Pohvale za djela

M i c h a e l a Newtona

"Putovanje duša"
Obvezno štivo za sve zainteresirane za iskustva iz
života nakon smrti... srdačno preporučujem - dr.
Hanz Holzer, autor knjige "Life Beyond"

Ova upečatljiva, dinamična knjiga otkriva neke

misterije života u duhovnom svijetu - NAPRA Trade
Journal
"Putovanje duša" i "Sudbina duša" dvije su
najfascinantnije knjige koje sam ikada pročitala -
Shirley MacLaine, glumica i spisateljica

"Sudbina duša"
Bogata knjiga, puna intervjua i fascinantnih osobnih
priča - Publishers Weekly
Metafizička istraživanja u svojem najboljem obliku -
NAPRA ReView
Newtonovo djelo ubraja se u ona malobrojna djela
koja zaslužuju da ih se proglasi ne samo knjigom
godine, nego knjigom koja istinski mijenja kulture...
- The Monthly Aspectarian

"Život između života"

Newtonova objašnjenja su iznimna. Za osobe koje
se žele baviti duhovnom regresijom, detaljni opisi u
ovoj lucidnoj knjizi koja vodi ljude korak po korak bit
će od velike pomoći. - New Age Retailer
DR. MICHAEL D U F F N E W T O N osnivač je Instituta Michael Newton
za hipnoterapiju života između života. On je jedan od glavnih urednika
ove zbirke od trideset i dvije priče koje su napisali članovi Instituta. Svi
ti autori posvećeni su vještini pomaganja ljudima da dođu do svojih
sjećanja iz života nakon smrti. Ta iskustva osobne preobrazbe iz ove
knjige koristit će i stvarnim ispitanicima i vama, čitatelju.

Dr. Newton je hipnoterapeut više od 45 godina, a terapeut za "život

između života" više od 30 godina. Smatraju ga pionirom u otkrivanju
tajni života nakon smrti pomoću duhovne regresije. Njegove knjige
prodane su u gotovo milijun primjeraka, i prevedene na više od 30
jezika.
Dr. Newton nastupao je u brojnim radio i TV emisijama te aktivno
putuje i drži predavanja, objašnjavajući svoja otkrića i vjerovanja o
našem besmrtnom životu u duhovnom svijetu. Sada se više ne bavi
aktivnim savjetovanjem, a vrijeme posvećuje predavanju i obučavanju
drugih hipnoterapeuta.
 Dr. M i c h a e l N e w t o n

SJEĆANJA NA ŽIVOT
POSLIJE ŽIVOTA

Život između života

Priče o osobnoj preobrazbi

Uredio

Dr. Michael Newton

Slučaj e opisali članovi

Instituta Newton
POSVETA
Ova knjiga posvećena je tridesetdvojici autora,
praktičarima teškog rada u Institutu Newton, zbog
izražajnog i osjećajnog načina na koji su iznijeli svoje
priče. Posebnu zahvalu upućujem velikodušnim
ispitanicima ovih terapeuta za život između života,
koji su nam dali dozvolu da upotrijebimo njihove
osobne priče za dobrobit šire javnosti.

ZAHVALE
Iskreno zahvaljujem dvjema iznimnim suurednicama
ovih prikaza, Angeli Noon (međunarodno izdanje)
i Trish Casimiri (američko izdanje), na njihovoj
sposobnosti, upornosti i predanosti u ovom
hvalevrijednom pothvatu. Bez njih ova knjiga nikada
ne bi ugledala svjetlost dana.
Na kraju, htio bih izraziti duboku zahvalnost svojem
izdavaču, Llewellyn Worldwide, i njegovom osoblju,
na bezuvjetnoj potpori koju su pružali mojem radu
tijekom mnogih godina. Utjecaj Llewellyna, koji je
najveći izdavač metafizičkih/New Age knjiga na
svijetu, bio je inspirativan, jer je potaknuo javnu
svijest o otkrivanju duše i života nakon smrti putem
hipnoterapije. Vlasnici ove izdavačke kuće, Carl i
Sandra Weschcke, bili su moji vjerni partneri od
početka i bez njihova uvida i truda, čitatelji diljem
svijeta vjerojatno nikada ne bi čuli duhovnu poruku
koju sam im želio prenijeti preko svojih knjiga.
Vječno sam im zahvalan.

Kao i uvijek, zahvaljujem svojoj supruzi Peggy čija su

pomoć, ljubav i razumijevanje omogućili sve ovo.
 UVOD

P O Č E T K O M četvrtog stoljeća nove ere, grčki filozof Jamblik napisao

je: "Čovjek koji može otključati svoju dušu, slobodan je."

Uslijed djelovanja sila reinkarnacije, svi smo mi proizvodi naših pri­

jašnjih fizičkih života na Zemlji, kao i iskustava naše duše između života.
Duša svake osobe na ovom planetu zadržava sve prethodne karmičke
utjecaje uzroka i posljedica iz mnogih izvora, a te sile utječu na naše
trenutne osjećaje i ponašanje. Stoga, iako mnogi ljudi na površini izgle­
daju kao da funkcioniraju normalno, postoje duboko usađeni metafi­
zički uzroci stresa, koji su skriveni tradicionalnim liječnicima, profesio­
nalcima iz područja mentalnog zdravlja, pa čak i nama samima. U
našim životima postoje teški periodi, kada ne razumijemo što nas tjera
na ponašanja koja se čine iracionalnima. Dubinski razlozi za te neo­
bične senzacije obično su skriveni, i nalaze se duboko ispod površine
naše svijesti. Većina ljudi učinit će sve da otkriju svoje unutarnje
demone, ali gdje bi trebali tražiti?

Ova knjiga govori o otkrivanju skrivenog znanja koje se nalazi u

nesvjesnom umu, i o tome što otkrivanje tih svetih informacija putem
hipnoze znači za ljude u terapeutskom smislu. Od osoba čiji su sluča­
jevi ovdje opisani, saznat ćemo kako su otkrića iz prošlih inkarnacija i
života nakon smrti pozitivno utjecala na njihov svjesni um, pružajući
im sredstvo razumijevanja raznih psiholoških problema. Ta pronađena
duhovna sjećanja unijela su u njihove živote veći smisao i snagu. Svrha
ove knjige jest da nadahne ljude koji žele pronaći smisao i red u svojim
životima, i da im probudi novu nadu.

Među slučajevima iznesenim u knjizi "Sjećanja na život poslije smrti"

nalaze se i opisi klijenata koji su dolazili na duhovnu regresiju specijali­
ziranoj grupi hipnoterapeuta za život između života (ŽIŽ). Tipični
klijenti najčešće se podvrgavaju hipnoterapiji kako bi istražili stvari
povezane sa svrhom njihove duše u životu. Međutim, priče iz ove
knjige odnose se na uznemirujuće, temeljne sukobe koji zahtijevaju
specifično rješenje. Autori ovih dirljivih priča upotrijebili su na svojim
hipnotiziranim klijentima jedinstveni proces hipnoterapije koji uklju­
čuje stanje dubokog transa, koje obično traje od tri do četiri sata. Ova
se knjiga ističe po pristupu koji uključuje dokumentiranje kasnijih života
klijenata, kako bi se otkrile koristi Ž I Ž hipnoterapije koje mijenjaju
život. Treba napomenuti i to da su priče iz ove knjige tek mali dio veli­
kog broja slučajeva koje članovi Instituta Newton svake godine šalju i
recenziraju putem interneta.

Svi naši autori predstavili su stvarne slučajeve. Anonimnost klije­

nata sačuvana je pseudonimima, a uz pristanak klijenata. Te priče
započinju tako da klijent iznese problem, a nakon toga prelazi se na
otkrivanje i razrješavanje uzroka problema putem duhovne regresije.
Priče završavaju komunikacijama s klijentima nakon seanse, u kojima
ovi iznose dobiti od svojeg ŽIŽ iskustva.

Djelovanje ŽIŽ terapeuta u ovim slučajevima vrlo je opsežno, ali

ovdje je sažeto zbog ograničenog prostora namijenjenog pojedinoj
priči. Terapeutsko istraživanje provodi se na način da se sagledava
povijest relevantnih inkarnacija duše, te osobito postojanje duše
između života u duhovnom svijetu. Ovdje se formuliraju karmičke lek­
cije za sljedeći život. Na taj način, postojeći problemi, koje klijent
možda ima na Zemlji, analiziraju se iz perspektive fizičkog (ljudskog) i
duhovnog (duševnog) elementa.

Za učinkovit ulazak u duhovni svijet, najvažnije je da potencijalni

klijenti pronađu vrhunski obučenog ŽIŽ terapeuta koji će raditi s njima.
Iako postoje brojni razlozi zbog kojih je iskustvo terapeuta s duhovnim
svijetom za klijenta od neprocjenjive važnosti, osobito bih istaknuo
jedno od njih. U rijetkim prilikama, klijenti opisuju vizualizacije iz
duhovnog svijeta koje im se čine prijetećima. Takav uznemirujući opis
obično za vještog i obučenog ŽIŽ terapeuta znači jednu od dvije stvari.
Prva od njih je svjesni utjecaj uzrokovan prethodnim uvjetovanjem,
poput religijskog vjerovanja u pakao i zle duhove koji ne postoje u
životu poslije smrti. To je proizvod zemaljskih praznovjerja. Sva naša
istraživanja na tisućama slučajeva jasno pokazuju da je život nakon
smrti carstvo ljubavi, suosjećanja, praštanja i pravde.
 Češći i suptilniji izazov su vizualizacije koje simboliziraju karmičke
oblike kozmičkog svođenja računa koji su značajni za jastvo klijentove
duše. Ovdje će iskusni, dobro obučeni praktičar prepoznati metafo-
ričke scenarije koji su možda osmišljeni kao lekcije, često sa strane
subjektovih duhovnih vodiča i majstora - učitelja na duhovnom planu.
Međutim, klijent se može zbuniti, pa možda neće biti u stanju shvatiti
da je riječ o načinima učenja. Svjesna interakcija subjekta u takvim
slučajevima može biti pokušaj nošenja s novim otkrićima koja još nisu
procesuirana u seansi. Iako u takvom slučaju ŽIŽ hipnoterapeut može
imati svoje vlastito mišljenje o dijagnozi, to ne smije ometati klijentovo
otkrivanje sebe.
Naravno, sa situacijama koje zbunjuju klijenta uvijek dolazi i odgo­
varajuća utjeha, ali subjekte potičemo da se potrude da sami odgovore
na vlastita pitanja koristeći duhovne poruke koje dobivaju u stanjima
dubokog transa. Ukoliko imaju dovoljno vremena i ako se kreću vlasti­
tim ritmom, većina klijenata na kraju shvati da je njihov život zapravo
ritual inicijacije, put prema krajnjem prosvjetljenju duše. Taj proces je
emocionalan i naporan posao za terapeuta i klijenta, ali čak i jedna
jedina seansa ŽIŽ terapije donosi goleme rezultate u vidu stečenog
znanja o sebi i osobnih otkrića povezanih s božanskim planom.

Svi autori su ovlašteni članovi Instituta Michael Newton za hipnote-

rapiju života između života. Osim Amerike, oni djeluju u Europi, Aziji,
Južnoafričkoj Republici i Australiji. Model treninga u našoj školi nastao
je kao sustav metodologije razvijen u mojoj praksi u Los Angelesu, i
utemeljen je na velikom broju slučajeva, od kojih sam više od stotinu
opisao u mojim prethodno objavljenim knjigama. Postoje brojne škole
tradicionalne hipnoze, te nekoliko škola za regresiju u prošle živote.
Naša organizacija prva je ekskluzivno ponudila tjedan dana dugačak
program obuke za hipnoterapiju za život između života, i to je jedini
program hipnotičke obuke koji nudimo profesionalcima. Studenti
dolaze iz cijelog svijeta kako bi iz prve ruke učili tehnike od vještih ŽIŽ
terapeuta. Tijekom praktičnog dijela tečaja, studenti jedni na drugima
rade regresiju u prošle živote i u duhovni svijet između tih života. Rad
je za Ž I Ž studenta i naporan i inspirativan, zato što tijekom obuke pro­
lazi kroz vlastite duhovne uvide.

Budući da su autori iz ove knjige već bili profesionalni i iskusni

hipnoterapeuti i prije no što su došli u moju učionicu, razumljivo je da
su, nakon dobivanja diplome, nastavili koristiti vlastite talente i tehnike
u prakticiranju duhovne regresije. Iako se svi služe našim ŽIŽ modelom
metodologije, svaki regresoterapeut iz ove knjige na neki svoj način
pomaže ljudima da otkriju sjećanja na život poslije smrti. Po mojem
mišljenju, diplomci s Instituta Michael Newton koji dosljedno primje­
njuju otkrića svojih prethodnika, i pritom dodaju nove uvide našoj
duhovnoj paradigmi, pridonose valjanosti cjelokupnog procesa. Vidjet
ćete zajedničke elemente sjećanja na život poslije smrti koji su protkani
kroz sve Ž I Ž slučajeve predstavljene u ovoj knjizi. U pričama će biti
iznesene i neke informacije iz sadašnjeg života klijenata važne za dotični
slučaj. Do tih autora, i do mnogih drugih certificiranih ŽIŽ praktičara iz
međunarodne mreže naše organizacije, moguće je doći preko naše
središnje web stranice, wwwnewtoninstitute.org.

Iako nas mnogi ljudi traže iz znatiželje povezane s duhovnim živo­

tom, mnogi drugi imaju konkretne osobne razloge - pokušaje razumi­
jevanja gubitka djeteta, probleme s emocijama, ponašanjem ili vezama,
ili strah od smrti - koje ne mogu razriješiti tradicionalnim terapeutskim
načinima. Ljudi nam dolaze iz svih područja života, iz mnogih sustava
vjerovanja, od ateizma do fundamentalne religioznosti, ali ipak, u
dubokoj hipnozi svi opisuju sjećanja na život poslije smrti koja su neo­
bično ujednačena po konceptu i percepciji. Smisao našem radu daje
razumijevanje tog transcendentalnog poretka - one ukazuju na činje­
nicu da u svemiru postoji red i svrha.

Tijekom niza godina javnih nastupa, stekao sam dojam da sve veći
broj ljudi u svim kulturama traži novu, osobniju duhovnost. Duhovne
spoznaje koje dolaze iz našeg unutarnjeg uma omogućavaju nam otkri­
vanje osobnih istina, koje nam ne može podariti nikakav vanjski religij­
ski posrednik ili institucija. Ljudi koji prožive takvo duhovno iskustvo
vide univerzalnu svijest koja nije indiferentna prema djelima i sudbi­
nama ljudskih bića. Prepoznavanje osobnog duhovnog vodiča zaduže­
nog za pojedinu osobu, kao i interakcija sa srodnim dušama i pratite­
ljima iz grupe duša tijekom ŽIŽ iskustva samo pojačavaju taj doživljaj.
Znanje stečeno takvim unutarnjim otkrivenjima često dovodi do život­
nih promjena koje olakšavaju brige prosječnih ljudi koji nastoje shvatiti
razloge svojeg života na Zemlji. To odražavaju i ovdje predstavljeni
slučajevi.
 Vjerujem da sile inteligentnog stvaranja daleko nadmašuju religio­
zni koncept antropomorfnog Boga. Te duhovne sile s kojima se susreću
ljudi u stanju dubokog transa indiciraju da je kreacija inteligentne
energije toliko golema u našem svemiru da je ljudski um ne može spo­
znati. Međutim, vječni um duše vidi povezanost s nizom viših bića u
životu nakon smrti. Ta bića nisu bogovi, nego naprednije duše koje su
završile sa svojim fizičkim inkarnacijama i sada služe drugima koji nisu
završili svoj karmički posao. Ti napredni učitelji dio su veze s višom
sviješću koja donosi elemente velikog nacrta u ljudski mozak iz uma
duše. Te pomagače, koji pomažu u umjetnosti ujedinjenja svjesnog
ljudskog uma s nesvjesnom besmrtnom dušom, nazivam "duhovnim
integratorima". Svi mi u svojoj naravi imamo taj mentalni dualizam, što
može zbunjivati ljude u svjesnom stanju. Taj potencijalni problem jest
ono što ŽIŽ hipnoterapija pokušava razriješiti s ljudima koji nam dolaze
po pomoć. Kroz integraciju uma i duha, pokušavamo im pomoći da
sami otkriju odgovor na vječna pitanja: "Tko sam?", "Odakle dola­
zim?", "Zašto sam ovdje?", "Kamo idem?". ŽIŽ terapeut vodi svojeg
hipnotiziranog ispitanika na duhovno putovanje kako bi razotkrio te
osobne misterije i unio u svoj život veću svjesnost i smisao, šireći razu­
mijevanje o tome tko je on zapravo kao osoba. Učenje o tome kako se
besmrtni karakter duše ujedinjuje s privremenim ljudskim mozgom i
stvara jedinstvenu osobnost za jedan životni vijek kozmičko je iskustvo
za ljude. Kad se otkrije ta nesvjesna dvojnost jastva i kad se otkrije
pravi identitet duše, javlja se takav osjećaj oslobađanja da klijent izlazi
iz ŽIŽ seanse s novim osjećajem spokoja i duhovne transcendencije.

Na svojim predavanjima, u tekstovima i radio emisijama, objašnja­

vao sam javnosti da sam se u početku opirao pokretu "New Age". Ško­
lovanjem, postao sam tradicionalni terapeut koji se specijalizirao za
hipnoterapiju. U početku, moj pristup problemima klijenta, kojima je
bila potrebna modifikacija ponašanja, nije bio čak ni osobito metafi­
zički. Taj stav počeo se mijenjati nakon što sam otkrio prošle živote,
nakon čega je 1968. godine uslijedio moj prvi slučaj života između
života, što sam opisao u nastavku. Međutim, bile su mi potrebne godine
istraživanja prije no što sam skupio dovoljno podataka da izradim
mapu duhovnog svijeta i razvijem metodologiju za postavljanje pita­
nja. Do 1980. godine, shvatio sam da se moram pripremiti za pisanje
knjige o svojim otkrićima, pa sam od tada vodio detaljnije bilješke.
Mnogi slučajevi iz mojih knjiga potječu iz 1980-ih i 1990-ih godina.
Osim toga, moja razina vještine ŽIŽ hipnoterapeuta i moje znanje o
duhovnom svijetu bili su mnogo veći u tim desetljećima.

Kao što je slučaj s mnogim drugim značajnim događajima, moja

rana otkrića o životu nakon smrti u duhovnom svijetu došla su prilično
slučajno. Sada shvaćam da u poretku stvari ne postoje slučajnosti, oso­
bito kad je riječ o važnim slučajevima. To su shvatili i ljudi o čijim slu­
čajevima raspravljamo u ovoj knjizi. Moj mali prilog nije tako složen
kao mnogi slučajevi o kojima ćete čitati. Budući da je to bio moj prvi
ŽIŽ slučaj, uvijek će mi biti urezan u sjećanju kao početak ispunjavanja
moje svrhe u ovom životu: da ponudim novi, vrlo osobni duhovni
sustav vjerovanja bez potrebe za institucijama ili posrednicima. Slje­
deću sažetu priču naslovio bih "Prijatelji koji nedostaju."

Sredovječna žena imenom Una došla mi je s problemima koji su se

vrtjeli oko njezina osjećaja izolacije i odvojenosti od ljudi. Ta gospođa
mi je rekla da osjeća strašnu žudnju za "starim prijateljima", koje nije
mogla jasno definirati. Rekla mi je da ih je donekle vidjela u snovima,
ali u tom trenutku svoje karijere nisam shvaćao sve implikacije te tvrd­
nje. Na našem prvom sastanku, dok sam prikupljao podatke, osjetio
sam da kod Une postoji tuga spojena s nedostatkom energije i motiva­
cije, ali da ona nije osoba koja pati od mentalne bolesti. Nije uzimala
antidepresive. Procijenio sam da Una, iako se osjeća kronično usa­
mljeno, nije antisocijalna, pa čak ima i kontakte s ljudima u životu.
Nakon što sam je detaljno propitao, utvrdio sam da je tužna zbog
nečega što je opisala kao "odsutnost smislene veze s bilo kime tko pre­
poznaje moj stvarni identitet." Vidio sam da tuguje, ali je funkcionalna.
No, u njezinom stanju postojala je nelagoda, koja je u kliničkom smislu
bila prilično neodređena.

Tijekom rane faze seanse upitao sam je: "Jesu li ti prijatelji, koji
nedostaju, ljudi koje ste poznavali u nekoj fazi svojeg odraslog života?"
Odgovorila je "Ne." Zatim smo krenuli u hipnozu, u plitko alfa stanje, i
upitao sam je: "Nedostaju li vam prijatelji iz djetinjstva koji više nisu s
vama?" I opet je njezin odgovor je bio " N e " . Dok sam ju vodio dublje,
u srednje i duboke razine alfa stanja, počeli smo istraživati njezin
posljednji prošli život, pa i nekoliko prethodnih. Pojavilo se tek neko­
liko njezinih dragih prijatelja, iako te duše nije vizualizirala kao vezane
sa sobom, jer mentalno još nije bila u duhovnom svijetu. Međutim,
vidljivo se oraspoložila kako je seansa napredovala. Rekla mi je da želi
vidjeti sve svoje prijatelje zajedno, kako komuniciraju s njom, i zato se
u sadašnjem životu osjećala tako izolirano i usamljeno. U to vrijeme, taj
mi se komentar činio prilično čudnim.

U tom trenutku seanse, zbog svojeg neiskustva s duhovnim stva­

rima, postao sam pomalo frustriran. Što je još važnije, nisam u potpu­
nosti shvatio činjenicu da je ova vrlo prijemčiva žena otišla u transu u
dublje hipnotičko theta stanje, kako bi pomogla i sebi i meni. Nisam
znao da je krenula ispred mene i dovela se u nesvjesni nivo koji danas
nazivamo nadsvjesno mentalno stanje, a koje osobi u hipnozi omogu­
ćava da mentalno dosegne duhovni svijet između života.

Napokon, posve zbunjen, upitao sam Unu: "Je li u vašem životu

postojalo vrijeme kad niste bili usamljeni jer ste bili sa skupinom prija­
telja?" Iznenada, viknula je uzbuđeno "da". Odmah sam joj naredio:
"Pođite tamo!" Tada nisam shvatio da sam nehotice upotrijebio ključnu
riječ: skupina. Osobi, koja u dubokoj hipnozi vizualizira život poslije
smrti, ta riječ znači duhovnu skupinu povezanih duša koje su osobito
aktivne između života, i često se zajedno inkarniraju. Una je sada pla­
kala od sreće, i još uvijek zatvorenih očiju pokazivala prema zidu moje
ordinacije. "Oh, sada ih vidim", rekla je. Upitao sam je: "Gdje?" Odgo­
vorila je: "U mojem domu." Zbunjeno sam je upitao: "Mislite, u domu
jednog od prošlih života?" "Ne, ne", odgovorila je gorljivo. "Ja sam
između - zar ne vidite - u duhovnom svijetu. To je moj pravi dom, i
moja skupina duša je ovdje!" Zatim je u suzama rekla: "Oh, tako mi
nedostaju."

Bio sam zbunjen time što nam se dogodilo i još nisam u potpunosti
shvaćao što smo pronašli zajedno. U nastavku, saznao sam da Una
trenutno u životu nema primarne srodne duše niti duše koja bi joj
davala potporu, jer previše je ovisila o njima tijekom prošlih inkarna­
cija na Zemlji. To je bila karmička lekcija učenja koja je uključivala
prethodni duhovni ugovor za njezin sadašnji život. Time što nisu bili
fizički prisutni u Uninom životu, članovi njezine skupine duša dali su joj
prostor da ojača kroz izazove samoće. Kad je Una shvatila da je njezina
situacija u životu dogovorena unaprijed zajedničkim ugovorom sa sku­
pinom duša i duhovnim savjetnicima, počela se opuštati, a njezin se
osjećaj gubitka ublažio.
 Tijekom sljedeće godine Una mi se redovito javljala s novostima.
Pričala mi je da život za nju sada ima novo značenje i da ga živi u pot­
punosti jer napokon shvaća svoju svrhu koja se odnosi na potrebu za
hrabrošću i neovisnošću u donošenju odluka. Imala je veliku utjehu u
spoznaji da je njezini besmrtni duševni prijatelji čekaju s druge strane.
Novi Unin osjećaj ispunjenosti, posljedica prve ŽIŽ seanse, naveo ju je
da shvati kako životom ne upravlja sudbina, determinizam niti neka­
kva božanska kazna koja je uzrok njezine usamljenosti, nego njezina
vlastita slobodna volja. To ne znači da ja Unin slučaj života između
života nudim kao univerzalni lijek za depresiju. No, on pokazuje još
jedan pristup istraživanju nemirnog uma.

Htio bih citirati Unino posljednje pismo, koje mi je poslala godi­

nama nakon svoje seanse, malo prije svoje smrti:

Michael, ja više nisam samotno biće povučeno u sebe. Umje­

sto da živim u svojem privatnom svijetu, kao što sam činila
prije, sada mogu s lakoćom živjeti s drugima, jer sam se pomi­
rila s činjenicom da svi živimo u zajedničkom svijetu u kojem
nitko ne mora biti određen granicama. U današnje vrijeme
potičem ljude u problemima da prihvate život i sami sebe i
uživaju u onome što je dobro i svrhovito u našem svijetu.
Hvala vam na tom daru.

Od Unine seanse sav sam se naježio shvativši njezine duboke, dale­

kosežne posljedice. Nakon što je otišla, proveo sam dugo vremena
preslušavajući snimku. Njezin slučaj obilježio je početak mojeg istraži­
vanja života nakon smrti, ili unutarnjeg života, kako neki zovu to
duhovno carstvo. Sada sam se našao na nepoznatom teritoriju. U to
vrijeme, nisam mogao pronaći nikakve knjige o metodologiji duhovne
regresije. Konvencionalna mudrost među mnogim istraživačima proš­
lih života iz tog razdoblja, i godinama nakon toga, bila je da se sjećanje
na život između života odnosi samo na neproduktivni i beznačajni
sivkasti limbo. Možda su na taj stav utjecali milijuni sljedbenika istoč­
njačkog filozofskog koncepta, koji uključuje odsutnost trajnog jastva
duše kod ljudskih bića, koja prelaze iz života u život bez duhovne esen­
cije vječnog osobnog identiteta.

Ja sam, pak, osjetio želju da otkrijem sve što je moguće saznati

o našem životu nakon smrti duhovnim prisjećanjem. Taj zadatak
zahtijevao je godine strpljivog izučavanja tijekom rada s hipnotiziranim
klijentima, te osmišljavanje metodologije koja je uključivala strategiju
ulaza i izlaza iz života nakon smrti. Dok sam izrađivao mapu duhovnog
svijeta kod velikog broja slučajeva, otkrio sam veličanstvenu istinu.
Naime, da se u umu svake osobe krije odgovor na tajnu njezinog
života.

Napokon, 1994. godine Llewellyn je objavio moju prvu knjigu,

"Putovanje duša", nakon koje je 2000. godine uslijedila "Sudbina
duša". Te dvije knjige dale su temelj razumijevanja o životu u duhov­
nom svijetu i reinkarnaciji. Godine 2004., treća knjiga, "Hipnoterapija
života između života", ponudila je profesionalnim hipnoterapeutima
funkcionalno vodstvo u metodu duhovne regresije. Ovaj tekst, koji
predstavlja 35 godina istraživanja, pokazuje zainteresiranim čitateljima
kako smo došli do informacija iznesenih u knjizi "Sjećanja na život
poslije života", detaljno opisujući hipnotički proces korišten u svim
ovdje prikazanim slučajevima.

Htio bih reći još jednu stvar o završim napomenama u vezi tih
knjiga. U ovoj zbirci slučajeva, autori ponekad ukratko aludiraju na
neke aspekte ŽIŽ metodologije povezane sa svojim slučajem, koje ne
mogu detaljno opisati kako ne bi narušili strukturu svojih kratkih priča.
U tim slučajevima, u kojima sam smatrao da bi detaljnije informacije
zainteresiranim čitateljima mogle pružiti veće razumijevanje nekog
specifičnog aspekta života poslije smrti, unio sam završne bilješke s
daljnjim komentarima i referencama na moje knjige, s brojevima stra­
nica na kojima se govori o specifičnim temama. "Putovanje duša" skra­
ćeno je u PD, "Sudbina duša" u S D , a "Hipnoterapija života između
života" u "ŽIŽH". 1 Kao terapeuti, poštujemo vjerovanja i percepcije
svojih klijenata tijekom njihovih ŽIŽ seansi. Završne bilješke u ovoj
knjizi nemaju namjeru odvlačiti pozornost od pitanja terapeuta ili
izjave klijenata, nego zainteresiranim čitateljima ponuditi dodatne
detalje o istoj temi koje su opisali mnogi drugi hipnotički subjekti govo­
reći o svojem duhovnom životu. Iako postoje ponavljanja kod završih
bilješki i referenci na stranice između slučajeva, htio sam da svaka
priča sadrži bilješke koje se odnose izravno na osobu o kojoj je riječ i
da bude samostalna, kako bi bila dostupnija čitatelju.

1 U ovoj knjizi navedeni su brojevi stranica u knjigama u izdanju Škorpiona

(Putovanje duša i Sudbina duša), dok knjiga Hipnoterapija života između života još
nije objavljena, te su za objašnjenja navedeni brojevi poglavlja - prim. ur.
 Iako je vrlo moćna, hipnoterapija života između života još je uvijek
relativno novo područje. Autori ove knjige potvrdit će činjenicu, da
spoznaja hipnotiziranih osoba da one imaju definitivnu svrhu u životu
i da nakon fizičke smrti ne gube svoju stvarnu osobnost tim ljudima
donosi veliki osjećaj radosti. Svaki autor izabrao je iz svojih dosjea slu­
čaj koji najbolje objašnjava neku temu koja ga osobito zanima. Tijekom
uređivanja knjige, pokušali smo izabrati priče koje nude niz raznih
osobnih situacija s kojima se čitatelj može identificirati. Nadamo se i
očekujemo da će ove priče, koje prikazuju svjesno osvjetljenje duše,
demonstrirati terapeutski oblik iscjeljivanja, kojim će se jednog dana
služiti tradicionalni terapeuti. Vjerujem da ćete uživati u slučajevima
koji slijede. Neka vas osvijeste o tome što i vi možete postići u svojem
životu.

