~kom tekstu. Pod `ivim i postmo-
dernim }emo ovdje pretpostaviti svakako postmoderni skepticizam spram autoriteta i njegovo
nepovjerenje u ~vrste i rigidne sisteme, kao i njegovo nepovjerenje u mogu}nost objektivnog
i totaliziraju}eg znanja. Recenzent Klju~anin nagla{ava i polemi~nost D`ankinog teksta, povje-
rovat }emo da je to uistinu tako.
41
II
Prvi dio knjige, naslovljen ”Kritika”, Muhidin D`anko po~inje pitanjem nisu li savremeni
pristupi prou~avanja knji`evnog teksta iscrpili mogu}nost samog razumijevanja literature.
On se pita “je li knji`evna kritika, kao osnovni vid razumijevanja i tuma~enja knji`evnog
djela, postala izli{nom i besmislenom djelatno{}u, ili se svela na intelektualni egzibicionizam
i teorijsku spekulaciju, budu}i je njen kona~ni rezultat uvijek negacija nje same – `ele}i da
razumije i na osnovu toga tuma~i jedan knji`evni tekst, ona u pravilu ostaje samo na poku{a-
ju, eksperimentu razumijevanja“ (9). Pitanje je potaknuto mnogostrukim i ~esto parcijalnim
pristupima pojedinih kriti~kih modela u novijim pristupima knji`evnosti, a to je pitanje koje
svakako vrijedi postaviti. D`anko se (implicitno) pita ne zanemaruju li pojedini knji`evnokri-
ti~ki modeli samu literarnost.
Nakon knji`evne kritike, Muhidin D`anko tematizira i historiju knji`evnosti. Ovo temati-
ziranje po~inje ponovo sumnjom i pozivanjem na teoreti~are, prve komparativiste, Veleka i
Vorena i njihovo pitanje o mogu}nosti zasnivanja nauke o knji`evnosti, a posebno historije
knji`evnosti, s obzirom na prirodu knji`evnosti i njenu neponovljivost. D`anko se dalje pozi-
va na Hegela i njegovo shvatanje umjetnosti, te iznosi pretpostavku o odnosu umjetnosti i na-
uke o umjetnosti po kojoj je nauka o umjetnosti mogu}a tek nakon {to odre|ena stvarala~ka
epoha dostigne zrelost.
Postavljena pretpostavka se dalje nastoji potvrditi na primjeru bo{nja~ke knji`evnosti. Bu-
du}i da jo{ ne postoji izgra|ena nauka o bo{nja~koj knji`evnosti – zna~i da ona jo{ uvijek
nije dosegla svoju zrelost, zaklju~uje D`anko. Njegova vizija historije knji`evnosti je evoluci-
onisti~ka, ali istovremeno i poststrukturalisti~ka. D`anko se poziva i na Tinjanova, Barthesa,
T.S.Eliota, G. Lansona i druge.
Prvi dio ove knjige koji razmatra koncepte knji`evne kritike i mogu}nosti zasnivanja nauke
o knji`evnosti uop{te, po~inje jednim epigrafom, odnosno citatom Horhe Luis Borhesa: „Usta-
novljeno je da su sva djela samo jednog autora, koji je nevremenski bezimen”.
Na koji na~in se pozivanje na koncept knji`evne historije kao evolucije ruskog formaliste Ju-
rija Tinjanova, na pisanje strukturaliste Rolanda Barthesa, zatim Hegela, T.S. Eliota i mnogih
drugih, mo`e uspostaviti teza o postojanju bo{nja~ke knji`evne historije? Pristup Muhidina
D`anke ovim autorima i njihovim tezama je neselektivan, pa u skladu s tim, nemogu}e je pra-
titi njegovu argumentacijski liniju (za{to je ba{ odre|ene autore izdvojio i kako njihove teze
slu`e namjeri knjige). Zapravo, ne postoji ne{to takvo kao {to je argumentacijska linija u ovom
tekstu. Zatim, na koji se na~in Borhesov navod koji upu}uje na transhistorijsku viziju knji`e-
vnosti mo`e pomiriti sa stajali{tem o potrebi i samopostojanju jednog nacionalnog knji`evnog
kanona?
Iako se poziva na teze nekih od ovih autora koje podrazumijevaju odbijanje mogu}nosti
zasnivanja monolitnih knji`evnih historija, D`anko nagla{ava da za „nihilizam nema mjesta
jer u svjetskoj knji`evnosti ve} odavno postoje op}epriznate povijesti nacionalnih knji`evnos-
ti“ (23).
No, pita se dalje D`anko: „Me|utim, i pored njihova evidentnog postojanja (podvukla
42
III
Drugi dio knjige „Strah od teksta“ predstavlja pregledni dio ove studije, a ne ogledni, ka-
ko je to zapazio Zilhad Klju~anin pi{u}i recenziju. U drugom dijelu knjige daje se pregled
osnovnih ideja i djela kriti~ara Midhata Begi}a („Jedan inicijalni poku{aj sintetskog pregleda
bo{nja~ke knji`evnosti“), Hanife Kapid`i}-Osmanagi} („Suo~avanja i preobra`avanja sa tek-
stom“), Enesa Durakovi}a („Rije~ kao svijet u knji`evno-kriti~koj misli Enesa Durakovi}a“),
Fahrudina Rizvanbegovi}a („Korelacija teksta i njegove interpretacije u knji`evnoj kritici Fa-
hrudina Rizvanbegovi}a“), te D`evada Karahasana („Strah od teksta: kriti~ko-esejisti~ko pi-
smo D`evada Karahasana“).
U ovom dijelu knjige trebao je do}i do izra`aja onaj polemi~ki element knjige, tako|er
istaknut u recenziji kao njena bitna vrijednost, budu}i da autor preispituje kriti~ke modele
pojedinih kriti~ara. Me|utim, nije. Pisanje nabrojanih autora Muhidin D`anko ocjenjuje na
osnovu toga koliko ono doprinosi zasnivanju nacionalnog knji`evnog kanona, a sve eventual-
ne druge vrijednosti, one knji`evne, kriti~arske, esejisti~ke, pre{u}ene su.
Tako naprimjer, pi{u}i o kriti~arki Hanifi Kapid`i} – Osmanagi}, autorici koja se u svom
radu uglavnom bavila nadrealizmom, i jednom njenom eseju posve}enom Huseinu Tahmi-
{i}u, Muhidin D`anko primje}uje i prigovara: „Me|utim, prava je {teta {to Kapid`i} – Osma-
nagi}eva nije tragala za zna~ajem Tahmi{i}eve uloge u razvojom luku bo{nja~ke nacionalne
poezije, {to bi ovu izuzetnu knji`evnu kriti~arku sigurno odvelo u istra`ivanje bo{nja~koga
nadrealizma, ukoliko se o njemu kao artikuliranom nacionalnom knji`evnom pokretu uop}e
mo`e i govoriti“ (43 – 44). Iako je cilj spomenute autorice bio da u eseju posve}enom pjesniku
Tahmi{i}u detektira „nadrealisti~ku inventivnost i egzistencijalnu tjeskobu“ u njegovoj poezi-
ji, D`anko ide korak dalje, o~ekuju}i od autorice da prepozna, govori, pa i utemelji ne{to {to bi
bio bo{nja~ki nadrealizam (pa za{to ne onda i bo{nja~ki egzistencijalizam).
Naravno, tu se name}e i pitanje da li je nadrealizam i u jednoj svojoj formi bio nacionalni
knji`evni pokret ili je upravo ovaj pokret poznat po tome {to je nadrastao odrednice nacional-
nog, te postao internacionalni?
To je samo jedan primjer na~ina na koji Muhidin D`anko vrednuje ne~iji knji`evnokriti~ki
rad. Iako samo isje~ak iz jednog „ogleda“ ove knjige, ovaj primjer je svakako reprezentativan
uzorak metodologije i pristupa kori{tenih u ovoj knjizi.
43
IV
Posljednji dio knjige „Strah od teksta“ naslovljen je jednostavno „Pisci“, a u njemu se
D`anko oku{ao i sam kao knji`evni kriti~ar i interpretator. Na samom po~etku je re~eno
kako je (autorova) namjera bila da u ovom djelu interpretira djela autora (nepravedno) za-
postavljenih i marginaliziranih u doma}oj ({to zna~i bo{nja~koj) nauci o knji`evnosti. Pri
tome, Muhidin D`anko u svojoj knjizi posve}uje prostor Aliji Nametku, Salihu Ali}u, Husniji
^engi}u, zatim Amiru Brki, te Me{i Selimovi}u, Irfanu Horozovi}u, Had`emu Hajdarevi}u i
Aliji Nametku.
Pristup je isti kao i u dijelu knjige posve}enom knji`evnoj kritici i kriti~arima: vrednuje
se bo{nja~ko, a ne literarno. Najo~itiji primjer za to sigurno je poglavlje koje se mo`e uzeti
kao reprezentativan model D`ankinog pisanja, u kojem se on osvr}e na pojavu i status Me{e
Selimovi}a. Poglavlje znakovitog naslova „Mitologeme o Bo{njacima u Sje}anjima Mehmeda
Selimovi}a“, donosi nam i vrlo jasno ocrtava svu (knji`evnu) besmislenost jednog ovakog
pristupa.
Imenovanjem ovog pisca Mehmedom, a ne Me{om (kako je i sam sebe ovaj pisac imeno-
vao), Muhidin D`anko najprije razotkriva svoju ideolo{ku pozicioniranost (bitno je zvati
se Mehmed), a zatim i kriti~arsku i interpretatorsku nevje{tost. D`anko pretpostavlja da u
„Sje}anjima“ Me{e Selimovi}a, njegovoj autobiografskoj knjizi, postoje „mitologeme o Bo{nja-
cima“. Me|utim, to nije pretpostavka koju ovaj kriti~ar dokazuje, nego je tvrdnja kojoj se
vjeruje. Ponovo ukra{avaju}i svoj tekst epigrafom – citatom Me{e Selimovi}a u kojem on ve}i
zna~aj daje svojoj literaturi nego li~nosti („Za literaturu nema zna~aja moje golo iskustvo samo
po sebi, ono je samo mogu}i oblik `ivota koji mi omogu}ava identifikaciju sa drugim ljudima,
sa mnogim zami{ljenim likovima i njihovom postupcima. Tako sve postaje moje, na jedan
poseban na~in, i tu|e, po mogu}nosti sva~ije“, iz Sje}anja Me{e Selimovi}a), Muhidin D`anko
sam sebe pobija. Epigraf bi trebao biti neki uvod u tekst, njegova naznaka. U D`ankinoj knjizi
to nije slu~aj. On }e uzeti upravo Me{inu autobiografiju kao apsolutnu fikciju i zanemariti nje-
govu literaturu, ali i njegov credo, na koji se poziva u spomenutom citatu.
Muhidin D`anko pi{e:
„(…) Selimovi}evo pozivanje na svoje daleke hri{}anske pretke bilo je za Bo{njake sasvim
nepo`eljan i kontraproduktivan potez (…)“ (125).
Zatim: „(…) Mehmed Selimovi} nije se zadr`ao samo na {turim dokumentarnim podacima
o porodi~nom porijeklu ve} ih je mistificirao kroz vlastitu pri~u i imaginaciju koje nisu uteme-
ljene ni u kakvim dokumentima niti u usmenim porodi~nim predajama (…) Mehmed Selimo-
vi} je iskonstruirao i izmislio (…) pri~u o prelasku svojih dalekih predaka na islam (…)“ (126).
Dalje: „Vidljivo je da je on nosio svoje nacionalno porijeklo kao kompleks kojeg se htio
osloboditi (…)“ (129).
45
V
Moglo bi se re}i da je knjiga „Strah od teksta“ napisana na vrlo jednostavan i ~ak {kolski
na~in: kre}e se od tematiziranja same knji`evne kritike, preko prikaza kriti~kih postulata ne-
koliko kriti~ara, pa do vlastitog oku{avanja u knji`evnoj kritici. Ni{ta nije sporno u ovakvom
pristupu, sporno je stvarno pitanje koje postavlja ova knjiga i cilj koji poku{ava posti}i; Mu-
hidinu D`anki nije bitno kakva je to kritika i kakvu ona interpretaciju proizvodi, njemu je
bitno samo ~ija je to kritika i da li ”na{em” cilju slu`i, a cilj je, naravno, osna`ivanje bo{nja~kog
knji`evnog kanona. I D`ankina interpretacija i kriti~ka evaluacija teksta je takva: zasnovana
na vanknji`evnim i nacionalnim porivima.
Osim samog cilja knjige, sporan je i na~in na koji je ona pisana. Muhidin D`anko pi{e po-
hvalu svojim u~iteljima i u svojoj interpretaciji hvali samo ono {to su oni pohvaliti i kritikuje
ono od ~ega su oni zazirali. Muhidin D`anko je u tom smislu sasvim primjeran u~enik, ali kao
autor, interpretator, knji`evni kriti~ar i profesor on ne zna analizirati, argumentirati, dijalogi-
zirati sa tekstom.
46
I
Budu}i da je cilj ovoga teksta kriti~ka evaluacija knji`evnoteorijskih, knji`evnopovijesnih
i knji`evnokriti~kih koncepata koje nalazimo u knjizi Alije Piri}a „Arheologija teksta“ (Piri}
2010), nek mi bude dopu{teno da po|em od ocjena koje su o njoj ve} izre~ene – i to s univerz-
itetskih katedri. Mislim na recenzije Piri}evih kolega s Odsjeka za knji`evnost naroda BiH sa-
rajevskoga Filozofskog fakulteta, Muhidina D`anka i Envera Kazaza, tiskane na kraju knjige.
Za D`anka, Piri} je „kriti~ar sa zavidnom teorijskom referentno{}u“, ali i „besprijekoran stil-
ist“, te naposlijetku „vrstan i samozatajan esejist i kriti~ar“ (Piri} 2010: 350-351); Kazaz pak
tvrdi da se kod Piri}a radi o „vje{tini pisanja, preciznosti analize, zavodljivosti interpretacije“
(353). Dok su tekstovi sabrani u ovoj zbirci izrazito heterogene tematike i formata, i D`anko i
Kazaz sla`u se da linija koja „Arheologija teksta“ daje konzistentnost knjige jest Piri}eva pref-
erencija za stilisti~ku analizu teksta, tj. njegova bliskost s pristupom tzv. Zagreba~ke {kole (A.
Flaker, I. Frange{, Z. [kreb, V. @mega~). Po Kazazovom sudu:
„Alija Piri} je u teorijskom i metodolo{kom pogledu sljedbenik tzv. Zagreba~ke stilisti~ke
{kole, koja ostaje u imanentnom podru~ju knji`evnoga teksta, ali zna itekako pre}i preko tek-
stualnih granica u mnogostrukost kontekstualnih pozicija, koje knji`evni tekst u sebe usisava
ili ih pak uvijek iznova gradi. Ovaj rukopis to potvr|uje u svojoj najboljoj kriti~koj liniji, a
ponajprije na implicitnoj osnovi, jer se Piri} u hedonizmu svojih interpretacija ukazuje kao
neko ko nadvladava etnokulturnu normu i kanon otvaraju}i se za osobenu vrstu interkultur-
alne knji`evne interpretacije.“ (352)
[tovi{e, isti recenzent ustvrdit }e kako:
„Piri}eva Arheologija teksta vra}a nas dostojanstvu struke, autonomiji njenog polja, dra`i
istra`ivanja, hedonizmu interpretacije, jednom rije~ju knji`evnosti i kulturi van doma{aja
stvarnosti koja nas okru`uje kao pustinja {to stalno raste, preplavljuje nas i od koje ceptimo
u strahu.“ (353)
Od naivne dihotomije izme|u „teritorije“ teksta i vanjskoga svijeta, gdje bi kriti~arski fokus
klizio od jednog do drugoga po volji, ve}i problem predstavlja recenzentovo uvjerenje da je
„dostojanstvo struke“ mogu}e na}i i odbraniti „van doma{aja stvarnosti“ („pustinje {to stalno
raste“, kako on to poetski postavlja). Kao da ve} okretanje autoritetu Teksta, koje ignorira
materijalnost knji`evnosti kao dru{tvene prakse, ne predstavlja vrlo materijalan i „izvan-
tekstualan“ ideolo{ki gest! To {to ba{ Enver Kazaz, koji je kriti~arski renome stekao pi{u}i o
knji`evnosti i ideologiji, lakonski zaobilazi ovu notornu ~injenicu – ne sluti na dobro.
II
Pogledajmo kako izgleda Piri}ev stilisti~ki metod, koji obojica recenzenata isti~u kao
najzna~ajniju karakteristiku njegova kriti~kog pisanja. Budu}i da poezija Maka Dizdara spa-
da u privilegirane Piri}eve teme, izdvojimo nekoliko odlomaka iz njegove analize Dizdareve
pjesme Gor~in:
„Najsna`niji dojam u pjesnikovoj intervenciji ostavlja svakako nova i nepotro{ena rije~
gor~in, koja predstavlja ~ovjeka ~ija je du{a ispunjena gor~inom i koja je postala sinonim za
47
III
Zanimljivo je pogledati Piri}evo tuma~enje poezije Zilhada Klju~anina, pisca notornog po
svojim {ovinisti~kim stavovima (knjiga tekstova Da, ja prezirem Srbe, roman [ehid…). Naime,
povodom jedne Klju~aninove pjesni~ke zbirke Piri} evocira ni manje ni vi{e nego Sartreovu
zamisao anga`mana, kao eti~ke obaveze pisca i intelektualca:
Njegov (Klju~aninov, op. D.K) anga`man shva}am kao aktivan stav umjetnika prema
dru{tveno-politi~koj stvarnosti i jasan diskurs prema (stil!) aktuelnim, zgusnutim historijskim
zbivanjima. Po{ten intelektualni anga`man. Njegov anga`man zvoni na uzbunu i prokazuje
“velike vode {to nas brode“ (256).
U nastavku ~itamo mali historijat pojma anga`mana, gdje Piri} poja{njava shva}anje ovo-
ga koncepta kod Sartrea, Adorna, Bachelarda. Referenca na ova imena trebala bi priskrbiti
Klju~aninovom pisanju legitimitet koji bi ga promovirao u ne{to vi{e od pukoga goriva za
Na{u Stvar. Autor govori o Klju~aninovom „anga`iranom poetskom postupku“: ne radi se,
poru~uje nam on, o {ovinistu s dna kace, nego naprosto o specifi~no anga`iranom autoru.
Umjesto da ovaj Piri}ev manevar frontalno napadnemo, usporedimo ga s jednim drugim
mjestom iz „Arheologija teksta“. Radi se o Piri}evoj ocjeni Pobuna Dervi{a Su{i}a:
“Najve}a zamjerka Su{i}evoj temi ljudske pobune le`i u njegovom ~esto nagla{enom
ideolo{kom diskursu, koji pobunu generira (stil! D.K) iz ideologijski favoriziranih socijalnih
slojeva dru{tva (sic!) (seljaci, radnici, irgati, rudari) i na taj na~in umanjuje njezin op}eljudski
karakter.” (88)
Nema zabune: za Piri}a stupanje pod okrilje nacionalne Stvari valja pohvaliti kao hvalevri-
jedan primjer „anga`mana“, dok ljevi~arski politi~ki podtekst treba prokazati kao „ideolo{ki
diskurs“ – ne{to strano, artificijalno i nepo`eljno. Iz ove perspektive, pripadnost „Nama“
nadideolo{ki je determinirana i „op}eljudski“ postulirana, makar se realizirala i kroz najgru-
blji {ovinizam. S druge strane, svaka tendencija koja miri{e na marksizam i/ili socijalizam ne
mo`e biti drugo doli neprirodna pojava, izopa~enje, malignitet na tkivu zajednice. Me|utim,
valja naglasiti da „nesretna okolnost“ Su{i}eva ljevi~arskog anga`mana ne}e sprije~iti Piri}a
da ovoga u kona~nici bezostatno prepozna kao bo{nja~kog autora:
“Za razliku od Andri}a koji istrajava na negativnoj slici Bosne i njezinog naroda koji je de-
finitivno zatrovan mr`njom, Su{i} pravi aktivisti~ki kontrapunkt tra`e}i kroz pobunu bo{nja~kog
~ovjeka (kurziv D.K) i onu drugu stranu ove slike kako bi se uspostavila kakva-takva ravnote`a
i realnija slika. “(82)
Premda grdi Su{i}a zbog vi{ka „ideologiziranja“, Piri} ne dovodi u pitanje status „Pobu-
na“ kao kanonskoga teksta bo{nja~ke knji`evnosti. Da bi takav zahvat u~inio mogu}im, on }e
Su{i}ev ingeniozni literarni prikaz klasne borbe kroz stolje}a reinterpretirati kao pripovijest
o „pobuni bo{nja~kog ~ovjeka“. Ovaj revizionizam, dakle, nije sam sebi svrha; on je u slu`bi
ideolo{ke operacije depolitizacije. Knji`evni kanon identitetske zajednice, op}enito, konstituira
se na depolitizatorskom principu: svaki politi~ki rascijep koji dijeli kanonske tekstove nastoji
se sanirati navodnim „organskim“ vezama koje bi ih dr`ale na okupu. I krajnja me|usobna
nepomirljivost politi~ko-poeti~kih pozicija kao {to su to npr. one Dervi{a Su{i}a i Zilhada
Klju~anina mo`e tako biti „pripitomljena“, svedena pod zajedni~ki nazivnik jedinstvenoga
(ovdje bo{nja~kog) identiteta2. Na koji na~in Piri} takvim i srodnim ideolo{kim pretpostavka-
ma „nadvladava etnokulturnu normu“, ostaje enigma.
50
V
Ovim opaskama nastojao sam ukazati ne samo na manjkavosti Piri}eve knjige, nego i na
neutemeljenost ocjena koje su o njoj izrekli recenzenti. Do potonjeg mi je bilo posebno stalo
stoga {to su recenzije potpisali ljudi sa simboli~kim kapitalom akademski situiranih znalaca
knji`evnosti. Kontrastiraju}i njihove hvale na ra~un Piri}evih tekstova s vlastitim – poigrajmo
se terminom – bliskim ~itanjem ovih ogleda, najprije sam poku{ao pokazati kako Piri}, napro-
sto, ne radi i ne posti`e ono {to nam se tvrdi da radi i posti`e: o „nadvladavanju etnokulturne
norme“, i to jo{ iz pera „besprijekornog stiliste“, te{ko da mo`e biti rije~i.
Nadalje, moj zaklju~ak bio bi dijametralno suprotan: daleko od toga da nudi svje`u i druk~ije
informiranu perspektivu za ~itanje kanonskih tekstova, Piri}eva knjiga bezostatno se upisuje
u hegemonu knji`evnohistorijsku i knji`evnokriti~ku paradigmu u BiH – onu kulturiden-
titetsku. Za nju je krucijalan, s jedne strane, ideologem estetske autonomije teksta: tekst mo`e
biti intepretiran i tretiran jedino kao umjetni~ka ~injenica univerzalne vrijednosti i ljepote,
koja transcendira svaki materijalni (kulturni, dru{tveni, politi~ki, povijesni) kontekst u kojem
je nastala i u kojem egzistira. S druge strane, ideolo{ki horizont kulture-i-identiteta, tj. okvir
identitetske zajednice, u ovoj vizuri funkcionira kao „prirodan“ okvir izu~avanja knji`evnosti;
drugim rije~ima, „apoliti~no“ ~itanje, orijentirano na „~isto estetsku“ vrijednost, sa sobom
nosi kulturnoidentitetski fundament kao nezaobilazan implikat3. Ekspliciraju}i i slijede}i ove
kriterije, nastojao sam demonstrirati kako „Arheologija teksta“ u potpunosti ostaje u okvirima
dominantne paradigme. Uz to, autorov manjak brige za konzistentnost vlastitog teksta – koja
se ogleda u formalnoj i metodolo{koj zbrci ujedno – problem je koji se ne da zaobi}i.
51
1
Insistiram na pojmu identitetske zajednice, naspram op}eprihva}enog odre|enja „konstitutivnih naroda“ u BiH
kao nacija; distinkciju sam preuzeo od Rastka Mo~nika (Mo~nik 2008). Dok je nacija, prema Mo~niku, politi~ka
tvorevina moderne provenijencije, politi~ki i pluralisti~ki odre|ena, identitetska zajednica, kao izrazito post-
moderan fenomen, izrasla je na kulturalizmu: ona sebe percipira kao apoliti~nu kulturnu tvorevinu, koja i samu
zamisao politike – tj. politi~kog sukoba – shva}a kao prijetnju vlastitom „jedinstvu“. Za razliku od nacije, koja
suverenosti te`i s ciljem interakcije s drugim, ravnopravnim nacijama, projekt identitetske zajednice duboko je
izolacionisti~ki, izrastao na paranoidnom strahu od „zatiranja identiteta“.
2
Kako Mo~nik nagla{ava u svojoj studiji o povijesti interpretacija Franca Pre{erna (2006), ideolo{ka funkcija
kanona u identitetskoj zajednici razlikuje se od funkcije kanonske lijepe knji`evnosti u klasi~nome nacionalno
konstituiranom dru{tvu. Naime, uloga kanona neko} je bila da ostvari pozadinu za „idejni pluralizam“ dru{tva
– tj. da ponudi „relativno autonomno“ polje na kojem }e se razli~ite interpretacije, ukorijenjene u razli~itim
ideolo{kim fundamentima, natjecati, sukobljavati i boriti za premo} (Mo~nik 2006: 15). Identitetska zajednica,
me|utim, poznaje tek monolitni, neproturje~ni kanon, kojim se knji`evnost `eli fiksirati izvan doma{aja svakog
– kulturnog, politi~kog, ideolo{kog… – sukoba i antagonizma; interpretacija kanonskih tekstova unaprijed je
„povjerena“ vizuri identitetske ideologije. O potonjem tako|er v. [uvakovi} (2006).
3
Za daljnju elaboraciju i kritiku kulturidentietske paradigme, tj. njezine ideolo{ke pozadine, implikacija i funk-
cija u postjugoslavenskoj knji`evnoj historiografiji i kritici, vidi moje prilog na ovoj stranici o studiji Ned`ada
Ibrahimovi}a o Midhatu Begi}u (Kreho 2011).
52
Uvod
Ve} je svima dobro poznato kako je profesor Enver Kazaz, kao intelektualac, predstavnik
jedne antinacionalisti~ke misli. On smatra da nacionalne kulture mogu ~esto biti kreirane u
akademskim ideolo{kim glavama, tamo gdje stanuje zlo~in. On je, naprimjer, nedavno na
promociji jedne knjige o na{im ~itankama izjavio kako nacionalizam sr`no `ivi od gluposti.
Profesor Enver Kazaz polemisao je protiv nacionalizma. U jednom intervjuu istica{e da je na-
cionalizam pobije|en u polemikama, iako je taj nacionalizam na`alost pobijedio u dru{tvu.
Profesor Kazaz, kao teoreti~ar, posumnjao je u estetsku autonomiju zato {to nije bio toliko
naivan da bude vjernik te autonomije koja knji`evnost pretvara u la` o susretu lijepih du{a.
