Ante Peterlić: Studije o 9 filmova

1. Fritz Lang – M
- 11.5.1931., Berlin – odmah proglašen najuspjelijim filmom (kritika i gledatelji)
- anketa 1994. – M izabran za najuspjeliji njemački film svih vremena
- sam početak zvučnog razdoblja – prvo zvučno djelo Fritza Langa
- Doktor Mabuse, kockar; legenda u dva dijela Nibelunzi, Metropolis
- jedan od najistaknutijih redatelja Weimarske republike, ekspresionistička strujanja
- M njegov najrealističniji i prvi njegov psihološki film
- Langov svijet prepoznatljiv i po kakvoćama ekspresionističkog porijekla (vizualna
izražajnost, likovni simbolizam) i po vremenski usporednim Kammerspielom (urbani,
mračni, klaustrofobični prostori) – dodaje i arhitektonsku sustavnost (fizički okoliš gradi po
okomici: svijetu koji je gore, na površini se opozicijski kontrasno nameće svijet dolje)
- dramsku napetost i značenjski odnos podupire opozicijom u vodoravnom sloju: sukob
onoga što se može i ne može vidjeti (često svijetlo-tmina) – vidljivo i nevidljivo
- ono što je nevidljivo u filmu za gledatelja ima veliku vrijednost!
- podvojenost u skladu s ustrojstvom društvenog okoliša i sila koje u njemu djeluju:
usporedno i dinamično funkcioniraju svijet legalnosti, prihvaćene 'normale' i svijet
ilegalnosti, neobična 'alternativnost' – tretira ih s jednakom pozrnošću!
- podvojenost i svojstvo likova: izgled, ponašanje i društveni položaj u suprotnosti sa
unutrašnjosti (horizontala), a u vertikali se njihovo unutrašnje 'svjesno' sukobljava sa
podsvjesnim (iracionalno i racionalno)
- ta se podvojenost izražava naglašenom pojavom sjene! – čovjekova sjena govori o njemu
mračnom simbolikom
- priču i likove gradi sklopom paralelnih radnji, postupkom eliptične izmjenične, paralelne
montaže i tako nevažno u zbivanjima krati, a stvara ubrzani tempo i ritam te napetost
dionica radnje
- pionirsko zvučno djelo!
- priča sama ima učinak: masovni ubojica siluje i ubija djevojčice i jednog dječaka (ukupno
8) – dodatni naziv filma: 'Jedan grad traži ubojicu' -> traži ga policija, ali i podzemlje (izložio
ih racijama) -> na kraju filma zahvaljujući prvo ideji kriminalaca da se traži uz pomoć
organizacije prosjaka, a zatim zbog policijske rutine, M (morder) je uhvaćen: suđeno mu je
- živždukanje motiva iz Griegove simfonije Peer Gynt!
- kompleksna zvučna obrada filma:
- prvi zvučni film (1927. – Croslandov Pjevač jazza) – Lang jedan od utemeljitelja poetike!
- zvuk kao istaknut čimbenik sadržaja i strukture
- uvodi off-zvukove: dopiru van prostora filmske slike (prebacuje zvuk u prostore u kojima
se sam izvor ne vidi: početak filma – majka 'Elsie, Elsie!')
- slika kao dopuna značenja zvuka!
- zvučna preklapanja (tekst prenosi sa mjesta izgovaranja na drugi prostor gdje zvuk
realno ne može doprijeti) – pionir zvučne montaže!
- lik 7 puta otfućka motiv ('lajtmotiv'), a fućkaju i glavni inspektor i šef podzemlja (ličnosti
dvaju suprotnih svijetova)
- vodi i raspletu radnje: trag koji će neposredno dovesti do M-ova hvatanja
- završni čin započinje žviždukom (upad u zgradu) i završava njime (iznošenje M-a iz
zgrade)
 - tumač žviždanja: slijepac, slijepi prosjak (Lang daje prednost zvuku, a ne vidu!) –
suprotstavljanje duševnom bolesniku: tjelesno defektan čovjek! – obrtanje hijerarhijske
vrijednosti! – humanizam, pesimizam (zlu se suprotstavlja samo drugo zlo!)
- svijet filma se temelji na znakovima: simbolima se prikazuje M-ova seksualna nedozrelost
(nezadovoljnost), grafičkim znakom M (kaput protagonista)
- svi simbli vode protiv Beckerta
- suprotstavljeni svijetovi: paralelna montaža (prostornovremenska skokovitost)
- policija upada u kriminalnom suđenju M-u, film se završava u legalnoj sudnici
- uokvirena kompozicija: završava neutješnim majkama (tako i započeo)
- skokovitost gledatelju ne otežava praćenje (cilj pronalaženja M-a je uvijek prisutan i očit!)
- rijetke digresije (tek kada odgađanjem stvara napetost)
- uglavnom snima interijere (eksterijeri rijetki i gotovo uvijek mračni!)
- još jedan primjer rehijerarhizacije: prednost u inicijativi daje ilegalnosti! – paralelna
montaža služi i ironiziranju poruke!
- lik serijskog ubojice se do tada izbjegavao! – Lang tvrdi da model nije bio zločinac
Haarmann, niti kralj seksualnih perverzija Kurten
- lik Beckerta unosi se izvanrednom postupnošću! – sjena i off govor, leđa i žvižduk, rukopis
u pismima, izbuljeno lice pred zrcalom (podvojenost – izobličeno!)
- prvi put ga s lica vidimo sredinom filma
- u sudnici izražava crtu portreta (osjeća da ga netko slijedi, 'a taj netko sam ja') – očajan
prema nesavladivom sebi
- bolna istina: ljudi koji nisu gospodari svoje sudbine (psihopat to izriče)
- film sublimira razdoblje ekspresionizma! – strukture nesklada (rodonačelnik američkog
film noira!)
- utjecaj na Chabrola (Gavran) i mnoge druge (Hitckok?)
- Oktavijan Miletić: Strah