Michael Newton
Osnivač Instituta Newton
S A S H A JE tridesetdvogodišnja žena rođena u sjevernoj Europi. Nakon
dvanaestogodišnje veze s Markom, prvim i jedinim muškarcem u nje­
zinom životu, planirali su vjenčanje iz bajke. Dva tjedna prije vjenčanja
pojavila se Sashina srodna duša, Raul, i poljuljao joj svijet. U nedou­
mici, Sasha je ipak ispunila svoje planove o vjenčanju i udala se za
Marka. Unatoč tome što je održala riječ Marku, bila je rastrgana i otkrila
da ga tjera od sebe. Nikada nije uspjela biti zaista intimna s njim. Neko­
liko mjeseci kasnije, odselila je od Marka, kako bi živjela i radila u Por­
tugalu.

Bili su razdvojeni gotovo šest mjeseci. Tijekom tog razdoblja, Sasha

se opet susrela s Raulom. Kraće vrijeme bili su ljubavnici, a tada je Raul
otišao dalje. Sasha je bila skršena.

Na našu seansu došla je sa strašnim osjećajem grizodušja i zbunje­

nosti. Pitala se treba li biti sa svojom srodnom dušom, Raulom, ili treba
ostati vjenčana i vratiti se svojem suprugu, Marku. Traži savjet od svo­
jih vodiča i kamo da krene njena duša.

Tijekom ŽIŽ seanse, obično vratimo klijenta u posljednji prošli život.

Povremeno, kada postoji neki značajan raniji život, klijent će otići u taj
život umjesto u posljednji. To se dogodilo i u ovom slučaju.

Početni prizor u Sashinom prošlom životu bio je egipatski hram.

O n a je svećenica imenom Sharoon, koja se bavi duhovnim studijama.
Naš razgovor o tom životu tekao je ovako:

Sasha: Učim o duhovnosti, ali uvježbavam i manipuliranje ljudi­

ma koji ne rade u hramu. Mogu utjecati na njih duhovno i ener­
getski.

Paul: Pomognite mi da shvatim kako manipulirate njima.

S: Manipuliram tako da me slušaju - da vjeruju u ono u što ja že­

lim. Činim to stvarajući i šaljući slike. Stvorim mentalnu sliku
onoga što želim da učine, i šaljem je. Oni je vide i osjećaju. To je
vrlo moćno! Lako utječem na njih.

P: Krenite dalje u tom životu duhovnih studija i manipulacije. Što

se događa?

S: Ubijena sam. Da, ubijena.

P: I kako se to događa?

S: Tu su neprijateljski osvajači. Oni ulaze u hram i ubijaju sve.

Ubijaju i mene.

P: Što vam se događa? Gdje ste sada u odnosu na tijelo?

S: Vani sam, vrlo brzo. Samo gledam. Gledam kako drugi ljudi
ulaze u hram. No, ne osjećam se tužno. Osjećam se mirno. Pri­
hvaćam svoje stanje.

P: Kamo idete i što radite?

S: Uvis, osvrćem se prema tom prizoru. Vidim svjetlost, gore i li­

jevo. Idem prema njoj. Krećem se prema njoj bez ikakvog napo­
ra. Vrlo je spokojno.

P: Što se događa kada stignete do svjetlosti?

S: (iznenađeno): Nisam pretjerano religiozna, ali vidim sliku sve­

te osobe raširenih ruku, koja me dočekuje. Znam da je to simbol
ljubavi i blaženstva. Sada vidim da je to moj vodič. Osjećam se
sigurnom. To je moj vodič Araton. Kaže mi da je sve u redu. Ide
mi dobro. Prihvaća me, podržava me i voli me. Upravo se stopio
sa mnom. Mi smo jedno. To je tako nevjerojatno! Osjećam nje­
gove vibracije. On je vrlo mudar i radostan, tako svijetao i tako
čist.

P: Zašto se vaš vodič tako stapa s vama?

S: Tako da bih kasnije prepoznala njegove vibracije. Kada zatre-

bam njegovu pomoć i kad meditiram, znat ću da je sa mnom.
Osjetit ću njegov mir i radost.

P: Kamo vas sada vodi?

S: Nalazimo se u prekrasnom vrtu ruža i sjedimo na klupici. Tu su

pješačke staze. Na kraju staze nalazi se zgrada. Bijela je. Dok je
gledam, shvaćam da tamo mogu otići i postavljati pitanja, ali bo­
jim se to učiniti.

P: A kako Araton reagira na vaš strah od postavljanja pitanja?

S: Kaže da ne moram postavljati pitanja ako se sada ne osjećam

ugodno. Kaže, da to mogu učiniti i kasnije.
Malo ćemo se baviti iscjeljivanjem. Trebam poći za njim. Čudno
je. Znam da on zrači ljubav, ali ne mogu to osjetiti. Kaže da to
možemo popraviti.

Sada sam u prostoriji za iscjeljivanje. Kao da nekakva mašina s

vrha stvara razne obojene zrake svjetlosti. (Sasha drhti u stolcu).
Mogu osjetiti da vibriram. Ne moram ništa učiniti. Događa se sa­
mo od sebe. Osjećam se vrlo spokojno. Blaga, ali prodorna ruži­
časta svjetlost čisti moje tijelo iznutra. (1)

P: Što se to čisti iz vas?

S: J o š uvijek postoji nekakav strah koji zadržavam u svojem (ete­

ričnom) abdomenu, koji je potrebno očistiti, a koji je povezan s
ljubavlju. Zato teško osjećam Aratonovu ljubav.

P: Odakle dolazi taj strah povezan s ljubavlju?

S: Iz mnogih života.

To iscjeljivanje i vibracije traju neko vrijeme, a zatim Sasha kaže da

je gotovo.

P: Nakon tog čišćenja, kako biste izgledali kad bi se pogledali u

velikom ogledalu?

S: Čisto. Plave boje s blagim ružičastim nijansama.

P: Znamo da je ime vašeg vodiča Araton, ali koje je vaše besmrt­

no duhovno ime?

S: (duga stanka): Čujem nešto kao Kiya, ali nisam sigurna.

P: Možda možete upitati svojeg vodiča?

S: On kaže da je to ime iz prošlog života. Moje besmrtno duhov­

no ime zvuči kao Kašjapeja.

P: A sada, kad je iscjeljivanje gotovo, kamo vas vodič odvodi?

S: Nalazim se u skupini bića, ima nas pet. Nalazimo se u okrugloj

prostoriji. Osjećam se tako sigurno! Araton je sa mnom. Stoji uz
mene i malo iza mene. U početku, svi se pojavljuju u istoj sme­
đoj boji, ali sada je onaj u sredini bijele boje, a jedan od onih
ostalih je crvenkast.
P: Što se događa ovdje?

S: Samo čekam. Sada mi izražavaju dobrodošlicu. Žele mi po­

moći da proživim život u cijelosti.

Moja klijentica sada komunicira s tom grupom bića, svojim Vije­

ćem, koje se često naziva starješinama ili mudracima. Slijedi duga
stanka, dok Sasha sabire svoje misli i vizualizira članove Vijeća ko­
ji se pripremaju na rad s njom.

P: Što vam poručuju?

S: S desne strane prostorije nalazi se nešto nalik zidu. To je neka­
kav zaslon. Vidim tri prizora. U jednom od njih, izgledam kao da
rađam, a netko stoji pokraj mene - čovjek kojeg ne prepozna­
jem. Ne želim to gledati.

P: Zašto oklijevate?
S: Čovjek u prizoru u kojem rađam nije moj suprug niti Raul. To
mi se ne sviđa. Želim da to bude Raul.

Prikazuju mi tri scene. Prva je s čovjekom kojega ne prepozna­

jem. U toj sceni rađam dijete. U sredini je jedna scena u kojoj
sam s Raulom, i ta je vrlo svijetla, iako nije najvjerojatnija niti naj­
bolja. Nekako znam da je to istina, ali ne shvaćam zašto je svje­
tlija od druga dva izbora. Bojim se. (2). Scena s desne strane sam
ja sa svojim suprugom, Markom.

Oh, vidim. Pokazuju mi da imam izbor! Mogu izabrati da budem

sa svojim suprugom ili drugim muškarcem. Čak mogu izabrati da
budem s Raulom. To je čudno. Imam tri izbora.

P: Želite li ih upitati koji od tih izbora bi bio najbolji za vašu du­

šu?

S: (duga stanka) Upitala sam ih, ali ne žele mi reći. Kažu da mo­
ram sama odlučiti, bez njihovog utjecaja.

Ovdje Vijeće pokazuje Kašjapeji, koja je u svojem prošlom životu

kao Sharoon utjecala na mnoge ljude i manipulirala njima, koliko
je u životu važno imati slobodu izbora. Kao što to često biva, podu­
čavaju je tako, što joj govore o tome, ali i daju iskustvo izbora na
koji čak ni oni ne žele utjecati.
P: (Postavljam jedno od pitanja koje mi je Sasha postavila prije
početka naše seanse). Možda ih želite upitati zašto je Raul ušao u
vaš život na takav način.
S. Da mi pokaže kako da se opustim i osjetim radost. Došao je da
me otvori - da mi pomogne da se otvorim prema drugima. Moj
najbliži prijatelj bio je Mark. Uvijek smo bili zajedno i nismo ima­
li drugih prijatelja. Bili smo u nekakvoj ljusci ili čahuri, zatvoreni
i izdvojeni od drugih, u svojem malom svijetu. Raul je ušao u moj
život da me probudi i razbije tu ljusku. Došao je kao katalizator
promjene! Došao me je naučiti kako voljeti. Zato sada imam
mnogo prijatelja i poslovno putujem svijetom. To me i dovelo
ovamo. (3)
P: (Postavljam još jedno od pitanja koje je Sasha postavila prije
seanse). Želite li im reći koliku ste krivnju osjećali zbog odnosa s
Raulom?
S: Kažu da je to u redu. Krivnja će biti isprana. Već jest. Kažu da
nemam zašto osjećati krivnju. Kažu da su me morali tako protre­
sti kako bih donijela neke odluke i načinila promjene u načinu
života.
P: (Postavljam još jedno od Sashinih pitanja). Savjetuju li vam da
se vratite svojem braku?
S. Ne. Ne savjetuju me da se vratim. Kažu da je to moj izbor.
Imam slobodu izbora.
P: Možda ih želite upitati što je najbolje za rast vaše duše.
S: Vrlo je čudno. Sada se osjećam tužno i uplašeno. (Nakon stan­
ke, Sasha nastavlja). Prihvaćanje i otpuštanje stvari - dopuštanje
stvarima da se dogode. Trebam prihvatiti život i otpustiti stvari.
Dopustiti da se dogode i ne kontrolirati ih. Ne manipulirati stva­
rima ili ljudima, samo promatrati, gledati što se događa. To je po­
vezano s mojim životom svećenice i manipuliranjem.
To je zastrašujuće. Ne znam hoću li moći biti s Raulom. Znam
da želim biti s njim, ali i on ima svoju slobodnu volju! Ne znam
želi li on biti sa mnom.

Na zaslonu mi pokazuju kakav bih život imala s Raulom. Bilo

bi lijepo. Duhovno i spokojno. Vidim dvoje djece. Nisam sigurna
koja je to država. Taj život je vrlo spokojan i sretan, ali i on ga
mora poželjeti.
P: Možete ih upitati kolika mogućnost za to postoji u ovom životu.
S: Kažu da je mogućnost samo dvadeset do trideset posto. Dva­
deset posto.

Bojim se da se to neće dogoditi. Problem je u tome što ja to

želim, a on ne. I on ima slobodnu volju, a ja ne smijem manipu­
lirati njime. I on to mora poželjeti. Oh, to je teško!

Takve lekcije često su teške, i Kašjapeja se ovdje doista muči. Toliko

želi da bude po njezinom da joj je gotovo nemoguće sagledati razne
mogućnosti za njezin život, a kamoli shvatiti dublje lekcije za dušu
koje joj prikazuje njezino Vijeće. Neke tendencije koje nosimo u du­
ši katkad moramo rješavati tijekom više života, a čini se da je ovo
ključan život za Kašjapeju.

S: Opet mi pričaju o izborima. Imaš slobodu izbora. To uključuje

i izbore drugih ljudi. To mi se ne sviđa. Ne znam zašto. Ne želim
da se to dogodi. Stvarno se bojim.

P: Što vam žele reći prikazujući vam te izbore?

Duga stanka. Još uvijek se bori s onim što joj prikazuju.

S: Svi ti životi (u sadašnjoj simulaciji vremena) susreću se na kra­

ju u istoj točki, ali kreću se različitim putovima.

P: (Postavljam još jedno pitanje koje sam uputio Sashi prije sean­
se). Želite li ih upitati, je li vam neki od tri muškarca koje vam pri­
kazuju srodna duša?

S: (Stanka) Ne znam. Bojim se to vidjeti.

Kašjapeja se toliko muči s prihvaćanjem onoga čemu je podučava

njezino Vijeće da se ubacuje njezin vodič, Araton. On predlaže da za­
sad napustimo sastanak Vijeća i uvjerava Kašjapeju da se može vra­
titi ako poželi. Araton je odmah odvodi u njezinu skupinu duša (4).

S: Već smo tu! Vidim svoju mamu, Raula i druge. Vidim osmero
ljudi koji stoje u dvije grupe, četvero slijeva i četvero zdesna. Mo­
ja mama nalazi se u sredini grupe slijeva. U grupi zdesna stoje
Raul, Mark i Andy (novi i bliski prijatelj).
P: Tko prvi dolazi prema vama?
S: Mama dolazi, pozdravlja me i odstupa. Zatim dolazi Raul. Ša­
li se sa mnom. Zadirkuje me. Ne znam o čemu priča, ali vrlo je
zabavan i radostan. Nije tako radostan u stvarnom životu. Često
je vrlo udaljen, pa čak i hladan, ali ovdje je vrlo topao i zabavan
(5). Kaže: "Opusti se. Ne prisiljavaj se. Slijedi svoje srce. Dopusti
sebi da slijediš vodstvo." Tako se bojim. Govorim mu da želim bi­
ti s njim. Osjećam bol. "Možda. Možda, mala", šali se. Tako sam
bijesna.
P: Upitajte ga zašto je sada ušao u vaš život.
S: To mi je bila posljednja prilika da si promijenim život - trebao
me otvoriti i pokazati mi da postoje brojne druge mogućnosti.
Bila sam zatvorena, a on me otvorio. Pokušao je to učiniti i prije,
u drugom životu. Bila sam vrlo rezervirana i nisam mu se mogla
otvoriti. Nisam ostala s njim. To je bilo vrlo bolno za njega. To je
razlog zbog kojega nije spreman biti sa mnom ovoga puta. Boji
se da ću ga ostaviti i da će opet biti sam. Kaže da to više ne bi
mogao podnijeti.
P: Što ste se vas dvoje dogovorili za ovaj život?
S: Ponekad smo zajedno, a ponekad nismo. U ovom životu vrije­
di isto - povremeno smo zajedno, povremeno nismo. Bit će raz­
doblja u kojem nećemo biti zajedno, a možda ćemo u nekom tre­
nutku opet biti zajedno, ali on provjerava i druge mogućnosti.
Moram čekati da on odluči. Ne mogu to kontrolirati. On mora
izabrati. Kažem mu da ga volim, (plače, duga stanka). Grlimo se.
Sada istupa Mark. I Mark i Raul se nalaze u mojoj skupini du­
ša. Mark je sretan što sam ovdje, ali tužan je što smo se razdvoji­
li. I ja sam tužna zbog toga. Kažem mu da mi je žao što sam ga
povrijedila. Kažem mu da ga volim.
P: A kakav dogovor imate s njim?
S: Da budemo zajedno. Da volimo i podržavamo jedno drugo.
Da naučimo jedno od dragoga najviše što možemo. Da budemo
prijatelji. Grlimo se.
Zbunjena sam. Opet osjećam tu tugu i strah. Moja mama i
moj prijatelj Andy su ovdje, stoje i gledaju me. Osjećam njihovu
ljubav i potporu. Želim krenuti dalje, ali u grupi zdesna je onaj
momak iz jedne od tri mogućnosti koje mi je pokazalo Vijeće.
No, ne želim razgovarati s njim. Nalazi se blizu mene, ali jedva
ga vidim. Tako se bojim da on nije dobar za mene. Moj vodič
Araton govori mi da mi on može dati potporu, i pita se želim li
pričati. Kaže da će mi biti dobro s kim god bila. Moj život biti će
ispunjen. To mi je teško slušati, ali Araton mi govori da moram
raditi na prihvaćanju. Kaže da imam slobodnu volju i da postoje
razne mogućnosti, ali nisam sigurna što bih trebala izabrati. Ne
shvaćam to. Govori mi da se zbog toga moram vratiti ispred Vi­
jeća, (stanka). Sada smo ovdje. Pitaju me što želim znati.
Nakon početnog sastanka s Vijećem i intervencije skupine duša,
Kašjapejaje sada mnogo spremnija na to da čuje dublju poruku ko­
ju joj Vijeće želi prenijeti.

S. Bit svega je prihvaćanje. Događa se ono što je najbolje za me­

ne. J o š ne razumijem. Bih li trebala slijediti ono što se događa, ili
bih trebala stvoriti svoj život? Ne razumijem. Bih li trebala birati,
ili bih trebala dopustiti donošenje izbora? Ponekad je izbore mo­
guće donijeti, a ponekad treba dopustiti da ih drugi donesu. U
ovoj situaciji, ja mogu birati. Mogu ostaviti Marka. Mogu izabra­
ti da budem s Raulom, ali ne znam kako to ostvariti ako on to ne
želi. Bez obzira na sve, moram poštivati tuđe izbore i ne manipu­
lirati njima da bih dobila ono što želim.

P: (Postavljam još jedno od Sashinih pitanja prije seanse): Što

trebate učiniti u ovom trenutku svojeg života?

S: Meditirati i smiriti se. Slati ljubav. Prihvatiti njegovu (Raulovu)

slobodnu volju.

Pitam Vijeće može li mi prikazati neke slike iz našeg budućeg

zajedničkog života, da vidim mogućnosti i otvorim se prema nji­
ma, ali da pritom budem emocionalno odvojena i ne projiciram
svoje želje na druge kako bih utjecala na njih.

Kažu da sam sklona tvrdoglavosti i da se moram potruditi da

nastavim dalje i ne blokiram se. Trebala bih krenuti dalje sa svo­
jim životom i slijediti svoju intuiciju. Kažu da već znam što mo­
ram učiniti. Nitko mi drugi to neće reći. Moram dati slobodu iz-
 bora drugima i ne manipulirati. Kažu da mogu postavljati pitanja
ako ih imam. Mogu imati sve ako želim. Vrlo sam kreativna. Tre­
bala bih poštivati slobodnu volju drugih. Postoji ravnoteža izme­
đu stvaranja i manipuliranja. Trebala bih stvarati s ljubavlju i pri­
hvaćanjem. Ubrzo ću dobiti odgovore o tome gdje bih trebala ži­
vjeti i što raditi. Pokazuju mi da mogu, ako želim, preseliti iz Por­
tugala u drugu zemlju - hladnije mjesto negdje u Europi. Bit ću
dobro. Imat ću dobar posao i djecu.
Zanimljivo - šest mjeseci nakon ove seanse, dok sam radio zapis s
magnetofonske vrpce za ovo poglavlje, Sasha me kontaktirala i priop­
ćila mi sjajne novosti o razvoju situacije. Sasha i njezin suprug, Mark,
opet su zajedno. Vraća se natrag u sjevernu Europu.

Sasha mi je rekla:

Oslobodila sam Raula. Prihvatila sam tu lekciju i prestala s pokušaji­

ma kontroliranja događaja. Dogodile su mi se čudesne stvari. Napo­
kon shvaćam što su mi govorili. Učim otpuštati. Mark i ja ponovno
smo zajedno, s više ljubavi i potpore no ikada prije. Vraćam se u sje­
vernu Europu. Uspješno sam pokrenula vlastiti biznis i sada se osje­
ćam snažnijom. Uvijek sam smatrala da nemam slobodnu volju - da
mi netko treba davati upute za život ili mi reći što bih trebala činiti.
No, imam moć izbora, a sada i drugima dajem slobodu izbora. Iza­
brala sam otpuštanje.

Čini se da klijenti znaju u kojem trenutku svojeg života trebaju zatra­

žiti ŽIŽ seansu. Toj odluci obično prethodi neko račvanje na životnom
putu. Važno je napomenuti da je, nakon seansi u kojima radimo na
dubokim lekcijama duše, obično potrebno više tjedana, pa čak i mje­
seci, da potpuno odradimo i shvatimo sve što smo doživjeli u ŽIŽ
seansi. Postoji jasno vrijeme prijelaza između primanja informacije,
razumijevanja te informacije, njezinog usvajanja u duši, i integriranja u
naš život. Sashin život sada se kreće u pozitivnom smjeru, i fokusirana
je na svrhu svojeg života: da otpusti stvari i uživa u životu.

(1) Orijentacija s našim vodičima neposredno nakon fizičke smrti obično

uključuje vizualizaciju mirnih, spokojnih mjesta. To deprogramiranje osmišljeno
je kao umjereni način čišćenja kontaminirane duše, za razliku od snažnog
pomlađivanja duše koje zahtijeva drastičnije akcije. Prizori duhovnog vrta kakvi
su opisani u ovom slučaju mogu uključivati i nešto što mnogi zovu iscjeljujuće
tuširanje. Simbolizam tijeka energije pročišćenja često evocira klijent koji
proživljava takve prizore. Vidi PD 67. - 86.
(2) U ovoj Sashinoj priči često se javlja fraza "bojim se", što demonstrira nesi­
gurnost u njezinim duhovnim vizijama. Takav emocionalni strah ne dolazi
od Kašjapeje, njezine duše, iako je Sasha u dubokom theta stanju transa. U
čistom bestjelesnom stanju, duše mogu osjećati nelagodu zbog voljene osobe
na Zemlji koja je u nevolji, ili možda prije no što se pojave pred Vijećem, ali
emocionalni strah središnjeg živčanog sustava fizičkog tijela ne postoji kod duša
u duhovnom svijetu. Više informacija o emocijama duša možete pronaći u S D ,
str. 58 i 62, i 301.
Sashina reakcija na prezentaciju tri moguća prizora iz sadašnjeg života
koje joj je predstavilo Vijeće jest reakcija nesigurne žene na ono što vidi. Ona
sagledava svoj sadašnji život u sadašnjem trenutku duhovnog svijeta, gdje su
prošlost, sadašnjost i budućnost uklopljeni u razgovor u jednoj vremenskoj
liniji. To je vježba "što ako" za istraživanje mogućnosti i vjerojatnosti. U ŽIŽ
terapiji, klijent može unijeti transmisiju svjesnog uma u nesvjesni um, tako da se
ljudski ego integrira u prisjećanje duševnog ega. Vidi ŽIŽ terapiju, ŽIŽH, pogl.
46, mogućnosti života, S D 367 - 376, i ŽIŽH, pogl. 44, i sastav Vijeća i terapiju,
S D , 227-240, 265-270.

(3) Pregled sadašnjeg života koji Sasha dobiva od svojeg Vijeća demonstrira
sukob koji možemo osjetiti kada imamo više ljubavnih partnera u životu, čak
i kad je to dogovoreno unaprijed. Uočite današnju dinamiku između njezine
dvije ljubavi. Sasha otkriva da je Mark njezina primarna srodna duša tijekom
više tisuća godina života ("Uvijek smo bili zajedno"). Raul je došao u njezin
sadašnji život, kao što je to činio povremeno u drugim životima, kao srodna
duša - sudrug, iz iste skupine duša. On je došao kao katalizator Sashine
promjene, jer u ovom životu i u sadašnjem tijelu, ona manipulira ljubavlju i
mora naučiti što je to ljubav. Vidi skupine duša, PD 105 - 126, i srodne duše PD
281 -296, SD 271-276.

(4) U ŽIŽ terapiji, tijekom trenutaka u seansi koji uključuju prizore teške za
klijenta, terapeuti često zovu u pomoć osobnog klijentovog duhovnog vodiča.
To osobito vrijedi kad se klijent blokira. U ovom slučaju, klijenticu su mentalno
vodili iz prizora s Vijećem u prizor sa skupinom duša, što je imalo terapeutski
učinak jer se počela opuštati.
(5) Besmrtni karakter duše može biti suprotan umu i emocionalnom tem­
peramentu ljudskog domaćina. Vidi dualnost ega, ŽIŽH, pogl. 23 i 45.
G O S P O D I N B., poslovni čovjek kojeg sam poznavala nekoliko godina
prije njegove seanse života između života, imao je osobnih problema
koji su utjecali na njegove obiteljske veze, i u raznim se oblicima javljali
i u njegovom poslovnom okruženju. Taj vrlo cijenjeni poslovni čovjek,
koji je ujedno i inovativni muzikoterapeut specijaliziran za autističnu
djecu, nosi u sebi duboko usađenu agresiju, koja je "mojoj ženi i djeci
onemogućavala da mi se približe i osjećaju se sigurno." Stalno su se
pitali kad će eksplodirati.

U početnom razgovoru s gospodinom B., ulazim duboko kako bih

razjasnila pitanja koja će biti postavljena tijekom seanse. Osim vanjskih
izražaja agresije, on kaže i sljedeće: "Ne mogu podnijeti osjećaj uvrede.
Savršenstvo se mora održavati po svaku cijenu." Objašnjava to sljede­
ćim primjerom: "Kad se vratim kući s posla i ugledam posuđe u sudo­
peru, osjećam se uvrijeđeno, kao da me supruga i najstariji sin smatraju
peračem posuđa. Posuđe nije oprano, dakle kuća nije savršena." Gos­
podin B. sažima sve riječima: "Ako vanjski svijet ne odgovara mojoj
razini očekivanja savršenstva, shvaćam to osobno i ulazim u svoj cjelo-
životni obrazac osjećaja odbačenosti. Zato se osjećam manje vrijed­
nim."

Tijekom seanse, došlo je do tri stanke u kojima je gospodin B. dobio

ključno oruđe koje mora integrirati u svoj svakodnevni život. Ta su
oruđa povezana s njegovim pitanjima za ovu seansu i nerazriješenim
obrascima agresije. Prvi važan trenutak dogodio se u prošlom životu
gospodina B., kad je stajao pred ulazom u pećinu i zdušno korio sku­
pinu od dvadesetak ljudi. Slijedi izvadak iz tog prošlog života:

Janelle Marie: Kakav je vaš položaj u selu?

Gospodin B: Ja sam učitelj/guru/pustinjak - čovjek kojem ljudi

odlaze po savjet ili poduku.

J: Kako primaju tu informaciju - taj prijekor kojim ih potičete da

budu bolji?

B: Poslušni su i tihi. Vrlo sam svjestan svojih prsa - to je nekakvo

duhovno srce koje tamo nosim. Odatle im govorim - iz mjesta
duhovnog srca - podučavam ih iz srca.

J: Možete li detaljnije opisati to duhovno srce?

 B. Moćan sam, ali to je u redu, jer posjedujem ravnotežu između
moći i neiskorištavanja te moći za sebe. Duhovno srce je mjesto
u kojem se balansira moć i ego.

Ovdje se gospodin B. povezao sa zaboravljenim dijelom sebe. Počinje

dobivati razjašnjenje i novu svijest o podučavanju i vođenju iz duhov­
nog srca. Shvaća da mora početi živjeti u sebi. Do sada, prema dru­
gima se odnosio na analitičan način, i kaže: "Odnosio sam se iz glave i
imao vrlo čvrst stav o tome što je pravo, a što krivo."

U nastavku svoje seanse, gospodin B. kaže: "Ja sam u svojem mje­

huru, sa svojom skupinom duša." J e d n o od važnih pitanja gospodina
B. za njegovu skupinu duša povezano je sa svetim ugovorima i otkriva
se u sljedećem dijalogu:

J: Kako se osjećate u ovoj skupini?

B: Stvarno mi je drago što ih opet vidim. Imam posebnu vezu s

dušom zvanom Ahrr, zato što ga dobro poznajem u ovom živo­
tu, pa sam pomalo zapanjen.

J: Možete li mi reći više o tome?

B: Pa, to je zato što mi je Ahrr vrlo dragi prijatelj koji mi je vrlo

važan u životu, a sada otkrivam da mi je i važna srodna duša.
Kao duša, on je strpljiv, dosljedan, postojan i vrlo perceptivan.
(1).
J: J e d n o od vaših pitanja bilo je povezano sa svetim ugovorima
- istražimo svrhu vašeg ugovora s Ahrrom.

B. U ovom životu, njegov zadatak je da me vrati na pravi put, jer

opet se fokusiram na svoj duh (2). Kad god se vidim s Ahrrom, u
ovom životu ili u našoj skupini duša, razgovaramo ili o njegovom
ili o mojem duhu. Ne razgovaramo ni o čemu drugome. On ima
sposobnost, i u skupini duša i u ovom životu, da sve što se zbiva,
čak i ako je riječ o e-mail poruci, pretvori to u nešto duhovno, i
uvijek cilja u sredinu. Ima tu sposobnost. Podučava me da razgo­
vor o duhu ne mora biti suhoparan. Može biti vrlo zabavan - to
može biti zabavno.

J: Dakle, ta povezanost s vama odnosi se na to da vas drži na

 pravom putu. Je li to dio svetog ugovora o kojem smo pričali -
povezanog s vašim pozivom i gradnjom karaktera?

