Sveučilište u Splitu

Fakultet Elektrotehnike,
Strojarstva i Brodogradnje

ANALIZA MREŽA

Laboratorijske vježbe –- upute za rad i zadaci

Ak. godina:ŲźǓőŸűźǓőģ
2015/2016
Sadržaj

Popis slika iii

Popis tablica iv

Uvod 1

1 Operacijsko pojačalo 2
1.1 Operacijsko pojačalo kao pojačalo
pojačanja k . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Izobličenja uzrokovana op. pojačalom . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.2.1 Izobličenje uzrokovano velikom amplitudom signala . . . . 3
1.2.2 Izobličenje uzrokovano visokom frekvencijom signala . . . 3
1.2.3 Mjerenje SR primjenom step funkcije . . . . . . . . . . . . 4
1.3 Izvještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

2 Analiza mreže s operacijskim pojačalom 7

2.1 Množač . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.2 Integrator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.3 Sumator-inegrator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.4 Mreža za analizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.5 Postavljanje funkcija T12 i T13 na laboratorijskom modelu . . . . 9
2.6 Izvještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

3 Prijelazne pojave u električnim krugovima 12

3.1 RL krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
3.2 RC krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
3.3 RLC - krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
3.3.1 Potkritično prigušenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
3.3.2 Kritično prigušenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
3.4 Izvještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

i
SADRŽAJ ii

4 Parametri četveropola 18
4.1 Primarni parametri (ABCD) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
4.2 Sekundarni parametri (zrcalni) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
4.3 Izvještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

5 Vlastito gušenje četveropola 23

5.1 Vlastito gušenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
5.2 Drugi način mjerenja vlastitog gušenja . . . . . . . . . . . . . . . 24
5.3 Proračun vrijednosti elemenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
5.4 Izvještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

6 Kašnjenje na vodu 26
6.1 Upadni i reflektirani val i kašnjenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
6.2 Vod zaključen otporom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
6.3 izračunavanje parametara voda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
6.4 Izvještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Popis slika

1.1 Operacijsko pojačalo spojeno kao invertirajuće (a) i neinvertira-

juće pojačalo (b). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Porast signala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

2.1 Operacijsko pojačalo spojeno kao množač. . . . . . . . . . . . . . 7

2.2 Operacijsko pojačalo spojeno kao množač. . . . . . . . . . . . . . 8
2.3 Operacijsko pojačalo spojeno kao integrator sumator. . . . . . . . 8
2.4 Mreža za analizu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.5 Mreža za mjerenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

3.1 RL model mreže za mjerenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3.2 RC model mreže za mjerenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
3.3 RLC model mreže za mjerenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
3.4 Potkritično prigušenje (a) i kritično prigušenje (b) . . . . . . . . 14

4.1 Model četveropola (a) i primjer (b) . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

4.2 Model mjerenja zrcalnih parametara Z1KS i Z1OK (a), odnosno
Z2KS i Z2OK (b). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

5.1 Model za mjerenje vlastitog gušenja cetveropola. . . . . . . . . . 23

5.2 Model za mjerenje vlastitog gušenja cetveropola. . . . . . . . . . 24

6.1 Valni oblici na ulazu u vod za slučaj zaključenja voda s otporom RT ≠ Zc . 2 7

6.2 Model za promatranje valnih oblika na vodu . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

iii
Popis tablica

2.1 Tablica vrijednosti elemenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

2.2 Tablica vrijednosti elemenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

4.1 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
4.2 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
4.3 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
4.4 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
4.5 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
4.6 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

5.1 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
5.2 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
5.3 Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

iv
UVOD 1

Vježbe se održavaju u terminima koji su oglašeni na elearning portalu.

Važne napomene:

. Prisustvovanje vježbama je obavezno

. Na početku svake vježbe održati će se kratki kolokvij.

. Tijekom odrađivanja vježbe piše se izvještaj koji se na kraju vježbe predaje

Vježba 1

Operacijsko pojačalo

Operacijsko pojačalo je osnovni aktivni element u aktivnim mrežama. Uvođen-

jem aktivnih elemenata u pasivne mreže unose se dodatna izobličenja te am-
plitudna i frekvencijska ograničenja signala. U ovoj vježbi ćemo pokazati dva
osnovna spoja op. pojačala i analizirati ćemo izobličenja koja se pojavljuju u
takvim mrežama te definirati dinamiku. Na osnovi izobličenja zaključit ćemo o
kvaliteti operacijskog pojačala.

1.1 Operacijsko pojačalo kao pojačalo

pojačanja k
Na sl.1 su prikazana dva spoja operacijskog pojačala pojačanja k (uz pret-
postavku idealnog op. poj.). Na slici 1.1(a) je prikazana invertirajuća, a na slici
1.1(b) neinvertirajuća konfiguracija.

Slika 1.1: Operacijsko pojačalo spojeno kao invertirajuće (a) i neinvertirajuće

pojačalo (b).

2
VJEŽBA 1. OPERACIJSKO POJAČALO 3

Mjerenje 1.1.
Spojimo op. poj. prema slici 1.1(a). Na model priključimo napajanje Vcc = ±5
[V]. Sinusni generator priključimo na ulaz, a osciloskop na ulaz i izlaz. Izmjerimo
pojačanje kao k = E2 /Eg . Mjerenje ponoviti za spoj na slici 1.1(b).

