FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

ELEKTROTEHNIKA I SISTEMI KONEVERZIJE ENERGIJE

SEMINARSKI
TEMA: UTICAJ ELEKTRIČNIH SMETNJI NA MJERENJE BIOLOŠKIH NAPONA

PREDMET: KLINIČKI INŽINJERING

STUDENTI:
Aljić Aldin
Nukić Adis
SADRŽAJ
UVOD ...................................................................................................................................................... 2
SMETNJE OD ELEKTRIČNOG POLJA........................................................................................................... 3
UTICAJ NAPONA POLARIZACIJE ELEKTRODA ............................................................................................. 6
SMETNJE OD MAGNETSKOG POLJA ......................................................................................................... 7
SMETNJE ZBOG UTICAJA ELEKTROMAGNETSKOG POLJA .......................................................................... 8
METOD UKLANJANJA ELEKTRIČNIH SMETNJI............................................................................................ 9
Faradeyev kavez .................................................................................................................................. 9
Potiskivanje smetnji protunaponom .................................................................................................. 10
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................................ 11

1
UVOD

Pri mjerenju bioloških napona vanjske smetnje imaju znatan uticaj i otežavaju mjerenje. One imaju svoje
izvorište izvan objekta na kom se provodi mjerenje (to se naziva ‘’externa elektromagnetska
kompatibilnost’’) ili proizilaze iz samog objekta (interna EMC). Kakvoća upotrijebljenih elektroda, njihova
izvedba i postavljanje na pacijenta od posebnog su značaja. Tako se može reći da više problema pri
mjerenju bioloških napona proizilazi zbog sučelja biološkog objekta i elektroničkog uređaja, nego zbog
samog uređaja.
Oblast koja se bavi uticajem smetnji na rad uređaja, ispravnosti mjerenja, jeste Elektromagnetska
kompatibilnost. Da bi se uopšte razmatrala kompatibilnost, mora postojati:
-izvor zračenja (interferencije)
-žrtva zračenja (intererencije)
-i način sprege između izvora i žrtve interferencije
Postoji veliki broj smetnji jer elektromagnetski spektar ima raspon od niskofrekventnog šuma, radio
frekvencija do vidljive svjetlosti, te ultraljubičasti i x-zraci. Sva ova zračenja imaju istu prirodu, sve su ovo
elektromagnetski valovi koji se razlikuju samo po frekvenciji. I svi su ovi valovi opisani istim
matematičkim jednačinama, Maxwellovim jednačinama (model sa makroskopskim veličinama):

Maxwellove jednačine su ključne za postizanje EMC jer one povezuju sve ove spektre, sve veličine, i one
nam govore o izvorima polja (samim time i zračenja) te nam objašnjavaju na koji način se ostvaruje
sprega između izvora I žrtve interferencije.

Vanjske smetnje ili artefakte možemo podijeliti na one koji potječu od

a)električnog polja

b)magnetskog polja

c)elektromagnetskog polja

i unutarnje smetnje,koje potječu od :

a)bioloških napona(koji ne želimo mjeriti)

b)pomaka elektroda(uz postavljanje napona polarizacije)

2
SMETNJE OD ELEKTRIČNOG POLJA
Kada govorimo o smetnjama od električnog polja, moramo znati koji su izvori električnog polja, a
Maxwellove jednačine nam upravo govore o izvorima električnog polja.

Divergencija nam govori o skalarnim izvorima polja a rotor o vektorskim izvorima polja. Iz jednačine (1)
vidimo da je vektorski izvor polja promjena magnetskog polja. Znači gdje god imamo promjenljivo
magnetsko polje, to polje stvara električno polje. Iz jednačine (2) vidimo da su izvori električne
indukcije(D) samo slobodni naboj, dok su izvori električnog polja i slobodni i polarizacioni naboj. To znači
da gdje god imamo naboj, da taj naboj stvara električno polje. Znamo da je električno polje između
ploča kondenzatora jednako: E=U/d [V/m], i na osnovu ovoga mi vidimo šta je zapravo kondenzator. To
su dva provodnika na nekoj udaljenosti, koji se nalaze na različitim potencijalima. I iz tog razloga, mi
svugdje oko sebe imamo nekakve ‘’kondenzatore’’ koji se nazivaju ‘’parazitne kapacitivnosti’’.

