Predavanje 4

4. UČEŠĆE NA TRŽIŠTU ELEKTRIČNE ENERGIJE

Prethodno se diskutiralo o osnovnim principima tržišta električne energije i kroz nekoliko

primjera ilustrirala se interakcija tržišta električne energije i učesnika na tržištu. U nastavku će se
detaljnije razmotriti odluke koje proizvođači, potrošači i drugi sudionici na tržištu donose kako bi
optimizirali prednosti koje proizilaze iz ovih tržišta.

Prvo treba razmotriti zašto potrošači imaju mnogo pasivniju uloga od proizvođača na tržišta
električne energije i kako trgovci služe kao njihovi posrednici na tržištu za električnu energiju.

Nakon toga će se definirati perspektiva proizvodne kompanije, te razmotriti slučaj u kojem se

ova kompanija suočava sa savršeno konkurentnim tržištem. U takvom tržištu, budući da postupci
kompanije ne utječu na cijene, kompanija može optimizirati svoje aktivnosti, neovisno o tome što
drugi proizvođači ili potrošači mogu učiniti. Takav scenarij je nerealan u kontekstu tržišta električne
energije jer kratkoročno elastičnost potražnje za električnom energijom je vrlo niska, između ostalog
i zbog toga što je u većini tržišta najveći dio električne energije proizvedene od strane malog broja
proizvođača (elektrana). Stoga će se raspravljati o nekim od tehnika koje su predložene za analizu
rada nesavršeno konkurentnih tržišta i povećanja profita proizvođača u takvim tržištima.

Na kraju će se istražiti kako skladišni kapaciteti i ostali hibridni učesnici mogu profitirati na
tržištu električne energije.

4.1. Perspektiva potrošača

Mikroekonomska teorija predlaže da potrošači električne energije, kao i potrošači svih ostalih
roba, povećaju potražnju do tačke u kojoj granična korist koju oni imaju od električne energije bude
jednaka cijeni koju moraju platiti. Na primjer, proizvođač neće proizvoditi burek ukoliko cijena
električne energije potrebne da se proizvede burek čini njegovu prodaju beskorisnom. Isto tako,
vlasnik modnog butika će povećati nivo osvjetljenja samo do tačke na kojoj privlači više kupaca. Na
kraju, kod kuće za vrijeme hladnih zimskih večeri, dođe trenutak u kojem će većina nas (ako nema
centralno grijanje) radije obući dodatnu odjeću nego što će uključiti dodatnu električnu grijalicu i
suočiti se sa veoma visokim računom za električnu energiju. Pošto se ovaj dio bavi samo
kratkoročnim ponašanjem potrošača, ne razmatra se mogućnost kupovine novih uređaja, mašina ili
drugih sadržaje koji mogu omogućiti promijene načina potrošnje (investiciona ulaganja).

Ukoliko ovi industrijski, komercijalni i stambeni kupci plaćaju paušal za svaki kWh koji
potroše, oni su odvojeni od spot cijena električne energije i njihova potražnja ovisi samo od njihovih
aktivnosti. Na otprilike nekoliko sedmica ili mjeseci, njihova potražnja odražava samo spremnost da
se plati taj paušal. Ali što se događa kada se cijena električne energije mijenja brže? Empirijski dokazi
pokazuju da se potražnja smanjuje kao odgovor na kratkoročni porast cijena, ali da je ovaj efekt
relativno mali. Drugim riječima, elastičnost cijene potražnje električne energije je mala. Na dijagramu

1
cijena-količina energije, nagib krive potražnje je stoga vrlo strm. Određivanje oblika krive potražnje
s bilo kakvom tačnošću je praktički nemoguće za robu poput električne energije. Međutim, zanimljivo
je uporediti raspon cijena za električnu energiju koja se prodaje na konkurentnom tržištu, kao što je
Electricity Pool of England and Wales (Tabela 4.1) sa mjerom vrijednosti koju potrošači stavljaju na
dostupnost električne energije. Jedna od takvih mjera je vrijednost izgubljenog opterećenja (VOLL),
koji se dobija putem anketa potrošača i predstavlja prosječnu cijenu po MWh koju bi potrošači bili
spremni platiti da bi izbjegli isključivanje bez prethodne najave.

Tabela 4.1. Prodajna cijena električne energije na pool tržištu u Engleskoj i Velsu (£/MWh)
Minimum Maksimum Prosječno
Januar 2001 0,00 168,49 21,58
Februar 2001 10,00 58,84 18,96
Mart 2001 8,00 96,99 20,00

Dva ekonomska i socijalna faktora objašnjavaju ovu slabu elastičnost. Prvo, trošak električne
energije čini samo mali dio ukupnog troška u proizvodnji većine industrijskih roba i predstavlja samo
mali dio troškova života za većinu domaćinstava. U isto vrijeme, električna energija je neophodna u
proizvodnji i većina pojedinaca u industrijaliziranom svijetu smatra da je bitna za kvalitetu njihovog
života. Većina industrijskih potrošača zbog toga neće drastično smanjiti svoju proizvodnju da bi
izbjegli mali porast troškova električne energije. U kratkom roku, ušteda ne može kompenzirati
gubitak prihoda. Slično tome, većina stambenih potrošača vjerojatno neće smanjiti udobnost i
praktičnost da bi umanjili račun za električnu energiju za nekoliko procenata. Drugi faktor koji
objašnjava ovu slabu elastičnost je historijski. Od početka komercijalne proizvodnje električne
energije prije više od jednog stoljeća, električna energija je bila na tržištu kao roba koja je jednostavna
za korištenje i uvijek na raspolaganju. Ova pogodnost je postala toliko ukorijenjena da se može reći
da vrlo malo ljudi vrši analizu trošak/dobit svaki put kada upali svjetlo!

