ARISTOFAN – ŽABE

o Književni rod: drama, književna vrsta: antička komedija, epoha: stari vijek
o I komedija i tragedija imaju osnovu u Dionisijevom kultu (slavljenje boga Dionisa)
o Komedija je po tematici bliska realnim događajima, sklona banalnosti i svakodnevnim
pojavama; predstavlja određeni vid socijalnog filtera; često su u komediji na meti ironični
odnos prema sadašnjem vremenu i aktuelnim događajima
o Predmet Aristofanove poslednje ratne komedije Žabe je Atina između pobjede kod
Arginuza i konačnog sloma kod Egospotama; ova komedija se smatra za najdramatičniju
i najduhovitiju od svih njegovih komedija.
o Idejnog nosioca moralne i duhovne nestabilnosti koja je dovela do propasti i besmislenog
ratovanja – Euripida koji je nedavno preminuo – treba pokopati, a vratiti u živi svijet duh
Eshila i starih dobrim vremena kada se ratovalo protiv persijskih zavojevača, a ne protiv
Grka, za spas naroda, a ne za ambicije političara demagoga.
o Aristofanu je u XIX vijeku iskazano priznanje das u njegove komedije od svjetskog i
istorijskog značaja.
o U Žabama se osjeća oštroumna kritika poetskog, posebno dramskog stvaralaštva
(napomena da je Aristofan pisao prije nego što je Aristotel rođen, i prije nego što je
postavio svoja poetička načela u djelu Poetika (O pjesničkoj umjetnosti).
o Dionis iz želje za pjesnikom Euripidom silazi sa svojim slugom Ksantijom u donji svijet.
Na sebi ima lavlju kožu i nosi toljagu kao zaštitu u slučaju dag a neko uz put napadne.
Prvo dolazi kod Herakla da se raspita za put u donji svijet, budući da je ovaj nekada i sam
tamo silazio kod Kerbera. Poslije kraćeg razgovora sa Heraklom o tragičarima, krene
Dionis sa Ksantijom dalje. Stignu na Aheruzijsko jezero, no Ksantija, koga zbog
neučestvovanja u pomorskoj bici kod Arginuza Haron nije pustio u čamac, mora pjeske
da obiđe jezero. Dionis pređe jezero čamcem sa dva obola nadgovarajući se uz put i
zbijajući šalu sa žabama koje cijelim putem krekeću. Pošto su sretno prebrođene razne
zgode i nezgode u Hadu, pojavljuju se misti- posvećeni. Oni igraju na ledini, proslavljaju
Jakha i u horskim pjesmama iznosve svoja razmišljanja. Upravo u trenutku kad počinju
sa horskim pjesmama, nailazi Dionis sa svojim slugom. Pošto su se za sve nevolje koje
im je ranije priredio Herakle iskalili na Dionisu, jer ga prerušenog u Herakla nisu
prepoznali…dok ih nisu i jednog i drugog propisno izdevetali, što je sve propraćeno
 nizom urnebesno smiješnih situacija. Zatim ih odvedu kod Plutona i Persefate gdje najzad
nađu utočište i spas. Odmah zatim hor govori o tome da u državi treba zavesti jednakost
građana, da obeščašćenima treba vratiti čast i ugled i o drugim stvarima koje se tiču
Atinske države. Ostali dio drame je jedinstven i prelazi u vedrom i šaljivom tonu na jednu
filološku temu. Na sceni je sada Euripid koji se sa Eshilom prepire oko prvenstva u
tragičnom pjesništvu. Stvar je u tome što je do tada u Hadu Eshil imao prvenstvo (a to
znači i hranu u Pritaneju) i zauzimao tragičarski prijesto, a sada Euripid polaže pravo na
to i nadmeće se sa njim. Pošto je Pluton odredio Dionisa da ih sasluša, svaki od njih
iznosi mnoge i raznovrsne argument i na kraju, poslije brižljivog upoređivanja svakog
dokaza i protivdokaza koje su iznosili jedan protiv drugog, Dionis preko očekivanja
proglasi Eshila za pobjednika i njega odvodi natrag među žive.