Kakve lijepe du{e i druge trice i ku~ine, isti~e profesor o{tro, kad je kao romansijer priznat
npr. otvoreni rasist Rajko Vasi}. Kazaz, simpati~no priznaje, u`iva u polemi~kom deranju
nacionalisti~kih idiota ma kojoj naciji pripadali. Voli na~in na koji je, recimo, Marko Ve{ovi}
odr`ao lekciju D`emaludinu Lati}u, koji je mo`da jeste dobar pjesnik, ali ideolo{ki, poanti-
ra hrabro profesor, on je ove}i komad budale. Kao otpadnik i ru{itelj estetske autonomije,
razdvajaju}i u intervjuu svjetlo od tmine, profesor Kazaz }e nam, eto, priznati da je {tovatelj
najljep{ih i najve}ih stihova koje je, kao ove}i komad ideolo{ke budale, stvorio D`emaludin
Lati}, budu}i ipak dobar pjesnik.1
Za{to navodimo ove medijske stavove prof. Kazaza? Mo`da je va`no da se podsjetimo svih
vrijednosti za koje se ovaj intelektualac zala`e u na{em javnom prostoru, na po~etku analize
njegove knji`evnopovijesne studije zanimljivog naslova: „Bo{nja~ki roman XX vijeka“. Naj-
novija knji`evna nauka ~esto ka`e da je bo{nja~ka tradicija neispitana; ne treba oti}i izvan ko-
rica jednog-dva djela Enesa Durakovi}a ili Fahrudina Rizvanbegovi}a, kao korifeja te nauke,
pa se uvjeriti u ~estotnost te fraze. Ve} u prvoj re~enici, poslu`iv{i se tim op{tim mjestom,
Kazaz }e saop{titi da je o bo{nja~kom romanu pisano malo i sporadi~no, da bo{nja~ki ro-
man, kao „samosvojna knji`evna cjelina“, nije nikada ni razmatran iz rakursa knji`evne his-
torije. (7) Odmah je lako uo~iti njegovo povjerenje u bogomdanost knji`evnih entiteta, {to
je tako uobi~ajeno u bo{nja~koj knji`evnoj nauci, jer tu, kao samosvojne cjeline, odre|ene
knji`evnopovijesne strukture postoje oduvijek, bez da su ikada i razmatrane i uspostavljene.
Kazaz }e u zaklju~ku pak istaknuti da je njegova studija jedan kriti~ki ~in u ozra~ju poststruk-
turalizma. (371) On }e, dakle, na po~etku svog ~ina u poststrukturalisti~kom okru`ju, iskazati
vjeru u bo{nja~ki roman kao knji`evnopovijesnu ~injenicu koja nikada prije nije problema-
tizirana, {to je, znate, sasvim u skladu sa najpoznatijim poststrukturalisti~kim uzusima koji
ka`u da je sve u jeziku, da je sve tekst. Ve} na osnovu prve re~enice, kao nasumi~nog uzorka,
mo`da je mogu}e uo~iti neka protuslovlja koja najavljuje ova knjiga. Mo`da zato ne}e biti
nekorisno i nezanimljivo da se o njoj ka`e nekoliko pribli`nih rije~i.
53
2. Literatura i teorije
Kazaz u najboljoj maniri nacional-nau~nika ignorira literaturu. [ta to zna~i? Selimovi} }e
o svojim „Ti{inama“ vi{e nego opravdano napisati da je to roman stegnut, neopu{ten, neraz-
vijen u dijelovima, neprodubljen u psihologiji, s lo{e vo|enom fabulom, bez odre|ene ideje
itd., i tom svojom autokritikom Selimovi} }e se, kao autor tog romana, zaplesti u protivrje~je
sa na{im preuzetnim nau~nikom Kazazom koji }e u uspostavljanju nacionalnih kontinuiteta
napisati da taj roman predstavlja „jedno od zna~ajnijih djela na{e knji`evnosti u procesima
poeti~kog preobra`aja iz soc-realisti~kog idejnog sistema u egzistencijalisti~ko knji`evno stan-
je.“ (180) Selimovi} je morao nadasve imati u glavi to da }e njegovo djelo biti presudno u
poeti~kim preobra`ajima „na{e knji`evnosti“, i zato ga nije smio „pretjerano o{tro“ kritikovati.
On je morao znati da tim romanom daje svoj doprinos u ne~emu {to se stru~no zove: „poeti~ki
preobra`aj iz soc-realisti~kog idejnog sistema u egzistencijalisti~ko knji`evno stanje.“ Mo`da
je zato Selimovi} i napisao svoj roman!
Gledaju}i na knji`evna djela u pro{losti svojim teoreti~arskim dalekozorom, Kazaz }e,
naprimjer, ^olakovi}u spo~itati da ga „ne zanima vladaju}i sistem poeti~kih normi, niti ga,
pak optere}uje pitanje postupka i problematiziranja romaneskne strukture, pitanja koja su
u evropskom kontekstu postavljena pred roman jo{ u vrijeme avangarde.“ (65) Ta usudna
poeti~ka kretanja koja se vide tek danas, u okularu teoreti~ara zagledanog u pro{lost: otkud i
za{to i po ~emu bi morao znati jedan pisac koji pi{e u svom vremenu. Radi se o tome da Kazaz
ne zna kritikovati knji`evno djelo: ^olakovi}evoj „Legendi o Ali-pa{i“ moglo bi se spo~itati i
dvadeset i trideset drugih manjkavosti, samo bi to trebalo znati na}i i opisati. Kojeg to pisca u
stvaranju zanima vladaju}i sistem poeti~kih normi, za{to bi jednog pisca moralo optere}ivati
problematiziranje romaneskne strukture, {ta to zna~i i kakav je to prigovor? Knji`evnokriti~ki
ukus Kazaza kao knji`evnog povjesni~ara tako|er }e ispoljiti i u njegovom zanosnom ela-
boriranju „Pobune materije“ Alije Isakovi}a, kao jednog od besmislenijih romana ne samo u
bo{nja~koj knji`evnosti, ili u inspirativnom esejiziranju o „Ponornici“ Skendera Kulenovi}a,
kao jednom neizra|enom i neuspjelom romanu, ili u uzdizanju romana Tvrtka Kulenovi}a i
Irfana Horozovi}a, kao jedne prazne, papirnate, profesorske knji`evnosti, ~iji }e trivijalizam
Kazaz kao teoreti~ar i profesor pohvaliti kao novitet, postmodernisti~ki prijeko potreban u
nacionalnim okvirima. Ovaj teoreti~ar }e u romanu „Davidova zvijezda“ izvjesnog Zuvdije
Hod`i}a, detektirati „kafkijansku sliku dru{tvenog apsurda“ i „ki{ovsku preciznost doku-
mentarnog svjedo~enja o zlo~inu“(339). Potvr|uje se teza da je knji`evnokriti~ka blaziranost
56
57
4. Citatnost i stil
Kazaz u ovoj studiji previ{e citira. [ta to zna~i? On razra|uje ~ak i citate iz citata. Sigurno
je jedna tre}ina ove knjige {tampana u italicu. On u interpretacijama romana rijetko apsol-
vira neko svoje zapa`anje. Njegova erudicija je, ~ini mi se, poprili~no obi~na, svakida{nja,
sveprisutna. Dogodilo se naprimjer da se u svakoj interpretaciji u presudnom trenutku
poslu`i du`im citatom nekog drugog kriti~ara, citatom kojeg zatim razvija i tuma~i. Da se
poslu`im Kazazovim terminom, ovdje je na djelu: monta`na orkestracija citata! Tako }e se
interpretiraju}i „Ti{ine“ i Sijari}a poslu`iti citatima Dejana \uri~kovi}a, povodom „Dervi{a i
smrti“ }e se sjetiti Kasima Prohi}a i Muharema Pervi}a, govore}i o romanima Su{i}a ~esto }e
citirati Enesa Durakovi}a, itd. Otud je ova studija zanimljivija kao kompilacija citata i zapa`anja
najpoznatije bh. kritke o bo{nja~kim romanima, nego {to je u pitanju iole originalnija interpre-
tacija tih romana; interesantno je primijetiti da se Kazaz gotovo u potpunosti dr`i isklju~ivo
bh. kriti~ara. Ta citatnost jeste i najva`niji uzrok odre|enih kontradikcija u ovome djelu, jer je
ta temeljito iscitirana bh. knji`evnokriti~ka misao posvema esencijalisti~ka, tako da nije ~udno
da Kazaz reproduciraju}i i razvijaju}i te i takve ideje na knji`evnost gleda esencijalisti~ki iako
nas neprestano uvjerava da je on ustvari poststrukturalist.
Takva citatnost odra`ava se ~ak i na stilskoj ravni dovode}i i do nekih smije{nih situacija.
Tako }e biti s upornim citiranjem jedne Begi}eve kriti~ke fraze: „…koliko i svaka druga siste-
matizacija romana, {to knji`evnost propu{ta kroz sebe kao {to ribarska mre`a propu{ta vodu,
da parafraziram Midhata Begi}a“ (84) Ko nije utvrdio {ta je Begi} rekao o sistematizacijama
knji`evnosti, evo istog citata u novoj transpoziji na stranici 59.: „pri ~emu i ona kao i svaka
druga sistematizacija knji`evnosti hvata stanje literature, kako bi rekao begi} u povodu Jo-
vana Skerli}a, onoliko koliko ribarska mre`a hvata vodu.“ Da ne bismo slu~ajno potisnuli tu
Begi}evu frazu o ribarskim mre`ama, Kazaz }e je staviti i u posljednju re~enicu, kao refren,
zgodno poantirav{i: „Na koncu, svjestan da i ova kao i svaka druga sistematizacija propu{ta
knji`evnost kroz sebe kao ribarska mre`a vodu, kako je jednom u povodu sistematiziranja
knji`evnosti rekao midhat Begi}…“ (377) Ja ne znam za druge sistematizacije, ali moram re}i
da je ovdje Kazaz upravu, jer je u njegovoj studiji doista ostalo knji`evnosti onoliko koliko
ostane vode u ribarskoj mre`i.
Potonja refreni~nost nije jedina stilska posljedica hipertrofirane citatnosti. Trebalo bi po-
gledati sljede}e re~enice: „Upravo zato je Ponornica, sa autobiografskim sokom (sic!) njen-
og pisca u romanesknoj pri~i…, potpuno uklopljena u cjelinu raznovrsnog Kulenovi}eva
knji`evnog opusa. Nigdje toliko poezija nije ponirala u roman, ali ni roman u poeziju, kao u
slu~aju odnosa izme|u Kulenovi}evog poetskog opusa i njegovog romana Ponornica, i nigdje
toliko `anrovske ograde nisu iscurile pred duboko autenti~nom sadr`inom pi{~evog svijeta
koji se estetski veli~anstveno zajezerio u knji`evnosti.“ (228/229) Dok se taj autobiografski sok
sti~e u ~itavu rijeku koja }e uskoro ponirati u roman, a `anrovske granice cure nezaustavljivo
u nekakvo estetsko jezero, mi }emo dokazati da ovaj „sok“ i ovakva „zajezerenja“ nisu nika-
kav terminolo{ki izuzetak kod Kazaza, o ~emu svjedo~i i sljede}a re~enica: „Putovanje kao
figura samospoznavanja od Homerove Odiseje, preko Danteove Bo`anstvene komedije i pi-
karskog romana do junaka D`ojsovog Uliksa na veoma upe~atljiv umjetni~ki na~in ugra|ena
je u narativne kodove ovog djela, ali i nagra|ena sokom duhovnosti kultura (sic!) kroz koje
putuje i junak i romaneskni tekst, te sokom emocija i psiholo{ko-meditativnim ambijentom
lika i pri~e, {to Imotskog kadiju u svakom pogledu svrstava u antologijske domete romana ne
samo na{eg jezika.“ (354)
59
Zaklju~ak
Kazazova studija va`no je djelo u prou~avanju bo{nja~ke knji`evnosti na na{im odsjecima.
Ona zauzima stabilno mjesto u silabusima za bo{nja~ku knji`evnost. Tu studiju studenti vole i
po{tuju. Ona je tako|er nastala na akademiji kao doktorska disertacija. To je mo`da najuvjer-
ljivije i najve}e djelo o bo{nja~koj knji`evnosti. U ovoj analizi vidjeli smo kako ta studija dono-
si pregr{t op{tih mjesta karakteristi~nih za akademsko prou~avanje nacionalne knji`evnosti.
Stvaraju}i studiju na univerzitetu, Kazaz kao nau~nik nije imao snage otrgnuti se jed-
nom metodu sklopiv{i svoju knjigu kao kola` raznobojnih, dopu{tenih, nacionalnih i
poststrukturalisti~kih mjesta. On }e kao teoreti~ar plesti i interkulturno. Sve te protivrje~nosti
i totalna razdrtost ove studije, kao i njena stilska lakrdija, mogu za~uditi samo onoga ko ne
zna da ova studija nastaje na akademiji, kao posljednjem mjestu na kojem se knji`evno{}u
danas treba baviti, iz pera jednog autora koji u tom trenutku svojim kriti~kim razmi{ljanjem i
teorijskim `argonom smjerno po{tuje sve zadatosti koje taj akademski sistem propisuje. Kazaz
se zato u ovoj svojoj studiji duboko klanja tradiciji, i knji`evnoj i kriti~koj, on tu tradiciju mora
po{tovati, a da mu je pri tom dopu{teno politi~ki korektno i liberalnokultivirano interkulturno
odmjeravati, u bezazlenostima.
Naravno da autor ove knjige nije neki nacionalist, to smo vidjeli na osnovu njegovog
vi{egodi{njeg medijskog anga`mana, ali treba imati u vidu da se po svojoj metodi i promi{ljanju
knji`evnosti njegova knjiga ne razlikuje mnogo od knji`evnopovijesnih studija deklariranih
bo{nja~kih nacionalista. To je zanimljivo. Smije{no je i Kazazovo uzdanje da nau~no mo`e
stvoriti odre|eni nacionalni knji`evni kontinuitet, odre|enu povijesnopoeti~ku strukturu na-
cionalne knji`evnosti. To je, naravno, prije svega politi~ko pitanje, i Kazaz u ovoj studiji ne
pokazuje svijest o tome.
Analiza koju privodimo kraju moglo bi biti zanimljiva i kao izvjesna refleksija o iluzornosti
medijske pobjede nad nacionalizmom. To je refleksija i o naivnosti Kazazove opozicije izme|u
kulture, koja je o~i{}ena od nacionalizma u polemikama i dru{tva u kojem je taj nacionalizam
pobijedio. Kao i o iluzornosti medijskog anga`mana uop{te! Evo jedne studije koja svjedo~i da
nacionalni koncept trijumfalno pobje|uje u knji`evnoj nauci, suvereno ovla|uju}i na na{im
odsjecima i katedrama, u na{oj kulturi uop{te, toliko da su najva`nije studije ~ak napisali
kriti~ki intelektualci i teoreti~ari koji tom nacional-konceptu tako dado{e nemjerljiv doprinos.
1
Za sve navode vidi intervjue i ~lanke: http://www.nacional.hr/clanak/131721/obrazovni-sustav-u-bih-kovac-
nica-mrznje;
http://www.kul.ba/2011/12/knjizevna-scena-u-bih-skoro-da-ne-postoji-2/
2
To me|utim ne propu{ta ista}i Edin Sal~inovi} u svojoj analizi Klju~aninovog [ehida. V. Edin Sali~novi}. Story
tellers club, Sic! br. 8.
Dostupno na: http://www.sic.ba/rubrike/temat/edin-salcinovic-story-tellers-club-banalizacija-zlocina-i-mor-
bidne-atrakcije-u-sehidu-
zilhada-kljucanina/
60
Uvod
Studija metafori~nog naslova Ti{ina i samo}a teksta Fahrudina Rizvanbegovi}a1 (1945) sastoji
se od ~etrnaest eseja koji su svrstani u tri cjeline: prva je posve}ena bo{nja~kom putopisu,
druga cjelina problematizira djela Skendera Kulenovi}a i Hamida Dizdara, dok su u tre}oj
zastupljeni prikazi djela Ljubu{aka, Hume, Novali}a, Ba{agi}a i Rizvi}a. Knjiga je objavljena
2004. u Sarajevu u izdanju Oka, u ediciji Savremena bh. knji`evnost; studiju je uredio Zilhad
Klju~anin, a recenzenti su prof. dr. Alija Piri} i prof. dr. Muhidin D`anko. Ti{ina i samo}a teksta
predstavlja drugu od ukupno dvije studije koje je objavio Fahrudin Rizvanbegovi} u toku
svoje akademske karijere.
61
Tradicija i knji`evnost
Nacionalno kulturno pam}enje i revolucija
Kako se to studija odnosi prema knji`evnosti i koja su mjerila selekcije? Koje je to mjerilo u
odabiru djela kojima se studija bavi?
Sam autor nagla{ava da knji`evnost poima kao umjetnost rije~i, od ~ega odstupa samo
rijetko. (191) Da bismo to provjerili, ispita}emo sljede}e odlomke:
„Sve te slike, izvezene i iznijansirane kao na |er|efskom platnu, iza`ele su se iz
etnopsiholo{ke geneti~ke folklorne gra|e i preto~ile u kvalitet umjetnine.“ (80)
Autor studije pi{e da se bavi knji`evno{}u kao umjetno{}u rije~i; no potonja kvalifikacija o
Skenderu Kulenovi}u nam govori da on, zapravo, knji`evna djela uklapa u {irokim etni~kim
okvirima, nalaze}i ~ak etnopsiholo{ke geneti~ke kvalitete; tako|er, primjetna je ponovna
metaforizacija s tradicionalisti~kim prizvukom. Sli~no pozicioniranje knji`evnih djela unutar
nacionalne tradicije jasnovidno je i na sljede}im primjerima:
„Je li to onaj isti, ba{tinjeni, do`ivljaj {to se javlja kad se pro~ita Hasanaginica u kojoj
pri~a stalno te~e i dr`i nas u zabludi da je to naracija, a odjednom budemo ulovljeni u najdu-
bljem osje}aju vrhunske lirike!? Mo`da je to iskustvo rubaije {to se mogla roditi iz pustinjske
jednoli~nosti, da bi se u oazi, u posljednjem svome dijelu, mogla lirski iskazati?“ (33), „Tom
karakteristikom Zuko D`umhur kao da je napravio privremeno zaboravljeni priklon tradiciji
bo{nja~kog putopisa-manuskripta i formalno segnuo sve do Had`i Jusufa Livnjaka.“ (35),
„On je objedinjavao u sebi tradicije literatura pisanih jezikom koji je on stvarao, pa se mogu
pronalaziti korelacije i sa Crnjanskim, i Andri}em, i Rastkom Petrovi}em i Krle`om, na koje se
on kao uzore ponekad i pozivao, {to je ina~e i knji`evna kritika ~inila, ali korijeni njegovog
stvaranja, uz sve uva`avanje tih korelacija, jesu u bo{nja~koj knji`evnosti.“ (37-38), „Hamza
Humo, prema nekoj svojoj osnovnoj crti, jeste pjesnik Mostara.“ (199), „Jedno osmjeljenje da
povjeruje u autenti~nu ljepotu svijeta ispod svojih o~nih kapaka i da je na svijet iznese takvu
kakva je, svojom rukom i svojim rije~ima – to je ono {to je Humo upio od tada{njih beograd-
skih modernista; sve ostalo mu je od majke, od svile i srebra mostarskog neba i tla, od bistre
doma}e rije~i, koja je pre{la devet kamenova, od neugaslih bisera muslimanske ljubavne
pjesme…“ (203)
Pored toga {to je Zuko D`umhur nagla{avao svoje uzore, autor studije se name}e kao
upu}eniji u povijesnopoeti~ke korijene njegova teksta od njega samog: tradicija su, pi{e,
Hasanaginica, rubaije, Nasrudin-hod`a, Hiljadu i jedna no}; dakle, okviri su religijski i nacio-
nalni. Glede poeti~kih veza u djelu Hamze Hume, ponovno se otkrivaju kao preimu}niji tradi-
cionalni (nacionalni) korijeni, u odnosu na poeti~ki utvrdive veze sa literaturom koja tako|er
nastaje u vrijeme kada dato djelo nastaje; simptomati~no je da se u iskazivanju navodne pove-
zanosti Humina djela sa nacionalnim korijenima pribjegava tropizaciji, o~igledno s namje-
rom izazivanja emocije u recipijentu. Humo je tako|er okarakterisan kao pjesnik Mostara;
argument u prilog ovome jeste: neka njegova osnovna crta. [to je apsolutno neodre|ena kvali-
fikacija!
„Svojim kompozicijskim zasnovom u kome je Muhamed narator, ali ne s pozicije
sveznaju}eg realisti~kog pripovjeda~a koji }e panoramski prezentirati dru{tvenu dramu,
nego s pozicije modernog junaka koji }e u ich-formi potkraj `ivota tragati za razlozima
63
Metod i tekst
Koliko se autor u ovoj studiji uop{te bavi knji`evno{}u kao umjetno{}u rije~i? Kojim meto-
dima prilazi tekstu? Da bismo odgovorili na ta pitanja, preispita}emo nekoliko odlomaka:
„Hamid Dizdar se u knji`evnosti javio kao |ak Tuzlanske gimnazije, 1925. godine, pjes-
mama Jesenja ki{a u ’Zagreba~kom ilustriranom listu’ i Knji`evnici i vrijeme u Vidovi}evu
’Novom ~ovjeku’.“ (126)
Potonji odlomak potje~e iz obuhvatnog eseja Knji`evno djelo Hamida Dizdara; dakle,
kako vidimo, pristup je biografisti~ki, posve}en pobrojavanju biografskih ~injenica kao va`nih
elemenata u rasvjetljavanju opusa jednog autora. Drugi postupak u takvom analiziranju jeste
nabrajanje tema i motiva:
„U njoj su, na prvi pogled, jasni lokalizacija i ambijentalizacija poezije, to su simboli pejza`a
i podneblja, bjelina kamena, jasno}a bliskih zvijezda, `estoki tonovi obrisa, avlije, djevojaka u
avlijama, munare, sevdalijske strasti i ~ulnost.“ (130)
Pobrojavane teme analiziranog djela jesu poprili~no neodre|ene: {ta uop{te zna~i sintagma:
`estoki tonovi obrisa? Primjenjivati ovakav postupak u analizi teksta otkriva se bespotrebnim:
~emu slu`i ovo pobrojavanje? Kao da je cilj samo popuniti prostor i stvoriti privid da se opus
jednog autora razmatrao; da se o tome autoru pisalo. Neinventivnost i neznanje – uop{te:
izostali metod – u razmatranju teksta poku{ava se ponovno nadomjestiti jakim poantama:
sevdalijska strasti i ~ulnost. Te jake poente predstavljaju zapravo osovinu koja u cijeloj knjizi
okuplja bo{nja~ku knji`evnost; jer iste karakteristike – panvitalizma, ~ulnosti, sevdalijske
strasti – autor ove studije zapa`a i kod Kulenovi}a i kod Hume:
„On svijet do`ivljava, uostalom, kao i mnoge Kulenovi}eve li~nosti, panerotski,
panteisti~ki, u onoj ~udesnoj ekstazi `ivotne radosti koja ide do misti~ne predanosti. Taj
vitalisti~ki pogled na svijet, koji ima u Ponornici arhetipsku vrijednost, nije karakteris-
tika samo Muhamedove li~nosti, to je na~in `ivljenja u sredini koju Kulenovi} romanom
zahva}a.“ (107)
Proglasiti jedan `ivotni stil kao karakteristiku cijele jedne sredine – zna~i odnositi se prema
stvarnosti krajnje naivno i jednostrano; svesti sliku svijeta mnogih djela na jedan vitalisti~ki
pogled zna~i odnositi se prema gra|i s apriornim konceptom, s kanonizatorskim pretenzi-
jama, unaprijed rije{en u nametanju date koncepcije raznorodnim djelima koji me|usobno
proturije~e jedno drugom. Izostanak validnog i razumljivog suda o literaturi se na razli~ite
na~ine nadomje{tava jakim poantiranjima, koji bezuspje{no poku{avaju uspostaviti zadatu
koncepciju u pogledu na literaturu:
„Kompleksna dru{tvena pozadina iz koje izrasta Omerova li~nost i njena drama dati su
65
1
„Rizvanbegovi} Fahrudin, prof. Filozofskog fakulteta u Sarajevu, ministar u Vladi FBiH za obrazovanje, nau-
ku, kulturu i sport. RO\. 4. 2. 1945. u Stocu. ROD. Nusret i Nazifa. O`enjen. DJECA: Sin i k}i. OBR.: doktorat.
KARIJ.: prof. (1968-1973) i direktor Gimnazije u Stocu (1979), prof., prodekan i dekan Pedago{ke akademije u
Mostaru, predsjednik kulturne manifestacije „Slovo gor~ina“ (1972-1984). DJELA: niz nau~nih i stru~nih radova,
me|u kojima: „Svjetlost i divanhane“, ^itanka za I razred gimnazije, „Antologija bo{nja~kog putopisa“. ^L.:
~lan VKBI, Mati~nog odbora KZB Preporod, redakcije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga. Hobi: lov, ribolov,
planinarstvo…“ (Izvor: Ko je ko u Bo{njaka / [glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra], Vije}e kongresa
bo{nja~kih intelektualaca, Sarajevo, 2000.)
67
71
3. Zaklju~ak
Spahi} je autor velikih ambicija, ako je suditi prema ovoj studiji. Nesumnjivo, on barata
savremenim teorijskim jezikom, ali, koliko ga uspje{no primjenjuje, to je upitno. Posmatra-
mo li makrostrukturu ove studije, ne mo`emo je podvesti pod jednu ideju, koju bi zbirka
eseja morala imati. Pored silnih „aksiologija“, „hermeneutika“, „interjekcija“, „entropija“
– terminolo{ki obremenjenih eseja, su{tina je ispra`njena od sadr`aja. Uzaludno je njegovo
upinjanje da, u maniru postmoderniste, „dekonstruira“ i „razobli~i“, kada klju~ni eseji pred-
73
4
Koliko je taj postupak kvalitativno o{tetio mogu}nosti raznorodnih tuma~enja opusom bogatijih pisaca unutar
korpusa bo{nja~ke knji`evnosti, govori i ~injenica da su u silabusima nacionalnih knji`evnosti pri fakultetima
zastupljeni autori po principu Rizvi}evog blagonaklonog pogleda.
14
Kakav je i koliki udio “estetske vjerodostojnosti” u romanesknom svijetu Vje~nika, mo`e temeljito prikazati
tekst Harisa Imamovi}a “Uzorna pri~a. Problemi poetike Ibri{imovi}evog ’Vje~nika’”, http://www.sic./kategori-
ja/autori/haris-imamovic/page/2/
74
I
Knjiga ”Sa~injavanje roda: o reprezentaciji/konstrukciji `enskog identiteta u romanima
Abdurezaka Hivzi Bjelevca” autorice Anise Avdagi} 1 spada u grupu knji`evnohistorijskih
studija proizvedenih na odsjecima za knji`evnosti na univerzitetima u BiH, koje se priklanjaju
poststrukturalisti~kom znanju i teorijskom aparatu u ~itanju, ali i vrednovanju knji`evnih djela.