Umjesto da jednostavno smanjuju potražnju kao odgovor na nagli porast cijene električne
energije, potrošači mogu odlučiti da odgode potražnju sve do vremena kada su cijene niže. Na
primjer, proizvođač može odlučiti da odloži završetak posebno energetski zahtjevnih koraka u
procesu proizvodnje do noćne smjene, ako se očekuje da će cijena električne energije biti niža u to
vrijeme. Slično tome, stambeni potrošači u nekim zemljama koriste niže noćne tarife čekanjem kasnih
večernjih sati za pranje i sušenje odjeće ili grijanje vode. Prebacivanje potražnje je moguće samo ako
je potrošač u mogućnosti za pohranu poluproizvoda, toplote, električne energije, ili prljave odjeće.
Takva skladišta i pripadajuća opreme za kontrolu predstavljaju značajne troškove ulaganja. Uštede
koje se mogu postići prebacivanjem potražnje za električnom energijom iz razdoblja visokih cijena
na periode niskih cijena možda ne opravdava ove troškove. Osim toga, upravljanje potražnje zahtijeva
više fleksibilnosti ili više spremnosti da se prihvati gubitak udobnosti.

Većina malih stambenih i poslovnih potrošača stoga neće biti vrlo zainteresirani da reagira na
satne ili polusatne promjene. Čak i ako su zainteresirani, troškovi komunikacijske infrastrukture
potrebne da ih se obavijesti o cijenama i da se registra njihova potrošnja u svakom periodu će poništiti
većinu, ako ne i sve, potencijalne koristi. U doglednoj budućnosti, ovi potrošači će vjerojatno nastaviti

2
kupovati električnu energiju na temelju tarife. Takve tarife ih izoliraju od dnevnih oscilacija u
cijenama i zbog toga smanjuje na nulu njihov doprinos ukupnoj kratkoročnoj elastičnosti potražnje.

Ova vrlo niska elastičnost potražnje ima neželjene efekte na rad tržišta električne energije.
Konkretno, kada se bude razmatrala nesavršenost tržišta, vidjet će se da to olakšava ostvarivanje
tržišne moći od strane proizvođača.

4.2. Trgovci električne energije

Potrošači čije je vršno opterećenje najmanje nekoliko stotina kilovata moći će uštediti
značajne količine novca zapošljavanjem stručnog osoblja za predviđanje njihove potražnje i
sudjelovanje na tržištu električne energije kako bi obezbijedili niže cijene. Od ovakvih potrošača se
može očekivati da neposredno i aktivno učestvuju na tržištu. S druge strane, takvo aktivno trgovanje
nije isplativo za manje potrošače. Ovi manji potrošači obično preferiraju kupovinu po tarifi, to jest,
konstantnu cijena po kWh koja se mijenja najviše nekoliko puta godišnje. Trgovci električne energije
su u poslovanju kako bi se premostio jaz između veleprodaje i ovih manjih potrošača.

Za njih je izazov što moraju kupiti energiju po varijabilnoj cijeni na veleprodajnom tržištu i
prodati je po fiksnoj cijeni na maloprodajnom nivou. Trgovac će najčešće izgubiti novac u periodima
visoke cijene jer je cijena koju mora platiti za energiju viša od cijene po kojoj je preprodaje. S druge
strane, u periodima niske cijene električne energije ostvaruje profit jer je prodajna cijena viša od
nabavne cijene. Da bi ostao u poslu, prosječna cijena po kojoj trgovac kupuje električnu energiju
treba biti niža od cijene po kojoj je prodaje svojim klijentima. Ovo nije uvijek lahko postići obzirom
da trgovac nema direktnu kontrolu nad količinom energije koju njegovi kupci troše. Smatra se da je
svaki trgovac prodao svojim klijentima količinu energije koja je prošla kroz njihove mjerne uređaje.
Ako za bilo koji period ukupan iznos energije svih korisnika premašuje iznos koji je ugovoren za
kupovinu, trgovac mora da kupi razliku na spot tržištu po cijeni u tom trenutku. Slično tome, ako
ugovoreni iznos prelazi iznos koji troše njegovi klijenti, smatra se da trgovac prodaje razliku na spot
tržištu.

Da bi smanjio izloženost riziku povezanom sa nepredvidljivošću spot tržišne cijene, trgovac

pokušava prognozirati što je moguće tačnije potražnju svojih klijenata. Zatim kupuje energiju na
različitim tržištima da zadovolji prognozu. Trgovac na taj način ima jak motiv da shvati način
potrošnje svojih klijenata. To će ohrabriti kupce da instaliraju mjerne uređaje za registriranje energije
koja se troši u svakom periodu, tako da im se mogu ponuditi atraktivnije tarife ukoliko smanje
potrošnju energije za vrijeme vršnog opterećenja. Uzimajući u obzir sve meteorološke, astronomske,
ekonomske, kulturne i posebne faktore koji utječu na potrošnju električne energije i koristeći
najsofisticiranije postojeće tehnike predviđanja, moguće je predvidjeti vrijednost potražnje u bilo koje
doba s prosječnom tačnosti od oko 1,5 do 2%. Međutim, takva tačnost je moguća samo za velike
grupe potrošača. Trgovac koji nema monopol nad snabdijevanjem električnom energijom u
određenom području zbog toga može prognozirati potražnju svojih klijenata sa znatno manjom
preciznošću nego što monopolistička elektroprivredna kompanija može postići. Ovaj problem se
pogoršava ako kupci imaju priliku da promijene trgovca zbog bolje tarife, što bi se moglo očekivati.
Nestabilan kupac otežava trgovcu određivanje pouzdanih statističkih podataka o prognozi potrošnje.

