Você está na página 1de 12

dij

ete Prvi dio


i ig
ra
12 Dijete i igra
1. Igra

1.1. Uvodno o igri

Igra se javlja relativno kasno u evoluciji, a uèestalija je, dugotrajnija i složenija


u razvijenijih vrsta. Iako zoopsiholozi i etnolozi ne odreðuju mjesto na ljestvici
evolucije na kojem se igra javlja, primjeæuju da se javlja u nespecijaliziranih vrsta
(Lorenc, 1976), tj. u onih vrsta èija mladunèad ne nasljeðuju gotove obrasce po-
našanja.

Pojava igre povezana je, dakle, s odreðenim tendencijama koje postoje u evo-
luciji vrsta, a prvenstveno s tendencijom smanjenja biološke odreðenosti i ogra-
nièenosti organizma, koju prati pojava uèenja u sve dužem djetinjstvu, u kojem se
izgraðuju oni oblici ponašanja koji su potrebni za opstanak.

Lorenc naglašava da su nespecijalizirane vrste, za razliku od specijaliziranih


(koje se raðaju s gotovim repertoarom ponašanja) sposobne razviti neusporedivo
raznovrsnije obrasce ponašanja. Pritom postoji nužnost isprobavanja razlièitih
obrazaca ponašanja da bi se razvili oni koji su najefikasniji i najpogodniji. No,
takvo isprobavanje može biti rizik za opstanak vrste (Reynolds, 1976.). Niz autora
istièe da je primarna funkcija igre upravo u smanjivanju ovog rizika. Mladunèad u
igri, u periodu produženog djetinjstva, izdvaja obrasce ponašanja iz realnog kon-
teksta, te ih prakticira, varira i usavršava odvojeno od moguæih posljedica u real-
nom kontekstu. (Reynolds, 1976; Bruner, 1976; Bateson, 1955; Fagen, 1976.)

Usporedna istraživanja strukture i raznolikosti funkcionalne (manipulativne)


igre kod viših i niži majmuna pokazuju izvjesne razlike (Bruner, 1976.). Kod pa-
vijana (babuna) igra je ogranièena uglavnom na variranje onih oblika ponašanja
koji su tipièni za vrstu, dok je kod èimpanze daleko raznovrsnija, uz pojavu ispro-
bavanja nauèenih ponašanja u razlièitim kontekstima. U kojoj mjeri se može po-
vuæi paralela izmeðu funkcionalne igre u životinja i funkcionalne ili praktiène igre
(Piaget) djece, koja se javlja veæ u prvim mjesecima života? Ovo pitanje dotaknut
æemo nešto kasnije. Namjera nam je zadržati se najprije na problemu odreðenja
igre.

Pojam igre odnosi se na velik broj aktivnosti. U kakvom je odnosu igra bebe
prema šahu ili hokeju? Što je zajednièki nazivnik svih igara? S. Millar kaže da je
igra opæi pojam za velik broj aktivnosti, te da je termin igra “dugo bio lingvistièki
14 Dijete i igra

koš za otpatke za ponašanja koja izgledaju dobrovoljno, ali se ne vidi da imaju


jasnu biološku ili socijalnu upotrebu”. (S. Millar, 1972., str. 11.)

Bruner (1976.) smatra da se fenomen igre ne može potpuno i nepogrešivo


obuhvatiti jednom operacionalnom definicijom. Igra i igrovni elementi kulture
nisu predmet prouèavanja samo psihologije, prouèava ih i antropologija, etnolo-
gija, sociologija, pedagogija itd. Veæina autora koji se bave igrom, a pripadaju
razlièitim pravcima, zadovoljava se time što pokušava odrediti i sistematizirati
svojstva za razlikovanje igre od ostalih vidova aktivnosti, dajuæi tako više ili
manje sustavno opisno odreðenje igre.