Električne instalacije u prostoriji u kojoj se mjeri neki biološki napon djeluju preko kapacitivnosti koja
postoji između električnih vodova i samog pacijenta, tako da pacijent ili ispitanik kao objekt uvjek nalazi
na nekom malom naponu mreže bez obzira na to da li je uzemljen ili nije. Između vodova objekta uvjek
postoji neka kapacitivnost C, a između objekta i zemlje znatno veća kapactivnost C. Onda se uz
predpostavku da je objekt idealan vodič može smatrati da se na njemu pojavljuje napon U jer
kapacitivnos C1 i C2 predstavljaju kapacitivno djelilo, pa je napon smetnje na tom objektu:

Ako je napon mreže 220V kapacitivnost C1=10 pF a C2=1 000 pF onda će se na pacijentu nalaziti napon
smetnje od 220 mV. Ovaj napon je svakako veći od onog što mjerimo na pacijentu, a taj je kod EKG
najveći i iznosi svega 1-2 mV. Ni uzemljenjem se ne može ovaj napon bitno smanjiti. Napon smetnje iako
je veći od mjerenog signala može se znatno prigušiti ako se upotrijebi diferencijalno pojačalo ili neko
plivajuće pojačalo. Takva pojačala imaju svojstvo da dobro pojačavaju protufazni signal (biološki napon),
a da prigušavaju istofazni signal (smetnja). Protufazni signal je razlika napona na ulazu pojačala, tj.

dok je istofazni signal napon koji se može smatrati da je isti i na jednoj i na drugoj priključnici na ulazu
pojačala , kao da su ove kratko spojene pa je:

Kako se mjereni napon iz biološkog izvora prikazuje kao razlika napona na elektrodama, to će se on
pojačati, a istofazni, koji je jednak na jednoj i drugoj elektrodi, bit će potisnut. Očito da je to napon
smetnje. Faktor koji pokazuje koliko puta se više pojačava >>korisni<< protufazni signal a potiskuje
istofazni signal smetnje zove se Faktor reakcije H, a definiran je kao koeficijent pojačanja protufaznog
signala i pojačanja istofaznog signala, što se može napisati kao:

3
Slika 1. a) Smetnje od vanjskog električnog polja; b) djelovanje vanjskog električnog polja na ulazni krug pojačala

Faktor reakcije H ne smije biti manji od u elektroencefatalografiji i u elektrokardiografiji.

Obično se on danas nalazi u vrijednosti od , pa prema tome iako je biološki napon dvaju i više
redova veličine manji od napona smetnje može se zahvaljujući pojačalima s vellikim faktorima rejekcije H
uspješno pojačati a da se u zapisu signal smetnje i ne primjeti. Napon mreže može utjecati i preko
kapacitivnosti između priključenih žica s elektrodam i mrežnih instalacija. No taj je utjecaj dosta malen
kod malog otpora elektroda Ze i Ze' i uzemljenja Z, kako je prikazano na slici. Ako je otpor elektroda velik,
onda utjecaj kapacitivnosti žica može biti značajan. Taj napon smetnje Use svakako je najveći kad su
elektrode odpojene ali i to s mjernog stajališta nije zanimljivo. Predpostavimo li da je impedancija
elektrode sastavljena od otpora i reaktancije , onda je:

,
a napona smetnje je uz zanemarenje otpora uzemljenja Zz = 0.

