Izvod iz knjige: Dr.

Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo

1995.

PORTRETI VE LI KANA B O SANSKE

HISTORIJE

KRALJ TVRTKO I
VE LI ČINA KOJA SE N E ZAB ORAVLJA

Bosna je u svojoj hiljadugodišnjoj historije imala brojne banove,

kraljeve, kraljice, prinčeve i princeze. Među njima Tvrtka I zauzima
posebno mjesto. Obično se kaže, ono što je ban Kulin započeo,
završio je kralj Tvrtko 200 godina kasnije. A završio je i učinio
mnogo toga. Sve ono što je Bosna bila i što jeste, djelo je tog
velikog bosanskog sina. Tokom 38 godina vladavine ne samo da je
učvrstio Bosnu i uspostavio one državne granice koje nas i danas
okružuju, nego je od Bosne stvorio balkansku velesilu od koje su
podjednako strepili i istočno i zapadno od njenih granica.
Kralj Tvtko je velikan koji je za svoj narod i zemlju izgradio i
ostavio u nasljeđe one vrijednosti na kojima se i danas temelji
etnički, kulturni i državnopravni identitet Bosne i Hercegovine. 1
Zbog svega toga zaslužuju najveće poštovanje svih koji se s
pijetetom odnose prema prošlosti, a osobito nas koji jesmo, koji se
smatramo i osjećamo potomcima njegovih onovremenih “dobrih
Bošnjana”.
Preko šest stotina godina, koliko nas dijeli od njegovog vremena,
predugo je, i moglo bi se reći davno bilo pa se zaboravilo. Ali u
tolikim godinama baš i jeste značaj jer to govori od kada su i kakvi
su nam korijeni. A oni nisu bilo kakvi. Bosanska vladarska dinastija
Kotromanića vodila nam je pretke kroz dobro i zlo više od 600
godina, i kroz to vrijeme Bosna se od male i neznatne banovine
pretvorila u moćno kraljevstvo. Upravo je Tvrtko taj koji je
uspostavio granice tzv. “velike Bosne”, koja se sterala od Zadra do
Kotora, zatim od Lima i Morače u Crnoj Gori do Une, te od Save

1
Općenito o kraljuTvrtku I: V. Klaić, Poviest Bosne, Zagreb 1882, p.142 - 195; M. Prelog, Povijest
Bosne od najstarijih vremena do propasti kraljevstva, Sarajevo 1912, p.31 - 39: V. Ćorović, Historija Bosne,
Beograd 1940, p. 276 - 338; S. Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964, p. 121 - 165.
 2

do Hvara i Korčule.

BOR BA ZA OPSTANAK
Tvrtko je došao na prijestolje s nepunih 15 godina (1353.
g.), naslijedivši strica Stjepana II Kotromanića, koji nije imao
muških potomaka. Mada mlad, djelovao je veoma mudro i
odvažno. Već prvih godina morao je voditi teške ratove na svim
stranama da bi zaštitio zemlju od zavojevača.
Najteže je bilo s Madzarskom, ondašnjom evropskom velesilom.
Samo tokom 1363. godine dva puta je slala vojsku na Bosnu, ali
je u oba slučaja bila suzbijena. U drugom pokušaju Bosanci su ih
pod Srebrenikom, u oblasti Usore, gotovo potpuno uništili.
Izginule su brojne velmože, dok im se kralj jedva spasio
sramotno umakavši. Ovom pobjedom Bosna je za duže vrijeme
osigurala mir na sjevernim granicama. .·
Tvrtko je morao odvažno djelovati i na drugim stranama od
kud je prijetila opasnost. Da bi Bosnu učinio što bezbjednijom i
sigurnijom, riješio je da zarišta opasnosti trajno otkloni pa je i sam
prešao u protunapad. Tako su započela ona silna osvajanja koja
su Bosnu pretvorila u najveću i najjaču balkansku državu u
drugoj polovici 14. stoljeća.

Veliki pećat kralja Tvrtka I (sa likom kralja)

Tvrtko je za kratko vrijeme osvojio oblasti Travunje i gornjeg
Podrinja (krajem 1357. g.), a onda dio Srbije do Sjenice, te
primorje od Dubrovnika do Kotora. Na taj način Bosna je pomakla
istočne granice na liniju Sjenica (u Srbiji) - Nikšić – Kotor (u Crnoj
Gori). U sastav bosanske države došlo je i Mileševo, (u Srbiji)
 3

u kojem se nalazio grob sv. Save.