3
Primjer 4.1. Tabela 4.2. prikazuje svakodnevni rad trgovca. Slike 4.1., 4.2. i 4.3. grafički prikazuju
podatake koji su sadržani u ovoj tabeli. Kao što je prikazano u drugom i trećen redu Tabele 4.2.,
trgovac prognozira potražnju svojih klijenata za 12-satni period i kupio je energiju za zadovoljavanje
ove očekivane potražnje. Iznos kupovine za svaki sat je rezultat kombinacije ugovora različitih tipova
(dugoročni bilateralni, forwards, futures). Četvrti i peti red tabele prikazuju prosječne i ukupne
troškove kupljene energije za svaki period, respektivno. Prosječna cijena ima tendenciju da bude veća
za vrijeme sati vršnog opterećenja.

Kao što se moglo očekivati, stvarna potražnja ne podudara se sa prognozom i javljaju se i pozitivna i
negativna odstupanja svakog sata. Ova odstupanja se obavezno namiruju po spot cijenama prikazanim
u osmom redu i rezultiraju u dodatnim troškovima naših trgovaca za balansiranje (ili prihodima ako
je odstupanje negativno). Dodavanje troškova balansiranja i ugovora daje ukupne troškove energije
za svaki sat. Neka se pretpostavi da se trgovac odlučio za vrlo jednostavne tarifne strukture i naplaćuje
paušal od 38,50 $/MWh za sve svoje klijente. Redovi "Ukupni prihodi" i "Profit" pokazuju iznose
koji se obračunavaju za svaki sat. Naš trgovac ostvaruje operativni profit u vrijeme niskih cijena i
gubitak u toku sati s visokim cijenama. Uzimajući sve u obzir, za ovaj 12-satni periodu, posljednji
red pokazuje gubitak od 1.154 $. Trgovac se mora nadati da ovo nije tipičan period i da će prosječna
cijena kupovine električne energije biti niža drugih dana. Ako se ispostavi da je ovo tipičan dan,
maloprodajna stopa će morati biti podignuta na iznos iznad prosjeka troškova kupovine električne
energije (uključujući i spot kupovinu), što je 39,23 $ za ovaj period. Relativno visoki troškovi
balansiranja ukazuju da bi naš trgovac mogao povećati svoju profitabilnost poboljšanjem tačnosti
prognoze. Kako bi to ilustrirali, zadnji red tabele pokazuje kakva bi bila dobit da se ispostavilo da je
potražnja upravo jednaka prognozi i trgovac nije bio izložen spot cijeni. Da je ostvarena ova savršena
prognoza u ovom periodu, naš trgovac bi ostvario profit od 2896 $.

4
5
Slika 4.1. Prognozirano i stvarno opterećenje za analizirani primjer

Slika 4.2. Troškovi i cijene za analizirani primjer

6
 Slika 4.3. Profit i gubici za analizirani primjer

4.3. Perspektiva proizvođača

U ovom dijelu, razmatranje će se vršiti iz ugla proizvodne kompanije (elektrane) koja

pokušava optimizirati profit koji potječe od prodaje električne energije proizvedene od strane jedne
njene proizvodne jedinice pod nazivom jedinica i. Radi jednostavnosti, razmotriće će period od
jednog sata i pretpostaviti da sve veličine ostaju konstantne u tom periodu. Optimizacija profita iz
ove jedinice u toku ovog sata može se izraziti kao razlika između prihoda od prodaje energije koju
proizvodi i troškova proizvodnje ove energije:

max i  max  Pi  Ci Pi  (4.1)

gdje je Pi snaga koju proizvode jedinica i za vrijeme razmatranog sata, π je cijena po kojoj se prodaje
ova energija i Ci(Pi) su troškovi proizvodnje ove energije. Ako se pretpostavi da je jedina varijabla
nad kojom kompanija ima direktnu kontrolu snaga koju proizvede ova jedinica, neophodan uvjet za
optimizaciju koji odgovara jednadžbi (4.1) je:

d i d   Pi  dCi Pi 
  (4.2)
dPi dPi dPi

Prvi pojam u ovom izrazu predstavlja marginalni prihod jedinice i, to jest, prihod kompanije
koji će se dobiti za proizvodnju dodatnih megavata u ovo doba. Drugi pojam predstavlja troškove
proizvodnje ovog ekstra megavata, to jest, marginalni trošak. Stoga, da bi se povećala dobit
proizvodnja jedinice i mora se promijeniti do nivoa na kojem je marginalni prihod jednak
marginalnom trošku:

7
 MRi  MCi (4.3)

4.3.1. Idealna konkurencija

4.3.1.1. Osnovni dispečing

Ako je konkurencija idealna (ili ako je potencijalni izlaz jedinice veoma mali u poređenju sa
veličinom tržišta), onda na cijenu π ne utječu promjene u Pi. Tako je marginalni prihod
jedinice i:

d   Pi 
MRi   (4.4)
dPi

što pokazuje činjenicu da se pri uspostavljanju cijene prikupljaju tržišne cijene za svaki MWh koji
se prodaje. Pod ovim uvjetima, ako je marginalna cijena monotono rastuća funkcija u ovisnosti
od proizvedene energije, proizvodna jedinica bi trebala povećati svoju proizvodnju do tačke u kojoj
je cijena proizvodnje jednaka tržišnoj cijeni:

dCi Pi 
MC i   (4.5)
dPi

Marginalni troškovi uključuju troškove goriva, održavanja i svih drugih stavki koje su ovisne
o ukupnoj proizvodnji električne energije date jedinice. Troškovi koji nisu u funkciji
proizvedene količine električne energije u periodu razmatranja (npr. cijena amortizacije gradnje
elektrane ili fiksni troškovi održavanja i troškovi osoblja) nisu uračunati u marginalni trošak i
irelevantni su za donošenje kratkoročnih odluka o proizvodnji.

Sve dok je konkurencija idealna, proizvedena energija iz svake proizvodne jedinice

računa se prema jednadžbi (4.5). Ako se cijena odredi na ovaj način, to podrazumijeva da se
sve proizvodne jedinice mogu razmatrati odvojeno, čak i ako jedna proizvodna kompanija
posjeduje više od jedne proizvodne jedinice.

Primjer 4.2. Karakteristike proizvodne jedinice (termoelektrane) koja koristi ugalj date su ulazno-
izlaznom krivom koja opisuje količinu goriva (najčešće izraženu u MJ/h ili MBTU/h) potrebnu
za proizvodnju konstantne električne energije za jedan sat. Neka se radi o termoelektrani, čiji je
minimum stabilne proizvodnje 100 MW (tj. minimalna snaga sa kojom može raditi neprekidno)
i čija je maksimalna snaga 500 MW. Mjerenjima u elektrani, ulazno-izlazna karakteristika ove
jedinice dobivena je kao:

H 1 P1   110  8.2P1  0.002P12 MJ / h

Satni trošak pogona ove jedinice dobije se množenjem ulazno-izlazne karakteristike cijenom
goriva G u ($/MJ):

C1 P1   110G  8.2GP1  0.002GP12 $ / h

8
Ako se uzme da je cijena goriva 1.3 ($/MJ), kriva troška ove jedinice je:

C1 P1   143  10.66P1  0.0026P12 $ / h

Ako je cijena po kojoj električna energija može biti prodata 12 ($/MWh), proizvodnja ove jedinice je
data sa:

dC1 P1 
 10.66  0.0052P1  12 $ / MWh 
dP1

odnosno:

P1  257.7 MW 

U praksi, optimalni dispečing čak i samo jedne proizvodne jedinice je mnogo kompleksniji
nego li je to dato jednadžbom (4.5). U slijedećim podnaslovima ispitaće se kako trošak i tehničke
karakteristike proizvodne jedinice utječu na osnovni dispečing.

4.3.1.2. Ograničenja jedinice

Neka se pretpostavi da je maksimalna snaga Pimax koja se može proizvesti u proizvodnoj

jedinici i takva da vrijedi:

dCi Pi 
 (4.6)
dPi P max
i

Ova proizvodna jedinica bi, prema tome, trebala proizvoditi Pimax. S druge strane, ako je minimum
stabilne proizvodnje Pimin jedinice i takav da vrijedi:

dCi Pi 
 (4.7)
dPi P min
i

onda ova jedinica ne može proizvoditi profitabilno pri toj cijeni i jedini način za izbjegavanje gubitka
novca u njenom radu je isključenje jedinice.

Primjer 4.3. Proizvodna jedinica iz primjera 4.2. bi trebala raditi na maksimumu proizvodnje uvijek
kada je cijena električne energije veća ili jednaka:

dC1 P1 
 10.66  0.0052 500  13.26 $ / MWh 
dP1 500 MW

S druge strane, ova jedinica ne može raditi profitabilno ako cijena padne ispod:

dC1 P1 
 10.66  0.0052 100  11.18 $ / MWh 
dP1 100 MW

9
 4.3.1.3. Krive troška linearne po dijelovima

Ulazno-izlazne krive su dobivene na osnovu mjerenja u kojima je proizvodna jedinica radila

sa različitim stepenom proizvodnje. Uprkos tome što su uloženi veliki napori kako bi ova
mjerenja bila što preciznija, tačke dobivene na osnovu mjernih podataka uglavnom ne obrazuju
glatku krivu. Linearna interpolacija ovih podataka je stoga prihvatljiva samo kao kvadratna
funkcija.

Slika 4.4. pokazuje krivu troška linearnu po dijelovima i njoj pripadajuću krivu
marginalnih troškova. Ako je segment krive troška linearan, onda je segment krive marginalnog
troška konstantan. Ovo čini proces dispečiranja jedinice u ovisnosti od cijene električne energije
veoma jednostavnim.

