OTVORENOST NA TRŽIŠTU DOBARA I FINANCIJSKIM TRŽIŠTIMA – 13.

tjedan

OTVORENOST NA TRŽIŠTU DOBARA

 Razmjenjiva dobra – dobra koja konkuriraju stranim dobrima na domaćem i stranim tržištima
 Izbor između domaćih i inozemnih dobara – odluka ima direktan utjecaj na domaći proizvod
 Ako kupci odluče kupiti više domaćih proizvoda, raste potražnja za domaćim dobrima kao i Y
 Ako odluče kupiti više stranih proizvoda umjesto domaćeg, raste inozemni proizvod
 Ključan faktor je realni tečaj – relativna cijena inozemnih dobara u odnosu prema domaćim
dobrima

TEČAJ

 Nominalni devizni tečajevi E - cijena strane valute izražena u terminima domaće valute
 Nominalna aprecijacija – domaće valute predstavlja rast cijene domaće valute izražene u
terminima strane valute
 Odgovara smanjenu tečaja E
 Nominalna deprecijacija – smanjenje cijene domaće valute izražene u terminima strane
valute
 Odgovara rastu tečaja E
 Sustav fiksnog tečaja – u kojem dvije ili više zemalja održavaju konstantni tečaj između svojih
valuta
 U tom sustavu se javljaju:
1. revalvacija – smanjenje nominalnog tečaja (odgovara aprecijaciji)
2. devalvacija – rast nominalnog tečaja (odgovara deprecijaciji)
 Realni tečaj - ε = EP*/P – cijena inozemnih dobara izražena u terminima domaćih dobara
P – deflator odnosno cijena domaće valute,
P* - cijena strane valute
 Realni tečaj je konstruiran množenjem nominalnog tečaja s inozemnom razinom cijena i
zatim dijeljenjem s domaćom razinom cijena
 ,,Realna“ upućuje na promjene relativnih cijena dobara, a ne relativnih cijena valuta
(nominalna)
 Relativne promjene realnog tečaja su informativne
 Realni se tečajevi mijenjaju s vremenom (kao i nominalni)
 Realna aprecijacija – porast relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima inozemnih
dobara
 Odgovara smanjenju realnog tečaja
 Realna deprecijacija – smanjenje relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima
inozemnih dobara
 Odgovara rastu realnog tečaja

 Inflacija se može izračunati iz porasta P tijekom 1 godine (u %)

1
 OTVORENOST NA FINANCIJSKIM TRŽIŠTIMA

 Otvorenost na financijskim tržištu omogućava financijskim ulagačima da drže domaću i

inozemnu imovinu, da diverzificiraju svoj portfelj, da špekuliraju na kretanja inozemnih
kamatnih stopa u usporedbi s domaćim kamatnim stopama itd
 Također omogućuje zemlji da ima vanjskotrgovinske suficite i deficite
 Zemlja koja ima deficit kupuje više od ostatka svijeta nego što prodaje ostatku svijeta
 Kako bi platila razliku između kupljenog i prodanog, mora posuditi od ostatka svijeta, a
posuđuje tako što inozemnim financijskim investitorima čini privlačnim da povećaju držanje
domaće imovine

VANJSKOTRGOVINSKI DEFICIT – zemlja kupuje više iz inozemstva nego što prodaje inozemstvu:
uvoz > izvoza
VANJSKOTRGOVINSKI SUFICIT – zemlja prodaje više u inozemstvo nego što kupuje iz inozemstva:
uvoz < izvoza

PLATNA BILANCA = set računa koji prikazuju transakcije jedne zemlje s ostatkom svijeta, uključujući i
trgovinske i financijske transakcije

Tablica se sastoji od dva dijela: iznad crte (tekući račun) i ispod crte (kapitalni račun)

Tekući račun – bilježi plaćanja između zemlje i ostatka svijeta (plaćanjem ostatka svijeta zemlji i
plaćanja zemlje ostatku svijeta).