B: Da, pokazuje mi to. Poznajem Ahrra od svoje dvadesete godi­

ne, kad sam ja zabrazdio. Podsjeća me da sam čak i s dvadeset
godina zapravo htio izučavati psihu, povezanost duha i psihe, i
sve što ima veze s time. Ahrr kaže da imam taj poseban dar za
frekvenciju zvuka. Imam duhovni kapacitet za razumijevanje
zvuka i značenja zvuka, i kaže mi da to koristim u kombinaciji s
iscjeljivanjem. (3). Kaže mi da sam na pravom putu sa svojim
pretpostavkama o odgovarajućim frekvencijama za iscjeljivanje
i da moram prestati s kupnjom CD-a i traženjem prave frekven­
cije. Ahrr ističe frekvencije koje sam ja istraživao - sve od fre­
kvencija prve čestice, preko frekvencija stanica do zvuka glazbe
- moram nastaviti razvijati taj put kojim sam krenuo, i zatim ga
objaviti. Ta publikacija imat će veze sa psihologijom, još nisam si­
guran kako, ali to istraživanje zvučnih frekvencija uključit ću u
svoje područje.

J: Kakav je vaš osjećaj u odnosu na to što ste primili?

B. To što je Ahrr u skupini duša je u redu, ali spoznaja o tome da

mi je on bliska srodna duša u fizičkom životu mi je velika, velika
pomoć i potpora.

U sljedećem dijelu sastanka svoje skupine duša, gospodin B. opisuje

drugu dušu imenom Ghor: " O n je nekakav vođa grupe i divim mu se.
On se bori za grupu i za naš duhovni napredak." Razgovor s Ghorom
sadrži važan fokus i daje gospodinu B. ključno sredstvo koje mu je
potrebno da postane vrlo prisutan i preusmjeri svoju agresiju. Priča se
nastavlja ovdje:

B: Ghor mi kaže da je, kad se osjećam odbačeno i necijenjeno,

to kao da gledam u labirint ogledala, kao da sam u kući s iskriv­
ljenim ogledalima u cirkusu. Ne znam gledam li sebe ili ljude ko­
ji me obezvrjeđuju. To je klopka, i izgubljen sam u tome. Pitam
Ghora kako da izađem odatle? On kaže da to mogu postići tako
da skrenem fokus s onih koji me obezvrjeđuju. Moram se fokusi-
rati ili na svoj duh, ili na duhovnog vodiča, ili na kraljevstvo
 nebesko. Pozornost mi previše odvlači ono fizičko. Podsjeća me
da se zagledam u sebe, jer izvana neću dobiti zadovoljštinu. Kad
se povežem s onim iznutra, tada sam u sadašnjem trenutku.

J: Nudi li vam sredstvo za to?

B. Najprije trebam dotaknuti čelo kako bih vratio pozornost ta­

mo. Osim toga, Ghor me potiče da se opet počnem baviti mače­
vanjem. Time sam se bavio u mladosti.

J: Misli li on to doslovno ili simbolički?

B: Oboje. U doslovnom smislu, mačevanje usklađuje fizičko s du­

hovnim. U simboličkom smislu, korištenje duhovnog mača po­
moći će mi da ostanem fokusiran na ono što je važno i ključno -
da ostanem jednostavan i ne opterećujem se raznim stvarima
koje odvlače pozornost. (4). Prije svega, kaže da moram odusta­
ti od druženja sa svakojakim ljudima koji me uznemiruju.

J: Možete li opisati još nešto ovdje?

B: Da. Strah od odbacivanja je zapravo sjajno, sjajno sredstvo.

Kaže da sam, kad se nađem u labirintu zrcala, u društvu pogreš­
nih ljudi i gubim vrijeme. To je zapravo signalna zastavica. Taj
strah od odbacivanja zapravo je sjajno duhovno oruđe.

Gospodinu B. ponuđeno je još jedno, vrlo stvarno oruđe za držanje

agresije pod kontrolom. Tijekom važnog dolaska u duhovni svijet,
sastao se sa svojim Vijećem. Slijedi dijalog iz seanse u kojem Vijeće
komunicira s gospodinom B. o njegovoj aroganciji u sadašnjem
životu:

B: Kažu mi da ne bih trebao biti tako arogantan. Ne razumijem u

potpunosti.

J: Postoji li neko specijalno oruđe za aroganciju, možda neko

mjesto na tijelu ili stav koji bi vam mogli opisati, kako biste bolje
shvatili?

B: Ah, da. Znam sve. Uvijek vučem energiju u glavu, jer mislim
da moram sve znati. Mislim da na taj način mogu kontrolirati
svoju okolinu, ali naravno, to je nemoguće. Kažu mi da je to
 arogantno, ili da je to definicija arogancije. Takvo razmišljanje ci­
jelo me vrijeme drži u glavi. Moram prekinuti s time.

J: Postoji li način na koji vas mogu udaljiti od arogancije?

B: Da. Imaju vrlo dobar način. Sugerirali su da čistim kuhinjski
pod na rukama i koljenima. Energija će cirkulirati kroz moje tije­
lo umjesto da se zaustavi u mojoj glavi, (smije se). U redu, tako
ću zasigurno pognuti glavu!

J: Jesu li sugerirali koliko često?

B: Jednom, dvaput tjedno, (smije se). Sredili su me. Mislio sam
da ću se izvući iz toga. Stvarno su ozbiljni u vezi toga. Stvarno to
moram učiniti.

J: Ima li još nešto?

B: Ovo je tako zabavno - stvarno zabavno. Usmjerili su me na
kuhinjske poslove. Većinu vremena trebao bih čistiti kuhinju.
Govore mi da održavam čistoću u kuhinji. Ako je stvarno čista,
ne moram brinuti o svojoj lijepoj glavici. Ne misle da je to tako
zabavno kako sam ja pokušao prikazati. Moje šale o tome su moj
način da se izvučem. Ali to nije moguće. Stvarno su ozbiljni u ve­
zi ovoga.

J: Ima li još nečeg u vezi tog oruđa?

B: Da. Moram podučiti svojeg sina da čini isto to - da čisti kuhi­
nju i kupaonicu.

Naša seansa završila je ubrzo nakon tog dijaloga. Gospodin B. mora

obraditi mnogo toga.

U mjesecima nakon svoje ŽIŽ seanse, gospodin B. prihvatio je sred­

stva koja mu je ponudila njegova skupina duša. Ovdje opisuje povoljan
utjecaj koji je mačevanje imalo na odnos sa sinom i kako mu je pomo­
glo da premjesti osjećaje agresije i da bude prisutan:

Bavim se mačevanjem sa svojim desetogodišnjim sinom na našem

stražnjem trijemu. Kroz mačevanje, moj sin je naučio izražavati svo­
ju agresiju bez straha od mene. Sada obojica dopuštamo sebi izra­
žavanje agresije na način na koji gradimo odnos. Suočavanje s
 problemima agresije i integriranje mačevanja u način na koji se no­
simo s agresijom pomoglo je našem odnosu, koji mi je vrlo važan i
drag.
Drugi efekt očituje se u mojem poslu. Na našim sastancima, moji
kolege izražavaju vrlo visoku količinu agresije, koju ja često primam
na sebe. U mačevanju, naučio sam cijepati nadolazeću energiju na­
pola svojim mačem - agresiju koja dolazi na mene cijepam napola i
ona prolazi pokraj mene. Na tim sastancima često vizualiziram mač
i prisjećam se tog koncepta. Otkad to redovito prakticiram, drugi ko­
lege komentirali su da sam mnogo mirniji na sastancima.

Naučio sam i kako rascijepiti svoju vlastitu agresiju dodirujući

čelo. To dodirivanje prebacuje me unutra i usmjerava moju energi­
ju tako da se osjećam prisutno.

Gospodin B. kasnije mi je opisao rezultate slušanja ozbiljnih savjeta

svojeg Vijeća:

Postao sam svjestan, da mi je potrebna specijalizirana terapeutska

potpora za agresiju i osjećaje odbačenosti. Uz to, poslušao sam su­
gestiju Vijeća da svaki tjedan izribam kuhinjski pod i naučio kako bi­
ti ponizan - tu kvalitetu ne može se podučiti, može se samo steći i
održavati.

Radeći to iz tjedna u tjedan, shvatio sam da sam dobio sveto oru­

đe za održavanje kontrole nad svojom agresijom. Nakon godinu da­
na čišćenja poda, supruga mi je rekla: "Impresionirana sam. Kon­
troliraš svoj gnjev."

Godinu dana kasnije, gospodin B. kaže da je uvidio stvarne koristi u

održavanju mjesečnog kontakta s Ahrrom, kao način odavanja počasti
tom svetom ugovoru kojeg je otkrio u svojoj skupini duša. Opisao je to
na sljedeći način:

Nakon nekoliko mjesečnih razgovora, shvatio sam da Ahrr sa mnom

u ovom životu ima ugovor da me ismijava. Na taj način, izbacuje
me iz mojeg perfekcionističkog stava i mojih osjećaja odbijanja i
manje vrijednosti. Imao sam prosvjetljujuću spoznaju da je on
 jedini kojemu bih dopustio da se ismijava s mojim stavom, i to je va­
žan aspekt našeg svetog ugovora.

Osim toga, obojica smo spoznali da smo svi mi, kao duše koje sa­
da žive na fizičkom planu, univerzalno povezani. Postoji frekvencija
u toj vezi, a njezin je zvuk glazba. Ahrr me na svoj tipičan način iza­
zvao da istražim tu frekvenciju, podučavam je i objavljujem je u Eu­
ropi, zato što je antropozofija tamo prihvaćena već dugo vremena.

Gospodin B. sada se služi tim podacima o frekvenciji u radu s auti-

stičnom djecom i njihovim roditeljima. Otkrio je da ta frekvencija zvuka
aktivira jezik neuroprocesuiranja i omogućava nekoj djeci da izgova­
raju temeljne rečenice, iako to prije nisu mogla. Također, podučavao
je odrasle osobe o upotrebi tih zvukova u liječenju raznih fizičkih bole­
sti poput multiple skleroze, fibromijalgije i apneje u snu. Gospodin B.
kaže da mu to posebno znanje o harmoniji pomaže da ostane ponizan.
On sada zaziva postojeće obrasce harmonije, a to mu omogućava da
istinski podučava i podržava svoje klijente u ispunjavanju životnih
ciljeva. Više nema osjećaj da se mora praviti da je moćan iscjelitelj.

Kao direktor i pročelnik odjela, gospodin B. prepoznao je neke pro­

mjene u organizacijskoj dinamici. Uspješno je integrirao i upotrijebio
princip okruglog stola, predstavljen u njegovoj skupini duša, kao model
za organizaciju njegovog odjela i timske sastanke. Rezultat tog modela
konverzacije doveo je do izjednačavanja položaja zaposlenika u njego­
vom odjelu, što im je osiguralo sigurno okruženje u kojemu su mogli
slobodno govoriti i iznositi mišljenja bez straha od posljedica. Na
sastancima osoblja on jednostavno iznese problem i sluša ideje svojeg
osoblja, dok ne dođe do prirodnog konsenzusa. Nakon što je počeo
koristiti tu produktivnu i ugodnu dinamiku, menadžeri ga više ne sma­
traju prijetnjom i čovjekom kojega moraju slušati. Veći broj projekata
završava se na vrijeme i unutar proračuna, a u uredskom okruženju
vlada optimističko raspoloženje.

U ovoj raspravi o seansi gospodina B. vidimo da su duboke, temeljne,

dragocjene informacije koje je dobio, koje je uzeo k srcu i upotrijebio,
dovele do dojmljivih promjena u njegovom svakodnevnom životu.
Podaci ukazuju i na pozitivan domino efekt na živote ljudi koji su
osobno i poslovno povezani s njim. Završni komentar gospodina B.-a
sažima krajnji efekt njegovog putovanja duše:
 Život iz srca obogatio mi je život u odnosu na prije, kad sam živio iz
glave. Naveo me na putovanje u kojemu sam izbalansirao svoje od­
nose s ljudima. Prestao sam sebe smatrati važnijim od drugih.

Kao terapeutkinja za duhovnu regresiju za život između života,

nikada ne znam kamo će nas povesti putovanje duše nekog klijenta,
gdje će taj klijent završiti u životu, i kako će se riješiti sadašnji problemi
i pitanja. Međutim, ono što redovito slušam su slične priče o jedinstve­
nim i vrijednim scenarijima koji odražavaju pozitivne, duboke, osnažu-
juće i fascinantne podatke dobivene tijekom putovanja duša. Čini se
da ljudi imaju sposobnost lako i učinkovito upotrijebiti i integrirati
slična životna oruđa kao rezultat produbljene veze s osobnim dušev­
nim životom. Moje iskustvo s duhovnim carstvom jest da je ono prija­
teljsko, radosno, vjerno i dobronamjerno prema onima koji su spremni
krenuti na to duboko duševno putovanje u nutrinu.

(1) Otkrio sam da ljudi često pogrešno vjeruju da su sve duše iz skupine duša
primarne srodne duše. To nije točno. Obično imamo samo jednog člana skupine
duša koji je vječni partner u našim životima i s kojim smo duboko povezani. N o ,
on ne mora biti s nama u svakom životu. Drugi članovi skupine smatraju se
sudruzima duše, i često u našim životima igraju ulogu davanja potpore. Ako
duša iz druge skupine radi s nama u nekoj specifičnoj inkarnaciji, nju nazivamo
duša - poznanik. Vidi SD 276 - 278 i ŽIŽH, pogl. 28, 32 i 38.

(2) Iako sam spomenuo razne vrste karaktera unutar skupina duša, ovaj slučaj
nešto je drukčiji. Svaka skupina duša, osobito na prvoj i drugoj razini, posjeduje
niz besmrtnih karakternih obilježja koja se međusobno nadopunjuju. Gospodin
B., klijent u ovom slučaju, kaže da je on šaljivdžija svoje skupine duša. Ahrr ima
reputaciju postojanog i perceptivnog, dok je Ghor hrabri borac. Pretpostavka
je da su drugi članovi grupe mirni i promišljeni, ili su razuzdane duše koje često
riskiraju. Međutim, uočite da gospodin B. u ovom životu posjeduje agresivan,
opsesivan ljudski um koji je različit od opuštenog šaljivdžije. O v o je odličan
primjer uma koji po temperamentu nije usklađen s karakterom duše, nego mu
je suprotan. Vidi tipove karaktera u skupinama duša, PD 145, partnerstva tijela
i duše, S D 396 - 406, i veze između tijela i duše, ŽIŽH, pogl. 45.

(3) Glazba je vrlo važna u ovoj priči, a glazba igra veliku ulogu u iskustvu duše
u duhovnom svijetu. Vibracijski, rezonantni zvukovi manifestacija su duhovne
energije u terminima izraza, komunikacije i iscjeljivanja. Vidi PD 29 - 39, 39 -
58, 96 i SD 315-325.
(4) Budući da sam se i sam bavio mačevanjem, mogu reći da se, iako gospodin
B. u kasnijem mačevanju sa svojim malim sinom očito izbacuje svoje agresivno
ponašanje, ovdje događa još nešto. Mačevanje je vrlo fokusirani fizički izraz
uma koji kontrolira brze pokrete tijela, a to je oblik mentalnog čišćenja energije,
kao što priča pokazuje. Povijesno gledano, mač se često naziva instrumentom
duhovnog samopročišćenja. U Japanu, primjerice, sječivo je središnji predmet
u ritualima egzorcizma i u mislima o savršenstvu.
K A D S A M POZDRAVILA Candace u predvorju svoje uredske zgrade,
nasmiješila se i rukovala se sa mnom. Osjetila sam kako iz nje zrači tiha
snaga i odlučnost, što mi je odmah privuklo pozornost. Njezine preli­
jepe oči boje lješnjaka gledale su me kroz veo tuge, koji njezin osmijeh
nije mogao u potpunosti sakriti.

Dok smo išli prema mojoj ordinaciji, Candace nije trošila vrijeme na
čavrljanje. Došla je tražeći razumijevanje i utjehu nakon smrti dvoje
unučića u automobilskoj nesreći prije četiri mjeseca. Treći unuk je pre­
živio. Danielu je bilo deset godina, a Emmi samo sedam u trenutku
smrti. Candace je bila predana baka koja se osjećala izgubljenom kad
su oni preminuli. Nedostajalo joj je grljenje, igra s njima i njihovi
dodiri.

Daniel je imao kratku, plavu kosu, topli osmijeh i prijateljski pogled.

Kao i mnogi dječaci njegove dobi, bavio se sportom, a njegova čvrsta,
sportska grada omogućila mu je da bude dobar u tome. Candace i
Daniel bili su osobito bliski. Opisala ga je kao dijete koje je moglo osjetiti
čovjekovu tugu i pronaći način da ga nasmije. Daniel je bio nevjerojatno
osjećajna duša puna ljubavi, i bio je mnogo mudriji nego što se očeki­
valo od njegovih deset kratkih godina koje je proveo na ovom planetu.

Emma je na mnogo načina bila Danielova suprotnost. Imala je

dugu, crnu kosu koja joj je obrubljivala blijedo, sitno lice, a njezino
tjelešce bilo je mršavo i maleno u odnosu na Danielovo. Imala je vra-
goljasti sjaj u oku i ponekad su je opisivali kao malu zločestu vilu. Kad
bi je ulovili da namjerno udara starijeg brata, samo bi se nasmijala, i
rekla da je bilo slučajno. Mnogo se smijala, ali u njoj je bilo nečeg
neutješno tužnog. Činilo se da se to pogoršavalo kako se bližio trenutak
njihove smrti.

Candacein izraz lica nije mogao sakriti bol koju je osjećala dok mi je
pričala kako su uživali u zajedničkoj vožnji bicikla, plivanju, posjetima
zoološkom vrtu i gledanju filmova. Stvarno nije bilo važno što rade -
bilo je važno da su zajedno.

Dok je Candace pričala, privukle su me njezine oči. To su oči stare

duše, koja posjeduje dubinu i mudrost. Njezin borbeni duh s eleganci­
jom se nosio s teškom boli koju je osjećala. Željela je shvatiti i naučiti
nešto iz toga - nije htjela da je proguta duboka tuga koja ju je navodila
da posegne za čašom vina češće no što je željela. Znala je da to nije
rješenje. Noći su bile najteže - bile su mračnije, a bol bi se pogoršala.
Počeli smo s regresijom u prošli život kao pripremom za seansu ŽIŽ
koju smo planirali za nekoliko dana. Candace je s lakoćom otišla u
prošli život u kojem je bila domorodački lovac prekrasne crne kose,
odjeven samo u kožu i s tobolcem za strijele. U tom životu, Candace je
bila muškarac imenom Sequana, što znači blagoslovljen.

Sequana je svoje dane i noći provodio u šumi, u vrijeme prije "stro­

jeva, čamaca i bijelih ljudi." Imao je sposobnost da se približi životi­
njama tako da ga ne mogu ni vidjeti. Rekao je: "Ja ne jedem životinje,
nego hodam s njima i približavam se košuti da bih osjetio njezinu lje­
potu. Hranu je lako naći, ona je tu - lišće, bobice, voda, voće na sta­
blima, riba... medvjedi nam pokazuju med."

Više je volio živjeti u izoliranoj pećini. Njegova medicina bila je

život podalje od plemena, među šumskim životinjama. "Moji učitelji su
duhovi", rekao je. "Ja hodam. Osjećam drveće, biljke - razgovaramo.
Razgovaram i sa životinjama... premještam svoje biće, postajem oni i
učim njihove tajne, učim njihovu medicinu."

Putovanje nas je ubrzo dovelo do kasnije faze u Sequaninom životu.

"Sada sam star, ali ne prestar... kosa mi nije tako crna, tijelo mi nije
tako snažno... imam magiju i medicinu... Volim toplinu vatre, sjedim
kraj nje i mirišem dim. Žene mi dolaze radi moje snage da im podarim
djecu, ali ne ostaju. Moja djeca su dragocjena, željena, ali ja sam i dalje
sam." Nakon promišljanja, Sequana je priznao da je pogriješio što je
ostao sam, jer nije imao kome prenijeti svoje učenje. Žene iz plemena
dolazile su mu kad im je trebalo iscjeljivanje i njegova snaga, ali nije
imao drugih odnosa s njima.

Mnoge osobe koje je Sequana prepoznao igraju važnu ulogu u Can-

daceinom sadašnjem životu. Njegov otac, Jenaqua, koji ima golemu
energiju, bio je plemenski voda. Jenaqua je naučio Sequanu i njego­
vog brata blizanca kako da rade s energijom i nose je plemenu. Sada
je inkarniran kao Candacein otac. Njegov duh dolazi joj da je drži za
ruku i nudi joj utjehu.

Sequanin brat blizanac, stariji tek nekoliko minuta, njegova je veza

s ljudima i dijeli njegove moći. Kao djeca, zajedno su se igrali s duho-
vima prirode, Suncem, Mjesecom i oblacima. Uživa u druženju s lju­
dima, dok Sequana više voli samoću. Njegov brat blizanac opet je u
sadašnjem životu Candacein brat i igra važnu ulogu, nudeći joj ljubav,
potporu i snagu. Pomaže joj da sačuva energiju za obitelj tijekom tog
teškog, tragičnog vremena. Otkrivamo da je "održavanje energije" vje­
ština koju posjeduje i Candace, i važno je da je sada iskoristi.

Sequanin život završava u dubokoj starosti. "Moram se odmarati.

Teško mi je disati. Svi su otišli. Sada je moje vrijeme." Sequana klizi u
smrt i pronalazi svoj duh koji stoji izvan njegovog tijela. "Samo sam
otresao tijelo. Opet imam svoju snagu. Znam kamo idem."
Na prijelazu u duhovni svijet, Sequanu - kao Candace u svojem
posljednjem životu - pozdravljaju voljene osobe (i ljudi i životinje).
Okružen je plavim svjetlom koje "zrači iz srca centrirane tame... ta
svjetlost ima duboku, snažnu boju, poput dragulja koji postaje sve sjaj­
niji. Kreće se i ima zvuk, teksturu i težinu. Izgleda kao čvrsta svjetlost."
Ispire sve "ljepljive dijelove", pomlađujući njegovo duhovno tijelo od
težine zemaljskog tijela.

Taj život dao je Sequani priliku da takoreći napuni svoj pehar, jer
mu je dopustio duhovni rast, dok su mu temeljne potrebe za preživlja­
vanje bile ispunjene. Važno je bilo osjetiti zemlju i poznavati njezine
duše, osjetiti radost u sunčevoj toplini i hladnoći kiše - u ravnoteži.
Spajanje sa zemljom dalo mu je spoznaju o biljkama i lijekovima za
kasnije, kad je postao iscjelitelj. "Imam popis onoga što moram biti, pa
mi je ovo bio svojevrsni tečaj za buduće živote. Izabrao sam da u ovom
životu budem sam, ali učim da nije svaki izbor ispravan. Sljedeći puta
djelovat ću drukčije."

Posjet tom životu dao je Candace pristup tom uspavanom rezervo­

aru snage, koji joj je potreban da je provede kroz to teško razdoblje.
Nakon smrti unuka, bilo je ključno pronaći ravnotežu koja joj je sada
bila očajnički potrebna. Jasnoća i jedinstvo namjere spriječit će rasipa­
nje njezinih energija.

Prije završetka seanse, Candace su njezini vodiči rekli da u njezinom

tijelu ima previše energije, koju mora upotrijebiti na bolji način. Zato je
imala problema sa spavanjem. Rekli su joj da upotrijebi vrijeme spava­
nja i da eliminira vino. Oslanjanje na vino udaljavalo ju je od razloga
zbog kojeg je iskusila te stvari. Podsjetili su je na važnost potpune
prisutnosti u tijelu, duhu i energiji svega što čini život. Mora ući u pot­
punosti u to i iskusiti ga u cijelosti.
Candace je toga dana dobila puno sadržaja za promišljanje. Kad je
napustila moju ordinaciju, uočila sam da joj je raspoloženje malo
vedrije. Djelovala je introspektivno, ali opušteno nakon ove intenzivne
seanse. Opet ćemo se vidjeti za nekoliko dana na ŽIŽ seansi.

Kad je došla na svoju seansu života između života, nismo trošili vri­
jeme na početak. S lakoćom se vratila u djetinjstvo i u maternicu. U
duševnom stanju, Candace je opisala maternicu kao "svojevrsnu čeka­
onicu; osjećam kako dijelovi mene klize u rubove, okrenuta sam nao­
pako, čujem udaranje majčinog srca osjećam kao puls koji se mreška i
teče...

Pridružila sam se fetusu u dobi od sedam mjeseci i navikavam se na

boravak u tijelu. Unutra sam, ali ponekad izlazim i razgledavam uokolo.
(1). Moje emocije kontroliraju taj mozak. O v o tijelo je žensko. Volim se
inkarnirati kao muško, ali moram pokušati biti nježnija, no ipak snažna.
U sadašnjem životu, znala sam da ću biti drukčija žena. Ova je puna
izazova... trebaju mi emocije; izazovi su prepreke koje otežavaju zadr­
žavanje pravog smjera... Ovdje ništa nije lako."

Prelazeći u duhovni svijet nakon prošlog života, moja klijentica opi­

suje: "Tamo se nalaze golemi stupovi svjetlosti. J e d a n od stupova sam
ja, ali čini se da nema granica. Imam odvojenu svjesnost, ali nisam
odvojeno biće kad se spajam s tom svjetlošću. Ja jesam ta svjetlost."

Pozdravljaju je njezini duhovni vodiči Gabrielle i Michael, koji je

zovu I-Ia. To je njezino besmrtno duševno ime. Gabrielle je čiste zlatne
boje okružene bogatim purpurom koji pulsira i teče čistom ljubavlju.
Michael, njezin viši vodič, ima tamne, sjajne nijanse najdublje ljubiča­
ste boje, koje stvaraju kontrast između svjetlosti i čvrstoće. I-Ia opisuje
sebe u plavkastim tonovima, ne tako dubokim kao Michaelovi.

I-Ia kreće u golemi hram s kamenim podovima, a zatim u veliku

knjižnicu na mnogo razina. Obavještava me da se mora registrirati
prije no što počne pregledavati značajna iskustva iz prošlog života. Kad
se zaustavi da to učini, objašnjava: "Ono što gradimo na Zemlji blijeda
je imitacija onoga čega se sjećamo s ovog mjesta... slažem sve dijelove
veliki registrator." (2)
 Pregledavanje počinje. Njezini vodiči naglašavaju joj vrijednost
provođenja vremena ne samo u dodirivanju zemlje, nego i u interakciji
s drugima. Čini se da je I-Ia imala još prošlih života koji su uključivali
izolaciju i tendenciju traženja samoće. I-Ia objašnjava: "Iako sam znala
mnogo o biljkama, drveću, životinjama i pticama u tim životima,
morala sam naučiti nešto o ljudima - njihova imena - i razviti odnose
s njima."

Naglašeno je da, iako je I-Ia voljela živote u kojima je bila posve­

ćena zemlji, nije usporila dovoljno da obrati pozornost na ljude i deta­
lje. Detalji su potrebni za povezivanje s drugima kako bi ih upoznala
kao pojedince. Oni su ulaz u ljude. Svako tijelo ima svoju vlastitu priču
i svoj ego - "To još uvijek učim", komentira I-Ia. Ona je sklona tome da
previše vremena provodi sama u sebi.

"Sada ne učim", kaže I-Ia, "samo odlažem informacije koje sam

naučila (za budući dolazak u knjižnicu). To je kao da se punim čitajući
detalje o svojim drugim životima. U nekim tijelima teže je održati iden­
titet duše, a postoje i drugi životi koji su lakši, u kojima se malo opu­
štam." I-Ia objašnjava da u posljednjim životima nije unosila mnogo
energije u svoja tijela, ali kao Candace, unijela je gotovo svu svoju
energiju, svjesna onoga što je možda čeka.

Nakon što je završila pregled u toj duhovnoj knjižnici, I-Ia kreće

dvorištem do velikog pregršta energije, gdje se okupila njezina skupina
duša. Objašnjava da su "se svi okupili. Budući da sam ja starješina u
našoj obitelji duša, kad dođem kući, svi se raširimo." Ulazeći u ener­
giju, prepoznaje razne članove obitelji. "Tu su linije veza unutar sku­
pine duša koje nas spajaju jedne s drugima... ponekad su te veze oba­
sjane, a ponekad nisu." (3)

Zatražila sam od I-Ie da pronađe liniju koja je vodila do njezinih

unuka Daniela i Emme. Učinila je to, i oni su istupili naprijed - Emma
prva, a za njom i Daniel. Emma nije imala mnogo toga za reći. Rekli su
nam da Emma nije dio glavne Candaceine skupine duša, pa nije duša
- sudrug poput Daniela, nego je iz bliske skupine. To je bio razlog zbog
kojega linija prema njoj nije bila tako jarko osvijetljena kao ona prema
Danielu. Ona je voljela Emmu, ali povezanost s Danielom bila je mnogo
jača. Zatim se pojavio Daniel. Njegova energija je velika i puna ljubavi.
Zagrlio je I-Ia/Candace svojom prisutnošću. Daniel je obavijestio
Candace da je nije htio povrijediti svojim odlaskom, i sviđa mu se što
je toliko važan u njezinom srcu. Nju tješi spoznaja da je on sada sretan
u svojem vječnom domu. I on uči, i stvaraju se planovi za njegov slje­
deći život. Kao duše, i Daniel i Emma dobrovoljno su se javili prije ove
inkarnacije da podučavaju članove svoje obitelji ranim odlaskom iz
ovog života. Obje duše ušle su u svoja ljudska tijela svjesne da postoji
velika vjerojatnost za nasilnu smrt u ranoj dobi. Candace je također
ušla u tu ljudsku obitelj kako bi iskusila bol koja je uslijedila. (4) Can­
dace karmički svladava svoje tendencije prema izolaciji i samoći iz
prošlih života (kao što se dogodilo sa Sequanom, za koga bi se moglo
reći da nije cijenio obitelj i da je bio obuzet sobom). U ovom životu,
ona mora biti snažna i pomoći svojoj obitelji da se pribere i proradi
emocije povezane s gubitkom djece.