Z. Matejiæ kaže: “Polazeæi od toga da je igra otvorena, vanjska (praktièna) ak-


tivnost djeteta, istièemo sljedeæe njezine karakteristike:

1. Igra je simulativno ponašanje sa sljedeæim odlikama:


Ø divergentnost (organizacija ponašanja na nov i neobièan naèin);
Ø nekompletnost (ne obuhvaæa dostizanje specifiènog cilja, sažeto i skraæeno
ponašanje);
Ø neadekvatnost (ponašanja nesuglasno datoj situaciji);

2. Igra je autotelièna aktivnost, iz èega slijedi:


Ø da posjeduje vlastite izvore motivacije;
Ø da je proces igre važniji od ishoda akcije;
Ø dominacija sredstava nad ciljevima;
Ø odsutnost neposrednih pragmatiènih uèinaka;

3. Igra ispunjava privatne funkcije igraèa, tj.:


Ø oslobaða od napetosti, rješava konflikt;
Ø regulira fizièki, spoznajni i socijalno-emocionalni razvoj;

4. Igra se izvodi u stanju optimalnog motivacijskog tonusa, iz èega slijedi:


Ø igra se javlja u odsutnosti neodlož nih bioloških prisila i socijalnih prijetnji;
Ø u stanju umjerene psihièke tenzije.”

(Z. Matejiæ, 1978., str. 82.)

Postoje li specifiène strukturalne karakteristike na osnovi kojih možemo za


neki sklop ponašanja reæi da je igra? Skakanje na jednoj nozi može i ne mora biti
igra. Veæina se autora slaže da lažirani sport nije igra, kao ni izvoðenje prizora igre
kojim se zaraðuje za golu egzistenciju. Radi li se samo o promjeni stava?

Sklopovi dogaðaja koje ocjenjujemo kao smiješne imaju neke zajednièke ob-
jektivne specifiènosti u svojoj strukturi; ipak neki sklop dogaðaja smiješan je tek
u odnosu prema recipijentu. Tako je, èini se, i s igrom. (Sudjelovala sam u jednoj
“Igraonici za odrasle”. Radila sam sve što i drugi, ali nisam imala “osjeæaj” da se
Igra 15

igram. Bilo je to reproduciranje tra ženog i oèekivanog ponašanja. Neke su kolege


tvrdile obratno.) Postojanje takvih iskustava rezultiralo je pokušajima fenome-
nološkog razmatranja igre kao posebnog iskustva. Csickszentmihaly (1979.) kaže
da igru prati specifièan zanos (flow) “...‘Zanos’ znaèi cjelovit oæut dok djelujemo
s potpunom usredotoèenošæu. To je stanje u kojem akcija slijedi akciju prema
odreðenoj unutrašnjoj logici kojoj naizgled nije potreban udio svijesti; to stanje
doživljavamo kao jedinstven tijek od jednog trenutka k drugome, kada potpuno
gospodarimo svojim pothvatima, i kada postoji neznatna razlika izmeðu Ja i oko-
line, izmeðu poticaja i odgovora, ili izmeðu prošlosti, sadašnjosti i buduænosti”
(prema Turner 1989., str. 115.). No, Csickszentmihaly proširuje pojavu takvog
“zanosa” s igre na podruèje umjetnosti, te rada kod zaljubljenika u svoj posao.

Drugi autori pak tvrde da je bit igre u posebnom uzbuðenju ili budnosti koji se
raðaju u igri, a svoje opise prevode na neurološke pojmove, kao npr. Schulz
(1979.), koji odreðuje igru kao modulaciju budnosti.

Promatrajuæi igru sa stajališta samog ponašanja, te usporeðujuæi igru s razlièi-


tim oblicima instrumentalnog ponašanja, etolozi istièu kao bitno odreðenje igre
simulativno izvoðenje akcije, koje karakterizira stvaranje novine u ponašanju, ne
kompletnost akcije i neadekvatnost ponašanja. Reynolds (1976.) kaže da je “igra
sustav èiji je output privremeno izdvojen od normalnog inputa. To znaèi da je igra
nesumnjivo vezana za druge sustave ponašanja; iako proizvodi odreðene poslje-
dice akcije, te posljedice ne predstavljaju prirodne posljedice akcije sustava od
kojega je ta akcija “posuðena”. No, simulativno ponašanja zahtijeva i poruku “ovo
jest igra”. Bateson ukazuje na to da kod mnogih vrsta postoji signaliziranje da je
aktivnost koja slijedi specijalna, nekonvencionalna, da je igra.