o Ovaj komad se može uvrstiti među dobre i znalački pisane drame. Izveden je na
Lenejskim igrama pod arhontatstvom Kalije i Antigena, a prikazao ga je Filonid. Dobio
je prvu nagradu.
o Lica: Dionis, Ksantija (sluga Dionisov), Herakle, jedan mrtvac, hor žaba, hor mista, Eak
(vratar u Hadu), Haron (čamdžija u Hadu), jedna sluškinja Persefonina, dvije krčmarice,
jedan sluga Plutonov, Euripid, Eshil, Pluton.
o Scena jedan: polumračan predio odakle vode putevi u donji svijet; donji svijet – ispred
Platonove kuće
o Pjesnik na samom početku predstavlja dvije važne ličnosti u komediji: Dionisa i
njegovog roba Ksantiju; Aristofan na početku njegovog djela obraćanjem gledaocima
razbija iluziju stvarnog događanja na sceni, glumci “ispadaju” iz svojih uloga i opominju
jedan drugoga da govore pristojne stvari i da se pristojno ponašaju na sceni. Pažnju
zasada ne privlače Dionis i Ksantija, već glumci u njihovim ulogama i dramaturški
problemi teksta njihovog dijaloga. Time Aristofan navodi publiku da na licu mjesta
počne razmišljati o svom ukusu i književnim mjerilima kada je u pitanju komedija.
o Misti ili posvećeni su Grci koji su bili za života ovjenčani mirtinim vijencima, a ironično
ih Aristofan smiješta u Elisij, tj.boravište smjernih i pobožnih u Hadu) kako bi imali
dovoljno ovog rastinja za svoje ritualno ukrašavanje.
o Komični efekti se u komediji realizuju tako što se ispituju tradicionalne vrijednosti;
komedija je utemeljena u društvenom i političkom trenutku i upravo taj trenutak
preispituje.
o Ova komedija bi se mogla nazvati i komedija putovanja.
o Govor (hor) žaba je prikazan kao mrmoljenje koje ima određenu simboliku; parodiranje
sofističkih govora retorike, intelektualno nadmetanje
o Tobožnje nadmetanje Eshila i Euripida za prvo mjesto u tragediji simbolizuje jasan
Aristofanov stav prema Euripidu, kojeg je kritikovao kao lošeg pjesnika.
o Dionis i njegov rob Ksantija odu do Herakla, s molbom da im objasni kako se stiže u
podzemlje. Dionis želi među mrtvima potražiti Euripida. Herakle mu želi pomoći te mu
potanko opiše put, da nekoliko dobrih savjeta, a s Ksantijem zamijeni odjeću. Krenu na
put pun peripetija. U trenutku kad namjeravaju prijeći mrtvo more, Haron naredi Ksantiji
da napusti brod jer, kao rob, mora put oko mora prijeći pješice. Dionis se upusti u
verbalni sukob sa žabama koje ga izluđuju svojim neprekidnim kreketanjeem.
Dok Dionisa oduševljeno dočeka zbor ređenika, jadnog Ksantija napadnu dvije krčmarice. Uvjerene su
das u uhvatile Herakla, koji je kod njih pojeo mnogo hrane, a zatim, ne plativši, otišao u
nepoznatom smjeru. Ksantija na jedvite jade izbjegne teške batine, a zatim
dođe u sukob s Eakom, slugom u Plutonovoj palati. I ovaj misli da je Heraklo
te se naljuti jer mu je Heraklo ukrao psa Kerbera. Dionis i Ksantija pretvraju se
da su bogovi, a Eak ih pošteno pretuče, uz objašnjenje da im to ne bi smjelo smetati jer
bogovi ne osjećaju nikakvu bol. Oboje tvrde da se odlično osjećaju pa ih Eak pusti u palatu. Tamo
sretnu Eshila i Euridipa koji su se ozbiljno posvađali. Vrijeđaju se i jedan
drugome prigovaraju zbog propusta u pisanju. U verbalnom sukobu pob ijedi
Eshil. Dionis ne zna koga da povede pa mu Pluton savjetuje da uzme pobjednika.
Dionis ga povede sa sobom u Atinu. Prije toga Eshil prepusti svoje pobjedničko mjesto
Sofoklu.