Nakon niza od više života proživljenih u izolaciji (zbog vlastitog

izbora ili okolnosti), preminula djeca uče Candace da izađe iz svoje
samoće i da iskaže vještine koje je razvila u prethodnim životima, a
koje će joj sada pomoći da ujedini obitelj. Tragedija može ujediniti ili
podijeliti ljude. Ona može upotrijebiti ono što je naučila da bi pomogla
obitelji da iscijeli. Prisjećajući se djece kroz priče i slike, može im dati
do znanja da je u redu osjećati gubitak, ali ih i podsjetiti da će jednoga
dana svi opet biti zajedno.

Djeca su nada naše budućnosti. Kad se život djeteta prekine, to

snažno utječe na one koji su ga voljeli. Oni koji ostaju dobivaju priliku
za duhovni rast. Unatoč svojim sitnim tjelešcima, djeca su moćni iscje­
litelji. Iako je Daniel imao zemaljsko tijelo djeteta, njegovo duhovno
tijelo više nije ograničeno fizičkim tijelom. On je vrlo velika i moćna
duša. Candace vjeruje da smo mi vječni, ali gubitak unuka stavio je
njezina vjerovanja na kušnju. Iskustvo Danielove velike energije sada
joj pomaže da shvati da Danielova (i Emmina) duša i dalje žive. Daniel
podučava Candace da otvori svoje srce. Život mora ići dalje, i ona
mora biti snažna zbog preživjelog djeteta, njihove sestre, koja je sada
zaista treba. (5).

Učinak snažne razmjene iscjeliteljske energije između Candace i

njezinih voljenih bio je vidljiv na njezinom licu. Dojmljiva i preobrazu-
juća, ispunila je prostoriju. Iscjeliteljska svojstva obnovila su njezino
bolno srce. Candaceino lice razvedrilo se dok su joj suze radosnice
tekle iz očiju. I moje oči napunile su se suzama, dirnute onim što sam
vidjela. M o ć duhovne regresije za razumijevanje karme u našim živo­
tima golema je.
Iznenađuje to što nismo proveli mnogo vremena razgovarajući s
dvoje unuka tijekom seanse. Snažna razmjena tekla je neko vrijeme
dok su vibracije ljubavi uklanjale osjećaj težine iz njezinog bića. To je
bilo korisnije od bilo kakvih riječi. Njezini vodiči rekli su joj da se umiri,
te da "slijedi svoje disanje u onaj mirni prostor... da vizualizira svjetla
koja dolaze, brišu tamu i otklanjaju bol."

Tada je došlo vrijeme da I-Ia izađe pred svoje Vijeće Staraca. Ta

sveznajuća bića su golema i sjajna. "To su oni koji su me poslali u inkar­
naciju", obavijestila me. "Oni su 'nositelji svjetlosti' i ovdje su da bi me
prosvijetlili." Bilo ih je sedmero.

Nakon uspona uz planinu, poveli su je do predivne kristalne zgrade

okružene dubokim jezerom smaragdno zelene vode. I-Ia je prošla kroz
vratnice do Vijeća koje ju je očekivalo. Stala je pred njih, a oni su
pohvalili njezin napredak kroz poteškoće sadašnjeg života. Raspravljali
su o tome kako ju je lekcija tuge zadržala, i rekli joj da prođe kroz
"tugu" i vidi istinu o smrti djece. To će pomoći i njoj i njezinoj obitelji
koja tuguje.

Starješine su uvjerili I-Ia da je normalno da ponekad očajavamo, ali

da mora krenuti dalje. Rad s energijom i povezivanje sa svjetlošću
podići će i nju i ljude oko nje. To će promijeniti stvari. Uče je da medi­
tacija i boravak u vremenu snova hrani dušu. Potrebna je ravnoteža
između rada i emocija. Mora naučiti da se ne izgubi u emocijama ili
poslu da bi ostala na pravom putu. I to je dio lekcije za Candace.

Alana, članica Vijeća koja je s I-Ia tijekom mnogih života, obavje­

štava Candace da je odlazak Daniela i Emme značio drukčiju lekciju za
svakog člana obitelji. Uloga Candace jest da donosi svjetlost i tješi
ostale. Gubitak koji je iskusila stvorit će u njezinom životu dublje odnose
- to je nešto poput brzog tečaja o ljudima i osobnostima. Kvalitete
nježnosti i blagosti koje je razvila tijekom više života sa životinjama i u
prirodi sada su vrlo značajne.

Ona mora podsjećati obitelj na djecu kako bi im pokazala da djeca

nisu nestala, iako se više ne nalaze u tijelima. Kao što je duh njezinog
oca došao k njoj, dolaze i oni. Danielov duh često dolazi kako bi im
pomogao da narastu nakon njegovog odlaska.
Kako se ŽIŽ seansa bližila kraju, Candace se otvorio put za povratak
u duhovni svijet, kako bi posjetila Vijeće kad god to želi. Obavijestili su
je da se mora sjetiti da dođe k njima, i da to sada može učiniti i sama.

Naša seansa tada je okončana. Kad je Candace izašla iz bezvremene

elastičnosti stanja između života, bilo je kasno poslijepodne. O n o što se
njoj činilo kao nekoliko minuta zapravo je bilo nekoliko sati, jer zapo­
čeli smo s radom rano ujutro. Bila mi je čast što sam bila dio takvog
nevjerojatnog iskustva. Nešto se promijenilo - za nju i za mene. Samo
će vrijeme pokazati što to.

U mjesecima nakon ŽIŽ seanse, Candace je pronašla utjehu i olakšanje

od čvrstog stiska boli koja ju je stezala. Kad sam se našla s njom kako
bih napisala ovu priču, izgledala je dobro. Smiješila se i bila je sretna,
bez one tuge u očima koju je imala pri našem prvom susretu. Rekla mi
je: "Nakon što su djeca umrla, bila sam izgubljena, nesposobna da se
povežem sa svojim razumijevanjem svemira, sa svojim središtem, svo­
jom dušom i srcem. Vrijeme koje sam provela u ŽIŽ obnovilo je tu
vezu. Pronašla sam osjećaj radosti - trenutne i prolazne, ali i spokoj i
radost, nakon svoje seanse. Nije me trebalo podsjećati na naš vječni
život, ali morala sam osjetiti i iskusiti to - kako bih se probila kroz veo
boli koji je skrivao moju dušu od mene."
Candace je kontaktirala s dušama svojih unuka otkako su umrli, i
prije ŽIŽ-a. Objasnila je da je razlika u sljedećem: "Sada se naša veza
nastavlja na bolji način. Moje razumijevanje vječne prirode našeg
odnosa ublažio je bol življenja bez njih." Ta ju je spoznaja iscijelila,
umjesto da je ograniči. Meditacije su joj sada dublje - lakše ulazi u njih
i ostaje u njima.

Komentirala je i da su slike Daniela i Emme snimljene tijekom

posljednjih mjeseci njihovih života "otkrivale udaljeni pogled u njiho­
vim očima, kao da znaju da će se uskoro oprostiti od nas."

Njezino srce još uvijek iscjeljuje, ali sada može doći do onog mjesta
u srcu i duši u kojem može shvatiti i preoblikovati bol - tamo gdje
započinje iscjeljenje. "Znam da ćemo opet plesati zajedno", kaže ona.
"To mi ublažava tragičnu situaciju."
(1) Duše su u stanju napustiti usnule bebe, odrasle ljude ili pacijente u komi
na neko vrijeme kako bi lutale, možda da bi posjetile stara boravišta prije no
što se vrate. Međutim, uvijek za sobom ostavljaju dio svoje energije za hitne
slučajeve. Vidi SD 89.
(2) Duše obično nalaze trajne bilješke o djelima i manama iz prošlih života
pohranjene na mjestima nalik zemaljskim knjižnicama. Više informacija i
dijagram o duhovnim knjižnicama sa životnim knjigama možete pronaći u SD
166- 185.
(3) Kao što na Zemlji postoje magnetske mreže, skupine duša također nose
specifične vibracijske koncentracije energije nalik uređajima za lociranje; vidi
SD 132. Prijelaz u skupinu duša, PD 87 - 104. Linije koje vezuju pojedine
članove skupine duša, SD 288, slika 10.
(4) Mogućnosti i vjerojatnosti pojedinih događaja u našim životima uzrokovanih
karmičkim utjecajima teško je izračunati, jer zakoni karme, čini se, favoriziraju
elemente determinizma u našem životu na Zemlji nauštrb slobodne volje.
No, ŽIŽ istraživanja ne podržavaju taj zaključak. Iako se duše dobrovoljno
javljaju za karmičke zadatke u prostoriji za izbor sljedećeg života, uvijek ima
mjesta za izbore slobodne volje, pa čak i za promjenu smjera života. U ovom
slučaju, očito je postojala velika vjerojatnost, da će oboje djece poginuti u
automobilskoj nesreći u određenom trenutku. Međutim, mogle su postojati
varijacije tog scenarija. Da nesreća nije bila tako teška, jedno ili oboje djece
moglo je preživjeti. Njihovi roditelji možda su mogli naići na križanje malo prije
sudara, ili neposredno nakon toga, ili su u posljednji trenutak mogli odustati od
putovanja automobilom. Vidi slobodna volja, PD, slučaj 26, 254 - 262, i S D ,
382 - 384.

Što se tiče razloga zbog kojih bi duša izabrala "život za popunu" od samo
nekoliko godina, to je potrebno utvrditi istraživanjem karme i potreba roditelja,
osobito majke. Duše daju utjehu i potporu tijekom razdoblja u fetusu i kao
mala djeca s velikim izgledima za ranu smrt. U ovoj priči kažu nam da su djeca
učinila Candace "blaženom", makar i na kratko vrijeme. Čini se da u životu
postoji tek mali broj velikih nesreća, ali i one mogu sadržavati više alternativa.
Više o toj temi možete saznati u S D 240, 355 - 376, 382 - 385, 393 - 395 i ŽIŽH,
pogl. 44.
(5) Autorica ove priče kasnije mi je rekla da je Candace bila mjesec dana s
preživjelim djetetom. Njezino je stanje od kritičnog postalo stabilno. Kad su joj
na kraju rekli da su joj brat i sestra poginuli, ponavljala je: "Ne, oni stoje tamo",
pokazujući prema rubu svojeg bolničkog kreveta. Dugo nakon nesreće mogla
ih je vidjeti i komunicirati s njima, jer oni su je tješili. Vjeruje se da ih vidi i dalje,
ali ne priča više o tome s odraslima, jer je za njih to prebolno. Sposobnost djece
da vide entitete s druge strane i razgovaraju s njima zaista je dojmljiva.
OVA PRIČA govori o Dani i njezinom slaganju slagalice. U sljedećoj
priči, imena u zagradama su imena duša iz Daninog sadašnjeg života.
Danina iskustva iz prošlog života otkrila su da ključne duše zaista komu­
niciraju s njom kroz različite uloge, i taj ključni element učenja tvori
presudan dio u njezinom razvoju duše.

Prvo, Dani se vratila u Wales krajem 19. stoljeća kao Sarah. Duše
njezinog oca, supruga i djece iz ovog života bili su članovi Danine
skupine duša, čiji su životi isprepleteni s njezinim. Primjerice, Sarina
kći Flora danas je njezina sestra Lara. Iako je to bio težak život, Sarah
je imala duboke obiteljske odnose koji su rezultirali Daninim prvim
dijelom slagalice - otkrivanjem glavne lekcije iz tog života: ljubavi i
strpljenja.

Sljedeća inkarnacija dogodila se nedugo zatim u Engleskoj. Bila je

djevojka imenom Joy, i opet smo saznali nešto o aktivnoj ulozi članova
Danine skupine duša. Njezina primarna srodna duša bio joj je suprug i
tada i danas (Kevin). J o y je umrla prilično mlada - u dobi od pedeset
godina - od srčanog udara, ali od obitelji je naučila povjerenje, kao i
to da se sreća može pronaći u jednostavnosti. Ta lekcija iz prošlog
života dala je Dani sljedeći dio slagalice.

Dani se zatim vratila u prvi život koji je živjela s dušom Jeremiaha,

obiteljskog prijatelja s kojim je danas u bliskim odnosima. Vratila se u
vrijeme Rimskog Carstva. U Rimu, Dani je bila muškarac imenom
Manas, koji je izrađivao i prodavao glinene zdjele za pohranu. U dobi
od dvadeset i pet godina, Manas je živio izvan grada s Leah, ljubavi
svojeg života (danas obiteljski prijatelj Jeremiah). Kad se Manas preba­
cio u sljedeći značajan događaj iz tog života, vidio se kako grli Leah,
koja je bila očajna zbog gubitka djeteta. U kasnijoj fazi, imali su dvoje
djece, od kojih je jedno Danina sestra u današnje vrijeme (Lara).

Krećemo naprijed u sljedeće sjećanje: susret s velikim mnoštvom

ljudi koji viču i dobacuju dok robovi dobivaju svoju slobodu. Ovdje je
bio iscjelitelj imenom Samson (njezina teta iz ovog života) koji je iscje-
livao ljekovitim biljem.

U sljedećem značajnom sjećanju, Manas je iskusio trenutak u kojem

mu je duša napustila tijelo. Imao je pedeset i devet godina, bio je sam,
mršav, tužan, i upravo je pao na ulici, a nitko mu nije ponudio pomoć.
Davno prije ostavio je Leah i djecu u siromaštvu, i nije htio umrijeti
prije nego što dade Leah do znanja koliko mu je žao što se prema njoj
ponašao tako loše.
Dio slagalice broj tri: Dani je otkrila da je kao Manas bila previše
sebična, nije marila za ljude i živjela je isključivo za svoje zadovoljstvo.
Lekcija je bila svijest o sebi, pokazivanje istinskih osjećaja, i shvaćanje
potrebe za dijeljenjem.

Kao njezin Ž I Ž terapeut, smatrao sam da je važno, da Dani iskusi

sljedeći život koji je proživjela s tom značajnom dušom, danas zvanom
Jeremiah. Vratila se u život koji je proživjela u Grčkoj kao žena ime­
nom Lita. U tom životu, Jeremiah je bio njezin brat Alta. Tijekom prvog
sjećanja, Lita je imala dvadeset i dvije godine, bila je trudna i skrivala
se od vojnika. Bila je zbunjena bljeskanjem metala (na prsnim pločama
vojnika), kacigama s perjanicama i snažnom bukom. Sjeća se da su joj
rekli da "čeka tamo". Vojnici su napokon otišli i odveli njezinog supruga,
tako da su Lita, Alta (sadašnji prijatelj Jeremiah) i majka (bliska prijate­
ljica Nikki) morali pobjeći na otok Rodos. Kad je krenula naprijed u
vremenu, prisjetila se da je živjela u jednostavnoj kući s kćeri od samo
dvije godine (danas sin George). Alta je zapravo bio njezin brat, ali
nitko u toj zajednici nije to znao. Doživljavali su ih kao bračni par. Vodili
su sretan život na svojem seoskom imanju. U sljedećem sjećanju, Lita
je bila u kasnim tridesetim, i imala je još jedno dijete, očito dio obitelji,
ali ne svoje vlastito. Dijete (njezina teta iz ovog života) je imalo spa­
ljeno, unakaženo lice i šepalo je. Njezini roditelji poginuli su, i prema
Litinom sjećanju, "nitko osim nas nije je htio."

Nakon još jednog pomaka u vremenu, Lita je opisala, da Alta ne

može disati i da osjeća "težinu na prsima". Lita ga je njegovala i prolila
mnogo suza kad je preminuo. Litin vlastiti život završio je kad je pala,
shvatila da je spremna umrijeti i biti opet sa svojim voljenim Altom
(danas Jeremiah).

J o š jedan dio slagalice: lekcija ljubavi: Lita je voljela Altu, i podjed­

nako je voljela obje djevojčice. Naučila je i suosjećanje, jer je oprostila
vojnicima.

Niz iskustava iz prošlog života ocrtava kako se skupina duša iznova

i iznova inkarnira zajedno, igrajući različite uloge kako bi ostvarile
važne životne ciljeve i pomogle jedne drugima. Primjerice, Dani to
snažno osjeća u svojoj duševnoj povezanosti s Jeremiahom, koji joj je
danas dragi prijatelj. Rijetko ga viđa, ali u prošlosti je igrao razne uloge
kao njezin partner, brat i ljubavnik. Zahvaljujući ovom pregledu, Dani
je mogla načiniti usporedbe sa svojim odnosima iz ovog života i došla je
do određenih spoznaja u vezi toga. No, pitala se, kakav je odnos između
tih duša u duhovnom svijetu između života - i je li lekcije iz prošlih
života prepoznala i unijela u svoj sadašnji život? Dani je potražila odgo­
vore u ŽIŽ terapiji, i započeli smo prvu od dvije takve seanse. (1)

Ulazak u hipnozu bio je spor, ali Dani je dosegnula duboku razinu

- često smo radili zajedno i već sam znao da je odličan hipnotički
subjekt. U prošlom životu koji je prethodio ulasku u duhovni svijet,
imala je devetnaest godina, živjela je pokraj Canterburyja u Engleskoj
i spremala se udati za Terrancea (danas suprug Kevin). Na kraju tog
života imala je pedeset i četiri godine, bila je sama, borila se za dah i
umrla upravo kad ju je pronašao suprug. To nije bio pretjerano težak
život, međutim, lekcije iz tog života bile su značajne, kao što smo saznali
od Dani kad je ušla u stanje između života...
Tamo je dočekuje njezin vodič, Tian, koji ima i muške i ženske
aspekte, i strogoću i suosjećajnost. Nema mnogo izbora - mora naj­
prije posjetiti ono što zove svojim "panelom" (koji se često zove i
"Vijeće Staraca"). Na putu, Tian je pita, smatra li da je uložila dovoljno
truda u taj život. Sjeća se da se od nje očekivalo da uloži više napora,
ali nije to učinila - odradila ga je površno.
U svojoj vizualizaciji, Dani stoji pred golemim drvenim vratima i
otkriva da se ona ne otvaraju sve dok nije dovoljno dugo promislila o
djelima iz posljednjeg života kako bi ih bolje razumjela. Kad je ušla,
panel joj je u početku djelovao prilično nepoznato. Dani će saznati da
mi možemo biti sustvaratelji nesigurnosti u našim prvim vizualnim
duhovnim slikama novih prizora. Kao Dani mora naučiti vidjeti dalje
od onoga čega se u početku boji. Umjetne iluzije - kao maske - mogu
se ukloniti ako hrabro zatražimo razjašnjenje. Ona stoji ispred panela, i
malo niže od njih. Podiže pogled i zna da entiteti nisu onakvi kakvima
se čine. Kada upita vodiča, on joj govori da će "vidjeti ono što očekuje.
Ako očekuje nešto strašno, to će i vidjeti". Od nje traže da bude mirna
i ima povjerenja. Ubrzo, panel izgleda kao i uvijek, i broji ukupno
sedam članova. (2).

Tijekom telepatske komunikacije sa svojim panelom, ona opisuje:

"Osjećam da sam trošila vrijeme uzalud i da sam prebrzo sudila
drugima. Nisam iskoristila život onako kako sam mogla - nisam učinila
sve što sam mogla." Dalje nastavlja: "Nisam shvaćala što sam mogla
učiniti drukčije. Bila sam lijena, uzimala sam ono što mi je dolazilo.
Mogla sam biti pozitivna sila u svojoj zajednici, ali nisam se uključila,
bila sam odvojena. Potencijal za iscjeljivanje koji imam u sebi nisam
pokazala, čak niti na vlastitoj djeci... Mogla sam podijeliti svoje unutar­
nje znanje s njima."

Zaključila je: "Nisam iskoristila taj život onako kako sam mogla.
Mogao je biti smislen, nije važno koliko je dug... stvaranje smislenih
veza s drugim ljudima umnožava učinak."
Danina slagalica sada je rasla i bila joj je prikazana uz značajan osvrt
na sadašnji život. Prošli životi kojih se sjetila pružili su joj nevjerojatne
resurse, koje nije upotrijebila niti razvila u posljednjem životu, ali svaki
od tih života bio je značajan i u odnosu na sadašnji život.

Tijekom tog posjeta duhovnom svijetu između života, njezin panel

simbolično joj je prikazao cvijet - prelijepu ružu koja se otvarala laticu
po laticu. Dani je rekla: "Ja se otvaram malo po malo - počinjem shva­
ćati, počinjem pokazivati svoju ljepotu poput cvijeta koji dozrijeva.
Nalazim se na tom putovanju, i počinjem shvaćati i uviđati kako cvijet
može izgledati - što mogu postati. Dobivam utisak o onome što zaista
mogu postati. Ako cvijet dobiva vodu i sunce koji su mu potrebni, pro-
cvast će - mora dobivati dovoljno hranjivih tvari, kao što se i ja moram
fokusirati na ono što mi je potrebno kako bih došla do te spoznaje."

Dani je tada opisala raspravu i povratne informacije povezane sa

sadašnjim životom. "Ovoga puta moram biti više fokusirana. Rekli su
mi da nije dovoljno samo 'pokušati' - moram to i učiniti. Malo sam
nemarna u načinu na koji radim stvari. Sada znam da se svemu moram
posvetiti sto posto i činiti sve s osjećajem namjere. Ako fokusiram svoju
namjeru, moram je provesti do kraja - to se odnosi uglavnom na iscje­
ljivanje. To je moj dar - moram ga izgraditi, umjesto da se oslanjam na
njega. Intuicija je prvi korak, ali imam mozak kako bih nastavila to
razvijati. Nije bit samo u tome što učim, nego i u onome što mogu
primijeniti pomoću tog učenja."

Nakon što je došla do tog otkrića, Dani je otišla u svoju skupinu

duša i upoznala ključne igrače iz svojih prošlih života, te iz sadašnjeg
života. Jeremiah joj je prvi izrazio dobrodošlicu. Shvatila je da je svrha
njezine skupine duša "buđenje ljudi - mi mijenjamo one oko nas", a ta
svrha pojačana je sposobnošću skupine da vidi dalje od onoga što vidi
većina ljudi. Jedna od njezinih duševnih aktivnosti jest povećanje
iscjeliteljske energije svoje duše. Dani je opisala rad s dvije članice
svoje skupine duše - sa svojom sadašnjom sestrom Larom i dobrom
prijateljicom Antoinette. Radile su s "energetskom kuglom koja mi je u
rukama, ali ne dodiruje moje šake (pomalo sliči kugli plazme). Tu iscje-
liteljsku energiju zatim bacam poput gruda snijega, kako bih uravnote­
žila negativnu energiju koja se stvara na Zemlji. Taj posao je zabavan
- rad sa svom tom snažnom pozitivnom energijom zarazan je, i puno
se smijemo. To je fokusiranje namjere, pomalo nalik reikiju - to je ono
što je reiki na Zemlji!"

Nakon te prve Ž I Ž seanse, Dani je rekla da je u budnom stanju

dobila golemu količinu informacija. Činilo se da dobiva sve potrebne
resurse da dostigne potrebnu razinu. Šest mjeseci kasnije došla je na
drugu ŽIŽ seansu.

Vratila se u težak život kao Mary, koju je zlostavljao brutalni suprug.

Bila je jednostavna žena s prirodnim darom iscjeljivanja pomoću ljeko­
vitog bilja. Međutim, otkrila je da se ne može nositi sa zlostavljanjem i
odustala je od pokušaja življenja. Taj život bio je učenje o tome što
znači biti zlostavljan, jer sjetila se da je u prethodnom životu bila okrutni
vojnik.

Druga ŽIŽ seansa bila je čudesna potvrda prve. Dani je gledala

svoje akaša zapise u knjižnici (3). Zapisi su u početku izgledali kao
pohabana stara knjiga, a zatim su otkrili višedimenzionalne slojeve
smisla, kroz koje je došla do važnog otkrivenja: "Vratila sam se tamo
gdje sam trebala biti drugim putem - nakon velikog zaokreta u dobi od
sedamnaest godina..."

Došla je i do drugih otkrića na mjestu za izbor života, gdje je dobila

potvrdu da je njezin život kao Dani povezan s iscjeljivanjem: "Malo
zaostajem za onim što sam trebala učiniti - mogla sam i prije doći do
ove točke, ali na pravom sam putu. Moj entuzijazam je dar, sredstvo
pomaganja ljudima." Krajem druge Ž I Ž seanse, uklonjena joj je blo­
kada iz središta srca, i rekla je da je to bilo "golemo olakšanje".

Danina slagalica napokon se bliži kraju. Dobila je čvrstu, usredoto­

čenu sliku. Naš početni rad na regresijama u prošle živote bio je Dani
poticaj za daljnji razvoj. Prva Ž I Ž seansa dala joj je potvrdu, smjer i
resurse. Druga Ž I Ž seansa naglasila joj je, da se u ovom životu vratila
na pravi put. Prema njezinim riječima: "Osjetila sam da sam napokon
skočila s ruba litice. Mogla sam letjeti ili pasti - ali nisam znala kamo
idem." Kako su seanse napredovale, napredovalo je i njezino razumi­
jevanje i odlučnost, i slagalica je sada potpuna. Dani je prošla inten­
zivnu obuku za kvalificiranog kognitivnog terapeuta i sada radi puno
radno vrijeme. Na taj način daje svoj doprinos u životu.

(1) Dinamika interakcije u skupini duša i preuzimanje raznih uloga potpore

članovima skupine u fizičkim životima vitalni je dio terapije duhovne regresije.
Za klijenta koji pokušava shvatiti smisao sadašnjeg života i lekcije koje mora
naučiti, velika je stvar kad otkrije duše prijatelja i rođaka u mnogim tijelima koja
su se inkarnirala s njime u tako dugim razdobljima na Zemlji. Vidi SD 141 - 148,
154- 159 i ŽIŽH, pogl. 38.
(2) Pretpostavljam da su se članovi Daninog Vijeća u početnoj vizualizaciji
namjerno pojavili kao životinje. Ovdje postoji simbolična naznaka negativne
transmigracije. Zaista, čuli smo sljedeće: "Ako očekuješ vidjeti nešto strašno, to
ćeš i vidjeti." Čini se da Dani očekuje nekakvu kaznu utemeljenu na indijskoj
mitološkoj dogmi o budućem inkarniranju u niže oblike života, zato što u
posljednjem životu nije ispunila svoje potencijale. Međutim, čitatelji moraju
znati da će se orijentacija s osobnim duhovnim vodičem nakon povratka u
duhovni svijet u početku baviti primarnim pitanjima duše iz upravo proživljenog
života. Vidi orijentacija, PD 67 - 86, i transmigracija, S D , 67 - 70, 217 - 219.

(3) Akaša na sanskrtu znači "prostor", a indijska filozofija služi se tim izrazom da
bi opisala prostor koji predstavlja univerzalni sustav spremnika koji bilježi svaku
misao, riječ i djelo iz našeg života. Dok na ljude u transu može utjecati svjesno
sjećanje na taj dobro poznati karmički izraz, ŽIŽ subjekti koji se u hipnozi
prisjećaju duhovnih knjižnica razmišljaju o tim zapisima kao o svojim životnim
knjigama, dnevnicima, ili kao o nekoj vrsti nebeskog televizora namijenjenog
njihovoj upotrebi. Vizualizacija duhovne knjižnice duboko je iskustvo u višem
stanju svijesti na ŽIŽ seansi. Vidi SD 166 - 170.
P U T U J E M u Johannesburg, gdje sam pozvana da vodim ŽIŽ seanse.
Južnoafrička Republika zemlja je ljepote od koje zastaje dah, bogate
kulture, tradicija i originalnosti. Država se još uvijek nosi s promjenama
i prilagodbama nakon nepravdi i neravnoteža koje je donio apartheid.
Smatram da, sa svojim poznavanjem sistemske terapije i regresije, oso­
bito regresije života između života i strasti koje osjećam prema tome, tu
i tamo mogu pomoći s iscjeljivanjem pojedinaca i jezgre ove zapanju­
juće zemlje.

Andrew je Južnoafrikanac u srednjim tridesetima. Vodili smo tele­

fonski razgovor u kojemu je rekao da je imao iskustva s hipnozom, ali
prije mnogo godina. Kad sam se susrela s njim u ordinaciji svojeg
kolege, vidjela sam da je Andrew izravan, otvoren čovjek koji se opi­
suje kao "ostvarivač ciljeva", uspješan je u svojem poslu i fokusiran na
postignuća i materijalnu udobnost. Oženjen je i ima malog sina. Ne
bavi se duhovnim niti religijskim praksama i ne opisuje sebe kao oso­
bito duhovnu osobu, no otvorenog je uma i vjeruje da će naša seansa
rasvijetliti odgovore na njegova pitanja.

Andrew i njegova supruga zabrinuti su zbog budućnosti u Južnoa­

fričkoj Republici, a osobito brinu za sigurnost svojeg sina i drugog dje­
teta, koje je na putu. Iako su financijski dobrostojeći, i imaju veliku
obitelj i mnogo prijatelja, razmišljaju o napuštanju zemlje. Budućnost
Južnoafričke Republike najveća je Andrewova briga, pored interesa za
svrhu života i pitanja o strahu od neuspjeha i odbijanja.

Andrew reagira vrlo dobro na indukciju i opuštanje. Njegovo tijelo

dobro reagira na slike i potvrde sigurnosti. Ulazi tako duboko u trans i
tako je opušten da mu je glas vrlo tih, pa moram jako dobro slušati da
bih čula njegove odgovore. Kad se vraća u djetinjstvo, proživljava pre-
divne trenutke kao beba. Ima osjećaj da je stvarno tamo - on je mala
beba, odgovara glasom bebe, smije se veselim glasićem, i kretnje tije­
lom odražavaju to razdoblje života.