1.2 Izobličenja uzrokovana op. pojačalom

Kod krugova koji sadrže aktivne elemente, kao što su op. pojačala, pojavljuje
se problem ograničene amplitude i frekvencije signala. Dinamika nekog sklopa
je odnos najveće i najmanje amplitude signala koja može proći kroz taj sklop
bez izobličenja. Najveća amplituda je ograničena naponom napajanja op. po-
jačala, a najmanja nivoom šuma generiranog unutar mreže. Frekvencija signala
je ograničena brzinom porasta (slew rate) op. pojačala. U ovoj vježbi proma-
trat ćemo izobličenja uzrokovana velikom amplitudom i visokom frekvencijom
signala. Mjerenje ćemo izvesti na modelu pojačala prema 1.1(b).

1.2.1 Izobličenje uzrokovano velikom amplitudom signala

Ako je na ulazu op. pojačala pojačanja k2 signal e1 = A sin(2πf t) na izlazu
op. pojačala će biti e2 = k2 A sin(2πf t). Izobličenje će nastati kada se ampli-
tuda signala na izlazu pojačala približi iznosu napona napajanja. Signal će biti
"rezan". Promatranje ćemo izvesti tako da sinusnom signalu relativno niske
frekvencije povećavamo amplitudu do pojave izobličenja.

Mjerenje 1.2.
(Model na slici 1.1(b)). Postavimo frekvenciju signala 1 [kHz]. Povećavajmo
amplitudu signala i promatrajmo ga na osciloskopu. Kada se pojavi izobličenje
zapišimo amplitudu izlaznog signala. Povećajmo amplitudu da izobličenje bude
očito i skicirajmo taj valni oblik.

1.2.2 Izobličenje uzrokovano visokom frekvencijom signala

Ako sinusnom signalu konstantne amplitude povećavamo frekvenciju doći će
do pojave izobličenja. Ovo izobličenje nastaje zbog konačne vrijednosti brzine
porasta op. pojačala. Brzina porasta za signal na izlazu op. pojačala e2 =
kA sin(2πf t) je: · ¸
de2 ¯¯ V
SR ≡ ¯ = k2A2πf (1.1)
dt t=0 s
Naime, ako je brzina porasta signala veća od brzine porasta op. pojačala nas-
tupit će izobličenje.

Mjerenje 1.3.
VJEŽBA 1. OPERACIJSKO POJAČALO 4

Kratko spojimo R2 tako da je k2 = 1. Neka je amplituda signala A = 1 [V].

Povećavajmo frekvenciju do pojave izobličenja signala. Zapišimo ovu frekven-
ciju f = f (izobličenja). Koristeći (1.1) izračunaj SR op. pojačala. Poveća-
jmo frekvenciju da izobličenje bude očito i precrtajmo taj valni oblik ulaznog i
izlaznog signala.

1.2.3 Mjerenje SR primjenom step funkcije

Ako na ulaz kruga na slici 1.1 dovedemo step funkciju op. pojačalo neće moći
pratiti brzinu porasta funkcije, tako da će porast signala na izlazu biti sporiji
kako je prikazano na slici 1.2. Vrijednost SR možemo približno izračunati (zane-
marujući vrijeme porasta koje unosi generator i osciloskop) prema:
· ¸
∆V V
SR = (1.2)
∆t s

Slika 1.2: Porast signala.

Mjerenje 1.4.
Krug iz prethodnog mjerenja. Na ulaz priključimo generator pravokutnog valnog
oblika. Podesimo frekvenciju (dovoljno nisku) tako da je impuls dovoljno širok.
Podesimo sliku na osciloskopu slično onoj na slici 1.2. Izračunajmo SR prema
(1.2).
VJEŽBA 1. OPERACIJSKO POJAČALO 5

1.3 Izvještaj
Ime i prezime:
Broj indeksa:
Datum:

Rezultati mjerenja

1. Spojimo op. poj. prema slici 1.1(a). Na model priključimo napajanje

Vcc = ±5 [V]. Sinusni generator priključimo na ulaz, a osciloskop na ulaz
i izlaz. Izmjerimo pojačanje kao k = E2 /Eg . Mjerenje ponoviti za spoj
na slici 1.1(b).

R1 = 1 [kΩ], R2 = 2 [kΩ] k1 k2
Teorijski
Mjereno

2. (Model na slici 1.1(b)). Postavimo frekvenciju signala 1 [kHz]. Povećava-

jmo amplitudu signala i promatrajmo ga na osciloskopu. Kada se pojavi
izobličenje zapišimo amplitudu izlaznog signala. Povećajmo amplitudu da
izobličenje bude očito i skicirajmo taj valni oblik.

f = 1 [kHz]

¯ k2 =
¯
k2 A ¯ = k2*Aul =
Aizl = [V]
h
izobličenja i h i
V µs
Y = pod X= pod

3. Kratko spojimo R2 tako da je k2 = 1. Neka je amplitudu signala A = 1

[V]. Povećavajmo frekvenciju do pojave izobličenja signala. Zapišimo ovu
frekvenciju f = f (izobličenja). Koristeći (1.1) izračunaj SR op. pojačala.
Povećajmo frekvenciju da izobličenje bude očito i precrtajmo taj valni
oblik ulaznog i izlaznog signala.

k2 = 1, A = 1 [V]
¯
¯
f¯ = [kHz]
izobličenja h i
V
SR ≈ µs
h i h i
V µs
Y = pod X= pod
VJEŽBA 1. OPERACIJSKO POJAČALO 6

4. Krug iz prethodnog mjerenja. Na ulaz prikjučimo generator pravokutnog

valnog oblika. Podesimo frekvenciju (dovoljno nisku) tako da je impuls
dovoljno širok. Podesimo sliku na osciloskopu slično onoj na sl.2. Izraču-
najmo SR prema (1.2).
h i
V
∆V = [V] ∆t = [µs] SR = µs

Komentari i zaključak
Vježba 2

Analiza mreže s operacijskim

pojačalom

Ovom vježbom treba steći uvid u osnovne krugove s operacijskim pojačalom.

