Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Unsko-sanski kanton
TEMA:
Mentor: Kandidat:
UVOD.........................................................................................................................................1
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................19
LITERATURA.........................................................................................................................20
UVOD
1
1. KOSTI KIČMENOG STUBA
2
1.1 OPŠTE I POSEBNE KARAKTERISTIKE
Pršljen pripada tipu kratkih kostiju nepravilnog oblika.Na njemu se razlikuju tijelo (
corpus vertebrae),luk (arcus vertebrae),kičmeni otvor(foramen vertebrale) i nastavci.
Postoji jedan neparan,rtni (processus spinosus) i tri parna nastavka,poprečni
(processus tranesversus),i gornji i donji zglobni nastavci-processus artuculares
superiores et inferiores).
Korijen luka( pediculus arcus vertebrae) je parni koštani stubić koji polazi unazad i
upolje sa zadnje polovine bočne strane tijela.
3
Pločica luka( lamina arcus vertebrae) je tanka parna formacija u obliku
pravougaonika sa dužom horizontalnom osovinom.
Rtni nastavak (processus spinosus) nosi dvije razdvojene kvrge koje su gotovo
uvijek nejednake veličine.
Atlas je pršljen koji nosi glavu.To je jedini pršljen koji nema tijelo.Atlas ima prbližno
oblik prstena koji se sastoji iz četiri dijela.To su dva luka (arcus anterior) i zadnji luk
(arcus posterior) i dvije bočne mase (massae laterales),koje povezuju ove
lukove.Zavisno od pola,poprečni prečnik iznosi između 65 i 75 mm kod žena,dok je
kod muškaraca duži,od 70 do 90 mm.
4
1.3 GRUDNI PRŠLJENOVI ( VERTEBRAE THORACICAE)
Deseti grudni pršljen (Th X) ima veće tijelo i na njemu obično samo jednu ovalnu ili
polumjesečastu zglobnu glačicu.
Jedanaesti grudni pršljen (Th XI) poprečni nastavak ovog pršljena je vrlo kratak i
nema zglobnu površinu za kvržicu rebra.
Dvanaesti grudni pršljen (Th XII) liči na jedanaesti.Poprečni nastavak ovog pršljena
je jako izmjenjen.Od njega nastaju tri kvrge,gornja,donja i spoljašnja.
5
1.5 KRSNA KOST (OS SACRUM)
Velika, trokutasta, uglata križna kost je najčešće sastavljena od pet sraštenih križnih
kralježaka kod odraslih osoba. Nalazi se između zdjeličnih kostiju te tvori krovnu i
posterosuperiornu stijenku stražnje zdjelične šupljine. Trokutast oblik križne kosti
rezultat je naglog smanjivanja veličine lateralnih masa kod križnih kralježaka tijekom
razvoja. Donja polovica križne kosti ne nosi težinu tijela te je stoga njen veći dio
znatno smanjen. Križna kost (lat. svetinja ili sveta kost) pruža snagu i stabilnost
zdjelici te prenosi težinu tijela na zdjelični obruč, koštani prsten kojega tvore
zdjelične kosti i križna kost, prema kojemu su pripojene kosti donjih udova.
6
Dorzalna površina sakralne kosti je naborana, konveksna prema straga, te obilježena
sa pet longitudinalnih grebena. Centralni greben, crista sacralis mediana, predstavlja
međusobno sraštene šiljate nastavke gornjih triju ili četiriju sakralnih kralježaka;
kralježak S5 nema šiljatog nastavka. Cristae sacrales intermediae predstavljaju
mjesta sraštanja zglobnih nastavaka, dok cristae sacrales laterales, koje su smještene
najlateralnije, predstavljaju mjesta sraštenja poprječnih nastavaka sakralnih
kralježaka. Klinički važne osobitosti dorzalne površine križne kosti jesu svakako
sakralni hiatus, otvor u obliku obrnutoga slova U, te sakralni roščići, cornua. Sakralni
hiatus je rezultat nepostojanja laminae i šiljatih nastavaka kralježaka S5, te katkada i
S4. Sakralni hiatus je otvor koji vodi u sakralni kanal. Njegova dubina može biti
različita, ovisno o tome jesu li uključene pločice i/ili šiljati nastavci kralješka S4.
Sakralni roščići predstavljaju donje zglobne nastavke kralješka S5, te se pružaju
inferiorno sa svake strane sakralnog otvora (hiatus). Služe kao pomoć pri
pronalaženju njegova otvora.
Gornji dio lateralnih površina križne kosti izgleda poput aurikule (lat. vanjsko uho,
umanjenica od uške, uho); zbog svog oblika, to područje se naziva aurikularno
područje. To je mjesto na kojemu se nalaze sinovijalna zglobna lica sakroilijačnog
zgloba između križne i ilijačne kosti.