Promatranje procesa kroz koje prolaze moji klijenti uvijek mi je fas­

cinantno iskustvo. Sjedim s njima, prolazim kroz njihova iskustva i
usklađujem se s trenutkom. S jedne strane, sjedim kao terapeut koji ih
vodi kroz iskustva, a s druge strane, sklanjam se i dopuštam im da u
potpunosti iskuse ono što proživljavaju. Beba Andrew prisjeća se
mnogih detalja iz svoje okoline, kojih se odrasli Andrew ne bi mogao
prisjetiti svojim svakodnevnim, racionalnim umom. To mu je osobito
ugodan doživljaj, jer u prvom razgovoru opisao je neke probleme s
mamom, a sada, kao beba, može se prisjetiti konstruktivnih stvari, na
koje ga fiksiram kako bi mu bile resurs za budućnost.
U majčinoj utrobi, Andrew odgovara na mnoga pitanja povezana s
izborom tijela, dušu i integraciju s tijelom. Shvaća da je njegova
duhovna narav vedrija, manje ozbiljna i bezbrižnija. Pitam ga bi li htio
unijeti malo te bezbrižne energije u fizičko tijelo, i slaže se. Zatim se
događa nešto nevjerojatno: Andrew počinje teško disati, uvlači ener­
giju u tijelo, puše i stenje, poprima crvenu i ljubičastu boju. Govorim
njegovom tijelu da prihvati energiju, da je integrira u svaku stanicu
njegovog bića. Zatim se opušta sa sjajem na licu. Osjeća se vrlo sretno.

Nakon što dovršava s preuzimanjem bezbrižne i radosne energije

duše, sljedeći bi korak bio da ga povedem u prošli život, po mogućno­
sti posljednji prošli život. No, njegova duša želi poći izravno u duhovno
carstvo. Uzdiže se i vidi ispod sebe nekakvu zemlju. Ima osjećaj da ga
nešto snažno vuče prema gore. Uočava svjetlosnu cijev koja ga vuče
sve više i više, i vjeruje u božansku pomoć dok napušta teško fizičko
carstvo za sobom. Svjetlost mu stvara osjećaj ugode, dok prostor oko
njega postaje sve sjajniji. Slijedi to što ga vuče u jarku svjetlost i nje­
govo lice poprima vrlo sretan izraz. Osjećaj postaje sve jači i jači, i
Andrew iznenada postaje vrlo smiren, vrlo tih, i suze mu teku niz
obraze. (1).

Kaže da vidi svjetlosno biće koje ga pozdravlja zagrljajem i grli ener­

gijom ljubavi. " O n je ovdje za mene, poput velikog brata... on je moj
vodič", uzbuđeno govori Andrew. Povezuje se sa Zechoom, čijeg
imena se prisjeća i slovka mi ga. Prepoznaje energiju svojeg vodiča, i
shvaća da ju je već osjetio. Zatim otkrivamo da Zecho zove Andrewa
njegovim besmrtnim imenom - Estrell.

"Zecho je uvijek sa mnom", kaže Andrew uvjereno. "Komuniciramo

telepatskim osjećajima." A tada se to ponavlja: Andrew/Estrell preu­
zima energiju svojeg vodiča u fizičko tijelo. Ovoga puta doživljaj je još
dramatičniji. Gledala sam kako teško diše, dok je ta moćna sila ljubavi
ulazila u njegovo tijelo. Boja kože opet mu je poprimila crvene i ljubi­
časte nijanse, tijelo mu je nabreklo, a suze su mu tekle niz lice, prije no
što je opet postao miran i spokojan.
 Zecho komunicira s Andrewom/Estrellom, i govori mu kako je
zadovoljan s njegovim učinkom u tom životu, te kako mu je najveće
postignuće to što je "ljubazan, pošten i jednostavno onakav kakav jest."
Zecho kaže da je već dugo s Andrewom/Estrellom, kroz mnoge teške
živote, i da je ponosan na to kako dobro funkcionira u odnosu na druge
prošle živote.

U svojem radu stalno se iznova susrećem sa činjenicom da u duhov­

nom svijetu nema osude. Mi u ljudskom obliku kritiziramo sebe i druge,
ali naši vodiči i članovi Vijeća nikada nas ne osuđuju. Andrew je često
strog prema sebi. Imao je strogu majku i često ga progoni osjećaj da
nije postigao dovoljno. Ima problema sa samopoštovanjem, a ovdje u
duhovnom svijetu vodič ga uvjerava da je dovoljno biti onaj koji jesi.
Shvaća da je sam sebi najstroži sudac, i da u duhovnom svijetu dobi­
vamo suosjećanje i razumijevanje.

Estrell kreće još više. "Stojim u sobi, polukružnog je oblika... mnogo

svjetlosti... tu su i druga bića, svi su odjeveni poput Zechoa, u smeđe
halje... mnogo je ljubavi... i humora." Estrell može nabrojati pet čla­
nova Vijeća, a Zecho je tamo s njim, stoji u pozadini. (2). "Sada svi
sjede na podu, i polako se mrači. Vidim zaobljeni krov... traže me da
sjednem s njima... okrenuti su prema meni... osjećam se ponizno dok
sjedam s njima." Započinjem postavljajući nekoliko pitanja članovima
njegovog Vijeća, ali Estrell kaže: "Pogrbljeni su, postali su vrlo ozbiljni...
ohhh." Iznenada, snažno zaplače. "Pokazuju mi fazu u kojoj se Afrika
nalazi danas... pokazuju mi sliku... osjećam njezinu duboku bol."
Vidjela sam da je ovo Andrewu vrlo teško. Tada je nastavio. "Kažu mi
da mogu napustiti Južnoafričku Republiku ako želim... lako... to bi bilo
vrlo lako." Pitam Andrewa bi li se osjećao krivim kad bi odlučio otići i
ostaviti druge u Južnoafričkoj Republici. On odgovara. " N e ! Uopće ne,
oni moraju proživjeti svoju sudbinu kao i ja svoju. Nemam straha. Svi
biramo svoju sudbinu." J o š uvijek teško diše i duboko je dirnut onim
što je vidio. Otvorenog srca, Andrew šalje iscjeljenje Južnoafričkoj
Republici iz tog visokog izvora. On prihvaća svoj vlastiti put i šalje lju­
bav i iscjeljenje svim ljudskim bićima, životinjama, biljkama i stvore­
njima Južnoafričke Republike.

Zecho također stoji u krugu i smiješi mu se. Andrew mi kaže: "Htio

mi je pokazati tu lekciju." Zatim jedan od članova Vijeća iz sredine
kruga komunicira telepatski s Andrewom/Estrellom. "Možeš otići u
miru. Ali pođi sa zahvalnošću. Ima mnogo toga dobroga u Južnoafrič­
koj Republici. Budi glasnik za dobro ove zemlje kada pođeš u novi svi­
jet." Andrew/Estrell vidi planet Zemlju s visine. Pitam ga može li mi reći
gdje će biti njegov novi dom. On odgovara: "Sve što vidim je Austra­
lija." Moj klijent približava sliku, istražuje detalje o Australiji, a njegovo
Vijeće daje mu slike i poruke. Andrew/Estrell još ima potrebu za plaka­
njem i žalovanjem, ali počinje se fokusirati na ono što dobiva od svojeg
Vijeća. Tijekom tog razdoblja, doživljaj njegova Vijeća počinje se mije­
njati. Andrew objašnjava: "To su ista bića, i Zecho je ovdje, ali više ne
nose tamne halje... vrlo je svijetlo... nose duge, zlatne halje... još su
uvijek u polukrugu, ali jarkom, i tu je i podij... s lijeve strane su oni
važniji, a onaj u sredini je najznačajniji... čak i podij snažno zrači, izra­
đen je od stakla, ili od kristala... i strop je od kristala... Zecho je sa
mnom, iza mene... sliči sveučilištu, ali više formalno, poput sudnice...
sjajna bića na podiju izgledaju mi poput mudrih sudaca." (3).

Osjeća da je usklađen sa sucima. "To uopće nije loše, skoro da je

zabavno... žele dijeliti sa mnom, kažu: ne odugovlači, učini to, idi! Vrata
prilike otvorena su sada! Neće uvijek biti otvorena." On gleda u njihova
lica. Oni se toplo smiješe i opet mu daju sliku Australije. Izgleda svijetlo
i pozitivno. Zatim mu daju sliku Južnoafričke Republike. Izgleda kao da
je prekrivena sivim velom. U tom trenutku, postavljam Andrewu još
neka pitanja povezana s tom životnom promjenom, a on i dalje prima
poruke u obliku slika, kinestetičkih senzacija i rečenica. "Ljudi će ti
dolaziti da ti pomognu i daju ti vodstvo. Vjeruj u to. Razvit će se." (4).

Zatim članovi Vijeća daju Andrewu/Estrell duboku lekciju. Suoča­

vaju ga s njegovim strahom od odbijanja i neuspjeha. Iznenada, on
ima osjećaj da se vratio u utrobu svoje majke, iako i dalje ima vezu sa
svojim Vijećem. Pokazuju mu da je sam izabrao da u ovom životu
svlada tu temu. Shvaća da se i njegova majka osjećala odbačenom od
svoje majke, i da je bila savršena majka koja mu je dala priliku da pre­
vlada svoje probleme s neuspjehom i odbijanjem. Osjetio je praštanje
i suosjećanje prema svojoj mami. "Nije znala... griješila je u životu...
ona i ja imali smo isti problem... praštanje... to je jedini način."

Vijeće mu pomaže da vidi i osjeti okolnosti u svojem životu. Andrew

shvaća da mu je već kao fetusu u utrobi bilo jasno, da je to jedna od
lekcija koje njegova vječna duša želi svladati. Ne postoji odbijanje.
Andrew kaže: "Nije stvar u tebi... ne shvaćaj to osobno. Ako drugi ljudi
ne mogu biti u mojem prostoru, to je njihov problem, ne moj. Ja bih
morao biti više ono što jesam. I moram se razvedriti, previše sam ozbi­
ljan. Moram biti više nalik svojem istinskom ja. Nitko neće odbiti moje
jastvo! Moje jastvo povezano je s vječnim ja... To je zaista teško razu­
mjeti."

S obzirom da je već dvaput uvukao energiju svojih lekcija u svoje

fizičko tijelo, pitam ga želi li to opet učiniti. I da, prije no što sam dovr­
šila pitanje, Andrew još jednom preuzima energiju svojih novouobliče-
nih informacija.
Nakon toga, očito je da se seansa bliži kraju. To je nevjerojatna stvar
kod ŽIŽ seansi: osjećate - znate - kad je gotovo. Energija se mijenja, i
seansa dolazi kraju.

Andrew još jednom gleda svoje Vijeće na kojem je i Zecho, i osjeća

duboko ozdravljenje i pomlađivanje u svojem tijelu. Neko vrijeme to
prorađuje, a zatim ga vraćam u sadašnji trenutak.

Ova seansa lijepo je pokazala nekoliko stvari. Prvo, osoba koja ne

slijedi nikakve religijske ni duhovne prakse, koja ne meditira niti se
bavi nečim sličnim, može ući vrlo duboko u trans i primiti mnogo infor­
macija na vizualni, kinestetički i auditivni način.

Ponekad su te poruke vrlo obimne, i dolaze u obliku preuzimanja.

Budući da je umu i tijelu teško obraditi toliku količinu informacija, pre­
uzimanje je način da um i tijelo dobiju informacije koje se otpuštaju u
određenom vremenskom razdoblju. Nekima je tako lakše. Zanimljivo
je i to koliko nam Vijeće može pomoći pri važnim životnim izborima i
učenju. Ovdje smo vidjeli kako je Vijeće, kroz grafičke prikaze, iznijelo
poruku o južnoafričkoj naciji.

Dva mjeseca kasnije čula sam se s Andrewom. On, njegova žena i sin
bili su u Brisbaneu u Australiji. Šest tjedana intenzivno su putovali, sku­
pljali vodstvo i informacije.

Uzbuđeno me izvijestio, da su već pronašli četvrt u koju su odlučili

preseliti. Dva tjedna nakon toga našli smo se na ručku u Sydneyu,
budući da me posao odveo tamo. Svi su bili vrlo sretni zbog iskustava
koje su imali tijekom putovanja Australijom. Andrew mi je rekao da je
nakon ŽIŽ seanse doživio takvu promjenu da sada može vjerovati
porukama koje je primio, i ispunjava sve planove koje je izradio uz
pomoć svojeg vodiča i Vijeća.

Rekao mi je: "Zapanjuje me s kakvom lakoćom stvari dolaze na

svoje mjesto. Nakon ŽIŽ seanse, čini se da stvari funkcioniraju savr­
šeno, kao da me cijelo vrijeme vode. Otvorila su se mnoga vrata! Ste­
kao sam nove prijatelje koji su me povezali s ljudima dovoljno kompe­
tentnima da mi pruže pomoć u profesionalnom smislu. Zahvaljujući
tome, već sam dobio nekoliko novih prilika i pregledavam razne opcije
za svoj posao ovdje u Australiji! Nevjerojatno je kako se život mijenja
kada slijedite svrhu svoje duše." Možda je to rezultat Andrewovog
pozitivnijeg stava prema životu.

Njegova supruga kaže kako je okruženje sigurno za njihovu djecu i

koliko mogućnosti će imati u tamošnjem obrazovnom sustavu. "Bit će
to mnogo bolje za naš obiteljski život i za našu djecu", kaže ona. Iako
su u Australiji vidjeli tolike mogućnosti, Andrew je predan svojem
zadatku koji je dobio u svojem ŽIŽ-u. "Pričat ću ljudima o svim dobrim
i nevjerojatno lijepim stvarima koje nudi Južnoafrička Republika. I
dalje ću biti glasnik naše zemlje i donijeti ono najbolje iz nje u naš novi
dom. Obvezao sam se Zechou da ću to učiniti. Ispunjavajući to obeća­
nje, slijedim svrhu svoje duše."

(1) Portal kroz koji duša prolazi u vratnice duhovnog svijeta obično se zove
efekt tunela. Jarka svjetla obično su popratna pojava. Vidi PD 29 - 36 i SD
67 - 69.
(2) Položaj na tim sastancima može nam biti pokazatelj razvojne faze duše.
Više detalja o položajima duša, vodiča i starješina na sastancima Vijeća možete
pronaći u tekstu o položaju na Vijeću, SD 220 - 226
(3) Čak i u hipnozi, ljudski um pokušava pronaći smisao u onome što vidi/
čega se prisjeća, i koristi se informacijama koje su već dostupne kroz iskustvo
i prethodno znanje. Subjekt može u početku povezati te reference sa slikama
koje vidi, prije no što dopusti pravom značenju da mu dođe do uma.
Na početku sastanka Vijeća, formalnost okruženja može navesti neke duše
da pogrešno protumače ono što ih čeka. Mogli biste pomisliti da će se prisjetiti
prethodnih sastanaka Vijeća (nakon prijašnjih života), ali nekim dušama to se
ne dogodi. Zbog prethodnog uvjetovanja na Zemlji, neki ŽIŽ klijenti u početku
misle da gledaju sudnicu i suce koji ih čekaju. Tijekom tisuća godina, religijske
dogme i praznovjerje diljem svijeta predviđali su, da nas u trenutku smrti
očekuje kazna i odmazda za naše grijehe. To je posve pogrešno. Duhovni svijet
je mjesto ljubavi i praštanja.
Prvo što duše vide u prostoriji su starješine koje ih čekaju. Obično sjede na
podiju, možda u polukružnoj formaciji. Ti položaji mogu varirati, ali u početku,
čovjek može dobiti osjećaj da se nalazi u sudnici s nekim autoritetima. U ovom
slučaju, Andrew se oporavlja prilično brzo i shvaća da starješine ne nose tamne
halje. Kaže i to da mu se smiješe. Na sastancima Vijeća, starješine se mogu
smiješiti, ili mogu izgledati ozbiljno dušama koje stoje pred njima, ali ubrzo
sve duše shvate da je cilj sastanka evaluacija prošlosti i planiranje budućnosti.
Detaljniju analizu ove teme pronaći ćete u odjeljku o ljudskom strahu od suda
i kazne, Vijeće Staraca, SD 217 - 219.
(4) U ovom slučaju, Andrewovo Vijeće stvorilo je i senzorne i vizualne slike
Južnoafričke Republike i Australije, nakon čega ih je spustilo u njegov um. To je
učinjeno tijekom dubokog transa u ŽIŽ stanju, kako bi dobio tekuće informacije i
kako bi mu pomogli da donese izbore u sadašnjem, linearnom vremenu Zemlje.
Čitatelj ni u kojem slučaju ne bi trebao zaključiti da će se takvo pomaganje
Vijeća u donošenju odluka za sadašnji život dogoditi svakome na ŽIŽ seansi, ali
često dobivamo mnoštvo drugih ključeva o kojima treba razmišljati. Međutim,
ovaj slučaj ilustrira važan duhovni fenomen u kojem mi kao duše u životu
između života također imamo sposobnost promatrati prošle, pa čak i moguće
buduće događaje u kojima sudjelujemo. Svrha tog procesa pregledavanja jest
rast.

Čini mi se da je znanost kvantne mehanike tek sada počela dostizati

ono o čemu naši subjekti pod ŽIŽ hipnozom izvještavaju već godinama.
Znanstvenici su saznali da subatomske čestice, koje djeluju pod utjecajem
vibracijskih energetskih valova, bilježe i pohranjuju sve žive i nežive slike na
Zemlji. Događaji predstavljaju obrasce čiste vibracijske energije, tako da niti
jedno ljudsko iskustvo nije izgubljeno i može se pronaći kako bi ga se analiziralo
u bezvremenom životu između života. Očito je da ostavljamo otiske naše
energije poput otisaka prsta na svim geografskim lokacijama, gdje se naša
nazočnost trajno bilježi. Ti energetski valovi imaju potencijal stvaranja mnoštva
alternativnih obrazaca za moguće buduće događaje u našim životima. Vijeće
je odlučilo ne pokazati Andrewu ono što može očekivati u budućnosti iz dva
razloga: budućnost nije urezana u stijeni, a čak i dodir u ono što bi se moglo
dogoditi u budućnosti u Andrewovom sadašnjem životu mogao bi spriječiti
utjecaj slobodne volje i otkrivanja sebe. Ipak, kao što ćemo vidjeti u drugim
slučajevima iz ove knjige, prošlost, sadašnjost i budućnost postoje u duhovnom
svijetu u jednom kontinuumu sadašnjeg trenutka. Vidi kvantnu aplikaciju, PD,
169 - 228, 251; prošle vremenske linije, SD 183 - 185, buduće vremenske linije
i izbor života, S D 372 - 376 i ŽIŽH, pogl. 44.
ISKUSTVO ŽIŽ-A nije moguće opisati na ovaj način - ono je neobjaš­
njivo. Možda ćete biti usredotočeni na goruća pitanja iz "ovog života",
ali čim se povežete sa sjećanjem na svoj život duše, prisjetit ćete se
neograničene ljubavi koju osjećate na tom mjestu - ljubavi koja vas
podržava i hrani tijekom vaših inkarnacija, ljubavi svojeg vodiča,
mudrosti svojeg savjeta, duboke povezanosti s duševnim prijateljima
- i to će vas preplaviti.

Kad uronite u tu ljubav, ne možete se osjećati usamljeno niti sumnji­

čavo. To je kao da otvarate svoju vezu s duhovnim internetom: prisje­
ćajući se svojeg ŽIŽ-a, možete se ponovno povezati s inteligencijom
svoje duše. Svakodnevni životni problemi izblijedjet će u usporedbi s
tim, jer ćete ih staviti u odgovarajuću perspektivu.

Susret s Vijećem Staraca jedan je od najvažnijih događaja koji duša

proživljava između života. Kad se klijenti u hipnozi prisjete izlaska pred
ta mudra bića u životu između života, za njih to ima duboko značenje.
Obično nas prate naši osobni vodiči, koji su nam mentori, dok se starci
raspituju o našem napretku i evaluiraju rezultate. Za dušu koja se još
inkarnira, taj je forum najbliži kontakt s božanskim bićima u duhovnom
svijetu. Ovaj slučaj jedinstven je u mojem iskustvu po činjenici da su
prije ovog života starci pozvali Helen da sudjeluje u najvišem obliku
evaluacije duše koji poznajemo u duhovnom svijetu.

Budući da su ta viša bića, koja nazivamo starcima, odavno završila

sa svojim inkarnacijama, ne možemo ih hipnotizirati na Zemlji kako
bismo saznali njihove tajne. Privlačan aspekt ove neobične priče jest
taj, da Helen vjerojatno pripremaju za duhovni poziv mlađeg vodiča u
bliskoj budućnosti. Moguće je da su joj ponudili kratak uvid u tajne
sastanka Vijeća kako bi se pripremila za to. Kad sam naišla na ovaj
slučaj, ŽIŽ terapiju prakticirala sam tek prvu godinu. Danas bih posta­
vila Helen mnoga druga pitanja. Međutim, čak i tada, shvatila sam da
je ono što mi je Helen opisivala predstavljalo veliku čast za nju.

U duhovnom svijetu, starac po razvoju nadmašuje čak i više vodiče.

Ovaj slučaj ilustrira obuku u naprednom savjetovanju u vođenju za
dušu četvrte ili pete razine koja je spremna za više rukovodeće odgo­
vornosti, da se tako izrazim u nedostatku boljeg termina. Esencija života
duše uključuje rješavanje problema tijekom fizičkih inkarnacija. I vodiči
i starci koji djeluju kao savjetnici za duše pod svojom jurisdikcijom bave
se stimuliranjem postupnog razvoja sposobnosti duše da poboljšava
svoje odluke i donosi sve bolje izbore u svakom novom životu. Ova
priča odražava utiske osobe koja je nakratko otišla iza kulisa u prostoriji
za sastanke Vijeća i uključila se u proces evaluacije drugih na razini koju
obično ne iskusi duša koja se još uvijek inkarnira. Uvid o starcima koji
smo dobili iz Heleninog prikaza njezine malene uloge u procjeni duša
vrlo je informativan, ali ona ipak ima premalo utjecaja u radu Vijeća da
bi znala koliko su starci slušali njezine prijedloge.
Povezivanje s duhovnim svijetom sa Zemlje neki zovu "kanalizira­
njem". To je nalik pronalaženju odgovarajuće radio postaje na kojoj
slušate željenu glazbu. Kanaliziranje je vještina koju je moguće naučiti
s dovoljno predanosti i vježbe. Kroz tečaj kanaliziranja Helen je iskusila
svoju regresiju života između života. Njezina svrha bila je ostvarivanje
čvrste veze s duhovnim vodičem kako bi poboljšala sposobnosti kana­
liziranja. No, njezina seansa otkrila je o njezinom duševnom životu
daleko više no što je očekivala.

Helen je rođena kao dijete roditelja različitih rasa, i ubrzo nakon

rođenja posvojila ju je velška obitelj. Odgajali su je s ljubavlju i u sigur­
nosti, ali uvijek je imala problema s težinom. Uslijedili su sukobi s
posvojiteljicom, te osjećaj da je osuđuju zbog njezinog izgleda, iako je
duboko u sebi znala da joj to zapravo nije važno. Ona je osoba koja
čvrsto vjeruje u to da čovjeka sretnim i ispunjenim čini unutarnji osje­
ćaj vrijednosti. Bila je udana, ali sada je razvedena, i ima jedno dijete
kojemu je duboko predana. Međutim, veze - njezin doživljaj neuspjeha
u vezama, kao i neuspjeh u nalaženju osobe s kojom će provesti život
- bile su joj izvor stalnih razočaranja. Bavila se kadrovskim menadž-
mentom i obukom kadrova, ali provela je i mnogo godina u uspješnom
radu s djecom s poteškoćama u razvoju.

Helen se s lakoćom opušta u svojoj ŽIŽ seansi i ubrzo se povezuje sa

svojim sjećanjima iz prošlog života, koja će poslužiti kao odskočna
daska za stanje života između života. Nalazi se na polju visoke trave,
obasjana suncem. Mlada je djevojka od kojih dvadeset godina, ime­
nom Shakira. Vidi sebe kako pere odjeću u potoku s mnogim drugim
ženama. Prijateljice su, razgovaraju o svojim svakodnevnim životima,
a atmosfera je sretna, puna bliskosti i smijeha. Ona živi u malenoj drve­
noj sojenici i ima supruga i malog sina, Jacoba.
Helen se prisjeća:

Moj suprug je visok, kuštrave kose, s bradom, a zubi su mu prljavi.

Nije dobra osoba. Ne znam zašto sam se udala za njega. Viče i pu­
no pije. Jacob ga se boji. Stvarno želim otići od njega.
Nalazimo se na zabavi, svi plešu. Glazba je glasna, ali nalazimo
se na ulici koja jako smrdi, poput tržnice. Moj suprug negdje se opi­
ja, a Jacob se igra s prijateljima u blizini. Nosim nekakvo voće - či­
ni mi se, nar - i razgovaram s prijateljicom. Govorim joj da želim po­
bjeći. No, moj suprug stvarno je ljutit, jer sumnja da želim pobjeći
od njega.
Vidim ga, dolazi po mene, napada me, viče i udara me. Viče da
sam bacila novac na voće. Trčim i plačem, skrivam se u kutu jedne
od zgrada. Jacob i ja grlimo se i plačemo. Moram mu reći da će sve
biti u redu. No, nije - pronašao nas je, i vuče me kako bi me istukao
- Jacob ga gleda. Sada me stvarno jako povrijedio, guši me. Kažem
Jacobu da bježi.
Sada sam gotova; imam osjećaj kao da plutam unatrag. Vidim
boje, lelujave boje. Takvo olakšanje.

Debbie: Žalite li kada razmišljate o tom životu i njegovom zavr­

šetku?

Helen: Nisam trebala prihvatiti ono što se događa, trebala sam

otići, slušati svoju intuiciju, ali ostala sam. Bilo mi je stalo, a ne
volim iznevjeriti ljude. Moj suprug povrijedio me jer je mislio da
ga nitko ne voli.

Sada poprimam duhovni oblik i brzo se krećem. Neki ljudi

dolaze i pozdravljaju me - to je Melanie (sadašnja kći), Sam i
Ellie (sadašnji bliski prijatelji). O h ! Dolazi i mama (sadašnja maj­
ka) - uspuhana je, kasni kao i obično. To je baš poput nje. Plje­
šću i smiju se, svi stoje - "Bila si dobra, curo."

Osjećam se tako sretno i lagano - takvo olakšanje. Sada mo­

ram poći na mjesto za obnovu - tako ja to zovem. Idem i opu­
štam se pod tom drugom svjetlošću. Žuto-narančaste je boje,
pojavi se i od nje zasjajite, ispuni vas (1).

D: Čemu to služi?
H: Pa, to je kao da stavite prste u utičnicu. Sjajno je. Napuni vas
nakon što ste bili odsutni - meni treba samo malo, jer bila sam
mlada, ali nisam uživala u tom životu, bio je težak, pa mi energi­
ja godi.

D: Što vam se događa nakon što ste napunili energiju?

H: Odlazim u golemi prostor, poput plutajuće arene - tu je mnoš­

tvo duša. Kao da svi čekamo da nešto počne, da netko dođe. Sli­
či seminaru ili konferenciji. Bit je u razumijevanju svrhe života.
Moja skupina je tamo, sa strane. Pridružujem im se. (2).

Helen vidi poznate duše koje zaziva imenima iz sadašnjeg života -

Melanie, svoju voljenu kćer, mamu i mnoge prijatelje. Postupno, sve
više ih opisuje terminima duše, prema njihovim energetskim kvali­
tetama. Zna i njihova duševna imena, a kad je pitam za njezino
ime, kaže da se zove Simene.

H: Vidim mamu, Jasona i Melanie - s njima najčešće radim. Ma­

ma - ona posjeduje ravnotežu; Melanie ima suosjećanje; Jason
ima snagu. Ja (Simene) - razumijem bezuvjetnu ljubav. (3).

Volimo se sastajati i razgovarati napolju. Vidim nas na polju.

Vlada osjećaj svježine. Ovdje se možemo slobodno smijati i go­
voriti točno ono što osjećamo. Vidim da planiramo strategiju,
stvaramo plan igre. To moramo činiti zajedno, jer kad odemo u
živote na Zemlji, možda ćemo se razdvojiti. Kad smo zajedno u
duhovnom svijetu, planiramo mnogo života unaprijed. Tako
ostvarujemo svoje ciljeve.

Vidim kako sjedimo oko četvrtastog kamenog stola, a u sredi­

ni se nalazi zdjelica zlatnih nugata - tako ih ja zovem. Zlatnih
plodova nalik kikirikiju.

D: Čemu oni služe?

H: Pa, jedemo ih, ali ih zapravo ne jedemo, ako znate što želim
reći. Oni nam pomažu kad se vratimo na Zemlju - da se prepo­
znamo. Malene zlatne nugate uzimamo kao ključne točke u na­
šem planu. Kad se nađemo na Zemlji, dobijemo osjećaj prepo­
znavanja u toj ključnoj točki. Ona nam kazuje da smo na pravom
 putu ili da smo upoznali pravu osobu. Na taj način, upoznajemo
ljude koje trebamo upoznati - pratimo napredovanje plana. (4).

D. Nešto poput osjećaja "već viđenog"?

H: Da, to je to. Navede vas da zastanete na trenutak i shvatite da

se događa nešto važno.

D: Što se događa nakon toga?

H: Opet sam na nekakvom lijepom polju. Tu su njih dvoje - mo­

ji vodiči. Sirus - on mi je blizak, mlad je i dobro izgleda, ima ta­
mnu kožu. (smije se). Osjećam da je on mlađi vodič. Ima lijepi
osmijeh i duboko plave, iskričave oči. Ponekad može biti poma­
lo zločest - često se smijemo.

U daljini, vidim stariju ženu u lepršavoj haljini - ona je stariji

vodič - zove se Opas. Pojavljuje mi se kao narančasta svjetlost
iznad Sirusovog ramena.