Tri osnovna kruga s operacijskim pojačalima; množač, integrator i sklop za
zbrajanje povezat ćemo u mrežu. Pod pretpostavkom idealnog operacijskog
pojačala izračunat ćemo elemente kruga iz zadane prijenosne funkcije i rezultat
ove analize provjeriti mjerenjem frekvencijske karakteristike sklopa.

2.1 Množač
Množač je prikazan na slici 2.1. Uz predpostavku idealnog operacijskog pojačala
ulazni signal Eu se množi konstantom k tako da je izlazni signal E0 = kEu, tj.
njegova naponska prijenosna funkcija je T1 (p).

Slika 2.1: Operacijsko pojačalo spojeno kao množač.

E0 R5
T1 (p) = = −k1 , k1 =
Eu R4

7
VJEŽBA 2. ANALIZA MREŽE S OPERACIJSKIM POJAČALOM 8

2.2 Integrator
Inegrator je prikazan na slici 2.2. Integrator na slici 2.2 je idealni integrator
prijenosne funkcije T2 (p).

Slika 2.2: Operacijsko pojačalo spojeno kao integrator.

E0 k2 1
T2 (p) = =− , k2 = , p = jω
Eu p R3 C

2.3 Sumator-inegrator
Integriranje i zbrajanje više signala možemo obaviti krugom na slici 2.3. Ako
su na ulazu dva signala E1a i E1b napon na izlazu je E3 .

−ka −kb
E3 = E1a + E1b
a+p a+p (2.1)
= T3a E1a + T3b E1b

1 1 1
ka = , kb = , a=
R1 C R2 C RC

Slika 2.3: Operacijsko pojačalo spojeno kao sumator-integrator .

2.4 Mreža za analizu

Iz predhodna tri kruga sastavimo mrežu prema slici 2.4.
VJEŽBA 2. ANALIZA MREŽE S OPERACIJSKIM POJAČALOM 9

Slika 2.4: Mreža za analizu.

Izračunajmo prijenosnu funkciju mreže. Postavimo slijedeće jednadžbe:

E3 = T3a E1 + T3b E2 (2.2)

E2 = T1 T2 E3 (2.3)

E2 = (T3a E1 + T3b E2 )T1 T2 (2.4)

Odnos napona E2 i E1 je prijenosna funkcija:

E2 T3 a −k1 k2 ka
T12 (p) = = 1 = 2 (2.5)
E1 T1 T2− T3b p + ap + k1 k2 kb

Napon E3 možemo izraziti kao:

E3 = T3a E1 + T1 T2 T3b E3 (2.6)

Odnos napona E3 i E1 je prijenosna funkcija:

E3 1 T3 a −pka
T13 (p) = = 1 = 2 (2.7)
E1 T1 T2 T1 T2 − T3b p + ap + k1 k2 kb

2.5 Postavljanje funkcija T12 i T13 na laboratori-

jskom modelu
Prijenosne funkcije (2.5) i (2.7) u općenitom obliku su:

−d −pka
T12 (p) = , T13 (p) = (2.8)
p2 + ap + b p2 + ap + b
Funkcija T12 je funkcija filtra niskog propusta, a funkcija T13 je funkcija filtra
pojasnog propusta. Za zadane vrijednosti parametara a, b i d te vrijednost
otpora R usporedbom (2.8) sa (2.5), (2.7) i (2.1) dobivamo vrijednosti preostalih
elementa:
1 ³ a´
C= , R2 = k2 R
¯ aR ¯ b (2.9)
¯ ¯
R1 (d = b)¯ = R2 , R1 (d = a)¯ =R
T12 T13
VJEŽBA 2. ANALIZA MREŽE S OPERACIJSKIM POJAČALOM 10

Zadatak 2.1.
Realizirajmo mrežu prema parametrima zadanim u tablici 2.1 (Vrijednosti fp
i Qp se zadaju na početku izvođenja vježbe) Na priloženom modelu u labora-
toriju krugovi T1 i T2 su na modelu formirani s k1 = 1 i k2 = 104 . Krug T3
realiziramo s R = 5,1 [kΩ] (uključen u model) i vrijednostima otpora R1 i R2 te
kondenzatorom C koje namještamo dekadama te dovodimo u mrežu. Vrijednosti
ovih elemenata izračunati iz (2.9) i upisati u tablicu 2.2:

Mjerenje 2.1.
Postavimo izračunate vrijednosti kapacitivnosti i otpora (tablica 2.2) na dekadama
i povežimo krugove prema slici 2.4. Instrumente spojimo prema slici 2.5.

Izmjerimo frekvencijsku karakteristiku kao:

¯ ¯
¯ E2 ¯
A(ω) = 20 log |T (ω)| = 20 log ¯¯ ¯¯ = α2 − α1 [dB]
E1

gdje je α1 nivo napona na ulazu, a α2 nivo napon na izlazu mreže. Prikladno

je ulazni nivo postaviti na α1 = 0 [dB], tako da je A = α2. Izmjerene podatke
unijeti u graf.
Provjera rezultata mjerenja (Na grafu ucrtajmo asimptote):

. Za T12 → NF asimptota (do fp ) 0 [dB], VF asimptota (od fp ) -40 [dB/dek]

. Za T13 → NF asimptota (do fp ) +20 [dB/dek], VF asimptota (od fp ) -20

[dB/dek]

3 4

Slika 2.5: Mreža za mjerenje.