Upuæujuæi na tu karakteristiku igre Sutton-Smith i D. Kelly-Byrne kažu: “Uvi-


ðajuæi da je vrlo provizorno to što æemo reæi, usuðujemo se reæi sljedeæe. Prvo,
igra je uvijek ‘referenièni okvir’ (a framed event) i svatko tko raspravlja o njoj zna
da je to tako (Bateson, 1972.). Rijeè je o specifiènoj komunikaciji (signala, po-
ruka, pregovora, zahtjeva) pomoæu kojih se igra ostvaruje, i to kako kod životinje
tako i kod èovjeka. Jedan od razloga što mi prije postižemo suglasnost o tome da li
igra postoji ili ne, ne na osnovi promatranja, nego na osnovi definiranih konota-
cija, jest taj što je sustav signalizacije meðu ljudima prilièno neuhvatljiv, u njemu
igraju ulogu proksemièka, kinezièka i paralingvistièka sredstva. To je savršeno
jasno u veæini teorija komunikacije, ali malo tko od istraživaèa igre to prihvaæa.
Kao dopuna njezinu refereniènom karakteru (što važi za sve domene komunika-
cije) u igri se prvenstveno zadržavaju metakomunikacijske funkcije. To je, iz-
gleda, ono glavno što igraè ima na umu dok se igra, inaèe aktivnost se ruši, prera-
sta u anksioznost ili nasilje, što je zaista èest sluèaj. Do samog kraja igra zahtijeva
izlaganje nekih znakova koji održavaju distinkciju izmeðu ove i drugih domena.
Postoje razlièite vrste znakova. Neki su vezani za akciju, za objekte, za fizièke
uvjete, za vokalizaciju, za liènost, za stavove.” (podcrtavanje naše)

Neovisno o tome kojem teorijskom pravcu pripadaju, svi se autori slažu u jed-
nom: igra je aktivnost pretežno vezana za djetinjstvo. Raðanje u nezreloj formi,
produženo i zaštiæeno djetinjstvo daju prednost u prilagoðavanju promjenjivoj
16 Dijete i igra

sredini i prilagoðavanju na duži rok. Prednost, dakle imaju oni oblici ontogeneze u
kojima buduæi razvoj nije strogo nasljedno programiran, jer stvaraju više mo-
guænosti za prilagoðavanje promijenjenim uvjetima.

Kako se penjemo na ljestvici filogenetskog razvoja, igra je sve složenija, a dje-


tinjstvo duže traje. Promatrajuæi igru i djetinjstvo povijesno (Elkonin, 1975.)
uoèava se èinjenica da u nerazvijenim društvenim zajednicama, za razliku od raz-
vijenih, djetinjstvo kraæe traje a igra je nerazvijenija.

Kada ka žem da je igra pretežno vezana za djetinjstvo, tada mislim da ona nije
samo moguænost djeteta nego i èovjeka. Kao multifunkcionalna aktivnost ona u
odrasloj dobi gubi neke funkcije, a druge bivaju naglašene. Eugen Fink (1984.)
pišuæi o igri odraslih, kaže: “Sigurno je da se dijete igra otvorenije, nepatvorenije i
manje maskirano nego odrasli, ali igra nije samo moguænost djeteta nego i èovjeka
... uvijek bivamo protjerani iz svake sadašnjosti, vuèeni naprijed silom unutraš-
njeg nacrta života ... žrtvujemo svaku dobru sadašnjost nekoj ‘boljoj’ buduænosti
... (podcrtavanje naše). Igra nema ciljeve kojima služi, ona svoje ciljeve i svoj smi-
sao ima u samoj sebi. Igra nije radi nekog buduæeg blaženstva, ona je u sebi veæ
‘sreæa’ (str. 297, 298). Naše daljnje zanimanje usmjereno je na igru djece, pa æemo
igru životinja i igru odraslog èovjeka ostaviti po strani.

Povlaèeæi crtu izmeðu igre životinja i humane igre èini nam se važnim nagla-
siti: Dijete je primarno socijalno biæe, ono se od roðenja razvija i raste na sloje-
vima kulture. Okruženo je predmetima koji su oblikovani kulturom, znakovnim
sustavom koji je rezultat kulturno-povijesnog razvoja, specifiènom ljudskom in-
terakcijom itd. Sve to odreðuje i njegovu igru.