Osjećam se kao kod kuće, poznaju me tako dobro. Želim osje­

titi smijeh, ali moram ostati na pravom putu. Za to je zadužena
Opas. Ona poznaje sve moje slabosti i podsjeća Sinusa da mi ne
dopusti da se previše zanesem. To je moj problem, uvijek tražim
ljubav - bezuvjetnu ljubav, to je moj glavni atribut - i ne vidim
loše stvari koje mi dolaze. Poput mojeg supruga iz tog posljed­
njeg života. To me uvalilo u nevolju.

Osjećaj da me podržava njihova briga i poznavanje mene ne­

vjerojatan je. Oni me blago upozore ako pretjeram, to je poput
narančaste svjetlosti u mojem umu koja me podsjeća da bih tre­
bala pripaziti. Sirusu je rečeno da mora biti stroži sa mnom. No,
namiguje mi. Sada mi pokazuje nešto važno - nešto što će mi se
dogoditi.

D: U ovom životu?
H: Da, to će se dogoditi Helen. Pokazuje mi gdje ćemo živjeti, što
ću raditi i kako će se nastaviti - definitivno sam na pravom putu.

Doći će dijete i reći mi da sam im puno značila. Zbog toga -

dobivam priznanje, nešto poput nagrade - O B E ? 2 (5) Dobivam

2 O B E - odlikovanje Britanskog imperija

ispriku i poštovanje. Prolazi dugo vremena prije no što ono dola­
zi, ali sada radim prave stvari. Narančasto svjetlo u pozadini
pokazuje mi da ću raditi s novim vodičem, jer u ovom životu kao
Helen krećem se brže (6).
D: Kamo odlazite zatim?
H: Vidim sebe u svijetlom prostoru. Sliči mramoru, ali nije, pro­
ziran je. Ah! Vidim da sam na Vijeću, tako je - dio sam Vijeća,
savjetujem ih u vezi drugih. (7)
D: Kako to izgleda?
H: Kao da ste na upravnom odboru. Ja sam jedna od onih oso­
ba koje se time bave u ovom trenutku. Pokazujem bezuvjetnu
ljubav - to je dio mojeg karaktera. Kad raspravljamo o različitim
osobama (dušama) govore ovo i ono, iznose razne stavove o toj
osobi i onome što joj je potrebno, o načinu kako da ih savjetuje­
mo, a da im ne kažemo što moraju učiniti, ja pitam: "Mogu li na­
učiti tu lekciju na drugi način?"

Vidite, ovaj Savjet sklon je teškim lekcijama. Ako duše mora­

ju odgovarati na pitanja, želim da imaju alternativni način da na­
uče ono što trebaju. Želim da imaju više ljubavi. Recimo da ja ta­
ko vidim svoju ulogu.

D: Pričajte mi kako to funkcionira.

H: Pa, ima nas devetero. Ja sam na krajnjoj desnoj strani. Boja
mi je jarko zlatno - žuta (8). Ne mogu vidjeti drugu stranu, osim
kad govore. Tada se energetska boja ili osjećaj govornika osvije­
tli. Ja se ubacujem ako se stvari malo zakuhaju.

D: Ne mogu zamisliti da duše zakuhaju stvari.

H: Možda je to pretjerano jednostavan opis. Čini se da se svi sla­
žu da prema nekim dušama treba zauzeti čvršći stav. Čujem i
osjećam kako energija raste - tada se ubacujem sa svojim suprot­
nim stavom (potpuno se angažira preporučujući blaži stav i pra­
štanje.) Tada energija pomalo splasne i propituje sebe (pregled i
sažetak). Dobivam pohvale za svoj stav. Moram prikazati alterna­
tivne prizore (iz života duše), kao da dajem dijagrame ili crteže
predsjedniku - on je u sredini. (9). Dajem te kamene ploče s vi­
ti častim zlatnim slovima na njima, i svi ih pregledavaju. (10).
 Kad se sastanemo prije ulaska duše, uvijek detaljno razgova­
ramo o svemu što se dogodilo u životu te duše. Pregledavamo
kako je slušala naš savjet (prije posljednjeg života) i kako je rea­
girala na njega. Ponekad je vrlo teško kada duša upadne u teške
nevolje, što je dokaz da nije zapamtila ili poslušala naše riječi. U
početku, moj je utisak da su starci prilično strogi s takvim duša­
ma koje dolaze pred njih. Padam u iskušenje da Vijeću iznesem
svoje stavove o suosjećanju i ljubavi. Iako se nalazim na rubu (fo­
ruma), moram postići da me čuju (telepatski). Sada me pažljivi­
je slušaju i opisujem im način koji smatram najboljim. Imam osje­
ćaj da stvaram ravnotežu i da pritom radim nešto važno. Sve je
to pitanje prave ravnoteže u svakom pojedinom slučaju (ravno­
teže između čvrstoće i blagosti). Zato provodimo tako mnogo
vremena pregledavajući sve dokaze (koje Vijeće iznosi o svakoj
duši.) Moram govoriti u prilog suosjećanju i ljubavi, iako ne sje­
dim u blizini predsjednika. Mislim da me sada više prihvaćaju, i
moji stavovi imaju težinu. Voditelj (predsjednik) je vrlo snažna
duša začudne energije. (11).

Helen zatim opisuje kako se udaljava iz tog prizora. Vraća se

na polje sa svojim vodičima.

H: Sada su tamo zajedno, kažu mi na što se moram usredotočiti.

Kažu: "Gotovo si uspjela; no, moraš još učiti."

Kad se Helen povezuje sa svojim vodičima, pitam ih hoće li odgo­

voriti na njezina pitanja o sadašnjem životu. Ponekad nije u najbo­
ljem interesu duše da dobije odgovore, ali u ovom slučaju oni se
slažu. Helen vidi i čuje sve što joj govore, i prenosi to meni. Postav­
ljam osobna pitanja o njezinom životu, radu, kćeri i vezama. Daje
mi sljedeće odgovore:
H: Moram više djelovati u skladu sa svojom intuicijom. Ako nešto
nije u redu, moram to prihvatiti i djelovati u skladu s time. Moram
imati više vjere u sebe, u stvari koje ne mogu vidjeti niti dotaknu­
ti. Moram se sjetiti da nisam sama, da su oni tu za mene.

Mislila sam da moram naučiti više vjerovati ljudima (bila je

vrlo nepovjerljiva prema muškarcima u ovom životu). Moram
naučiti imati vjere i ne biti nepovjerljiva. Moram imati vjere i vje­
rovati ljudima dok se ne pokaže suprotno. Ne smijem biti sumnji­
čava. Sada mogu vidjeti da sam otišla predaleko na drugu stra­
nu u ovom životu, i to me sprječava u pokušaju da se približim
ljudima. Ne želi mi baš svatko nauditi!
Trebala bih se više povezivati s njima (svojim vodičima) u
svakodnevnom životu. Ako imam pitanje, mogu ga iznijeti i oni
će odgovoriti, pa kad dobijem neki osjećaj ili ideju, moram ih sli­
jediti.

Ako dobijem neku ideju o tome što trebam učiniti, kako ri­
ješiti neki problem, trebala bih je poslušati umjesto da analiziram
stvari i izbacim tu izvornu ideju iz glave. Ako pogriješim, on (Si­
nus) mora samo doći i srediti me, obično tako da učini da se do­
godi nešto veće ili gore. Ako slušam svojim srcem, sve će biti u
redu. Helen razmišlja o privremenom boravku u Vijeću Staraca,
i na kraju se oprašta od svojih vodiča. Provodi neko vrijeme s nji­
ma bez riječi, i znam da proživljava duboke osjećaje dok se oni
spremaju za odlazak.

Podsjećam je da misli na njihove slike i na to kako su je sa­

vjetovali da se povezuje s njima. To je bio njezin cilj za ovu regre­
siju - da upozna svoje vodiče, da ih može vizualizirati u umu, da
sazna kako će ih dozvati i osjetiti njihovu energiju. Pomoću tog
iskustva, stvorit će trajnu vezu u svojem umu i upotrijebiti je
svaki puta kad joj zatreba njihova potpora. Njezin jedinstveni
kontakt sa starcima dao joj je iz prve ruke spoznaju o duhovnom
savjetovanju na najvišoj razini.

Bila je vrlo zadovoljna sa svojom seansom. Zahvaljujući

njoj, sada je mogla ispuniti svoj cilj - stvoriti komunikacijski kanal
za sebe i da bi dobila savjet za druge, uglavnom prijatelje i obi­
telj. Spoznaja o vodičima i njihovim jedinstvenim osobnostima,
o načinu na koji se služe svojim vještinama da joj pomognu i o
tome kako je to savršeno usklađeno s njezinim potrebama
omogućila joj je da se razvija i raste prema životu koji je bolje
usklađen s njezinom pravom svrhom. Uočila sam da je brzo pro­
mijenila neke dijelove svojeg života (karijeru, poslovne interese i
kolege) bez mnogo žaljenja, i svoju je energiju usredotočila na
 kćer. Sada, kad se to razdoblje bliži kraju i kći odlazi na sveučili­
šte, Helen treba ostvariti svoj osobni san i preseliti se natrag u
rodni Wales. Kada to učini, poslušat će svoje srce i pronaći hra­
brost da slijedi savjete koje je dobila, ne osvrćući se unatrag.

(1) Iscjeljujuća energija za dušu koja se vraća - vidi PD 67 - 70. Obnova energije
za teško oštećene duše, SD 109 - 125.
(2) Skupine duša za učenje - vidi SD 206 - 208. Područja za okupljanje, SD
154 - 160. Gosti govornici, SD 301, 382 - 392.
(3) Interakcije unutar skupina duša uključuju potporu medu dušama -
sudruzima. Postoji ravnoteža između snaga i slabosti duša koje čine skupinu, pa
kada surađuju tijekom inkarnacije, članovi skupine nadopunjuju jedni druge.
Vidi skupine duša, formiranje, karakterna obilježja i svrhu u PD 105 - 110, 145
-168.
(4) Više informacija o tečajevima duhovnog prepoznavanja prije sljedeće
inkarnacije pronaći ćete u odjeljku o pripremama za polazak u PD 281 - 296 i
S D 286.
(5) O B E : Red Britanskog imperija.
(6) Duše koje se kreću na treću razinu, tj. koje su na srednjim razinama napretka,
obično dolaze u razne specijalizirane skupine duša i dobivaju novog učitelja
sa specifičnim vještinama iz njihovog područja interesa. Međutim, nikada ne
gubimo svojeg osobnog višeg vodiča koji je s nama od stvaranja. Kretanje na
srednje razine, S D , 332 - 335.

(7) Položaj u prostoriji Vijeća - vidi SD 217 - 225.

(8) Jarka, svjetlucava zlatna energija, za razliku od obične ili manje jarke žute
- vidi ŽIŽH, pogl. 33.
(9) Nije neobično da klijenti vide predsjednika Vijeća kao veće i sjajnije biće od
drugih članova Vijeća. Rečeno je da to potiče dušu, koja stoji pred panelom, da
obrati pozornost na predsjednika. Položaj i opis predsjednika Vijeća - vidi SD
212 i ŽIŽH, pogl. 40. Vođenje klijenata pred Vijeće, ŽIŽH, pogl. 40.
(10) Klijentici (Helen) nije postavljeno pitanje koje je informacije htjela prenijeti
starcima o pločama koje je predstavila. Možemo pretpostaviti da su nekako bile
povezane s njezinim savjetom o ljubavi i suosjećanju. Imamo informacije o
znakovima i simbolima koji se koriste na zasjedanjima Vijeća, a koji predstavljaju
interpretaciju ideja. Vidi SD 240 - 256.
(11) Iako nije upitno da je klijentica iz ovog neobičnog slučaja dala neke
ambiciozne izjave o ulozi koju je igrala s bićima na mnogo višoj razini duhovnog
razvoja od sebe, terapeut je mogao propitati neke izjave, kao što sugerira
autorica. To uključuje izjavu Helen/Simene o tome kako drži predavanje
članovima Vijeća o nedostatku suosjećanja i ljubavi prema duši koja stoji
pred njima. Činjenica da je Helen rekla da su Starci bili strogi, tema je šire
interpretacije u kontekstu ovog slučaja, kao pokazatelj osobe koja je pogrešno
procijenila normalnu praksu ponašanja Staraca. Autorica nam je pokazala da
je razina do koje su Starci udovoljili Helen/Simene zaista vrlo visoka. Jasno je
da se susrećemo s uskom perspektivom privremenog posjetitelja koji još nije
dobio status vodiča. Ipak, u našem poslu moramo imati otvoreni um, jer sve je
moguće u životu između života.
K A D A SRETNETE MARKA po prvi puta, ono što vam najviše upadne
u oči možda je njegova prividna običnost - prosječan momak, nešto
niži od prosjeka, koji radi puno radno vrijeme na prosječnom poslu.
Kao i mnoge sredovječne ljude, i Marka sve više zanimaju duhovne
stvari. Međutim, veći dio života Mark se lako umarao, i morao je jako
paziti na to kako troši energiju.

On o tome kaže: "Oduvijek sam imao veću potrebu za ležanjem od

većine ljudi. Imao sam osjećaj da moram paziti na energiju više od
svojih prijatelja. Činilo mi se da imam vrlo ograničenu količinu ener­
gije i da je moram koristiti vrlo promišljeno. Imao sam osjećaj da me
vlastito tijelo zlostavlja - da me izdaje ili nešto poput toga. Nemam
sindrom kroničnog umora niti ništa slično. Mogu zadržati posao i pri­
lično dobro držim korak s većinom ljudi. Dakle, nemam abnormalno
nisku energiju, samo mi se čini da je nemam onoliko koliko bih
trebao."

Nakon što je pročitao knjigu Michaela Newtona "Putovanje duša",

Mark je odlučio pronaći praktičara te vrste hipnoterapije. "Nikada prije
nisam bio na hipnoterapiji i mislio sam da bi mi to mogla biti prilika da
istražujem na dubljoj razini i steknem veću spoznaju iz višeg izvora."

Pretražujući podatke o Institutu Newton na internetu, pronašao je

nekoliko praktičara i izabrao onoga koji ga je najviše privukao, iako mu
je za vožnju do moje ordinacije trebalo nekoliko sati. Budući da Mark
nije imao iskustva ni s običnom hipnoterapijom, a kamoli regresijom u
prošli život, oklijevao sam s time da ga odmah podvrgnem ŽIŽ seansi.
Nakon razgovora putem e-maila i telefona, dogovorili smo da poku­
šamo i vidimo koliko ćemo daleko stići, a on je prihvatio ideju da se,
bude li potrebno, vrati na dodatne seanse.

Jednog sunčanog jutra početkom studenog Mark je došao u moju

ordinaciju u sjevernoj Kaliforniji odjeven u kratku majicu, izblijedjeli
traper i iznošene tenisice. Kad se smjestio na malenu sofu pokraj mojeg
stola, provjerio sam ima li kakvih novih pitanja, a zatim smo neko vri­
jeme ponavljali neka pitanja i odgovore iz njegovog ulaznog formulara
i prijašnjih razgovora. Nakon što sam završio s opisom mogućeg tijeka
današnje seanse, Mark je prešao sa sofe na maleni kožni naslonjač koji
ja od milja zovem svojom "hipnofoteljom".
 Tijekom sljedećih trideset do četrdeset i pet minuta, radim s Mar­
kom na preliminarnoj fazi naše seanse. Postupno ga vodim sve dublje i
dublje u trans i dajem mu priliku da testira i izmjeri dubinu transa.
Radimo niz hipnotičkih vježbi zagrijavanja čiji je cilj oživljavanje njego­
vog unutarnjeg iskustva kroz niz raznih senzornih modela - vizualnih,
auditivnih, kinestetičkih, njušnih i taktilnih. Ta početna faza hipnoze
kulminirala je regresijom u dobi. Krećući se unatrag od sadašnje dobi,
vraćali smo se sve dalje i sve dublje u Markovu prošlost, u početku
površno, a zatim zastajući u dobi od dvanaest godina, sedam godina i
tri godine, kako bismo detaljnije istražili neke svjetovne detalje.

Čini se da je Mark iznosio detaljna iskustva iz djetinjstva kao da ih

proživljava izravno, umjesto da ih se samo prisjeća. To je bio vrlo dobar
znak. Aktivirao sam svoju opremu za snimanje tona i vratio Marka u
razdoblje prije rođenja. Našao se u majčinoj utrobi. Gotovo odmah
pogodili smo ravno u cilj.

David: Recite mi što proživljavate.

Mark: Osjećam se lelujavo. To sam ja, ali u mnogo primitivnijoj

fazi.

D: Osjetite svoju energiju kroz taj primitivni "ja": čini li vam se da

odgovara vašoj energiji?

M: Ne, ne čini mi se osobito dobro.

D: Pričajte mi o tome. Što ste primijetili?

M: To nije ono na što sam navikao.

D: Recite mi na što ste navikli?

M: Navikao sam na to da budem golem, nekontroliran momak s

mnogo fizičke energije i snage: zaista snažan momak, nekakav
ratnik i ženskar. Tijelo u kojem sam sada je preslabo, nejako.

Mark kasnije ovo otkriće naziva "trenutkom koji mi je promijenio

život. Bilo je to sjajno pitanje jer nikada nisam tako gledao na
to."

U želji da saznam više o tom nekontroliranom, energičnom

liku, poveo sam Marka iz maternice u život prije sadašnje inkar­
nacije.
D: Uočite da se upravo tamo otvara prolaz i da vremenski tijek
još uvijek teče unatrag. U trenutku, odnijet će vas kroz taj otvor,
natrag u drugi život. Možda će to biti neki od onih života u koji­
ma ste bili velik, snažan, čvrst momak, ženskar i zaista orijentiran
na tijelo, a možda i neki drugi život. Ne znam, ali bit će vrlo, vr­
lo zanimljivo. Jeste li spremni?

M: Aha.

D: U redu, počnimo.

Markovo držanje se mijenja, kao i izraz njegovog lica.

D: Što se sada događa?

M: Vikinški sam ratnik.

D: Je li dan ili noć?

M: Dan je.

D: Što se događa?

M: Pljačkanje i razbojstva.

D: To su neke od vaših omiljenih stvari.

M: Da. O h , sjajno se zabavljam. Kradem neke žene, razbijam

stvari. Kradem i odnosim kući dobre stvari. Pobjeda, uvijek po­
bjeda. Mi uvijek pobjeđujemo.

D: Zašto?

M: Zato što smo pametniji, čvršći i bezobzirniji. Nitko nas ne mo­

že pobijediti. J e r mi smo Vikinzi! Mi smo kraljevi našeg carstva.
Ne trpimo nikakve uvrede. Mi smo najčvršći i najgori. Volimo
plašiti ljude, i činimo to stalno.

D: U čemu osobito uživate?

M: Osjećam se vrlo moćno. Volim se osjećati moćno. Tada se

osjećam zaista dobro. Mislim da živim za to, stalno želim još. Sva­
ki puta kad ubijem nekoga, silujem ženu ili ukradem neko blago,
osjećam se sve bolje i bolje. To je kao droga.

D: Koliko ste stari?

M: Oko trideset godina.

D: Dakle, radite to već neko vrijeme.

M: Da, radim to već neko vrijeme. To je fantastičan način života.

Nema granica, i to mi se jako sviđa. Sjajno je.

Iako su te informacije možda zanimljive, čak i zabavne, još uvijek

nisu rasvijetlile što je dovelo do toga da Mark sada proživljava ni­
sku razinu energije. Što je dovelo do izbora tako različitog života?
Trebala nam je šira perspektiva, dostupna samo u prostoru između
života. No, da bismo došli tamo, morali smo se pokrenuti do kraja
života ovog vikinškog vođe. Uputio sam Marka da krene naprijed u
tom životu do trenutka smrti. Zatekao se u pećini, oko deset godina
kasnije. Izbrazdan ožiljcima iz bitaka, ne više toliko robustan, na­
padnut je od strane frakcije vlastite skupine koja mu je htjela oteti
moć.

Tri muškarca naoružana mačevima približila su mu se. Odlučio

je pasti poput vikinškog ratnika. Htio ih je sve pobiti, ali prespor je.
Protivnikov mač pogađa ga u želudac, a u sljedećem trenutku osje­
ća kako mu sječivo reže vrat.

M: Osjećam golem strah. Sječivo me reže. Sve se događa uspo­

reno. Ne mogu vjerovati. U šoku sam. Nakon svih bitaka koje
sam dobio, ne mogu shvatiti da sam ovu izgubio... Osjećam šok,
mislio sam da će to biti veličanstvenije. Nije veličanstveno.

D: Što se događa sada?

M: Pa, čini se da je sječivo na pola puta. Iako se to događa u tre­

nutku, čini se vrlo usporeno.

D: Jeste li još u tijelu?

M: Da. U redu, glava je odvojena od tijela, i sada izlazim iz tijela

unatrag. Tijelo više nije potpuno, i ne mogu ostati u njemu. Čini
se da me nešto izvlači prilično naglo, kroz leđa. Vidim kako
moje tijelo odlazi, pada, a ja stojim izvan njega. J o š uvijek jako
volim to tijelo. Samo gledam. Svi ratnici slave svoju pobjedu i
moju smrt. (1)

D: Što se događa sada?

M: Samo stojim tamo. J o š sam u nekakvom bestjelesnom stanju.
Osjećam se vrlo usamljeno i utučeno, ne znam što da radim.

D: Koliko dugo ostajete tamo prije no što krećete dalje?

M: Čini se kao da prolaze sati. Jednostavno sam tamo. Ne znam

što učiniti.

Kad Viking počinje razmišljati o životu koji je naglo napustio, iz ove

zapanjujuće nove perspektive gleda na stvari nešto drukčije.

M: Pa, čini se da sve ono što sam volio, pobjede i blaga, sada ne
znače ništa.

D: Što je važno?

M: Pa, ne znam.

Još uvijek zbunjen i dezorijentiran, Mark postaje svjestan prisutno­

sti dvaju bića koja su mu se pridružila. Bića izgledaju kao da su po­
sve načinjena od svjetlosti, s naznakom ljudskog oblika.

M: Blago me vode unatrag. Ne vidim kamo idem. Njihova na­

zočnost vrlo je utješna, ali nekako me ne zanima utjeha. J o š uvi­
jek se osjećam kao vikinški ratnik. Ne prihvaćam utjehu. Sam se­
bi sam poput boga. No, idem s njima, jer čini se da nemam ka­
mo poći. Vode me nekamo. Pokušavam se ne bojati, ali bojim se.
Ne znam kamo idem. Zatim na neko vrijeme postaje vrlo mrač­
no. Čini se kao da sam se onesvijestio. Događa mi se nekakav
prijelaz. (2).

D: U redu. Zastanite i dopustite prijelaz - dopustite sebi da po­

stupno prođete kroz taj proces na vrlo siguran način. Već ste
iskusili neke vrlo dramatične, šokantne stvari, pa vas vjerojatno
neće iznenaditi niti ovo iskustvo, ma koliko drukčije bilo. Dopu­
stite stvarima da se dogode. Što se sada zbiva?

M: Čini se da sam izgubio svoje vikinško tijelo. Postao sam svje­

tlosna kugla.

D: Kako se osjećate?
M: Sve je to pomalo čudno. Nisam još posve uzemljen na ovom
mjestu. Izgleda mi veoma novo, nimalo poznato niti ugodno.
D: Jesu li ona dva svjetlosna bića još uvijek s vama ili u blizini?
M: Stvarno su blizu. Vode me. Da vidimo, vode me u nekakvu
učionicu. I oni... oni rade nešto s mojom energijom. J o š sam
uvijek jako identificiran s Vikingom. Osjećam mnogo agresivne
energije. Nekako sam ljutit. Ne sviđa mi se to što se događa. Sa­
mo se želim boriti s nekim. Zato me vode u nešto što zovu sobom
za prilagodbu, gdje su i drugi ljudi koji se mogu nositi s mojom
agresivnom energijom. Oni me smiruju, i govore mi da sam sa­
vršeno dobro, iako mi se čini da osjećaju koji proživljavam nije
mjesto ovdje. No, toliko sam ispunjen agresivnom energijom da
mi je potrebno malo prilagodbe. Ne mogu biti u normalnom
društvu, (smije se) Kao da su me poveli na preodgoj ili nešto slič­
no tome. (3).

D: Posebno mjesto za ljude poput vas?

M: Točno - za ponovni početak.
D: Kako prilagođuju energiju?
M: Kao da mi daju nekakve plastične mačeve i kažu mi: Hajde,
počni udarati stvari. Kao ono što se radi s ljutitim djetetom. Da­
ju mi mnogo prostora i mnogo vremena da udaram po stvarima,
udaram i ubijam i budem agresivan i izbacim sve iz sebe. N o ,
osjećam se tužno jer osjećam svu tu ljubav. (4).
Ma koliko ja bio ljutit i prijeteći i agresivan, svi me i dalje vo­
le. I to je u redu. U redu je, ne mogu... nisam im prava prijetnja.
Ne reagiraju na mene onako kako su reagirali ljudi u mojem sta­
rom životu. Ljudi su me se bojali i odlazili. Ovi ljudi se ne boje,
samo me bezuvjetno vole. Postupno, postupno otvaraju moje sr­
ce. Cijelo to vrijeme, samo sjede sa mnom i puštaju me da izba­
cujem svoje izljeve bijesa i radim sve što radim. (Plače). Potpuno
su tu za mene.
D: Jesu li ona dva svjetla koja su vas dovela na to mjesto još uvi­
jek s vama?
M: J o š su tu, ali su me predali specijaliziranim savjetnicima koji
rade s ljudima poput mene. Ljubav me jednostavno preplavila!
D: Preplavila vas je, zar ne?
M: Oh, tako snažno! Tako sam preplavljen ljubavlju! Postupno se
smirujem, ali to dugo traje. Treba mi tako dugo da... da prođem
kroz tu energiju, zato što dio mene voli tu agresivnu energiju.

D: Naravno.
M: Osjećam se tako slobodno i moćno. I volim je, tako da je se
ne želim odreći. No, moram se odreći, jer inače ću zauvijek osta­
ti u izolaciji. Kažu da je moja ljubav prema nasilju tako snažna da
su me skoro morali preoblikovati, ili me vratiti izvoru. No, nakon
mnogo rasprave, odlučili su krenuti dalje. (Plače). Možda sam je­
dan od najgorih slučajeva koji su se ikada vratili.

D: Što ih je navelo da ostanu s vama?

M: Pa, kažu mi da je moja ljubav prema nasilju na neki način stvo­
rila i nešto dobro u meni. To je jedinstveno iskustvo koje se može
okrenuti u drugom smjeru. Daje mi iznimnu snagu i moć koji se
na kraju mogu upotrijebiti u dobre svrhe. No, tu je ljubav potreb­
no izbrusiti i poslati u drugom smjeru. Ne žele to uništiti, ne žele
to potrošiti. To je vrlo, vrlo vrijedno za zajednicu. Shvaćam to s
velikom radošću - da je sa mnom sve u redu, da sam posve jedin­
stven. Imam potrebu za intenzivnim iskustvom. Moja sklonost
nasilju može biti i intenzivno iskustvo ljubavi. Mogu intenzivno i
voljeti. To je moja glavna lekcija. Zato me nisu htjeli reprogrami­
rati, zato što imam nešto jedinstveno za ponuditi. Zato što sam
otišao tako duboko u nasilje da sam to pretvorio u ljubav. Volio
sam nasilje - volio sam ga toliko da je to postalo ljubav. I tako, ja
sam jedinstveni slučaj zbog svoje sposobnosti da pretvorim nasi­
lje u ljubav. Zbog toga imam jedinstveno razumijevanje nasilja, i
to mi daje nešto vrijedno što kasnije mogu iskoristiti.

Mark kaže da vrijeme koje je proveo u toj izolaciji, čini se da iznosi

trideset zemaljskih godina.

D: Jeste li se u bilo kojem trenutku tijekom tih trideset godina su­

sreli s primarnim vodičima? Jesu li vas pogledali?

M: To je sjajno pitanje. Ne. Kada kažem izolacija, mislim na pra­

vu izolaciju! Ovdje ne dolazi nitko osim specijaliziranih vodiča
koji mi pomažu da prebrodim ovo, ovaj prijelaz. Oni s kojima
radim vrlo su stare duše, vrlo iskusne i vrlo moćne. U stanju su
kontrolirati me običnim pogledom, osmijehom. Imaju nevjero­
jatne sposobnosti zapovijedanja, kada to žele. Čak i ja se slažem
s njima. Izgledaju poput hinduskih bogova koji sliče đavolima ili
nečem takvom. U trenutku se iz božanskih bića pretvaraju u
strašna bića. Plaše čak i mene (5).

D: Čini se da odražavaju ono što vas najviše plaši. Je li točno da

se pretvaraju u vaš strah?

M: Da, čini se da imaju jedinstvenu sposobnost da učine to. Imam

osjećaj da su to prilično razvijena bića. Vrlo su napredna. (6).

Napokon, nakon što je završio s razdobljem prilagodbe i izolacije,

Mark se susreće s primarnim vodičem.

D: Imate li više od jednog primarnog vodiča?

M: Čini se da imam ovoga kojeg vidim sada, ali u pozadini su i

drugi. Vidim muškarca. Izgleda poput starog muškarca s bijelom
bradom, vrlo je mudar, poput čarobnjaka. Tip poput Gandalfa,
iako ne posve - nema šiljati šešir niti bilo što takvo. On je poput
čarobnjaka, alkemičara, vrlo mudrog čovjeka koji je prošao kroz
mnoga, mnoga duboka iskustva i proživio mnoge nevjerojatne
živote.
D: Kako vas zove u ovom carstvu?

M: Uh, to je teško pitanje. (Stanka). Dobivam ime Lothar.

D: Lothare, kako zovete tog alkemičara, čarobnjaka? Kojim ime­

nom zovete svojeg vodiča?

M: Kamon. Kaymoon... da, tako je. Kaymoon, da.