Slika 4.4. Kriva troška linearna po dijelovima i njoj pripadajuća po dijelovima konstantna kriva
inkrementalnih troškova

  MC1,i  Pi  Pimin
MC1,i    MC2,i  Pi  e1,i
MC2,i    MC3,i  Pi  e2,i (4.8)
MC3,i    Pi  Pimax

10
 Ako je cijena jednaka vrijednosti nekog od segmenata krive marginalnog troška,
proizvodnja može imati bilo koju vrijednost unutar tog segmenta. Marginalni trošak na
krajevima segmenta jednak je nagibu sljedećeg segmenta, jer je marginalni trošak definiran kao trošak
sljedećeg, a ne kao trošak prethodnog MW.

Primjer 4.4. Kvadratna kriva troška iz primjera 4.2. može se aproksimirati slijedećom
trosegmentnom krivom troška linearnoj po dijelovima:

100  P1  250: C1 P1   11.57P1  78.0 $ / h

250  P1  400: C1 P1   12.35P1  117.0 $ / h
400  P1  500: C1 P1   13.00P1  377.0 $ / h

Slika 4.5. pokazuje kako bi ova jedinica trebala biti dispečirana zbog promjene cijene električne
energije.

Slika 4.5. Kriva troška linearna po dijelovima i njoj pripadajuća po dijelovima konstantna kriva
inkrementalnih troškova

4.3.1.4. Troškovi neopterećenja (No-load cost)

Proizvođači ne odlučuju o količini električne energije koju će prodati samo na osnovu

poređenja između tržišne cijene i marginalne cijene proizvodnje. Korištenje jedinice na način
da je njen marginalni trošak jednak tržišnoj cijeni ne garantuje da će profit postojati. Proizvođači
moraju uzeti u obzir polufiksne troškove povezane sa radom proizvodne jedinice, tj. troškove nastale
kada je jedinica u pogonu, a koji su neovisni od količine proizvedene električne energije. Prvi

11
tip polufiksnih troškova su troškovi bez opterećenja. Ako je moguće da jedinica ostane priključena
na sistem dok ne snabdijeva potrošače električnom energijom, troškovi bez opterećenja
predstavljaju troškove goriva potrebnog za održavanje jedinice u pogonu. Ovakav način rada nije
moguć za većinu termo proizvodnih jedinica. Troškovi bez opterećenja su konstantni član u krivoj
troška i nemaju fizikalno značenje.

Prodavanje s marginalnim troškom je profitabilno samo ako je marginalni trošak veći od

prosječnog troška proizvodnje.

Primjer 4.5. Neka se pretpostavi da je jedinica iz primjera 4.4. uvijek dispečirana optimalno u
ovisnosti od promjene tržišne cijene električne energije. To znači da se ona dispečira prema slici 4.5.
Slika 4.6. pokazuje da je profit u porastu, sa trendom linearnim po dijelovima, sa porastom
cijene električne energije. Zbog troškova bez opterećenja, jedinica postaje profitabilna samo
kada cijena dostigne vrijednost od 11.882 $/MWh.

Slika 4.6. Profit operatora proizvodne jedinice iz primjera 4.4., ako je ova jedinica dispečir ana
optimalno u ovisnosti od promjene cijene električne energije

4.3.1.4. Planiranje

Kako se potražnja za električnom energijom mijenja s vremenom, cijena koju proizvođač

dobije za svoju proizvodnju varira. Kao što se pokazalo u prethodnom poglavlju, cijena
električne energije je obično konstantna za određeni period vremena, čije trajanje može biti u opsegu
od nekoliko minuta do sat vremena, što ovisi od tržišta. Ako se dati profil cijena prostire na
jedan ili više dana, optimizacija opisana prethodno može se ponavljati za svaki tržišni period
odvojeno. Nažalost, rezultirajući plan proizvodnje neće biti optimalan, zato što zanemaruje trošak
pokretanja proizvodnih jedinica. To je često i tehnički neizvodivo, jer ovakav pristup zanemaruje

12
ograničenja na promjene pogonskih stanja, koje proizvodna jedinica pravi. Ostale ekonomske
mogućnosti i ograničenja okoline mogu utjecati na optimizaciju prodaje električne energije.

Proizvodne jedinice koje imaju velike troškove pokretanja ili moraju ispuniti restriktivna
ograničenja, neće maksimizirati svoj profit ako je njihova proizvodnja optimizirana za svaki
period zasebno. Umjesto toga, njihova proizvodnja mora biti planirana u opsegu od jednog dana
do sedmice ili više. Ovaj problem ima određene sličnosti sa problemom stavljanja u pogon
jedinica, koje monopolna preduzeća rješavaju utvrđivanjem plana opterećenja pri minimalnim
troškovima sa datim proizvodnim jedinicama koje su im na raspolaganju. Suština oba problema je
balansiranje polufiksnih i varijabilnih troškova uz zadovoljavanje ograničenja. U problemu
stavljanja jedinica u pogon, proizvodnja svih jedinica je optimizirana zajedno, jer njihova ukupna
proizvodnja mora biti jednaka ukupnoj potrošnji. S druge strane, ako se pretpostavi da proizvođač
pravi cijenu, njegova proizvodnja može se optimizirati neovisno od proizvodnje ostalih
proizvođača. Čak i kada se koristi aproksimacija za pravljenje cijena, planiranje proizvodnje kako
bi se maksimizirao profit je računski kompleksno. On/off priroda nekih varijabli odluke čine problem
nekonvencionalnim, a detaljni tretman ograničenja značajno povećava dimenziju problema.
Tehnike kao što su dinamičko ili mješovito-integer programiranje su uspješno korištene pri
rješavanju ovog problema.