2. Jean Renoir – Pravilo igre

- propao i kod publike i kod kritike! (obeshrabrujuće tmuran) – 1940.
Poetski realizam:
- vremenski pripada toj struji, ali i značajkama: spoj zagušene romantičnosti ili
melankolične lirskosti sa oporom realističnošću
- tankoćutnost pjesnika u opreci sa grubošću svijeta (pesimizam likova i filmova!) – bijeg
junaka od realnosti
- tipični motivi, teme i odlike radnji: na prvom mjestu tip prijestupnika (ponekad
idealiziran) – pobuna protiv okoline (prelazi u Weltschmertz) – najbolje pristaje priča o
čovjeku u bijegu (sam bijeg često motiv/tema) – čest i makar privremeni bijeg (ladanje i
sl.)
- diskretan motiv iznevjerenog povjerenja (razočarenje u svijet) – on izdajstvu
suprotstavlja prijateljstvo!
- stradavaju najuzorniji ljudi!
Pravila igre:
- njime nadgrađuje sve te motive!
- Jurieu (avijatičarski as) prelijeće Atlantik (masa oduševljena, on tužan: nije ga dočekala
žena koju voli – udata i zanemarivana supruga bogatog aristokrata)
 - njezin muž vlasnik chateaua, u kojemu će se okupiti svih 9 glavnih likova (i Jurieu preko
prijatelja Octavea – Renoir!) – nagađanja o mogućoj supruzinoj nevjeri!
- ostatak u dvorcu La Coliniere – igra taštine, licemjerja i nevjere – bitno pridržavanje
pravila (tko ih se ne pridržava stradat će!)
- Jurieu stranac u igri (neiskvaren) – prekršit će pravila iskrenošću i ljubavlju
- Christine će se najprije odlučiti da pobjegne s njime, a potom (osjeti razliku mladenačke
i zrele ljubavi sa Octaveom! – Juriea će, neupoznatog sa njezinim izborom, ubiti lovočuvar
Schumacher koji će u mraku svoju nevjernu suprugu (služavka Lisette) zamjeniti sa
protagonisticom i ubiti mladića
- slučaj se zataškava od sudionika – sjene ulaze u zgradu
- dvorac napuštaju Octave i lovokradica Marceau
- odnosi među likovima: opozicije – aristokracija i intelektualci/sluge i niže klase (u oba
svijeta oni vješti u igri i oni koji su autsajderi)
- Christina tajanstvena (poticaj za ludu ljubav); Jurieu ne pripada nikakvom sloju (siguran
jedino u zrakoplovu!) – prva greška neprihvaćanje statusa nacionalnog idola (pomoć u
igri ljubavi!) -> igra neuzvraćenje ljubavi greška, uvod u to društvo greška,
- opozicije: spremni pucati/nespremni, duhovni/pragmatični, stare vrijednosti/novosti
Žanr i mizanscena:
- preplitanje žanrova (život u totalu komedija, a u krupnom planu tragedija!)
- tragikomedija! – bez komičnih elemenata bila bi melodrama – 'teatar života!'
- prizori 'igre' – lov, priredba (nastupaju gosti i domaćin – počinje komedijom, završava
dance macabreom) – priredba predstavlja film!
- mizanscenska rješenja: ne samo plošni, nego i dubinski kadrovi (jasno pokazivanje
zbivanja u prednjem i dubinskom planu) – tim se kadrovima doživljava vanjska lepršavost
igre i prikazuju složeni odnosi i spoj realističog viđenja prizora
- razvijanje radnje po širini i visini prostora
- zadivljeni kadrovima dali im ime: polusubjektivni!
- preteča autorskih filmova! (osobni stil i svjetonazor)