Mark zatim opisuje svoje obrazovanje pod Kaymoonovim tutor­

stvom. Bile su tu i inkarnacije ("terenska putovanja", kako ih zove
Mark) na drugim planetima, i mnoge na Zemlji. Većina Markovih
zemaljskih života provedena je u nekakvom ratničkom tijelu. Doš­
lo je vrijeme da istražimo Markov sadašnji život.
 D: A što je s vašim sadašnjim tijelom?
M: Nailazim na mnogo otpora u vezi tog pitanja, ali želim razgo­
varati o tome.
D: U redu. Za trenutak, odbrojit ću od tri do jedan i dotaknuti
vas po ovom ramenu (diram Markovo desno rame). Sljedeći pu­
ta kada vam dotaknem to rame, dopustite Kaymoonu da govori
kroz Markovo tijelo, kako bih ga i ja mogao čuti. Ako vam je to
obojici prihvatljivo, samo kimnite glavom, i znat ću da možemo
nastaviti. (Nakon stanke, Mark kima glavom).
Kaymoon, onaj kojeg znam kao Marka ima nekakav otpor u
odnosu na situaciju sa sadašnjim tijelom. Pričajte mi o tome.
M: (drukčijim glasom, kao Kaymoon) Pa, jako je ponosan. On
ima vrlo ponosnu dušu, i imao je velike otpore prema ovom
životu.
D: Koji je to život?
M: (kao Kaymoon): To bi bio njegov sadašnji život (kao Marka).
Sada mora ući u drukčije tijelo, i otkriti... (stanka)
D: Na koji način? Mislim, u posljednjem životu stvarno je div­
ljao.
K: Da, ali njegovi dani divljanja gotovi su. O n o što je trebao
razviti u svojim danima divljanja, razvio je. Učiniti više od toga
bilo bi udovoljavanje hirovima. Zato mora ući u drukčije tijelo i
otkriti kako je to biti normalna osoba, stvarno ljudsko biće s osje­
ćajima i umom. No, on to zapravo ne želi. Stvarno uživa u ona­
kvom životu.
D: Objašnjava li to onda Markovo iskustvo niske energije? Je li
stvar u tome što je dobio tijelo u kojem ne može ući u stanje
berserka? 3
K: Da, tako je, njegova energija smanjena je na minimum. Dobio
je samo oko 49 posto onoga što je mogao imati. To je učinjeno
namjerno, kako bi se spriječile nepotrebne agresivne aktivnosti.
Namjerno je oslabljen.

3 berserk - u staronordijskoj mitologiji, neustrašivi junak koji je u bitku išao bez

oklopa i bijesno se borio - B. Klaić, Rječnik stranih riječi, NZMH, 2001. god.
 Uočite da Kaymoon kaže kako je, govoreći o energiji, Mark u ovaj
život donio oko polovicu količine energije koju je mogao donijeti. To
ne znači polovicu njegove ukupne energije duše. Budući da veliki
dio (ne većina) naše energije ostaje u duhovnom svijetu tijekom bi­
lo koje inkarnacije, 49 posto onoga što je mogao donijeti predstav­
lja vjerojatno manje od 35 posto ukupne energije duše koja se da­
nas izražava kao Mark. (7).

K: Ovdje mora naučiti lekciju. Zato mu namjerno šaljemo manje

energije, kako bi se naučio nositi s time da ima tijelo i ne može
divljati kao da je inkarnirani bog. Uspjelo nam je.

D: Čini se da dobro napreduje u učenju iz ovih iskustava.

K: Da, ali to mu je vrlo teško. Navelo ga je da istraži svoju dušu,

što je dobro.

Iako Mark još uvijek ima niske razine energije, pomirio se s time, shva­
ćajući da je to dio evolucije njegove duše. Mark kaže: "To objašnjava
ono što sam proživljavao cijeli život na planu energije, kao i nevjero­
jatnu nepovezanost između energije koju osjećam u sebi i energije koju
imam. S time sam se oduvijek teško nosio. O v o iskustvo (života između
života) veoma mi je olakšalo prihvaćanje i nošenje sa situacijom. Sada
mogu preživjeti frustraciju. Sada razumijem, i mnogo se lakše nosim s
upravljanjem svojom energijom. To (ŽIŽ hipnoterapija) mi je bilo
stvarno važno iskustvo - stvarno mi je razjasnilo stvari." (8).

(1) Neke bestjelesne duše, obično s prve ili druge razine, uznemirene su kada
završi njihov fizički život. Možda žele ostati na poprištu svoje smrti neko vrijeme
zbog nekog nedovršenog posla. Možda su ubijene, ili su za sobom ostavile
voljenu osobu u nevolji, ili osjećaju nostalgiju u vezi života koji nisu bile spremne
napustiti, i tako dalje. Iz više razloga, možda nisu odmah spremne za odlazak u
svjetlost. Vidi prilagodbu duša nakon smrti, SD 58 - 63, 72; nezadovoljne duše,
PD 59, ŽIŽH, pogl. 20, i duše koje su povrijedile druge na Zemlji, PD, slučaj 10,
64 - 66.
(2) Nije neobično da neinkarnirani iscjelitelji (dva svjetla) stignu tijekom ili
netom nakon prizora smrti novooslobođene duše. Unatoč težini oštećenja tijela
i energiji duše, duše se obično mogu osloboditi svojih mrtvih fizičkih tijela i
same napredovati prema vratnicama prije no što ih susretnu vodiči. Uočite
vješt način na koji terapeut suptilno vodi ovog zbunjenog klijenta u prostoriju
za prilagodbu pomoću dva svjetla.
(3) Više informacija o prostorima za obnovu, kao i o remodeliranju ili
preoblikovanju energije duše ovisno o stupnju oštećenja duše, pronaći ćete u
odjeljku o obnovi energije, S D 101 - 125, ŽIŽH, pogl. 27.
(4) O v o je oblik duhovnog reprogramiranja.
(5) O samoći i područjima izolacije, pročitajte S D 17, 80 - 85, 303 ŽIŽH, pogl.
29 i 43.
(6) Dušama, koje se vraćaju u duhovni svijet nakon destruktivnog fizičkog
života, njihovo se pogrešno djelovanje može pokazati pomoću raznih duhov­
nih pristupa: (a) Mogu biti vraćene u knjižnicu kako bi provele grafičku
samoanalizu vlastitih pogrešaka (vidi S D , slučaj 30, 180.); (b) Naša vlastita
skupina duša često sudjeluje u pregledu pogrešaka iz prošlog života koje je
potrebno promijeniti (vidi PD, slučaj 21, 151); i (c) Naši duhovni vodiči možda
nas žele podučiti lekciji o lošem ponašanju u upravo završenom životu tako što
će šokirati dušu koja se vraća. Uočite kako u ovom slučaju Mark opisuje svoj
kratak susret s lažnim demonskim duhovima. J o š jedan primjer tog neobičnog
oblika duhovne šok terapije s prizorom lažnih demona možete pronaći u S D ,
slučaj 18, 95.

Iz Markovog slučaja vidljivo je da nam u posliježivotnoj rehabilitaciji ne pomažu

samo vodiči i Starci iz Vijeća. Postoje i duhovni specijalisti koji rehabilitiraju
duše harmonizirajući oštećenu energiju duša kontaminiranih nekim fizičkim
tijelima. Vidi majstori obnove, SD 101 - 140.
(7) Autorova napomena o podjeli energije duše najočitija je u Markovom
slučaju. Prosječna duša donosi od 50 do 70 posto svoje ukupne energije, kao što
smo spomenuli u drugim pričama. No ovdje, govoreći o polovici onoga što je
mogao ponijeti, Markov vodič kazuje nam da je riječ o polovici od uobičajenih
50 posto, ili vrlo niskih 25 posto, kao što je objasnio autor. Ja bih dodao da bi se
napredna, vrlo razvijena duša dobro nosila s tom niskom razinom energije, ali
Mark nije u toj kategoriji. Stoga vidimo da je u Markovom životu razina energije
namjerno niska. To nije rezultat pretjerane samouvjerenosti njegove duše, što
se događa nekim dušama koje biraju novo tijelo. Vidi ŽIŽH, pogl. 28 i 37.

(8) Prije tisuću godina, Vikinzi su se sjajno zabavljali zlostavljajući druge

kulture svojim veličanstvenim tijelima i agresivnim ponašanjem. Ipak, osobna
karma zahtijeva neke radikalne prilagodbe u budućim izborima tijela kako bi
se kompenzirali ti ratnički životi, kao u Markovom slučaju. Duša iz jednog od
mojih vikinških slučajeva izabrala je život stotinama godina kasnije, u tijelu
žene koja se nije mogla služiti nogama. Vidi PD, slučaj 26, 254.
KAD JE S A M A N T H A U Š L A u moju ordinaciju, ramena su joj bila spu­
štena i odglumila je ljubazan osmijeh. Bilo je jasno da je razlozi za dola­
zak duboko pogađaju. Čim je utonula u naslonjač, oči su joj se napunile
suzama. "Vi ste mi posljednja nada", prošaptala je.

Bilo je očito da je vrlo ponosna žena i imala je osjećaj da su njezine

suze izdaja. Započela je svoju priču isprikom:

Žao mi je što sam toliko emotivna, ali život mi se raspao i odustala

sam. Inače sam vrlo snažna, ali život mi je razoren, i došla sam kako
bih otkrila što se, do vraga, dogodilo.
Prije tri godine živjela sam sama u lijepom stančiću i bila zado­
voljna. Uspješno sam vodila praksu iscjeljivanja energijom. Moji kli­
jenti bili su mi vjerni i redovito su mi slali nove ljude. Moj odnos s
Duhom bio je čvrst, odan, i sasvim sigurno bio je to razlog zbog ko­
jeg je moj iscjeljiteljski rad bio tako moćan. (1). Nakon duge stanke,
odlučila sam opet početi s izlascima. Jedna prijateljica namjestila mi
je muškarca za kojeg je pretpostavila da bi me mogao zanimati. Su­
srela sam se s njim u lokalnom kafiću. Kad sam mu se približila, ču­
la sam kako mi jedan od duhovnih vodiča govori: "Moraš biti s ovim
čovjekom." Kad se okrenuo i pozdravio me, rekoh svojem vodiču:
"Sigurno se šališ! Nije ni blizu mojeg tipa, nije visok, taman niti za­
povjednički tip, nizak je, blijed i povučen."
No, u glavi mi je odzvanjala poruka "budi s njim".
Popili smo kavu i pojeli komadić pite. Bio je vrlo ljubazan i duho­
vit, ali nije imao pojma o duhovnom putu kojim se ja krećem. Nema
šanse, pomislila sam, ne mogu izlaziti s nekim tko je nov u duhovno­
sti! Zato sam slušala kako priča, smišljajući svoj odgovor "Ne, hvala,
nemamo dovoljno toga zajedničkog". Izrekao je neke duboke mu­
drosti koje su me navele da pomislim kako je on starija duša nego
što je sam svjestan. Bila sam znatiželjna, ali nisam se mogla vidjeti
kako izlazim s njim. Kad sam ustala s namjerom da odem sa spre­
mnim "ne, hvala", Duh je opet rekao: "Moraš biti s ovim čovjekom."
Uvijek sam imala povjerenja u savjete koji su tako naglašeni, pa sam
mu dala svoj broj i pristala otići s njim na večeru.
Na putu kući, svađala sam se na glas s Duhom, i vikala da ovo ni­
je zabavno, da nije dio mojeg plana, i zašto bih, zaboga trebala biti
s muškarcem koji je u duhovnom smislu mlađi od mene? Nije bilo
privlačnosti niti duhovnog zajedničkog nazivnika. Kako bi, zaboga,
 to trebalo funkcionirati? No, koliko god se ja trudila, Duh me tiho
uvjeravao da moram biti s tim čovjekom. Zato sam pristala i počela
izlaziti s njim. Nakon mjesec dana, bili smo duboko zaljubljeni, a
nakon šest mjeseci raspravljali o braku. Bio je fasciniran mojom
duhovnom prirodom i upijao moja učenja poput spužve. Počeo je
razgovarati s kristalima iako bi se smijao i sumnjičavo slijegao rame­
nima. Nakon devet mjeseci veze, tražili smo kuću i gradili planove
za budućnost. A onda, jednog lijepog dana u ranoj jeseni, rekao mi
je, da me više ne voli i da se neće viđati sa mnom.

Shrvala me nevjerica, a kad sam ga upitala zašto, nije mi mogao

objasniti. Samo je znao da ne može dalje i nije me htio vući za nos.

Suze su kapnule na Samanthinu svilenu bluzu, ali odbila je ponu­

đenu maramicu. Morala je nastaviti dalje, u nadi da će pričom otpustiti
taj teret.

Provela sam mjesece u molitvi, pokušavajući razumjeti. No, nisam

mogla shvatiti. Srce mi je bilo slomljeno, snovi uništeni, cijeli se svi­
jet srušio oko mene, a moj integritet bio je duboko ugrožen. Bila
sam sigurna da je Duh htio da budemo zajedno, pa kako se onda to
moglo dogoditi? Slušala sam kad mi je rekao da budem s tim čovje­
kom. Pomogla sam mu da razvije duhovno razumijevanje. Čak sam
zanijekala svoje duhovne potrebe zbog naše veze. No, on je jedno­
stavno otišao.
Postupno sam utonula u duboku depresiju. Izgubila sam klijente
i svoju sposobnost da intuitivno proniknem u njihove potrebe. Ako
sam tako pogriješila u tumačenju onoga što mi je Duh rekao, kako
sam mogla vjerovati sebi da ću vidjeti što je potrebno mojim klijen­
tima? Moja ljutnja prema Duhu pretvorila se u apatiju, i više nisam
marila ni za što. Zatvorila sam svoju praksu, preselila u novi grad i
pokušala započeti iznova. No, sad su prošle već dvije godine, a ja
još uvijek plačem svake noći. Nemam radosti, ništa me ne zanima.
Ne mogu se moliti. Osjećam da su me moji vodiči posve iznevjerili.
Ako su oni sveznajući, kako su mi mogli namjestiti ovo?

Zato moram otkriti što se dogodilo u ovoj seansi života između ži­
vota. Ako je on moja srodna duša, kao što su rekli moji vodiči, što je
pošlo po zlu? Uglavnom, želim saznati zašto su moji vodiči to dopu­
stili i što sam morala naučiti. U sadašnjem trenutku, nemam nikakve
vjere. To što se dogodilo skršilo je svu duhovnost u mojem tijelu.
 Samantha je brzo ušla u duboki trans i s lakoćom dozvala sjećanja
prije rođenja. U maternici je dobila vrijedne informacije o odnosu s
majkom. Nastavila je regresiju do posljednjeg prošlog života. Vidjela je
sebe kao indijanskog izvidnika kojeg su iz zasjede napali vojnici, i rekla
da joj je osjećaj bio zapanjujuće poznat. Prebacili smo se na iskustvo
smrti. Otkrila je da joj je duh napustio tijelo nekoliko trenutaka prije
smrti, pa nije iskusila bol umiranja. Dok se uzdizala u duhovni svijet,
osjetila je trenutak milosti - trenutak slobode koji je bio očit, jer se još
više opustila. Znala je kamo ide i nije imala potrebu za pratnjom vodiča.
Sjetila se svojeg plana i vratila ravno svojoj skupini duša.

U njezinoj skupini bilo je dvanaest duša, i sve su imale plave aure.

Nije se iznenadila vidjevši da su to napredne duše. Najprije je srela
svojeg bivšeg supruga i zaplakala kad se sjetila njihovog dogovora i
zašto je njihov odnos morao završiti. Sastali su se uglavnom zato da na
svijet donesu djecu. Nije bilo dogovora o ljubavi. Oprostila je i njemu i
sebi za sve godine tijekom kojih su pokušavali spasiti brak. Uzviknula
je: "Nije čudo što smo imali odnos ljubavi i mržnje!" kad je shvatila da
je on bio vojnik koji ju je ubio u posljednjem životu.

Susrela je još jednog bivšeg ljubavnika i shvatila da su se oni dogo­

vorili da jedno drugome podignu svijest. Susrela je svoju najdražu pri­
jateljicu i još nekoliko ljudi koji su bili važni za njezin život, i prisjetila se
njihovih ugovora. Vidjela je u svojoj skupini i dvoje ljudi bez lica. Nje­
zina najbolja prijateljica nasmijala se i rekla: "Oh, njih još nismo upo­
znali. To je iznenađenje koje nas tek čeka!"

Gledala je svoju skupinu, ali nije mogla pronaći muškarca koji joj je
slomio srce. Gledala je i susjedne skupine, ali nije ga bilo ni tamo. (2).
Odlučila je izaći iz svoje skupine i ogledati se. Vidjela ga je u daljini -
mahao je rukama iznad glave, kao da doziva spasilački avion. Prišla
mu je i sastali su se u nedefiniranom prostoru nalik oblaku.

"Što se dogodilo?" upitala ga je, s očajem u glasu.

On ju je uhvatio za ruku. "Zar se ne sjećaš?" rekao je s ljubavlju. " J a

dolazim iz skupine vrlo mladih duša. Nitko iz moje skupine nije spre­
man na buđenje. Ja sam tražio nekoga da mi pomogne, jer sam pomi­
slio da bih se trebao osvijestiti. Kad sam mahao i dozivao, ti si me čula
i izašla si iz svoje skupine prema meni."
 "Oh, da, tako je. Sada se sjećam", rekla je.
On je nastavio: "Rekla si da ćeš ovog puta biti svjetlosni radnik i da
će i tebi koristiti ako mi pomogneš. Rekao sam da mi treba pomoć, pa
smo bili savršeni par."

"Ali što se dogodilo?" rekla je. "Mislila sam da smo zaljubljeni -

mislila sam da ćemo zajedno ostarjeti."

"Srce", rekao je i stisnuo joj ruku. "To nije bio dio našeg ugovora.
Rekao sam da sam spreman na pokušaj buđenja. Nisam rekao da ću to
zaista učiniti, samo sam pristao na pokušaj. Znala si da postoji moguć­
nost da te neću slijediti. Rekla si da si se pomirila s tim."

"Oh, pa da", rekla je tihim glasom. "Sada se sjećam. Pristala sam ti

pomoći. A to je bio tvoj prvi pokušaj buđenja, pa ti je trebao netko da
te vodi. Moja svrha jest da pomognem ljudima da shvate svoje božan-
sko jastvo, pa je pomaganje tebi bilo u skladu s namjerom moje duše
- savršeni par, kao što si rekao."

Čelo joj se namrštilo kad je nastavila: "Moram ti reći da je moj život

u kaosu. Više ne vjerujem ni svojim vodičima ni sebi. Rekli su mi da
budem s tobom, i poslušala sam ih. Bila sam tako sigurna da moramo
biti u vezi da sam si dopustila da se zaljubim u tebe, misleći kako postoji
neki veći plan koji ne vidim. Bila sam uništena kad si otišao. Promije­
nila sam cijeli svoj život da bih bila s tobom. Kako si mogao tek tako
isključiti svoje osjećaje? Zaboga, razgovarali smo o braku. Što se dogo­
dilo?"

"Razmisli", rekao je. "Što su ti točno rekli tvoji vodiči kad si me upo­
znala?"

"Budi s njim', rekli su. 'Budi s njim'." Njezino lice poprimilo je blaži
izraz dok se pokušavala prisjetiti. "Nisu rekli koliko dugo. A sada, kad
bolje razmislim, nisu čak ni definirali što to znači. Moje srce bilo je
usamljeno kad sam te upoznala, pa sam pretpostavila da se to odnosi
na ljubavnu vezu. No, nikada se nismo dogovorili da ćemo se zaljubiti.
Sada vidim da je moje ljudsko 'ja' željelo ljubav i sigurnost."

"Da", rekao je on. "Volio sam te, ali bilo je to u trenutku - jasno smo
to dogovorili. Brak je bio nešto što smo mislili da moramo učiniti s tim
osjećajima koje smo imali. No, nismo zato bili zajedno. Ti si mi pokazi­
vala kako da se probudim, ali ja nisam bio spreman. Iskreno, čak i da si
me uspjela probuditi, mislim da bih otišao dalje. Ti si bila moja učite­
ljica i pomagačica, ne moja srodna duša. Molim te, shvati da te nisam
htio povrijediti. Mislio sam da sam spreman za buđenje, ali uplašio sam
se. Duhovno prosvjetljenje zahtijevalo bi da drastično promijenim cijeli
svoj život, a moja duša nije toliko napredna. Vjerojatno ću morati pri­
čekati sljedeći život, i zatim pokušati iznova. Molim te, oprosti mi na
boli koju ti je izazvao moj izbor."

Zagrlili su se kao svjetlosna bića, i u tom zagrljaju Samantha je

dopustila svojoj boli da se istopi, i da je zamijeni razumijevanje njiho­
vog ugovora. Suze su joj tekle po licu kad mu je rekla: "Opraštam ti, i
želim ti sreću."
Samantha je tada posjetila svoje Vijeće Staraca. Ušla je kroz svjetlo­
sno predvorje. Zidovi su bili prozirni i gubili se u daljini. Pod je bio oba­
sjan svjetlom. Stupovi su označavali ulaz u unutarnju prostoriju. (3).
Njezini vodiči imali su bijele halje, a bijela i plava boja sjajile su iz tih
halja, obasjavajući njihove glave. (4). Bila su tamo tri Starca, i znala je
da razmišljaju kao jedan. Starac u sredini obratio joj se telepatski.
"Dobro si učinila što si oprostila. To je jedan od ključeva evolucije tvoje
duše."

Imala je osjećaj kao da joj je srce otvorenije no ikada. Energija pra-

štanja kovitlala joj se u umu, i shvatila je da je to važan dio njezine
životne svrhe. Prisjetila se trenutaka kad je uspjela oprostiti, i onih kada
nije uspjela. Vidjela je da je ovo iskustvo bilo možda i najteže.
Starac je progovorio. "Tvoj ugovor kaže da si izabrala služiti. Oprost
je preduvjet za to, i to je nužan korak u evoluciji tvoje svijesti. Imaš
osjećaj kao da smo te poveli putem koji te povrijedio, ali vidiš li sada
da je bilo nužno da dođeš tamo? Mogla si birati kako ćeš koračati tim
putem. Mogla si ostati učiteljica i jednostavno služiti. Umjesto toga,
izabrala si da poslušaš svoje srce, koje je bilo usamljeno. U svojoj
samoći, stvorila si budućnost s tom dušom kojoj si služila - budućnost
koja nije bila dio ugovora. Znali smo da ćeš možda napraviti takav
izbor. Znali smo da ćeš se možda naljutiti na nas. Ali znali smo i to da
moraš imati slobodu da načiniš takav izbor. Znali smo da se nećeš smi­
riti dok ne shvatiš dublje značenje tog izbora.

Odlučna si. To je narav tvoje duše, otkad radimo s tobom. Bilo ti je

dopušteno da kreneš tim putem kako bi evolucija tvoje svijesti bila
stavljena na kušnju. Misliš li da si bila neuspješna? Nisi. Dopustivši da ti
slome srce, naučila si više no što bi naučila na bilo koji drugi način. I to
je služilo tvojoj svrsi - da rasteš i da služiš. U toj razmjeni, služila si sebi,
kao i njemu. Naučila si mnogo. Mi smo bili spremni preuzeti krivicu na
neko vrijeme, jer čak je i to bilo nužno za taj rast. Da bi oprostila, naj­
prije moraš okriviti, optužiti, ili se osjećati povrijeđeno. Kroz ovo isku­
stvo, proživjela si sve to. Dali smo ti nešto s čime si se trebala nositi - da
se suočiš s izborom između osuđivanja i praštanja.

I tako, sada imaš još jedan izbor: osuđivati ga i zadržati gustoću te

niže vibracije, ili mu oprostiti zato što te ostavio, oprostiti nama zato što
smo te, po tvojem mišljenju, naveli na pogrešan put, i oprostiti sebi
zato što od početka nisi vidjela viši put.

Pristala si na to da osjetiš sve ono što je potrebno osjetiti za tvoj rast.

Dopustili smo ti da to stvoriš na vrlo intenzivan način. Čini se da su
tvojem srcu potrebne intenzivne lekcije, pa te mi podržavamo dok
učiš. Nije tu bilo ispravnog i pogrešnog izbora. Svaki izbor koji si nači­
nila vodio te do istog, kritičnog raskrižja: prilike za praštanje. Zato nam
reci, što misliš kako si prošla s tim izborom? Je li ti potrebno više razu­
mijevanja?"

Samantha se nasmiješila i rekla im, da ih u potpunosti razumije.

Poklonili su joj se i potaknuli je da se prisjeti svoje snage. Zahvalila im
je na milosti, shvativši da njezin duševni rad zahtijeva od nje da upotri­
jebi sve raspoložive resurse. Ima li boljeg načina da nauči praštati od
toga da dopusti da joj srce bude slomljeno? Kad je pogledala tu lekciju
s razumijevanjem svoje besmrtne duše, shvatila je koliko je plan bio
briljantan, i bol se još više otopila. Njezina seansa bila je gotova. Dobila
je odgovore koje je tražila.

Praštanje koje se dogodilo tijekom te seanse bilo je vrlo upečatljivo.

Godinu dana kasnije, Samantha kaže da joj praksa opet cvate, i radi
bolje no ikada. Njezin osjećaj osuđivanja i okrivljavanja drastično se
promijenio. Više ne reagira na emocije trenutka na isti način - sada
traži zlato koje nije vidljivo. Pomaže drugima da shvate kako ih okriv­
ljavanje sprečava da uvide svoje lekcije i da shvate kako njihova srca
pokušavaju nadrasti osuđivanje.

Uklonivši osuđivanje iz uma, sada jasno vidi da svaka osoba slijedi

božanski plan, a ona služi pomažući drugima da budu otvoreni i sami
uvide taj plan. Srce joj je otvoreno, i sada pozdravlja svaku priliku koja
joj omogućava da shvati kako je praštanje učitelj koji podučava s lju­
bavlju. Počela je opet izlaziti s muškarcima i više nije zakačena na bajku
"i zauvijek su živjeli sretno" koja joj je uvijek smetala. Samantha sada
živi u trenutku. Sreća je izbor, a praštanje su njezine kočije.

(1) Kad se izraz "Duh" koristi na ovaj način, odnosi se na osobnog duhovnog
vodiča osobe. Uočite da, u nastavku priče, ispitanik spominje "vodiče" u
množini. To uključuje i Starce iz njezinog Vijeća, zato što su i oni bili uključeni
u donošenje odluke i sadašnju terapiju.
(2) Dinamika unutar i između skupina duša značajan je aspekt života između
života. U ovom slučaju, Samantha se povezala s dušom iz druge, mnogo mlađe
skupine duša kako bi u jednom životu radili na zajedničkom ugovoru. Vidi
položaj u primarnoj skupini duša, PD 105 - 126, sekundarne skupine, SD 154 -
160, i međudjelovanje između skupina duša, SD 298 - 300.

(3) S obzirom na okruženje Vijeća, čitatelj se može upitati zašto se u duhovnim

vizualizacijama života između života pojavljuju zemaljske strukture poput
knjižnica, učionica, hramova itd. To je zato što duše sa Zemlje povezuju
funkcije takvih eteričnih prostora sa zemaljskim građevinama koje imaju sličnu
svrhu. Sličnost između opisa klijenata nevjerojatna je. Tako, prostorija Vijeća u
umovima mnogih klijenata izgleda poput svetog hrama, a spominju kupolaste
stropove, mramorne podove, višebojnu rasvjetu i tako dalje. Sve je to povezano
s osjećajem strahopoštovanja duše koja ulazi u taj prostor zbog vrednovanja.
Vidi SD 220 - 226.

(4) Što se tiče boja koje nose Starci, halje tih mudrih bića mogu biti raznih
boja, ovisno o razini napretka i stručnosti u određenim područjima razvoja
duše. Duše često vide bijelu, tamno plavu, i osobito purpurnu, boju duboke
mudrosti. Vidi SD 227.
K A D JE S A N D R A , zgodna žena u ranim tridesetim godinama, ušla u
moju ordinaciju u Austriji, djelovala je vedro, samouvjereno i pomalo
arogantno. To me donekle iznenadilo, jer je u svojem prvom pismu
pokazala vrlo malo hrabrosti za suočavanje sa životom i često je pomi­
šljala na samoubojstvo. Sve je češće patila od bolova u srcu i osjećaja
anksioznosti, ali za to nije pronađen nikakav fizički uzrok. Čak ni osa­
mnaest mjeseci intenzivne psihoterapije nije joj pomoglo. Rekla mi je
da ne može plakati, iako joj se sve činilo sivo i besmisleno.

Kao fakultetski obrazovana osoba s profesionalnim iskustvom u

različitim područjima, Sandra je bila vrlo uspješna, ali nije imala rado­
sti. Osjećala se isprazno i nije imala prijatelja. Imala je veze s muškar­
cima koje je često mijenjala, nakon čega bi se osjećala poniženo i
iskorišteno. Opisala je svoje roditelje kao "ljubazne i brižne ljude", ali
sada je izbjegavala svaki kontakt s njima, jer se sramila njihovih jedno­
stavnih zanimanja.

Kad vodim klijente u prošli život, obično se vraćam u razne faze iz

sadašnjeg života, a zatim i u majčinu maternicu. No, Sandra me zamo­
lila da to izbjegnemo. Željela je da je povedem izravno u prošli život.
Rekla je da je oduvijek osjećala da je posebna osoba, koja želi učiniti
nešto važno. Međutim, nije imala pojma što bi to "nešto" moglo biti. U
sadašnjem životu, Sandra nije puno marila za duhovnost. Kad je slu­
čajno u magazinu pročitala nešto o mojoj knjizi o pozitivnim učincima
duhovne regresije u prošle živote, zainteresirala se, pročitala knjigu, i
sada je došla kako bi i sama iskusila duhovnu regresiju.