Optimalno planiranje proizvodnje proizvodnih jedinica u vremenskom domenu zahtijeva

prognozu cijena električne energije za svaki period. Greška prilikom prognoze ima utjecaja na
posteriorni optimum planiranja. Precizna prognoza cijena je izuzetno kompleksna zbog broja
utjecajnih faktora i manjka informacija za neke od ovih faktora. Kako cijena električne energije
ovisi od tržišne ravnoteže, ona je pod utjecajem i proizvodnih i potrošačkih faktora. S potrošačke
strane, svi vremenski, meteorološki, ekonomski i specijalni faktori koji se koriste za prognozu
potrošnje moraju se uzeti u obzir za prognozu cijena. Proizvodna strana je znatno zahtjevnija
zbog stohastičnosti nekih događaja (npr. ispad proizvodne jedinice) i zbog toga što neki događaji
nisu uvijek unaprijed javno najavljeni (npr. planirani troškovi za održavanje).

4.3.1.5. Troškovi pokretanja

Troškovi pokretanja proizvodne jedinice predstavljaju troškove stavljanja jedinice u

pogon i spremanje za proizvodnju iz vanpogonskog stanja. To je još jedan tip polufiksnih
troškova. Dizel generatori i gasne turbine imaju male troškove pokretanja, jer se jedinice ovog tipa
brzo pokreću. S druge strane, veliki termo blokovi zahtijevaju znatno veću količinu toplotne
energije prije nego što para dostigne temperaturu i pritisak koji je dovoljan da održi proizvodnju
električne energije. Zbog toga ove jedinice imaju velike troškove pokretanja. Za maksimiziranje
profita termo blokova, troškovi pokretanja moraju biti amortizirani u dugom vremenskom periodu.
Ovo znači da jedinica ponekad treba raditi nekoliko sati sa gubitkom, umjesto da se isključi, jer bi se
u tom slučaju napravili dodatni troškovi pokretanja kada cijene ponovo porastu.

Primjer 4.6. Sada će se analizirati kako bi termoelektrana trebala biti eksploatirana u periodu
od nekoliko sati. Pretpostaviće se da je cijena po kojoj električna energija može biti prodata
postavljena na satnoj bazi i da su cijene za nekoliko slijedećih sati prikazane na slici 4.7.

13
Također, pretpostaviće se da generatorska jedinica počinje sa radom u Prvom satu i da je
cijena upuštanja u pogon 600$. Tabela ispod sumira rezultate.

Slika 4.7. Cijena električne energije za primjer 4.6.

Prva stvar koja se primjećuje je da optimalna proizvodnja jako varira kako se mijenja cijena
električne energije. Proizvodne jedinice su na maksimalnom kapacitetu u satima 3 i 6 i na minimumu
kapaciteta u satu 4. Rad jedinice bilježi deficit u prvom satu zbog troškova pokretanja elektrane.
Do sata 3, ovaj trošak pokretanja se pokriva i tek tada jedinica počinje stvarati profit. Cijena u satu
4 je tako niska da jedinica pokazuje gubitke čak i ako radi na minimalnim kapacitetima. Međutim,
održavanje jedinice u radu je najbolja odluka zato što se izbjegavaju ponovni troškovi pokretanja
u petom satu. U satu 7, jedinica bilježi deficit iako ne radi na minimalnim kapacitetima. Ovo se

14
dešava zato što jedinica ne proizvodi dovoljno da pokrije troškove rada bez opterećenja. Ako
cijena nastavi da pada nekoliko slijedećih sati,najbolja strategija bi bila da se jedinica ugasi u satu
6 i čeka dok cijene ne budu više prije ponovnog paljenja.

4.3.1.6. Dinamička ograničenja

Paljenje ili gašenje termo bloka u termoelektrani ili čak povećanje ili smanjivanje
izlazne snage u nekim iznosima uzrokuje značajna mehanička naprezanja na termoblok. Prevelika
naprezanja oštećuju elektranu i skraćuju njen životni vijek. Zato su obično postavljene granice pri
takvim promjenama u cilju smanjenja skupih manipulacija. Ovakva zaštita ima dugoročne benefite.
Naprimjer, postavljanje granice na vrijednost pri kojoj jedinica može povećavati ili smanjivati
izlaznu snagu može spriječiti jedinicu da postigne ekonomski optimalni izlaz u uspješnim
periodima. Minimizacija troškova ovih granica zahtjeva da rad jedinice bude optimiziran u
nekoliko poslijednjih sati.

Da bi se ograničila šteta prouzrokovana od čestih paljenja i gašenja elektrane, minimum je

obično postavljen na broj sati tokom kojih elektrana mora ostati povezana na mrežu. Slična granica
se obično postavlja na broj sati tokom kojih elektrana mora ostati van pogona kada se jednom ugasi.
Ove granice obezbjeđuju da postoji dovoljno vremena za opadanje temperaturnih gradijenata u
turbini. Minimalno vrijeme paljenja i gašenja ograničava prilike za promjenom statusa jedinice i
može imati utjecaj na optimalan raspored. Naprimjer, ograničavanje minimalnog vremena gašenja
bi moglo natjerati jedinicu da nastavi proizvodnju pri gubicima tokom kratkog vremenskog
perioda niskih cijena jer bi gašenje moglo spriječiti realizaciju većih profita kasnije.