Postoji velika igrovna raznolikost u djetinjstvu, mnogostranost i složenost


igre, meðuodnos i preklapanja, što umanjuje vrijednost svake klasifikacije. Cje-
lokupna igrovna raznolikost djetinjstva najèešæe se u literaturi razvrstava u tri
kategorije.
Ø funkcionalna igra
Ø simbolièka igra
Ø igre s pravilima

Funkcionalna igra odreðuje se obièno kao igra novim funkcijama koje u dje-
teta sazrijevaju - motorièkim, osjetnim, perceptivnim. S jedne strane dijete ispi-
tuje svoje funkcije, a s druge osobitosti objekata. (Ovdje neæemo ulaziti u razmat-
ranje razlièitih tumaèenja dihotomije igre i eksploracije.) Iako postoje neke sliè-
nosti izmeðu funkcionalne igre u ranom djetinjstvu (naroèito u prvoj godini živo-
ta) i igre mladunèadi primata1, moramo znati da je funkcionalna igra djeteta
odreðena ranom socijalnom interakcijom, barem onoliko koliko i senzomotorièka
inteligencija.2

1
Nitko ne spori o tome da se u životinjskom svijetu ne javlja vrsta igre koja bi nalikovala na simbo-
lièku igru.
2
Postignuæa na skali senzomotorièke inteligencije koreliraju s karakterom interakcije u senzomo-
torièkom podruèju. Razlièiti oblici interakcije dijete-odrasli povezani su s razlièitim efektima (N.
Ignjatov-Saviæ, 1989.).
Igra 17

Funkcionalna igra. Dijete ispituje osobitosti objekta.

Promatrajuæi jednogodišnjake u igri s majkom G. Fein (1979.) je ustanovila da


postoji razlika u naèinu njihova igranja. Majke koje se više elaborativno igraju,
unose više varijacija u igri s djecom. One modificiraju ili djeèju aktivnost ili ob-
jekt, pa ako dijete udara žlicom, one udaraju štapom ili loptom, na primjer. Dakle,
mijenjaju jednu komponentu aktivnosti. Majke koje se manje elaborativno igraju
toèno ponavljaju ono što dijete èini ili mijenjaju obje komponente aktivnosti, pa se
tako igraju nezavisno, paralelno u odnosu na dijete.

Nasuprot ovakvim mišljenjima stoji tvrdnja Piageta da funkcionalna igra, kao i


senzomotorièka inteligencija, nastaje u dodiru djeteta s fizièkom okolinom.

Kada je rijeè o razmatranju odnosa izmeðu funkcionalne igre i socijalne in-


terakcije možemo (kod autora koji uvažavaju socijalnu interakciju), uvjetno re-
èeno, razlikovati “slabu” i “jaku” tezu. Prema prvoj, socijalna interakcija utjeèe na
pojavu i razvoj funkcionalne igre, a prema drugoj “igra je u svojim poèecima soci-
jalni, a ne solitarni èin” (M. Lewis). “Stoga tvrdim, igra se najprije odrasli koji
vodi brigu o bebi, a ne beba. Nudim hipotezu da je igra posljedica socijalnog èina
izmeðu odraslog (koji je s djetetom) i djeteta.” (M. Lewis, 1979., str. 24)

Simbolièku igru3 veæina razvojnih psihologa promatra kao razvojni fenomen,


i to ili u kontekstu opæeg psihièkog razvoja ili u kontekstu posebnih segmenata
psihièkog razvoja djeteta.

3
U literaturi za istu pojavu nalazimo i termine: imaginativna igra, igra fikcije, igra uloga, imitativna
igra, igra pretvaranja, dramska igra itd. U djeèjoj supkulturi Slavonije naziva se “kobojagi” (tobož e).
18 Dijete i igra

Piaget ju promatra u sklopu kognitivnog razvoja, a dovodi je u vezu sa struktu-


rom misaone aktivnosti. Ona je za njega predstavljala izraz forme neadekvatnog
mišljenja. “Bit igre je asimilacija ili primat asimilacije nad akomodacijom.” (Pi-
aget, 1962, str. 87.) No, èini se da on pojam igre “pomièe” izmeðu dva pola na
èijim se krajevima nalaze akomodacija i asimilacija, jer na drugom mjestu ka že:
“Elementi imitacije i asimilacija u Ja tako su tijesno povezani i slijede jedni druge
da se ne mogu razluèiti, te postaje izvještaèeno tražiti dominantnu notu za cjelinu
igre.”