Romane Abdurezaka Hivzi Bjelevca Anisa Avdagi} ~ita sa feministi~ke pozicije, koja je uvijek
svjesno i namjerno ideolo{ka, te poku{ava pokazati kako se ”preko sistema reprezentacije nas-
toji konstruirati po`eljen identitet `ene u realnosti date kulture, te da je njegova (ne)po`eljnost
uvjetovana hetero/patrijarhalnim normativom” (7). Oslanjaju}i se na u~enje postfeministi~ke
teoreti~arke Judith Butler, Avdagi} (najprije kroz sam naziv svoje knjige i pozivanje na naslov
poznate knjige J. Butler – ”Ra{~injavanje roda”) kroz pretpostavku da se ”rod uvje`bava” re-
petitivnim radom (heteronormativne patrijarhalne) norme, knji`evnost ~ita kao ideolo{ku ma-
tricu i mjesto proizvodnje dru{tvenih nejednakosti. Kako i sama isti~e, njeno ~itanje ”nije mo-
tivirano `eljom da vrednuje Bjelev~eve romane niti, uop}e, knji`evnopovijesnim razlozima,
nego potrebom da iz druga~ije vizure propita njihov istrajan interes za `enu, po ~emu su u
bosanskohercegova~koj/bo{nja~koj romanesknoj praksi ovi romani prvi i novi” (6).
Cilj ovog teksta je da analizira studiju ”Sa~injavanje roda”. Poku{at }e se tematizirati
izostanak knji`evnopovijesne perspektive, postavljaju}i pitanje: {ta za samu znanost o
knji`evnosti zna~i ”ideolo{ko ~itanje ideolo{ke literature” i da li se tu iznevjerava sama literar-
nost?
II
Knji`evnost koju pi{e Abdurezak Hivzi Bjelevac je, kako pi{e Anisa Avdagi}, ”pou~na i
podu~na, propedeuti~ka i utilitarna, pragmati~na i terapeutska (…) ona `eli biti magistra vi-
tae“ (9). Bjelev~evi romani su usagla{eni sa ”prosvjetiteljskim modelom romana”. Za razliku od
knji`evnosti 20. stolje}a koja se ”vi{e okre}e kreiranju vlastite zbilje”, romani A. H. Bjelevca nisu
te`ili toj vrsti ”osamostaljivanja i labavijoj vezi sa dru{tvenom realno{}u, nego }e uglavnom
nastaviti sa prikazivanjem zbilje, {to je bilo karakteristi~na knji`evna praksa u 19. stolje}u” (9).
Na ovom mjestu se mo`e postaviti pitanje: {ta uop{te zna~i definiranje modela romana, ako
se prije toga nagla{ava da ~itanje nije motivirano knji`evnopovijesnim razlozima? Da li je u
~itanju koje je zainteresovano isklju~ivo za sistem reprezentacija `enskog identiteta potrebno
znanje iz teorije romana?
Dalje; koliko mo`e biti ta~na pretpostavka, koja se ovdje pojavljuje kao tvrdnja, da su ro-
mani 20. stolje}a u ”labavijoj vezi sa dru{tvenom stvarno{}u” (nije li vjernost dosljednom ”pri-
kazivanjem zbilje” konvencija ili se zaista radi o doslovnom mimetizmu)?
Upu}ivanje na znanje iz historije i poetike romana na ovom mjestu je posebno problemati~no
jer se iznevjeravaju `anrovske karakteristike romana. Roman se (pa bio on i onaj ”prosv-
jetiteljskog modela”) te{ko mo`e ~itati isklju~ivo kao ideolo{ki tekst koji svjesno kroz sistem
reprezentacija name}e odre|eni dru{tveni model rodnosti ili spolnosti.
75
III
Drugi problem koji se pojavljuje u ovoj studiji, pored ”funkcionaliziranja knji`evnosti”
(Imamovi}) je nedosljednost u izvo|enju argumenata, {to ponovo proizvodi ideolo{ki u~inak.
Primjenjivanjem knji`evnoteorijskih alata i znanja onako kako to odgovara krajnjem cilju
ove knjige (da se poka`e da je knji`evnost A. H. Bjelevca u~estvovala u stvaranju `enske
podre|enosti) proizvodi se konfuzna teorija o tome kako knji`evni tekst proizvodi zna~enje.
Postmoderno ~itanje se preferira kao ono koje }e nas izrabiti iz okova esencijalizma i uvesti u
svijet aktivnog (dekodiraju}eg) ~itanja, dok se sva druga ~itanja potcjenjuju:
”Bjelev~ev tekst kao da ra~una na idealno ^itanje, ^itatelja i ^itateljicu, kao U~enicu i
U~enika koji }e bez sumnje i pitanja usvajati Istinu {to je nudi Tekst/U~itelj” (19).
Na ovom mjestu nije jasno da li se Anisa Avdagi} oslanja na neki postoje}i model tipologije
~itateljskih profila ili uvodi svoj vlastiti. U svakom slu~aju, nije li paradoksalno re}i da idealni
^itatelj ili ^itateljica doslovno vjeruju tekstu? Idealni ~itatelji, prema ovom modelu su Emma
Bovary i Don Kihot?
No, autorica dalje poni{tava takvu mogu}nost:
”I ova je metodolo{ka ideja opet u krizi jer }e istina ovisiti od ~itateljskog profila koji je ri-
jetko idealan. Kako bilo, ova je metodolo{ka zamisao u skladu sa knji`evnim modelom kojem
Bjelev~evi romani odgovaraju. Me|utim, tekst sam po sebi niti ima niti mo`e ponuditi (jedno)
zna~enje, recepcija zavisi o „strukturi relevancije“ (Biti) ~itateljske svijesti” (19).
Dakle, ne postoji ”idealan ~itatelj”, ali postoji knji`evni model koji podrazumijeva takvog
~itatelja i doslovno ~itanje. Nije li u tom smislu umjesno pomisliti da su ~itatelji i ~itateljice
kojima je primarno ”upu}eno” ovo {tivo, kao neka vrsta edukativne literature, posjedovali
kriti~ku mo} raskrinkavanja teksta?
Autorica dalje tematizira status ”dana{njeg ~itanja” i pi{e:
”Dana{nje ~itanje iznevjerava Tekst, podriva njegovu koherentnost, apsolutnost zna~enja
a sebi osigurava sljede}u identitetsku poziciju – Sve ovdje re~eno mora se uzimati kao da to
govori lik u romanu (ili, zaista, vi{e njih), odnosno relativnu, antiesencijalisti~ku poziciju” (9).
(podvukla A.H.)
Da li je mogu}e i ~itati fikciju druga~ije? Na ovom mjestu dolazimo do logi~ne nedosljed-
nosti u knjizi. Najprije se uvodi figura idealnog ^itatelja, da bi se potom osporila jedna takva
mogu}nost. Zatim, preferira se ”dana{nje ~itanje” koje ne vjeruje tekstu i dovodi u pitanje
njegovo pravo na apsolutno zna~enje. Da li to zna~i da prije ”dana{njice” nije bilo jasno da
odre|ene rije~i u romanu zaista izgovara neki lik? Jedna takva mogu}nost (neesencijalnog
~itanje) omogu}ena je postmodernim kontekstom, kako nagla{ava autorica:
”Naime, postmoderni senzibilitet donio je i u/na bosanskohercegova~ku kulturu (…)
potrebu za preusmjeravanjem pa`nje sa suspektnog esencijalnog na sistem reprezentacija, na
ulogu zastupni{tva” (20).
Nedosljednost je najprije logi~ka, a zatim i metodolo{ka: da li postoji razlika izme|u
zna~enja koja tekst proizvodi i onih koja autor ili sam tekst, kroz sistem reprezentacija, nastoji
nametnuti. ”Uloga zastupni{tva” ne mo`e biti postmoderni izum – to bi zna~ilo da je i svijest o
prirodi fikciji nastala sa postmodernom? Ko vjeruje u doslovnost teksta, odnosno, ko je idealni
^itatelj? Ukoliko romani Bjelevca kroz sistem reprezentacija konstruiraju ili su nekad kon-
struirali `enski identitet, onda je postojanje idealnog ~itanja (onog koje bez sumnja prihvata
Istinu teksta) dokazano, a nemogu}e je da ono postoji jer smo svi, valjda, sa razli~itim ~itateljs-
kim relevancijama. U svemu ovome nije problemati~na veza izme|u knji`evnosti i identiteta,
77
IV
Knjiga ”Sa~injavanje roda: o reprezentaciji/konstrukciji `enskog identiteta u romanima Ab-
durezaka Hivzi Bjelevca” u svojoj namjeri je neskriveno ideolo{ka. To nije sporno – koristiti
i analizirati knji`evnost za ispitivanje stepena mizoginosti odre|enog dru{tva u odre|enom
vremenskom i prostornom kontekstu. Sporno postaje kada se jedna ovakva analiza uvrsti u
sistem knji`evno-nau~nih studija. Ako je knji`evnost koja se analizira u ovoj knjizi ideolo{ka,
ideolo{ka je i sama analiza. Razlika je samo u tome koja ideolo{ka pozicija se zauzima. Me|utim,
razlika je i u tome {to ne smijemo propisivati kakva knji`evnost mora biti i koju ideolo{ku
poziciju }e zauzimati, dok s druge strane, imamo pravo o~ekivati od nauke o knji`evnosti da
bude nau~na. Ne mo`emo koristiti (i to ~esto pogre{no) knji`evno-nau~ni instrumentarij da
promoviramo ideologiju, jer time degradiramo knji`evnost, ali i samu ideologiju.
Na kraju, ova studija ne zaslu`uje pozitivnu ocjenu kada je u pitanju njena knji`evno-
nau~na vrijednost budu}i da sebe nastoji uspostaviti kao ideolo{ki normativ. S druge strane,
ona bi mogla biti zanimljivo {tivo ukoliko bi bila okrenuta ka npr. analizi kanona ili odre|ene
dru{tvene stvarnosti, a ne same knji`evnosti.
1
Anisa Avdagi} (1977) radi kao vi{a asistentica na katedri za knji`evnost Filozofskog fakulteta u Tuzli. Dok-
torsku disertaciju pod nazivom ’’Bosanskohercegova~ka pripovijetka u procesima evropeizacije i tranzicije:
diskurzivni pristup reprezentaciji identiteta prijavila’’ na Univerzitetu u Sarajevu, i ~eka odbranu. Objavila
je knji`evno-teorijsku studiju Sa~injavanje roda: o reprezentaciji/konstrukciji `enskog identiteta u romanima
Abdurezaka Hivzi Bjelevca. @ivi u Tuzli.(izvor: www.sveske.ba)
2
Bahtin, Mihail, O romanu. Beograd: Nolit, 1989. str. 130.
3
Bahtin, Mihail, O romanu. Beograd: Nolit, 1989. str. 460.
4
’’Ti interpretativni pristupi tako|er reduciraju djelo na ideolo{ke sadr`aje, tim pristupima je tako|er jedini
sadr`aj djela zapravo njegov odnos prema razli~itim oblicima alternativnih i marginalnih identiteta, `enama,
crncima, politi~kim disidentima i sl. Jedina razlika svih tih ”interpretativnih strategija” spram nacionalisti~kog
pristupa jeste da oni promovi{u multikulturalizam, toleranciju alteriteta. Na metodolo{kom planu, oni su isto
tako redukcionisti~ki, oni isto tako funkcionaliziraju knji`evnost zarad propagiranja vlastitog morala, vlastite
ideologije, kao {to to ~ini i nacional-nauka.’’ Haris Imamovi}: Susjed ili neprijatelj knji`evnosti. Dostupno na:
http://akt.ba/intercultura/haris-imamovic-susjed (pristupljeno: 15.04.2012.)
78
I
Studija ^italac na raskr{}u (Ibrahimovi} 2001) Ned`ada Ibrahimovi}a jedna je od rijetkih
publikacija u `anru readera ili companiona (kriti~kog vodi~a ili uvoda) u (post)jugoslavenskoj
kriti~koj produkciji. Tema u koju nas uvodi Ibrahimovi}eva knjiga esejisti~ko je i kriti~arsko
djelo Midhata Begi}a – jedne od kapitalnih autorskih pojava bosanskohercegova~ke i jugo-
slavenske knji`evne kritike dvadesetog stolje}a. Knjiga je podijeljena u dva dijela: prvi ~ini
sama studija o Begi}u – kontekstualizacija, klasifikacija i interpretacija njegova rada – dok dru-
gi donosi close reading pedesetak Begi}evih tekstova prema prethodno utvr|enom analiti~kom
obrascu (pra}enje pojave/nestanka ili prisutnosti/odsutnosti razli~itih toposa, tendencija i
tema u njegovom autorskom pismu).
Predmet ovog osvrta bit }e prvi dio knjige. No, budu}i da tekst nije zami{ljen kao standard-
ni kriti~arsko-publicisti~ki prikaz, nego, umjesto da pretendira na polaganje nekog „kona~nog
bilansa“ ili izricanje krajnje vrijednosne ocjene, za cilj ima artikulirati problematizaciju jed-
nog modela tuma~enja knji`evnosti, odabrao sam dva vida Ibrahimovi}eve studije koja }u
poku{ati pobli`e razmotriti. Jedan se aspekt ti~e, op}enito, na~ina na koji Ibrahimovi} koncep-
tualizira Begi}evu poziciju, i kulturno-politi~ko-dru{tveni kontekst u kojem je ova ukorijen-
jena, te ujedno i gradi vlastitu poziciju – u znatnoj mjeri ba{ u opoziciji spram Begi}eve. Drugi
aspekt Ibrahimovi}eva kriti~kog ~itanja Begi}a koji }u poku{ati prikazati i problematizirati jest
njegovo shva}anje Begi}a kao pionira bosnistike, ~iji rad stoji u kontinuitetu s dana{njim insti-
tucionalnim izu~avanjem bosanskohercegova~ke i bo{nja~ke knji`evnosti.
II
^italac na raskr{}u po~inje manifestnim proklamiranjem pluralizma ~itanja – naspram
uvjerenja o vrednovanju kao glavnom zadatku knji`evne kritike, kakvo nalazimo u znatnom
dijelu Begi}eva opusa. Po Ibrahimovi}u, dana{nji poku{aj vrednovanja Begi}evih dostignu}a
„objelodanio bi i posvjedo~io pripadnost istoj knji`evnoznanstvenoj epistemi“ (Ibrahimovi}
2001: 7) kojoj je pripadao i Begi}. Umjesto preuzimanja takvog „rizika“, Ibrahimovi}u je stalo
da ponudi svoje ~itanje Begi}a, tj. da poku{a „eksplicirati knji`evnoteorijske (pred)postavke na
kojima su se temeljila njegova ~itanja“ (10). [tovi{e, uvodnu zabilje{ku Ibrahimovi} poantira
usklikom: „Begi} je imao pravo na svoja ~itanja!“ (7). Autorov manifestni cilj, dakle, nije da is-
pituje valjanost ili odr`ivost Begi}evih ~itanja; on ~ak tvrdi da je takvo {to danas te{ko mogu}e.
Umjesto toga, on se skepti~ki `eli ograni~iti na ispitivanje, kako ka`e, Begi}evog metajezika
– u {irokom zna~enju koje obuhva}a kako metodolo{ke aspekte njegove kriti~ke i knji`evne
teorije, tako i njihove implicitne i proklamirane epistemolo{ke temelje (10). No, ve} se s tom
Ibrahimovi}evom ogradom, s njegovim prividnim povla~enjem u poziciju pukog opisiva~a,
javljaju problemi: naime, gestom kojom drugom kriti~aru dopu{ta „pravo na njegova ~itanja“
Ibrahimovi} ga zapravo patronizira. Jer, ukoliko polazimo iz uvjerenja o pluralnosti ~itanja,
onda bi se ~injenica da Begi} ima „pravo“ misliti ovo ili ono o knji`evnosti, kritici ili umjetnosti
79
III
Drugi aspekt Ibrahimovi}eve studije koji }u poku{ati kriti~ki prikazati jest obrada onog
segmenta Begi}evog anga`mana koji Ibrahimovi} vidi kao „usustavljenje bosnistike“.
Naime, Begi} od sedamdesetih godina intenzivno elaborira koncept bosanskohercegova~ke
knji`evnosti, ustrajavaju}i na legitimitetu samog ovog termina (naspram, recimo, danas aktu-
alnog i univerzitetski ovjerenog knji`evnost naroda BiH). S druge strane, on tako|er zagovara
postojanje distinktivne povijesti i tradicije muslimanske (bo{nja~ke) knji`evnosti, kao jedne
od komponenata spomenute bosanskohercegova~ke knji`evnosti. No, ono {to odmah valja
naglasiti kad govorimo o mjestu „Bosne“ u Begi}evom pisanju jest ~injenica da su za nje-
ga Narodnooslobodila~ka borba i socijalisti~ka revolucija istovjetni s artikulacijom BiH kao
modernog politi~kog projekta s jedne, te emancipacijom Muslimana s druge strane. Drugim
rije~ima, Revolucija i njome obrazovani dru{tveno-politi~ki horizont za Begi}a ne figurira-
ju kao puka „pozadina“ na kojoj bi se odvijali ovi procesi, nego predstavljaju njihov uvjet
mogu}nosti 4. Pogledajmo, zajedno s Ibrahimovi}em, jedno takvo mjesto:
81
LITERATURA
BEGI], Midhat. 2004. „Na{ Muslimanski pisac i njegova raskr{}a“, u: Eseji i kritike, Sarajevo:
Preporod, 84-99.
IBRAHIMOVI], Ned`ad. 2001. ^italac na raskr{}u: uvod u Midhata Begi}a. Te{anj: Centar za
kulturu i obrazovanje.
MACINTYRE, Alasdair. 1972. „The end of ideology and the end of the end of ideology“, u:
Against the self-images of the age. Essays on ideology and philosophy, London: Duckworth.
PETROVI], Svetozar. 1972. „Pojam knji`evne kritike i pojam marksisti~ke knji`evne kritike“,
u: Priroda kritike, Zagreb: Liber.
YURCHEV, Alexei. 2005. Everything Was Forever Until It Was No More: The Last Soviet Generation,
Princeton: Princeton University Press.
1
Prilo`ena referenca upu}uje na Prirodu kritike Svetozara Petrovi}a, preciznije na Petrovi}evu rekapitulaciju
Adornove kritike Lukácsa: kako je ovaj „sa svojom pobunom protiv staljinizma ostao u biti u granicama
mi{ljenja koje mu je staljinizam nametnuo“. V. Petrovi} (1972: 297).
2
Za kriti~ki prikaz „binarne“ perspektive u izu~avanju socijalizma na primjeru Sovjetskog Saveza v. Yurchev
(2005).
3
Teze o „kraju ideologije“ i/ili „kraju povijesti“ i ina~e asociraju na ono vulgarno-marksisti~ko stajali{te prema
kojem }e sretno razrje{enje dru{tvenog antagonizma donijeti kona~no oslobo|enje ~ovjeka od ideologije, poli-
tike, povijesti. Za kriti~ku analizu na ovom tragu v. MacInytre (1971)
4
^injenicu da Begi} u~estalo pribjegava organicisti~koj metaforici („bi}e Bosne“), romanti~arskim kategorijama
(„duhovni `ivot“), pa katkad i orijentalisti~kim stereotipima (npr. percepcija „Azije“ kao mra~nog i rekacio-
narnog kontrapunkta emancipaciji Muslimana), treba, naravno, problematizirati, no ona ne dovodi u pitanje
Begi}evo„osnovno opredjeljenje“. V. npr. Begi} (2004)
83
84
85
86
89
93
94
1
Evo {ta Dizdar ka`e o ovim vrstama tekstova: ”Posebnu vrstu pisanih spomenika predstavljaju manuskripti
povelja, darovnica i pisama dr`avne kancelarije, oblasnih gospodara i pojedinaca, po~ev{i s poveljom Kulina
bana iz 1189. do posljednje povelje posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Toma{evi}a iz 1461. i sli~nih doku-
menata pojedinih zna~ajnih feudalaca do kraja XV vijeka. Okovane zakonima uobi~ajenih formula i {ablona,
povelje i sli~ni rukopisi u prvi mah mogu da djeluju stereotipno, hladno, pa i dosadno. Dubljim poniranjem
u njihovu sadr`inu otkri}emo tek tada dijelove koji imaju ve}u vrijednost nego {to ga pru`a goli dokumenat,
prona}i }emo zrnca jo{ nepoznate zlatne `ice, pa i ~itave partije poetski nadahnutog teksta, ~ak i onda ako dijak
i nije i{ao za knji`evnim rezultatom i poetskim ki}enjem” http://makdizdar.ba/?p=207
Iako Dizdar, pogotovo jer je pjesnik, ne svodi ove tekstove na golu historiografsku gra|u, on ipak shvata da
knji`evno-umjetni~ki stil nije u njima dominantan, nego naprotiv, to su tek “zrnca zlatne `ice”. Kao dokaz tome
mo`emo navesti i sam naslov Dizdarove knjige Stari bosanski tekstovi, gdje je jasno da se ne radi samo samo o
knji`evnim tekstovima, nego tekstovima razne vrste.
2
Refren o kojem je rije~ glasi:
„Mi tur~ini virno `iti,
I sa svitom oboditi,
Bez puta se nije biti,
Hod’te nami vi na viru!“
102
Uvod
Knjige Enesa Durakovi}a1 sa~injene su od ogleda koji su objavljivani u periodici, u hres-
tomatijama, u antologijama, u zbornicima, kao pogovori i predgovori izabranim i sabranim
djelima pojedinih pisaca. Ti knji`evnoistorijski ~lanci kasnije bivaju pre{tampani u studijske
knjige s nadom da }e se one u svojim cjelinama zaklopiti sukladno zajedni~kim kontinuitetima
i usagla{enostima tih pojedinih ogleda. To da knji`evnopovijesne studije nastaju uvezivanjem
prethodnih ~lanaka koji su nastajali u raznolikim prigodama – to je ustvari uobi~ajena po-
java na na{oj knji`evnoj sceni, i tu Enes Durakovi}, kao takav autor, ne predstavlja nikakvu
iznimku. I ako se desi da ti pojedini ~lanci, prethodno nastali u raznolikim prilikama, donesu
razli~ite registre, pa nekad i da proturije~e jedan drugome po metodu, uvijek ostaje nada
da }e ih, kao posljednje i neo~ekivano ~udo, u kona~nici dostojno uvezati spasonosna nit
kriti~arevog creda. – I ukazanje tog spasonosnog ~uda predstavlja ~esto i posljednji oslonac
i uzdanicu na{ih kriti~ara. I sam privid u postojanju te i takve logike nekad biva dostatan za
uvezivanje neke knji`evnopovijesne projekcije, ili dovoljan razlog za ukori~enje date studije;
i propitivanje tog kriti~arevog creda, kao posljednjeg oslonca jedne studije, mo`da nije li{eno
svake zanimljivosti i va`nosti.
No razmatranje koje slijedi ne bi bilo samo po sebi zanimljivo i svrhovito da djelo Enesa
Durakovi}a ne donosi jedan kuriozitet i u smislu komponiranja samih knjiga; ovaj naime au-
tor iz knjige u knjigu pre{tampava svoje oglede koji ne samo da su prethodno bili objavljeni
u periodici, u hrestomatijama, u antologijama, u zbornicima, kao pogovori i predgovori, nego
su bili zastupljeni i u okviru njegovih prethodnoobjavljenih knjiga. Tako }e ovaj autor svoje
prve dvije knjige Govor i {utnja tajanstva i Pjesni{tvo Skendera Kulenovi}a 2 pre{tampati u okviru
zbirke eseja o bosanskohercegova~kim pjesnicima Rije~ i svijet iz godine 1988.
Sljede}a Durakovi}eva knjiga objavljena petnaest godina kasnije Bo{nja~ke i bosanske
knji`evne neminovnosti (2003) uvest }e diskontinuitet u njegovo djelo donijev{i eseje koje nije
objavljivao u prethodnim knjigama, nego su bili samo {tampani u periodici, u hrestomatijama,
u antologijama, u zbornicima. Ta ista knjiga donije}e ~ak i jedan novi esej koji dotad nigdje
nije bio objavljen: Bo{nja~ke i bosanske knji`evnopovijesne neminovnosti. Jasno je da }e se Dura-
kovi} nakon petnaest godina vratiti na knji`evnu scenu s jednom novom metodologijom, s
novim mi{ljenjem, i takav kuriozitet, takav prividan novum i tobo`nja brizantnost – bit }e
samo jedan od razloga za{to ba{ ovu knjigu problematiziramo u razmatranju koje slijedi.
U svojoj posljednjoj knjizi Arka rije~i (2006) Durakovi} }e se ponovo vratiti svojoj staroj
maniri u komponiranju knjiga. Tu }e opet pre{tampati one dvije studije o pjesni{tvu Skend-
era Kulenovi}a i Maka Dizdara. Ali da ~itaocu ne bi ostao uskra}en {iri uvid u njegovu knjigu
Rije~ i svijet iz 1988., on }e nam u Arki rije~i jo{ prenijeti svoje eseje o Nikoli [opu, A. B. [imi}u,
Aleksi [anti}u. Zatim }e nam prenositi i ~lanke i iz svoje prethode}e knjige Bo{nja~ke i bosanske
knji`evne neminovnosti objavljene tri godine ranije; odatle }e se ukazati ponovo predgovori
antologijama Bosanskohercegova~ka poezija XX. vijeka, Bo{nja~ka pripovijetka XX. vijeka, ali i esej
presudno va`an za budu}e zasnivanje bo{nja~ke knji`evne povijesti, objavljen tri godine pri-
103
104
109
Zaklju~ak
Historija bo{nja~ke i bosanskohercegova~ke knji`evnosti nije napisana do danas. Svi ar-
gumenti koju su u okviru studije Bosanske i bo{nja~ke knji`evne neminovnosti Enesa Durakovi}a
izneseni u korist postojanja tih knji`evnosti nisu uvjerljivi: ne mogu izdr`ati iole ozbiljniju ver-
ifikaciju na polju knji`evne gra|e, a da ne govorimo o uru{ivosti koncepata koji tu knji`evnost
nastoje obuhvatiti. Vjerujemo da bi bili beskorisni i autorima koji bi se poduhvatili tog posla
da pi{u povijest te literature. Ako bismo sudili po uvjerljivosti argumenata i koncepata koji su
izneseni u ovoj studiji, onda bismo mirne du{e mogli konstatovati da te knji`evnosti zapravo
i ne postoje.
Posve}en upornom dokazivanju neodr`ivih koncepata panvitalisti~kog erotizma i
misti~ne inspiracije kao distinktivnih obilje`ja bo{nja~ke knji`evnosti, kao svojih najve}ih
povijesnopoeti~kih izuma, Enes Durakovi} }e ponuditi skroman metod i pojmove koji su ne-
upotrebljivi u ispitivanju kako te strukture, tako i literature uop{te. On }e istovremeno jed-
nostrano protuma~iti niz pjesnika na na{em jeziku uklapaju}i ih u sopstvenu projekciju.
Ni{ta zna~ajniji rezultati nisu ni na planu zagovoranog modela povijesti bh. i bo{nja~ke
knji`evnosti: hinje}i naivnost Durakovi} }e se povesti za interkulturnom projekcijom prema
kojoj je mogu}e da jedna cjelina ostaje neokrnjena iako je u stalnom interferiranju sa drugim
cjelinama. Gdje je tu zajedni~ki prostor i kako funkcionira? [ta ako se jedan pisac uklopi bolje
u {iru cjelinu u odnosu na nacionalnu? Sve su to pitanja savr{eno bespredmetna, ako znamo
da imamo posla s jednom politi~ki korektnom ispraznom retorikom koja ima za cilj samo le-
gitimirati historiju nacionalne knji`evnosti. Sa retorikom koja }e podijeliti jednu literaturu po
najjednostavnijem (nacionalnom) kriteriju a da se to smatra kulturnim iskorakom i nau~nim
dostignu}em, umiruju}i civilizovanu publiku smije{nim ispredanjima pri~e o uzajamnostima
i dijalogu.