Ovi i drugi uspjesi dali su Tvrtku povod da uzme titulu
kralja. Krunisanje je obavljeno 1377. godine u Milima
(današnji Arnautovići kod kod Visokog). 2

KR ALJ BOSN E , SRB IJE , H RVATSKE …

Tvrtkove ambicije se, međutim, nisu na ovom završile. Kad
je umro srpski car Uroš IV, s kojim je izumrla dinastija
Nemanjića, Tvrtko je istakao svoje legitimno pravo da
zasjedne na srpsko prijestolje. Bio je najbliži krvni srodnik
izumrlih Nemanjića, mada po ženskoj lozi, pošto je njegov
djed Stjepan Kotroman bio oženjen nemanjićkom princezom
Jelisavetom, to jest kćerkom kralja Dragutina.
Tu je bio i knez Lazar, koji je isto mogao pretendirati na
prijestolje, također po ženskoj liniji, ali preko žene Milice. Ta
veza je bila znatno tanja od Tvrtkove pa je njemu ustupio
prednost, na što je bez sumnje utjecala i Tvrtkova moć. Tako je
Tvrtko postao i kralj Srbije.
Nakon postignutih uspjeha na istoku interes usmjerava
prema Hrvatskoj, od koje je takoder u prošlosti Bosni često
prijetila opasnost. Nakon brojnih pohoda i ratova Bosna je
zagospodarila ukupnim primorjem od Neretve do Zrmanje
(obala do Cetine je već odranije bila bosanska), Dalmatinskom
Zagorom i Kninskom Krajinom

Povelja kralja Tvrtka I izdata Dubrovčanima 1378. godine

2
N. Radončić, Obred krunisanja bosanskog kralja Tvrtka I, Srpska akademija nauka i umetnosti, pos.
izd. knj. CXLIII, Odelenje dr. nauka, knj. 56, Beograd 1948.
 4

Potom su s u s e pod silom predali i bogati samostalni

dalmatinski gradovi Split, Trogit i Šibenik. Malo iza toga
Tvrtko je osvojio otoke Brač, Hvar i Korčulu. Tako je 1390.
godine, osim Srbije i velikog dijela Zete (današnje Crne Gore)
postao gospodar i kralj Hrvatske i Dalmacije. Jedino je njemu
od svih južnoslavenskih vladara pošlo za rukom da barem za
neko vrijeme ujedini bosanske, srpske i hrvatske zemlje u jednu
državu, i to pod vlašću Bosne.
Sad je njegova puna kraljevska titula glasila: "Kralj Srbije,
Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Time je Bosna stekla
moć i u·gled kakav nije imala nikada prije a ni poslije. Bosna je
postala nezaobilazan faktor u političkom životu ondašnje
Evrope. Venecija iskazuje poštovanje Tvrtku tako š to ga
upisuje u Zlatnu knjigu počasnih građana. Bosanski dvor bio
je u živoj vezi s mnogim evropskim dvorovima. Bosanske
vitezove pozivaju da učestvuju na viteškim turnirima diljem
Evrope, i gdjegod dođu prave pomor. O njihovoj snazi, izgledu
i srčanosti pisali su čak poljski suvremenici. 3
Budući da je Tvrtko još uvijek bio neoženjen, m nogi
evropski kraljevi mu nude za ž enu svoje kćeri. Na koncu se
odlučio za prelijepu bugarsku princezu Doroteju. Rodila mu je
nasljednika, kojem je dato ime po ocu (Tvrtko II). lz vanbračne
veze s nekom Grubačom (domaćom plemkinjom), imao je još
jednog sina - Ostoju, tako da je bio siguran da mu se sjeme neće
zatrti.
Tvrtko je uspješno vodio i unutarnju politiku. Otvaraju se
rudnici, grade ceste, podižu gradovi, razvija trgovina, pa je
nastupilo blagostanje kakvog nije bilo od Kulinovih vremena.
Bosna je počela kovati i zlatni novac, što je imalo cilj da se
pospješi vanjska trgovina, a ujedno i pokaže moć Bosne.
Zbog svoje veličine (promjer 3 cm), težine (14,05 gr), debljine
(1 mm), čistine (24 karata) i likovne ljepote, taj zlatnik je na
samom vrhu evropske srednjovjekovne numizmatike. Već je
davno u stručnoj literaturi označen kao umjetničko remek-djelo.
Njegov značaj je i u tome što je u odnosu na dukate drugih
zemalja, pa i onih koje su kovale onovremene trgovačke i poltičke
velesile kao što su Venecija, Turska, Madžarska i dr, imao
njihovu četverostruku vrijednost. Dok, je npr. mletački dukat težio
3,559 gr, a takav je slučaj i sa dukatima ostalih zemalja, bosanski
je bio težak čak 14,05 gr. 4
Taj zlatnik je posebno značajan za političku historiju Bosne i
Hercegovine. Njime se, naime, potvrđuje mnogošto iz
srednjovjekovne historije Bosne. To je prije svega njena
državnost. Na prednjoj strani nalazi se grb bosanske države, koji
3
O tome: I. Dlugoss, Historia Poloniae, Krakov 1878.
4 I. Rengjeo, Numizmatičke vijesti, Zagreb 1939, p. 3.
 5