VJEŽBA 2. ANALIZA MREŽE S OPERACIJSKIM POJAČALOM 11

2.6 Izvještaj
Ime i prezime:
Broj indeksa:
Datum:

Rezultati mjerenja

1. Parametri za realizaciju mreže.

Tablica 2.1: Tablica vrijednosti elemenata.

k1 = 1, k2 = 104 , b = (2πfp )2
fp = [kHz], Qp =
2πf
a = Qpp = , k2 ab = 2πfkp2Qp =

Tablica 2.2: Tablica vrijednosti elemenata.

C= ¯ [nF], ¯ R2 = [kΩ]
¯ ¯
R1 ¯ = R2 , R1 ¯ = R = 5,1 [kΩ]
T12 T13

2. Graf izmjerenog gušenja

Komentari i zaključak
Vježba 3

Prijelazne pojave u
električnim krugovima

Svrha ove vježbe je promatranje prijelaznih pojava RL, RC i RLC krugova

osciloskopom, te određivanje vrijednosti L i C elemenata iz podataka grafičkog
prikaza prijelazne pojave. Vrijednosti L i C elemenata dobit ćemo mjereći ih
na tri načina; pojedinačno u krugu te oba u krugu u podkritičnom i kritičnom
prigušenju. Dobivene rezultate ćemo usporediti. Prilikom mjerenje zanemariti
ćemo utjecaj vremenske konstante generatora.

3.1 RL krug
Odziv kruga na step funkciju i grafički prikaz (slika na osciloskopu) je na slici
3.1. Vremenska konstanata RL kruga je vrijeme potrebno da napon poraste na
približno 63% maksimalne vrijednosti. Izražena elementima kruga je
L
τ=
R
Iz očitane vrijednosti R na potenciometru i očitane vremenske konstante τ sa
osciloskopa, izračunat ćemo vrijednost induktiviteta L. Odabrana vrijednost R
na potenciometru treba biti dovoljno velika, kako bi unutarnji otpor generatora
(50 Ω) i omski otpor induktiviteta (nekoliko Ω) bili zanemarivi.

Mjerenje 3.1. Spojimo mrežu prema slici 3.1. Generator postavimo na pra-
vokutni valni oblik. Na dekadi odaberimo vrijednost R (reda kΩ). Podesiti sliku
prema slici 3.1. Očitajmo vremensku konstantu τ i izračunajmo L.

12
VJEŽBA 3. PRIJELAZNE POJAVE U ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA 13

Slika 3.1: RL model mreže za mjerenje.

3.2 RC krug
Odziv kruga na step funkciju i grafički prikaz (slika na osciloskopu) je na slici
3.2. Vremenska konstanata RC kruga je vrijeme potrebno da napon padne na
približno 37% maksimalne vrijednosti. Izražena elementima je

τ = RC

Iz očitane vrijednosti R na potenciometru i očitane vremenske konstante τ sa

osciloskopa, izračunat ćemo vrijednost kapaciteta C.

Slika 3.2: RC model mreže za mjerenje.

Mjerenje 3.2. Spojimo mrežu prema slici 3.2 i podesimo sliku na ekranu prema
slici 3.2. Izmjerimo vremensku konstantu i izračunajmo vrijednost C.

3.3 RLC - krug

Odziv kruga na step funkciju i grafički p rikaz ( slika n a o sciloskopu) j e n a slici
3.3. S obzirom na korjene, p1 i p2, karakteristične jednadžbe mogu nastupiti tri
slučaja. Zavisno o veličini otornosti R.
Granični slučaj je za vrijednost otpora: (izračunaj za vrijednosti iz predhod-
nih mjerenja) r
L
Rk = 2 (3.1)
C
VJEŽBA 3. PRIJELAZNE POJAVE U ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA 14

Slika 3.3: RLC model mreže za mjerenje.

Zadatak 3.1. Izračunati vrijednost Rk prema 3.1 na osnovi dobivenih vrijed-

nosti u prethodnim mjerenjima.

3.3.1 Potkritično prigušenje

Za podkritično prigušenje vrijedi:

R < Rk , (p1 = σ ± jω)

Matematički i grafički prikaz odziva je na slici 3.4(a). Parametri krivulje su:

r
ER R 2π 1
K= , σ=− , ω= = − σ2
ωL 2L T LC
Iz prethodnih izraza možemo izraziti L i C kao:
T E T 1K 1
L= R , C= ¡ ¢
2π K 2π R E 1 + K 2
2E

Slika 3.4: Potkritično prigušenje (a) i kritično prigušenje (b)

Mjerenje 3.3. Spojimo mrežu prema slici 3.3. Odabrimo R tako da nastupi
potkritično prigušenje (slučaj 3.3.1). Sa osciloskopa upišimo položaje preklop-
nika vremenske baze X i amplitude Y , očitajmo period T . Precrtajmo sliku.
Direktnim spajanjem osciloskopa na generator očitajmo E (dalje ga ne mjen-
jati). Na slici označimo K i izračunajmo L, C i Rk .
VJEŽBA 3. PRIJELAZNE POJAVE U ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA 15

3.3.2 Kritično prigušenje

Za kritično prigušenje vrijedi:

R = Rk , (p1 = p2 = σ)