4.3.1.7. Okolinska ograničenja

Proizvodne jedinice moraju se povinovati okolinskim regulativama koje mogu utjecati

na njihovu sposobnost da rade na ekonomskom optimumu. Emisije određenih polutanata u
elektranama pokretanim na fosilna goriva (ugalj, nafta) se sve vise reguliraju. U nekim
slučajevima, stopa oslobađanja određenog polutanta u atmosferu je ograničena, a time reducirana
maksimalna izlazna snaga elektrane. U drugim slučajevima, prati se ukupni iznos oslobođenog
polutanta tokom godine, stavljajući kompleksno ograničenje na rad elektrane.

Dok hidroelektrane ne emitiraju polutante i fleksibilnije su od termo blokova, može

postojati ograničenje na korištenje vode. Ova ograničenja su dizajnirana da omoguće dostupnost
vode za rekreaciju ili da se omogući reprodukcija ugroženih vrsta riba. Voda, također, mora
biti na raspolaganju ostalim elektranama. Optimizacija rada hidroelektrana je veoma složen problem,
pogotovo u riječnim bazenima sa više interkonektiranih elektrana.

4.3.1.8. Ostale ekonomske mogućnosti

Količina električne energije proizvedena kogeneracijom ili kombinacijom toplotnih i elektro

jedinica je obično određena potrebama industrijskog procesa. Mogućnosti ovakvih elektrana da
iskoriste šansu da prodaju energiju na tržištu mogu biti ograničene.

15
 Osim električne energije, generatori u elektranama pružaju ostale mogućnosti kao što su
rezervni kapaciteti, tokovi snaga, regulacija frekvencije i regulacija napona. Ostale mogućnosti,
koje se obično nazivaju pomoćnim ili sistemskim mogućnostima, obrazuju izvor prihoda koji se
razlikuje od prodaje električne energije. Raspraviće se problemi vezani za proviziju ovih
mogućnosti u slijedećem dijelu. Sa ove tačke gledišta, jednostavno treba istaknuti da
proizvođačeva mogućnost da trguje energijom može biti utjecana od ugovora koji su potpisani u cilju
pomoćnih usluga. Slično, proizvodnja električne energije može sputavati sposobnost generatora da
obezbjedi pomoćne usluge.

4.3.2. Proizvoditi ili kupiti

Neka se analizira slučaj proizvodne kompanije (elektrane) koja je potpisala ugovor za opskrbu
određenog potrošača L tokom jednog sata. Prvo treba pretpostaviti da se ova kompanija
odlučila da poštuje nametnuta ograničenja u opskrbi svojih potrošača koristeći opseg od N
generatorskih jedinica. Očito je da će se pokušati proizvesti energija koja košta najmanje.
Matematički, ovo može biti formulirano kao slijedeći optimizacijski problem:

N
min  C i Pi  (4.9)
i 1

da se dobije:

P  L
i 1
i (4.10)

gdje Pi predstavlja proizvodnju jedinice i iz opsega i Ci(Pi) cijenu proizvodnje ovog iznosa energije
sa ovom jedinicom.

Iz proračuna, zna se da formiranje Lagrangianove funkcije l oja kombinira funkciju cilja

i ograničenja predstavlja najlakši način da se riješi optimizacijski problem:

N
 N

l P1 , P2 ,.., PN ,     Ci Pi     L   Pi  (4.11)
i 1  i 1 

gdje 𝝀 predstavlja novu varijablu nazvanu Lagrangeov multiplikator.

Izjednačavajući parcijalne izvode ove Lagrangian funkcije sa nulom dobijaju se potrebni

uvjeti za optimumom a rješavanje ovih jednačina daje optimalno riješenje kako slijedi:

l Ci Pi 
    0 i  1,..., N (4.12a)
Pi Pi

l  N

  L   Pi   0 (4.12b)
  i 1 

16
 Iz ovih optimalnih uvjeta, može se zaključiti da sve generatorske jedinice trebaju da rade sa
istim marginalnim troškom i da ovaj marginalni trošak treba biti jednak vrijednosti Lagrangeovog
multiplikatora 𝝀:

C1 P1  C 2 P2  C P 

  ...  n n   (4.13)
P1 P2 Pn

Vrijednost Lagrangeovog multiplikatora je time jednaka cijeni proizvodnje jednog

dodatnog MWh sa bilo kojom generatorskom jedinicom. Ovaj Lagrangeov multiplikator je time
češće nazvan cijenom iz sjene električne energije.

Sada, neka se pretpostavi da ova proizvodna kompanija može participirati na spot

tržištu električne energije. Ako je cijena tržišta 𝝅 manja od cijene iz sjene 𝝀 pri kojoj se
prozivodi električna energija, naša proizvodna kompanija bi trebala kupovati energiju na tržištu
i reducirati svoju sopstvenu proizvodnju do tačke gdje je:

C1 P1  C 2 P2  C P 

  ...  n n   (4.14)
P1 P2 Pn

Ako je količina energije značajna, tržište možda neće biti dovoljno likvidno da izdrži
transakcije bez povećanja cijene 𝝅. Ovaj problem će biti detaljno razrađen u sljedećem dijelu.