je s nekim dodacima ujedno bio i grb bosanske dinastije

Kotromanića, što simbolizira samostalnu i nezavisnu državu.
Sastoji se od štita sa šest ljiljana raspoređenih u dva polja. Iznad
njega je kaciga sa raskošnom perjanicom. Sa svake strane grba je
po jedan ljiljan. Na drugoj strani je propeti lav – simbol vojne
moći Bosne. Na prednjoj strani (aversu), je natpis na latinskom:
MONETA AURERA REGIS STEPHANI (zlatnik kralja
Stjepana), a na drugoj (reversu): GLORIA TIBI DEUS SPES
NOSTRA (slava tebi Bože naša nado). 5

Zlatnik kralja Tvrtka I

BOSANSKA MORNARICA
Da bi Bosna privredno bila što neovisnija, odnosno da bi se
suzbio pomorski monopol Dubrovnika, Đenove i Venecije, Tvrtko je
odlučio da sagradi vlastite luke i flotu. Na dijelu bosanskog
primorja između Dubrovnika i Kotorskog zaljeva odabrana je
najpovoljnija tačka - ispred ulaza u Kotorski zaljev. Tu je
sagradio velelijepi grad nazvan “Novi” (danasnji Herceg-Novi) s
izvrsnom lukom, trgom soli i drugim lučkim sadržajima.
Tvrtko, medutim, nije stao na tome. Podigao je još jednu luku,
ali u dubini zemlje, na Neretvi. Bio je to Brštanik kod današnjeg
Opuzena. Tu je podignuto i brodogradilište, pa je s onim u
Kotoru počelo raditi punom parom na izgradnji bosanske flote.
Kako se, naime, u sastavu bosanske države nalazila i obala
od Kotara (bez Dubrovnika) do Zrmanje poviš Zadra, te najveći
dalmatinski otoci, bilo je neophodno da Bosna ima vlastitu
flotu. Ona je bila potrebna i za potrebe trgovine i za ratne
operacije. Dio flote kupljen je u Veneciji, a za admirala je
postavljen iskusni Mlečanin Nikola Basej. Tako je Bosna
uspostavila vlastitu flotu čime je postala i pomorska sila. Od
sada su se na Jadranu sve češće susretali brodovi na kojima
se vihorila bosanska zastava sa ljiljanima.

5
E. Imamović, Starobosanski novci, Visoko 2008, 13 i d.
 6

U Tvrtkovo doba Bosnu je zadesilo i nekoliko nesreća. 14.

novembra 1366. godine buknuo je strahovit požar, koji se dugo
vremena nije ničim mogao ugasiti pa se proširio na cijelu Bosnu.
Suvremenici su zapisali da su u njemu izgorjele gotovo sve
bosanske sume.
Dvadeset godina kasnije desio se još jedan krupan događaj
koji se od tada sve č ešće ponavljao, što je bilo sudbonosno za
Bosnu. Godine 1386. u Bosnu su prvi put provalili Turci. Iz
Albanije su se probili sve do doline Neretve, ali SU bili
odbačeni. Dvije godine kasnije upali su s mnogo većim snagama.
Bosanska vojska ih je ovaj put dočekala kod Bileće. Predvođena
junačnim vojvodom V1atkom Vukovićem, potpuno je uništila
neprijatelja. Od nekoliko hiljada boraca spasio se samo vođa
Šain s manjim odredom. Međutim, sukobi izmedu Bosne i
Turske nisu se na ovom završili.