3. Orson Welles: Građanin Kane

- 1941. – njegov redateljski prvijenac (surađivali kvalitetn snimatelj, scenarist i montažeri!)
- asocijacija na Williama Randolpha Hearsta (novinski magnat)
Višestruka perspektiva:
- novost i složenost strukture (neobična razrada fabule i prpovjedačka perspektiva u
funkciji prikaza života i sudbine glavnog lika) – fikcionalan životopis (7 godina do smrti)
- Charles Foster Kane – majka u njegovoj 7. godini dobila ostavštinu – tutor mu bio
Thatcher (riješio ga se tek u 26. –samostalno raspolaganje nasljedstvom!)
- kupuje beznačajni novinski list i učini ga najutjecajnijim u SADu – društveni i politički
status!
- 'ljubavno gnijezdo' sa budućom suprugom Susan – gubi na izborima za predsjednika –
rastaje se s prvom ženom i ženi s drugom
- prva supruga i sin stradaju u automobilskoj nesreći
- slom burze: privremeno zatvara list! – vraća se (utjecajan u sjeni)
- od druge žene želi učiniti opernu primadonu (svađa sa prijateljem Lelandom) – napušta
ga
 - posljednje godine sam u svome dvorcu Xanadu (osjećaj promašenosti) – umirući izusti
riječ 'pupoljak' – nedokučiva tajna! (ne zna se uz što je vezano!)
- radnja započinje izgovaranjem – siže odgonetavanje značenja!
- početak: usta koja izgovaraju; finale: goruće saonice na kojima je riječ napisana (prve
godine Kaneovog života – majčina ljubav!) – cijeli film objašnjava život lišen te topline
- razgovor sa svjedocima o životu: Tatcher, direktor lista Bernstein, Leland, druga supruga
i butler (sa svojih stajališta upotpunjuju sliku o Kaneu koja je dopunjena novinom)
- 4 perspektive:
- privilegirano autorska (pogotovo prizori gdje se eksponira pupoljak)
- kvazidokumentarna (novinska reportaža dana u cjelini)
- osobna perspektiva (5 likova!)
- 'neutralna' u koju spadaju svjedočenja likova (najrealističniji uvid u građu)
- složenost postupka prikazuje Kanea kao protuslovnu osobu! – prijatelj i neprijatelj
naroda, voli i prezire novinarski posao, bogatstvo kojim je ostvario početne uspjehe vodi
do dubinskog neuspjeha
- od svog bogatstva najbitnije stare saonice! – dijete koje ne zna naći ni kupiti ljubav!
- moderan model prikazivanja lika (teško dokučiv spoj slike u tuđim očima i njegova
personalna karaktera)
- biografizam, model za film vremena!
- razlika od modernista što on smatra da se prikaz čovjeka MOŽE prikazati kao homogeni
mozaik! (spoznaja tajne)
Dubinska mizanscena:
- fragmentiranje priče i izmjene perspektive! – inovativni prikaz prostora sa višestrukošću
(paše vremenskoj višestrukosti)
- dubinski kadar: širokokutni objektiv, dvostruke ekspozicije, scenografija i osvjetljenje:
odnos prednjih i dubinskih kadrova dobiva simboličku vrijednost! – do tada jedna
dubinska razina ili ploha
- prikazuje najdramatičnije događaje (razlaz Kanea i Lelanda, Susanin pokušaj
samoubojstva i sl.)
- zaljubljivanje u Susan: polusubjektivni kadar! – Kaneov zatiljak mrlja, Susan se vidi jasno
– dubinska oštrina!
- Thompson (traga za značenjem pupoljka) anoniman!
Zvuk u filmu
- prvo razdoblje zvučnih filmova – pasivna veza slike i zvuka, nagomilavanje!
- prikazivanje zvukova kakvo se čovjeku ne daje u zbilji:
- razlomljenost zvuka! – vremenski kontinuitet zvuka u 2 kadra (prijelaz na nove
parametre – čestitka tutora – 18 godina!
- 2 osobe izriču isti sadržaj na udaljenim i različitim mjestima (Kane i Leland)
- veza slike i zvuka: kamera se podiže iznad visine Susanina glasa
Režijski barok
- spektakularnost (narativna, mizanscenska i zvukovna)
- fotografija: napadni donji rakusi – čvrstoća i važnost događaja
- osvjetljenje po uzoru na njemačku filmsku ekspresionističku fotografiju (jaka
naglašavanja izvora svijetla, kontrasti)
- poznati i nepoznati zvukovi – sklad slikovnog i zvukovnog
 - svi izražajni elementi filma u intenzitetu! – maksimum raznovrsnosti u maksimumu
jedinstva
- preteča modernizma: viđenost osobe kao niza odvojenih reflektorskih bljeskova
(nekonvencionalno)
- uloga medija u čovjekovom vrednovanju! – pogibelj svijeta obilja!
- osobitosti: Welles (čudo od djeteta) i pupoljak