Simbolièka igra odgovara predoperacionalnom mišljenju. Ona je za Piageta


oblik reprezentacije stvarnosti, jedna od manifestacija simbolièke funkcije. Veže
li se njezino pojavljivanje, u Piagetovu sustavu, za socijalnu interakciju ili je za
pojavu simbolièke igre dovoljna interakcija djeteta s fizièkom okolinom? Odgo-
vor na ovo pitanje treba potražiti u Piagetovu tumaèenju nastanka i razvoja simbo-
lièke funkcije.

Piaget ne sumnja da je za formiranje socijalnih sustava znakova (kakvi su ver-


balni znaci) nužna socijalna interkcija. No, razmatrajuæi genezu simbolièke funk-
cije, tj. formiranje simbola kod djece (Piaget, 1945), on govori o postojanju “indi-
vidualnih simbola” i “individualne reprezentacije”. Tvrdi da se prestruktuiranjem
senzomotorièkog sustava tijekom individualnog razvoja (za koji je dovoljna in-
terakcija i unutrašnje usklaðivanje s fizièkom realnošæu), stvaraju individualni
simboli kao što su mentalne slike, sjeæanje u vidu evokacije, simbolièki objekti
(objekti - zamjene koji oznaèavaju nešto drugo, kao u igri). Individualni simboli
su osnova za razvoj socijalnih simbola i za komunikaciju sa socijalnom okolinom.
Iz ovoga je moguæe izvesti zakljuèak da se neki vidovi simbolièke funkcije pa i
jednostavni oblici simbolièke igre mogu razviti u socijalnoj izolaciji, te da se naj-
prije javlja simbol, a onda komunikacija.

Ovaj bi problem bio riješen empirijskim putem ako bi postojali jasni sluèajevi
razvoja djece koja bi živjela u potpunoj socijalnoj izolaciji s osiguranim uvjetima
za normalan fizièki razvoj, bez senzorne izolacije i bez ometanja motorièkih ak-
tivnosti. No, jasnih sluèajeva Homo-ferusa nema. Uvijek postoji sumnja da se
radilo o mentalnoj zaostalosti. Izuzetak je, èini se, sluèaj o kojem izvještava Jar-
mila Koluchova (1972.) Dva djeèaka blizanca živjela su od 18 mjeseci do sedme
godine u izolaciji, zatvoreni u maloj nezagrijanoj sobi u kojoj su od namještaja bili
samo stol i stolica. Djeèaci su spavali na podu, èesto su na duže vrijeme zatvarani
u podrum i okrutno kažnjavani. Susjedi nisu znali da postoje. Djecu su, dakle, ra-
sla bez komunikacije s odraslima, uz afektivno lišavanje. Kada su otkrivena, iz-
vršena su psihološka istraživanja. Bili su na razini imbecila (Gessellova psihomo-
torièka skala). Ono što je interesantno za naše razmatranje jest da djeèaci nisu mo-
gli shvatiti znaèenje i funkciju slika. (Naknadno su vježbani sa slikama iste ve-
lièine i boje kakvi su bili naslikani predmeti.) Simbolièka se igra u izolaciji nije
razvila. Djeèaci su jedino manipulirali kockama, prevræuæi ih po rukama. Uz spe-
cijalnu njegu i brigu djeca su veoma brzo napredovala tako da su sa 11 godina na
Wechslerovu testu inteligencije postigli kvocijent koji odgovara prosjeku. (Opšir-
nije u A.M. Klark i A.D.B. Klark, 1987.) Ovaj “moderan sluèaj divlje djece”
upuæuje na zakljuèak da, bez komunikacije, nema razvoja ni simbolièke funkcije,
ni simbolièke igre.
Igra 19