Izgled bosanske galije iz vremena kralja Tvrtka I

BOSANCI BRAN E KOSOVO

S obzirom na silu i moć koju je Bosna u ovo doba uživala, bez nje
nije mogao proći ni najkrupniji događaj koji se veže za srpsku
historiju, a to je kosovski boj. Tvrtko je u njemu morao sudjelovati
iz više razloga. Prvo, Lazar ga je pozvao da mu pruzi "bratsku"
pomoć. Drugo, Tvrtko je de jure bio gospodar Srbije i njen kralj,
pa je po toj osnovi morao braniti "svoje" teritorije. Treće, kao
mudar državnik znao je, ako padne Srbija, iza nje je na redu
Bosna, i četvrto, kao kralj najmoćnije države u ovom dijelu
Evrope, nije mogao dopustiti da se bez njega dešavaju tako
krupne stvari uz njegove granice. Zato je s hrvatskog bojišta
povukao dio vojske i uputio je na Kosovo. Opet ju je povjerio svom
najsposobnijem vojvodi Vlatku Vukoviću, koji se već ranije dokazao
 7

u bojevima s Turcima.
Prema, ugledu hrabrosti i brojnosti bosanske vojske, Lazar joj je
povjerio najosjetljivije mjesto u bojnom poretku - lijevo krilo.
Ono što se tada desilo historiji je znano. Od čitave vojske jedino
su Bosanci na svom krilu uspjeli razbiti neprijatelja i izvojevati
sjajnu pobjedu. Bosanski vojvoda je odmah s bojnog polja poslao tu
radosnu vijest svom kralju, a ovaj ju je dalje proslijedio u
Evropu. Ipak se pokazalo da bosanska vojska nije mogla sama
riješiti bitku i Kosovo je u crno zavilo Srbiju.
Zbog velikih gubitaka i smrti cara Murata Turci su za duže
vrijeme ostavili na miru Bosnu pa s te strane nije više prijetila
opasnost.

Pancirna košulja nekog starobosanskog viteza

SMRT
I na drugim bosanskim granicama bilo je mirno. Jaka
kopnena vojska i flota čuvala je stečeno pa je posljednje godine
života Tvrtko mogao provoditi u miru i uživati plodove svog
djela. Nakon smrti njegove žene Doroteje (1390. g.) počeo se
raspitivati po dvorovima za novu ženu. Između ostalih u
kombinaciji je bila i austrijska princeza. Među tim, do ženidbe
nije došlo. Zadesila ga je nenadana smrt. Umro je 1 6. marta
1391. godine u 52. godini života.
Sretnim slučajem do kojeg je došlo 1909. godine u
Arnautovićima kod Voskog tokom gradnje uskotračne pruge,
 8

otkriven je mauzolej bosanskih vladara stare genereacije u kojem

je bio i grob kralja Tvrtka. Kada su arheolozi skinuli jednu ploču,
ispod se kazao stećak, a na njemu su ugledali prebačen kraljevski
plašt. Došlo je, naime, do jedinstvenog otkrića u arheologiji. Plašt
je bio tako savršeno sačuvan da je zatečen u stanju kako je
ostavljen prilikom ukopa kralja prije više od 500 godina. Izgledao
je kao da je tek stavljen. Zbog nemara rukovodioca iskopavanja
nalaz je, nažalost, skoro potpuno uništen. Sačuvali su se samo
zlatom izvezeni ljiljani na grbu kojim je plašt bio ukrašen.

Ostaci plašta kralj Tvrtka I pronađen u njegovoj grobnici u

Arnautovićima kod Visokog

Tvrtkova ·smrt je presjekla zamah Bosne. Mada se još dugo

održalo kraljevstvo, njegovo doba je bilo neponovljivo, što zbog
nesposobnih nasljednika š to zbog promijenjenih političkih
okolnosti, Bosna je vremenom gubila ono što su stekli Tvrtko i
njegovi preci, dok na koncu 1463. g. nije bila pregažena od
Turaka.
Mada se osvajač ovdje zadržao preko 400 godina, donio svoje
običaje, vjeru i kulturu, bosanski narod nije zaboravio vrijeme
svojih banova i kraljeva. Nije zaboravio "dobre dane" Kulina
bana kao ni moć i ugled koji je Bosna imala u vrijeme njegovog
potomka kralja Tvrtka. Bosanci ih i danas prizivaju kad se nađu u
nevolji i kad njihovoj Bosni zaprijeti opasnost.