Djeluje nam savr{eno izli{nim da dokazujemo kako s na{e strane smatramo dopu{tenim to
pletenje nacionalne povijesti koja sada izgleda kao izan|ala nit, i mi bismo s na{e strane na{im
nau~nicima, metafori~ki govore}i, dali ne samo jedno – nego ~itavu seharu klupaka nacio-
nalne samobitnosti, pa neka se po na{im katedrama igraju tog nacionalnog i interkulturnog,
pravolinijskog i uzajamnog pletenja, kad ve} u pogledu stvari literarnih nemaju druge ideje.
Nesumnjivo je da bismo zadr`ali pravo da to smatramo smije{nom rabotom koja se nas-
tavlja godinama zahvaljuju}i prije svega mo}i Akademije, ali i profilima akademskih nau~nika
~ija dostignu}a ne}e pretrajati kao vrijednost na polju knji`evne istorije i povijesnopoeti~kog
gibanja.
1
„Durakovi} Enes, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. RO\. 14. 8. 1947. u Polju, Derventa.
ROD. Abid i Fatima. Udovac. DJECA: k}i. OBR.: Filozofski fakultet u Sarajevu (1971), magisterij (1975), doktorat
(1978). KARIJ.: docent Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1978), vanr. profesor (1983), red. prof. (1988). Zamje-
nik i ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi RBiH (1993-1994). Tokom 1995. direktor i urednik
Izdava~ke ku}e „Preporod“. Iste godine osnovao Izdava~ku ku}u „Alef“. Predsjednik BZK „Preporod“ (1993),
~lan Izvr{nog odbora VKBI. DJELA: veliki broj nau~nih i stru~nih radova, me|u kojima i knjige: „Govor i {utnja
tajanstva“ (1979), „Pjesni{tvo Skendera Kulenovi}a“ (1983), „Antologija bo{nja~ke poezije XX vijeka“ (1996),
„Antologija bo{nja~ke pripovijetke XX vijeka“ (1995). Priredio veliki broj zna~ajnih izdanja, sudjelovao u radu
znanstvenih simpozija. ODL./NAGR.: nagrada za esej „Bra}a [imi}“…“ (Izvor: Ko je ko u Bo{njaka / [glavni i
odgovorni urednik Atif Purivatra], Vije}e kongresa bo{nja~kih intelektualaca, Sarajevo, 2000. )
111
2
Govor i {utnja tajanstva, pjesni~ko djelo Maka Dizdara, Svjetlost, Sarajevo, 1979. i Pjesni{tvo Skendera
Kulenovi}a, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1983.
3
Nerzuk ]urak. Slovo o Alefu, Dani, br. 156, 26. maj 2000. (http://www.bhdani.com/arhiva/156/t1567.htm)
4
Abdulah [ar~evi}: Iz predgovora II. izdanju knjige Govor i {utnja tajanstva, 2005.
5
Enver Kazaz. Poetika i struktura raskr{}a i ukr{tanja. Knji`evnohistorijsko i knji`evnokriti~ko djelo Enesa
Durakovi}a. U hrestomatiji Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici, knjiga VI, Novija knji`evnost – knji`evna
kritika, Alef, Sarajevo, 1998, str. 717.
6
Isto, str. 718.
7
Mile Stoji}: Iz teksta ^emu nacionalne antologije, Nedjelja (Sarajevo), 17. februar 1991.
8
Enver Kazaz: Iz teksta: Od neoromantizma do fantasti~ne pri~e, Oslobo|enje, Slovo (Sarajevo), februar-velja~a
1996.
9
Amir Brka: Iz teksta “Izvori{ta i novi senzibilitet, Knji`evna revija (Sarajevo), mart 1991.
10
Muhsin Rizvi}: Iz teksta Rije~ i svijet Enesa Durakovi}a, @ivot (Sarajevo), god. XXXVIII, knj. LXXV, br. 3–4,
1989. i Nikola Kova~: Iz teksta Ka poetolo{kom promi{ljanju knji`evnosti, Novi Izraz (Sarajevo), god. VI, knj. VI,
br. 26, septembar–decembar 2004.
11
Enver Kazaz. Poetika i struktura raskr{}a i ukr{tanja. Knji`evnohistorijsko i knji`evnokriti~ko djelo Enesa
Durakovi}a. U hrestomatiji Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici, knjiga VI, Novija knji`evnost – knji`evna
kritika, Alef, Sarajevo, 1998, str. 719.
112
113
117
Zaklju~ak
Studija „Knji`evna pro{lost i poetika kulture“ Sanjina Kodri}a pomiruje dva nepomirljiva
knji`evnoteorijska koncepta: novi historicizam i povijest nacionalne knji`evnosti. Autor je
`elio postmodernizirati tradiciju i tradicionalizirati postmodernu, i to je obavio na neodr`iv
na~in koji otvara niz protivrje~ja. Takva teoreti~arska intencija ~esta je u na{oj najnovijoj
nauci, i sude}i po takvom poku{aju sinteze – ovaj autor tako|er nije originalan. Razmatrana
studija `eli istovremeno biti (post)moderna, ali i ostati odana Tradiciji! Kao takva, amblematski
je proizvod na{eg akademskog aparata. Bez ikakvog otklona ona reproducira dvije zastarjele
i prevazi|ene knji`evne teorije: poststrukturalizam i nacional-koncept.
Sam autor kao jedan od svojih ciljeva istaknuo je i izvjesnu produktivnost u prilago|avanju
novog istoricizma kao internacionalne teorije na{im okvirima; ono {to je jedino izvjesno jeste
da je u drugom dijelu knjige uspio proma{iti i iznevjeriti osnovne postavke te teorije, iako ih
je u prvom dijelu reproducirao i usvajao bez ikakvog kriti~kog otklona, prisutnog u knji`evnoj
nauci ve} decenijama. Ta teorija novog istoricizma mo`da je posljedni koncept koji bi trebalo
evocirati u jednoj studiji koja se zala`e za nacionalni kanon.
Ono {to predstavlja kuriozum ove studije – jeste i stil koji eventualnog ~itaoca nesumnjivo
mo`e odbiti. To je stil koji kao dominanta ove studije prednja~i po rogobatnosti i nesuvis-
losti u odnosu na bilo {ta napisano u na{oj knji`evnoj akademskoj zajednici. Zato je morao i
biti posebnim predmetom na{e analize. Takvo stilsko opredjeljenje dodatno zamagljuje ion-
ako mutne i neodr`ive koncepte koji su uspostavljeni, dodatno spu{taju}i ukupnu kvalitetu
studije. Ova knjiga mo`e biti korisna samo kao uzorak kako se ne bi trebalo pisati, pa ~ak ni
u okviru jedne akademske knji`evnoteorijske studije. Zainteresovanom kandidatu ona mo`e
biti pokazatelj o kriterijumima pod kojima mogu biti odbranjeni magistarski radovi na na{im
odsjecima za knji`evnost. Kao i o kriterijumima pod kojima je mogu}e objaviti knjigu u ok-
virima jedne elitne akademske edicije.
1
„Dr. Sanjin Kodri} docent je za oblasti Bo{nja~ka knji`evnost i Teorija knji`evnosti na Odsjeku za knji`evnosti
naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Ro|en je 1978. godine u Sarajevu, gdje je zavr{io osnovnu i sred-
nju {kolu (Prva gimnazija). Diplomirao je knji`evnosti naroda BiH i bosanski, hrvatski, srpski jezik na Filozofs-
kom fakultetu u Sarajevu (2002), gdje je potom i magistrirao (2007) te doktorirao (2009) iz knji`evnohistorijskih
nauka. Autor je pedesetak nau~nih i stru~nih radova, mahom iz bo{nja~ke i/ili bosanskohercegova~ke
knji`evnosti te knji`evne i kulturalne teorije, koje je objavljivao u referentnim doma}im te inozemnim
knji`evnoznanstvenim ~asopisima i zbornicima (na bosanskom, engleskom i njema~kom jeziku).“
2
Manfred Franck. Conditio moderna. Novi Sad: Svetovi, 1995.
118
I
U prvom dijelu Zbornika sabrani su tekstovi koji ocjenjuju Andri}evo djelo kroz ”histori-
jsku stvarnost”, ”prisutnost pisca u djelu”, Andri} se odre|uje ”kao sudbina”, reinterpretira se
”`ivot mladog Andri}a” kao i doktorska disertacija i neki diplomatski spisi, utvr|uju ”pi{~eve
namjere”, Andri} se brani kroz prizmu ”dijaloga” i ”politika identiteta”, nadalje Andri} se
sagledava kroz ”medijsku kulturu” i pedago{ki naputak kako i za{to ne/~itati, re/interpreti-
rati Andri}a u nastavi knji`evnosti. Izostanak validne interpretacije Andri}eve knji`evnosti
moglo bi se opravdati tek ~injenicom da sabrani tekstovi sa ”znanstvenog” skupa o Andri}u
jesu produkt jedne nacionalisti~ke histerije, dakle, nepobitnog ideolo{kog naboja u kojem su
unaprijed propisani modeli ~itanja Andri}a. Poni{tavanje recentne knji`evne kritike koja se
”usudila” analizirati knji`evna djela ovog pisca na razini stilskih i estetskih kvaliteta/dometa,
a ne u obzorju zao{trenih ideolo{kih naboja, prvi je korak kojeg }e se latiti potpisnici ovih
tekstova, uvjeravaju}i ~itaoca da estetski i stilski kvalitet jednog knji`evnog djela nisu samo-
dostatni knji`evne interpretacije.
Ahmed S. Ali~i}, sagledava knji`evno djelo Ive Andri}a u su-odnosu sa ”historijskom
stvarno{}u”, on nije knji`evni kriti~ar, ali jeste histori~ar. Ali~i} je, dakle, histori~ar, stoga je
iluzorno o~ekivati od ovoga teksta odgovornost ozbiljne knji`evnokriti~ke analize. No, za{to
se jedan histori~ar odlu~io za analizu Andri}evog knji`evnog djela i historijske realnosti? Ali~i}
se u samom uvodu teksta ogra|uje od poistovje}ivanja historijskih fakata i historijskih tema u
Andri}evom djelu. On pi{e: ”Andri} kao knji`evni umjetnik, po svom unutarnjem stvarala~kom
porivu, po svom filozofskom bi}u, promi{lja unutra{nju stranu, nali~je stvarnog `ivota, histo-
rijske stvarnosti, kao {to to, uostalom, ~ine svi veliki i pravi umjetnici. Otuda histori~ari, pa
ni drugi ~itaoci ni istra`iva~i, ne mogu tra`iti u njegovu djelu historijske i dru{tvene pro-
cese, historijske doga|aje, prema njihovu stvarnom, pojavnom doga|anju, o njihovim uzro-
cima i posljedicama. Po tome, Andri}evo djelo ne podlije`e historijskoj nau~noj kritici.”(11)
(podvukla J.K.) Iako Ali~i} nedvosmisleno pi{e da knji`evno djelo nije mjerilo historijskih i
dru{tvenih procesa, on ipak iznevjerava ovo metodolo{ko polazi{te i zaklju~uje: ”Ali, ako se
njegovo djelo, bar u izvjesnim segmentima, pribli`ava historijskoj stvarnosti ili je dodiruje,
onda ono mo`e biti predmetom histori~arevog zanimanja, upore|ivanja i ocjenjivanja i to, mo-
glo bi se re}i, zbog provjeravanja svog vlastitog shvatanja i dometa u povezivanju unutarnjeg
i spoljnjeg, ali konkretnog i objektivnog, a manje zbog provjeravanja uspjelosti i vjerodosto-
jnosti umjetnikova slikanja te stvarnosti i njenog promi{ljanja.”(11) Nadalje, Ali~i} Andri}a vidi
kao pisca ”bosanskog dru{tva i zemlje Bosne”, pisca koji je sklon negativnom vi|enju svega {to
je ”strano, tursko, bilo ono dobro ili ne, bilo da se radi o vlasti, vlastodr{cima, njihovoj vjeri ili
njihovim obi~ajima”(12), i ne propu{ta priliku da Andri}a ocijeni kroz prizmu ”evrocentrizma”
i ”orijentalizma”, kao ideja pod ~ijim je uticajem Andri} bio. Andri} je za Ali~i}a pisac aris-
tokratskog i gradskog sloja, no, ponovno se ogra|uje pozicijom s koje nastupa: ”Ipak, ne `elim
analizirati sva Andri}eva djela, jer niti sam knji`evni kriti~ar, a niti se to vjerovatno od mene
o~ekuje.”(13) (podvukla J.K.) Ukoliko nije knji`evni kriti~ar, a nije, jer nam i sam to poru~uje,
jeste histori~ar za kojeg bi trebala biti irelevantna knji`evna obrada historijskih i dru{tvenih
120
II
Ne odstupaju}i od prethodnih modela ~itanja Andri}a, Had`em Hajdarevi} u tekstu ”An-
dri} kao sudbina” za Andri}a ka`e da je jedan od najve}ih bosanskih knji`evnika ali i jugo-
slavenski/velikosrpski diplomata, gdje se potonje dvije kategorije nominalno izjedna~uju. Pri~a
o Andri}u tako postaje ”pri~a o na{oj dru{tvenopsiholo{koj istraumatiziranosti”, zaklju~uje
Hajdarevi}. Gledaju}i Balkan kao ~vori{te mitskih obrazaca, Hajdarevi} Andri}evu biografsku i
knji`evnostvarala~ku sudbinu vidi kao prostor sukoba ”dvaju ili vi{e izvanestetsko-knji`evnih
mitskih obrazaca”. Kao takva, Andri}eva knji`evnost je za Hajdarevi}a izgra|ena na strukturi
”balkanskog desetera~kog mita”, jednako kao {to {tovaoci Andri}eva djela grade kritiku na
pomenutoj strukturi. Doti~u}i se tek na momente teorijskih upori{ta, Hajdarevi} ovu tezu `eli
potvrditi obrazlo`enjem da je ”roman naslije|e mita” (M. Solar) ili da je ”knji`evnost genet-
ski povezana s mitologijom preko folklora” (E.M. Meletinski). Hajdarevi} pristaje na ~itan-
je i razumijevanje Andri}eve knji`evnosti tek iz perspektive mita, pa je i logi~an zaklju~ak
da je ta knji`evnost ”monomitska i monolo{ka”. Hajdarevi} na temelju Rizvi}eve studije o
Andri}u (”Bosanski muslimani u Andri}evu svijetu”) poentira da je Andri}ev pogled na svijet,
pogled ”atrofiranog nacionalnog romanti~ara”, jer je ”epoha romantizma temeljena upravo
na mitolo{kom i folkloristi~kom obrascu svijeta”.(22) Hajdarevi} dakle svjesno ili u op}em
neznanju poistovje}uje epohu romantizma i Andri}a kao pregaoca romanti~arskog vi|enja
nacija/nacionalizma i knji`evnost koja se olako, tek na nivou etiketiranja, proziva/ocjenjuje
mitolo{kom i mitomanskom. U ozra~ju ovakvog pisanja o Andri}u, ideolo{ki naboj kosovsk-
og mita dovodi se u direktnu vezu sa Andri}evom knji`evno{}u, a pisac kojem se ”sudi” ga
dovodi do ”neke vrste knji`evnoestetskog savr{enstva”. Hajdarevi} ovako ne{to pi{e, pa ipak
izbjegava, makar i sadr`ajno, pristupiti analizi Andri}evih knji`evnih djela. Tvrditi da je ne{to
dovedeno do knji`evnoestetskog savr{enstva tek je jedna u nizu floskula koja se provla~i u
tekstovima ovog Zbornika, kao svojevrsna ograda u kontinuiranom sataniziranju Andri}a i
njegove knji`evnosti. Za Hajdarevi}a je, nadalje, i sam Andri} svojevrsna `rtva ove ”mitolo{ki
uvjetovane stvarnosti”. Neprestanim ponavljanjem da je Andri} mitoman, da je njegova
knji`evnost mitolo{ka, recepcija mitolo{ka, tekst se samodostatno zaokru`uje u jednu tezu
koja od samog uvoda do zaklju~ka nije niti poku{avana biti analiziranom i argumentiranom.
Ona postoji tek kao potvrda romanti~arskog, mitomanskog misionarstva potpisnika ovih re-
daka o ”Andri}u kao sudbini”. Hajdarevi} nagovje{tava da su ”od{krinuta vrata” razgovora
me|u konfliktnim razli~itostima, propagiraju}i onu ”politiku dijaloga” branjenja vlastitog od
tu|eg i tu|eg od vlastitog elementa.
III
Kako je mogu}e na temelju ’postmodernisti~ke teorijske paradigme’ promi{ljati Andri}a,
vidimo u tekstovima Vedada Spahi}a i Ned`ada Ibrahimovi}a.1 Spahi} nam u ovom tekstu
nudi jedan ”ogled” o Andri}evoj doktorskoj disertaciji. Doktorska disertacija pak nije nas-
123
126
Zaklju~ak
Zbornik radova ”Andri} i Bo{njaci” ve} i po svom naslovu implicira u kojem su ideolo{kom
kontekstu tekstovi pisani i objavljeni i kakva se po`eljna ”interpretacijska zajednica” `eli
formirati u ~itanju djela Ive Andri}a. Po svome nacionalisti~kom naboju, ovaj Zbornik nikako
nije kuriozitet u odnosu na ”interpretacijske zajednice” s one, druge, strane nacionalne recep-
cije. Odsustvo knji`evne interpretacije i pomjeranje ”analize” na plan sadr`aja i ideja u djelu
i utvr|ivanja pi{~evih namjera kroz neknji`evni rad, odlika je poku{aja ”analize” skoro svih
potpisnika tekstova. Pored analiziranih tekstova, u Zborniku su objavljeni i tekstovi Safeta
Band`ovi}a, Be}ira Maci}a, Uzeira Bav~i}a, Muhameda Hukovi}a i Rasima Muminovi}a, ~iji
sadr`aj nije neophodno podrobnije analizirati, prevashodno zato {to ve}ina autora pobro-
janih tekstova iznosi sud o Andri}evoj diplomatskoj karijeri (doktorskoj disertaciji i diplomats-
kom spisu o Arbaniji) koja ipak nije presudna za ~itanje Andri}eve knji`evnosti, osim u ravni
ponu|ene ideolo{ke matrice.
1
V. vi{e u tekstu: ’Jasmina Bajramovi} ”Dijagnoza nedore~enosti”: http://akt.ba/bosniaca/jasmina-bajramovic-
dijagnoza-nedorecenosti: ”U tom se smislu konflikt ra|a i u susretu plana izraza i plana sadr`aja: s jedne strane,
bri`ljivo se njeguje postmodernisti~ka teorijska paradigma, ne samo u kriti~kom aparatu primjenjenom na date
knji`evne tekstove, ve} i na nivou citiranih i spominjanih autora (Adorno, Biti, Ep{tajn, Eko, Derida itd., dok se
s druge strane odr`ava na `ivotu slika knji`evnosti bezuvjetno skop~ane na svaku promjenu politi~ke klime,
odlu~ne da pro`ivi i nad`ivi svako mogu}e preispitivanje koje ne dolazi iz odgovaraju}e nacionalne/eti~ke
pozicije.”
127
128
Cijena esencijalizma
Ako se `elimo uvjeriti u neprikosnoveni status koji kod Viskovi}a u`iva kategorija nacio-
nalne knji`evnosti, nema boljeg primjera za to od njegovog ogleda o Andri}evoj Prokletoj avliji
(„Pripovijeda~ko umije}e: Narativne strategije i simbolizacijske razine u Andri}evoj Prokletoj
avliji“, 9-37), te autorovog komentara istog eseju u predgovoru. Sam tekst najprije nudi analizu
prstenaste pripovijedne strukture Proklete avlije; zatim, tu je razmatranje fokalizacijskih tehni-
129
LITERATURA
1. Jovanovi}, Neboj{a, „Kinematografija bunkera“. U: Ines Prica i Tea [koki} (ur.), Horror-por-
no-ennui: kulturne prakse postsocijalizma. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2011.
2. Mo~nik, Rastko, Julija Primic v slovenski knji`evni vedi. Ljubljana: Zalo`ba Sophia, 2006.
3. Pervi}, Muharem (ur.), Marksizam : strukturalizam: istorija, struktura. Beograd: Nolit, 1974.
4. Viskovi}, Velimir, Umije}e pripovijedanja: ogledi o hrvatskoj prozi. Zagreb: Znanje, 2000.
5. Yurchak, Alexei, Everything Was Forver Until It Was No More: The Last Soviet Generation. Princ-
eton: Princeton University Press, 2005.
131
132
134
137
1
Iz recenzije Dubravke Orai}-Toli}. Recenzentica aludira na Povijest hrvatskog romana od istog autora.
2
Ibid.
3
M. Jergovi}, Sarajevski Marlboro, [ahinpa{i}, Sarajevo, 2008.
4
M. Bazdulj, Drugo pismo iz 1920. godine, Sarajevske sveske br. 37-38. Dostupno na http://www.sveske.ba/bs/
content/drugo-pismo-iz-1920-godine
139
II
Novum Nemecova pristupa ogleda se prije svega u poku{aju da objekt prou~avanja na-
cionalne knji`evne povijesti pro{iri na oba pola literarne produkcije: tzv. visoku i tzv. trivi-
jalnu (`anrovsku) knji`evnost. Elitna i masovna kultura kod Nemeca su tretirane kao dvije
pripadaju}e sfere jedinstvene nacionalne kulture, koja im ostaje neupitno nadre|ena. U naj-
zanimljivije dijelove njegove knjige spada tako poglavlje o popularnom romanu (Nemec 2003:
226-243). Nemec tu me|u ostalim rekapitulira iznimno zanimljiva istra`ivanja Antuna Barca
o hrvatskoj ~itateljskoj publici, koja kuluminiraju u Bar~evom otkri}u kako uop}e ne mo`emo
govoriti o jednoj i jedinstvenoj hrvatskoj publici, nego o nizu publikâ, nerijetko jasno i trajno
razdvojenih (227). No, osamdeset godina nakon Bar~evih radova, Nemec se uop}e ne doti~e
klju~nog pitanja koje njegova istra`ivanja ostavljaju otvorenim: ukoliko postoji takvo mno{tvo
paralelnih knji`evnih produkcija, te publika koje ih konzumiraju – koja to jo{ instanca jam~i
njihovu sretnu simbiozu pod krovom jedne-i-jedinstvene hrvatske knji`evnosti? Nemec ne
postulira ni problem specifi~ne epistemologije `anra u parametrima nacionalne knji`evnosti:
na koji bi na~in, recimo, krimi}i Milana Nikoli}a ili sf romani Mladena Bja`i}a i Zvonimira
Furtingera bili konstitutivni za povijest hrvatskog romana? [tovi{e, osim pozivanja na Barca,
te na publicisti~ko-kriti~ke tekstove Igora Mandi}a ili Veselka Ten`ere, Nemec se uop}e ne
trudi teorijski elaborirati fenomen popularne kulture, ili pak odnosa „elitnog“ i „masovnog“ u
kulturnoj produkciji; primjerice, on ne evocira ni britanske studije kulture, koje danas pred-
stavljaju default teorijsku referencu za ovakva pitanja. Umjesto teorijskog problematiziranja,
knji`evni povjesni~ar sklanja se iza autoriteta nacionalne povijesti, pod ~ijim se okriljem sani-
raju svi jazovi, rascijepi i proturje~ja unutar kulturne produkcije, sinkronijski kao i dijakro-
nijski. Upravo u ovoj samorazumljivosti, vidjet }emo, izlazi na vidjelo neuspjeh Nemecova
knji`evnohistoriografskog projekta.
Do su{tinskih problema Povijesti hrvatskog romana do}i }emo ve} ukoliko razmotrimo treta-
man koji Nemec rezervira za razdoblja oko dviju grani~nih godina iz naslova, 1945. i 2000.
Upravo na~in na koji daje okvir turbulentnoj drugoj polovici dvadesetog stolje}a ukazuje na
pote{ko}e s kojima se susre}e svaka nacionalno postulirana knji`evna ili kulturna historija.
Pogledajmo kako to izgleda kod Nemeca.
140
LITERATURA
MO^NIK, Rastko (2006). Julija Primic v slovenski knji`evni vedi. Ljubljana: Zalo`ba Sophia.
NEMEC, Kre{imir (2003). Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine. Zagreb: [kolska
knjiga.
Yurchak, Aleksei. Everything Was Forever Until It Was No More: The Last Soviet Generation. Princ-
eton: Princeton University Press.
1
Za kriti~ki prikaz „binarne“ retorike u prou~avanju povijesti Sovjetskog saveza, v. Yurchev (2005)
143
144
LITERATURA:
Antonio Labriola, Materijalisti~ko shvatanje istorije, BIGZ, Beograd, 1976.
Filip Putinja, @oslin Stref-Fenar, Teorije o etnicitetu, XX vek, Beograd, 1997.
Umut Ozkmmh, Contemporary Debates on Nationalism – A Critical Engagement, PAL-
GRAVE MACMILLAN, New York, 2005.
Eric Hobsbawm, Doba kapitala 1848-1875, Zagreb, 1989.
1
Antonio Labriola, Materijalisti~ko shvatanje istorije, BIGZ Beograd 1976, str. 33.
2
Umut Ozkmmh, Contemporary Debates on Nationalism – A Critical Engagement, PALGRAVE MACMILLAN
New York 2005, str. 35.
3
Eric Hobsbawm, Doba kapitala, Zagreb 1989, str. 73.
148
I
Već je dobro poznato kako je posljednjih dvadesetak godina unutar akademskoga polja
hrvatske književnosti porastao interes za interdisciplinarna i multidisciplinarna istraživanja
književnosti te se teorija sve više udaljila od svoga specifičnog predmeta. Također, pojavljuje
se sve više tumačenja književnih tekstova koja svome predmetu proučavanja nastoje pristu-
piti iz nesigurne pozicije, postavljajući drugačija pitanja, izokrećući perspektive. Suvremena
teorija, naime, samoj sebi permanentno izmiče uporište1, pri čemu su joj najvažniji uzori postruktu-
ralistički mislioci. Koliko god nas takvi tekstovi fascinirali i pomalo očaravali, oni ujedno pred-
stavljaju ozbiljniji pedagoški i didaktički problem kada je u pitanju studij književnosti zato što
najčešće izbjegavaju donošenje zaključaka o svome predmetu i gotovo nas u potpunosti liša-
vaju konkretnih podataka. Također, takvim tekstovima nedostaje kompozicijska preglednost i
jasna argumentacija, a obilježava ih preplavljenost citatima i fusnotama, koje nerijetko postaju
oblik autorova tijeka misli. Iako nas nova kritika može zaintrigirati i ohrabriti udaljavanjem
od zamorne „objektivnosti“ i „asimbolije“ tradicionalne kritike, koju je još šezdesetih godina
ironijski napao Barthes, moramo se zapitati kakav je njezin realni doprinos hrvatskoj znanosti
o književnosti, odnosno, kako takva suvremena tumačenja mogu unaprijediti naša viđenja
književnih djela.