4. Alfred Hitchcock - Vrtoglavica

- 1958. – osrednji uspjeh, ali oduševljenje autorske kritike
- kriminalistički film (triler sa osobinama detektivskog filma!) – film prijetnje!
- protagonist (ozbiljna osoba: policijski detektiv) pati od akrofobije (strah od visina!) –
psihološki film?
- buduća žena (Kim Novak) na kraju podvojena (nadnaravnost – fantastika) - da nije u boji
moglo bi je se uvrstiti u zakašnjeli film noir!
- prema romanu!
- Zašto junak pati od akrofobije? Kada je Madelaine prvi put vidjela junaka, Johna
Fergusona? Zašto se junak zaljubio u Madelaine? – bizarna pitanja!
1. STRAH OD VISINE
- manifestira se vrtoglavicom
- junak zbog njega nehotice skrivi smrt kolege te napušta zvanje (žrtva fobije) i ne može
spriječiti samoubojstvo voljene osobe
- stoji ga posla, ljubavi, gubljenja vjere u sebe – osjećaj krivnje! [pristaje na još jednu
detektivsku ulogu – tragičan kraj, zaljubljuje se u klijentovu ženu!]
- film u kojem je fobija pokretač radnje i središnji motiv
- filmska se priča odvija unutar te fobije: geometrijski likovi iz oka žene koja je publici
uputila monolizanski poljubac (priprema za začudna obilježja priče!)
- uvodna scena lovljenja kriminalca (spoznaje da pati od akrofobije ili je stječe) –
ilustrativna glazba, izmjene kutova: dramatičnost! – završava zatamnjenjem (odvaja uvod
od glavne radnje)
2. KADA JE MADELAINE VIDJELA FERGUSONA?
- tvorba labilnosti samom uvodnom scenom
- dvije glavne točke gledišta: Hitchcockova i Fergusonova!
- gledatelj uočava da režijskim postupcima redatelj želi izdramatizirati ili pojasniti
zbivanja
- brojni subjektivni kadrovi prikazuju što vidi Ferguson – cilj identifikacija s likom!
- ostalo objektivni kadrovi (neutralnost)
- Kim ga je vidjela u njegovom stanu nakon što ju je spasio od prvog pokušaja
samoubojstva - ? je li ga vidjela prije!
- nekoliko prizora koji upućuju na promatrača: Kim Novak (osuđena da bude promatrana):
prizor u restoranu (Stewart dolazi da uoči koga slijedi) – pomiče glavu prema njemu, a ne
u drugome smjeru! – nagađanja!
- prvi put serija indicija u Hitchcockovom opusu! – vizualne i montažne (on ih ne
komentira!)
- u svakome od prizora ona se kreće istom brzinom i slijeva na desno (zavođenje na duge
staze) – hipnotizira Stewarta (dok on gleda subjektivnim kadrom, gledatelj gleda njega)
- ona aktivan gledač tek u pokušaju samoubojstva –
 * prizor u restoranu, prizor u cvjećarnici, prizor na groblju (?), prizor iz hotela, prije
pokušaja samoubojstva (?), prije ponovna susrea
Što se može zaključiti iz toga u prvome trenutku?
- ne zna se da je Stewart žrtva podmetanja, ali se vidi aktivacija Kim Novak
- stvaranje napetosti! – Stewart nadzirani nadziratelj
- u prvom dijelu filma se sugerira da je Madelaine reinkarnirana Carlotta (lik koji je muči –
počinila samoubojstvo) ili se poistovjetila s njom, a kasnije saznajemo da je to krimićka
podvala
- Stewarta muči krivnja, ali prije Madelaine i bespomoćnost! (konstanta Hitchcockova
opusa) – motiv nevino optuženog krivog čovjeka
- skretanje od realnog fabularnog stila!
3. ZAŠTO SE STEWART ZALJUBIO U KIM NOVAK?
- film pretežito ispunjen prikazivanjem žene i muškarca – 'zov prirode'
- žena privlačna i tajanstvena
- ženu nešto muči: srodna duša muškarcu s problemom
- ljubavne prepreke: Stewartova prijateljica (nekad bila više), ona žena njegova prijatelja
- psihoanalitičke teorije: žanrovi su spolno kodirani (prožimanje muškog trilera i ženske
romance: ljubavni triler!)
- uhodeći ju, vidimo subjektivne kadrove (njegov pogled!)
- paralelizam sadržaja: spajanje muškarca i žene – rađanje ljubavi kao logičan slijed –
fatalizam paralelne montaže!
- voajerstvo (seksualna pozadina), kompleks kastracije (oduzet dio mentalnog bića)
- voajer – egzibionistkinja
- glazbu (uočljiva u opisanim prizorima!) priziva i pokret – kinetizam
- česta upotreba zelene boje!
- prirodno lijep okoliš se fotografijom odupire svemu što ga može 'poružniti'
Hitchcock preteča
- djelo o čovjekovu stanju poraženosti (kriza identiteta, rascjep ličnosti)
- preteča unutrašnjeg filma!
- estetička motivacija – modernizam!