Budući je kapacitivnost elektrode Ce za nekoliko redova veličine veća od kapacitivnosti Cs (Ce >> Cs) to
se može napisati uz vrlo malu pogrešku da je:

Kako je smetnja Use izazvana naponom mreže Uso frekvencije 50 Hz uz kapacitivnost elektrode Ce
desetak nF, i otpor elektrode Re desetak kilooma, proistječe da je , pa izraz poprima oblik

Budući da su impedancije elektroda Ze i Ze' približno jednake to je razlika napona na ulazu pojačala:

To je napon smetnje koji nastaje zbog kapacitivnosti Cs I C’s između priključnih žica elektroda I
električnih vodova.
No veća smetnja nastaje zbog kapacitivne veze C1 između električnih vodova I pacijenta (C1 >> Cs) koji
se može smatrati dobrim vodičem prema slici 1.a. U ovom slučaju određen napon smetnje Usz koji

4
nastaje na impedanciji uzemljenja Zz prema izrazu (3) i na slici 1.a. Taj napon bi se na ulazu pojačala
prikazao kao istofazni napon da ne postoji razlika u impedancijama elektroda prema
slici 2.a.
Posljedica je pretvaranje istofaznog signala smetnje U u protufazni , koji onda pojačalo pojačava
uprkos velikom faktoru rejakcije H pojačala

Slika 2. a) Nadomjesna šema sučelja elektroda-pojačalo; b) utjecaj napona polarizacije E

Ako predpostavimo da je unutrašnji otpor organizma vrlo malen i prema impedaciji elektrode zanemariv,
proizlazi da se situacija na slici 1.a može predočiti nadomjesnom šemom 2.a . Četiri otpora Ze, Z1e, Zul,
Z1ul, na slici 2.a, predstavljaju most kojem je napon napajanja izvor napona smetnje U32. Jedan dio
otpora potenciometra pribraja se ulazom otporu pojačala Rul i čini ulaznu impedanciju Zul između
priključnice a i zemlje, a drugi dio otpora na isti način čini impedanciju Z’ul između priključnice b i zemlje.
Razliku napona Ua – Ub između priključnice a i priključnice b određujemo na sljedeći način

Sada bi se moglo pomoću potenciometra P, uz zanemarive ulazne kapacitivnosti pojačala, uravnotežiti

most tako da bude ispunjeno

Što bi značilo potpuno poništavanje protufaznog napona smetnje na ulazu u pojačalo. No da bi se

to ostvarilo, potrebno je svaki put prilikom mjerenja namjestiti potenciometar P, što bi za višekanalni
uređaj bilo posve neprihvatljivo. Isto tako, impedancija elektroda Ze i Z'e za vrijeme trajanja mjerenja
nisu konstantne, nego se mijenjaju zbog pomaka i sušenja elektolita i drugih promjena koje mogu nastati,
tako da nema smisla izvoditi podešavanje potenciometrom P. Zbognavedenih razloga odabiru se ulazni
Otpor Rul jednaki, pa ako zanemarimo male uzlazne kapacitivnosti Cul i C'ul možemo reći da na ulazu u
pojačalo mjesto ulaznih impedancija Zul i Z'ul imamo dva jednaka otpora Rul=R'ul. Na temelju toga može
se napisati da je

5
Ulazni je otpor Rul u granicama od 1 do 10 , pa se vrijednosti impedancije elektrode prema njima
može zanemariri, jer je Ze<<Rul i Z'E<<Rul. Tako da prethodni izraz postaje

Iz prethodnog izraza proizlazi da će se od istofaznog napona smetnje Uso na ulazu pojaviti protufazni
napon koji će pojačalo pojačati. No taj će napon biti uz isto postotno odstupanje impedancije elektode
Ze/Ze*100% to manji što je ulazni otpor pojačala veći. Taj ulazni Otpor Rul redovito nije veći od 10 ,a
u posebnim slučajevima pri primjeni potkožnih ili mikroelektorda Ze i Z'e u granicama je od 5% do 25%.
Na temelju prethodnog izraza može se utvrditi i faktor rejekcije H koji iz toga proizlazi. Faktor rejekcije
definiran je izrazom 7. Kako u primjeru koji je opisan nema nikakvog pojačanja na mostu, može se
napisati da je pojačanje protufaznog napona između priključnica a' i b' te a i b otprilike jednako 1, a
potiskivanje istofaznog napona dato izrazom 7, pa prizlazi da je faktor rejekcije

