UNIVERZITET U SARAJEVU

ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET SARAJEVO

Mjerenje sile i naprezanja

Sila je jedna od osnovnih fizikalnih veličina u mehanici. U mehanici se
pod pojmom sile podrazumjeva uzrok koji mijenja stanje kretanja ili
mirovanja tijela, tj sila je veličina koja predstavlja mjeru mehaničkog
međudjelovanja tijela. Iz ove definicije se ne vidi priroda sile (vektor).
Potpuno određenje pojma sile daju Njutnovi aksiomi mehanike:
1. Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog kretanja sve dok ne
bude primorano da to stanje promjeni – ukazuje na egzistenciju sile
 
2. Sila masi daje ubrzanje – ukazuje na veličinu sile F  ma
3. Aksiom akcije i reakcije – vektor – isti intenzitet suprotan smjer
Jedinica za silu je 1N =kgm/s2
Mjerenje sile općenito se zasniva na principu ravnoteže sila i većina
senzora sile i momenta gradi se sa elestičnim elementom u kojem se
uspostavlja ravnoteža sila Dinamometar – instrument za mjerenje sile
Sila zemljine teže (težina) je sila koja nastaje djelovanjem ubrzanja
zemljine teže g i usmjerena je prema centru mase Zemlje:  
Ona je osnov za mjerenje mase i vaganje. G  m g
Opterećenja nastala usljed djelovanja sila na neku
konstrukciju, izazivaju njenu deformaciju (istezanje,
savijanje, smicanje ili torziju).
S
Veličina koja karakteriše to opterećenje naziva se
mehaničko naprezanje.
Djelovanje vanjskih sila se može zamijeniti sa FR

DS
Ravnotežu sili FR po zakonu akcije i reakcije čini unutarnja
sila FU koja je po pravcu i modulu jednaka vanjskoj sili, ali
je suprotnog smjera:

Vrijednost unutarnje sile FU po jedinici površine FU
presjeka DS nazivamo naprezanjem p p
Jedinica za naprezanje je 1Pa =1N/m2 = 1kg/ms2 DS
U mehanici često 1MPa = 1N/mm2
Naprezanje p se rastavlja na dvije komponente u ovisnosti o pravcu
djelovanja sile i to: FUN
 komponenta s koja je okomita na površinu S i predstavlja s 
normalno naprezanje; S
 komponenta  koja leži u ravni površine presjeka S FUT
i predstavlja tangencijalno naprezanje. 
S
Osno ili aksijalno naprezanje
istezanje ili sabijanje
Uvijanje ili torzija
2 M suprotnog smjera Smicanje ili odrez
u ravni okomito na os 2 sile okomito na os

Savijanje ili fleksija

2 M suprotnog smjera
Izvijanje S u istoj ravni
S
Osnova za određivanje mehaničkih naprezanja je Hooke-ov zakon:
s  Ey  
gdje je Ey (N/m2) – Yang-ov modul elastičnosti materijala – konstantna
veličina, bez obzira na smjer opterećenja, različita za različite materijale.
 – (m/m) relativna promjena dužine (istezanje) mjernog objekta
l  l 0 Dl
 