5. Howard Hawks – Rio Bravo

- vestern (!) – 1959. – težak žanr u zvučnom razdoblju!
Hawksov junak i vestern
- zahtjev žanra: podjela na dobre i loše likove: osnovna tema borba dobra i zla!
- tipologija likova: sve se vrijednosti dovode do ekstrema (Hawks to nije odobravao) –
junak koji je čvrst, ali svjestan realnosti svoje situacije
- šerif John T. Chance (Wayne) – uhitio ubojicu kojeg mora držati utamničenoga odupirući
se revolverašima koje je angažirao ubojičin brat (zahtjeva pobjedu u neravnopravnoj
borbi!)
- Hawks: skupina koja ima zajednički posao i cilj (vođa koji vlada prije stečenim
autoritetom) – ako vođa ima manjih nedostataka, nedostaci drugih su veći! – realističnost
- pomagači: zamjenik Dude (dugogodišnji prijatelj, alkoholičar), kuhar i čistač Stumpy
- Dude krivac za početni incident – ubojstvo i uhićenje moćne obitelji -> najjunačkija djela
da se oduži prijatelju
 - najveća hladnokrvnost u borbi: Colorado ('posvojili ga'), a trebat će i Stumpyjeva pomoć
(šepavi starac, dokazuje da nije za otpis)
- Chancea lišio najvećih junačkih pothvata: motiv prijateljstva, nada u iskupljenje
(prestaje piti, starac oživljava snagu, Colorado shvaća da nije sam)
- izoliranost: Chance (nepotpun – kad se opuštaju pjesmom, on jedini ne pjeva)
- najopasniji uljez u filmu: žena (zbog nje se Dude propio i naštetio sebi i prijateljstvu); živi
lik: Esther – privlači Chancea (sumnjiva prošlost)
- strah američkog muškarca od žene (macho ideologija)
- važni pokretači radnje: akcijski, emocionalno (retardacijska funkcija)
Vrijeme i prostor
- klasično trojedinstvo: vrijeme, mjesto i radnja (odgovori gdje i kada nebitni – dostatna
povijesnogeografska pozadina)
- Hawks poštuje datumske odrednice i vremenski mjerljive jedinice (dani i noći u ritmu
života, vrijeme kao bezoblična masa – jača radnja!)
- dramsko vrijeme zbijeno (zbog narativne strukture i ambijenta)
- gotovo stalno prati Chancea! – manje konkurentnih radnji vezanih uz druge likove
- sažet prostor (osim konačnog obračuna) – ulica i nekoliko soba
- BEZLIČNO KONSTANTNO VRIJEME EPA!
- protagonist u epu nepromjenjiv!
Hawksov stil i vestern
- noviji vestern: krupni plan – ovdje nema totala, a niti krupnog plana!
- srednji plan – svrhovitost – gledalački najpoželjnija pozicija (pred nama!) – sada=
vremensko i prostorno jedinstvo!
- nevidljivost režijskog postupka (ekonomizira filmske tehnike) – pridonosi realističnosti
- Ako Hawks izbjegava začudne načine snimanja, kako ih upotrebljava?
Ako teži jasnoj vidljivosti zbivanja, što je ne pokazuje?
- detalji imaju funkciju izražavanja neugode (Dudeova mana, smrt) – blizi planovi (vezani
uz Dudeovu apstinencijsku krizu)
- figure: ponavljanja (prizori saloona, sveza sa neugodnosti i smrću)
- figure nepokazivanja: snimanja ljudi s leđa – u nevidljivo spada žena (uzrok opasnosti –
uporaba zatamnjenja! – 7)
- zazire od retrospekcija (nisu u skladu s kronologijom)
Kraj jedne epohe?
- filmski realizam! – objektivni kadrovi, autorskih malo (funkcionalni!)
- povijesni međaš, utvrda prije modernizma