Matematički i grafički prikaz odziva je na slici 3.4(b). Položaj maksimuma i

njegov iznos je
1 2L 2
tm = = ⇒ em = E ≈ 0,73E (3.2)
σ Rk e
Vrijednosti elemenata L i C možemo izraziti kao:
1 1
L= Rk tm , C=2 tm
2 Rk
Mjerenje 3.4. Spojimo ponovno mrežu prema slici 3.3. Mijenjajmo otpor R do
vrijednosti kada nastupi kritičan slučaj prigušenja (trenutak kada cijela krivulja
prijeđe iznad relativne nule). Da bi mjerenje bilo preciznije, preklopnikom na
osciloskopu maksimalno povećajmo sliku po vertikali. Očitajmo vrijednost Rk
s potenciometra. Podesimo amplitudu preklopnikom na osciloskopu da slika
stane u ekran, očitajmo tm i em , upišimo položaje preklopnika vremenske baze
X i amplitude Y , te precrtajmo sliku. Označimo tm i izračunajmo L i C.
Izračunajmo em prema (3.2).
VJEŽBA 3. PRIJELAZNE POJAVE U ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA 16

3.4 Izvještaj
Ime i prezime:
Broj indeksa:
Datum:

Rezultati mjerenja

1. Spojimo mrežu prema slici 3.1. Generator postavimo na pravokutni valni

oblik. Na dekadi odaberimo vrijednost R (reda kΩ). Podesiti sliku prema
slici 3.1. Očitajmo vremensku konstantu τ i izračunajmo L.

RL krug: R= [kΩ] τ= [µs] L= [mH]

2. Spojimo mrežu prema slici 3.2 i podesimo sliku na ekranu prema slici 3.2.
Izmjerimo vremensku konstantu i izračunajmo vrijednost C.

RC krug: R= [kΩ] τ= [µs] C= [nF]

3. Izračunati vrijednost Rk prema 3.1 na osnovu dobivenih vrijednosti u

prethodnim mjerenjima.

Rk = [kΩ]

4. Spojimo mrežu prema slici 3.3. Odebrimo R tako da nastupi potkritično

prigušenje (slučaj 3.3.1). Sa osciloskopa upišimo položaje preklopnika vre-
menske baze X i amplitude Y , očitajmo period T . Precrtajmo sliku.
Direktnim spajanjem osciloskopa na generator očitajmo E (dalje ga ne
mjenjati). Na slici označimo K i izračunajmo L, C i Rk.

h i h i
ms V
X= pod Y = pod
E= [V] Izračunati:
R= [kΩ] L= [mH]
T = [ms] C= [nF]
K= [V] Rk = [kΩ]
VJEŽBA 3. PRIJELAZNE POJAVE U ELEKTRIČNIM KRUGOVIMA 17

5. Spojimo ponovno mrežu prema slici 3.3. Mijenjajmo otpor R do vrijed-

nosti kada nastupi kritičan slučaj prigušenja (trenutak kada cijela krivulja
prijeđe iznad relativne nule). Da bi mjerenje bilo preciznije, preklopnikom
na osciloskopu maksimalno povećajmo sliku po vertikali. Očitajmo vri-
jednost Rk s potenciometra. Podesimo amplitudu preklopnikom na os-
ciloskopu da slika stane u ekran, očitajmo tm i em, upišimo položaje prek-
lopnika vremenske baze X i amplitude Y , te precrtajmo sliku. Označimo
tm i izračunajmo L i C. Izračunajmo em prema (3.2).

h i h i
ms V
X= pod Y = pod
Rk = [kΩ] Izračunati:
tm = [ms] L= [mH]
em = [V] ¯ C= [nF]
¯
em ¯ = [V]
izračunato

Komentari i zaključak
Vježba 4

Parametri četveropola

Četveropol možemo opisati s dvije grupe parametara; primarnim i sekundarnim.

U ovoj vježbi mjerit ćemo primarne (ABCD) i sekundarne (zrcalne) parametre
nesimetričnog četveropola iz uvjeta kratko spojenih i otvorenih priključaka
četveropola. Iz podataka dobivenih mjerenjem izračunat ćemo vrijednosti ele-
menata četveropola u T spoju.

Slika 4.1: Model četveropola (a) i primjer (b)

4.1 Primarni parametri (ABCD)

Polazimo od jednadžbi primarnih parametara:

E1 = AE2 + BI2
(4.1)
I1 = CE2 + DI2

referetnih smjerova prema slici 4.1(a).

Parametre određujemo iz uvjeta kratko spojenih (KS) i otvorenih priključaka
(OP) 2 kao:
¯ ¯
E1 ¯¯ I1 ¯¯
A= , C= , I2 = 0 ≡ OK na strani 2
E2 ¯I2 =0 E2 ¯I2 =0
¯ ¯ (4.2)
E1 ¯¯ I1 ¯¯
B= , D= ¯ , E2 = 0 ≡ KS na strani 2
I2 ¯E2 =0 I2 E2 =0

18
VJEŽBA 4. PARAMETRI ČETVEROPOLA 19

Mjerenje 4.1. Na model priključimo sinusni generator (frekvencije 500 Hz).

Napone i struje mjerimo plutajućim instrumentom. Izračunati vrijednosti param-
etara prema (4.2). Izmjerene i izračunate vrijednosti upisati u tablice 4.1 i 4.2.
Provjeriti relaciju koja vrijedi za recipročne mreže: AD − BC = 1.

Parametri četveropola prema slici 4.1(b) izračunati iz (4.2) su:

R1 1
A=1+ C=
R2 R2
(4.3)
R1 R2 + R1 R3 + R2 R3 R3
B= D =1+
R2 R2

Zadatak 4.1. Izračunati vrijednosti otpora četveropola u T spoju prema (4.3)

i upisati u tablicu 4.3 (bez decimala).