Freud i sljedbenici vezuju simbolièku igru za afektivno podruèje. Freud polazi


od opæe pretpostavke da je svako ponašanje odreðeno impulsima ega i ida, pa tako
i igrovno ponašanje. Id zahtijeva ispunjenje želja bez odlaganja, a kako u stvar-
nosti vlada “princip realnosti”, a u igri “princip zadovoljstva”, dijete pribjegava
igri. Ponavljanje neugodnih dogaðaja u igri objašnjava postojanjem instinkta za
vladanjem. Naime, ponavljajuæi neugodnu situaciju, dijete postaje gospodar te
situacije i aktivno ovladava anksioznošæu odnosno konfliktnim situacijama, što
dovodi do redukcije tenzije. Uz ove funkcije koje su odgovorne za oèuvanje ega,
Freud na nekim mjestima pripisuje igri i prokreativnu funkciju, a spominje kao
moguæi uzrok njezina javljanja aktiviranje organizma radi postizanja ugode.

Simbolièku igru Vigotski, Elkonin, Leontjev, Zaporožec i drugi ruski autori


razmatraju pod nazivom igra uloga. Nastanak igre uloga tijekom povijesnog raz-
voja, smatraju oni, odreðen je izmjenom mjesta djeteta u sustavu društvenih od-
nosa. “Igra uloga je aktivnost u kojoj dijete, motivirano željom - živjeti društveni
život s odraslim èlanovima društva; prvo, uzima ulogu odraslog; drugo, stvara
igrovnu situaciju putem prijenosa znaèenja s jednog predmeta na drugi; treæe,
uvjetno prikazuje djelatnost odraslih, modelirajuæi motive, ciljeve i norme od-
raslih” (Elkonin, 1975, str. 18.).

“Razvijeni oblik igre uloga karakterizira: prvo, sadržaj i siže, drugo, uloga i u
njoj sadržana pravila; treæe, igrovna aktivnost koja nosi uvjetni, uopæen i skraæen
karakter; èetvrto, igrovni predmeti koji uvjetno oznaèavaju realne predmete; peto,
razvijen sustav realnih odnosa meðu igraèima. Svi ti aspekti igrovne aktivnosti
razvijaju se kao jedan sustav” (Elkonin, 1975, str. 20.). Nadalje, ovi autori

Simbolièka igra.
Djeèak ima ulogu lijeènika, a
djevojèica ulogu majke koja je
donijela dijete na pregled.
20 Dijete i igra

naglašavaju da je igra povezana s fundamentalnim procesima razvoja liènosti u


predškolskoj dobi. U njoj se oblikuju osnovne socijalne potrebe, ona ima utjecaj
na razvoj kontrole ponašanja, u njoj se formira uvjetno-dinamièka pozicija, u njoj
se prvi put razilazi smisao i optièko polje, itd.

Igre s pravilima dijete zatjeèe u veæ gotovom obliku i ovladava njima kao ele-
mentom kulture, ali sudjeluje i u stvaranju novih. Za igre s pravilima Piaget kaže
da se rijetko javljaju u dobi od 4 do 7 godina, i da uglavnom pripadaju razdoblju
od 7 do 11 godina, a zadržavaju se tijekom cijelog života. “Igre s pravilima su igre
sa senzomotorièkim kombinacijama (trke, špekulanje, loptanje itd.) ili intelektu-
alnim kombinacijama (karte, šah itd.) u kojima se pojedinci natjeèu (inaèe bi pra-
vila bila beskorisna) i koje su regulirane ili kodeksom koji je preuzet od starijih
generacija ili privremenim sporazumom. Igre s pravilima mogu biti rezultat èi-
nova odraslih koji su zastarjeli (magijsko-religijskih po porijeklu) ili senzomoto-
rièkih, praktiènih igara koje su postale kolektivne, ali koje su izgubile èitav, ili dio
svog imaginativnog sadržaja, tj. svoj simbolizam.” (Piaget 1962, str. 144.)

U igrama s pravilima, kao i u funkcionalnim i simbolièkim igrama, prema Pi-


agetu, prevladava asimilacija, a asimilacija realnosti u skladu je sa strukturom
djeèjeg mišljenja. No, u ovim igrama postoji veæ izvjesna ravnoteža izmeðu asi-
milacije i akomodacije društvenom životu. U igrama s pravilima postoje pravila,
kolektivna disciplina, kodeks èasti i fair play, te one predstavljaju “zadivljujuæe
socijalne institucije” i “pravi politièki materijal djetinjstva”. Piaget dovodi igre s
pravilima u vezu s djeèjim moralnim razvojem.