UTICAJ NAPONA POLARIZACIJE ELEKTRODA

Zbog istosmjernog napona polarizacije elekroda Eo i E'o pojavit će se na ulazu pojačala na priključnicama
a i b napon

Kako je na slici 2.b i prikazano.

Napon Eab malo je manji od razlike napona Eo i E'ab jer je Rul >> Ze, ali taj napon može dovesti
istosmjerno pojačalo u zasićenje ako je ovo pojačalo vrlo veliko zbog pojačnja mnogo manjeg biološkog
napona. Zato, ako je na ulazu primijenjeno istosmjerno pojačalo, njegovo pojačanje ne smije biti veliko.
No ovaj napon može biti posebno kritičan ako se promijeni otpor odnosno impedancija elektroda zbog
njihova pomicanja. Elektrode se mogu pomaknuti ako se pacijent ili ispitanik giba ili se u vožnji trese i sl,
Tada se diferencijal napona pojavljuje razmjeran promjeni impedancije jedne elektrode , što se
dobiva deriviranjem prethodnog izraza po , pa je

Ili u relativnom iznosu

6
I u ovom slučaju proizilazi da je povoljan veliki otpor pojačala 2Rul. Budući da je promenljiva veličina,
ona će se na izlazu pojaviti i kod izmjeničnog pojačala.

SMETNJE OD MAGNETSKOG POLJA

Kada govorimo o smetnjama magnetskog polja, moramo znati šta su izvori magnetskog polja, a
Maxwellove jednačine nam upravo govore o izvorima magnetskog polja.

Iz Maxwellovih jednačina (4) vidi se da magnetsko polje nema skalarnih izvora, ali ima vektorske izvore.
Iz relacije (5) vidimo da je izvor magnetskog polja struja (gustoča struje Js). To znači da gdje god teće
struja kroz vodove, neke uređaje, svugdje oko njih postoji magnetsko polje. S obzirom da se svuda oko
nas, u sobama, kancelarijama, bolnicama itd, nalaze uređaji, kablovi kroz koji teče struja, to znači da oko
njih postoji magnetsko polje koje može uticati na loše funkcionisanje električnih uređaja i može unositi
grešku prilikom mjerenja. Također iz jednačine (5) vidi se da je izvor magnetskog polja i promjena
električnog polja. Pošto nam rotor govori o vrtložnosti, o kruženju vektora, pa jednačina (5) nam govori
da magnetsko polje kruži oko struje.

Magnetsko polje širi se u okolišu vodiča protjecanih strujom. Tako se iz instalacija elektične mreže širi
magnetsko polje uz električno u ovisnosti o jakosti struje koja u njima teče. Na slici 2.a prikazane su
dovodne žice između elektroda na pacijentu i priključnica a i b uređaja koje omeđuju površinu S, a kroz
tu površinu teče magnetski flux , koji je proizvod magnetske indukcije B, navedene površine S i
kosinusa ugla koji okomica So (jedinični vektor) na površinu S zatvara s vektorom magnetske indukcije
B. Prema drugom Faradayevom zakonu u toj petlji koju čine dovodne žice, elektrode i ulazni otpor
pojačala inducirat će se napon dat izrazom

Budući da je flux gdje može biti promjenljiva i magnetska indukcija B i površina S i ugao
, proizilazi deriviranjem ovog proizvoda da je

Ako se žice ne miču I površina S i ugao ostaju nepromjenjeni, inducirani napon imati će frekvenciju
magnetske indukcije B izazvanu strujom frekvencije mreže

