Uvod u filozofiju

Uvod

Rijec filozofija potjece od dvije grcke rijeci Phila(ljubav) i sofos mudrost. U sirem slislu
mudrost predstavalja istrajno intelektualno istrazivanje na (bilo kojem polju)

Filozofija je koceptualna a ne cinjenicka disciplina. Cinjenica je istina ustanovljenja

promatranjem svijeta. Postoje svakodnevne, povjesne i naucne cinjenice.

Jedini bliski sinonimi za rijec pojam su ideja i zamisao. Cinjenice se znaju ali pojmovi se
razumiju.

Filozofija zeli djelimicno valadanje pojmova da zamijeni potpunim vladanjem putem analize
pojmova.

Pojmovna analiza

Jednostavniji pojmovi se mogu razlozit na jednostavnije ideje koje ih sacinjavaju. To cini

pojmovna analiza. Analiza se vrsi preko dovoljnjih i nuznih sudova. Nuzni uslov mora bit
zadovoljen da bi bilo stvari za koju je nuzni uslov. Nuzni uslov ne mora biti i dovoljni uslov, a
dovoljni uslov ne mora bit i nuzni uslov.

Analiza: pruziti analizu nekoga uskaza znaci iznijeti sto eksplicitnije i jasnije nuzne i dovoljnje
uslove za istinitost iskaza koji se nalazira. Svaka se naliza sastovji od dva dijela analizanduma,
onoga sto je predmet analize, i analizansa, onoga preko cega se vrsi analiza.

Tri uslova uspjesne analize:1 njeni analizandum i analizanus moraju da znace istu stvar, 2
analizandum i analizans moraju da imaju istu istinosnu vrijednost, 3analizans mora da bude
jasniji(manje zbunujuci) od analizanduma.

Kriterijum je svaki cinilac relevanatan za znacenje a koji nije dovoljni ni nuzni uslov za
znacaenje. Kriterijumse veze se utvrduju analitickim razmisljanjem o pojmovima a ne
istrazivanjem ili promatranjem cinjenica. Kriterijumse veze se mogu najbolje shvatit pomocu
klasifikaciskih veza.

POJMOVNE VEZE, koje izucava filozofija , rasvijetljuje analiza , predstavalja sastavni dio naseg
jezika. Pojmovne veze su ili nuzne koje se ne mogu da ne vaze ili kriterijumske veze koje
mogu da ne vaze.

KONTINGENTNE VEZE, koje ne izucava filozofija, koje ne rasvijetljava analiza, koje ne

predstavaljaju sastavni dio naseg jezika .( ovdje kontingentno znaci ne pojmovno. Posto su
takve z+veze nepojmovne, nikakvo razmisljanje o pojmovima nam ne moze nista reci o
njima; ne moraju se odkrit promatranjem svijeta).

Metoda sumnje(Kartezijanska metoda)

Ova metoda je vezana za franc filozofa Rene Dekarta, ova metodolska sumnja cesto se naziva
Kartezojanska metoda. Prva stvar kako kaze Dekart ovdje je kad filozofiramo jest treba da se
dovedemo u sumnju sve o cemu nemamo apsolutnu izvjesnost. Tako cemo vidjet da vecina
vjerovanja koju smo preuzeli nisu vjerovanja o kojima imamo apsolutnu izvjesnost.

No ima mal broj vjerovanja koji se ne mogu dovest u sumnju jer imaju cvrscu osnovu,
vjrovanja za koja mozemo rec da su nesporna.

Tri glavna argumenta koja vode u sumnju; 1. Argument na osnovu culnih obmana. Poso nas
nasa cula ponekad varaju , nikad im nemozemo u potpunosti vjerovati. 2. Argument na
osnovu snova. Nema konkluzivnog dokaza da sad ne sanjamo. 3. Argument na osnovu zlog
demona. Ne postoji nacin da odmacimo mogucnos da nasim umovima ne upravnja zli duh.

Fenomenoloski Metod

I ako se termin fenomenologija upotrebaljava u vise slucajeva najcesce se veze za Edmund

Husslera i njegov filozofski pravac. Ovaj pravac zeli da pokaze nase unutrasnji zivot , nase
subjektivno iskustvo ili kako se kaze nase prozivljeno iskustvo

Ovdje se istice to bezpresudno promatranje. Jako slicno introsprekciji i jako je spekulativno

da li je moguce doc do takog cega.

Glavne filozofske discipline

Epistemologija- poznata kao iteorija saznanja, definisana je preko dva kljucna oblika
saznanja: Sta je znanje? I Kako ljudi sticu znanje?. Bavljenje ovim podrazumijeva analitu
pojmova kao sto su vjerovanje, istina i opravdanje. Posot prakticna aktivnost pociva na
znanju pitanje koje postavlja epistemologija je vise od akademskog znacaja.

Filozofija nauke- se definise preko kljucnih pitanja: Sta objasnjava navjerovatan uspijeh
nauke? Rijec nauka obicno referira na prirodne nauke, nauke koje se bave fizickim,
objektivno mjerljivim fenomenima. No postoje humanistice nauke ako sto su psihologija,
ekonomija i antropologija.

Metafizika-poznata kao ontologija, definise se preko pitanja Sta ima ? Nista nam ne jamic da
je sva stvarnos obuhvacena inventarom nauke.Da li ima boga? Da li andeli postoje? To su
pitanja koja se mislioci postavljaju, a nauka ne rijesava. Drugo vazno metafiziko tema je
pitanje da li postoje apstraktni objekti: brojevi, skupovi, pojmovi, propozicije... Da li objetki
ovi imaju odvojenu egzistenciju od covjekova djelovanja.

Filozofija duha- koja se ponekad i naziva filozofijom psihologijom, definise se preko sljedecih
pitanja: Kakva je priroda mentalnog? Kako treba razumijeti terine poput intencije, zelje,
vjerovanja, emocija, zadovoljstva i bola? Kako pojmovi koji se javljaju u opisu naseg
mentalnog zivota ulaze u objasnjenje covjekovog djelovanja.
Filozofija jezika- se bavi sljedecim pitanjima: Kakva je veza izmedu jezika i misli? Sta daje
znacenje recenicama koje upotrebljavamo? Kolko vrsta znacenja imamo? Kako uspjevamo da
koristimo dijelove stvarnosti da bismo referilali na vanjezicku stvarnost? Kolko je ako je
uopste nasa sposobnost jezikom da se koristimo urodena?

Etika- filozofija morala, definise se preko; sta je moral? Na cemu se zasniva svrstavanje
postupaka u kategorije moralno dopustivih, moralno nedopustivih i obavezniH? Kako se
moral odmosi prema religiji? Kako se moral odnosi premapravu?