l0 l0
l0 (m) – početna dužina mjernog objekta
l (m) – dužina mjernog objekta nakon naprezanja
Relativna promjena dužine može biti negativna (naprezanje na
sabijanje – slika b) ili pozitivna (naprezanje na istezanje – slika a)
Iako je ova veličina bezdimenziona vrlo često se izražava jedinicom
m/m koja se zove STRAIN. Kako su promjene dužine uglavnom vrlo
male često se koriste manje jedinice kao miliStrain (mm/m) i dr.
Nije preporučljiva oznaka % ili %o za izražavanje istezanja.
Važnost Hooke-ovog zakona
ograničena je na tzv. područje
elastičnosti tj. “proporcionalno
područje”. Samo u linearnom
području koje se zove Hukovo
područje može se iz istezanja
odrediti mehaničko naprezanje
prema prethodnom izrazu.
To već nije moguće ako je
granica proporcionalnosti prekoračena – tzv. područje plastičnosti
Poprečno istezajući – kontrakcijski broj m se definira kao apsolutna
vrijednost odnosa između relativnog dužinskog (aksijalnog) istezanja
l = Dl/l0 i relativnog poprečnog (radijalnog) istezanja r = Dr/r0 :
Recipročna vrijednost kontrakcijskog broja m je Dl / l0 l
Poissonov broj m  1/m tako da se poprečno m 
naprezanje može izračunati kao:  r  m  l Dr / r0 r
Poissonov broj je pozitivan i za većinu čvrstih materijala se nalazi u
opsegu od 0,2 – 0,5 (za metale 0,24 – 0,4)
Problemi mjerenja sile:
 Mjerenje sile se najčešće mora provoditi sa većom tačnošću nego
kod drugih mehaničkih veličina što usložnjava gradnju senzora sile
Sila je vektorska veličina, a senzor na izlazu daje skalarnu vrijednost
Ograničenost mehaničkih naprezanja u materijalu – elastičnost
Različito ponašanje većine senzora sile kad su sami i kad su ugrađeni
u složeni mjerni sistem

Mjerenje sile pomoću akcelerometarskih senzora sile

Mjerenje sile pomoću mjerenja ubrzanja a pri poznatoj masi m rijetko se
primjenjuje, iako postoji veliki broj akcelerometara. Razlog je što sila
obično djeluje na neko tijelo koje nije slobodno i ne može da se kreće,
pa nema ni ubrzanja. Ovo mjerenje primjenjuje se samo kod mjerenja
dinamičkih sila pri vibracijama
Pored navedenih senzora koriste se i senzori sa elastičnim elementom i
senzori na bazi magnetostrikcionog efekta.
 Mjerenje sile pomoću piezoelektričnih senzora
• Piezoelektrični efekat – pri djelovanju sile na komad
piezoelektričnog materijala, na njegovim krajevima se
javlja napon srazmjeran primjenjenoj sili.
• Pretvarač je napravljen od piezoelektričnog materijala
(npr. kvarc) na čije dvije paralelne stranice je nanijet
metal koji predstavlja elektrode.
• Pri statičkoj deformaciji indukovani elektricitet se
prazni kroz priključne vodove, tako da se ovim
senzorima ne može mjeriti stacionarna sila.

Primjer: Kvarcna pločica ima oblik diska čija su obe baze posrebrene.
Debljina pločice iznosi d = 2 mm, a poluprečnik r = 1 cm. Koeficijent
g11 kvarca iznosi ,a relativna dielektrična konstanta
r =4,6 . Na senzor djeluje sila intenziteta F0=100 N i trajanja T=0,1 ms
koja izaziva debljinsku deformaciju senzora. Vremenski dijagram
izlaznog napona se posmatra na osciloskopu čija ulazna otpornost i
kapacitivnost iznose Rm=5 M i Cm=20 pF. Kapacitet priključnog kabla
je Ck=30 pF.
Zanemariti efekte otpora senzora Rs i otpora priključnih vodova Rk. Odrediti
napon koji pokazuje osciloskop u trenutku t=T/2 i t=2T i nacrtati vremenski
dijagram izlaznog napona.
Napomena: Kvarcni senzor koji radi sa debljinskom deformacijom siječe
se upravno na x osu pa koeficijenti imaju indekse d11 i g11.
Rješenje: Koeficijenti d11 i g11 su povezani relacijom

Kapacitivnost senzora iznosi: Senzor posmatramo kao izvor struje

Ekvivalentna šema senzora sa

priključenim osciloskopom
može se predstaviti kao na
slici desno:
 Vremenska
konstanta
Na osnovu prvog Kirchoffov-og zakona vrijedi:

U periodu 0<t<T sila F je konstantna F0=100 N pa je izvod na desnoj strani

jednačine nula.
U trenutku početka djelovanja sile
na senzor na pločicama se generisala količina elektriciteta,
odnosno napon na pločicama u tom trenutku je
Koristeći dati početni uslov i rješavajući datu diferencijalnu jednačinu dobijamo

slijedi da je

U vremenu t > T sila F je jednaka nuli, a time i izvod na desnoj strani

jednačine koja i dalje ima oblik :

U trenutku T+ izlazni napon trenutno opada za vrijednost d11F0/Cek pa je

početni uslov u ovom slučaju :
Koristeći ovaj početni uslov i
rješavajući datu diferencijalnu jednačinu dolazimo do sljedećeg izraza :

Vidimo da izlazni napon zavisi od

kapaciteta senzora i kapaciteta kola na
koje je senzor priključen. Kvarcne
senzore karakteriše mali sopstveni
kapacitet pa je izlazni napon jako
osjetljiv na kapacitet vanjskih veza.
MJERNE TRAKE–STRAIN GAUGES
Široka primjena električnih metoda za
mjerenje sile i naprezanja započela je sa
razvojem mjernih traka sredinom prošlog
stoljeća.
Mjerne trake rade na principu piezootpornog efekta, tj. promjeni
otpornosti žice pri njenom istezanju. Efekat je otkrio Lord Kelvin 1856.
ali je prvu mjernu traku patentirao amerikanac Edvard Simons 1942.
Mjerne trake se koriste i za mjerenje ubrzanja, vibracija, pritiska i dr.
Prve mjerne trake bile su od žice (slika
a) a danas se proizvode od folije (slika
b), tankog filma ili poluvodiča
Isto tako postoje ljepljene mjerne trake
koje se lijepe za objekat čije se
naprezanje mjeri i slobodnostojeće
mjerne trake
 Princip rada mjerne trake
Fizičke osnove rada mjerne
trake mogu se objasniti na
jednostavnom modelu metalne
niti kružnog presjeka čiji je
otpor jednak l
R
S
Promjena otpornosti semože R izračunati
R Rkao: S  r 2
dR  d  dl  dS
R R R  l l     l dS  2rdr
dR  d  dl  dS  d  dl  2 dS S
 l S l S  S l S
dR  d  dl  2 dS ; S  r 2
dR d dl dS Sd dlS drS dr
  m
dl
     2 Kako vrijedi da je:
R  l dS S  2rdr l r r l
k – faktor osjetljivosti
dobije se: dR dl   d  dl
l d /   l 2 r
dl
 dR 1  2m    k  2 dr (gauge factor)
R l  S dl S/ l  S r l 
Prva dva člana izraza l  predstavljaju
dr
dR u zagradi
d  dl  2R promjenu otpornosti zbog
geometrije žice, a treći promjenu
S S unutarnje r strukture materijala.
Za izradu mjernih traka prikladni
su prije svega oni materijali čija je
vrijednost faktora osjetljivosti
konstantna u širokom području
istezanja. Najčešće se za metalne
mjerne trake koristi konstantan
(legura Cu, Ni, Mn) za kojeg vrijedi
k  1  2  0,33  0,34  2
Pored konstantana na većim temperaturama koristi se i Platina i legura
Pt Ir (90%Pt, 10%Ir) koji imaju visok koeficijent osjetljivosti k = 6,
Nedostatak su im visok temperaturni koeficijent otpora i mali specifični
električni otpor, ρ = 0,1 Ωmm2/m)
Linearna zavisnost je prisutna kod većine komercijalnih izvedbi metalnih
mjernih traka.
Proizvođači daju za svaku mjernu traku eksperimentalno dobijenu
vrijednost faktora osjetljivosti i odgovarajuće tolerancije
Poluprovodničke mjerne trake rade na principu piezootpornog efekta
poluprovodničkih materijala u prvom redu silicijuma. Posljedica
mehaničkih opterećenja je znatna promjena specifične otpornosti (treći
dio u zagradi kod prethodnih relacija), dok je uticaj zbog promjene
geometrije (prva dva člana) zanemariv.
Dodavanjem stranih atoma u izgradnju kristalne rešetke silicijuma može
se postići željena provodnost. Načinom dodavanja može se postići da
se dobije pri pozitivnom istezanju pozitivna (p -tip) ili negativna (n –tip)
promjena otpornosti mjerne mreže. 2
dR To 2  To 