J. Chateau razmatra igre s pravilima u relaciji sa samopotvrðivanjem, samo-


usavršavanjem, društvenim potvrðivanjem (putem podèinjavanja pravilima).

Iviæ (1983.) igre s pravilima smatra jednim oblikom komunikacije (u djeèjoj


grupi, te izmeðu djece i odraslih), tipom socijalne prakse djece, mehanizmom
reguliranja društvenih odnosa u djeèjoj grupi. Djeèje igre s pravilima, kao regula-
cijski mehanizam socijalnih odnosa, ka že on, imaju dvije velike funkcije koje su
vitalne za funkcioniranje svake kulture, a to su: socijalna integracija (pri-
bližavanje èlanova grupe, podvrgavanje pravilima i socijalnim normama, kon-
trola vlastitih želja i impulsa itd.) i, s druge strane, socijalna diferencijacija (po-
veæavanje rastojanja meðu èlanovima grupe, segregacija podgrupa, indvidualiza-
cija itd.). Uvažavajuæi Piagetovu ideju da igre s pravilima ontogenetski imaju po-
rijeklo u ponavljanju i ritualizaciji akcija u funkcionalnim igrama, te misao Elko-
nina da se dijete u simbolièkoj igri (igri uloga) ponaša u skladu s tom ulogom
(dakle pridržava se odreðenih pravila), ove igre mogle bi se klasificirati u dvije ve-
like grupe: funkcionalne igre i igre s pravilima sa znaèajnom semiotièkom kom-
ponentom.

Prva kategorija igara osniva se na nekim postojanim shemama ponašanja, na


univerzalnosti obrazaca ponašanja razlièitog porijekla. Univerzalnost obrazaca
može biti vezana, na primjer, uz motorièke sheme ljudskog ponašanja (razne igre
ravnoteže, skakanja, preskakanja itd.), uz senzorno-perceptivne sheme (igre vrto-
glavice, igre prstima nogu i ruku itd.), uz afektivne sheme (igre smiješnih lica, igre
Igra 21

Igra s pravilima: Bako, bako kol’ko ima sati?


(“Tri konjska naprijed”, bio je odgovor djeèaka, u ulozi bake.)

ljubljenja, kontrole osjeæanja itd.), uz univerzalne obrasce interakcije i komunika-


cije (igre skrivanja i pronalaženja, igre opklade, zadirkivanja itd.), uz opæe obras-
ce govornog ponašanja (pitalice, igre dijaloga itd.).

Za drugu kategoriju igara karakteristièno je postojanje eksplicitnog sustava


pravila koji regulira ponašanje igraèa. Iako postoje varijante igara i promjene
pravila, pravila su nad-individualna, konvencionalna i obvezna za sve sudionike u
igri. Pravila mogu biti vrlo jednostavna, ali i tako složena da traže visok stupanj
intelektualnog razvoja. Izmeðu igara s pravilima i igara koje se temelje na univer-
zalnim obrascima ponašanja postoje sve vrste prijelaza, te ponekad nije ni moguæe
povuæi jasnu razliku.

Postoje mnogi sustavi klasifikacije djeèjih igara, a zasnivaju se na razlièitim


kriterijima. Nekada se za kriterij podjele uzima rekvizit koji se koristi u igri, pa se
govori o igrama kartama, igrama loptom itd; drugi put su to psihièke funkcije
angažirane u igri, pa se govori o igrama percepcije, pamæenja, motorièke vještine
itd., nekada se kao kriterij uzima sadržaj igre, pa se govori o igrama tra ženja,
lovljenja itd.; nadalje, kao kriterij se koristi i socijalna funkcija igre, pa se govori o
igrama socijalne diferencijacije i igrama socijalne integracije itd. (Kasnije æemo
detaljnije prikazati klasifikaciju I. Opie i P. Opie, te klasifikaciju Sutton-Smitha.)