Tekući račun
a) Izvoz – plaćanje ostatka svijeta
b) Uvoz – plaćanje zemlje ostatku svijeta
1. Vanjskotrgovinski saldo (a-b)
c) Primljeni dohodak od investicija – rezidenata na inozemnu imovinu koju drže
d) Plaćeni dohodak od investicija – strani rezidenti primaju dohodak od 1 na domaću imovinu
2. Neto dohodak od investicija (c-d)
3. Neto primljeni transferi – zemlje međusobno daju i primaju određenu pomoć
e) Saldo tekućeg računa (1+2+3) – može biti suficit (pozitivan) ili deficit (negativan)
Kapitalni račun
4. Porast imovine koju drže nerezidenti
5. Porast imovine koju drže rezidenti
6. Saldo kapitalnog računa (4.-5.) – neto priljev kapitala – razlika između porasta domaće
imovine koju drže nerezidenti i inozemne imovine koju drže domaći rezidenti
7. Statistička nepodudarnost – razlika između tekućeg i kapitalnog računa u konačnici bi trebalo
biti tekući = kapitalni, ali to obično nije slučaj

Deprecijacija, VTB i domaći proizvod

Realna deprecijacija utječe na VTB putem 3 kanala:

1. Porast izvoza – razina deprecijacije čini domaća dobra jeftinijim u inozemstvu što povećava
inozemnu potražnju i porast izvoza.

2
 2. Pad uvoza – realna deprecijacija čini inozemna dobra skupljima što dovodi do prebacivanja
domaće potražnje na domaće proizvode i smanjenje količine uvoza.
3. Porast E – porast realnog tečaja dovodi do povećanja vrijednosti uvoza. Ista količina uvoza
sada više košta (u terminima domaćih dobara).

Marshall – Lernerov uvjet - da bi se nakon deprecijacije poboljšala VTB, potrebno je da izvoz toliko
poraste i da uvoz toliko padne da kompenzira porast cijene uvoznih dobara. Uvjet pod kojim, za dani
Y, realna deprecijacija dovodi do povećanja neto izvoza. U stvarnosti je uvjet zadovoljen.

Učinci deprecijacije – dovodi do promjene potražnje inozemne i domaće i to u smjeru domaćih

dobara; dovodi do povećanja Y i do poboljšanja VTB.

DEVIZNI TEČAJ

 devizni tečaj je cijena stranog sredstva plaćanja (devize) izražena u domaćoj valuti i obrnuto
 devizni tečaj danas ovisi o raznim čimbenicima; uz jednostavan odnos ponude i potražnje, on
ovisi i o stanju u platnoj bilanci i kupovnoj snazi novca u jednom gospodarstvu.
 devizni tečaj je danas važan instrument ekonomske politike
 poduzimanjem raznih mjera, države danas manipuliraju deviznim tečajevima i time ostvaruju
brojne ciljeve kao što su izvozno – uvozni ciljevi ili ciljevi politike platne bilance.

Danas su u upotrebi dva sustava deviznih tečajeva i to:

1. sustav fiksnih tečajeva (koji se može vezati za zlato, određenu valutu ili grupu tj. košaricu
valupa (npr. SPV)
2. sustav fluktuirajućih tečajeva

Sustav fluktuirajućih deviznih tečajeva karakterističan je po fluktuiranju ili plivanju deviznih tečajeva.

U prvom slučaju to su promjene ponude i potražnje deviza na deviznom tržištu, a u drugom promjenu
deviznog tečaja određuje država.

Međutim, glavno se pitanje postavlja u kojim slučajevima i kada će država odabrati fiksni, a u kojim
slučajevima fluktuirajući tečaj.