Za promjenu otpornosti vrijedi relacija:  k     c       ...
R T T 
Izvedbe mjernih traka
(s obzirom na vrstu materijala, i način izvedbe)
1) Mjerne trake sa metalnom mjernom mrežom
2) Poluprovodničke mjerne trake
3) Tankoslojne mjerne trake
4) Slobodnostojeće mjerne trake
1. Metalne mjerne trake imaju mjerni element od
tankog električnog vodiča koji oblikuje električnu 1. Mjerna mreža
mrežu. Kod uobičajenih izvedbi mreža se postavlja 2. Priključci mreže
na tanku folijsku podlogu koja je prema mjernom 3. Folijska podloga mreže
objektu električni izolirana i prenosi njegovo 4. Zaštitni sloj
istezanje na mjernu mrežu. Mjerna mreža je 5. l – aktivna dužina mreže
pokrivena zaštitnim slojem koji je štiti od vanjskih b – aktivna širina mreže
oštećenja. Na krajevima trake su oblikovani
priključci za lakše priključenje mreže na kabel.
Metalne mjerne trake imaju male dimenzije i vrlo malu masu
2. Poluprovodničke mjerne trake su po
konstrukciji dosta slične mjernim trakama
sa metalnom mjernom mrežom. Mjerni
element je uska i tanka poluprovodnička
traka (najčešće od silicija) sa dodacima p
ili n primjese. Ove trake imaju 50 puta
veću osjetljivost od metalnih. Najveće
poteškoće njihove primjene su nelinearnost i veliki temperaturni uticaj
Na slici b) prikazana je poseban izvedba ove vrste traka sa paralelno
postavljenom trakom od p i n tipa silicija. Njihovo spajanje u
odgovarajuće mosne spojeve omogućava skoro dvostruku osjetljivost
3. Tankoslojne mjerne trake dobijaju se nanošenjem metalnih ili polu-
vodičkih materijala na tanku podlogu (film). Osnovna razlika je u
tehnologiji izrade koja omogućava veću ekonomičnost proizvodnje.
Od ostalih osobina važno je istaći sljedeće:
- metalne izvedbe mogu biti visokoomske što predstavlja prednost
- imaju vrlo tanke izolacione slojeve što zahtjeva manje izvedbene
površine.
 - tehnologija omogućava velikoserijsku proizvodnju
- omogućavaju upotrebu punih mjernih mostova njihovim nanošenjem
na podlogu u istoj tehnici
Tankoslojne mjerne trake danas se susreću kod velikog broja senzora
za mjerenje različitih veličina (sila, pritisak, ubrzanje itd.)
4. Slobodnostojeće mjerne trake se sastoje od žice namotane na dva
izolatorska držača koji su pričvršćeni na objekte koji se pomjeraju
jedan u odnosu na drugog i nalaze se na rastojanju l. Za izradu se
koristi žica od konstantana. Traka može imati i do 10 namotaja a niti
imaju isti pravac kao i pomjeranje objekta
Ove mjerne trake se koriste za
mjerenje pomjeranja nastalog kao
posljedica djelovanja neke sile, a
primjenjuju se u senzorima sile
pritiska i ubrzanja. Koriste se rjeđe
nego ljepljene trake
Temperaturni uticaj i njegova kompenzacija
Uticaj temperature pri radu sa mjernim
trakama može biti znatan pa se mora velika
pažnja posvetiti eliminaciji tog utjecaja. Pri
tome po pravilu možemo koristiti metodu sa:
a) prilagođenjem otpornog temp. koeficijenta mjerne mreže aR,(K-1)
vrijednosti linearnog temp. koeficijenta materijala mjernog objekta
aMO (m/m K-1) i linearnog temp. koeficijenta materijala mjerne mreže
aMM (m/m K-1).
b) korištenjem kompenzacijskih postupaka
Za razumijevanje prvog postupka neophodno je vidjeti šta se dešava na
mjernom mjestu ako dođe do promjene temperature. Posljedica
promjene radne temperature je nepoželjno prividno istezanje T koje
predstavlja mjernu smetnju:  T  a  DT
aR
gdje je a ukupni temperaturni koeficijent a   a MO  a MM 
k
Da bi imali osjećaj veličine datih koeficijenata navedimo njihove vrijednosti
a
Konstantan MM  15  10 6
m / m  K 1
a R  3,5  10 6
K 1