Drustvena i politicka filozofija-uzete zajedno ponekad se nazivaju drusveno politicka

filozofija. Kako su nasta oitanja o licnom moralu povezaan sa nasom egzistencijom kao
clanova vecih kolektiva kao sto su porodice i drzave? Koja je razlika u tome da li sam
gradanin drzave? Kako nastavju drzave i kako stecu svoje autoritete? Zasto i kako moramo
da postujemo date zakone neke drzave? Kada zakone neke drzave treba promijeniti?
Socijalna i politicka filozofija obezbjeduje prirodni kontekst za etiku, unutar kojeg
razmatramo pitanje sta treba smatrati pozeljnjim zivotom.

Filozofija religije-Da li jezik religije ima smisla? Kako se odlucujemo izmedu teizma, ateizma i
agnosticizma? Da li se postojanje boga moze dokazati ili opovrci? Da li su religijozna
vjorovanja nerazumna? Jasna pitanja koja se bave pitanjem boga vezana su za
metafiziku.Prvo religijozna slika svijeta usko je povezana povijesno sa pitanjem smilsa
covijekovog postojanja. Ako bi se za religijoznu sliku ispostavilo da je lazna, postoji li neki
drugi osnov za nalazenje smisla ljudskog zivota?

Estetika-obuhvata i filozofiju umjetnosti. Sta je ljepota? Sta neku stvar cini umjetnickim
dijelom? Zasto su umjetnicka dijela tako vazna? Da li su sudovi o tome sta se racuna u
umjetnicka dijelo i sudovi o relativnof vrijednosti razlicitih umjetnickih dijela objektivni ili
subjektivni? U nasoj kulturnoj tradiciji umjetnicka dijal se uopste uzev svrijednuju kao nesto
svise od izvora zadovoljstva

Filozofija je jedan akademsa disciplina koja se usreduje na razjasnjavanje pojmova. Ovo se

cesto vodi kao od neznanja ka znanju.

EPISTEMOLOGIJA
Ovo poglavlje daje filozofsko razjasnjenje analize pojma znanja. Znanje se kako se pokazuje
moze razumijeti preko vjerovanja, istine i opravdanja.

Rijec epistemologija potice od dvije grcke rijeci episteme sto znaci znanje i logos znaci
proucavanje. Epistemologija se naziva teorijom saznanja. Znanje je opravdano istinito
vjeorovanje. Prema standardnoj analizi postoje trei uslova: uslov vjerovanja , uslov istine,
uslov opravdanja. Recenice koje imaju istinosnu vrijednos zovu se iskazi. Uslov 1 u
standardnoj analizi znanja kaze nam da ne mozete znati ono sto ne vjerujemo. Ne mozemo
imat znanje bez vjerovanja( mada svako moze imat znanje koje ne predstavalja vjerovanje).
Uslov 2 iz standarden analize znanja nam kaze da se ne mozemo znati ono sto nije istinito
mada svakako mnogo toga moze biti istinito a da me ti ne znamo.

Teorije istine

Nema-teorije (teorija istine)- filozofsko shvatanje koje porice da nam je potrebna ikakva
teorija istine .

Teorija korespodencije- najstarija i najpoznatija teorija spoznaje( Iskaz je istinit ako

korespondira u stvarnosti)

Koherentisticka terija istine – Iskaz je istinit ako je koherentan as svim istinitim iskazima. Biti
koherentan znaci biti medusobno suglasan. Dav iskaza su medusobno suglasna samo u
slucaju da oba mogu biti istivremeno istinita. Prvi problem ove teorije je: Plauzabilnije je
koherentnost tretirati kao nuzni uslov nego kao dovoljni ulov za istinu. 2. Koristeci kriterijum
koherentnosti mi ne testiramo niti mozemo-koherentost sa svim istinitim iskazima.

Pragmaticna teorija- Istina je p akko je vjerovati da p pragmaticno. Najlakse raci da je

pragmaticno znaci korisno.

Asertibilnost- Iskaz s je istinika ako je Asertibilian. Asercija znaci isto sto i tvrdanja;
asertibilno znaci ono sto se moze tvrditi. Glavni probem ove terije sto aserbirano ne znaci
istinito. Drugo prema ovoj teoriji je moguce imat opravdanje za nesto sto nije istinito, a
razum nam govori da ljudi bar ponekad imaju opravdanje kada tvrde nesto sto je zapravo
lazno.

Opravadanje

Uslov 3 u standardnoj analizi znanja kaze nam da ne mozemo znati ono sto vjerujemo bez
opravdanja. Prvu stvar koju treba razjasnitit to da uslov opravdanja nije isto sto i istinosni
uslov. Uslov 2 moze biti zadovoljen a da nije zadovoljen uslov 3 ; drugim rijecima, moze se
vjerovati da nesto sto je istinito a da se jos uvijek nema opravdanja za to vjerovanje.

Znanje i uslovi znanja

Vidjeli smo da svaki od uslova 1 2 3 u standardnoj analizi znanja mora da bude ispunjen da
bis e imalo znanje. To se desava samo onda kada osoba vjeruje nesto sto je istinitoa takode
ima i opravdanje za to vjerovanje. Kada osoba vjeruje nesto sto je lazno a nema opravdanje
za to vjerovanje, ta osoba nema ni znanje.

Filozofija nauke
Ovo poglavlje pocinje razmatranjem filozofskog skepticizma odnosno gledisa da ljudi ni pod
najboljim uslovima ne mogu da steknu znanje.
Dva osnovna filozofska stanovisa o izvorima znanja su racionalizam koji drzi da je um ili
intelekt osnovni izvor znanja, i empirizam koji drzi da je iskustvo osnovni izvor znanja. Od
sedmog stoljeca do naseg vremena nauka je bila glavni izvor novoga znanja.

Skepticizam

Etimologija- moderne rijeci skepticizam, skeptik i skepticno poticu od starogrcke rijeci

skeptikos, koja se moze prevesti onaj koji dovodi u pitanje.

Definicija

Skepticizam drzi da ljudi ne posjeduju zanje. Najdosljedniji skeptici ne idu dalje od ovog
tvrenja.

Racionalizam

Etimo- rijec ratio sto znaci razum

Def- Racionalista smatra da je razum izvor svega covjekovog znanja

Vecina najznacajnijih racionalista, ukljucujuci Platona i Dekarta su bili takoder matematicari,

to nije puka slucajnost posto racinalizam smatra mamtematikom uzorom ili
paradigmom(najboljim primjerom) covjekovog znanja.