6. Jean-Luc Godard – Do posljednjeg daha

- umjetničko djelo (iznimno), povijesno važno, kult-film
- 1960., Jean Paul Belmondo
- filmu ne prethodi čvrst scenarij! – dosta improvizacije
- manifestno djelo novog vala francuskog filma (zamjena za avangardu, modernizam)
- posebna svojstva: priča, glavni lik i svjetonazor, stilskoretoričke inovacije, odnos Godarda
prema filmskoj tradiciji!
Priča i lik
- skandal i simpatija (destruktivan, amoralan)
 - Michel Poiccard – kradljivac i preprodavač automobila – odlazi u Pariz da osvoji djevojku
u koju je ludo zaljubljen (Patricija, studira na Sorbonni, kolporterka – želi dokazati
samostalnost i vlastitim snagama ostvariti karijeru!)
- prebrzom vožnjom skreće pozornost policajca (ubija ga) – skriva se kroz cijelu radnju (3
dana, 2 noći)
- uvjerava Patriciju da joj je budućnost s njim u Italiji (zemlja snova) – privlači je, ali je
suprotnost njezinim ambicijama! – u trenutku kada se čini da su se zbližili ona ga izdaje
da se oslobodi dvojbi
- razočaran omogućava da ga policajci smrtno rane (inscenira svoje ubojstvo) – govori joj
kako je odvratna, ali ona (Amerikanka sa slabim znanjem francuskog) ne zna što to znači
- tipična gangsterska melodrama! – simpatičan prijestupnik kojemu je zaljubljenost
Ahilova peta
- francuska tradicija: bjegunac (simpatije), pravila igre (!), opasnost od izdajstva najbližih
- izdajica je žena – crta mizoginije!
- dob junaka: 26 (mlađi od ostalih 'buntovnika') – nagla emancipacija mladih
- lik: Deana razgnjevljuju roditelji, mlade Engleze konzervatizam, a Poiccarda gotovo sve –
eksplicitnost izražavanja sadržaja (točno izražava što ne voli/mrzi – pomodnost, kukavice
Francuze, američke importe.. voli brzinu!) – javlja se raspravljačka dimenzija filma
- egzistencijalizam: zahtjev za autentičnošću, oslobođenošću: preuzima sudbinu u svoje
ruke (vladar svog života: dozvoljava ubojstvo!)
- dobar loš momak, mlad gnjevni čovjek: promišljene, ali i nepromišljene akcije
(Mersault: ubija policajca i sl.) – svoja igra, različita od legalne
- raščlamba filma od lika – njegovo zaljubljivanje inicira radnju! – smisao odnosa među
likovima – splet opozicija! – želi živjeti svoj život (red/anarhija), muškarac/žena
- otežana komunikacija; opozicija život smrt (novom Amerikom umire stara Francuska!)
Struktura djela, stilskoretoričke inovacije
- težnja priključenja u društvenu dimenziju
- ima uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet – realistički dio! – poništava granicu
dokumentarnog i igranog filma
- dokumentaristički elementi: cinema verite/direct cinema – govor prema objektivu,
psovke – kakvoća neglumljena iskaza!
- dozvoljeno prolaznicima gledati u kameru – dokumentaristički dijelovi imaju važnost za
retoričko, motivacijsko označenje priče!
- gangsterski film, melodrama, socijalnopsihološki aktualni film, komedija – recepcija
modernizma!
- novost i u montažnim postupcima: impresije, promjene raspoloženja prikazuje
kratkoćom kadrova ili sekvenci, montažni prijelazi koji se tad smatraju nekorektnima –
junak često na novom mjestu (onkraj kadra) – pokret!
- retorične elipse (niječe prostornovremenski kontinuitet)
- vrlo duge i vrlo kratke dionice; + grčevito skokoviti elementi (neusklađenost s likom?)
- redateljska improvizacija!
Modernitet i odnos prema tradiciji
- avangardno moderno djelo (razarački odnos prema tradiciji)
- bavi se i samim filmskim jezikom: citatima se ruga konvenciji (introspektivni trenuci)
- pitanje stajališta? – lik/redatelj (vizura=?)
 - tipični modernist: mjestimično u prvom planu! – skrivanje redateljskog postupka zbog
višestruke simultane perspektive
- priprema za politički film!