7
Slika 2. Građa Krsne kosti
Trtična kost, os coccygis je mala trokutasta kost koja obično nastaje spajanjem
četiriju rudimentarnih trtičnih (kokcigealnih) kralježaka, iako kod nekih ljudi trtičnih
kralježaka može biti jedan manje ili jedan više. Prvi trtični kralježak (Co1) može biti
zaseban. Trtična kost je ostatak skeleta embrionalnog repu sličnog produžetnka.
Pelvična površina trtične kosti je konkavna i relativno glatka, a posteriorna površina
ima rudimentarni zglobni nastavak. Co1 je najveći i najširi od svih trtičnih kralježaka.
Ima kratki processus transversus kojim je povezan sa sakralnom kosti, koji pravi zglob
sa cornuom sacralis. Zadnja tri trtična kralješka obično se spajaju tijekom srednjeg
dijela života, stvarajući trtičnu kost oblika kljuna - po čemu je i dobila ime (grč. coccyx
- ptica kukavica). Sa starenjem, Co1 se obično stapa sa sakralnom kosti, a ostatak
trtičnih kralježaka se spoji u jednu kost. Trtična kost ne sudjeluje u nošenju težine
tijela s drugim kralješcima kada je čovjek u uspravnom položaju; no, pri sjedenju se
može malo fleksirati anteriorno, što pokazuje da tada nosi dio težine. Trtična kost
služi kao hvatište dijelova m. gluteusa maximusa i m. coccygeusa, te
anokokcigealnog ligamenta, srednje fibrozne intersekcije pubokokcigealnih mišića.
8
Slika 3. Građa trtične kosti
Kosti grudnog koša koje izgrađuju skelet grudnog koša (compages thoracis) su:
grudna kost (sternum),rebra(costae) i grudni dio kičmenog stuba koji obuhvata 12
grudnih pršljenova (vertebrae thoracicae) koji se opisuju sa kičmenim
stubom.Prednji krajevi rebara spojeni su sa grudnom kosti pomoću rebarnih
hrskavica (cartilago costalis).
Sternum (grč. sternon = prsa) je spljoštena, izdužena kost koja tvori sredinu
anteriornog dijela torakalnog kaveza.
Sternum se sastoji od tri dijela: manubriuma, tijela i processusa xiphoideusa.
Manubrium (lat. držak, kao držak mača, kao da tijelo sternuma tvori oštricu) je
trapezoidna kost. Smještena ispred T3 do T4 kralježaka. Držak je najširi i najdeblji
dio od triju dijelova prsne kosti. Konkavno mjesto koje se lako palpira na
superiornom rubu manubrija je incisura suprasternalis (incisura jugularis sterni). Na
urez se naslanjaju medijalni (sternalni) krajevi ključne kosti, koji su mnogo veći nego
relativno mali usjeci na manubriumu koji primaju rebra. Tako nastaje
sternoklavikularni zglob, articulatio sternoclavicularis. Inferolateralno od incisure
jugularis sterni, rebrena hrskavica 1.rebra se čvrsto hvata na lateralni rub manubriuma
- to je sinhondroza prvog rebra. Manubrium i tijelo sternuma leže u lagano različitim
ravninama superiorno i inferiorno od njihovog spoja - manubriosternalni zglob; stoga,
njihov spoj tvori sternalni kut (angulus sterni, Louis).
Tijelo sternuma, koje je duže, uže i tanje nego držak, smješteno je u razini T5-T9
kralježaka. Njegova širina je varijabilna. Kod mladih ljudi jasno se uočavaju
primordijalni segmenti sternuma, sternebrae. Sternebrae se međusobno uzglobljuju
prvo hrskavičnim zglobovima (sternalne sinhondroze). Ovi zglobovi počinju se spajati
od inferiornog kraja između puberteta i 25.godine. Gotovo ravna anteriorna površina
tijela prsne kosti prekinuta je kod odraslih ljudi trima varijabilnima transverzalnim
grebenima, koji predstavljaju mjesta spajanja četiriju izvorno razdvojenih sternebrae.
9
Smješten je u razini T10 kralješka. Iako je često izbočen, nastavak može biti tup,
rascijepljen ili zavijen u jednu stranu ili anteriorno. Hrskavičan je kod mladih ljudi ali
je više ili manje okošten kod odraslih starijih od 40 godina. Kod starijih ljudi,
processus xiphoideus može se spojiti s tijelom prsne kosti.
Rebra, costae, su jedan od sastavnih dijelova stijenke prsnog koša; čine lateralni dio
njenog anteriornog i posteriornog zida te u potpunosti grade lateralne dijelove
stijenke. Dvanaest ih je pari te se označuju rimskim brojevima, I-XII.