A priori- doslovno znaci predhodno, obo prvo, ali u raspravama u racionalizmu dobio je
znacenje onoga sto je prije ili nezavisno od iskustva

Analiticko- iskaz koji je istinit na osnovu definijicije.

Sinteticko- svaka istina koja nije istina na osnovu definicije je sinteticka istina

Mnogi racionalisi smatraju da izvjesni dio znanja covjekova je uroden. Ova hipoteza izgleda
prihvatljivo jer covijek mora nesto znati da bi moga da nauci

Empirizam

Etimo- empieiria znaci iskustvo( Uraspravi o emirizmu iskustvo uvijek znaci culno iskustvo , tj
iskustvo koje zavisi od uporabe jednog ili vise cula

Def- Empirazam smatra da je iskustvo izvor cijelokupnog covjekovog znanja.

Empiristi polaze od veoma prihvatljive ideje da se znanje o svijetu mora zasnivati na

promatranju svijeta.

Opazanje ili precepcija obicno se odnose na inteligentno videnje, slusanje i tako dalje. Osjet
ili senzacija se stoga jedan i samo jedan cinilac u opazanju.

Nauka
Na latinskom nuka glasi scientia(znanje). Nekada se pod naukom podrazumijeva svaka vrsta
znanja, sto vise nije slucaj.

Definicija nauke- nema jednostavnog nacina da se definise nauka.

Suvremeni pristup naukamaposmatra se preko sljedeca 4 medusobno povezana cinioca:

naucne prakse, povijest nauke, nauka kao institucija i naucne terminilogije.

Nauka kao praksa- naglasava da to nije samo puko znanje nego je nesto sto covijek cini radi-
covjekova praksa.

Povijest nauke- ima dugu i slozenu povijest. Danas je opce prihvaceno da se mozemo da
tazumijemo prorodu suvremene nauke bez proucavanja njene povijesti.

Institucije-povjesno gledano nauke postaju institucije i naucnici vise nisu usamljeni istrazivaci
nego clanvi zajednica unutraj kojih vrse istrazivanja, razmjenjuju informacije,
eksperimentiraju, dolaze do novih odkrica

Metodoloski pluralizam-Nema jedinsvenog metoda zajednickog za sve nauke, i nema nikakve

tehnike za dolazenje do novih odkrica, taj dio je na naucniku da uradi

Cilj nauke- mada pojedini naucnici mogu da ne teze nicem vise do da grade svoje kriterije,
zarade novac ili dobiju nagradu, jedini nacin da koji se mogu nadati da ce to postici jeste
unapredivanje same nauke. To znacu u sustini da moraju daodkriju nesto sto je o prirodi sto
ranije nije bilo poznato

Etimoloski rijec teorija dolazi od grcke rijeci theoria, sto znaci vidjeti zajedno( ustvari pojam
reorija isto kao i pojam nauke odreduje na osnovu porodicnih slicnosti.

Drustvene nauke( da li su one moguce?)

Ponekad se pita da li postoje drustvene nauke( ili kako se ponekad nazivaju humanisticke).
Istina je navikli smo da se da ideju da ljudi proucavaju prirodu ali mogu li ljudi da prouce sami
sebe? Mozda je najboji nacin da se odgovori na ovo pitanje taj da se ukaze na drustvene
nauke koje su dozivjele pravi procavat: psihologija, antropologija, sofijologija.

Redukcionizam- da su neka stajalista u naukam ne prihvatljiva

Osnovije- po cemu je neka nauka osnovnija od neke, po tome cime se bavi kemija je
osnovnija od biologije jer se bavim sastavom kemiskim svega, a fizika je osnovnija od svih
njih jer pruza posljednji inventar univerzuma.

Emergentno- nova svojstva koja se javljaju u slozenijim formam.

Supervencija- svojstvo koje zavisi od nekog drugoga svojstva

Metafizika
Terimin metafizika koristi se koa naziv svije razlicite ali blisko povezane oblasti istrazivanja:1
pokusaj da se pruzi sistematcko objasnjenje osnovnih kategorija i 2 sistemacki pokusaj da se
odgovi na pitanje Sto postoji?

Najznacajni metafiziscki problem je problem duha i tijela: u sustini da li imamo duh koji
spada i kategoriju fundumentalno razlicitu od svega sto proucavaju prirodne nauke?
Materijalisti( koji se danas svi zovu fizikalistima) odgovaraju; Ne; psihofizicki i kartezijanski,
dualisti odgovaraju: Da

Jedno o ovim blisko povezano pitanje je metafizicki status slobodne volje: da li covijek moze
ili ne da bira izmedu dvije ili vise alternativa u nekom trenutku svog zivota.

Etimologija. Potice od grcke rijeci meta, prefiksa koji znaci poslje ili iza. I grcka imenica physis
sto znaci priroda.

Kao ni pojam nauke, ni pojam metafizike se ne odmosi na jedinstveni predmet, vec na skup
intelektualnih aktivnosti medu kojima postoji porodicna slicnost. Paipak je moguce razvrstati
ove aktivnosti u dvije osnovne grupe: analizu osnovnih kategorijai pravljenje spiska osnovnih
vrsta stvari.

Sistemaska klasifikacija- da se neki objek svrstava u odredenu kategoriju ili klasu zajedno s
drugim stvarim istog tipa ili vrste.

Supstancija- stvari koje mogu da postoje same za sebe

Akcidencija- stavri koje nemogu da postoje same za sebe

Nuzna bica- koja ne bi mogla da ne postoje

Kontingentna bica- bica koja bi mogla i da ne postoje

Deskriptivna metafizika- zadatak pruzanje razrjasnjenja ili rasvijeljavanja kategorije koje vec
upotrebaljavamo. Ova metafizika nasoji da pruzi vise jasnosti u pogledu uobicajenih pojmova
tako sto ce nase shvatanje tih pojmova ciniti refelksivnijjim/ eksplicitnijim

Revizionisticka metafizika- se zasniva na predpostavci da kategorije koje su upotrebaljavaju

izrazene obicnim jezikom imaju suvise nedostataka te da bi ih trebalo zamijeniti novim i
boljim kategorijama koje su stvorili sami filozofi.

Mada metafizika ima dugi u slavnu povijest, ona je posebno u 20. Stoljecu bila meta napada
antimetafizicara( logicki pozitivizam).