a
Aluminij MO Al  ( 22  24)  10 6
m / m  K 1
Željezo a MO Fe  (11  12) 10 m / m  K
6 1

Za mjernu traku od konstantana sa k = 2 dobije se da je ukupni

temperaturni koeficijent u slučaju da se mjeri naprezanje u željezu
jednako:
 10 6  15  11  10 6  5,75  10 6 (m / m  K 1 )
3,5
a
2
Prilagođenje mjerne trake znači da se izabere takva traka čiji je otporni
temperaturni koeficijent jednak:

a R  k  a MM  a MO 
U tom slučaju ukupni temperaturni koeficijent a je približno jednak 0.
Kako temperaturna ovisnost datih koeficijenata nije potpuno linearna to
nije moguće u potpunosti eleminirati uticaj temperature na ovaj način i
uvijek se dobija neko manje prividno temperaturno istezanje na objektu.
Kompenzacijski postupak eliminacije temperaturnog uticaja
Najbolji način kompenzacije temperaturnih uticaja postiže se u mosnim
spojevima. Pri tome razlikujemo dva načina kompenzacije:
a) Serijsko vezivanje dvije mjerne trake, jedne sa pozitivnim, druge sa
negativnim temperaturnim koeficijentom
b) Vezivanje jednakih mjernih traka (iz iste proizvodne serije) u
polumosne i punomosne mjerne spojeve. Pri tom jedna traka ima
“aktivnu” ulogu (mjeri naprezanje), a druga “pasivnu” ulogu (ne mjeri
naprezanje) Obje trake su na istoj temperaturi kao i mjerno mjesto.

R1 R4  R2 R3
U izl  E
R1  R2   R3  R4 
DR1(T) i DR2(T) su jednake i
ponište se jer su u susjednim
granama mjernog mosta
Ostali uticaji pri mjerenju sa mjernim trakama
 uticaj koso postavljene mjerne trake
Deformacija koso zaljepljene
mjerne trake je manja
Dl s
 cos 2   m sin 2  
l E
 uticaj vlažnosti može osjetno smanjiti izolacionu otpornost mjernog
spoja, a posebno je kritična izolaciona otpornost između uzemljene
površine mjernog objekta i mjerne trake. Na taj dio spoja vlažnost
najviše utiče i mora mu se posvetiti posebna pažnja.
Uticaj postupka lijepljenja (pričvrščivanja) mjerne trake zahtijeva
određeno iskustvo i upotrebu odgovarajućih ljepila. Potrebno je
također dobro pripremiti površinu za ljepljenje.
Osim navedenih postoji i čitav niz drugih uticaja kao što su nelinearnost
karakteristika, uticaj mehaničke i električne histereze, pojava
termonaprezanja na kontaktima i dr.
 Mjerni spojevi za mjerenje otpornosti mjernih traka
Mjerenje promjene otpornosti mjerne trake
R1 R2
najčešće se vrši pomoću mjernog mosta. Uz
predpostavku da je unutrašnji otpor izvora mali
Rg  0 i da je otpornost izlaznog instrumenta Uizl
velika Rizl   odredimo funkcijalnu zavisnost
promjene izlaznog napona od promjene
otpornosti mjernih traka usljed deformacije za: R3 R4