4.2 Sekundarni parametri (zrcalni)

Zrcalni parametri se odnose na nesimetrične četvoropole i definirani su na sli-
jedeći način:

Zrcalna impedancija Zc2 je ona impedancija kojom ako zaključimo priključke

2 daje ulaznu impedanciju s priključaka 1 jednaku Zc1 . Analogno, ako četvoropol
na strani 1 zaključimo sa Zc1 ulazna impedancija na strani 2 će biti Zc2 .

Vlastito gušenje (realni dio konstante prostiranja γ) je gušenje koje unosi

četveropol kada je prilagođen, tj zaključen zrcalnim impedancijama.
Sekundarni parametri izraženi preko primarnih su:
r r r
AB DB BC
Zc1 = , Zc2 = , α = Arth (4.4)
CD AC AD

Zadatak 4.2. Iz izmjerenih vrijednosti ABCD parametara četveropola izraču-

nati zrcalne impedancije Zc1 , Zc2 , vlastito gušenje (4.4) i upisati u tablicu 4.4.

Zrcalne parametre m ožemo izmjeriti m jereći impedancije kratkog spoja i

otvorenog kruga prema sl.4.2. Z1KS i Z1OK su ulazne impedancije sa strane 1
kada su priključci na strani 2 kratko spojeni odnosno otvoreni (sl.4.2a), a
Z2KS i Z2OK su ulazne impedancije sa strane 2 kada su priključci na strani 1

kratko spojeni odnosno otvoreni (sl.4.2b).

Iz tih podataka zrcalne impedancije izračunamo prema:
r
p p ZKS
Zc1 = Z1KS Z1OK , Zc2 = Z2KS Z2OK , α = Arth (4.5)
ZOK
VJEŽBA 4. PARAMETRI ČETVEROPOLA 20

Slika 4.2: Model mjerenja zrcalnih parametara Z1KS i Z1OK (a), odnosno Z2KS
i Z2OK (b).

Mjerenje 4.2. Na priloženom modelu Ω-metrom prema slici 4.2 izmjerimo

ulazni otpor za kratko-spojene odnosno otvorene priključke, te iz tih podataka
prema (4.5) izračunamo zrcalne parametre. Dobivene rezultate upisati u tablicu
4.5. Uzeti u obzir da je 1 [N
[N]p] = 8,68 [dB].

Vrijednosti otpora četveropola u T spoju dobivamo iz (4.5) ako ZKS i ZOK

izrazimo elementima četveropola sa slike (4.1)(b). Dobivamo:
à r !
Zc2
R1 = Zc1 X − K
Zc 1
r
R2 = K Zc1 Zc2 (4.6)
à r !
Zc1
R3 = Zc2 X − K
Zc2

[Np] ).
gdje je: X = 1/thα i K = X2 − 1, (α je izražen u [N]).

Zadatak 4.3. Izračunati vrijednosti četveropola prema (4.6) i upisati u tablicu

4.6.
VJEŽBA 4. PARAMETRI ČETVEROPOLA 21

4.3 Izvještaj
Ime i prezime:
Broj indeksa:
Datum:

Rezultati mjerenja

1. Na model priključimo sinusni generator ((Efrekvencije

g = 2V, f = 500Hz)
500Hz). Napone i
struje mjerimo plutajućim instrumentom. Izračunati vrijednosti param-
etara prema (4.2). Izmjerene i izračunate vrijednosti upisati u tablice 4.1 i
4.2. Provjeriti relaciju koja vrijedi za recipročne mreže: AD − BC = 1.

Tablica 4.1: Rezultati

OK: E1 = [V], E2 = [V], I1 = [mA]

KS: E1 = [V], I2 = [mA], I1 = [mA]

Tablica 4.2: Rezultati

A= B= 103 [Ω]
C= 10−3 [S] D=

2. Izračunati vrijednosti otpora četveropola u T spoju prema (4.3) i upisati

u tablicu 4.3 (bez decimala).

Tablica 4.3: Rezultati

R1 = [Ω], R2 = [Ω], R3 = [Ω]

3. Iz izmjerenih vrijednosti ABCD parametara četveropola izračunati zrcalne

impedancije Zc1 , Zc2 , vlastito gušenje (4.4) i upisati u tablicu 4.4.
[Np]

Tablica 4.4: Rezultati

Zc1 = [Ω], Zc2 = [Ω], α= [N]

VJEŽBA 4. PARAMETRI ČETVEROPOLA 22

4. Na priloženom modelu Ω-metrom prema slici 4.2 izmjerimo ulazni otpor

za kratko-spojene odnosno otvorene priključke, te iz tih podataka prema
(4.5) izračunamo zrcalne parametre. Dobivene rezultate upisati u tablicu
4.5. Uzeti u obzir da je 1 [N] = 8,68 [dB].

Tablica 4.5: Rezultati

Z1OK = [Ω], Z1KS = [Ω], Zc1 = [Ω]

Z2OK = [Ω], Z2KS = [Ω], Zc2 = [Ω]
α= [N] = [dB]

5. Izračunati vrijednosti četveropola prema (4.6) i upisati u tablicu 4.6.

Tablica 4.6: Rezultati

R1 = [Ω], R2 = [Ω], R3 = [Ω]

Komentari i zaključak
Vježba 5

Vlastito gušenje četveropola

U ovoj vježbi mjerit ćemo vlastito gušenje četveropola direktno prema definiciji
vlastitog gušenja poznavajući zrcalne impedancije četveropola. Iz podataka do-
bivenih mjerenjem izračunat ćemo vrijednosti elemenata četveropola u T spoju.