7. Alain Resnais – Prošle godine u Marienbadu

- 1961. Zlatni lav
- sklonost novatorstvu, modernizma u filmu: snimljen u kodu, nerazumljiv (nema priču?),
hermetičan, čisti formalizam
- Pariz: 2 dijela – lijevo i desno od Seine (desni oko Francuske kinoteke, lijevi (Resnais) iz
Latinske četvrti, egzistencijalisti)
- po novom romanu (Alain Robbe – Grillet)
1. Priča?
- samo elementi fabule: tri bezimena lika: Ona, On i Muškarac (zaštitnik ili suprug) –
'trokut'
- On Njoj udvara i uvjerava je da su se sreli prošle godine (Ona niječe) – ne saznajemo je li
ona prihvatila Njegovo udvaranje -> zaplet kojemu nedostaje rasplet
- pitanje ne laže li On ili Ona? – pitanje istinitosti (priča ispričana akustički: kako znamo da
nije fikcija?) – nepouzdan 'pripovjedač'
- izlaganje ima očevidni razvoj: predstavljanje hotela, zatim likova, zatim ih se spaja (on
prepričava prošlogodišnji događaj: trebali su se sastati noću u geometrijskom perivoju, ali
se ona izgubila)
- film tematizira sam jezik vlastite umjetnosti (modernizam!)
2. Lik – pripovjedač - autor
- uvjetan, nepouzdan pripovjedač?
- većinu događaja prepričava glavni lik, On (dijalog ili unutarnji monolog) – najvažniji
elementi priče
- nekoliko Njegovih subjektivnih kadrova (više Njezinih – negdje ona fokalizator) –
najpasivnija, aktvni On, Suprug i autor
- autor filma nadzire junaka koji nas vodi kroz priču: trenuci ukazuju na autorovo
sveznalaštvo! – nagli montažni prijelazi s kadra na kadar (šok-prijelazi) – osvjedočuje o
nadmoćnom vanprizornom upravljaču; realistički kadrovi (igra šibica – 3x ponovljena) – u
igri uvijek pobjeđuje Suprug (kontrast emotivnog i racionalnog)
- pitanje Marienbada? – u filmu se ne spominje
- dominantna pripovjedačka i fokalizatorska uloga glavnoga lika, nadziran od autora i
nekad motren iz njegove sveznajuće perspektive (autor postaje lik djela!)
3. Vrijeme, sjećanje, pamćenje
- neke od situacija se prikazuju kao prošle ili sadašnje: mijene/nemijene u kostimima,
preklapanja prizora, variranje/ponavljanje događaja
- sadašnjost-prošlost-budućnost – 3D vrijeme, nužno se prepliću!
- sluti se vremenska neutralnost
- ključ u svijestima junaka: unutarnji film- sjećanja nisu nužno kronološka, a pamćenje je
sklono greškama
- budućnosno: neizbježnost projekcijskog vremena, očekivanje (hoće li protagonist
ostvariti svoj cilj?) – bliženje cilju (ako ne i samo dostizanje)
- podupire se prošlosno (argumentiranja lika)
- važan sraz: miješanje prošlosti i sadašnjosti! – prekida uzročno-posljedične nizove
 - pitanje je li mjesto radnje (sadašnje ili prošlo) u Marienbadu? – kada se gubi gdje, gubi
se nužno i kada! – odnos bilo gdje/bilo kada!
- Marienbad postaje zatvoreni svijet za sebe
- Ona je konkretna (pitanja i odgovori); tko je On? – nemamo informacija, lik je
samostalan ali i impersonator autora (autor kao da je lik!)
4. Tema
- film shvatljiv i kao svojevrsni eksperiment
- tematizira samo sjećanje i pamćenje? – trnovit put kojim se dolazi do priče!
- film o zaljubljenosti i o ljubavi samoj (On u Njoj traži i otkriva sposobnost za ljubav, te je
želi potaknuti)
- prostor se preobrazio u vrijeme, vrijeme u sjećanje, a sjećanju snagu daje ljubav!
- preplitanje i subjekta i objekta izlaganja

8. Federico Fellini – Osam i pol

- 1963. (Oscar, mnoge nagrade)
- priča o redatelju koji odugovlači sa snimanjem novog filma i za to vrijeme rekapitulira
cijeli svoj život: javan, stvaralački i intimni!
1. Neorealizam duše
- godine gašenja talijanskog neorealizma – začinje se novost: socijalnoekonomska
tematika (ukoliko film nije uže ratni), psihološkomoralna tematika
- indikator političke dimenzije 'klasičnog neorealizma' nalazi se u trećem planu – svijet sve
većeg obilja: ono postaje smisao života koji potiskuje sve druge vrijednosti (problemi i
pitanja ljudskog ponašanja - otuđenost, politička komponenta kao uzrok dvojbi)
- neorealizam duše – rekonstruirani realizam: naglasak na duševnim teškoćama lika!
- drama, sukob se pomaknuo prema unutrašnjosti lika: putovanje kroz prostor mijenja
putovanjem vremenom!
- redatelj Guido – već se dokazao kao umjetnik: može i zna mnogo, ali ne može izići iz
kruga svojih dvojbi – duboka egzistencijalna kriza (potiču je nadarenost, slava i okretnost
prema ljepšem spolu!) – nastupila na području vjere, nadanja i ljubavi – ženskom idealu
Claudiji govori kako odustaje od ljubavi jer ne zna voljeti
2. Mozaična dramaturgija i globalna metafora
- izostanak fabuliranja: osobe koje više razmišljaju a manje djeluju – nizanje 'kršaka
života' – mozaičnost dramaturgije
- obzirom na događanja u jednoj smo sekvenci, a što se tiče uzroka za cjelokupno
događanje, može biti posve slučajan (detaljima nas navodi na asocijacije)
- finale globalna metafora: hod-ples svih likova kojima se simbolizira Guidovo stanje i
nova odluka o sudbini!
3. Fellinijev spektakl
- pikareska duše: reminiscencije, snovi, fantazmagorije – radnja bez jasnoga cilja, lik
nespreman za ikakav pothvat (zamorno meditativan film)
- Fellini uspjeva obnavljati želju gledatelja u određenim trenucima
- niz opozicijskih vrijednosti: junaci su melankolici, no dozvoljavaju si nemelankolične
'izlete' – suprotstavlja realističko ocrtavanje ambijenta i zbivanja fantazmagoriji!
- autorski se nadzor proširuje nad cijelim djelom:
- kontrast u liku: san/java, viđen s leđa/jasno viđenje i sl.
 4. Autorstvo, autobiografija, metafilm
- ne nastupa u filmu osobno, nego komponentama – naslov filma (numerički podatak o
njegovu opusu)
- mogućnost autobiografske situacije: lik je redatelj! – odjeća kakvu on nosi!
- film o fiilmašu: metafilmski elementi – film o filmu – raspitivanje o nastajanju filma kroz
cijeli film! [naslov upućuje na njegov opus i filmove, film o realizaciji filma – zbivanja u
pripremnoj fazi snimanja!, sam redatelj ne zna kakav bi taj film trebao biti; namjerna
eliminacija svih važnijih obavijesti o projektu – testiranje glumaca epizodista, dok su
protagonisti nepoznanica]
- ustanoviti da će se film ipak realizirati – završava se odlukom rađenja filma: ovaj film kao
'pretfilm'
- spektakularna režija: autorski rukopis dolazi do izražaja – sugerira postojanje filmskoga
jezika
- Guido: blizi i krupni planovi (izdvojen od okoline) – halucinacije i vizije; na kraju
pročišćenje: odluka za nastavak i molba za oprost