Tatjana Jukić u predgovoru svoje knjige Revolucija i melankolija. Granice pamćenja hrvatske
književnosti (2011), koja je jedan od reprezentativnih tekstova suvremenih interdisciplinarnih
strujanja u hrvatskoj znanosti u književnosti, priznaje kako konfiguracija erotizma kakvu
opisuje Freud u tekstu Trauer und Melancholie postoji i u podlozi njezina tumačenja. Naime,
cilj je njezina rada, povezivanjem konstituvnog rada obećanja, žalovanja i melankolije, na
primjerima iz hrvatske (jugoslovenske) književnosti pokazati specifična uvjetovanja knjiže-
vnosti i politike. No, autorica se već u predgovoru ograđuje naglašavajući kako je izbor tek-
stova kojima se bavi u svojoj knjizi uvjetovan njezinim afinitetima te kako tekstove nije još
proradila, pa se prema njima odnosi poput melankolika. Jukić uz to ističe kako su i fusnote u
njezinu tekstu mjesto gdje se otvaraju nove pozicije i nova čitanja te kako je zbog njih njezin
tekst nalik na Freudova melankolika – ako i naoko i obaseže fusnote, to čini zato što je zbog fusnota
izvan sebe2. Dakle, autorica teoriju koja joj služi kao put za čitanje hrvatske književnosti pri-
mjenjuje i na vlastiti diskurs, čime pokazuje konzistentnost teorije kojom se bavi, ali i vrlo
smjelo opravdava vlastitu nesistematičnost i nepreglednost. Brojne i često opsežne fusnote
samo nastavljaju stil njezina pisanja koji je u cjelini veoma nalik tijeku misli, kompleksan i
nerijetko zbunjujući.
Naime, kada je u pitanju problem novije znanosti o književnosti, simptomatičan je i citat
koji Jukić stavlja ispred svoga teksta. Rečenica Johna le Carréa I don’t know what I’ve bought with
it but I’ve paid a hell of a lot stoji ispred njezinih eseja kao komentar na vlastiti tekst. Za analizu
tekstova, među kojima su joj najbitniji Badessa madre Antonia i Mirisi, zlato i tamjan Slobodana
Novaka, Bolja polovica hrabrosti Ivana Slamniga, Grobnica za Borisa Davidoviča Danila Kiša te
Šoljanov epilog Dunda Maroja, autorici su posebno važni tekstovi Derridina studija Sablasti
Marxa: stanje duga, rad žalovanja i nova Internacionala te Freudov tekst Trauer und Melancholie,
pri čemu ne zaobilazi ni mnoge druge teoretičare i filozofe poput Austina, Deleuzea, Lacana,
149
II
Svoje kompleksno umrežavanje Jukić započinje povezivanjem Derridine studije o Marxu
i Freudove studije o žalovanju i melankoliji, kritički obrađujući Derridinu studiju koja iz-
bjegava koncept melankolije, ali u kojoj se, smatra Jukić, melankolija pojavljuje kao slijepa
pjega. Jukić, naime, naglašava logičnu spregu revolucije i melankolije, upućujući na struktur-
nu povezanost melankolije i biopolitičkoga, odnosno patološku vezanost melankolika za bu-
dućnost. Također, ona naglašava da je književnost, s obzirom na to da se ponaša kao uvjet
zahvata filozofije u politiku seanse i vlastitu memoriju, mjesto specifične sprege melankolije
i revolucije. Krugovaška književnost posebno je važna stoga za promišljanje europske poli-
tičke i ekonomske budućnosti zato što u bivšoj Jugoslaviji postoji specifičan slučaj uspostav-
ljanja socijalističke države tokom komunističke revolucije. Uz to, autorica naglašava kako
čitanje hrvatske književnosti iz doba socijalizma nikako ne smije isključiti politiku Hladnoga
rata.
Ono što u ovoj knjizi može biti najzanimljivije i očaravajuće za proučavatelja književnosti
zasigurno su konkretne analize tekstova u kojima Jukić nastoji pokazati kako je hrvatska no-
vija književnost formirana oko političke geste. Autorici treba zavidjeti na njezinu minucioznu
i pažljivu radu s tekstovima, na čitanju koje je komparativno u pravom smislu te riječi. Jukić
ne samo da međusobno povezuje odabrane tekstove nego i, primjerice, uspoređuje dvije
verzije Novakove novele Badessa madre Antonia, bavi se prevodilačkim radom Danila Kiša, su-
postavlja Kišov i Benjaminov egzil, proučava i određene jugoslovenske filmove, itd. Jukićkin
zahvat krugovaških tekstova temelji se na strukturnome povezivanju sadržaja samih djela
te književnoteorijskih i filozofskih misli, što je dovodi do začudnih podudarnosti i neobičnih
zaključaka.
Naime, strukturnim se umrežavanjem brišu granice između književnoteorijske/ filozofske
misli i književnosti, pa tako Jukić naglašava, primjerice, kako rad žalovanja, onakav kakvim
ga opisuje Freud, zahvaća krugovašku književnost, suvremenu teorijsku akademsku misao,
ali i samu psihoanalizu. U eseju Politika i melankolija: Slobodan Novak, „Badessa madre Antonia“
autorica započinje tumačenjem imena pripovjedača maloga kao onoga što predstavlja manjak
i prazno mjesto te je zbog toga strukturno edipsko3. Jukić nastavlja, budući da je „ja“ u naraciji
manjkavo, manjak je konstitutivan u Novakovu pripovijedanju i uvjet narativnoga djelokru-
ga, dok badessa predstavlja sam pripovjedni glas, odnosno rodno mjesto naracije. Autorica
zbog toga zaključuje kako se budućnost ne može zahvatiti drugačije nego kao ranu, a Nova-
kov mali komunističku revoluciju ne može zahvatiti osim iz pozicije svetosti4. Nadalje, u drugome
eseju o Slamnigovoj Boljoj polovici hrabrosti manjak naracije u hrvatskome devetnaestom sto-
ljeću povezuje s praznim mjestom seksualnosti oko kojega se formira lik tete u Slamnigovu
romanu. Književni rad u Slamniga, koji strukturno povezuje s opsesijom grobljem u Slamni-
govu romanu, Jukić tako supostavlja revoluciji u Novaka. Krugovaška generacija prokazuje
se kao zajednica sinova bez oca5, a krugovaški pripovjedači kao bodlerovski flâneuri, dokoličari
čija je struktura erotizma oformljena oko spleena, odnosno, melankolije. Jukić zaključuje kako
su krugovaški pripovjedači uvjetovani manjkom te pate od krivnje zbog manjka ili izostanka
žrtve, zbog čega ih ta žrtva neprestano progoni.
Zatim, brišu se granice između prevodilačkoga rada, dovršavanja okrnjenih tekstova i
autorskih tekstova. Autorica u posljednjem eseju Spleen gulaga: Danilo Kiš, „Grobnica za Bori-
sa Davidoviča“ svoju analizu počinje naglaskom na Kiševu prevođenju Baudelairea. Također,
Kiševu biografiju Baudelairea uspoređuje s biografijama u Grobnici za Borisa Davidoviča te za-
ključuje kako Kišev korpus pokazuje da socijalistička Jugoslavija održava pamćenje revolucije
150
III
Mora se priznati kako Jukić jako dobro poznaje domaću i svjetsku književnost te odlično
ovladava teorijskim mislima, stoga se može reći da je njezino umrežavanje uspješno izvede-
no. Također, treba je pohvaliti za kritičko bavljenje teorijskim tekstovima, što nije čest slučaj u
novijoj teoriji književnosti, gdje se prečesto nailazi na nekritičko preuzimanje teorijskih misli
i modela tumačenja. Autorica svojoj temi pristupa veoma pažljivo i odgovorno, što je vidljivo
iz njezina razmatranja značenja melankolije u srednjemu vijeku i antici, kako bi se došlo do
dubljih uvida u različite aspekte predmeta kojim se bavi. Pomno rastavlja te ponovno sastavlja
tekstove kako bi došla do nove mreže odnosa revolucije i melankolije.
Međutim, problem je s konceptom mreže što se u mreži možemo pomicati u svim smjero-
vima, od Derridinih sablasti Marxa do Držićeve strašne figure, od Držića do Freudove melanko-
lije, od Freudove melankolije do Baudelaireova spleena, od Baudelairea do Slamnigove klape,
od Slamnigove klape do Derride, ali se u mreži ništa ne ističe, ništa nam ne zapinje za oči.
Formalno se to odnosi na nesistematičnost i nepreglednost njezine studije, na preplavljenost
citatima i fusnotama te kontinuirano ispreplitanje teorijske misli i sadržaja književnih djela,
što jednom studentu književnosti zasigurno otežava snalaženje u njezinu tekstu, a kamoli
prosječnom čitatelju koji ima afiniteta prema temi kojom se knjiga bavi. Sadržajno, njezina
studija ukidanjem granica između teorije, filozofije, književnosti, filma te prevodilaštva ukida
specifičnosti svakoga od navedenih područja, što dokazuje i vlastitim diskursom.
Na kraju, Jukić dokazuje kako je književnost povlašteno mjesto za razumijevanje političko-
ga, odnosno, veze melankolije i političkih emancipacija, što vrlo dobro i oprimjeruje analizom
različitih ulomaka iz krugovaških tekstova. Ipak, čitanjem se Jukićine knjige gotovo zaboravlja
kako je književnost umjetnost, specifično jedinstvo sadržaja i forme koje proizvodi neogra-
ničen broj značenja. Suvremena teorija, kakvu slijedi Jukić u svojoj knjizi, nerijetko kreira
151
1
Mijatović, A., „Druga teorija“: bilješka o trenutnim kretanjima u hrvatskoj znanosti o književnosti.
http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=667%3Ardruga-teorijal-bilje-
ka-o-trenutnim-kretanjima-u-hrvatskoj-znanosti-o-knjievnosti&catid=39%3Aprikazi-kritike&Itemid=48&limit-
start=1
2
Jukić, T. (2011) Revolucija i melankolija. Granice pamćenja hrvatske književnosti. Zagreb: Ljevak. Str. 8.
3
Ovdje njezina analiza podsjeća na povezivanje Edipova imena s motivom nogu u Sfinginoj zagonetki kakvim
se vodi, primjerice, Cynthia Chase u svome tekstu Oedipal Textuality: Reading Freud’s Reading of Oedipus.
4
Isto kao i 3, 81. str.
5
Isto kao i 3, 89. str.
6
Isto kao i 3, 200. str.
7
Isto kao i 3, 223. str.
152
153
Cocaine
My transfiguration
Is simply a fever that dissolves in divine dreams.
1
To da ovi snovi pjesnika Kosti}a nisu – mogli biti – ”samo prepri~ani”, re}i }e u poenti svog teksta i g. Pav-
kovi}, iako je, vidjeli smo, na po~etku kazao da jesu ”samo prepri~ani”: ”Erotski dnevnik Laze Kosti}a”, pi{e
Pavkovi} na 13 stranici svojeg teksta, ”`anrovski je usamljeno ostvarenje u na{oj modernoj knji`evnosti. Primer
visoke fantasti~ke knji`evnosti.”
160
163
165
167
168
Nedosljednost i neargumentovanost
^ak i kada napi{e ne{to {to je smisleno i razumljivo, gospodin Despi} se ne trudi to argu-
mentovati. Tako ka`e: „Petkovi}ev inventivni postupak potpuno se uklapa u avangardno destruisanje
tradicionalnog definisanja romana, i to po brojnim parametrima: od strukture i kompozicije, preko obli-
kovanja teme i figuriranja glavnih junaka, do fenomena teksta i procesa konstituisanja smisla.“ (str. 38.)
Ova tvrdnja je jasno izre~ena i potpuno je razumljiva. Ali gospodin Despi} se ne trudi da je
doka`e. Nigdje u nastavku teksta on ne pokazuje na koji na~in Petkovi}ev roman negira sve
ono {to bi bila romaneskna tradicija.
Tako|er je nedosljedan u izricanju sudova: „Ma koliko istoriografski diskurs bio u dana{nje
vreme smatran gotovo ravni fikciji, jer je proizvod ljudske konstrukcije, rman ipak mora imati odgova-
raju}u si`ejnu i narativnu strukturu, motivacijski mehanizam i izvesno dublje ocrtavanje bar glavnog
junaka. Mi ovde, me|utim, ne mo`emo vi{e govoriti o nekoj si`ejnoj liniji kao elementu romaneskne lite-
rarnosti, budu}i da se zbivanja odigravaju burlesknom brzinom i uz zaprepa{~uju}i stepen denotativnog
zna~enja.“ (str. 47.) Ovo gospodin Despi} ka`e za roman Vladislava Bajca „Bekstvo od biogra-
dije“. Sve je re~eno jasno, razumljivo i ja se u potpunosti sla`em s njim. Ali moram primijetiti
izvjesnu nedosljednost u dono{enju sudova: za{to mogu golemi, mauzoleji, spirale, a ovo ne
mo`e. Za{to bi kabalisti~ki rukopis mogao biti roman, a historiografski tekst ne bi? ^itaju}i kri-
tike gospodina Despi}a nisam uo~io nikakav razlog.
Zaklju~ak
Knji`evna kritika gospodina \or|a Despi}a je besmislena. Besmislena je iz dva razloga:
prvi je je taj {to je nesvrsishodna, a drugi {to je la`no znanstvena.
Nesvrsishodna je zbog toga {to ~italac iz nje ne dobiva nikakve informacije o kritikovanom
djelu. Nesvrsishodna je i zbog toga {to ne ispunjava osnovni zadatak svake knji`evne kritike
– tuma~enje i dono{enje kriti~kog suda.
La`no je znanstvena zato {to se u njoj knji`evno-znanstveni termini proizvoljno upotreblja-
vaju, tvrdnje se ne nastoji argumentovati, a dono{enje sudova je nedosljedno. Zbog toga je
ova kritika nerazumljiva.
169
1
Svi navodi su iz kratkog prikaza na pole|ini knjige.
2
Autorica navodi definiciju iz Re~nika knji`evnih termina (1986, Beograd) : „Katahreza (gr. κατάχρησις, , kriva
upotreba, zloupotreba) – termin anti~ke retorike: 1. za ’metaforu od nu`de, kad za neki pojam ne postoji ime pa
se govornik poma`e upotrebom slikovitog (metafori~ka k.) ili prenesenog (metonimijska k.) izraza’. 2. upotreba
neadekvatnih metafora ~ime se grije{i protiv jedinstva slike.“
174
Uvod
Mo`da redovi koji slijede ne}e biti zanimljivi samo kao analiza jedne akademske studije.
Mo`da }e sljede}e provjeravanje sudova te studije dati doprinos u detekciji jednog metoda
koji je zanimljiv prije svega po svojim (skrivenim) funkcijama u pristupu djelu Milo{a Crnjan-
skog, u studiji jednog eminentnog docenta. To su funkcije koje imaju veze sa politi~kim domi-
nantama nametnutim u izu~avanju knji`evnosti na na{im fakultetima. To }emo dokazati. U
pitanju je metod koji bi mogao postati internacionalan na na{em prostoru; nacional-nau~nici
bi mo`da trebali po~eti u~iti jedni od drugih. Nesumnjivo, metod koji je Vladu{i} razvio pred-
stavlja ono najbolje {to je dala nacional-nauku u postjugoslovenskom okviru. Vladu{i}1 uvjer-
ljivo vlada brojnim teorijama: on poznaje teorije Badjua, Fukoa, Deride, Adorna, Liotara, Haj-
degera, Ransijera, Todorova, Horkhajmera, Linde Ha~ion, Stivena Grinblata, i pro~aja. To su
okviri jedne dostojne akademske erudicije. On suvereno vlada kritikom poststrukturalisti~kih
teorija, i on }e tu kritiku upotrebljavati u svoju korist. To }emo vidjeti. Studija koju }emo anali-
zirati predstavlja ustvari pro{irenu i izmijenjenu verziju njegove doktorske disertacije.
Svoju intenciju – koja na nekim mjestima i u studiji jasno eksplicirana – Vladu{i} je donekle
nazna~io ve} u svom opredjeljenju za moto knjige; on je odabrao citat Petera Sloterdajka u
kojem stoji da }e generacijama opstati jedino onaj narod koji je u stanju da u pogonu odr`i pro-
ces samoinspiracije. Prema tom motu, obeshrabreni narodi utapaju se u sna`nije kulture, ili se
rasipaju na lutaju}e bande i poneku zaostalu grupu bez potomaka. Vladu{i} nesumnjivo `eli
da odr`i u pogonu proces samoinspiracije u svom narodu; on tako daje doprinos opstanku
svoga naroda. On }e kao docent u to ime skovati jedan metod koji nije li{en svake uvjerljivosti
u pristupu najva`nijem piscu nacionalne knji`evnosti. Ova studija je za 2011. dobila nagradu
„Isidora Sekuli}“ kao najbolje esejisti~ko djelo. U obrazlo`enju `irija stoji da „provokativni
rezultati Vladu{i}evog tuma~enja Crnjanskog postavljaju nova pitanja i daju nove odgovore
o zna~enju njegovog dela i predstavljaju va`an izazov za budu}a ~itanja ovog velikog pisca i
za savremeni pristup modernoj srpskoj knji`evnosti i knji`evnoj kritici na{eg vremena.“2 Na{
zadatak je provjeriti usagla{enost i koherentnost tog metoda s tako velikim pretenzijama, ali
i egzaktnost i utemeljenost nekih sudova koje donosi Vladu{i}eva studija o Crnjanskijevim
djelima.
175
2. Poststrukturalisti~ki novogovor
U zaklju~ku svoje studije Vladu{i} pi{e da je `elio izmjestiti vlastitu analizu iz poststru-
kturaliti~kog diskursa, kako bi izbjegao sljepilo za tu|u rije~ koja se unaprijed optu`uje da
krivotvori stvarnost. (345) Ipak, primjetno je da se ~esto slu`i poststrukturalisti~kim jezikom u
ozna~avanju pojava: „Upravo taj ~vor organizuje na prvi pogled nepovezane asocijacije u niz
177
179
181
182
186
1
Слободан Владушић je pођен 1973. године у Суботици. Студије српске књижевности завршио је у Новом Саду
1998. године, где је и докторирао 2011. године (тема „Црњански, мегалополис“). Књижевну критику објављивао
је у уметничкој периодици, био је критичар „Политике“, а тренутно пише за „Вечерње новости“. Добитник
је награде „Милан Богдановић“ за најбољу књижевну критику (2004). Један је од оснивача и члан књижевне
групе „П-70“ (види текст у 146. броју од 24. децембра 2010). Објавио је роман „Форвард“ (2009) који је овенчан
признањима „Борислав Пекић“ и „Виталовом“ наградом. Објавио је следеће књиге: „Дегустација страсти“
(књижевне критике, 1998), „Портрет херменаутичара у транзицији“ (студије књижевности, 2007), „На промаји“
(студије, есеји, критике, 2007), „Ко је убио мртву драгу“ (магистарски рад, 2009), „Форвард“ (роман, 2009) и
„Црњански, мегалополис“ (докторска дисертација, 2011). Тренутно је запослен као доцент на Одсеку за српску
књижевност на Филозофском факултету у Новом Саду. Живи у Суботици.
2
V.http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/16/Kultura/1108516/Slobodanu+Vladu%C5%A1i%C4%87u+%22
Isidora+Sekuli%C4%87%22.html
3
O tome v. Mirnes Sokolovi}. Mra~no zavje{tanje. http://www.sic.ba/rubrike/temat/mirnes-sokolovic-
mracno-zavjestanje/
4
O tome v. Mirnes Sokolovi}. Ironija, gr~evitost. http://www.sic.ba/rubrike/temat/mirnes-sokolovic-ironija-grce-
vitost/
187
188
Na korak do postmodernizma
Kao i u prethodnom poglavlju, Šukalo i dalje prepričava tuđe teorijske postavke, „sljeplju-
jući“ ih jedne na druge. Naći će se mjesta i za Rolana Barta i njegove kritike književne istorije,
ali i za Pjera Burdijea. I jedan i drugi spojeni su u poglavlju o književnoj istoriji i interdiscipli-
narnosti. Povremeno, međutim, nešto što bi se moglo nazvati glavnom niti argumentacije, ako
ona postoji, profesor rastereti digresijama. Dovoljno mu je da se pomene neki pojam ili čak
neka metafora kod dva različita autora, koji su te dvije riječi koristili u drugačijim kontekstima,
da bi ih profesor već nekako povezao. Ako se kod Kasirera pominju granice umjetničkog pre-
dmeta, Šukalo neće oklijevati da usput pomene šta je Lukač govorio o našim granicama. (17)
Iako naše granice nemaju baš mnogo veze sa granicama o kojima piše Kasirer.
Treće je poglavlje naslovljeno ”Naučnost nauke o književnosti (književnost i prirodne na-
uke)”. Sintagma iskorišćena u naslovu najčešće upućuje na nekadašnja, davna razmišljanja
teoretičara kako da se teorija književnosti učini egzaktnijom, preciznijom, te time bližom pri-
rodnim naukama. Ali već nas podnaslov može zbuniti. Šukalo ne želi da nam obrazloži zbog
čega je iznevjerio naša očekivanja, već nas prvom rečenicom direktno uvodi u glavnu temu
poglavlja – autobiografski spis Mihajla Pupina. Sad nam mora biti jasno, on će proučavati
hemijske elemente književnosti, koristiće matematičke formule da bi objasnio strukturu, za-
kone fizike (pretpostavljam one predajnštajnovske) da bi analizirao odnose likova. Kao što
je prethodno upoređivao „slične“ pisce, tako se sad Balzakov roman ”Traženje apsolutnog”
upoređuje sa Pupinovom autobiografijom. Banjalučkom je profesoru tekst jednog od najvećih
romanopisaca svjetske književnosti uporediv sa ličnim reminiscencijama značajnog naučnika,
no ipak lošeg pisca autobiografije, čija je vrijednost samo u tome što je svjedočanstvo o životu
originalnog prirodnjaka i vremenu njegovog rada.
189
190
O Andriću i Njegošu
Kako prvo primijeniti poststrukturalizam, sada kad smo otkrili koje nam mogućnosti
pruža? Naravno, valja ga primijeniti na vrhove (ne Mont Everesta, već naše književnosti).
Iako u trećem ogledu (52) Šukalo dekonstrukciju poistovjećuje sa postmodernizmom: „dekon-
strukcionisti, odnosno postmodernisti“, u ovom ogledu ipak koristi postkolonijalnu kritiku.
Kao i svi teoretičari sa Balkana, iz ove regije jugoistočne, i banjalučki profesor voli da u djelima
ova dva diva tumači kako je prikazan Drugi. Šukalo se ne trudi da nam objasni o kojem tačno
191
192
Definisanje šukalovštine
Nekoliko je osnovnih odlika šukalovštine pomenuto u ovoj kritici. Ona se karakteriše ko-
lažnim citiranjem tuđih ideja u akademskim radovima bez nekog otklona ili daljeg razvijanja.
Za potrebe zamagljivanja osnovne niti, neuvjerljive argumentacije, a sve u cilju postizanja šu-
kalovštine, nužno je navoditi mnogo citata i iz primarne literature. Šukalovština se razvija na
akademskim ustanovama, posebno onim gdje se gaji prosječnost kao vrhovni ideal. Posebno
je potrebno biti oprezan ili oprezna na njene zamke, jer često svoje postojanje opravdava i bra-
ni time kako je u duhu pravila i tradicije, u duhu kanona. Zbog tog očuvanja tradicije zahtijeva
se od svih da što manje samostalno misle; možda najbolje i da ne pokušavaju da problematizu-
ju ponuđenu im tradiciju. U krajnjem, tamo gdje se šukalovština dobro primila nije potrebno
zaista čitati književnost, nije ju je potrebno uvijek ispočetka čitati. Time se književnosti oduzi-
ma njen osnovni odbrambeni mehanizam, a to je vječita živost i nemogućnost jednostranog
njenog tumačenja. Šukalovština u svojoj najrazvijenijoj fazi uspijeva da okameni književnost
i da svim čitateljkama i čitaocima ukine osjećaj uživanja u procesu čitanja.
Za razvoj ovog fenomena u našim krajevima između mnogih drugih zaslužan je i profesor
banjalučkog univerziteta Mladen Šukalo. Njegova je prosječnost toliko izuzetna (gotovo na
nivou devetnaestovjekovnih tipskih likova), da je u njegovu čast ovaj fenomen i nazvan šuka-
lovština.
1
Sličan manir koristi i Vasa Pavković. U tekstu Harisa Imamovića ”Stihija i besmisao ” v. takođe o tom fenome-
nu i up. sa Šukalovim slučajem. Probijanje kroz citate postaje zamorno, isto koliko je u argumentaciji nedosta-
tno pozivanje na svima poznate autoritete, bez ikakvog originalnog komentara, ili barem pokušaja istog.
193
194
196
197
1
Ili, kako bi to jedan srbijanski političar otprilike rekao, „znači kale, znači brdo (sic!), znači Turci“.
2
Kao jedan od tih razloga figurira i Sreten Ugričić (301).
199
200
204
LITERATURA:
Antonio Labriola, Materijalističko shvatanje istorije, Džepna knjiga, Beograd, 1976.
Antoni D. Smit, Nacionalni identitet, XX vek, Beograd, 2010.
Kliford Gerc, Tumačenje kultura (1), XX vek, Beograd, 1998.
Raymond Williams, Marxism and Literature, Oxford New York, Oxford University Press,
1977.
1
Raymond Williams, Marxism and Literature, Oxford New York, Oxford University Press 1977., str. 19.
2
Antoni D. Smit, Nacionalni identitet, XX vek Beograd 2010, str. 149
3
Antonio Labriola, Materijalističko shvatanje istorije, Džepna knjiga Beograd 1976, str. 103
4
Kliford Gerc, Tumačenje kultura (1), XX vek, Beograd 1998, str. 11 i dalje.
208
Zaklju~ak
Potonja analiza jama~no nije donijela neke nove zaklju~ke u izu~avanju akademskog tu-
ma~enja knji`evnosti na postjugoslovenskim katedrama. ^ini se da je bila vi{e revijalnog ka-
raktera, da bi se potvrdile neke ve} donesene teze. Sama studija je previ{e obi~na, uobi~ajena,
212
1
Mihajlo Panti}. Da li su danas mogu}e ju`noslavenske studije? Sarajevske sveske, br. 32-33.
213
Metodolo{ka zbrka
Knji`evnost u Bosni i Hercegovini, bosanskohercegova~ka, bosanska knji`evnost, knji`e-
vnost naroda BiH, ali i knji`evnost naroda i narodnosti BiH, pa potom i bo{nja~ka, srpska, hrvatska
i jevrejska knji`evnost u BiH, itsl. Sve su to pojmovi koji odra`avaju razli~it pristup istoj gra|i.