Izbor će ovisiti o velikom broju čimbenika kao što su:

- veličina zemlje (velika/mala)

- otvorenost prema međunarodnom tržištu
- struktura vanjske trgovine
- stupanj diverzificiranosti
- stopa inflacije promatrane u odnosu na svjetski poredak

 Stoga se prema ovim čimbenicima velika zemlja koju karakterizira veliki stupanj integriranosti na
međunarodnom tržištu, mali udio vanjske trgovine u BDP-u te visok stupanj diverzifikacijske
trgovine, odabrati sustav flukuirajućih deviznih tečajeva.

3
  Suprotno od svega navedenog za velike zemlje: mali stupanj integriranosti na međunarodnom
tržištu, veliki udio vanjske trgovine u BDP-u te mali stupanj diverzifikacije vanjske trgovine, male
zemlje će odabrati sustav fiksnih deviznih tečajeva.

MONETARNA POLITKA - 13. tjedan

- monetarna politika
- središnja banka
- monetarni agregati M1, M2, M3, M4
- obvezna rezerva
- operacije na otvorenom tržištu
- monetarna politika u kratkom i srednjem roku

Monetarna politika je skup procesa i načina na koje se donose odluke unutar monetarnog sustava.
- Ciljevi su stabilnost cijena ili puna zaposlenost
- Može biti ekspanzivna (pad kamatne stope, rast ponude novca, rast zaposlenosti) ili
- restriktivna (kamatne stope rastu, smanjuje se ponuda novca, pada zaposlenost)

Središnja banka je institucija koja provodi monetarnu politiku. (Razlikuje se od poslovnih banaka)

Zadaće HNB-a:
- stabilnost cijena
- podupiranje ekonomske politike RH (prvi cilj se ne smije dovoditi u pitanje)
- izdavanje novca
- nadziranje platnog sustava
- upravljanje međunarodnim pričuvama
- nadziranje banaka

 Monetarni agregati obuhvaćaju novac i vrijednosnice različitih razina likvidnosti.

 M0 je primarni novac, a obuhvaća novac i rezerve banaka kod središnje banke.
 M1 je novčana masa, a obuhvaća gotovinu i depozite.

OKVIR MONETARNE POLITKE HNB-A

- temelji se na održavanju stabilnosti nominalnog tečaja kune prema euru

- stabilan tečaj kune prema euru predstavlja tzv. nominalno sidro monetarne politike kojim
HNB stabilizira inflacijska očekivanja, a naposljetku i inflaciju.

4
 - u većini zemalja osnovni je cilj monetarne politike održavanje stabilnosti cijena no središnje
banke ostvaruju taj cilj na različite načine
- okvir monetarne politike način je na koji središnja banka instrumentima monetarne politike
ostvaruje svoj cilj
- za svoj okvir provođenja monetarne politike središnje banke obično odabiru određenu
varijablu na čiju razinu i/ili dinamiku kretanja mogu utjecati te preko nje posredno
ostvarivati svoj osnovni cilj – održavanje stabilnosti cijena

- Ta varijabla, primjerice, može biti:

1. kamatna stopa
2. nominalni tečaj ili
3. neki nominalni agregat

- U skladu s tim, okvir za provođenje monetarne politike može se temeljiti na tečajnom sidru,
monetarnom sidru, ciljanju inflacije ili može biti mješoviti.
- Hrvatska narodna banka odabrala je stabilnost tečaja kune prema euru kao nominalno sidro
monetarne politike.
- Održavanjem stabilnosti tečaja kune prema euru HNB posredno utječe na svoj temeljni cilj:
stabilnost cijena.
- S obzirom na visoku euroizaciju hrvatskog bankovnog sustava, stabilnost tečaja jest alat kojim
HNB održava i financijsku stabilnost što sve skupa osigurava makroekonomsku stabilnost
zemlje i očuvanje realne vrijednosti novčanih sredstava svih sektora gospodarstva.