Ontolosko obvezivanje- obvezivanje da postoji nesto

Jeftina ontologija- lako govore os tvarima koje su mnogo kompliciranije

Problem odnosa duha i tijela- problem odnosa duha i tijela mozda je najznacajniji od svih
metafizickih problema. Da li fizicke nauke pruzaju stvarnu sliku stvarnosti. U sustini ovo je
filozofski problem da li postoje nefizicke svijesti, dusa ili duhovi. Najznacajni oblik ovoga
problema tice se prirode ljudskog bica.

Dualizam- termin dualizam potjece od latinske rijeci duo sto znaci dva ili dvostruko. Dualizam
je glediste da postoje sva temeljno razdvojenei nesvodivo razlicite vrste stvari ili tvari.
Deualizam se moze definisati i pomocu kategorija. Tako definisan dualizam je glediste da ne
moze mozemo da govorimo o cijelokupnoj stvarnosti a da ne upotrebaljavamo dva razlicita
skupa kategorija.

Psihofizicki dualizam- u kome je jedna temeljnja tvar svtvari duh ili dusa, a druga temeljna
tvar tijelo, materija.

MONISTICKA SHVATANJA( da postoji samo jedna vrsta fundumentalnih tvari)

Panpsihizam-(objektivni idelizam)-je glediste da sve sto postoji ima svijest/duh/psihe.

Panteizam- sve sto postoji je dio bozijeg bica

Neutralini monizam- je glediste da postoji samo jedna fundumentalna tvar, koja nije ni duh
ni materija, vec moze postat jedo i drugo.

Materijalizam-glediste da sve sto postoji da ima prirodu tijela ili materije

Fizikalizam- glediste da se sve svodi na one svrste stvari koje proucavaju fizicke nauke

Platonizam- Platon je vjerovao u oblast nematerijalne,nepsiholoske, od svijesti neizvjesne

stvarnosti. Prema Platonu ne mozemo nesto saznati o ovoj oblasti koristenjem culima. Samo
duhovni pogled osloboden culnih smetnji doseze oblast idealnog.

Neplatonisticko glediste- bez ljudi ne postoje apstraktni objekti( obrnuto od platonistickog

gledista)

Formalna Ontologija- ontologija potijece od rijeci onotlogia, skovane u 17. Vijeku,a potjece
od grcke rijeci ontos, sto znaci bice. Mnogi pisci rijec ontologija upotrebljavaju sinonimno sa
metafizika, mada je je postojala tendencija da ona bude samostalna nauka o bicu, sto
nagovjestava posebno strog pristup

Formalizam- je svaki sistem nadahnut cistom matematikom-posebno matematikom u

njenom eksplicitno aksiomatskom obliku( povezivanje matematike i metafizike)

Aksiomatizacija- izlaganje ideja u matematickom obliku. Elementi :1 podjela knjucnih

termina na nedefinisane termine i koriscenje ovih termina da bi se definisali svi ostali
termini, 2 pocinjanje od malog skupa aksioma(osnovnih principa),3 usvajanje skupa pravila
transformacije ili cisto logickih principa i 4 koriscenje pravila transformacije da bi se iz
definicija i aksioma izveli svi dijelovi teorema o kome je rijec.

Metafizika se bavi pokusavanjem da se ustanove elementi stvarnosti i da se razjasne

osnovne kategorije. Cilj metafizike je da poboljsa nase shvatanje stvarnosti.

Filozofija duha
Filozofija dusa obzhvata heterogenu skupinu pitanja, porblema i spornih tacaka, koje se ticu
mentalnog(ili psihickog). Osnovna pitanja o statusu meentalnog i o odnosu mentalnog prema
fizickom prpadaju metafizici.

Metafizika i mentalno- polazno metafizcko stanoviste, bilo da je dualisticko ili fizikalisticko,

svakako utice na shvatanje duha. Medutim ova osnovna metafizicka stanovista ne rijesavaju
sva pitanja vezana za duh: ona se uzimaju u obzir ini stio saznajemo iz proucavanja samih
mentalnih fenomena, i ne priznaju autonomiju mentalnog.

Discipline povezane sa filozfijom duha su discipline povezane kao filozofija psihologije i

filozofska psihologija.

Filozofija duha je analiza svih osnovnih pojmova koji se odnose na mentalno.

Filozofija psihologije referira na sav refleksivni diskurs koji se tice nauke psihologije i njenih
rezultata.

Filozofska psihologija je termin koji se obicno rezervise za neke specijalizovanije teme od

kojih su mnoge sugerisane psihoanalitickom teorijom i praksom.

Okurentna stanja su fenomeni koji po svome karakteru nalik dogadajima.(svjesno)

Biti svjestan necega, primjetiti, misliti o, shvatati, vidjeti, osjecati i tako dalje- ukljucuju
svijest.

Intencionalnost i intencionalni odnos

Za mentalne fenomene kazemo da su intencionalni ukoliko su o necemu, ili referiraju na

nesto, ili funkcijonisu kao preprezentacije ili pogresne reprezentacije necega sto je nezavisno
od njih.

Intencionalnost je svakkao vazna sustinski osbina nasega mentalnog zivota ali nije ispravno
smatrati da svi mentalni fenomeni moraju biti intencionalni po svome karakteru.

Dva kriterijuma mentalnog:prvo nesto smatramo mentalnim jedino u slucaju da ono moze da
postoji samo u svijesti, drugo nesto smatramo mentalnom jedino u slucaju da je
intencionalno.
Svaka mentalna pojava koja ima intencionalni sadrzaj jeste o necemu.

Biti o grubo govoreci, mentalni ekvivalent lingvisticke relacije imenovanja, oznacavanja ili
referiranja na.

Bihevijorizam jest i za mnoge znanstvenike odbacen poglen da psihu samo iz vanjskog

opazanja. Ali ipak se prihvata metodoloski bihevijorizam kao naucna psihologija(
Metodoloski bihevijorizamje stanoviste da je za razvoj psihologije kao nauke bitno samo
spolasnje ponasanje). U naucnoj psihologiji alternativa isljucivom oslanjanju na opazivo jest
prihvatanje introspekcije. Samopoznavanje uma mogucnost gledanja unutar sebe da vidi
onosto niko ne vidi.

Za razliku od eksteremog bihevijorizma koji porice da postoji bilo kakva svijest, logicki
bihevijorizam je glediste o znacenju mentalnih termina.

Ostenzija znaci pokazivanje, a ostenzivno znaci pokazano.

Funkcijonalizam se u filozofiji koristi na vise razlicitih, mada ne potpuno nepovezanih nacina.

U filozofiji duha je glediste prema kojem mentalna stanja treba poistivijetiti sa njihovim
kauzalinm funkcijama koje se kao i ostala mentalna stanja ispoljavaju povrsinom.
Funkcijonalizam uzima da mentalna stanja su uzrok ponasanjima.