Primjer 4.7. 300 MW potrošač u malom elektroenergetskom sistemu mora biti opskrbljen sa
minimalnim troškovima iz dvije termoelektrane i male protočne hidroelektrane. Hidroelektrana
proizvodi konstantno 40 MW i funkcije troškova termo jedinica su date slijedećim izrazima:

Jedinica A : C A  20  1.7 PA  0.04PA2 $ / h

Jedinica B : C B  16  1.8PB  0.03PB2 $ / h

Budući da su varijabilni operativni troškovi hidroelektrane zanemarivi, Lagrangian funkcija ovog

optimizacijskog problema može biti napisana na slijedeći način:

l P1 , P2 ,    C A PA   C B PB    L  PA  PB 

gdje je L = 260 MW (300 – 40 = 260 MW) opterećenje koje termo blokovi moraju obezbjediti.

Izjednačavajući parcijalne izvode Lagrangeove funkcije sa nulom, dobijaju se potrebni optimalni

uvjeti:

dl
 1.7  0.08PA    0
dPA
dl
 1.7  0.08PB    0
dPB
dl
 L  PA  PB  0
d

17
Rješavanje ovog sistema jednačina po 𝝀, dobijaju se marginalni troškovi električne energije u ovom
sistemu za ovo opterećenje:

  10.67 $ / MWh 

Sada se mogu proračunati optimalni izlazi iz termo jedinica:

PA  112.13 MW 
PB  147.87 MW 

Zamjenom ovih vrijednosti u funkciji troškova, može se naći ukupni trošak opskrbe ovog opterećenja:

C  C A PA   C B PB   1651.63 $ / h

4.3.2. Nesavršena konkurencija

Kada je konkurencija nesavršena, neke firme (strateški igrači) su sposobni da utječu na cijenu
tržišta preko svojih akcija. Često se može reći za tržište električne energije da se sastoji od nekoliko
strateških igrača i nekoliko onih koji prihvataju cijene. Kompanija koja posjeduje više od jedne
elektrane ima veću mogućnost da utječe na tržišne cijene ako optimizira kombinirani izlaz iz svih
proizvodnih jedinica. Time optimizacija izlaza svake jedinice posebno ne bi maksimizirala profit
firme. Ukupni profit firme koja posjeduje više elektrana je:

 f    Pf  C f Pf  (4.15)

gdje Pf predstavlja kombinirani izlaz svih elektrana kontroliran od strane firme, dok Cf(Pf) predstavlja
minimalne troškove pri kojima je moguće proizvoditi energiju.

Sada, neka se pretpostavi da tržišna cijena π nije više varijabla koja je izvan kontrole bilo
kojeg učesnika na tržištu. Slično, energija prodana od strane firme f ovisi ne samo o sopstvenim
odlukama nego i o odlukama kompetitora. Treba analizirati jednadžbu (4.15) da bi se sumirale ove
ovisnosti:


 f   f X f , Xf  (4.16)

gdje Xf predstavlja akcije firme f a X-f akcije kompetitora.

Jednadžba (4.16) pokazuje da firme f ne mogu optimizirati svoj profit odvojeno od ostalih.
Mora se uzeti u obzir šta ostale firme rade. Na prvi pogled, ovo se može činiti jako teško zato što su
ove firme natjecatelji i razmjena informacija bi bila nemoguća. Međutim, razumno je napraviti
pretpostavku da se sve firme ponašaju na isti način, to jeste, da sve one pokušavaju maksimizirati
svoje profite. Drugim riječima, za svaku firmu f mora se pronaći Xf* takvo da važi:

  
 f X *f , X * f   f X f , X * f  f (4.17)

18
gdje X −𝑓∗ predstavlja optimalne akcije ostalih firmi.

Ovakav interaktivni problem optimizacije je u teoriji nazvan nekompetitivna igra. Riješenje

ovakve igre, ako postoji, naziva se Nash-ov ekvilibrium i predstavlja ekvilibrium tržišta pod
nesavršenom konkurencijom.

Primjer 4.8. Razmotriće se slučaj tržišta gdje se dvije kompanije (A i B) takmiče za snabdijevanje
električnom energijom. Pretpostaviće se da su empirijska istraživanja pokazala da je kriva inverzne
potražnje u određenom satu data sljedećom jednadžbom:

  100 D $ / MWh 

gdje je D potražnja za električnom energijom u tom satu. Neka je pretpostavka da kompanija A može
da proizvodi jeftinije od komapnije B:

C A  35 PA $ / h
C B  45 PB $ / h

Pošto svaka firma koristi količinu koju proizvede kao upravljačku promenljivu, profit svake firme se
može dati sledećim izrazima:

 A PA , PB    D  PA  C A PA 

 B PA , PB    D  PB  CB PB 

gdje π(D) predstavlja inverznu krivu potražnje. Ako svaka kompanija pokuša da maksimizuje svoj
profit, imamo dva odvojena optimizaciona problema. Ova dva optimizaciona problema ne mogu se
rješavati odvojeno, jer se obje kompanije takmiče na istom tržištu i ponuda mora biti jednaka
potražnji. Prema tome mora da važi:

D  PA  PB

Za svaki od ovih problema mogu se napisati uslovi za optimalnost:

d A d D  dD dC A
  D   PA  0
dPA dD dPA dPA
d B d D  dD dCB
  D   PB  0
dPB dD dPB dPB

Uvrštavanjem početnih jednadžbi u prethodne jednadžbe dobijaju se sljedeće ovisnosti:

PA 
1
65  PB 
2

PA  55  PA 
1
2

Na osnovi prethodnog dobijaju se sljedeća rješenja:

19
 PA  25 MW 
PB  15 MW 
D  40 MW 
  60 $ / MWh 

20