U tom slučaju ako je , onda je

7
Slika 3. a) Utjecaj magnetskog polja smetnje na ulazni krug pojačala; b) nelinearna karakteristika utječe da se
visokofrekvencijski signal nakon ispravljanja pojavi kao smetnja

Smetnja je istog valnog oblika kao da je izazvana električnim poljem. Od induciranog napona gotovo
isti napon pojavit će se na ulaznom otporu pojačala, jer je otpor elektroda i dovodnih žica zanemariv
prema ulaznom otporu pojačala 2Rul. Napon od magnetskog polja neće se inducirati ako nije petlja za
protjecanje struje zatvorena, odnosno ako elektrode nisu postavljene na objekat. U ovom slučaju ulazni
otpor pjačala je zanemariv prema beskonačnom otporu zbog nepriključenih elektroda i postoji samo
napon od električnog polja. S druge strane ako elektrode kratko spojimo i uzemljimo, nastat će napon od
elekričnog polja i postojat će samo napon indiciran od magnetskog polja. Taj napon će biti veći što je
veća dovodnim žicama omeđena površina S i ako je ugao . Kad bi dovodne žice bile upredene
(jedna do druge) površina bi bila zanemarivo mala i ugao bi se neprekidno mijenjao pa se ne bi nikakav
napon inducirao od magnetskog polja. Ako se pogleda drugi član izraza vidi se da se i pri postojanju
istosmjernog magnetskog polja B pomicanjem dovodnih žica i time mjenjanjem površine S dobiva se
tome razmjeran inducirani napon smetnje. Pri izmjeničnom magnetskom polju promjenom površine S
mijenja se amplituda induciranog izmjeničnog napona.

SMETNJE ZBOG UTICAJA ELEKTROMAGNETSKOG POLJA

Iz Maxwellovih jednačina

vidimo da su električno i magnetsko polje povezani, tj promjenljivo magnetsko polje stvara električno
polje (1) i promjenljivo električno polje stvara magnetsko polje. Treba znati da izvod predstavlja brzinu
promjene polja, pa ako je promjena polja veća, brža (tj kad je veća frekvencija), tada su izrazi sa

8
parcijalnim izvodima veći pa se stvaraju jača polja. Valne jednačine se dobivaju iz Maxwellovih jednačina
i one u potpunosti opisuju kretanje elektromagnetskog polja kroz bilo koju sredinu.

Ovo su valne prigušene jednačine i valovi se kreću brzinom , za vazduh je v=3x10^8 m/s.

Iako je do sada opisano polje koje nastaje u blizni električnih instalacija elektromagnetsko, razmatrali
smo odvojeno učinke njegove električne i magnetske komponente. Pod ovom smetnjom razumijeva se
elektromagnetsko polje koje potječe od jakih radio postaja u blizni mjerenog objekta ili radio
dijatermijski uređaja ili mikrovalnih peći. Takvo elektromagnetsko polje inducira napon u dovodnim
žicama no zbog vrlo visoke frekvencije ne može ga pojačati pojačalo biološkog napona jer ima gornju
graničnu frekvenciju nekoliko stotina Hz i samo u posebnim slučajevima nekoliko kHz. Taj signal dosta
velike amplitude doveden na nelinearnu karakteristiku ulaznog pojačala biva ispravljen odnosno stvara
napon razmjeran amplitudi viskofrekventnog signala. Ako inducirani napon doveden na amplitudno -
amplitudnu karakteristiku polja koja se može aprkosimirati jednačinom

Dobiva se da je

tj dobiva se istosmjerni napon koji je srazmjeran amplitudi i taj napon, ako ima spore promjene može
biti pojačan izmjeničnim pojačalom i prikazan na izlazu kao smetnja. Karakteristika na slici 3.b data je
jednačinom (6)