a) četvrtinski most (mjerna traka je otpornik R1 sa E

podužnom deformacijom)
b) polovični most (mjerne trake su otpornici R1 i R2 sa podužnom
deformacijom).
c) dvočetvrtinski most (mjerne trake su otpornici R1 i R4 sa podužnom
deformacijom).
d) puni most (mjerne trake su otpornici R1, R2 , R3 i R4 sa podužnom
deformacijom)
Izlazni napon mosta u općem slučaju je dat kao: R1 R2
R1  R4  R2  R3
U izl  E 
R1  R2  R3  R4 
Uizl

Ako se otpori mjenjaju tokom vremena jednačina za izlazni R 3

R 4

napon ima oblik: E

R1  DR1   R4  DR4   R2  DR2   R3  DR3 

U izl  E 
R1  DR1  R2  DR2   R3  DR3  R4  DR4 
a) Četvrtinski most – mjerna traka otpor R1 sa podužnom deformacijom
uz uslov: R1  R2  R3  R4  R DR2  DR3  DR4  0 DR1  DR dobije se:
DR
DR R k 
U izl  E   E  E
4  R  2DR DR 4  2 k 
4  2
R
Izlazni napon je nelinearna funkcija istezanja. Za male promjene
otpora DR može se DR u nazivniku zanemariti pa se dobije linearna
zavisnost napona od istezanja: DR Ek
U izl  E   
4 R 4
b) Za polumost (mjerne trake su otpori R1 i R2, sa
podužnom deformacijom (da bi postojao izlazni napon
potrebno je da deformacije budu suprotnog smjera)
vrijede relacije DR1  DR2  DR DR3  DR4  0
E DR E  k
Izlazni napon je sada: U izl    
2 R 2
Izlazni napon je linearna funkcija istezanja. Osjetljivost polumosta je
dva puta veća nego osjetljivost četvrtinskog mosta, to jest promjena
izlaznog napona za isto istezanje je dva puta veća kod polumosta.
c) Za dvočetvrtinski most (mjerne trake su otpori R1 i R4 sa podužnom
deformacijom, vrijede relacije: DR1  DR4  DR DR2  DR3  0 pa je:
E DR E k  Izlazni napon nelinearna
U izl    
2 R  DR 2 1  k   funkcija istezanja
Za male promjene otpora može se DR u nazivniku zanemariti
DR Ek
pa se dobije linearna zavisnost napona od istezanja: U  E  
2 R
izl
2
Osjetljivost je dvostruko veća od osjetljivosti četvrtinskog mosta.
d) Za puni most (mjerne trake su otpori R1, R2, R3 i R4 sa
podužnom deformacijom) DR1  DR4  DR2  DR3  DR