Vitgenstaj- kritika na bihevijorizam i na funkcijonalizam.

Istina koja je potpuno nezavinsa od uma i iskustva je objektivna istina.

Naivna psihologija

Mada je jako slozena ona se zasniva na nekoliko jednostavnih ideja. Ljudi imaju vjerovanja,
zelje , i da su ljudi racionalni.

Kognitivna psihologija i kompjuterske nauke

Kognitivna psihologija je nauka koja proucava covjekov organizam ako sistem za obradu
informacija. Mozak je strok koji obraduje ulazne podatke i daje izlazne ( vec obradene
podatke)

U kognitivnim naukama stvara se model uma.

Funkcije koje su cesto znacajne za opstanak ljudi i nekih drugih zivotinja , kazemo da su
kognitivno nepenetrabilne. ( obrnuto za penetrabilne informacije)

Kognitivna znanost nastoji konstruisat model uma koji ce objasnit covjekove intelektualne
sposobnosti.

Kompjuterske nauke- slicno funkcijoniranje mozga covjekova kao i kompjutera.

Idruge zivotinje mogu imatu um ,ali je samo covijek sposoban da postavi pitanje o prirodi
uma.

Filozofi duha su nekad veliku paznju posvecivali kritici naivnog bihevijorizma ili
stimulus/reakcija, modelima mentalnoga:sada oni pozdravljaju nove i poboljsane modele
uma koje nude kognitivni psiholoti. Kao sto smo vidjeli, modeli uma imaju apstraktan i
funkcijonalan karakter.

Filozofija jezika
Filozofija se oduvijek zanimala za jezik ali tek u dvadesetom stoljecu jezik postaje sredsnja
filozofska tema. Opce prihvaceno da najbolji nacin da se problemi u svim oblastima filozofije
rijese jeste taj da se pazljivije razmotri jezik koji su ti problemi izrazrni.

Ima mnogo razloga zasto je jezik postajao sve znacajniji za filozofiju. Nasi pojmovi imisli,
mada se izrazavaju mnogim razlicitim jezicima u velikoj vecini slucajeva cvrsto su povezani s
jezikom.

Ako se filozofija definise kao analiza pojmova, pokazuje s da ova analiza moze najbolje da se
izvede tako sto bi se bavila time kako se upotrebljavaju rijeci koje izrazavaju te pojmove. Ljudi
se sluze jezikom na veoma slozen nacin tako da nam naliza upotrebe jezika pruza brojna
saznanja ne samo o tome kao funkcijoise nasa svijest, vec i o racionalnosti, o tome sta znaci
slijediti pravila, kao i drugim osnovim filozofskim temama. Nauka o jeziku, lingvistika, čruza
mnogo materijala za filozofska razmisljanja.

Filozofi i lingvisti razlikuju prirodne i artificijelne jezike.

Prirodnim jezicima govori veliki dio broja ljudi.

Vjestacke jezike kao sto su kompjuterski jezici smisljaju pojedinci ili grupe pojedinaca u
posebne svrhe i u njih su ugradene karakteristike za koje se smatra da sluze tim svrhama.

Obicnim jezikom mozemo nazvati jezik kojim vecina ljudi govori skoro sve vrijeme- drugim
rijecima jezik svakodnevnog zivota.

Razlikovat formu od sadrzaja u recenicama.

Gramatika i sintaksa su discipline koje pokusavaju da objasne znacenje i odnos medu

rijecima.

Filozofija jesziku pristupa sa strane logicke gramatike i sintakse, ali logiku ne zanima odnosi
nego ispravnost misli.

Usvajanje jezika
Ljudi se ne radaju govoreci svojim maternjim jezikom. Stavise, koji ce jezikom najzad
progovorit zavisi od toga kojim jezikom ljdui oko njih govore.

Kritike modela iskustvo- iznosi najuvjerljivije Noam Comski-1 broj recenica koje cine uzorak i
koje dijete cuje suvise su male, 2 recenice koje dijete cuje su isuvise nesavrsene. One sadrze
mnogo malih gresaka- npr ponavaljanja, pauze , lapsuse, 3 cini se da sposobnost uporabe
jezika ne zavisi uopste od inteligencije; npr mentalno zaostala dijeca nauce da govore
maternjim jezikom.

Ove teze kritike se zasnivaju na jezickoj konpentenciji , koja nije samo puko ponavaljanje
jezika bez razmisljanja, vec usvajanje jezika i pravljenje neoganicenog broja mogucnosti sto
se naziva jezickom kreativnosti.

Urodensot jezika- ne slazu se svi filozofi i lingvisti jednako, no najjacu teoriju oko urodenosti
izijeo je Noam Comski. Iznijevsi ideju da postoji univerzalna gramatika koja je ugradena u nas
nervni sistem.

Sintaksa, sematika, pragmatika

Sintaksa se tradicionalno gleda kao proucavanje medusobnih odnosa jezickih znakova.

Semantika se tradicionalno definise kao proucavanje odnosa jezickih znakova prema svijetu.
Semanticke teorije ce nam reci: 1 koliko fundumentalnih semantickih kategorija ima, 2 kako
svaku od njih treba okarakterisati. Postoji vise semantickih recenica , ali svaka od njih ce
nesto reci o denotacijai, deskripciji i istini( ili sto obavalja njihova semanticka uloga).

Denotacija znaci imenovati. To je ono sto vlastit aime cine.

Deskripcije- druga glavna sematicka kategorija. Ona ne imenuje individue, vec one odnose na
individue ili istinu o njima. Intenzija termina se sastoji od svih svojstava koja su dio njegove
definicije. Ekstenzija termina se sastoji od svih individua, proslih sadasnjih i buducih , na koje
se termin primjenjuje

Deskriptivni termini ili izrazi koji na pocetku imaju odredeni clan nazivaju se odredenim
deskripcijama.

Istina- istina o individui- p je istiniko AKKO je p

Pragmatika se tradicionalno definise kao proucavanje odnosa jezicnih znakova i onih koji ih
upotrebljavaju.

Recenice se uvijek interpretiraju u kontekstu i okolnostima i kojima se izgovara.

Znacenja

Prirodni znaci koji se desavaju po svome prirodnome tijeku./crni oblaci i kisa/

Konvenciski znaci znaci koji se dogadaju na temelju nase ljudske konvencije./semafori/

Svi konvencionalni znaci koji nisu dio prirodnoga jezika su nejezicki znaci.

Jezicni znaci su dakle svi znakovi koji su posatali dio prirodnog jezika:rijeci ,recenice, pojmovi.