METOD UKLANJANJA ELEKTRIČNIH SMETNJI

Faradeyev kavez
Najdjelotvornija metoda uklanjanja smetnja jest da se ispitanik ili pacijent smjesti u oklopljenu prostoriju
poznatu pod imenom Faradejev kavez. U istu prostoriju može se smjestiti i uređaj kojim se snima ako je
oklopljen željeznim limovima, što najčešče i jest. Također je potrebno u takvom slučaju oklopiti i kabel za
napajanje uređaja. No ipak se najčešće samo pacijent smješta u Faradejev kavez dok uređaj ostaje izvana
pa se pacijent promatra kroz stakleni prozor. Prostorija se oklopi mrežom od željezne žice čije očice nisu
veće od 1mm a žica debela 1mm. Žica se stavlja pod žbuku na sve zidove, strop i ispod poda. Također je
potrebno oklopiti vrata. Iako je Faradejev kavez vrlo dobro rješenje, danas se malo kad upotrebljava
tako npr: pri mjerenju elektrodama velikoga unutrašnjeg otpora (potkožne I mikroelektrode), u
istraživačkim labaratorijama gdje se mjere potencijali stanica, u neurofaznim labaratorijama. Razlog je

9
što svi današnji uređaji imaju velike faktore rejakcije pa im za rutinska mjerenja kavez nije ni potreban.
Ipak se izvodi određena zaštita od smetanja mreže a ona se odnosi na oklapanje samih instalacija, pri
čemu se za sve vodove električne mreže u toj prostoriji upotrebljava oklopljeni kabel.

Potiskivanje smetnji protunaponom

Utjecaj vanjskih smetnji kao istofaznog napona može se ukloniti upotrebom plivajućeg pojačala.
Plivajuće pojačalo je pojačalo koje je tako izvedeno da ima velike impedancije prema masi kao što je
pokazano na slici 4. To drugim riječima znači da je izolirano od mase. Takvo jedno pojačalo koje može
imati bilo kako spojene otpore na svom izlazu neće imati nikakav napon na otporu R jer neće teći
nikakva struja i izazvana istofaznim naponom kroz otpor R. To je iz razloga što se ne može zatvoriti
strujna petlja s masom pa ne teče nikakva struja kroz ni jedan otpor plivajućeg pojačala izazvana
istofaznim naponom . Prema tome faktor rejakcije bi u takvom slučaju bio beskonačan jer napon
na otporu R jednak nuli. No to u praksi ipak nije tako. Impedancija prema masi nisu beskonačno velike
nego imaju vrijednost na frekvenciji mreže više stotina pa postoje slabe struje koje izazivaju ipak
neki mali napon . Te su impedancije uglavnom kapacitivne prirode(reaktancije).

Slika 4. Plivajuće pojačalo i potiskivanje istofaznog napona smetnje

10
ZAKLJUČAK

Kako tehnologija sve više i više napreduje, mi smo sve više izloženi elektromagnetskim poljima, jer svi
naši uređaji predstavljaju izvore elektromagnetskih polja, izvore zračenja. Ta prevelika zračenja mogu
uticati na zdravlje ljudi (naročito djece), upravo iz tog razloga postoje propisane maximalno dozvoljene
vrijednosti elektromagnetskih polja kojima osoba smije biti izložena. Ali ova zračenja također mogu
uticati na nesipravno funkcionisanje rada uređaja, te na taj način unositi greške prilikom mjerenja
određenih veličina. Te greške prilikom mjerenja određenih veličina ponekad i nisu uvijek važna, ali kada
su u pitanju različita mjerenja, snimanja vezana za zdravstvena stanja, tu nam je izrazito važno da
dobijem tačne rezultate jer od tih tačnih rezultata zavisi da li će doctor dati ispravnu dijagnozu, a ukoliko
su mjerenja ne tačna, tada će i doctor dati progrešnu dijagnozu što može imati fatalne posljedice. Zbog
toga je važno otkloniti sve moguće smetnje koje mogu uticati na tačno mjerenje.

11