Sve je to zapravo posljedica, kako ka`e Kazaz, upliva neznanstvenih faktora u pitanja nauke o
knji`evnosti: “Kada bi se pratila frekvencija i historija svakog pojedinog termina, brzo bi se uvi-
djelo da se ovda{nja knji`evna povijest vi{e upravljala prema nalozima izvan podru~ja svoje
nadle`nosti, nego {to je vlastite zaklju~ke izvla~ila iz znanstvenog ispitivanja gra|e.” (8) Preci-
znije govore}i, sva ta zbrka oko imenovanja predmeta nau~nog ispitivanja posljedica je upliva
ideolo{ko-politi~kih faktora. O tome obja{njava Kazaz kada govori o razlikama u imenovanju
studija knji`evnosti na univerzitetima u Bosni i Hercegovini: ”Razlike su, dakle, tolike da se
ve} na terminolo{koj razini ogleda izrazit utjecaj ideolo{ko-politi~ke koncepcije studija i otvorenog
djelovanja ideolo{kih centara mo}i u njihovom profiliranju.” (9)
U svom memorisanju i analiziranju knji`evnih fakata autor konstatuje ”prevlast ideolo{kih
u odnosu na znanstvene kriterije”1 – kako u predratnom razdoblju (socijalisti~ke BiH) tako i
u postratnom razdoblju (demokratske BiH). Za razmatranje usagla{enosti Kazazove metodo-
logije sa samom sobom, va`no je zapamtiti ovu razliku (antitezu) koju on postavlja izme|u
ideologije i nauke o knji`evnosti, ideolo{kih i znanstvenih kriterija.
Kazaz u svom pristupu, o~evidno, daje primat znanstvenim kriterijima. Istovremeno se
Kazaz priklanja osnovim teorijskim na~elima poststrukturalizma. Time ulazi u protivrje~je: jer
poststrukturalisti~ka misao, svojim osnovnim teorijskim na~elima (svojim osporavanjem stava
identiteta, svojim relativizmom) osporava mogu}nost vrijednosne razlike, a kamoli hijerarhi-
je, izme|u nau~nog i ideolo{kog uvida u stvarnost. Poststrukturalisti~ki relativizam ne pravi
razliku izme|u nauke i ideologije: on ih zapravo izjedna~ava, nauka je uvijek ideologija. To je
ve} op}e mjesto u knji`evnoj teoriji, poznato i studentima na prvoj godini.
Nemogu}e je istovremeno biti i poststrukturalista, slagati se sa tim teorijskim postavkama,
i vjerovati u nau~no utvr|ivanje ~injenica. U stvari, mogu}e je, ali je nerazumno. I sve dok je
po svojim teorijskim polazi{tima poststrukturalista, Kazaz nacionalisti~ku nauku mo`e ospora-
vati samo moralisti~ki, ali ne i nau~no-kriti~ki: ne u ime fakata, jer moral je, kako je to ve} davno
utvrdio Ni~e, nemogu}e utemeljiti racionalno, nau~no, ve} je on poprili~no proizvoljna stvar,
nenau~na.
Osim toga, na nekim mjestima u ovoj knjizi, autor kao da nije sasvim siguran da li da ospo-
rava ili pak da promovi{e nacional-nauku.
Vladaju}e politike i ideologije, po Kazazu, imale su i imaju sudbonosan utjecaj na bosansko-
hercegova~ku nauku o knji`evnosti. ”Kada bi se podrobnije poku{ala analizirati sada{nja, ali i
povijesna perspektiva prou~avanja knji`evnosti na ovda{njim studijima, onda svakako u prvi
plan izbija onaj stav Milana Kundere izre~en u knjizi Iznevereni testamenti, prema kojemu samo
214
Funkcionalizacija knji`evnosti
Deklarativno, Kazazov odnos spram nacional-nauke je odnos protivrje~ja. ^injeni~no, on
je to tek na podru~ju morala: Kazaz je protiv nacionalisti~kog morala, nacionalisti~ke ideolo-
gije, koja je, kako se ka`e na nekoliko mjesta u ovoj knjizi, jedan od najve}ih krivaca za rat u
Bosni i Hercegovini. Gledaju}i metodolo{ki, Kazazov poststrukturalisti~ki pristup knji`evnim
tekstovima jednak je nacionalisti~kom pristupu.
Evo {ta Kazaz pi{e o nacional-nauci:
”Ako studije knji`evnosti i {kolske lektire shvatimo kao topose punog o~itovanja vlada-
ju}eg i normativnog kanona, a ne samo antologi~arske izbore literature i dominantne, aka-
demski ozvani~ene tipove pozitivisti~ki shva}ene nacionalne knji`evne historije i knji`evne
kritike, onda se na osnovu modela nastavnih interpretacija ~ini bjelodanim stav da je temeljna
svrha kanona ideolo{ka i politi~ka funkcionalizacije knji`evnosti.” (31)
Nacional-nauka funkcionalizira knji`evnost u korist svoje nacionalisti~ke ideologije. Naci-
onal-nauka ne poku{ava pristupiti knji`evnom djelu poku{avaju}i da protuma~i autorovu po-
ruku. Knji`evno djelo joj tek slu`i kao prazan papir po kojemu }e ispisati dobro poznate vlastite
ideolo{ke poruke: ili, kako Kazaz ka`e, knji`evnost je mjesto ”gdje je pisac centralna nacional-
na figura, osobeni poeta vates koji govori metaistine nacionalne egzistencije u povijesti.” (39)
To {to radi nacionalizam, na metodolo{kom planu, na planu pristupa knji`evnoj strukturi,
isto rade i pristupi za koje pledira Kazaz: feminizam, postkolonijalna kritika, novi historici-
zam, kulturni materijalizam. Funkcionaliziraju knji`evnost ideolo{ki.
Ti interpretativni pristupi tako|er reduciraju djelo na ideolo{ke sadr`aje, tim pristupima
je tako|er jedini sadr`aj djela zapravo njegov odnos prema razli~itim oblicima alternativnih
i marginalnih identiteta, `enama, crncima, politi~kim disidentima i sl. Jedina razlika svih tih
”interpretativnih strategija” spram nacionalisti~kog pristupa jeste da oni promovi{u multikul-
217
218
Pripovjeda~ka Bosna
Kazaz u svom tekstu govori o izvjesnoj poeti~koj strukturi unutar novije bosanskohercego-
va~ke knji`evnosti koju imenuje kao novu pripovjeda~ku Bosnu. Taj pojam pripovjeda~ke Bosne
Kazaz je preuzeo od Jovana Kr{i}a i Zdenka Le{i}a. Govore}i o pripovjeda~koj Bosni Kr{i} i Le{i}
su pisali o nizu bosanskohercegova~kih pisaca kod kojih su ustanovili strukturalnu srodnost
u poeti~kom smislu, tj. svi ti pisci su pod dubokim utjecajem struktura usmenog pripovjeda{-
tva, svi oni gaje kult pripovjeda~a i pri~anja. Kod pisaca koje Kazaz uvr{tava u svoju novu
pripovjeda~ku Bosnu, ne postoji takva strukturalna srodnost i zato je njegov povijesnopoeti~ki
konstrukt neusagla{en sa empirijom.
223
224
1
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 9
2
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 9 – U navedenom iskazu autor, ~ini se, `eli da naglasi to da su politi~ke struktu-
re odre|ivale pravac akademskog pristupa knji`evnosti. Me|utim, postoji opasnost od pojmovne zbrke, jer Ka-
zazov iskaz sugeri{e da je danas u BiH totalitarni dru{tveni poredak, tj. onaj na koji misli Milan Kundera pi{u}i
svoje rije~i. Ako je Kazaz uistinu htio re}i da `ivimo u istom tipu dru{tvenog poretka kao i Milan Kundera, tj. u
staljinisti~kom, onda je to ve} prenategnuta ocjena.
3
Ibid, str. 11
4
Isp, str 25
5
Isp. Str. 47
6
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 50
7
Enver Kazaz: Mrvljenje identiteta, Novi izraz, br . 49-50, str. 33
8
Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 116
9
Enver Kazaz: Mrvljenje identiteta, Novi izraz, br . 49-50, str. 33
10
Mirnes Sokolovi}: Pripovjeda~ka Bosna od po~etka 20. vijeka do po~etka 21. stolje}a, Sic, br. 3, dostupno na: http://
www.sic.ba/rubrike/stav-esej/mirnes-sokolovic-pripovjedacka-bosna-od-pocetka-20-do-pocetka-21-stoljeca/
11
Na primjer, Jergovi}evo opona{anje Andri}a i Bazduljevo opona{anje Ki{ovog dokumentarizma, Kazaz po-
dvodi pod ime nove pripovjeda~ke Bosne.
12
Isp. Neprijatelj ili susjed u ku}i, str. 43
13
Isp. Haris Imamovi}: Uzorna pri~a, Sic, br. 5, dostupno na: http://www.sic.ba/rubrike/stav-esej/haris-imamo-
vic-uzorna-prica-problemi-poetike-ibrisimovicevog-vjecnika/
14
Isp. Haris Imamovi}: A{ov u glibu, Sic, br. 6, dostupno na: http://www.sic.ba/rubrike/stav-esej/haris-imamo-
vic-asov-u-glibu-koncert-i-daur-i-zulejha-muharema-bazdulja/
15
Isp. Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (drugi dio), dostupno na: http://akt.ba/teoretica/haris-imamovic-
postoji-li-knjizevnost-drugi-dio
227
II
Klju~no Kova~evo polazi{te u njegovoj zamisli interkulturne povijesti ju`noslavenskih
knji`evnosti svoj zahtjev pronalazi i u samoj stvarnosti ”ju`noslavenske knji`evne i kulturne
situacije kao posebne me|uknji`evne zajednice” (108). Odgovaraju}i na pitanje kome i ~emu
je potrebna interkulturna ili poredbena povijest knji`evnosti, sam autor, pomalo samosa`alji-
vo i ironi~no, nagla{ava da je ona potrebna ”samo zanesenjacima koji svojim prou~avanjem
druge knji`evnosti i kulture (kao i svoje u drugim sredinama) nanose ogromnu {tetu vlastitom
narodu, svojoj kulturi” (109). (podvukla A.H)
Na ovom mjestu se mo`e postaviti pitanje: u kojoj mjeri razgrani~avanje svoje od druge
kulture zapravo odstupa od ideje mononacionalnih knji`evnih povijesti (osim {to se priznaje
status i legitimnost druge kulture)? U ~emu se sastoji ”zanesena{tvo” jednog ovakvog pristu-
228
III
Jedna od posebnosti interkulturalnog konteksta ili me|uknji`evnih zajednica je prisutnost
pojava kao {to su bi- ili poliliterarnost, dvopripadnost… ”Njihove precizne definicije i nijansi-
rano razlikovanje”, smatra Kova~, neobi~no su ”poticajni” za razumijevanje konteksta ”vi{eje-
zi~ne knji`evnosti”. Oslanjaju}i se ponovo na Ďuri{ina, Kova~ poku{ava upisati ove pojmove
u kontekst ju`noslavenske me|uknji`evne zajednice.
Biliterarnost ili poliliterarnost izra`ava ”odre|enu mjeru usvojenja dvaju ili vi{e knji`evnih
sustava, pri ~emu se ta ~injenica ne odnosi isklju~ivo na umjetni~ki aktivne osobnosti, nego
i na razli~ite tipove konzumenata umjetni~ke knji`evnosti”. S druge strane, ”dvopripadnost
ozna~ava organsku, konstitutivnu pripadnost stvaraoca i njegova djela ili dijela tog djela dvo-
ma ili vi{e knji`evnim sustavima” (136). Primijenjeno na kontekst ju`noslavenske me|uknji`e-
vne zajednice koja je vi{enacionalna, u jezi~kom smislu uskogrudna, ve}ina je knji`evnika
(kao i kriti~ara, ~itatelja) prirodno biletararna, {to ne zna~i da je i vi{epripadna”. Kova~ dalje
pi{e da je ”preklapanje bileterarnosti s dvopripadnosti zapravo rijetko, a odnosi se na slu~aje-
ve kada pisci pi{u paralelno na dva jezika za ~itatelje koji su tako|er biliterarni” (136-137).
U jednoj ovakvoj zamisli Kova~ pretpostavlja radikalno razlikovanje knji`evnih zajednica
i jezika koji tvore ju`noslavenski interliterarni kontekst. Ostaju}i dosljedan ideji ”ukr{tanja”
koje podrazumijeva susret kulturnih sfera, da bi do{lo do njihovog razila`enja, autor zapravo
samo dodatno argumentira model koji koriste jednonacionalno zasnovane knji`evne povijes-
ti. Uzeti u obzir situacije koje su se pojavile kao neizbje`ne posljedice raspada kulturnog pros-
tora biv{e Jugoslavije, kao {to su pisci ili djela koja se ne mogu uklopiti u postoje}e kalupe, i
poku{ati prona}i njihovo mjesto u sistemu nacionalnog/konfesionalnog/jezi~kog razlikovanja,
zna~i zapravo razrije{iti aporiju u kojoj su se na{li “~isti” kanoni.
230
IV
Studija Poredbena i/ili interkulturna povijest knji`evnosti zami{ljena je kao odgovor sve izra`eni-
joj praksi monokulturnih modela, posebno kada se radi o prou~avanju knji`evnosti. Model
koji je postao dominantan nakon raspada Jugoslavije, a koji je u sebi sadr`avao nagla{enu
potrebu svake od novonastalih zajednica da omogu}i sebi ~vrst, homogen i od susjednih, sa-
svim razli~it kulturni identitet, podrazumijevao je i jasno razgrani~avanje od drugih kulturnih
konteksta da bi jasnije do izra`aja do{ao vlastiti. U jednoj takvoj situaciji, insistiranje na in-
terkulturnom dijalogu, na ju`noslavenskim me|uknji`evnim zajednicama, potenciranje ideje
mogu}e dvopripadnosti ili pak biliterarnosti pisca, na prvi pogled izgleda kao sasvim o~igle-
dna alternativa postoje}im modelima. Ipak, koriste}i se teorijskim jezikom politi~ki osvije{te-
ne poststrukturalisti~ke misli; idejama decentriranosti subjekta (i teksta), hibridnosti kulturnih
prostora, heterogenih umjesto homogenih modela, Kova~eva studija ipak ne daje legitimitet
i pravo na proizvodnju, tuma~enje i ~itanje ”nesretno etni~ki ne~istom kulturnom prostoru”.
Pozicija s koje ova knjiga progovara je pozicija prividne margine. Radi se zapravo o centru
kanona kojem u potpunosti odgovara jedna ovakva intekulturalna povijest knji`evnosti koja
}e rije{iti nedoumice nastale oko onih knji`evnika, djela ili ~ak dijelova pojedinih djela koja se
ne mogu jasno svrstati u jedan mononacionalni kanon. Kroz pojmove dvostruke pripadnosti,
biliterarnosti, interkulturna povijest knji`evnosti (u Kova~evoj koncepciji) ne nudi alternativu
postoje}em modelu, nego ga zapravo podr`ava.
1
Zvonko Kova~ (1951), gimnaziju je zavr{io u ^akovcu, a diplomirao, magistrirao i doktorirao na Sveu~ili{tu u
Zagrebu. Radi kao redovni profesor ju`noslavenskih knji`evnosti na Odsjeku za slavenske jezike i knji`evnosti
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Objavio je pet knjiga poezije: Courbette (1973), Korelacije (1982), Slutim sre-
tnu ruku (1988), Vrnul se bum (2001) i Goetingenske elegije (2001); te knjige teorijskih istra`ivanja: Interpreta-
cijski kontekst (1987), Kritika knjigoslovlja i druge kritike (1987), Poetika Milo{a Crnjanskog (1988) i Poredbena
i /ili interkulturna povijest knji`evnosti (2001). U svojim istra`ivanjima posebno se bavi problemima interpre-
tacije knji`evnosti te metodolo{kim pitanjima komparativne i interkulturne povijesti slavenskih knji`evnosti.
(Izvor: http://www.sveske.ba/bs/autori/z/zvonko-kovac)
2
Kova~ u svojoj studiji koristi pojmove interkulturno i interkulturalno kao sinonime, {to }e biti ura|eno, slje-
de}i studiju na koju se analiza referira, i u ovom tekstu.
231
232
233
Eidolon
U tre}em poglavlju svoje knjige (”Kroz skrivene vrtove”) g. Karahasan, na jedan leksikon-
ski na~in, pi{e o razli~itim ezoterijskim {kolama. Promotreno u kontekstu zbornika za koji
pi{em ovu svoju analizu, ovo poglavlje zaslu`uje pohvalnu ocjenu: studenti, naime, mogu
ovo poglavlje u knjizi g. Karahasan iskoristiti i kao svojevrsnu skriptu za pregled istorije ezote-
rijske misli (koje ima veze s knji`evno{}u) i njezino komparativno prou~avanje.
234
Za{to je Kur’an dat na arapskom? – Zato {to se kamila i pustinja u Kur’anu spominju spo-
radi~no i sasvim uzgredno, kao ne{to {to ne mora biti imenovano.
236
Zaklju~ak
Ova knjiga prof. Karahasana, kao i sve lo{e knjige, nije potpuno lo{a. Ima u njoj mjesta na
kojima se mo`e na}i zanimljivih podataka i zapa`anja. (”Islamu su”, pi{e g. Karahasan na 146.
stranici, ” vrtovi ono {to je kr{}anstvu pustinja. Vrt je u islamskoj kulturi mjesto ~uda, vrt je
ambijent u kojem je sve mogu}e, vrt je mjesto izuzeto iz mehani~kog kontinuiteta stvarnog
prostora.”) Tih mjesta je u ovoj knjizi g. Karahasana, kao i svim lo{im knjigama, premalo.
Logi~ka neuskla|enost osnovnih teza ova knjige jednih s drugima, neuskla|enost tih teza
sa sobom samima, nesukladnost tih teza empiriji, fraziranje i moralisti~ki ton autora1 – to su,
mo`e se poslije ove analize re}i, glavne oznake ”Knjige vrtova”. Mo`da su to vrijednosti koje
u pisanje promovira Lajpci{ki sajam ili na{a akademska zajednica, ali (vrednovana po kriteriji-
ma znanstvenog metoda) knjiga g. Karahasana sigurno ne zaslu`uje pozitivnu ocjenu.
1
”Priroda je”, piše g. Karahasan na 160. stranici, ”nužnost, ona se ne može izbjeći i zaobići, pa i neka je, Bogu
hvala da je tu; ali dajte da mi tu prirodu odgojimo, uredimo, uzdignemo do carstva duha, volje, slobode, pa
da se tako osiguramo i od moje i od Vaše prirode (spontanosti, itd.) i omogućimo funkcionisanje našeg društva
(zajednice na koju smo osuđeni ili koju smo sami izabrali).”
237
238
239
241
243
250
251
1
Zdenko Le{i}: Nova ~itanja – Poststrukturalisti~ka ~itanka, Buybook, Sarajevo, 2003. Svi ostali navodi bit }e
preuzeti iz ovoga izdanja, a poslije svakog stajat }e i broj odgovaraju}e stranice.
2
Le{i}, str. 8.
3
”Za mnoge kriti~are u ovom vijeku, naro~ito za neke predstavnike angloameri~ke ’nove kritike’ , poezija
je prije svega ’`iva forma emocije’, koja svoju emocionalnu sadr`inu ’prenosi pravo u srce ~itaoca’, ne do-
zvoljavaju}i da ta emocija pri tome izgubi i{ta od svoje izvorne snage. Drugim rije~ima, poezija, i umjetnost
uop}e, svoj pravi smisao nalazi u emocionalnom iskustvu koje ~italac (slu{alac, gledalac) do`ivljava dok prima
’estetsku poruku’. Jasno je, me|utim, da je i u takvom tuma~enju proces estetske komunikacije opet shva}en
kao jednosmjeran. ^italac se tu vidi samo kao medij sna`nog hipnoti~kog dejstva poezije. I ako se od njega
o~ekuje da reaguje, njegova rekacija se i dalje shvata onako kako ju je shvatao jo{ Ksenofon: umjetni~ko dje-
lo nas op~injava svojom sugetivnom mo}i i onda nas vodi putem koji je pred nama otvorila.” (16)
4
”Unutra{nji pristup kakav su te (ve}ina kriti~kih {kola dvadesetog vijeka – op, H. I.) {kole zastupale podra-
zumijevao je da je knji`evno djelo dovr{ena i u sebi zatvorena struktura, koja, uvijek na isti na~in, stoji pred
nama kao, uvijek jednaki, hermeneuti~ki izazov. Za kriti~ara te orijentacije postojao je samo jedan legitimni
predmet nauke o knji`evnosti – knji`evno djelo kao umjetnina, i samo jedan legitimni metod – umije}e njegovog
tuma~enja. A o ~itaocu i ~itanju, o `ivotu knji`evnosti me|u ~itaocima, niko od njih nije ni govorio, a kamoli da bi
to stavio u sredi{te pa`nje.”
5
Fish: Interpretativne strategije i interpretativne zajednice, str. 163.
6
Le{i}, str. 42.
7
[ta je knji`evnost (prev. Frida Filipovi}), Nolit, Beograd, 1984, str. 40.
8
Isp. Le{i}, str. 169 i 170.
253
Najnoviji historicizam
[ezdesetih godina pro{log stolje}a u modi je bio strukturalizam. Strukturalizam je uveo
neke nove i radikalne ideje: da je sve samo tekst i da je ideja nezavisne jedinke puka iluzija.
Svijet je jezi~ki konstruisan, subjekt tako|er. ”Mislili smo da vladamo jezikom, a shvatili smo
da jezik vlada nama.” (62) Ali, s druge strane, strukturalizam je samo nastavio putem ahisto-
rizma koju su njegovale knji`evnokriti~ke {kole od ruskog formalizma, preko nove kritike
do fenomenolo{kog pristupa. On je zapravo predstavljao zenit te ahistoristi~ke tendencije
poku{avaju}i da neovisno o bilo kakvim konkretnim povijesnim situacijama odredi strukture
ljudskog pona{anja. Kada je postao super-teorija koja pretenduje da govori o svemu, struktu-
ralizam zapravo vi{e nije govorio ni o ~emu ljudskom.
U takvom kontekstu, kontekstu nezadovoljstva s strukturalisti~kim apstrakcionizmom, jav-
ljaju se nove historicisti~ke tendencije. Ali taj novi historizam, vra}a se historiji opskrbljen stru-
kturalisti~kim i poststrukturalisti~kim teorijama teksta: u tome i jeste njegova novost. (Louis
Montrose: Poetika i politika kulture, str. 192) Dakle, ponovo je, na jedan nov na~in, na~in ra-
zli~it od rigidnomarksisti~kog, postavljeno i pitanje dru{tvenog zna~aja knji`evnog djela.
[ta su na~ela tog novog metoda: tj. novog historicizma? – Nemamo neposrednog pristupa
`ivoj, punoj, autenti~noj pro{losti. Pro{lost je tekstualno posredovana. Pro{lost je tekst. Tekst
je jedino od pro{losti {to nam je dostupno. Tekst je uvijek i kulturno i socijalno uvjetovan. Ali
osim {to je pod utjecajem tih uvjeta, tekst i sam utje~e na njihovu izmjenu ili u~vr{}ivanje:
svaki tekst (pa i knji`evni) je ”mjesto ogor~enih prepirki” ili ”prilika za `estoko sukobljavanje
ortodoksnih i subverzivnih impulsa”. Tekst jeste produkt historije, ali i proizvodi historiju.1
”Drugim rije~ima, knji`evna djela su konstitutivni dijelovi historijskih procesa, a ne njihov
refleks ili puka slika.” (65) Knji`evna umjetnost je neodvojiva od dru{tvenih okolnosti u koji-
ma nastaje: ”u recepciji umjetni~kih djela pro{losti mi neizbje`no registriramo, htjeli mi to ili
ne, nagle promjene vrijednosti i interesa koje nastaju u bitkama koje se vode u dru{tvenom i
politi~kom `ivotu.” (66)
Novi historicizam, shodno svemu tome, poku{ava stvoriti recipro~ni interes za tekstualnost
historije i histori~nost tekstova. Kako veli Louis Montrose, jedan od glavnih predstavnika no-
vog historicizma, novi historicizam zamjenjuje dijahronijski tekst jedne autonomne knji`evne
historije sinhronijskim tekstom jednog kulturnog sistema.2 U tom smislu novi historicizam
preza i od pridavanja ve}e va`nosti ”estetskim” tekstovima: odbio je da vjeruje da je knji`e-
vnost autonomna ’estetska djelatnost’ kojoj se mo`e pri}i specijalisti~kim metodima ’estetske
analize’.” (66) Novi historicizam otvara nove mogu}nosti pristupa knji`evnom djelu: ” ’novi
historicisti’ slobodno zalaze u ’tu|a’ podru~ja, ignoriraju}i zami{ljene granice koje dijele his-
toriju, antropologiju, umjetnost, politiku, ekonomiju. Pridaju}i istu va`nost svim sa~uvanim
tekstovima iz jednog vremena, oni ~itaju uporedo, i podjednako pomno, i knji`evne i neknji`e-
vne tekstove.” (66) Ba{ u tom odbijanju davanja prednosti knji`evnim tekstovima, spram onih
neknji`evnih, novi historicizam je izrazito nov pristup knji`evnom djelu. Svi tekstovi su va`ni
u spoznaji historije: ”i jedne i druge tretiraju na isti na~in, kao ravnopravne i podjednako re-
levantne ’tekstualne tragove’ koje je ostavila pro{lost (podvukao – H. I.) i koji, zajedno, ~ine
onu mre`u tekstualnosti (ili ’kulturu’) koju nazivamo ’renesansa’, ili ’klasicizam’, ili ’romanti-
254
255
256
Nekulturni materijalizam
Kulturni materijalizam je metod poprili~no sli~an novom historicizmu. Kulturni materijalis-
ti odbacuju ”objektivnost” nove kritike. Catherine Belsey: ”Na ovom mjestu mene prvenstveno
zanima na~in na koji su oni konvencionalno ~itani: konvencionalno, po{to je jezik konvencija
i po{to su na~ini pisanja kao i ~itanja tako|er konvencije, ali konvencionalno tako|er i zato {to
nam nove konvencije ~itanja stoje na raspolaganju. U tom smislu zna~enje nije nikad fiksirana
su{tina koja je inherentna tekstu, ve} ga uvijek konstruira ~italac, pa je zato zna~enje rezultat
’cirkulacije’ izme|u dru{tvene formacije, ~itaoca i teksta.” (239) Odbacuje se stara aksioma-
ti~nost: ”Jer, kad se sve vidi u relacijama i vezama, mo`e li se onda o bilo ~emu govoriti u apso-
lutnim pojmovima. Mo`e li se, recimo, jo{ uop}e govoriti o autonomiji poezije, knji`evnosti,
umjetnosti? Je li ’pjesni~ki jezik’ jo{ uvijek mogu}e o{tro razlikovati, dr`ati po strani, od dru-
gih vrsta diskursa?” (77) Ideja o autonomiji i{~ilila je kao iluzija, a jezik umjetnosti se pokazao
kao izuzetno ovisan o jezicima politike i mo}i.6 Za kulturne materijaliste: ”Knji`evnost je polje
na kojem se vode prikrivene bitke izme|u dominantnog diskursa Vlasti i subverzivnih te`nji
marginaliziranih dru{tvenih grupa.” (78) To je njihovo gledi{te.