Kognitivno znacenje se definise kao ona vrsta znacenja koja omogucava sa se izvjesne
deklarativne recenice dusu istinite ili lazne. A neke dekalartivne recenice nemaju pravu vsrtu
znacenja za procijenu istinosti( ne kognitivne).

Znacenje kao smisao/ znacenje ako referencija

Frega daje primjer ovoga na zvijezdi Zornjaci i Vecernjaci. Da smisao tu nije isit , ali se i dalje
referira na isu zvijezdu.( u noci kad je onda je Vecernjaca a u jutro Zornjaca, ista je zvijezda u
pitanju).

Teorije znacenja

Sematika zasnovana na namjerama-pokusat objasnit namjeru govornika kroz intelektualni

proces.

Funkcionalisticke teorije:1 Teorije koje drze da znacenje jezickih jedinica kao sto si rijeci i
izrazi mora da se shavti preko funkcija koje ove jedinice imaju u jezickom sistemu ili jeziku
kao cijelini; 2 Teorije koje drze da jezicko ponasanje covijeka posmatranog kao organizam u
izvjesnoj okolini treba shvatati preko toga kako to ponasanje doprinosi blagostanju i
prezivljavanju; 2 Teorije koje drze da stanja mozga, funkcijonalno okarakterisana, mogu da
budu konacni metafizicki nosioci onoga psiholoskog i jezickog.

Teorija konceptualne uloge- pokusavaju da objasne u cemu se sastoji vladanje pojmovima.

Bihevijorizam- u filozofiji jezika prosto je primjena psiholoskog bihevijorizma. Reci da neka

osoba razumije recenicu s, treba da se prevede u niz iskaza o spoljanjem ponasanju,
ponasanje koje se moze javno promatrati, osobe o kojoj je rijec.

Teorija mentalnog- mnogi vjeruju da ljudi posjeduju jezik misli.- mentalski jezik.

Teorija asertibilnosti- znaci znati uslove prema kojima mozemo tvrditi neku recenicu.

Verifikacionizam-poznaka tako i teorija o verifikabilnosti kao kriterijumu empiriske

smislenosti. Prema verifikacionizmu, razumijeti bilo koju neanaliticku racenicu znaci znati sta
bi se racunalo kao njena verifikacija- ili , sto bi se racunalo u njenu definitivnu evidenciju za
njenu istinitost.

Teorija uporabe- veze se za Vitgenstajna, no on to nije nikad rekao. Ali veze se za njegovu
recenicu. Prema njima jedini nacin da razumijemo recenicu jest da promatramo kako se one
koriste u okviru stvarnoga zivota.
Etika: Drustvena i politicka filozofija
Etika, kao refleksivna filozofksa disciplina,pokusava da utvrdi teorijski smisao naseg
klasifikacije postupaka u osnovne kategorije moralano dopustivih. Moralno nedopustivih i
moralno obaveznih.

U obicajenom jeziku rijec moral i etika se cesto koriste kao sininimi. Etika i eticko potice od
grcke rijeci ethos, sto znaci narav, cud, licne sklonosti. Moralmnost i moral poticu od latinske
rijec mores sto znaci obicaj, navike, karakter.

Postupci su dopusteni, odnosno oni koje je uredu izvrsiti,nedopusteni, odnosno oni koje nije
uredu izvrsiti, i obavezni, ili one koje nije uredu ne izvrsiti.

Moralni problemi prvoga reda- moralni probelmi prakse , da li izvrsiti nesto iili ne, kakva ce
to imat odraz na dalje, itd.

Moralni problemi drugog reda-zvani metaeticki problemi , jesu problemi o prirodi morala.

Teorije morala

Kognitivizam- je glediste da recenice morala- imaju istinosne vrijednosti, ili da su, drugim
rijecima, istinite ili lazne. To se moze izraziti: recenice morala su pravi iskazi. Dakle smatra da
posotji moralno znanje, koje ljudi sticu kad imaju opravadana istinita vjerovanja o moralu.

Argument na osnovu argumenta- ide u prilog kognitivizmu- ljudi iznose recenice morala kao
premise i zakljucke

Imperativizam – je glediste da su recenice morala preruseni impreativi.

Emotivizam- je glediste da su recenice morala prerusene eksklamacije. Mnogi odbacuju ovo

zato sto tvrde da emocije nas cine iracinalnim.

Deontoloski pristup u kojem je prvenstvena moralna obaveza ili duznost

Konsekvencijalisticka- glediste koje tvrdi da nase obaveze da izvrsimo ili da se uzdrzimo od

visenja raznih postupaka zavise od posljedica koje ti postupci imaju.

Religija

Mnogi ljdui, ukljucujuci i istaknute filozofe, od religije ocekuju da pruzi osnovu morala. Na
primjer, deset zapovijedi se smatraju nabrajanjem nasih duuznosti. To ima utjecaj na ljude
odane religiji, medutim postoje dva ozbiljna problema s kojima se suocava pokusaj da se
moral zasnuje na religiji.prvotno, ima monogo raznih religija, a ima i ljudi koji nisu religijozni.
Drugo, predpostavimo da je bog zabranio ubistvo, izdajuci zapovijed Ne ubi, i da se mi
slazemo da je to nacin na koji znamo da imamo duznos da ne ubijemo. To i dalje ostavlja
otvoreno pitanje: Da li bog zabranjuje ubistvo zato sto je onon lose, ili je ubistvo lose zato sto
ga bog zabranjuje? To cini da je zlo logicki nezavisno od boga i njegovih zapovijesti, ali ne
odgovara na pitanje sta je to sto ubistvo cini losim.

Poznato je da ljudi imaju osobnu intuiciju , moralnu obavezu, na osnovu koje sami djeluju.

Razum
Najslavniji pokusaj da se deontoloska etika zasnuje na razumu nacinio je Immanuel Kant,
zahvaljujuci kome u rijecnuku filozofije pojavio termin kantizam.( kategoricki imperativ: Radi
tako da mozes da zelis da maksim tvoga postupka bude univerzalni zakon. Kantov osnovni
princip koji je on smatrao apsolutno obaveznim temeljom sveg morala.)

Ovo se cesto naziva kriterijumom univerzabilnosti. Kant je uvidjeo da ce cak i racionalna bica
imat snazne sklonosti da postupaju suprotno moralnom zakonu, ali da ce usprkos tome biti u
stanju da postupaju postujuci moralni zakon.

Konsekvecijalisticki pristup- jedini nacin zadovoljavanj morala jest da se misli o posljedicama

toga moralnoga postupka.