5.1 Vlastito gušenje

Vlastito gušenje je definirano izrazom:
P1
α = 10 log [dB]
P2
gdje su P1 i P2 snage na ulazu odnosno izlazu prilagođenog četveropola, tj. kada je
Zg = Zc1 i
Zt = Zc2
prema slici 5.1. Ako snage izrazimo preko napona:

Slika 5.1: Model za mjerenje vlastitog gušenja četveropola.

2 2 2 2
E12 E12 E22 E22
P1 = = , P2 = =
Zul Zc1 Rt Zc2
dobivamo:
¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯
¯ E1 ¯ ¯ Zc2 ¯ ¯ ¯
α = 20 log ¯¯ ¯¯ + 10 log ¯¯ ¯ = α1 − α2 + 10 log ¯ Zc2 ¯ (5.1)
E2 Zc1 ¯ ¯ Zc1 ¯
gdje su α1 i α2 naponski nivoi izraženi u dB na ulazu i izlazu četveropola.
Mjerenje 5.1. (Prema definiciji). Četveropol spojiti prema slici 5.1 i izmjeriti
vlastito gušenje. Podatke upisati u tablicu 5.1.

23
VJEŽBA 5. VLASTITO GUŠENJE ČETVEROPOLA 24

1. Rg = Zc1 = 50Ω, Rt = Zc2 = 100Ω

2. Rg = Zc1 = 600Ω, Rt = Zc2 = 300Ω

5.2 Drugi način mjerenja vlastitog gušenja

Vlastito gušenje možemo mjeriti tako da mjerimo Théveninove napone prema
slici 5.2. Prema slici 5.1 je E1 = Eg /2 (jer je Zu1 = Zc1 ) i E2 = ET /2 (jer je
Théveninov ekvivalent kruga sa izlaznih priključaka ET i Zt = Zu2 = Zc2 ), pa
(5.1) možemo pisati kao
¯ ¯
¯ Zc2 ¯
α = αg − αT + 10 log ¯¯ ¯ [dB]
Zc1 ¯
gdje je αg naponski nivo na otvorenim priključcima generatora mjeren prema
slici 5.2(a), a αT naponski nivo na otvorenim izlaznim priključcima četveropola
spojenog na generator mjeren prema slici 5.2(b).

Slika 5.2: Model za mjerenje vlastitog gušenja četveropola.

Mjerenje 5.2. Izmjerimo nivoe napona αg i αT prema slici 5.2 i izračunajmo

vlastito gušenje. Podatke upisati u tablicu 5.2.

5.3 Proračun vrijednosti elemenata

Vlastito gušenje možemo izraziti i kao:
ZKS
α = Arth [N
[N]p]
ZOK
Indeks uz ZKS i ZOK nije potreban, budući da je Z1KS/Z1OK = Z2KS/Z2OK .
Zadatak 5.1. Prema (4.6 iz vježbe 4) izračunamo vrijednosti elemenata
četveropola. Dobivene rezultate upisati u tablicu 5.3.
VJEŽBA 5. VLASTITO GUŠENJE ČETVEROPOLA 25

5.4 Izvještaj
Ime i prezime:
Broj indeksa:
Datum:

Rezultati mjerenja

1. (Prema definiciji). Četveropol spojiti prema slici 5.1 i izmjeriti vlastito

gušenje. Podatke upisati u tablicu 5.1.

(a) Rg = Zc1 = 50Ω, Rt = Zc2 = 100Ω

(b) Rg = Zc1 = 600Ω, Rt = Zc2 = 300Ω

Tablica 5.1: Rezultati

α1 = [dB], α2 = [dB], α= [dB]

2. Izmjerimo nivoe napona αg i αT prema slici 5.2 i izračunajmo vlastito

gušenje. Podatke upisati u tablicu 5.2.

Tablica 5.2: Rezultati

αg = [dB], αT = [dB], α= [dB]

3. Prema (4.6) izračunamo vrijednosti elemenata četveropola. Dobivene

rezul-tate upisati u tablicu 5.3.

Tablica 5.3: Rezultati

R1 = [Ω], R2 = [Ω], R3 = [Ω]

Komentari i zaključak
Vježba 6

Kašnjenje na vodu

U ovoj vježbi ćemo razmatrati koaksijalni vod kao liniju za kašnjenje. Uz

pretpostavku da je vod malih gubitaka njegovo kašnjenje će zavisiti o poduljnim
parametrima L i C te o dielektričnoj konstanti izolacije. Pobuda voda će biti
generatorom step funkcije prilagođenim na vod. Snimit ćemo valne oblike na ulazu i
izlazu voda koji je zaključen otporom. Na osnovi valnih oblika s osciloskopa odredit
ćemo kašnjenje voda i izračunati poduljne parametre voda, dielektričnu konstantu
izolacije i zaključni otpor voda.

6.1 Upadni i reflektirani val i kašnjenje

U ovom razmatranju vod će biti na ulazu prilagođen ( Rg = Zc = 50Ω). Napon

generatora je step funkcija amplitude Eg (step simuliramo pravokutnim impulsom
dovoljno velike širine). U t=0 signal na ulazu ne "vidi" kraj voda pa se vod ponaša kao
beskonačan. To znači da je ulazna impedancija jednaka Zc. Budući da je Rg = Zc na
ulazu voda je napon Eu = Eg/2 (upadni val) . Ovaj val nakon vremena T0 s tiže na kraj
voda i reflektira se s koeficijentom refleksije ΓT (reflektirani val Er=ΓTEu) i putuje
prema ulazu voda. U svakom trenutku vremena u bilo kojoj točki voda amplituda vala
je zbroj upadnog i reflektiranog vala, Eu+Er. Nakon vremena 2T0 reflektirani val stiže
na ulaz. Budući da je na ulazu prilagođenje nema novog reflektiranog vala te nastupa
mirovanje. Vrijeme T0 potrebno da signal stigne na kraj voda je vrijeme kašnjenja
voda i daje se po jedinici duljine.