TEČAJNI REŽIM

- Hrvatska narodna banka vodi politiku tzv. upravljanoga fluktuirajućeg tečaja

- To je tečajni režim u kojemu, s jedne strane, domaća valuta nije fiksno vezana uz neku drugu
stranu valutu ili košaricu valuta, već održava kretanja na deviznom tržištu i drugo, nominalni
tečaj kune prema euru stabilan je zbog povremenih HNB-ovih deviznih intervencija
- Kretanja na deviznom tržištu poglavito ovise o novčanim tokovima uključujući primjerice
plaćanja uvoza i naplate izvoza, priljeve deviza zbog zaduživanja u inozemstvu ili otplate
inozemnog duga te priljeve na osnovi fondova EU-a
- Tečaj kune prema euru pritom se slobodno formira na deviznom tržištu ovisno o kretanjima
ponude deviza i potražnje za devizama
- HNB se povremeno uključuje na devizno tržište kada ocijeni da je već prisutno ili je moguće
prenaglašeno kolebanje tečaja
- HNB ne utvrđuje unaprijed gornju i donju granicu kretanja tečaja kune prema euru koju se
obvezuje braniti (gornju i donju intervencijsku točku)
- Za razliku od tečaja HRK/EUR Hrvatska narodna banka ne može utjecati na vrijednost kune
prema drugim stranim valutama (američkom dolaru, funti, švicarskom franku itd.) jer je
njihova vrijednost određena odnosima eura i tih valuta na svjetskim deviznim tržištima
- Hrvatska narodna banka provodi monetarnu politiku određivanjem i primjenom
instrumenata i mjera koji su joj potrebni za ostvarivanje njezinih ciljeva i zadaća
- Osnovni instrument monetarne politike HNB-a jesu devizne intervencije

5
INSTRUMENTI HNB-a

- Okvir za provođenje monetarne politike Hrvatske narodne banke sadržava sljedeću lepezu
instrumenata:

1. operacije na otvorenom tržištu

2. obvezna pričuva
3. stalno raspoložive mogućnosti
4. ostali instrumenti i mjere

- Instrumenti monetarne politike HNB povećava (emitira) ili smanjuje (sterilizira) likvidnost
- Povećanje likvidnosti provodi se kupnjom imovine ili odobravanjem kredita dok se smanjenje
likvidnosti postiže upotrebom obvezne pričuve, odnosno prodajom imovine ili izdavanjem
vrijednosnih papira HNB-a
- Krediti koje odobrava HNB osigurani su financijskim instrumentima (kolateral) kao što su
dužnički vrijednosni papiri, a lista prihvatljivoga kolaterala unaprijed se objavljuje

DEVIZNE INTERVENCIJE

- Devizne intervencije provode se putem povremenih deviznih aukcija, pomoću kojih središnja
banka kupuje odnosno prodaje devize bankama
- Pri aukciji banke podnose HNB-u željene iznose (npr. u eurima) i pripadajuće cijene (tečaj)
deviznih transakcija (tj. organizira se aukcija s višestrukim cijenama)
- Na temelju pristiglih ponuda HNB donosi odluku o iznosu intervencije i tečaju
- HNB općenito organizira aukciju prodaje deviza kada kuna slabi, a kupnju deviza kada kuna
jača
- Prodajom deviza HNB povlači kune iz optjecaja, a kupnjom deviza stavlja kune u optjecaj
- Ovim deviznim intervencijama, HNB se služi cijelim nizom drugih instrumenata monetarne
politike i makroprudencijalnih mjera
- Njihovim kombiniranjem HNB nastoji, u okviru svojih zakonskih ovlasti utjecati na
monetarna, a time posredno i na ekonomska kretanja

6
 FISKALNA POLITIKA – 14. tjedan

Najveći kreator je država – ministarstvo financija.

Fiskalna politika, skup svih mjera jedne države (vlade) kojima se utječe na zarade, imovinu i
akumulaciju fizičkih i pravnih osoba s ciljem prikupljanja sredstava za financiranje društvene
potrošnje.

Korištenjem fiskalnih instrumenata (poreza, javnih rashoda, javnog duga) država utječe na ukupne
gospodarske troškove: zarade, zaposlenost, privredni rast, itd.
Država mjerama fiskalne politike regulira ciklička kretanja u gospodarstvu.