Dijele se na prava rebra, costae verae (I-VII), te na lažna rebra, costae spuriae (VIII-
XII). Prava rebra su svojom hrskavicom,caltilago costalis, izravno spojena na prsnu
kost, sternum, dok se lažna spajaju neizravno, preko hrskavice VII. rebra, ili nisu
uopće spojena s prsnom kosti - to su XI. i XII. rebro te se nazivaju lebdećim
rebrima, costae fluctuantes. Rebrena hrskavica VIII., IX. i X. rebra zavija prema gore
i spaja se s hrstavicom susjednog gornjeg rebra, a nakon toga zajedno i s hrskavicom
VII. rebra te tako nastaje rebreni luk, arcus costarum.
10
Na glavi rebra nalazi se globna ploha, facies articularis capitis costae. Glava je
svakog rebra, osim I., XI. i XII., podijeljena na gornji i donji dio, a razdvaja ih
greben, crista capitis costae. Gornji se dio uzglobljuje s istobrojnim prsnim
kralješkom[LINK], a donji sa prvim nižim kralješkom[LINK]. Sam greben vezan je
za intervertebralnu ploču. Glava I., XI. i XII. rebra spaja se samo sa istobrojnim
kralješkom.
Slika 4. Rebro
11
Vrat prvih 3-4 rebra je zaobljen dok se na ostalima nalazi greben, crista colli costae.
Vratm završava kvržicom, tuberculum costae. Na donjoj strani te kvržice nalazi se
zglobna površina za uzglobljenje s poprečnim nastavkom istobrojnog kralješka,facies
articularis tuberculi costae. Izuzetak su XI. i XII. rebro koje tu plohu nemaju, što im
omogućuje veliku pokretljivost. Kod gornjih rebara malo bliže kvržice, a u donjih
malo dalje, nalazi se pregib i hrapava površina za vezu s mišićima, angulus costae.
Trup je rebra spljošten. Gornji je rub zaobljen a donji oštar. Na unutrašnjoj stjenki
trupa rebra nalazi se kanal, sulcus costae, u kojem su situirane krvne žile i živci.
Takva brazda ne postoji kod XI. i XII. rebra. Prednji kraj završava elipsoidnim
oblikom na koji se veže rebrena hrskavica.
Duljina rebra raste od I. do VII.-VIII. te nakon toga se opet smanjuje sve do XII.
Kod rebara se razlikuju i tri vrste zakrivljenosti: zakrivljenost po radijusu, po rubu
(vodoravnoj ravnini) te prema uzdužnoj osi rebra. Zakrivljenost po radijusu veća je na
početku rebra a manja na njegovom kraju. Ta se zakrivljenost povećava u skladu s
brojem rebra, dakle od I. prema XII. rebru. Zbog zakrivljenost po rubu glava rebra
nalazi se u višem položaju nego njegov prednji kraj. To je najizraženije kod srednjih
rebra. Radi zakrivljenost po osi rebra unutrašnja ploha na stražnjem dijelu rebra
usmjerena je prema gore, dok je na prednjem dijelu usmjerena prema dolje.
12
serrati anterioris, dok je iza nje druga hrapavost na koja je hvatište m. scalenus
posterior. ovo rebro također nema rebreni žlijeb.
XI. i XII. rebro nemaju ni greben glave, ni kvržicu. XII. rebro također nema ni rebreni
žlijeb.
13
lako izdignut.Obje površine pokrivene su tanskom hrskavicom koja je za njih
prirasla.Pršljenska tijela povezuju međupršljenski kolutovi i uzdužne veze.
14
gornjih naprijed i upolje.Oblik ovih površina je različit u pojedinim dijelovima
kičemnog stuba.U vratnom dijelu one su ovalne,u grudnom dijelu one su ravne,a u
slabinskom dijelu one su cilindrične,donje su konveksne,a gornje su konkavne.Na
ivicama zglobnih površina pripaja se zglobna čahura(capsula articularis) koja zatvara
zglobnu duplju (cavitas articularis).U grudnom dijelu kičmenog stuba ovi zglobovi
nemaju veći praktični značaj.
Veze pršljenskih lukova( ligg.flava) su snažne i kratke trake elastičnog vezivnog tkiva
žućkaste boje.One polaze od pripoja sa prednje strane donjeg dijela jednog
pršljenskog luka ka pripoju pripoju na gornjoj ivici i zadnjoj strani susjednog nižeg
pršljenskog luka.Lijeva i desna veza istog nivoa svojim unutrašnjim ivicama spajaju
se međusobno u predjelu korjena rtnog nastavka (processus spinosus) i tako potpuno
zatvaraju kičmeni kanal sa njegove zadnje strane.Ove veze imaju presudan značaj u
održavanju uspravnog stava.Zbog njihovog popuštanja i smanjenja njihove
elastičnosti,nastalih zbog gubitka vode,u starosti dolazi do staračke povijenosti ili
staračke grbavosti (gibbus senilis).