Izlazni napon je sada: DR

U izl  E  E  k 
R
Izlazni napon je linearna funkcija istezanja. Osjetljivost punog mosta je
dva puta veća od osjetljivost polumosta i četiri puta veća od osjetljivosti
četvrtinskog mosta.
Do sada je razmatran potpuno simetričan mjerni most. Ako se radi o
mostu koji nije simetričan tada vrijede druge (slične) jednakosti.
Za male promjene otpornosti može se koristiti relacija:
E  DR1 DR2 DR3 DR4  E  k
U izl           1   2   3   4 
4  R1 R2 R3 R4  4
Izlazni napon se dobije ako istezanje: Izlazni napon se ne dobije ako istezanje:
a) dvije susjedne trake imaju jednake
a) dvije susjedne trake imaju različite
predznake iste veličine
predznake
b) dvije naspramne trake imaju različite
b) dvije naspramne trake imaju isti predznak
predznake iste veličine
Primjer mjerenja sile (uzdužna i poprečna mjerna traka na gornjoj
površini nosača
Za vučnu silu +F vrijedi:
mehaničko naprezanje je pozitivno
s    E y  F / S
F
dužinsko istezanje na traci R1 je isto tako pozitivno 1 
mF S  Ey
poprečno istezanje na traci R2 je negativno 2  
S  Ey
napon dijagonale mosta je pozitivan
DR1 k  F E  DR1 DR2 DR3 DR4  kF
 U izl          1  m 
R1 S  Ey 4  R1 R2 R3 R4  4  S  E y

DR2 m k F

R2 S  Ey
Dvije uzdužne mjerne trake u polumostu U izl  0
Djelovanje sile F na obje mjerne trake je
identično. Isto se može reći i za uticaj
temperature. Dati spoj ne može mjeriti silu
F jer se istezanja kompenziraju. Ovaj spoj
mjeri moment M
Dvije uzdužne mjerne trake u
kF
dvočetvrtinskom mostu U izl 
2  S  Ey
Djelovanje sile F na obje mjerne trake je
identično. Isto se može reći i za uticaj
temperature. Dati spoj mjeriti silu F, a ne
može da mjeri moment M jer se istezanja
kompenziraju
Četiri uzdužne mjerne trake u punom U izl  0
mostu
Djelovanje sile F na sve četiri mjerne trake
je identično. Isto se može reći i za uticaj
temperature. Dati spoj ne može da mjeri
silu F, a može da mjeri moment M.
Primjer: Za mjerenje mase tereta koristi se pretvarač u obliku
vertikalnog valjka prečnika d = 5 cm i dužine l = 8 cm. Na
gornjem kraju nalazi se platforma mase mp = 8 kg, znatno
veće od mase valjka mv. Valjak je od Al modula elastičnosti
EY = 7,11010 N/m2, Poissonov koeficijenta µ= 0,33 i max.
dozvoljenog normalnog naprezanja smax = 6,6106 N/m2.
Na valjku su zaljepljene 4 jednake mjerne trake spojene u most. Karakteristike
traka su R = 120 , Imax= 20 mA i k = 2,05. Kao indikator koristi se voltmetar
sa mjernim opsegom 200 mV (199,9 mV).
a) Nacrtati most i označiti način ljepljenja traka na valjak. Odrediti osjetljivost
mosta pri maksimalnom naponu napajanja i potrebno pojačanje pojačala A
ako najveća masa koja se mjeri iznosi mmax = 199,9 kg.
b) Pri istim spoljašnjim dimenzijama valjka osjetljivost se može
povećati bušenjem, čime on dobija oblik cijevi. Odrediti max.
vrijednost unutarnjeg prečnika du ako opseg mjerenja iznosi
0 – 100 kg. Odrediti potrebno pojačanje u ovom slučaju.
Rješenje: Izlazni napon mjernog mosta iznosi:
 Hukov zakon

Izlazni napon mjernog mosta može se

napisati u funkciji mjerene mase m, koja
se postavlja na platformu kao
Osjetljivost mosta
A = 2174
Potrebno pojačanje A se određuje iz uslova da je izlazni napon pri opterećenju
od m = 199,9 kg jednak 199,9 mV, odnosno da je A·S = 1 mV/kg.
b) Max. unutrašnji prečnik valjka dobija se izjednačavanjem max. dozvoljenog
normalnog napona sa normalnim naponom koji stvara teret od 100 kg:

Smanjenje površine valjka rezultuje A’ = 170

povećanjem osetljivosti mjernog mosta
Mjerenje normalnih komponenti sile
U praksi je često potrebno, pored intenziteta
odrediti i pravac djelovanja neke sile. Za to je
potrebno izvršiti mjerenje normalnih komponenti
sile Fx, Fy i Fz
Za ovo mjerenje može se primjeniti nosač oblika
paralelopipeda. Na nosač je zaljepljeno 12 traka
koje su spojene u tri zasebna mjerna mosta.
Ako neke trake mjenjaju otpornost u zavisnosti
od neke druge komponente, osjetljivost mosta
na drugu komponentu mora biti nula. Npr. Sve
trake za mjerenje X i Y komponente podjednako
mjenjaju otpornost u zavisnosti od sile Fz. Pa je
rezultantno djelovanje tih promjena na izlazne
signale Ux i Uy jednako nuli.
 Mjerenje velikih sila na principu magnetnostrikcionog efekta
Kada se neki feromagnetni materijal unese u magnetno polje dolazi do
promjene linearnih dimenzija materijala u pravcu magnetnog polja. Ova
pojava zove se direktni magnetnostrikcioni efekat i na njemu se bazira
primjena magnetostrikcionih materijala za dobijanje ultrazvuka.
Pored direktnog, postoji i inverzni magnetostrikcioni efekat koji se sastoji
u promjeni magnetnih osobina materijala podvrgnutog mehaničkom
naprezanju. Ova pojava se objašnjava preorijentacijom magnetnih
domena u zavisnosti od unutrašnjih mehaničkih naprezanja.

Usljed toga dolazi do povećanja gubitaka

usljed histereze i do efektivnog smanjenja
magnetne permeabilnosti materijala
Ovaj inverzni magnetostrikcioni efekat se
često zove i magnetoelastični efekat
Principijelna šema senzora za mjerenje sile prikazana
je na slici desno
Senzori se sastoje od feromagnetnog jezgra koje
trpi silu i zavojnice na kojoj se mjeri promjena
induktivnosti
U neopterećenom stanju jezgro ima najveću
permeabilnost pa samim time i najveću induktivnost.
Pri djelovanju sile F dolazi do proporcionalnog
smanjenja induktiviteta što se može registrirati
pomoću metoda za mjerenje induktiviteta.
Osjetljivost ovog senzora je velika jer promjena
induktivnosti kalema može biti i do 30 %
Koriste se za mjerenje velikih vrijednosti sila u
valjaonicama, za mjerenje težine velikih vozila itd.
Magnetoelastični senzor
kompresione sile za
mjerenje momenta koćnica
Na slici je prikazan jedan tip magnetoelastičnog
senzora koji se sastoji od transformatorskog
jezgra i dva nezavisna namotaja A i B
Postavljena pod uglom od 450 u odnosu
na pravac djelovanja sile. Namotaj A se koristi
kao primar, a namotaj B kao sekundar.
U neopterećenom stanju oblik magnetnih linija je
takav da je rezultantni fluks kroz
sekundarni namoraj jednak nuli, a time
i izlazni napon. Usljed djelovanja sile
smanjuje se magnetna permeabilnost
i to više u pravcu djelovanja sile.
To deformiše magnetne silnice na način
prikazan na slici. Rezultantni fluks sekundarnog namotaja sada je
različit od nule pa se javlja sekundarni napon proprcionalan sili.
Senzorom ovog tipa se mjere velike sile reda veličine 107 N. Senzor se
napaja stabilisanim izvorom napona, a izlazni napon ima relativno
veliku amplitudu od desetak i više volti.
 Mjerenje naprezanja usljed torzije
Naprezanje materijala usljed torzije predstavlja
specijalan slučaj naprezanja koji se često
sreće u mašinskoj tehnici.
Mjerenje pomoću tenzoelementa
Najveća osjetljivost
DR1 kM
  sin 2a ima most sa 4
R1 r  S  Ey mjerne trake

Mjerenje pomoću optičkih senzora

Beskontaktno mjerenje