Utilitarizam-najrasprostranjeni oblik konsekvencijalizma. Osnivaci ovoga pravca(Jeremy

Beneth, James Mill i John Stuart Mill). Ovaj pravac drzi se da su postupci isparavni u mjeri u
kojoj vode uvecanju srece, rdavi u mjeri u kojoj proizvode suprotnost sreci. Za utilitariste je
naveca sreca , sreca najveceg broja ljudi.

Relativizam

Antropoloska svijest- radanje i usvajanje pravila na tome mjestu, u toj okolini privacamo
pravila ponasanj itd, samo zato sto smo tu odrasli.

Relativisticko stajaliste da moramo kriticki promatrat pravila drugih i procijenjivat da li su

ona odobravajuca ili ne bez obzira na okolinu.

Drustvena i politicka filozofija

Pojedinac i drustvo- tesko se moze misliti o etici a da ne mislimo o odnosima izmedu ljudi.
Moralno ponasanje se cesto karekterise kao ponasanje usmjereno na drugoga(nasuprot
sebicnom ponasanju).

Komunitarizam – oblik utopije( u kojem je sve tako divno da nisu potrebni moralni zakoni)

Drustvo i drzava- mali broj plemena, izvjestavaju antropolozi, cini se da imaju obiljezja
drustva ali nisu drzave, to jeste, cini se da su to grupe ljudi koji zive zajedno bez
centralizovane moci zaduzene za donosenje zakona , rijesavanje nesuglasica, pruzanja javnih
usluga i za sve ostalo sto se normalno ocekuje od drzave.

Opravadanje drzave-na temelju njezina odnosa prema ljudima i ustroju sistema.

Drzava kao dobrocinitelj- da se drzavi treba pokoravat i kada je mozda u krivu( Sokrat)

Thomas Hobs iznosi tezu u prirodnome stanjeu- stanju u kojem bi bili kad ne bi bilo drzava.
Stanje usamljenosti, siromastva, kratkoga zivota, zivotinjski.

Drustveni ugovr- kako nam Hobs izlaze, ugovor pod kojim bica zive slozenoj zajednici i imaju
bolje uvijete.

Mrksizam- tvrdi da liberalne, zapadnjacke demokracije, mada se predstavljaju kao da sluze

interesima svih gradana, u stvarnosti sluze samo interesima jedne klase: velikim vlasnicima
kapitala. Jedan od najzanimljivijih pojmova marksistickog pristupa je pojam ideologije:
ogromnog, sistemskog i pretezno sesvijesnog iskivaljavanja drustvene stvarsnosti, kojim se
uski klasn interesi prerusavaju u opstu dobrobit.

Zakoni- Teroije legitimnosti

Odozdo- teorija koja kaze da odabrani ljudi donose zakone

Odozgo- teorija- da su zakoni i vladari dati od strane boga(kraljevi, carevi)

Ukratko malo

1 Kognitivizam je glediste da recenice morala izrazavaju istinse iskaze. To moral cini

objektivnim. 2 imperativizam je glediste da su recenice morala ustvari pravila. Sporiti o
moralu znaci prema tome, sporiti o tome prema koijm pravilima ljudi treba da zice. 3
emotivizam je glediste da su recenice morala prerusene eksklamacije koje prosto izrazavaju
pozitivne ili negativne emocije ili osjecanja odobravanjai neodobravanja.

Postupci kojima donosimo moralne sudove su postupci ljudi koji zive u raznim drustvenim
grupama, kao sto je porodica, s kojom su povezani ljubavlju, odanoscu i vjernoscu.

Filozofija religije
Religija u svoim brojnim vidovima ovuvijek je bila predmeto paznje filozofa. Cak i danas
mnogu ljudi se okrecu filozofiji trazeci odgovore na pitanja pokrenuta njihovim religiskim
uvjerenjeima. Filozofija se oslanja na samostalan covjekov razum ona koristi analizu i
argumente. Nasuprot tome religija se pretezito oslanja na neki autoritativni dokument-
bibliju npr.- koji se smatra bozanski nadahnutim.

Oni koji misle da je recenice bog postoji pravi iskaz dijele se na teiste, koji drze da je on
istinit, ateiste, koji drze da je lazan i agnostike, koji ne znaju da li je istinit ili lazan.
Razmatrajuci ove mogucnosti pretresat cemo seljdeca pitanja: Kako treba shvatiati boga ?
Kakva je priroda boga ? Ima li ikakvih razloga osim samog religiskog uvjerenja, da se vjeruje u
postojanje boga? Moze li se razumom utvrditi da li bog postoji ?

Problem zla( od kud to), besmrtnost duse, iskustvo religije( misticko iskustvo).

Vjera- za mnoge ljude vjera nije nesto sto covijek moze steci na osnovu razmatranja
evidencija; vjera se naprotiv, posmatra kao dar boziji, nesto u sustinu nadprirodno.

Teologija je ucenje o bogu. Njegovim svojstvima i odnosima prema svijetu.

Sve sto se moze zakljucit koriscenjem zrdravog razuma-tj nezavisno od bilo kojeg otkrovenja-
naziva se prirodnom teologijom.

Sve sto se zasniva na otkrovenju odredene religije naziva se dogmatskom teologijom.

Nesto je inteligibilno ako mozemo da ga razumijemo, damo njegov koherentan opis, nesto
cemu mozemo da pridamo neki smiao, sto mozemo da protumacimo.

Filozofi koji raspravljaju o inteligibilnosti religiskog jezika usredsredili su se na jedan tip

znacenja: kognitivno znacenje. To je zato sto je kognitivno tip znacenje povezano s istinom ili
lazi.

Bog ako osoba- jao problematican termin. Sam sebi je proturijecan u nekim segmentima.

Priroda boga-

Pristalice deskriptivnog pristupa svoj zadatak vide kao analiziranje standarnog pojma boga,
naime pojam koji imaju vjernici.

Revizionisticki pristup- pristalice ovoga svoj zadatak vide kao obrazovanje jednog adekvatnog
pojma boga, pojma koji se manje ili vise moze razlikovati od tradicionalnog pojma.

Boziji atributi- sveznanje, svemoc, nepromjenjivost, vjecnost, bezgranicna dobrota.

Stanovista o postojanja boga

Teizam smatra da stvarno postoji bice koje ima sve svojstva ili atribute sadrzane u
tradicionalnom pojmu boga.

Ateizam smatra da nista ne posjeduje sva svojstva ili atribute obuhvacene tradicionalim
pojmom boga.

Agnostik je osoba koja kaze da en zna da li je iskaz bog postoji istinit ili lazan.