Roberts i suradnici (1959.) razvrstavaju igre s pravilima u tri kategorije: igre


fizièke vještine, šanse i strategije. Caillois (1979.) sve igre dijeli na èetiri glavne
kategorije: natjecanja, šanse, simulacije i vrtoglavice (Agon, Alea, Mimicry, Il-
inx).
22 Dijete i igra

Funkcionalnu igru nalazimo i kod životinja i kod djece. Moguæe je govoriti o


neovisnosti ili ovisnosti (i stupnju ovisnosti) prvih funkcionalnih igara kod djece o
socijalnoj interakciji. No, simbolièka igra i igra s pravilima, koje se javljaju samo
kod djece, evidentno su socijalne pojave po svojoj prirodi, porijeklu i sadržaju
(unatoè èinjenici da ispunjavaju mnoge privatne funkcije kao i jezik, uostalom). I
sama simbolièka funkcija tekovina je kulture i javlja se najprije u komunikaciji, a
tek kasnije poprima individualne funkcije.

Mi ovdje nemamo ni namjere ni prostora opisati sve teorije igre i upustiti se u


dokazivanje njihove ispravnosti ili neispravnosti. No, èini nam se važnim upozo-
riti na jednu èinjenicu koja umanjuje naoko velik jaz izmeðu razlièitih teorija igre.
Radi se o sljedeæem:

Igra je nespecijalizirana, neizdiferencirana, vrlo složena, nejednoznaèna, mul-


tifunkcionalna aktivnost. Pripadnici razlièitih teorijskih pravaca prouèavaju èesto
razlièite segmente igre i samo neke od njezinih funkcija, a onda na osnovi tih
prouèavanja donose zakljuèke o prirodi cjelokupnog fenomena. Tako psihoanali-
tièari, na primjer, smatraju da je igra izraz sublimacije, katarze, abreagiranja,
kompenzacije. Smatram da igra, izmeðu ostalog, može biti i izraz sublimacije, ka-
tarze, abreagiranja, kompenzacije, ali da je sekundarni simbolizam samo jedan od
uzroka, u miljeu uzroka, koji odreðuju pojavu igre.

Prema tome, ostaje dovoljno prostora i za prihvaæanje drugih uzroka koji od-
reðuju pojavu nekih igara kao, na primjer: radost koju donosi uspješno okušavanje
i variranje sposobnosti u razvoju, ili “javno prizivanje” konkretnih situacija zbog
još neizgraðenih unutrašnjih instanci liènosti itd.

Za razliku od psihoanalitièara, Piaget promatra igru u sklopu kognitivnog raz-


voja i dovodi je u vezu sa strukturom misaonih aktivnosti. Kao multifunkcionalna,
nejednoznaèna, nespecijalizirana aktivnost igra je zaista povezana i s kognitivnim
razvojem. I u onim sluèajevima kada je podloga sadržaja igre katarza, abreagi-
ranje itd., možemo osim sadržaja igre promatrati i naèin struktuiranja, graðenja
reprezentacije koji je povezan s kognitivnim razvojem. Dakle, jedno drugo ne
iskljuèuje.

Ponekad se segmenti nekih teorija ili utvrðene èinjenice mogu objasniti na dru-
gaèiji naèin. Tako, na primjer, mislim da simbolièka igra jest jedan od oblika
reprezentacije stvarnosti u kojem se manifestira simbolièka funkcija, te da se u
njoj odražava pripadajuæa struktura misaonih aktivnosti - i ovo dugujem Piagetu.
No, korištenje simbolièkih sredstava vrlo udaljenih od stvarnosti ne smatram (za
razliku od Piageta) “deformirajuæom asimilacijom”, “izokretanjem stvarnosti”,
(veæ korisnim pomakom u razvoju autonomizacije simbolièkih sredstava. (Auto-
matizacija se, izmeðu ostalog, oèituje u raskidanju tijesnih povezanosti izmeðu
znaka i oznaèenog, dakle u udaljavanju semiotièkog sredstva od realnosti na koju
se odnosi, a to je napredak u razvoju semiotièke funkcije. (Werner, H. and Kaplan
B. 1963.) Mislim da je za cjelovito sagledavanje tako kompleksne aktivnosti kao
što je igra potrebno potražiti adekvatan, širi razvojno-psihologijski okvir.