Tako i kulturni materijalisti stoje u jednom nepremostivom protivrje~ju. S jedne strane oni
(kao i Derrida, kao i Fish) osporavaju objektivna zna~enja teksta, stav identiteta, poistovje}uju
zna~enja teksta sa interpretacijom7, ne pretpostavljaju mogu}nost hijerarhije interpretacija,
tvrde: ”Ne mogu se knji`evnost i umjetnost odvojiti od drugih dru{tvenih aktivnosti, niti se
mogu podrediti nekim drugim, sasvim posebnim imanentnim zakonima.” (78) itd. itsl. A s
druge strane, kulturni materijalisti govore ”knji`evnost”, i pretpostavljaju da ona postoji. Ali
vidjeli smo kako je logi~ki nekonzistentno istovremeno biti poststrukturalista i tvrditi kako
knji`evnost postoji. Kako bi knji`evnost mogla postojati, ako se pjesni~ki jezik ne razlikuje
(~ak o{tro) od drugih vrsta diskursa? Kako bi knji`evnost mogla postojati ako su zna~enja koja
ona izaziva jednaka zna~enjima koja proizvodi novinski ~lanak? Kako bi ona mogla izazivati
zna~enja, ako ne va`i stav identiteta? Itd. O tome smo ve} {to{ta rekli.
Kulturni materijalisti, shodno tome, ne mogu biti zanimljivi kao nov metod interpretacije
knji`evnih djela, jer kulturni materijalizam i nije metod interpretacije knji`evnih djela, ve}
metod koji interpretira sve kulturne fenomene (bez obzira na njihove specifi~nosti) polaze}i
od izvjesnih pretpostavki: o determinizmu subjekta, o jednakopravnosti razli~itih kulturnih i
socijalnih grupa itd. ”Njih zato prvenstveno zanima odnos teksta prema takvim suvremenim
pojavama kao {to su specifi~ni oblici otpora strukturama mo}i, ili kao {to su razli~ite mjere
vlasti da dr`i po kontrolom subverzivne ili disidentske snage, recimo otvoreno izra`avanje
257
261
263
***
Feministi~ki pristup knji`evnosti je sli~an onome postkolonijalnom. – Prema enciklopediji
Britannica: ”feminizam je dru{tveni pokret koji za `ene tra`i jednaka prava i isti status kakav
imaju i mu{karci, kao i slobodu da same odlu~uju o svojoj karijeri i o ure|enju svog `ivota.”
(110) Izvorni feminizam je proistekao iz zahtjeva za jednakosti `ena sa mu{karcima u oblasti
prava. – Osim te materijalne pot~injenosti, feministkinje su isticale i kulturno nasilje nad `ena-
ma. Pojam `ene propisivala je jedna mu{ka kultura. @ena je Drugo. U tom proizvo|enju stere-
otipa o @eni, knji`evnost je igrala veliku ulogu. Knji`evnost je, prema nekim feministkinjama,
bila ideolo{ko sredstvo patrijarhata.
U tom smislu formirao se onaj osnovni pravac feministi~ke kritike kulture i knji`evnosti:
tokom sedamdesetih godina feministi~ka knji`evna kritika je pristupila sistematskom otkriva-
nju i razobli~avanju ideolo{kih mehanizama kojim je knji`evnost podr`avala patrijarhalnu
svijest.” (120) Opovrgnuta je slika o `eni koju su proizvodili patrocentri~ni autori, kao slika
neprimjerena iskustvu. Ta slika `ene koju izgra|uje patrijarhalni idealizam je i danas centralni
predmet feministi~ke kritike. Ovako postulirana feministi~ka kritika jeste ”paraestetski” pris-
tup knji`evnom tekstu koji po sebi ne pretpostavlja postojanje knji`evnosti (vidi gore).
U francuskom feminizmu, stvorena je i jedna druga~ije orijentacija feministi~ke kritike.
Umjesto zahtjeva za jednako{}u u prvi plan je istaknuta ~injenica razli~itosti `ena. Cilj nije
vi{e ”razotkrivanje ideologije patrijarhata (ili ’mu{kog {ovinizma’), ve} prepoznavanje `enskos-
ti u onome {to `ene rade, a naro~ito u onome {to i kako pi{u.” (120) Glavni predmet te druge
linije feministi~ke kritike (tzv. ”ginokritike”) jeste `enska knji`evnost. Kako pi{e Elaine Showal-
ter: ”Predmeti tog izu~avanja su historija, stilovi, teme, `anrovi i strukture knji`evnosti koju su
pisale i pi{u `ene: psihodinamika `enske kreativnosti; putanja individualnog ili kolektivnog
`enskog knji`evnog stvaranja; razvoj i zakonitost `enske knji`evne tradicije.” (293) I dalje:
”To vi{e nije ideolo{ka dilema oko izmiravanja revizionisti~kog pluralizma, ve} su{tinsko pi-
tanje razli~itosti. Kako mo`emo konstituirati `ene kao posebnu knji`evnu grupu? U ~emu je
razli~itost `enskog pisanja?” (293) Dakle, osim razobli~enja partijarhalnog pojma @ene, femi-
nisti~ka kritika ima za predmet i prou~iti `ensko iskustvo. Ispitati knji`evnost @ene. Jasno je
ko je za feministkinje patrijarhalna @ena, ali ko je ta feministi~ka @ena? Tu feministkinje nisu
na~isto sa sobom.
Feministkinje (susljedno postmodernoj filozofiji) protivstavile su se pojmovima modernog
humanizma, pa, izme|u ostalog, i pojmu ^ovjeka. Jer {ta je taj ^ovjek? To je mu{karac, bijelac,
Evropljanin, razumnik, ratnik itd. Dakle, taj pojam je prokazan kao proturanje partikularnog
pod univerzalno, pojam koji se zatim koristio kao ideolo{ko sredstvo, sredstvo pot~injavanja.
Ali ako je, kao {to vidimo, nemogu}e da pojam ^ovjek obuhvati tako raznolike individue i
njihove uvjete postojanja, psihologije, vrijednosti, tijela itd, kako je onda mogu} pojam @ene?
Ne bi li onda i taj pojam bio primoran da partikularno podmetne kao univerzalno? ”Kulturna
teorija priznaje da postoje zna~ajne razlike me|u spisateljicama: klasa, rasa, nacionalnost i
historija su knji`evne determinante isto toliko zna~ajne koliko i spol. Pored svega toga (podvu-
264
1
Zdenko Le{i}: Nova ~itanja – Poststrukturalisti~ka ~itanka, str. 65
2
Isp. str. 189
3
Ibid, str. 172
4
Ibid, isp. str. 196
5
Ibid, str. 70
6
Ibid, str. 77
7
Belsey: ”Va`no je, me|utim, ista}i da ovaj proces nije neizbje`an, tj. da tekstovi ne odre|uju sudbinski na~in
na koji se moraju ~itati.” (239)
8
Ibid, str. 80
9
Ibid, str. 214
10
Ibid, str. 99
11
Ibid, str. 102
12
Ibid, str. 103
13
Ibid, str. 104
14
Isp. o tome u knjizi Marka Risti}a: Istorija i poezija, Beograd, 1962.
15
Ibid, str. 312
266
Isku{enje subjektivnosti
Esej, za razliku od stro`e forme nau~nog rada, odlikuje ve}i stepen digresivnosti, aluzivnos-
ti, fragmentarnosti i slobodnije asocijativnosti. Izostanak propisanog i obavezuju}eg obrasca,
odnosno, modela „kako treba“ (komponovati rad, raspore|ivati gra|u, navoditi literaturu),
formu eseja ~ini manje hermeti~nom. Esej, kao vid „otvorenog dela“, podlo`niji je stilskom
manirizmu i gomilanju izra`ajnih sredstava, isklju~ivo u cilju postizanja sna`nog efekta, ~ime
se uloga i zna~aj ~itaoca nesumnjivo uve}avaju, dok, s druge strane, oslikavanje li~nosti (ka-
raktera i interesovanja, celine psiho-emocionalnog sklopa bi}a) samog esejiste u tekstu koji
ispisuje, ne bi trebalo smatrati stilskom manjkavo{}u, ve} upravo `eljenim ciljem, ~ime eviden-
tnim postaje ogledalni reciprocitet izme|u eseja i njegovog tvorca. Kako isti~e Teodor Adorno:
„Nau~nik te`i da postane usko stru~an, dok esejista mora u skladu sa svojom prirodom da se
trudi da ne napusti u potpunosti status laika.“8 Kako je jezik eseja impresionisti~ki i blizak pe-
sni~kom diskursu9, a esejist laik po (po)zvanju, subjektivnost nije nu`no drasti~no ogre{enje o
poeti~ka na~ela, ali ne mo`e biti ni nose}a odlika teksta, s obzirom na to da „…poezija eseja je
poezija intelekta.“10 Takozvana „poezija intelekta“ podrazumevala bi upliv elemenata raciona-
listi~kog i objektivisti~kog diskursa, `elju za spoznajom, jasno{}u i precizno{}u. Ovaj potenci-
jalni objektivisti~ki diskurs podriven je [ukalovom subjektivno{}u. Subjektivnost, kao strate-
gija samoispisivanja, poeti~ki je lajtmotiv [ukalovih knjiga. Indikativan je, u tom kontekstu,
podnaslov „Pristup, subjektivni, ~itanju stranosti“ u [ukalovoj knjizi „Odmrzavanje jezika: po-
etika stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a“. Subjektivnost, kao izraz `anrovske samosvesti,
odlika je svih [ukalovih eseja u knjizi „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)“. Tuma~e}i
[ukalovu knjigu „Odmrzavanje jezika: poetika stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a“, Vladi-
mir Gvozden odredi}e prirodu {ukalovske subjektivnosti: „To bi bio vid nekakvog bekstva
od la`nog objektivizma upravo u ime objektivizma koji je, paradoksalno, subjektivan.“11 Ova
paradoksalna objektivna subjektivnost bila bi „…insistiranje na li~nom do`ivljaju koji oprede-
ljuje autorovo interesovanje za odre|eno problemsko polje i koji, u krajnjoj liniji, tim istra`iva-
njem rukovodi.“12 Iako prihvatam sudove koje Vladimir Gvozden iznosi u prikazu [ukalove
knjige, sa njegovim shvatanjem subjektivnosti kao (auto)poeti~ke strategije eskapizma od
la`nog objektivizma, ne bih se mogla slo`iti. Subjektivnost kao metodolo{ko na~elo nipo{to
ne mo`e pretendovati na postizanje zavidnog stepena nau~nosti. Kao merilo (pr)ocene pre-
dmetnosti koja se izu~ava, subjektivnost ne garantuje egzaktnost i ekstenzivnu aplikativnost.
S druge strane, subjektivnost u ostvarenju kompozicionog modela (po)eti~ka je odluka, sa
znatnim vantekstualnim reperkusijama. Kao hermeneuti~ka strategija, ona podriva validnost
protuma~ene predmetnosti. Uzdizanje subjektivnosti kao kriti~kog na~ela i ~itala~ke tehn(ik)e
269
Uokvirena pukotina
Prvi uokvireni esej, naslovljen „Knjiga izme|u fikcije i stvarnosti“, posve}en je razmatra-
nju problema mimetizma i intertekstualnosti. Teza o konfrontaciji stvarnosti i fikcije i funkcije
umetni~kog dela kao ogledala realija, neosnovano je pojednostavljenje i proizvoljno konstru-
272
Ne – kriti~ka pri~a
Za kraj, valjalo bi ista}i da se knjiga „Okviri i ogledala (pitanja teksta i konteksta)“ Mla-
dena [ukala mo`e ~itati kao esejisti~ki kuriozitet, ali nikako kao ozbiljna nau~na rasprava o
izabranoj problematici. Tematska razu|enost i metodolo{ki eklekticizam u skladu su sa iza-
branom formom eseja. Okvirni, knji`evnoteorijskom diskursu nalik, eseji, na stilskom planu
odra`avaju Ba{larovu raspravu „Voda i snovi”, dok uokvireni ogledi ne pru`aju bitno nov
uvid u prou~avanu predmetnost, iako neki od njih mogu poslu`iti kao sistematizacija razli~itih
postavki (uglavnom Nortropa Fraja i Cvetana Todorova), stoga se Mato{eva sintagma (ina~e,
naslov jednog eseja) „ne{to ni o ~emu“, mo`e, u inverznom obliku, upotrebiti kao adekvatno
odre|enje [ukalove knjige, knjige koja, dakle, predstavlja „ni{ta o ne~emu“.
1
Mladen [ukalo (1952) diplomirao na Odsjeku za op{tu knji`evnost, scenske umjetnosti i bibliotekarstvo (1975)
i na Odsjeku za romanistiku (1977). Magistarsku tezu pod naslovom Prustovski pripovijedni postupci u djelu
Danila Ki{a (1998) i doktorsku disertaciju Pitanja poetike stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a (2001) odbranio
na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Po pozivu radio kao asistent na Filozofskom fakultetu u Petrinji (godi-
ne 1994/95), a potom od 1995/96. godine zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Banja Luci, najpre kao asistent,
a potom i kao docent. Na Odseku za komparativnu knji`evnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu predaje
od 2001/02. godine. Tekstove je objavio u svim najzna~ajnijim ~asopisima. Sara|ivao u listovima „Glas“ (Banja
Luka), „Oslobo|enje“ (Sarajevo), „Odjek“ (Sarajevo), „Knji`evne novine“ (Beograd), „Polja“ (Novi Sad), „Oko“
(Zagreb), kao i ~asopisima „Letopis Matice srpske“ (Novi Sad), „Scena“ (Novi Sad), „Delo“ (Beograd), „Knji`e-
vna kritika“ (Beograd), „Savremenik“ (Beograd), „Knji`evnost“ (Beograd), „Gradina“ (Ni{), „Pozori{te“ (Tuzla),
„@ivot“ (Sarajevo),, „Izraz“ (Sarajevo), „Republika“ (Zagreb), „Sveske“ (Pan~evo), „Zbornik za slavistiku“,
„Zbornik Matice srpske za knji`evnost i jezik“ (Novi Sad), „Putevi“ (Banja Luka). ^lan `irija za dodelu Nin-ove
nagrade za roman godine.
2
Jovica A}in, ro|en 1946. godine u Zrenjaninu. Esejista, pripoveda~ i prevodilac, dobitnik zna~ajnih nagrada za
knji`evnost, me|u kojima su Andri}eva i Vitalova nagrada. @ivi u Beogradu.
3
Jovica A}in, Izazov hermeneutike, DOB, Beograd, 1975, 11. str.
4
Isto, 11. str.
5
Pravo ime: Tvrtko Zane (1934-2010). Knji`evni kriti~ar, esjist, prevodilac, urednik, dobitnik brojnih knji`evnih
nagrada, po~ev{i od nagrade Poleta (koju je dobio kao srednjo{kolac), Nagrade grada Zagreba, Nagrade Matice
hrvatske, Nagrade „Miroslav Krle`a“ za kritiku, Nagrade „Julije Bene{i}“ za kritiku. Izuzetno je cenjen kao
autor mnogih antologija: „Nasmijani udesi“, „Antologija hrvatske fantasti~ne proze“, „Antologija dadaisti~ke
poezije“ i panorame „Sovjetska kazali{na avangarda“.
6
Branimir Donat, Fantasti~ne figure, Knji`evne novine, Beograd, 1984, 8-9. str.
7
O „glavnom tekstu“ i „tekstu drugog reda“ videti: Pjer Bajar, Anticipirani plagijat, Slu`beni glasnik, Beograd,
2010, 41. str. Na~in na koji Bajar razmatra knji`evno stvarala{tvo Mopasana i Prusta mo`e se primeniti pri anali-
zi knji`evnoteorijskih ostvarenja Mladena [ukala i @ana Starobinskog.
8
Teodor Adorno, Esej o eseju, Re~, Beograd, br. 18, februar, 1996, 62. str.
9
Odlike jezika eseja, po mi{ljenju Teodora Adorna: Teodor Adorno, Esej o eseju, Re~, Beograd, br. 18, februar,
1996, 62. str.
10
Isto, 62. str
11
Vladimir Gvozden, Odmrzavanje stranosti i mogu}nost poetike- Mladen [ukalo Odmrzavanje jezika: poetika
stranosti u djelu Miodraga Bulatovi}a, Grafid, Banja Luka, Prosveta, Boograd, 2002, Zbornik Matice srpske za
knji`evnost i jezik, br. 2, 2004, 461. str.
12
Isto, 460- 461. str.
274
I
Prvo poglavlje D`elilovi}eve knjige koje nosi naslov ”Homer ili apsolut bitka” konstituira-
no je kao i svojevrsni uvod u knjigu, njen metod, kao pristup tematici, ali ono predstavlja i ko-
hezivnu ta~ku iz koje }e kasnije autor praviti vrlo smjele reference i poku{ati uspostaviti vezu
izme|u anti~kog i savremenog svijeta. Tematiziraju}i tragi~no iskustvo svijeta kroz Homerove
epove i lik Kalhasa koji se pojavljuje na po~etku ”Ilijade” kao onog koji je ”sada{njost znao,
budu}nost, pro{lost je znao” (cit. prema D`elilovi}, 7), D`elilovi} ukazuje na ustrojstvo gr~kog
svijeta, posebno akcentiraju}i pitanje vremena i eti~kog utemeljenja anti~kog svijeta. Da bi {to
bolje ilustrirao duhovno utemeljenje iz kojeg progovara Homer, ali i Homerov Kalhas, D`elilo-
vi} se oslanja i na Anaksimandara, jedinog predsokratovca koji kao po~elo svijeta nije odredio
neko materijalno svojstvo (kao {to su to ~inili drugi predsokratovci Tales, Heraklit, Permenid,
Anaksimen, uzimaju}i kao po~ela vatru, vodu, zemlju zrak ili pak sve zajedno), nego apeiron
– neodre|eno ”po~elo bi}a…i iz ~ega bi}a nastaju u to isto i propadaju po nu`nosti. Jer ona po
redu vremena pla}aju kaznu i od{tetu jedna drugima zbog nepravde…” (12). Anaksimandaro-
va misao, vremensko ustrojstvo Ilijade (~itav helenski svijet i trojanski rat opisan kroz 51 dan
borbe), Kalhasovo proro~anstvo i vi|enje vremena osnovne su ta~ke iz kojih D`elilovi} ~ita
utemeljenje anti~kog svijeta koji se tragi~nim ishodi{tima ljudskog iskustva (vremenu i neprav-
di) suprotstavio aktivitetom. Aktivitet, kao temeljno obilje`je, ne samo anti~kog ~ovjeka, nego
i gr~kog svijeta uop{te svoj najbolji izraz dobit }e vjerovatno u Odiseju do kojeg je ~ovjek bio
”samo jedna karika u beskrajnom agonalnom kosmi~kom lancu. S njim, ta se karika istr`e iz
lanca, uspostavlja jasnu diferenciju izme|u subjekta koji misli i svijeta o kojem se misli” (12).
Ipak, od Kalhasa do Odiseja u prvom poglavlju ove knjige (na oko 100 stranica koliko pri-
pada ovom odjeljku), D`elilovi} uspijeva govoriti jo{ i o crnogorskom knji`evniku Andreju
Nikolaidisu, zatim Borgesu, Tvrtku Kulenovi}u, D`evadu Karahasanu, Francu Kafki, ali i mno-
gim drugima. To uop{te nije sporno, ~ak naprotiv, pohvalno je, jer bi se mogao dati kompli-
ment autoru da razmi{lja i pi{e komparativisti~ki – na ”dugim povijesnim distancama”, onako
kako i treba, zanatski, dakle. Me|utim, problem se pojavljuje u na~inu na koji autor uvezuje
razli~ite kontekste i autore i na~inu na koji gradi svoju argumentaciju. Iako su dijelovi teksta
koji predstavljaju svojevrsne eseje unutar teksta ~ak i grafi~ki razlikovani u odnosu na ostatak
teksta (napisani su italicom) veza izme|u nau~nog dijela rada i onog kojeg bismo uslovno mo-
gli nazvati esejisti~kimsuvi{e je proizvoljna.
Tako naprimjer, pi{u}i o zna~aju elementa vode u anti~kom svijetu, D`elilovi} najprije pod-
sje}a na Talesa koji je kao po~elo svijeta odredio upravo vodu. Iako nama voda predstavlja
mo`da jednostavan princip, za stare Grke je imala mnogo kompleksnije zna~enje koje je na-
ma, kao i cjelokupna Talesova filozofija (osim nekoliko fragmenata), ostalo uskra}eno.Zatim
se navodi Heraklitov fragment (sa~uvan od strane Hipokrita) u kojem on obja{njava za~e}e i
nastanak embriona, kako bi se ukazalo na kompleksnost tog mi{ljenja u anti~kom svijetu. Na-
kon toga, dolazi mini esej o knjizi ”Majka voda” – Tvrtka Kulenovi}a. D`elilovi} pi{e: ”Voda
je ovdje majka, neka vrsta poetski preoblikovanog Talesovog po~ela…Kad sam zaklopio Kule-
novi}evu knjigu imao sam osje}aj da su korice i listovi i slova od{tampana na papiru zapravo
voda u nekoj ~udnoj transformaciji (…) duboko sam ubije|en da izme|u Talesovog i Kuleno-
vi}evog do`ivljaja vode nema velike razlike” (42 – 43).
Me|utim, D`elilovi} ne uspostavlja argumentovanu vezu izme|u Talesovog i Kuleno-
vi}evog shvatanja vode, niti obja{njava razlikovanje. Ukoliko ovaj traktat o vodi ~itamo u kon-
276
II
Ve} u drugom poglavlju, koje razmatra koncept anti~kog heroja, autor kre}e iz savremenos-
ti, najavljuju}i da }e heroja ”~itati” kroz tri (tada jo{ uvijek) izuzetno popularna pojma; kroz
pojmove razlike, granice i identiteta. Kasnije }e D`elilovi} u istom poglavlju zauzeti izuzetno
negativan stav prema postrukturalisti~kim i postmodernisti~kim teorijama, koje i jesu, izme|u
ostalog, u okviru teorija o umjetnosti popularilizirale upravo koncepte razlike, granice i identi-
teta. Odbacuju}i ideju da je koncept anti~kog heroja mogu}e ~itati iz okvira ~vrstih i rigidnih
antinomija, D`elilovi} odlu~uje krenuti od jednostavne ~injenice da ”bog i ~ovjek nisu isto”
(122). Bog i ~ovjek su razlika, zaklju~uje D`elilovi}, a kako ”svaki susret razlika zasniva gra-
nicu, to je neminovno da i heroja (kao i Homera u prethodnom poglavlju) posmatramo kao
grani~no podru~je.“ (122)
U `elji da o`ivi anti~ki svijet kao nesvodiv na sistem jednostavnih formula, D`elilovi} radi
277
III
Iskustvo tragi~kog u antici, koje je D`elilovi} nastojao opisati u prva dva poglavlja, svoju
optimalnu formu pronalazi u anti~koj tragediji i upravo je ovoj temi posve}eno tre}e poglavlje
”Kalhasovog proro~anstva”. Tre}i dio knjige je mo`da i najvi{e ud`beni~ki i u tom smislu, kao
izvor informacija i znanja za studente i studentice mo`e se smatrati zadovoljavaju}im. Povezu-
ju}i anti~ku dramu i anti~ki teatar, kao dva nerazdvojna koncepta, D`elilovi} nastoji propitati
razli~ite elemente koji su uslovili nastanak anti~ke tragedije, kao jedinstvenog koncepta veza-
nog isklju~ivo za antiku i kulturni kontekst Zapada. Polaze}i od pretpostavke da ”tip duho-
vnog utemeljenja jedne kulture definira i poziciju teatra unutar nje”, D`elilovi} pravi iscrpan
pregled klju~nih anti~kih drama, povezuju}i njihovu strukturu, teme, izgled anti~kog teatra
sa samim kulturnim kontekstom antike (177).
No, u ovoj analizi ipak }emo staviti akcent na ona mjesta na kojima D`elilovi} poku{ava
povezati anti~ku dramu sa savremenim tokovima, budu}i da upravo na tim mjestima D`elilo-
vi} nastoji dati autorski pe~at temi koju obra|uje. Kada je rije~ o anti~koj drami, D`elilovi}eva
klju~na spona izme|u nje i savremenosti je zapravo kritika usmjerena ka povr{nim savreme-
nim ~itanjima anti~kih drama. Posebnu pa`nju u ovom poglavlju on pridaje Freudovoj psi-
hoanalizi, ali i op}enito trendu psihoanaliti~kih ~itanja i u~itavanja zna~enja. D`elilovi}eva
kritika svakako mo`e biti na mjestu, imati dobro polazi{te: ~itanja kao {to su psihoanaliti~ka
~esto funkcionaliziraju i pojednostavljuju fikcionalni tekst, uzimaju}i samo one elemente koje
odre|enoj analizi ili teoriji u tom trenutku trebaju.
Freudu se najprije zamjera {to govori samo o mitu i {to mi ne znamo da li je ”psihoanaliti~ar
ikada pro~itao Sofoklovu dramu, a to da se mitologijom nikada nije ozbiljnije bavio sa sigur-
no{}u mo`emo tvrditi” (328).
Za{to bi Freud i morao ~itati Sofoklove drame? D`elilovi} grije{i u svojoj kritici Freuda jer
i sam dozvoljava sebi da izjedna~i status, obaveze i nau~ni obzor jednog psihoanaliti~ara i
jednog knji`evnog kriti~ara ili histori~ara. Funkcionaliziranje fikcije koje je klju~no sporno
mjesto za D`elilovi}a mo`e se dozvoliti u psihoanalizi, ako ve} ne mo`e u znanosti o knji`e-
vnosti. Druga stvar i druga tema je svakako psihoanaliti~ki pristup tuma~enju knji`evnog dje-
la. Me|utim, sam Freud i nije nikad imao namjere da ulazi u to podru~je. Freud nije iskoristio
psihoanalizu da bi govorio o knji`evnosti, nego obratno. To je bitna razlika koju D`elilovi} ne
uzima u obzir. S druge strane, sama psihoanaliza se ne mo`e posmatrati kao jedan, jedinstven
i homogen `anr (ako je tako smijemo nazvati). Izme|u psihoanalize kao prakse, psihoanalize
kao teorije i psihoanaliti~kog ~itanja knji`evnosti, ipak postoje bitne razlike. D`elilovi} i sam
ka`e da se prisustvo Freudove psihoanalize u znanosti o knji`evnosti osjetno primje}uje tek u
{ezdesetim godinama pro{log stolje}a.
”Dovoljno je ’pro{etati’ internetom i ukucati: Edip. Tu nas do~eka na hiljade studija od
kojih barem dvadeset i pet posto ima pododrednicu – psihoanaliza. U onih preostalih pet pro-
cenata koji pripadaju knji`evnoj historiografiji i teoriji, opet su, dominantni psihoanaliti~ki
pristupi umjetnosti” (332).
D`elilovi}, dakle, smatra da bi nauka o knji`evnosti trebala imati ”monopol nad Edipom”?
Ne uspijevaju}i razdvojiti kritiku psihoanalize od kritike psihoanaliti~kog pristupa prou~ava-
nja knji`evnosti, D`elilovi} pravi neoprostivu metodolo{ku pogre{ku koja njegov pristup sim-
279
IV
^etvrto poglavlje ”Kalhasovog proro~anstva” po~inje citatom iz ”Vergilijeve smrti” (Her-
man Broch), {to je dobra uvertira u pri~u o civilizaciji koja je kodirala i modificirala jednu
kulturu – radi se svakako o odnosu gr~ke kulture i rimske civilizacije. Na primjeru pjesnika
Vergilija, njegovog najpoznatijeg djela ”Eneide” i njegovih gr~kih ideala i rimskih mogu}nos-
ti, D`elilovi} opisuje {ta se to de{ava sa kulturom kada se zatekne u jednom unificiranom i
dobro izgra|enom dru{tvenom sistemu.