6.2 Vod zaključen otporom

Na slici 6.1 su prikazani valni oblici na ulazu u vod za slučaj zaključenja voda s
otporom RT ≠ Zc.

26
VJEŽBA 6. KAŠNJENJE NA VODU 27

(a) (b)
Slika 6.1: Valni oblici na ulazu u vod za slučaj zaključenja voda s otporom RT ≠ Zc

Koeficijent refleksije je:

(6.1)

Prema slici 6.1a Er je pozitivan pa je ΓT>0 što znači da je RT>Zc, a na slici 6.1b je Er
negativan pa je ΓT <0 što znači da je RT<Zc.

Tri su karakteristična slučaja; vod je na kraju otvoren (ΓT =1, Er=Eu), kratko spojen
(ΓT=-1, Er=-Eu) i prilagođen (ΓT=0, Er=0).

Ako je poznata karakteristična impedancija voda i izmjerili smo koeficijent refleksije

tada iz (6.1) možemo izračunati otpor s kojim je vod zaključen:

(6.2)

Mjerenje 6.1. Spojimo vod (Zc=50 Ω i l=100 m) prema slici 6.2. Podesiti vremensku
bazu osciloskopa. Za otvoreni, a zatim za kratko spojeni vod precrtati valne oblike s
osciloskopa (označiti "izlaz" i "ulaz"). Očitati T0.
VJEŽBA 6. KAŠNJENJE NA VODU 28

Slika 6.2 Model za promatranje valnih oblika na vodu

Mjerenje 6.2. Isključimo B ulaz osciloskopa. Vod zaključimo otpornom dekadom RT.
Mjenjamo otpor dok valni oblik na osciloskopu bude ravna crta. Tada je ΓT=0 ,
odnosno RT=Zc. Očitamo vrijednost Zc sa dekade.

Mjerenje 6.3. Na dekadi postavimo RT=2 Ω, a zatim RT=100 Ω. Sa osciloskopa

precrtajmo valne oblike, očitajmo Eu i Er, izračunajmo koeficijent refleksije ΓT i
izračunajmo vrijednosti zaključnih otpora RT.

6.3 Izračunavanje parametara voda

Koaksjialni vod na višim frekvencijama možemo smatrati vodom malih gubitaka.

Karakteristična impedancija takvog voda poduljnih parametara L i C je:

(6.3)

Vrijeme kašnjenja T0 po jedinici duljine voda relativne dielektrične konstante εr je:

(6.4)

Gdje je c≈3∙105 km/sek brzina svjetlosti. Iz izmjerenog kašnjenja možemo izračunati

relativnu dielektričnu konstantu:

(6.5)
VJEŽBA 6. KAŠNJENJE NA VODU 29

Ako nam je karakteristična impedancija poznata iz (6.3) i (6.4) slijedi:

(6.6)

Zadatak 6.1: Iz izmjerenog kašnjenja T0 izračunati relativnu dielektričnu konstantu

prema (6.5) te poduljne parametre L i C prema (6.6).
VJEŽBA 6. KAŠNJENJE NA VODU 30

6.1 Izvještaj
Ime i prezime:
Broj indeksa:
Datum:

Rezultati mjerenja
1. Spojiti vod (Zc = 50[Ω] i l = 100 [m] ) prema slici 2. Podesiti vremensku
bazu osciloskopa. Za otvoreni, a zatim za kratko spojeni vod precrtati
valne oblike s osciloskopa (označiti "izlaz" i "ulaz" ). Očitati T0 .

Otvoreni vod Kratko spojeni vod

h i h i
µs µs
X= pod X= pod

£ µs ¤
T0 = km

2. Isključimo B ulaz osciloskopa. Vod zaključimo otpornom dekadom Rt.

Mjenjajmo otpor dok valni oblik na osciloskopu bude ravna crta. Tada je
ΓT = 0, odnosno Rt = Zc . Sa dekade je:

Zc = [Ω]

3. Na dekadi postavimo Rt = 25 [Ω], a zatim Rt = 100 [Ω]. Sa osciloskopa

precrtajmo valne oblike, očitajmo Eu i Er, izračunajmo koeficijent reflek-
sije ΓT i izračunajmo vrijednosti zaključnih otpora Rt.

Rt = 25Ω
¯
¯
Eu ¯ =
¯(Podioka)
¯
Er ¯ =
(Podioka)

¯ ΓT =
¯
Rt ¯ = [Ω]
(Izračunato)
h i
µs
X= pod
VJEŽBA 6. KAŠNJENJE NA VODU 31

Rt = 100Ω
¯
¯
Eu ¯ =
¯(Podioka)
¯
Er ¯ =
(Podioka)

¯ ΓT =
¯
Rt ¯ = [Ω]
(Izračunato)
h i
µs
X= pod

4. Iz izmjerenog kašnjenja možemo izračunati relativnu dielektričnu kon-

stantu:

2
²r = (cT0 ) =

5. Ako su karakteristična impedancija i vrijeme kašnjenja poznati, iz prethod-

nih vremena izračunati:

T0
L = T0 Zc = [mH/km], C = Zc = [nF/km]

Komentari i zaključak