Argumenti za postojanje boga: Kosmoloski, Ontoloski, Teoloski

Problem zla: Bog je svemocan – bog je bezgranicno dobar___ Zlo postoji

Teisticka tvrdanja da su sva tri iskaza istinita. Ali ovaj iskaz najvise ide u ruku ateizma.
Teisi koriste slobodnu volju za izgovor zla, da je bog tako jak i velik da nije mogo da im ne
podari nesto poput dobre volje.

Religisko iskustvo

Neko iskustvo je religiozno ako i samo ako je iskustvo natprirodnog. Ono moze da obuhvata
iskustva boga, andela i mrtvih osoba, kaosto su svetci, koji se smatraju bozijim izaslanicima.

Religija u ovome ili onome obliku i dalje igra znacajnu ulogu u zivotu mnogih ljudi,i
nadahnula je ko sto smo vidjeli filozofsko misljenje obrojnim temama.

Najveci dio rasprave o religiji unutar filozofije usredsreden je na sljedeca pitanja:1kako se

religisko obvezivanje odnosi prema racionalnosti;2 da li je religiski jezik kognitivno smislen;3
kako treba shvatat boga;4 da li se postojanje boga moze racionalno dokazat,5 da li je
postojanje zla problem ta teizam:6 da li je moguce da ljudi imaju besmrtnu dusu;7 sta
podrazumijevamo pod religiskim iskustvom

Razmatrajuci ove teme, filozofija religije moraju da se udalje od svih slicnih religioznih
obvezivanja koja mozda imaju, da bi se otvorenog duha i na neutralan nacin bavili jezikom
religije.

Estetika
Estetika se bavi pojmovnim problemima vezanim bilo prirodno lijepo, bilo za umjetnicka
dijela. S toga je estetika sira od filozofije umjetnosti, koja se bavim samo umjetnockim
dijelima.prvo pitanje koje treba razmotriti jeste da li planine, zalasci Sunca, slike ismfonije
imaju bitna zajednicka svojstva i cine honogenu klasu.

Hipoteza da muzeji, galerije, ugledni kriticariitd propisuju sto se ce racunati u umjetnicka

djela poznato je kao institiucionalna teorija umjetnosti.

Zajednicke odlike umjetnickih dijela:1 sva umjetnicka dijela zahtijevaju da ih gledamo sa

posebnim stavom;2 sva umjetnicka dijela imaju neke posebne formalne osnove;3 sva
umjetnicka dijela mogu da izazovu posebna iskustva, poznata kao estetska iskustva;4 sva
umjetnicka dijela izazivaju posebnu vrstu zadovoljstva onih koji uzivaju u njima;5 sva
umjetnicka dijela mogu biti izvoe posebne vrste znanja.

Rukotovorine se mogu podjeliti u tri opce klase: 1 one koje prakticno korisne ali ne izazivaju
nezainteresirano dopadanje;2 one koje su korisne i izazivaju neprakticno dopadanje;3 one
koje nisu prakticno korisne ali izazivaju nezainteresoano dopadanje( umjetnicka dijela).

Prirodi objekti vs umjetnicka dijela

1 umjetnicka dijela mogu da izrazavaju ideje i osjecanja, priroda ne bas;2 umjetnicka dijela
imaju komutkativne namijere;3 umjetnicka dijela mogu da podrzavaju prirodu , ali ne i
obrnuto;4 umjetnicka dijela spadaju u istu korisnu sfru kao i priroda
Estetski stav to je jednostavno stav koji imami kad smo zainteresovani za nesto a da pri tom
nismo rukovodeni prakticnim interesima.

Estetcizam se definise kao prekomerno sirenje estetskog stava, a esteta osoba koja zauzima
estetski stav u neprikladnim momentima.

Estetska forma- prucavanje forme nekog objekta iz nezainteresirane zaineresiranosti.(

uzivanje u necemu radi toga samog)

Znalci koji se bave ovim zahtijevaju dugotrajnu specijalizacju radi pravilne procijene i
argumentacije za ili protiv.

Odnos forme i sadrzaja- jako je ocit i tu se javljaju dva pogleda filistarstvo i formalizam.
Filistar je osoba koja ne cijeni posebne kvalitete odredenih umjetnickih dijela. I druga gruba
formalisti koji promatraju samo fromu kod umjetnickih dijela, to je moguce kod nekih
odredenih pravaca ali ne na cijelome polju umjetnosti.

Estetsko iskustvo – vizuelna, auditivna, olfaktorna , gustatorna , taktilna.

Umjetnicka dijela su izazov zadovoljstvo.

Estetska zadovoljstva su vjerovatno porodicnim slicnostima. Sva raznovrsna zadovoljstva

koja imamo kada dozivljavamo umjetnicka dijela cine klasu estetskog zadovoljstva.

Znanje o umjetnickim dijelima nam daje siri uvid u neke povijesne periode, daje nas siri
spekrat i uvid na odredenu osobu ili mjesto.

Nisu sva umjetnicka dijela vazna u ljudskome zivotu/ odredenim kriterijim se odreduje
vaznost/

Umjetnicka dijela se ponekad definisu posebnom moci da izraze osjecanja ili ideje./ blisko
terminu ekspresionizam/

Na kraju ipak ocito postoji ogromna raznovrsnost u tome sto se ljudima svida.

Ne odgovaraju svi filozofi umjetnosti na ova pitanja na isti nacin. Ali, kao sto smo vidjeli,
svaka adekvatna teorija umjetnickog dijela treba da on ovaj ili onaj nacin uzme u obzir
sljedecih pet cinilaca:1 ljudi su sposobni da budu zainteresirani za objekte koji im nisu
potrebni niti ih zele radi obicnih prakticnih ciljeva. Ljudi mogu da zauzimaju estetski stav. 2
Umjetnicka dijela imaju izvjesne formalne karakteristike koje su narocito stvorene da bi
budile nezainteresovanu zainteresovanost, npr nalazimo da nam je prijatno da neku sliku
promatramo radi njene estetske forme.3 kad se steknu pravi uslovi sposobni samo da
umjetnicka dijela dozivaljavamo na posebano zadovoljavajuci nacin.4 estetsko iskustvo je
prijatno. Slicno tome svako iskustvo i kojem uzivamo ima svoje karakteristicno zadovoljstvo.5
nase iskustvo umjetnickih dijelaima i kognitivna znacenja. To je jedan od razloga zasto se
umjetnost razlikuje od pike zabave. Svijet saznajemo putem umjetnosti a isto tako
spoznajemo i ama umjetnicka dijela.