Javne financije su poznate kao ekonomika javnog sektora ili javna ekonomika.
Usmjerene su na oporezivanje i potrošnju države te na njihov utjecaj na alokaciju resursa i raspodjelu
dohotka.
One su ekonomska analiza djelovanja države putem upotrebe državnih prihoda i rashoda pri čemu
se predstavljaju u proračunima javnog sektora.
Državni prihodi i rashodi primjenjuju se kao instrumenti fiskalne politike.
Osim prihoda i rashoda, država svoje funkcije obavlja i primjenom drugih instrumenata: nadzor,
regulacija, donošenje zakona i monetarna politika.

Općenito o Ministarstvu financija: tijelo državne uprave, ministar je Zdravko Marić, ….

Fiskalna politika: državni proračun, javni prihodi i javni rashodi.

JAVNI PRIHODI

- novčani prihodi
- za ostvarivanje zadataka i mjera koje je država obvezna izvršiti na temelju ustava, zakona i
ostalih propisa – potrebni PRIHODI
- JAVNI PRIHODI – sredstva kojima država zadovoljava javne potrebe iz svoje nadležnosti
- podmirivanje javnih rashoda
- porezi, doprinosi, carine, pristojbe, naknade, javni dug
- originalni/derivatni, redoviti/izvanredni, namjenski/nenamjenski…

JAVNI RASHODI

- izdaci koje financira država u javnom interesu radi zadovoljenja društvenih potreba
- obujam javnih rashoda za iduću godinu ovisi o planiranom državnom proračunu za iduću
godinu

DRŽAVNI PRORAČUN

- akt kojim se u skladu sa zakonom planiraju prihodi i utvrđuju rashodi države za jednu godinu
- rebalans proračuna – izmjena proračunskih iznosa
- dokument o funkcioniranju države

7
 - brojčani prikaz prihoda i rashoda
- temeljna načela

PRORAČUNSKI PROCES – 3 faze

PRVA FAZA: Priprema prijedloga proračuna

1. korak: Strategija Vladinih programa za trogodišnje razdoblje

2. korak: Smjernice ekonomske i fiskalne politike
3. korak: Upute za izradu prijedloga proračuna
4. korak: Izrada prijedloga financijskih planova proračunskih i izvanproračunskih korisnika
5. korak: Ministarstvo financija izrađuje i Vladi dostavlja nacrt proračuna

DRUGA FAZA: Proces usvajanja proračuna

6. korak: Rasprava i usvajanje prijedloga proračuna u Saboru

TREĆA FAZA: Izvršenje proračuna

7. korak: Izvršenje proračuna

8. korak: Polugodišnje izvješće o izvršenju proračuna i financijski planovi izvanproračunskih
korisnika
9. korak: Izrada godišnjeg obračuna za prošlu godinu
10. korak: Proračunski nadzor, unutarnja i vanjska revizija

ELEMENTI PRORAČUNA I PRORAČUNSKA NAČELA

Nakon Ustava, državni proračun je najznačajniji dokument.

Elementi proračuna:

- sustavni brojčani prikaz prihoda i rashoda

- vezan je uz buduća razdoblja
- planskog je karaktera
- uravnoteženi prihodi i rashodi

Funkcije proračuna:

- prikaz najvažnijih ciljeva države u fiskalnoj godini

- instrument utjecaja na ekonomsko stanje u zemlji
- kontrola prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava

Proračunska načela:

- načelo transparentnosti
- načelo jedinstva i točnosti
- načelo univerzalnosti

8
 - načelo specijalizacije
- načelo periodičnosti
- načelo uravnoteženosti
- načeo dobrog financijskog upravljanja

Proračunski proces:

- koncem travnja Min. financija izrađuje smjernice ek. i fiskalne politike za trogodišnje
razdoblje, koje predlaže Vladi
- sredinom svibnja Vlada donosi smjernice ek. i fiskalne politike za izradu prijedloga državnog
proračuna
- koncem svibnja Min. financija dostavlja upute za izradu prijedloga državnog proračuna
proračunskim i izvanproračunskim korisnicima
- 15. lipnja proračunski korisnici dostavljaju usklađene prijedloge financijskih planova Min. fin.
- koncem lipnja nadležna ministarstva dostavljaju usklađene prijedloge financijskih planova MF
- 15. listopada MF izrađuje nacrt državnog proračuna i konsolidiranog proračuna države za
proračunsku godinu te ga dostavlja Vladi RH
- 15. studenog Vlada utvrđuje prijedlog proračuna i konsolidiranog proračuna te ga dostavlja
Hrvatskom saboru
- koncem godine Hrvatski sabor donosi proračun za iduću proračunsku godinu

STRUKTURA DRŽAVNOG PRORAČUNA

1. Račun prihoda i rashoda

2. Račun financiranja

JAVNI RASHODI

- vojni rashodi
- rashodi za socijalno osiguranje
- rashodi za obrazovanje
- rashodi za državnu upravu i sudstvo
- rashodi za ekonomske intervencije i investicije
- rashodi za znanstvenoistraživački rad
- rashodi za zaštitu čovjekovog okoliša
- ostali rashodi (kultura, sport, javni promet)

JAVNI DUG

Javni ili državni dug čine iznosi koje je država pozajmljivala kako bi financirala prole deficite. Često se
upotrebljava riječ „dug“, a pri tom se misli na „deficit“.
Razlika između ta dva pojma može se jednostavno objasniti:

- ako su državni rashodi veći od državnih prihoda, proračun iskazuje deficit koji se mora
financirati pozajmljivanjem
- iznos deficita povećava dug i samo ga suficit može smanjiti

9
Struktura – prema razini državne vlasti: središnja država, lokalna država i fondovi socijalne sigurnosti

Struktura – prema instrumentima zaduživanja:

1. kratkoročno: trezorski zapisi i nepodmirene obveze

2. dugoročno: krediti, obveznice i zajmovi

Struktura – prema valuti: najviše javnog duga je denominirano u eurima (45%), pa tek onda u kunama

Održivost javnog duga

- produljenje krize rezultiralo je snažnim rastom nominalnog javnog duga

- visoka cijena zaduživanja
- nepovoljna dinamika rasta javnog duga
- optimalno stanje za Hrvatsku – 40% BDP-a

KRITERIJI IZ MAASTRICHTA (fiskalna politika EU)

Kriteriji konvergencije – prije potpunog usvajanja eura i punopravnog članstva u Europskoj

monetarnoj uniji, zemlje članice moraju ispuniti 5 odrednica poznatijih kao kriteriji iz Maastrichta koji
se odnose na:

1. kretanje cijena
- postizanje visokog stupnja stabilnosti cijena – to će biti vidljivo u stopi inflacije
2. fiskalna kretanja
- stavlja se poseban naglasak na održivost stanja javnih financija kroz dvije
smjernice: udio proračunskog deficita ne smije prijeći 3% BDP-a i udio javnog duga
ne smije prijeći 60% BDP-a
3. kretanja tečaja
- pridržavanje uobičajenih granica fluktuacije predviđenih tečajnim mehanizmom
Europskoga monetarnog sustava tijekom 2 godine bez devalvacije u odnosu na euro
4. kretanja dugoročnih kamatnih stopa
- trajnost konvergencije koju je ostvarila država članica s odstupanjem te njezina
sudjelovanja u tečajnom mehanizmu koje se odražava u razinama dugoročnih kam.
stopa

Hrvatski put konvergencije: Izvješće Europske središnje banke za 2016. godinu daje polovične
rezultate. Dok se ostvarila određena stabilnost u okvirima tečaja. kamatnih stopa i inflacije, stanje
javnih financija daje razloga za brigu.

Tu se prije svega misli na javni dug koji se u zadnjih 7 godina skoro pa udvostručio.

10