9. Stanley Kubrick – 2001: Odiseja u svemiru

- 1968.
- 205 specijalnih efekata – znanstvenofantastični film!
- gledatelja muči pitanjima o objašnjenju važnih događaja
- nema naive žanra, realnost i suvremena i futuristička tehnologija!
- priča o filogenezi: od postanka čovjeka do razdoblja 2001. (slutnja vječnosti)
- uvod: sazrijevanje čovjekolikih majmuna u umna bića, osnovni cilj radnje – saznati što
predstavlja monolit, jedini obrat (promjena u funkciji kompjutora Hala) – iznenađenje je
završetak
1. Povijesni kontekst
- žanr se bio našao u krizi (trijumfirao) – prvi put reprezentativni filmski žanr
2. Kubrick i poetika žanra
- 'fikcijsko djelo koje se bavi nedavnim ili zamišljenim znanstvenim otkrićima ili
napredovanjima'
- povezivanje mogućeg i vjerojatnog!
- susret znanstvenog i fikcijskog: znanstveno se provjerava egzaktno, a fikcijsko po
estetičkim postulatima (znanstvena hipoteza pokretač zbivanja!)
- prepleće spekulaciju i spektakl (spektakularnost specijalnim efektima – bića i sl.)
- podjela na putovanja kroz vrijeme i kroz prostor, inovacija i kibernetski svijetovi
(virtualni, paralelni)
- prikazuje povijest vremena (svemirskog i čovjekovog) – panoramski!
3. Znanstveno MIŠLJEN film?
- monolit: pokretač radnje (u svim fazama filogeneze začudan) – gotovo lik-junak filma
- geometrijsko tijelo na neočekivanim mjestima (volja i inteligencija?) – ravnomjerno crn
(razlika od okoliša!) – samo crno apstrakcija i sugerira čvrstoću, dugački bridovi – teži
visini – nešto što jednostavno uvijek postoji
- djeluje kao pravo jedno!
- finalni dio filma – putovanje broda u onkraj beskrajnoga – začudnost! – ide prema
Jupiterovom satelitu (signali) – pojavljuje se svemirski brod: prikazivanje monolita
- u 9 kadrova sekvence brod i monolit se izmjenjuju: jedina uzročna veza da brod nešto
traži! – monolit kao da lebdi (nejasne prostorne koordinacije pa i temporalnost)
- iduća psihodelična sekvenca: apstraktni film (cyber, računalno animirani)
- tunel svjetlosti: bogatiji i jarki valovi svjetlosti jakih boja što jure prema kameri, a brod i
gledatelj im idu u susret – budućnosni aspekt!
- kraj sekvence u negativ snimkama: naziranje zjenica (ulaz u čovjeka!) – soba (nova
scenografija! – barokna) – riječ je o vremenskom krugu (starac i fetus na istome mjestu!)
- neutraliziranost vremenske kronologije!
- ostarjeli Dave (junak) slučajno razbija čašu (nesavršenost!) – rekapitulira se ontogeneza
– fetus koji je nastao iz monolita! – smrt prema rođenju – konstanta je monolit
- fantastikom došao do same granice žanra (meta science fiction?)
- uznemirava izbjegavanje ustanovljenja identiteta monolita!