Zglobovi grudnog koša u užem smislu dijele se u zadnju grupu,to su zglobovi rebara
sa kičmenim stubom,i prednju koju čine zglobovi grudne kosti,rebara i rebarnih
hrskavica.
15
Zglobovi rebara sa kičemenim stubom (artt.costovertebrales).Rebra su čvrsto spojena
sa kičmenim stubom.Svako rebro se dva puta zglobaljava sa kičmenim stubom:prvo
zglobom rebarne glave (art.capitis costae),zatim zglobom rebra i porečnog nastavka
(art.costotransversaria).
Ovoj grupi pripadaju sljedeći spojevi: zglobovi dijelova grudne kosti, grudno rebarni
zglobovi, zglobovi rebara sa rebarnim hrskavicama i zglobovi između rebarnih
hrskavica.
16
3.4 MEHANIKA REBARNIH ZGLOBOVA
Zglobovi rebara kako prednji tako i zadnji omogućavaju niz pokreta koji su od bitnog
značaja u kinetici disanja i održavanju ukupnog elasticiteta zida grudnog koša.Zadnji
rebarni zglobovi :zglob rebarne glave i zglob rebarne kvržice,čine jednu funkcionalnu
cjelinu.U prednjim ili grudnorebarnim zglobovima (artt.sternocostales)obavljaju se
neznatni pokreti slični onima u zglobu rebarne glave,samo su ovi pokreti znatno
manjeg obima.Udaljavanjem tijela rebra od srednje ravni povećava se i poprečni
prečnik grudne duplje,što je od bitnog značaja u mehanici disanja.
17
odnos između dva susjedna pršljena i ujedno daje cijelom kičmenom stubu elastičnu
otpornost potrebnu za ulogu osovine cijelog čovječijeg tijela.
U dinamičkom pogledu kičmeni stub se ponaša kao jedinstveni zglob sa tri obrtne
osovine.Oko frontalne osovine obavljaju se pokretni pregibanja (flexio) i opružanja
(extensio).Sagitalna osovina omogućava bočno pregibanje(lateroflexio),dok se oko
uspravne osovine vrše pokreti uvrtanja (torsio) kičmenog stuba.U različitim
dijelovima kičmenog stuba mogu se jednovremeno izvršiti suprotni pokreti.Tako je uz
pregibanje u slabinskom dijelu moguće istovremeno opružanje u vratnom
dijelu.Pregibanje (flexio) i opružanje (extensio) vrše se u spoju pršljanskih tijela,pri
čemu meko jedro (nucleus pulposus) predstvalja obrtnu tačku.Kod pregibanja prednji
dio vlaknastog prstena (annulu fibrosus) biva stisnut,a njegov zadnji dio se
razvlači.Izmičući pritisku,meko jedro (nucleus pulposus) se povlači unazad,a zadnja
uzdužna veza (lig.longitudinale post.) zateže se i ograničavapokret pregibanja.Kod
opružanja u međupršljenskom kolutu odigravaju se suprotne radnje,a prednja uzdužna
veza (lig.longitudinale anterior) svojim zatezanjem ograničava opružanje.Pregibanje i
opružanje praćeni su dodatnim pokretima u zglobovimazglobnih nastavaka i
regulisani su i ograničeni zatezanjem žutih veza ligg.flava i međurtnih veza
(ligg.interspinalia et ligg.supraspinalia).Bočno nagibanje (lateroflexio) obavlja se na
isti način-meko jedro bježi od pritiska na stranu suprotnu nagibanju,a zatezanje
međupoprečnih veza (ligg.intertransversaria)ograničava pokrete nagibanja.
18
ZAKLJUČAK
Kičma savremenog čovJeka trpi velike promJene, zato svi ljudi imaju problem sa
kičmom. Naša kičma nije stvorena da sJedimo. Kada je napravio stolicu da sJedne
čovek je sebi stvorio najveći problem . Isto je sa ostalim civilizacijskim dostignućima
mobilni telefon, televizor, kompjuter, internet, automobil … imaju svrhu postojanja
ali zbog njih se sve više i više sjedi i zato ima sve više i više problema sa kičmom.
Napredak koji se dešava i čiju dobrobit osećamo ima i svoje loše strane zbog jsedenja
i slabe ili nikakve fizičke aktivnosti . A kada smo dosta ili mnogo fizički aktivni u
kući na poslu baveći se sportom ili na treninzima vrlo često smo nepravilno aktivni.
Zato svi imamo bolove u kičmi ili još gore imamo posljedice pritiska ne nerve iz
kičme ili lobanje a da nismo svjesni da su uzrok nervi iz lobanje i kičme.
19
LITERATURA
https://medicor.rs/kicma/
http://www.stetoskop.info/Deformiteti-kicmenog-stuba-2504-c54-content.htm
20