”Eneida”, za razliku od Homerovih epova po~inje stihom (”Opijevam oru`je i junaka
prvog…”) u kojem se najprije slavi kolektiv, pa tek onda pojedinac. To je klju~na razlika
izme|u Homera i Vergilija od koje polazi D`elilovi}, da bi zatim preko stihova iz ”Georgika”
ukazao na pojavu politi~kog pjesnika i politi~kog epa, kao posljedice dominacije koncepta ci-
vilizacije nad konceptom kulture.
Od Vergilija, D`elilovi} pravi korak ka posljednjem dijelu knjige, svojevrsnom epilogu, u
kojem se ponovo vra}a na pri~u o agonalnom duhovnom utemeljenju Zapada, za~etom ve}
u antici. ”Duhovni kontekst koji je porodio dramu vidljiv je danas na svakom koraku i {irom
planete” (371). Dramu prepoznajemo ”u svim oblicima napetosti i sukoba – dakle njenim teme-
ljnim odrednicama” (372).
Na naredne dvije stranice D`elilovi} }e detektirati u ~emu je sve to danas napetost (kao
temeljno svojstvo drame zasnovane u antici) od nauke, religije, tehnologije… U antici zasno-
van svijet i duhovni obzor koji je optimalnu formu dobio u anti~koj drami (tragediji posebno)
pokazuje svoje temeljne odrednice u ontolo{kim (ali i u neontolo{kim) pretpostavkama savre-
menog svijeta.
”Neprijatelj je svuda” – citira D`elilovi}, ali i anti~ka drama je svuda – upu}uje dalje on.
***
D`elilovi}eva knjiga ”Kalhasovo proro~anstvo” spada u onaj tip akademskog pisanja, prisu-
tan u doma}im akademskim krugovima, koji se deklarativno distancirao od tada dominantih
pristupa prou~avanju knji`evnog teksta – najprije onog poststrukturalisti~kog, da bi istovre-
meno koristio isti metod koji je predmet njegove kritike. Radi se o protivrje~ju koje proizvodi
nedosljednost kada je u pitanju zacrtani cilj knjige. Mogli bismo izdvojiti dvije temeljne namje-
re i teze koje se nastoje dokazati u ”Kalhasovom proro~anstvu”. Prva namjera je osavremeniti
anti~ki svijet, anti~ku knji`evnost i kulturu; pokazati da Homer govori danas ipak najvi{e o
”nama samima”. D`elilovi} to poku{ava uraditi tako {to koncepte poput ”anti~kog heroja”
nastoji ~itati iz, u tim godina ipak popularnog, trougla koji ~ine pojmovi granice, razlike i iden-
titeta. Za D`elilovi}a to zna~i i prona}i temelje dana{njeg svijeta u anti~kim izvorima. Odisej
je reprezentativan uzorak pri toj analizi. Prvi prosvjetitelj, pragmati~ar, homo informaticus – u
Odiseju prepoznajemo temeljne civilizacijske odrednice savremenosti, pi{e D`elilovi}. Druga
namjera knjige jeste kritikovati dominantne pristupe prou~avanju knji`evnosti, ali i dominan-
tne civilizacijske nazore. D`elilovi} `ali {to vi{e niko ne govori o kategorijama duha, {to je
knji`evnost postala tek poligon za proizvodnju teorijskih strojeva. Freud nije ~itao Sofoklove
drame, `ali se D`elilovi}.
Problem je u tome {to D`elilovi} ne nudi alternativni pristup, ve} i sam funkcionalizira
280
281
286
287
288
291
292
7. Zaklju~ak
Risti}evu se estetiku ne mo`e misliti u manihejskim opozicijama. Ona nije racionalizam koji
oponira iracionalizmu i samo na taj na~in se formira kao jedan pogled na svijet. Niti obratno:
ona nije ni samo iracionalizam, bretonovski, zami{ljen kao avangardna provokacija, koji nije
puka, jednolinijska reakcija na gra|anski racionalizam.
Risti}eva estetika je jedna dijalekti~ka estetika. Nastala u jednoj svijesti koja je pro{la put
od gra|anskog racionalizma do nadrealisti~kog iracionalizma, i natrag, i na tom putu, sa svim
293
1
Isp. na primjer sljede}e ~lanke: Nadrealizam, Preobra`enja dade – istorija literature koja nije istorija literature.
U: Marko Risti}: Uo~i nadrealizma, Nolit, Beograd, 1985.
2
Isp. Marginalije. U: Marko Risti}: Uo~i nadrealizma, str. 150
3
Poezija kao metoda saznanja i kao moralni ~in. U: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 14.
4
Isp. Bogdan Popovi}: Antologija novije srpske lirike, Srpska Knji`evna Zadruga, 1983.
5
Dr H. C. Bogdan Popovi} sedamdeset godina misli. U: Marko Risti}, Knji`evna politika, Rad, Beograd,
1979, str. 185
6
Obja{njenje ”Sumatre”. U: Pesme – putopisi – eseji, Naprijed – Prosveta – Svjetlost, Zagreb – Beograd – Saraje-
vo, 1967, str. 324
7
Nav. prema: Miroslav Krle`a: Dijalekti~ki antibarbarus, Oslobo|enje, Sarajevo, 1983, str. 12
8
Marko Risti}: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 39
9
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 114
10
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 113
11
Isp. Moris Nado: Istorija nadrealizma, BIGZ, Beograd, 1979.
12
[arl Bodler: Romanti~na umetnost, Prosveta, Beograd, 1980, str. 132
13
Isp. Artur Rembo: Alhemija re~i, BIGZ, Beograd, 1982.
14
Marko Risti}: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 94
15
Isp. Aleksandar Flaker: Poetika osporavanja, [kolska knjiga, Zagreb 1982.
16
Marko Risti}: Istorija i poezija, Prosveta, Beograd, 1962, str. 17
17
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 130
18
Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 337
19
Marko Risti}, Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 54
20
Krle`ini Glembajevi. U: Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 81
21
Marko Risti}: Roman Siba Mili~i}a. U: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 76
22
Marko Risti}: Roman Siba Mili~i}a. U: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 77
23
Seobe. U: Marko Risti}: Knji`evna politika, Rad, Beograd, 1979, str. 93
24
Ibid, str. 95-96
294
Pro
Anders je jedan od najboljih tuma~a umjetni~ke proze pro{loga stolje}a.1 A njegova knjiga
o Kafki je njegova najbolja studija o knji`evnosti. U tom smislu ne nedostaje nam motivacije
da prika`emo ovu njegovu knjigu, kao ni razloga da je na ovome mjestu predlo`imo kao uzor
budu}im interpretacijama knji`evnih djela.
[ta su zapravo osnovne pretpostavke Andersovog pristupa?
To je prije svega po{tivanje specifi~ne prirode knji`evne umjetnosti. Anders nagla{ava na ne-
koliko mjesta u svojoj studiji da Kafka nije ni{ta do knji`evnik. To naoko mo`e da djeluje
kao tautolo{ki sud. Ali u kontekstu u kojemu Anders pi{e svoju studiju, kontekstu prevlasti
razli~itih knji`evnokriti~kih redukcionizama (religijskog, egzistencijalisti~kog, pozitivisti~kog,
psihoanaliti~kog, marksisti~kog…), kontekstu, dakle, sli~nom na{em2, pri}i jednome knji`e-
vnom djelu s pretpostavkom da je to knji`evno djelo, ispostavlja se kao pa`nje vrijedan ~in.
Anders je, dakle, rijedak primjer tuma~a knji`evnosti koji predmetu pristupa bez te`nje da
prepozna ne{to u djelu. Anders pristupa Kafkinim djelima, poku{avaju}i ne{to saznati. Takva
priroda Andersovog pristupa ogleda se i u pojmovima kojima on opisuje Kafkinu prozu: tj.
Anders nema gotovih pojmova, ve} sukladno materijalu formira nove pojmove.
S druge strane, Anders izbjegava i apstrakcionizam tzv. imanentnih pristupa: formalizma,
strukturalizma, fenomenolo{kog pristupa i sl. Li{eno relacija spram razli~itih pojava svijeta
u kojem nastaje i svijeta u kojem se ~ita, tj. bez valjane kontekstualizacije, (Kafkino) djelo bi
ostalo i bez relevantnih zna~enja. Anders: ”Nekog autora ozbiljno uzeti zna~i: ne govoriti sa-
mo o njemu. Jer, zna~ajan je onaj pisac koji reprezentuje ne{to drugo i ima konsekvence za to
drugo. Budu}i da Kafku uzimamo ozbiljno postavi}emo ga dakle u {iroko razvijeni horizont
op}ih (moralnih, religioznih, filozofskih, historijskih dru{tvenih i literarnih) problema.” (str. 9)
S time na scenu stupa momenat kriti~areve kreacije: analogije izme|u Kafke i drugih autora
i tekstova (Tore, Biblije, Ezopa, Calvina, Servantesa, Bunyana, Stravinskog, Picassa, Kierkega-
arda, Nietzschea, Heideggera itd.), izme|u pojava svijeta Kafkinih djela i pojava modernog
svijeta (npr. besmisleni Kafkin predmet ”odradek” i razli~ite naprave koje nam objektivno ne
trebaju ali ih kupujemo), su Andersove analogije, {to naravno ne zna~i da su proizvoljne.
S tre}e strane, Andersov pristup je po{ten i zbog toga {to osvje{tava vlastitu netotalnost:
svjestan je da se nijedna napisana interpretacija ne mo`e poistovijetiti sa samim ~inom ~ita-
nja, ve} je uvijek jedna arhiva ~itanja, da nijedna interpretacija ne mo`e iscrpiti semantiku
knji`evnog djela, i da nijedna interpretacija ne mo`e zamijeniti samo ~itanje: zato Anders u
predgovoru obja{njava o svojoj knjizi: ”Nije namijenjena da bude uvod, radije komentar. To
zna~i: neka se koristi pored ili poslije Kafkine lektire.” (9) Na ovo mjestu se otkriva poklapanje
Andersovog pristupa sa onim autenti~nim ciljem knji`evne kritike uop}e. Naime, pro~itali
smo djelo i ne{to smo do`ivjeli, nakon toga `elimo saznati {ta smo to do`ivjeli, organizirati to
na{e iskustvo, taj haos, to obilje asocijacija, analogija, zaklju~aka i ideja koje smo imali tokom
~itanja. Dakle, kritika kao sje}anje na na{e ~itanje djela. Sje}anje je kontrakcija. Dakle, kritika
kao kontrakcija ~itao~evog iskustva. Iskustva kriti~arevog.
Anders je pravi ~italac. Njegova lucidnost, njegova erudicija, njegova kreativnost, nas tjera-
ju da to ka`emo.
295
Contra
^ovjek je, dakle, neslobodan. Ili ako je ve} nije vezan, on se trudi da bude vezan, on mora
biti vezan. Bez veze sa zamkom, on nema nikakve mo}i, a bez mo}i, bez posla, on nema pra-
vo da postoji. Tako bi glasila logika mjernika K.-a. Ali Anders tu `udnju da totalno pripadne
svijetu vidi i kao osobinu samog Kafke. Kafku najvi{e mori to {to je isklju~en, {to ne pripada
nigdje, {to nije vezan.11 Kafki bi ”svaki svijet, dobar ili lo{ pretstavljao gotovo raj, samo kad bi
mu pripadao.” (97)
To dovodi do sljede}eg. Kafka, kao i njegov junak mjernik K, poku{avaju se svim silama pri-
lagoditi svijetu. Uklju~iti se, po svaku cijenu, bez obzira na sve, bez obizira na bilo koji moral.
Kafka takav pristupa opravdava. On je, kako ka`e Anders, apoteoretik prilago|avanja, riutali-
zma, obavezanosti.12 ”K. se naime trudi da sve propise slijedi, da ih ’unutarnje usvoji’, da oprav-
da ~ak i ’nemoralne’ zahtjeve vladara. Kako bi oslikao ’problem justifikacije’ u svoj njegovoj
o{trini, Kafka prikazuje vladare kao apsolutno ’zle sile’, a nastojanje do{ljaka kao revno i du`no
prilago|enje zlu, u kojem onaj koji se prilago|ava ne uvi|a dodu{e da je zlo dobro, ali ga pri-
znaje takvim. Svijest da se zapovijedi ne mogu bez daljnjeg priznati moralnim, postaje motiv
za nemirnu savjest. Svi Kafkini filozofski aforizmi dokazuju, da Kafka nije samo opisao poku{aj
justifikacije, ve} da je i sam poku{ao i potvrdio ovaj dvosmisleni pothvat. I Kafka je u izvjesnom
smislu moralist prilago|avanja. Ako se gleda s ovog stanovi{ta moda Kafke nije ba{ pohvalna.
Njegovo moralno poslanstvo zna~i ’sacrificium intellectus’, a politi~ko: samoponi`avanje.” (32)
Kafka je, dakle, ideolog prilago|avanja. Tj. konformizma. Kafka je nemo}an, a bez mo}i nije mo-
gu}e ne prihvatiti sve {to nala`u slavne instance. Ono {to je nare|eno, to treba raditi. Kafkin ka-
tegori~ki imperativ bi glasio: radi {ta ti se ka`e. ”Ono {to jeste, za njega je (ako i nije ’razumno’,
ipak) opravdano: mo} je za njega pravda. A ko je bespravan kriv je.” (105) Anders je u tome
smislu, contra Kafka. Jer ta ideologija prilago|avanja ima najkobnije posljedice: ”Gdje va`i Kaf-
kin kategori~ki imperativ? Pod fa{isti~kim terorom, pod kojim niko ne zna {ta se svakodnevno
od njega tra`i, za{to se ne{to tra`i – no gdje se od njega o~ekuje, da najskrupuloznije ispunjava
ono nerazumljivo i nepoznato. Ako tako gledamo, dana{nji je njema~ki ili francuski kult Kafke
veoma sumnjiv simptom; on prikriva indirektno i nesvjesno slaganje s onim stra{nim stanjem,
u kojem se znanje nije cijenilo, ali je bilo obavezno da se ta~no radi. Onome {to je bilo fizi~ki
nesno{ljivo, dive se sad u pjesni~kom ruhu; i umjesto da se bri`no ~uvaju grozota pro{losti, pot-
sje}aju ih se u pozla}enoj verziji.” (82) Kafkin moralni stav je samoponi`enje.13
Andersove optu`be su unekoliko problemati~ne. S jedne strane, Anders isti~e kako je Kafka
realist, kako govori o na{oj stvarnosti, o stravi~nim ~injenicama na{eg svijeta (npr. da zapanju-
ju}e vi{e ne zapanjuje), o postvarenju ljudi itsl, dok s druge strane Anders sugerira kako je
Kafka moralista prilago|avanja, {to mora zna~iti: ideolog konformizma. Ta dva suda mogu
samo naoko djelovati kao neprotivrje~ni. Ako pobli`e osmotrimo njihov odnos uvidjet }emo
da istinsko umjetni~ko djelo, tj. on koje otkriva stvarnost, tj. Kafkino djelo, zapravo i ne mo`e
biti nosilac ideologije konformizma. [ta ho}emo re}i? Na jednom drugom mjestu14 sam An-
ders obja{njava kako su pravi ideolozi konformizma samo oni koji pori~u ~injenicu njegovog
postojanja, oni koji propagiraju slobodu li~nosti u svijetu u koji tjera ~ovjeka da se prilagodi,
u svijetu u kojem se biva prilago|en (pasiv). Anders ka`e kako se u zapadnim demokratijama
sloboda ukida neprimjetno, {to je najpodmukliji ~in. Nosioci uloga u dru{tvu ne mogu vi{e da
299
1
Na na{ jezik su, koliko je poznato autoru ovog rada, prevedene tri Andersove knjige, od ~ega samo jedna o
knji`evnosti: knjiga o kojoj govorimo. Osim toga, nedavno je u ~asopisu Sic (br. 9) objavljen jedan kra}i tekst o
Brochu. Vidi: Verglijeva smrt i dijagnoza njegove bolesti (prev. Jasmina Mr{o). Dostupno na: www.sic.ba
2
Isp. Postoji li knji`evnost? (drugi dio). Dostupno na:www.akt.ba
3
Anders, nav djelo, str. 45
4
Ibid, str. 111
5
Ibid, str. 40
6
Dio tih spisa nalaze se u knjizi: Franz Kafka: Moja Tvr|ava, Rad, Beograd, 2009. (prev. Jovica A}in)
7
Moja tvr|ava, str. 39
8
Ibid, str. 34
9
Ibid, str. 56
10
Ibid, str. 26
11
Anders, navedeno djelo, str. 97
12
Ibid, str. 84
13
Ibid, str. 96
14
Vidi Zastarelost konformizma u: Zastarelost ~oveka, Nolit, Beograd, 1985, (prev. Olga Kostre{evi})
15
Ibid, str. 208
300
1
Pisao je i ranije Konstantinovi} o Davi~u kao Kairosu, i to u Pentagramu, u poglavlju „Produ`iti bez sebe“:
„Nije Davi~o, taj veliki metafori~ar (u kome ima ne~eg pikasovskog, ne~eg faustovskog), slu~ajno ugledao, u
svojim pesni~kim groznicama, tog boga-trka~a Kairosa. Da ga vidi neko drugi danas, da li bi ga video pogledom
Davi~ovim? Biti Kairos, to zna~i biti bez sebe, jer bez sada{njosti, to zna~i neprestano se otimati bezdanu ni{tavi-
la, ustvari ne biti, ostajati uvek negde ’iza’ sebe, zaka{njavati za sobom, u Davi~ovoj panici koja je panika vremena,
padati u pro{lost onim padanjem kojim je svaki trenutak ’sada’ onaj ’netom pro{li trenutak’, nemogu}no{}u
sada{njosti, otimati se od te pro{losti, leteti ka sebi, za sobom, ali neprestano u ovom zaka{njavanju.“ (Radomir
Konstantinovi}: Ahasver, Pentagram, Nolit, Beograd, 1984, str. 311)
305
309
314
315
320
324
1
Pi{u}i o nizu srpskih pjesnika, Radomir Konstantinovi} svakako pi{e i o Marku Risti}u. Bi}e i jezik 7, Prosveta,
Rad, Matica srpska, Beograd, Beograd, Novi Sad, 1983, str. 213
330
331
335
1
Haris Imamovi}. Postoji li knji`evnost?. V. http://akt.ba/teoretica/haris-imamovic-postoji-li-knjizevnost-
zdenko-lesic-nova-citanja-poststrukturalisticka-citanka-buybook-sarajevo-2003
336
341
342
346
347
350
O Fukoovom strukturalizmu
Fukoova inovacija je bila njegovo pitanje: kako je mogu}e cjelokupno znanje jedne epohe ili je-
dnog vremenskog perioda? Bilo mu je jasno da se mno{tvo ideja ne mo`e izvesti iz jednog jedinog
na~ela, tj. da ga je suludo svoditi na jedno. Tako je on za razliku od Kanta tvrdio kako svaka
epoha ima razli~ite apriornosti koje tvore cjelokupno znanje jednog odre|enog perioda. Ono
{to omogu}uje znanje u jednoj epohi Fuko naziva epistemom. Tako, kako ka`e Fuko, mislioci
nisu slobodni, ve} su odre|eni poljem episteme. Pojedinac, misle}i subjekt je ~vrsto i neumi-
tno uklopljen u ”mre`u nu`nosti” episteme: on je, dakle, samo logi~na posljedica epistemolo-
{kog polja. To je ona njegova ve} slavna kritika humanisti~ki shva}enog subjekta.
Fuko navodi primjer osporavanja postojanja srodnosti francuskog i talijanskog sa latinskim
jezikom u klasi~nom vremenu. Nama je danas, re}i }e Fuko, o~igledna njihova srodnost, ali
samo zato {to smo u drugoj epistemi. To zna~i da mislioci iz razli~itih epoha imaju razli~ita
mjerila za ono {to je o~evidno: njihova mi{ljenja su ve} uvjetovana strukturom ili epistemom.
Sve ono {to mo`e da zna~i izvjesnu dinamiku, sve uzajamne uticaje, sve socijalne, ideolo{ke
i psihi~ke ~inioce Fuko smatra samo pojavnim, povr{inskim manifestacijama. Ono bitno, ono
dubinsko u znanjima nekog vremenskog perioda, tvori sama epistema, sa svojom apriorno{}u
i nu`no{}u.2 Fuko insistira na odvojenosti epistema i odsustvu hijerarhije me|u njima. On tim
ukidanjem hijerarhije nastupa protiv prosvjetiteljske ideje o stalnoj akumulaciji spoznaja koja
bi zavr{ila sa stanjem totalnog znanja.
To su neke od osnovnih ideja Fukoovog koncepta historije znanja.
Milo{evi}evi prigovori su sljede}i:
Fuko ukida mogu}nost da pojedinac nadi|e okvire znanja koje mu je njegova epoha, njego-
va epistema, postavila. Druga teza je da postoje razli~ite episteme u povijesti znanja. Te dvije
osnovne Fukoove teze su protivrje~ne jedna drugoj. Jer da bi se dospjelo od jedne episteme do
druge, potreban je izvjestan skok. Kako je pak mogu} jedan takav skok? Ko ga pravi? I za{to?
To ljudi, subjekti, ni u kojem slu~aju ne mogu biti, jer su oni uvijek ve} preodre|eni vlastitom
epistemom i ne mogu sami odlu~iti da pre|u u drugu, kako ka`e Fuko. To nisu ni same epis-
352
O Deridinom strukturalizmu
Previ{e je raznolikosti u stvarnosti da bi se ona mogla pojmiti kao skup struktura. Tako je
tvrdio i @ak Derida, najve}i kriti~ar strukturalizma, najzna~ajniji poststrukturalist.
On, na primjer, ~ak prebacuje Fukou {to je Dekartovu filozofiju podveo pod jedan totalitet,
pod koji se ona ne mo`e u potpunosti podvesti. U tom smislu Fuko, po Deridinoj ocjeni, vr{i
nasilje nad Dekartovom mi{lju, i to u duhu ”strukturalisti~kog totalitarizma”. Iz navedenog je
sasvim jasno da Derida odstupa od strukturalisti~kog na~ina mi{ljenja. On }e spram strukture
postaviti pojam igre strukture kao oslobo|enja od ravnote`e, usmjeravanja i rigidnog organizo-
vanja stvarnosti.
Me|utim, i Derida ima svoju historiju ideja. I ta historija ideja se dakako razlikuje od one
Fukoove. Samo {to ona to ~ini je na jedan vi{e nasilni~ki na~in od Fukoove historije ideja: De-
rida je, sa svojom historijom ideja, paradoksalno, ve}i strukturalist od Mi{ela Fukoa. Naime,
treba samo promisliti o Deridinom pojmu zapadne metafizike.
”Ve} negde na samom po~etku ove obimne rasprave (misli se na Deridin spis O gramatologi-
ji - op. H. I.) nalazi se jedna napomena, koja otkriva izvestan tipi~no holisti~ki na~in mi{ljenja.
Po{to je pomenuo neke ’teolo{ke predrasude’, Derida odmah skre}e pa`nju ~itaocu na to da
su ove predrasude samo ’najvidljiviji i najbolje ome|eni istorijski determinisani izrazi konsti-
tutivne, stalne i su{tinske pretpostavke za istoriju Zapada…’
Ove ’stalne’, ’su{tinske’, metafizi~ke pretpostavke podjednako va`e – nagla{ava Derida
– ~ak i za one metafizi~ke koncepcije koje se prikazuju ’kao ateisti~ke’.” (Filozofija strukturali-
zma, str. 227)
Tim svojim pojmom zapadne metafizike Derida najrazli~itije teorije svodi na isto. Marks
je prema tome isto {to i Platon. To, dakle, tvrdi isti (?) onaj mislilac koji je spo~itavao Fukou
353
1
Isp. Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (prvi dio) – dostupno na: http://akt.ba/teoretica/haris-imamovic-
postoji-li-knjizevnost-zdenko-lesic-nova-citanja-poststrukturalisticka-citanka-buybook-sarajevo-2003
2
Isp. Filozofija strukturalizma, str. 25
354
355
359
361
362
365
BOSNIACA
Anela Hakalovi}: Muhidin D`anko i strah od teksta (Muhidin D`anko. Strah od teksta:
Ogledi o bo{nja~koj knji`evnosti. Centar za kulturu i obrazovanje, Te{anj, 1998.) ...................... 41
Dinko Kreho: Autonomija teksta i(li) politika identiteta (Alija Piri}. Arheologija teksta.
DES, Sarajevo, 2010.) ........................................................................................................................ 47
Mirnes Sokolovi}: Bo{nja~ki roman – {ta je to? (Enver Kazaz. Bo{nja~ki roman
XX vijeka. Naklada Zoro, Sarajevo - Zagreb, 2004.) ..................................................................... 53
366
CROATICA
Vuk Ba~anovi}: Agonija eseja (Ivan Lovrenovi}. Bosanski Hrvati, esej o agoniji jedne
evropsko-orijentalne mikrokulture. drugo pro{ireno izdanje, Synopsis,
Zagreb-Sarajevo, 2010.) ................................................................................................................... 144
SERBICA
Haris Imamovi}: Stihija i besmisao (Vasa Pavkovi}. Stih i smisao. Slu`beni glasnik,
Beograd, 2010.) ................................................................................................................................. 153
Edin Sal~inovi}: Znanstvena uvala (\or|e Despi}. Pre`iveti u tekstu. Slu`beni glasnik,
Beograd, 2011.) ................................................................................................................................. 161
367
Vuk Ba~anovi}: Kupusara kulturnog terora (Jovan Dereti}. Kulturna istorija Srba.
Evro Giunti, Beograd, 2011.) .......................................................................................................... 205
INTERCULTURA
Haris Imamovi}: Susjed ili neprijatelj knji`evnosti (Enver Kazaz. Neprijatelj ili
susjed u ku}i. Rabic, Sarajevo, 2008.) .............................................................................................. 214
TEORETICA
Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (prvi dio) (Zdenko Le{i}. Nova ~itanja –
Poststrukturalisti~ka ~itanka. Buybook, Sarajevo, 2003.) ............................................................. 238
Haris Imamovi}: Postoji li knji`evnost? (drugi dio) (Zdenko Le{i}. Nova ~itanja –
Poststrukturalisti~ka ~itanka. Buybook, Sarajevo, 2003.) .............................................................. 254
ALTERNATIVNA LITERATURA
Mirnes Sokolovi}: Velika sinteza lirskog i eti~kog (Herman Broh. Pesni{tvo i saznanje.
Gradina, Ni{, 1976.) ......................................................................................................................... 282
368
Haris Imamovi}: Anders – pro et contra (Gunther Anders. Kafka –za i protiv.
Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955, prev. Ivan Focht) ............................................................... 295
Almir Kljuno: Vjera pjesme (Radomir Konstantinovi}. Davi~o. Rad, Beograd, 1980.) .......... 301
Almir Kljuno: Joyce je ko{mar... (@an Pari. D`ojs. Ki{a, Otvorena knjiga. 2012,
prevod: Sonja [e{lija) ...................................................................................................................... 359
369
821.163.02:323.1](082)
ISBN 978-9958-0931-2-8
COBISS.BH-ID 20538374
370