Trebalo mi je dugo da Sandru uvedem u duboki trans. Iznenada,

postala je napeta i uplašena. Pomogla sam joj tako što sam joj sugerirala
da zamisli prelijepu cvjetnu livadu. Zatim se postupno opustila. Zamo­
lila sam njezinog duševnog vodiča da za ovu seansu izabere prošli život
koji će joj najviše pomoći, a zatim sam je povela u taj život.

Moja klijentica imala je osjećaj da dugo i udobno leži na leđima,

plutajući na bijelom oblaku kroz plavo nebo. Tijekom tog razdoblja,
trans je postupno postajao sve dublji. Napokon, zamolila sam je da se
okrene i pogleda prema tlu. Pod sobom je vidjela krajolik nježno zelene
boje, s travom i drvećem. Objasnila sam joj da ću izbrojati do tri, i da
će doći u situaciju u jednom od prošlih života, koja će joj biti najvažnija
za sadašnji život.
Ursula: Što vidiš?
Sandra: (iznenada drhti i govori kroz jedva otvorena usta). To je
močvara... konji se više ne mogu kretati... zaglavili su se... ze­
mlja je do koljena... više se ne mogu kretati, (vrišti) Sve je sivo,
samo sivo! Mora da pakao ovako izgleda! (jeca)... Moram nasta­
viti... moram nastaviti!

U: Okrenite se. Što se događa?

S: (Teško diše) Moram odbaciti ruksak i pušku. Više nemam sna­
ge... Oh, Bože, oni pucaju! Pucaju! Ta prokleta kopilad! (cvili) Vi­
še ne mogu. Ali trebam pušku... Pogodili su konja (glasno) Ha, ni­
su me pogodili, ne još! Ali zašto? Ovaj kaos mora sada završiti.

Sandra se našla u Rusiji tijekom drugog svjetskog rata, u tijelu očaj­

nog njemačkog vojnika imenom Rainer. Situacija je bila beznadna.
Terenska vozila više nisu mogla voziti kroz intenzivnu kišu. Umjesto
toga, služili su se konjskim zapregama, a čak su se i one zaglavile u
blatu.
U sljedećem prizoru, Sandra je vidjela sebe kao mlađeg Raine-
ra: mladića u odori, malo prije početka rata, sa svojom zaručni­
com, Judith, u prelijepoj kući svojih roditelja. Njegovi roditelji bili su
bogati seljaci.

U: Kako se osjećate tamo?

S: Judith se želi rastati od mene.

U: Zašto?

S: Zato što sam otišao u vojsku, (ponosno) Napravit ću karijeru!

(smije se). Ne samo krave i svinje!... Ona je Židovka. To mi ne
odgovara, ne odgovara njemačkom narodu.
U: Što osjećate prema njoj?

S: Vrlo je lijepa i elegantna... sada plače. To mi se ne sviđa... da,

bolje je da se razdvojimo.

Dvije godine kasnije, Rainer zapovijeda skupinom vojnika na švi­

carsko - njemačkoj granici. Ulovili su skupinu židovskih izbjeglica.
Judith je među njima.
S: Izgleda neuredno, više nije lijepa. Prljava je. Gleda me čud­
no... uplašeno... sada skreće pogled.
U: Kako se osjećate?
S: Ne znam. Malo se udaljavam. Moram donijeti odluku... Ži­
dovske izbjeglice moramo strogo kažnjavati, (duga stanka)

U: Sada! Što je vaša odluka?

S: (viče) Sve ću ih strijeljati!
U: Kako se osjećate?
S: (prkosno) Mora biti tako! Takav je zakon! Ne dugujem joj
ništa!
U: Jeste li nazočni dok je strijeljaju?
S: Da. Svi stoje u redu, okrenuti su nam leđima, ispred rova, a
ruke su im iza glava.
U: Jesu li se sami tako poredali? Pogledajte pažljivo!
S: Ne, moji vojnici morali su ih natjerati. Neki plaču, mole za mi­
lost... jedan muškarac se slomio, jeca. Žene su često čvršće.

U: A što je s Judith?

S: Ona ne plače. Drži maleno dijete za ruku.

U: Je li to njezino dijete?
S: Mislim da pripada muškarcu koji je jecao.
U: Koliko je dijete staro? Je li dječak ili djevojčica?

S: Djevojčica. Možda četiri godine.

U: Kako se osjećate?

S: Ne znam... ono što uvijek osjećam u takvoj situaciji... neka­

kvu prazninu.

U: J o š nešto?

S: (polako) Ljutnju... užasavanje... da, i uzbuđenje.

U: Pažljivo sagledajte te osjećaje!
S: Da, ta moć me uzbuđuje.
U: Što se zatim događa?

S: Moji vojnici pucaju... svi padaju u jarak... sada je gotovo.

Ubrzo zatim, Rainer počinje osjećati snažne napade grizodušja i

noćne more. Javlja se i bol u srcu. Dobrovoljno odlazi na frontu.
Nada se da će poginuti, ali umjesto toga, zarobljavaju ga Rusi.

S: Stojim pred barakama, ruševnim... sve je sivo i prljavo... go­

tovo da nema hrane, čak ni za Ruse. Moramo obnavljati kuće.
Beskorisno... opet pucaju, ti idioti!

U: Tko?

S: Naši (Nijemci). Sve je već srušeno... mnogo njemačkih zaro­

bljenika.
Avion je bacio bombu. Rainera je pogodio udarni val i odletio je.
Povrijeđeno mu je lijevo rame. Kad je podigao glavu, ugledao je bi­
jelu gusku kako sjedi pokraj njega, povrijeđena krila.

S: (Zapanjena, puna strahopoštovanja) Ta bijela guska... to je

najčišća i najljepša stvar koju sam vidio u dugo vremena! (duga
stanka)

U: Što se događa u vama?

S: (polako) Takav sam nekada bio, ili sam mogao biti...

trebao...

Dolaze ruski vojnici i hvataju gusku. Jedan od njih ju je zadavio.

Rainer je viknuo i potrčao na njega. Vojnik ga je udario kundakom
po glavi, i Rainer je pao i umro. Nešto mu je izvuklo dušu iz tijela.
Dugo vremena, duša mu je bila uronjena u tamu. Osjećao se usa­
mljeno i izgubljeno. (1).

U: Kako sada izgledate?

S: Poput magle. Nemam ljudski oblik.

Napokon, u daljini je vidio svjetlost, i tada je doletjela bijela guska.

S: (iznenada uzbuđena) Ova je još ljepša od guske u Rusiji! Sjaj­
na je i vrlo velika!

Njegova duša legla je na leđa bijele guske, i guska je zatim odletje­

la. Ispod sebe, Rainer/Sandra je vidio sivi krajolik razoren ratom.
Sandra mi je rekla da se osjećala vrlo malenom, teškom i umor­
nom. Ispunila ju je duboka tuga. Iznenada, suze su joj potekle niz
obraz. Kao duša, Sandra si je dopustila da utone duboko u bijela
pera, i plakala je dugo i snažno.

S: (jecajući) Osjećam kao da se rastapam u beskrajne suze i po­

lijevam cijelu zemlju.
U: (nakon što se klijentica malo smirila) Kako se sada osjećate?

S: Lakše, i oh, zemlja ispod mene postala je zelena! Užasno sivi­

lo smrti nestalo je! Sve je opet plodno!

U: Gdje je bijela guska?

S: Pokraj mene. Ali sada se pretvorila u izduženo plavkasto svje­

tlo, (zapanjeno) Moj duševni vodič! (2)

U retrospektivi, uz pomoć svog duševnog vodiča, klijentici je posta­

lo jasno što mora naučiti iz prošlog života, a što će joj pomoći u da­
našnjem životu kao Sandri.

S: U sadašnjem životu htjela sam biti netko poseban, ali zabora­

vila sam najvažniju stvar: svoje srce. Djelovati sa suosjećanjem.

U: Kako je suosjećanje povezano s vašim sadašnjim životom?

S: Veoma se razlikujem od onoga što sam željela biti. Sa mnom

loše postupaju, i sama sam!

U: Što vaš duševni vodič misli o tome?

S: Odmahuje glavom... (iznenađeno) Pokazuje mi prizore iz sa­
dašnjeg života. Moji roditelji... osjećam se posramljeno jer ne
provodim vrijeme s njima. Sada mi pokazuje ženu. Poznajem je
s posla. Blesava je... (polako) Hmm, čini se da u svakome i sva­
čemu pronađem nešto što mogu kritizirati. Trebala bih se riješiti
toga, i biti ljubazna, skromna i brižna... ali tako sam umorna!
Duševni vodič zatim dovodi klijentičinu dušu na mjesto odmora i
čišćenja u duhovnom svijetu. Ispod sebe, vidjela je maleno, svijetlo
plavo jezero. Doplutala je do njega i zaronila u vodu. Voda je bila
topla i blaga i tekla je kroz nju.

S: Osjećam da postajem sve više prozirna, i sve laganija. Ne mo­

gu točno osjetiti gdje prestaje moje tijelo, a gdje počinje voda.
(zadovoljno uzdiše) Voljela bih ovdje ostati zauvijek!

Nakon dugo vremena, duševni vodič dolazi po Sandrinu dušu.

S: Sada nosi plavkastu, sjajnu, dugu halju. Ne vidim mu lice... ali

to je zapravo žena!

U: A kako vi sada izgledate?

S: Poput izduljene žute magle. Imam dugu, medeno plavu kosu,

i ja sam žena.

U: Kako se zovete?

S: Tria.

U: Prelijepo. A kako se zove vaš duševni vodič?

S: Tisana. Uzima me za ruku, i podižemo se još više... (sretna je

i iznenađena) Oh, evo moje skupine duša! Pozdravljaju me! (smi­
je se). Smiješno je, svi žele prvi doći do mene. Tu je pet duša.
Izgledaju poput sjajnih, žutih kugli. Svi me grle (sretna je). Sada
sam kod kuće!

U: Uživajte u tome (stanka). Poznajete li neku od tih duša u sa­

dašnjem životu Sandre?

S: (tužno) Ne. Sama sam na Zemlji.

U: Upitajte Tisanu za razlog.

S: Približava mi se još jedna duša (užasnuto) Oh, ne! To je Judi-

th... ide ravno prema meni!

Znoj teče s čela moje klijentice, i izvija se na kauču. Potrebno mi je

neko vrijeme da je smirim.
S: (iznenađeno) O v o ne može biti istina. Ne zaslužujem to. Smi­
ješi se i uzima mi ruku! ... Tako sam je povrijedila, a ona nije lju­
tita na mene!
U: Je li vam oprostila?

S: (vrlo dirnuto): Jest.

U: Osjetite to, i unesite to duboko u sebe. Duboko udahnite!
Opraštate li sebi?

S: (duboko uzdiše) Voljela bih. (duga stanka) Ne djeluje. Ne bi

bilo prikladno.

U: Što Tisana misli o tome?

S: Izgleda vrlo ozbiljno i pokazuje prema mojoj skupini duša.

Izgledaju tako sjajno!

U: Poput vas?

S: (tužno) Ne, ja nemam takvo svjetlo. Moja žuta je pomalo pr­

ljava.

U: Što to znači?

S: (oklijeva) To je zato što ja ne napredujem brzo kao drugi... to

je stari problem.

U: Koji problem?

S: (dulja stanka) Na Zemlji, zaboravljam... ono što smo tako sa­

vršeno isplanirali... čak mi i moja skupina duša pomaže... a ta­
da, kao ljudsko biće... uvijek želim ubrzati, želim biti netko pose­
ban. .. nemam poštovanja...

U: Kao u prošlom životu, kad ste bili Rainer. Pogledajte opet svo­
ju židovsku djevojku, Judith. Poznajete li tu dušu iz sadašnjeg ži­
vota?

S: N e ! Ona sigurno više ne želi biti sa mnom! (iznenada jeca) Ali

da, opet je ovdje. O n a je moja kolegica s posla!

Pokazalo se da ta duša pripada primarnoj skupini duša moje kole­

gice i da se redovito inkarnira s njom, pokušavajući joj pomoći na
putu razvoja. U sadašnjem životu, ona je Sandrina kolegica s
 posla, koja se stalno pokušava sprijateljiti s njom. Želi provesti vrlo
perspektivan humanitarni projekt sa Sandrom.

U: Što vaš duševni vodič misli o tom projektu?

S: Pokazuje mi prizor iz djetinjstva. Ja sam djevojčica od kojih

šest godina, u posjeti kod poznanika mojih roditelja. Obnavljaju
svoju kuću, i posve su zaboravili na svoje kućne ljubimce - zeče­
ve. Kavez im je oštećen. Pun je prašine i zemlje, i zečevi nemaju
što jesti! Donosim im vodu i travu iz vrta, iako sam pritom uprlja­
la svoju haljinicu, (stanka). Mislim da bih trebala to učiniti - kre­
nuti u taj humanitarni projekt s kolegicom.

U: Kakav vam je osjećaj u vezi toga?

S: Pomalo čudan, (duga stanka) Ali i sjajan... da, to je to!

U: Je li u redu ako vam pokušam pomoći da se riješite boli u sr­

cu i osjećaja tjeskobe?

S: (dulja stanka) Ne, ne još... mislim da ne.

U: Komunicirajte sa svojim duševnim vodičem. Što kaže Tisa-

na?

S: Kima glavom. Kaže da su srčane boli poput prometnog znaka

koji me podsjeća da slušam svoje srce... da učim, da činim
dobro.

Nakon što se Sandra vratila iz transa, najprije je djelovala vrlo opu­

šteno i ljubaznije. No, u početku se brinula da spoznaju iz te seanse
neće uspjeti prenijeti u svakodnevni život.

Šest mjeseci kasnije, obavijestila me da su ona i njezina kolegica

zajedno načinile prve korake da ostvare ideju o projektu pomaganja
ljudima da pomognu sami sebi. Ideja je bila da podučavaju i podrža­
vaju seljake u tome da prijeđu s masovnog uzgoja životinja na uzgoj s
naglaskom na dobrobiti životinja, i da prijeđu s masovnog uzgoja
biljaka na organičku agrikulturu. Njihov cilj bila je situacija u kojoj su
sva bića na dobiti.

Međutim, Sandrini zdravstveni problemi nisu se popravili. Predlo­

žila sam joj da svjesno kontaktira svojeg duševnog vodiča barem
petnaest minuta na dan. Prošla je još godina i pol prije no što mi se
opet javila. Sada je djelovala vrlo sretno i entuzijastično. Projekt je
imao iznenađujuće dobar start, i po prvi puta u životu, bila je u vezi
punoj ljubavi. Poslušala je moj prijedlog, da redovito kontaktira svojeg
duševnog vodiča. Ponekad joj se duševni vodič, Tisana, javlja u obliku
bijele guske, i omogućava Sandrinoj duši da leti nebom na njezinim
leđima. Kad sam upitala Sandru o njezinim osjećajima tjeskobe i boli u
srcu, zamišljeno je rekla: "Hej, posve sam zaboravila na to. Postupno su
nestali!"
Duhovna regresija u bivši život, i što je najvažnije, u život između
zemaljskih života, može se shvatiti kao duhovna terapija koja integrira
božansku mudrost u naša svjetovna iskustva. Sandrin slučaj dobar je
primjer toga koliko duboko i koliko utjecajno može djelovati svjesna
veza s duhovnim svijetom. Prema mojem iskustvu, terapija koja cilja na
duhovni rast i tjelesno i psihičko iscjeljivanje nemoguća je ako se ne
povežemo sa svojom božanskom dušom. Kao terapeut duhovne regre­
sije, iz bezbroj seansi znam da jednostavna regresija u prošli život nije
dovoljna. Od ključne je važnosti povesti klijente u život između života
da bi dobili informaciju potrebnu za stvaran napredak. Profesionalno
iskustvo važan je čimbenik za uspješno vođenje duhovno orijentiranih
regresija. Drugi najvažniji čimbenik je svjesni kontakt terapeuta s višim
bićima iz duhovnog svijeta prije i tijekom seanse. Tijekom svake regre­
sije, ja intenzivno komuniciram s duhovnim svijetom, i jedino na taj
način mogu ponuditi adekvatnu pomoć i potporu svojim klijentima.
Mi smo gosti u ovom svijetu, i moramo se sjetiti da smo duše koje
stvaraju iskustva u ljudskom tijelu i da želimo dovesti svjesnost duše u
materijalni oblik. Čim se, s povjerenjem predamo višem božanskom
vodstvu, dobivamo svu pomoć koja nam je potrebna za duhovni rast.
U našim umovima, znamo mnogo toga. Međutim, kvaliteta našeg
života povećava se kad se izravno povežemo s umom svoje duše i
saznamo da smo besmrtna bića svjetlosti i ljubavi. Kada iskusim brzi,
pozitivan napredak pokrenut duhovnom regresijom u život između
života, uvijek osjećam zahvalnost i milost, i duboko sam dirnuta. Tije­
kom svake seanse duhovne regresije, pratim klijenta, i tijekom tog pro­
cesa, raste moja svjesnost našeg jedinstva. Dublja istina jest da nema
razdvojenosti. Sve - ljudska bića, životinje, priroda, Zemlja i cijeli uni­
verzum - svi materijalni i nematerijalni oblici i duhovni svijet dio su
"svega što jest": vječnog, božanskog izvora.
(1) Čitatelji slučajeva iz prošlih života često komentiraju nerazmjerno velik
broj ljudi iz našeg vremena čija se neposredna prošla inkarnacija dogodila u
drugom svjetskom ratu. To nije slučajno. Za to postoje dva glavna razloga.
Drugi svjetski rat bio je najsmrtonosniji vojni sukob u ljudskoj povijesti. Ukupan
broj prijevremenih smrti koje su bile izravan rezultat rata iznosi od 60 do 70
milijuna duša, vojnih i civilnih žrtava. Šest milijuna Židova umrlo je u logorima
smrti. Ako je život neke osobe prekinut prijevremeno, njezina se duša često
vraća u sljedeću inkarnaciju u kratkom vremenskom razdoblju - recimo, od pet
do deset godina - kako bi proživjela normalan životni vijek i obavila stvari koje
nije uspjela učiniti prije toga. Mnoge duše iz drugog svjetskog rata pripadaju
u tu kategoriju. Drugi čimbenik je potreba duše da uravnoteži karmičke sile
koje vode nasilnoj, prijevremenoj smrti u ratu, kao što je bio slučaj Rainera/
Sandre, osobito s obzirom na način na koji je Rainer postupio prema židovskim
izbjeglicama. J o š jedan primjer karmičkog balansiranja negativnih aktivnosti iz
drugog svjetskog rata možete pronaći u ŽIŽH, pogl. 17.

(2) Mijenjanje energije u razne oblike, praksa je kojom se služe duše svih
razina napretka, ali najviše osobni duhovni vodiči koji žele ostvariti specifične
rezultate sa svojim učenicima. Ako se to događa s dušom koja je nedavno
postala bestjelesna, događa se ubrzo nakon smrti, malo prije, ili neposredno
nakon prolaska kroz duhovne vratnice (SD, slučaj 4, 35). Da biste saznali kako
duše prakticiraju tu vještinu, pogledajte prostor preobrazbi, SD 313.
U ovom slučaju, bijela guska gotovo je mitološki lik koji uzima vodič - spasitelj,
pojavljujući se u traumatičnom prizoru smrti. Sandrin vodič, Tisana, oblikovala
se kao životinja - žrtva koja je trpjela od istog onakvog ponašanja kakvo je Rainer
prije toga iskazao kao vojnik prema nevinim židovskim izbjeglicama u drugom
svjetskom ratu. Namjera je bila da se Raineru pokažu učinci okrutnosti iskazane
na nevinim živim bićima. Niz povreda koje je u ovom slučaju pretrpjela ptica
odražavao je ono kroz što je prolazio i sam Rainer u posljednjim trenucima
prije svoje smrti u ratu. Prvo, povrijeđeno je krilo ptice, kao i Rainerovo
rame i ruka, a zatim je fatalno davljenje bijele guske usporedivo s udarcem
u Rainerovu glavu, koji ga je ubio. Kroz tu simboličnu viziju, Rainer je uvidio
posljedice njegovog nedostatka suosjećanja dok je i sam bio vojnik. Dok je
napuštao Zemljin astralni plan, Rainera je odnijela zdrava, nepovrijeđena ptica
koja simbolizira oslobađanje.

Bijela guska također je simbol čistoće, ljepote i mira, i očito predstavlja

duševni alter ego Rainera/Sandre - to jest, dobrotu i želju da se čine dobre stvari,
za razliku od destruktivnog ponašanja iz upravo okončanog života. Sandra
vidi da u svojem današnjem problematičnom životu mora djelovati iz nježnog
suosjećanja, što autorica priče jasno ističe. Kada njezin vodič, Tisana, poprima
oblik bijele guske i odnosi Sandru na nebo, ta vizualna lekcija predstavlja
spajanje prošlih i sadašnjih trenutaka, blagoslov i slobodu za suočavanje sa
životom, te potiče hrabrost. Čini se da je, za razliku od Rainera pri kraju života
(Sandrinog prošlog života), Sandra pronašla sreću kroz prihvaćanje ljubavi
duhovnih sila koje paze na nju.
S L J E D E Ć A ŽIŽ seansa provedena je prije nekoliko godina. Klijentica
Anna tada je imala četrdesetčetiri godine. Kad smo se upoznali, bilo je
očito da je Anna nezadovoljna svojim životom, ali informacije iz njezi­
nog prijemnog formulara nisu ni zagreble puni opis njezinih muka.
Nakon sat vremena razgovora s njom, znao sam mnogo više o dubini
njezinih fizičkih i emocionalnih problema. Međutim, niti jedno od nas
nije moglo pretpostaviti razinu do koje će se njezin život promijeniti do
kraja seanse. Zapravo, pozitivne promjene akumulirale su se tjednima
i mjesecima nakon toga.
Annini problemi nisu bili tako neobični, ali bilo ih je tako mnogo.
Cijeli život imala je osjećaj da je previše ljudi želi iskoristiti. Sebe je
nazivala svačijim otiračem, i činilo se da joj sada ponestaje i fizičke i
mentalne energije. Bojala se gotovo svakoga i bila je nepovjerljiva
prema svima. Mršavila je i pala je sa 70 na 58 kilograma u samo godinu
dana. Više nije mogla nadoknaditi težinu. Dijagnosticirana joj je slaba
funkcija nadbubrežne žlijezde, razvila je neutaživu glad za slatkom hra­
nom, i postala je netolerantna na laktozu. Rekla mi je da osjeća kako je
izgubila oko 90 posto svoje nekadašnje osobnosti i da osjeća "kako je
život završen", ako se nešto ubrzo ne promijeni.

Kao da to nije dovoljno, Anna je imala i, kako kaže, "previše duhov­

nih iskustava"! Stalno je sanjala muški lik koji je pokušava dohvatiti, i
budila se s osjećajem nekakve velike prisutnosti u svojoj kući koja je
pokušavala privući njezinu pozornost. (2). Ta duhovna iskustva nisu je
toliko uplašila, ali su je navela da se zapita tko je to biće i što ono želi.
Ta mistična iskustva napokon su navela Annu da potraži odgovore u
knjigama dr. Michaela Newtona, što ju je dovelo k meni.

Prije no što odradim ŽIŽ seansu s novim klijentom, obično s tom

osobom imam seansu ili dvije, tijekom kojih radim na temeljnoj terape-
utskoj razini. Moj proces s Annom bio je skraćen, djelomično i zato što
je putovala s velike udaljenosti, a djelomično zato što sam tijekom tele­
fonskog razgovora s njom zaključio da već posjeduje prirodnu otvore­
nost prema transcendentnim duhovnim iskustvima. Smirila me i infor­
macije da su je liječnici smatrali mentalno stabilnom, i da nije pod
utjecajem nikakvih lijekova koji ponekad mogu ometati čovjekovu
sposobnost ulaska u stanje hipnoze.

Zato me nije iznenadilo što je Anna vrlo lako ušla u hipnozu, i to

vrlo duboko, služeći se jednim od svojih omiljenih mjesta u prirodi kao
mentalnom slikom koja ju je opustila. Kad sam se uvjerio da je dostigla
zadovoljavajuću dubinu, predložio sam joj da dopusti da je vratim u
jedan od posljednjih života. Anna mi je rekla da je bole stopala. Prije
no što sam shvatio što to znači, rekla mi je: "Uzela sam te čizme s
mrtvog čovjeka, i prokleto su mi tijesne." Budući da Anna nije nosila
čizme, shvatio sam da proživljava drugu stvarnost. Počeo sam je propi­
tivati.

Jimmy: (prikrivam svoj osmijeh) Šteta za čizme. Možete li mi re­

ći više o sebi? Kako ste odjeveni? Kako izgledate?

Anna: Pa, imam bijelu "puf" košulju s dugim rukavima i kožne

hlače koje se kopčaju sa strane. Imam sivi šešir, okrugao na vrhu,
s uskim obodom. Nizak sam, debeo i bradat. Ne brijem se često
- možda svaka četiri mjeseca. A kosa mi je mjestimično prosje-
da.

J: U redu, vidim kako izgledate. Očito ste muškarac. Pričajte mi

dalje.

A: Tako je. I nitko me ne smije dirnuti. Ja nikome ne smetam, ali

bolje vam je da ni vi ne smetate meni! Ne trpim uvrede.

J: Razumijem. Kako vas ljudi zovu? Kako vam je ime?

A: Zovem se Wren. Neki me zovu Wrenny. Ime mojeg partnera

je Max. On je nov. Reći ću vam nešto, izgubio sam više partnera
jer me nisu htjeli slušati. Oklijevali su, a kad oklijevate, pogine­
te... to se dogodilo i njima.

Ubrzo sam saznao da je Wren čovjek u četrdesetima i da radi za

tvrtku Wells Fargo kao čuvar teretnih kočija u jugozapadnom dijelu
Sjedinjenih Država u razdoblju Divljeg zapada. Njegove odgovornosti
uključivale su zaštitu života putnika kočije, kao i sadržaja sefa kojega su
on i njegov vozač, Max, prevozili kroz neke krajeve gdje je vladalo
bezakonje između šest do osam gradova koje su opsluživali. Wren nije
htio ni pipnuti viski, čak ni kad nije bio na dužnosti, jer uvijek je htio biti
na oprezu. Rijetko se kada mogao opustiti. I nakon što bi isporučio
teški, željezni sef na odredište, obično banku, po vlastitim riječima, "Ne
osjećam se sigurno. Ljudi nas gledaju, i ne znaju ima li u kočiji još
nečega vrijednog. Moramo otići odavde." Wren i Max osjećali su se
najranjivije kad bi napuštali grad. Zato su odlazili iznenada, bez upozo­
renja, vrlo brzo i po mogućnosti sa šest odmornih konja. Njihovu para­
noju pojačavala je i epidemija boginja, pa su, ako nisu imali putnike
niti vrijednu robu, radije spavali negdje podalje od puta, na tlu i na
nekoj lokaciji koju je lako braniti.
Wren je uvijek nosio skraćenu dvocijevnu sačmaricu na krilu, i još
četiri napunjene puške iza nogu, ispod sjedala kočije. Stalno mi je
ponavljao: "Mali sam i sve stariji, ali ne trpim uvrede." Njegove puške
uvijek su bile dobro nauljene, ispolirane i napunjene.

Wren je imao kobilu imenom Buttercup. Kaže da je više volio manje

konje jer je i sam bio nizak i bilo mu je lakše popeti se na njih. Rekao
mi je da je Buttercup ljubav njegovog života. Nikada je nije morao
vezivati, jer je bila blizu njega, čak i noću, i dolazila bi kad god bi je
pozvao. Rekao je: "Buttercup je jedina žena koja mi želi prići. Mislim,
pogledajte me. Ružan sam, neobrazovan, i smrdim. Grozan sam, ali ne
i za Buttercup!" Međutim, Wren mi je rekao da mu se povremeno svi­
djela pokoja putnica iz kočija - čak bi i pomalo flertovao s njom. Rekao
je: "To mi je prolazilo samo zato što su njihovi životi bili u našim
rukama." To nikada nije dovelo do nečeg ozbiljnijeg, a čini se da on to
nije ni htio.

Unatoč stalnim izazovima, ili možda upravo zbog njih, Wren je volio
svoj način života. Tijekom svoje karijere ustrijelio je nekoliko negati-
vaca koji su mu pokušali zaskočiti kočije. "Ako me izazovu na ružan
način, ubijam na licu mjesta - ne oklijevam. Imamo dobru reputaciju.
Ljudi iz naših gradova poštuju nas i mole se za naš siguran povratak.
Ovise o nama."

Zamolio sam Wrena da se pokrene kroz vrijeme do posljednjeg

dana svojeg života. Za nekoliko trenutaka, progovorio je.

Wren: U krevetu sam. Mračno je, ali pokraj mene je uljana svje­
tiljka koja stoji na čipkastom stolnjaku.

J: Jeste li bolesni, povrijeđeni ili samo iscrpljeni?

W Ustrijeljen sam. Pogodili su me ovdje. (Anna pokazuje na de­

snu stranu i kaže: 'Zato ponekad ovdje osjećam bol.')
 J: Brine li se netko o vama, ili ste sami?
W: Moja sestra Clarisa je sa mnom. Ona je mlađa od mene... ta­
ko je dobra prema meni, ali ne sviđa joj se moj način života. Sa­
da ispire krvave krpe... prilično gadno krvarim.

U tom trenutku, Anna se nakratko vraća u sadašnjost i kaže mi da je

prepoznala Clarisu kao svoju sestru Kimberly iz sadašnjeg života. Vidim
da uživa u iznenadnom, dubokom osjećaju obnovljene bliskosti i lju­
bavi prema sestri.

Koliko god joj je to otkriće bilo drago, nakon nekoliko trenutaka

Anna se željela vratiti u Wrenov život. Za nekoliko sekundi, propitivao
sam Wrena o tome kako je ustrijeljen. Je li bio na kočiji kad se to dogo­
dilo? Zna li tko ga je ustrijelio? Svi njegovi odgovori bili su vrlo nejasni.
Činilo mi se da ne želi pričati o tome. Nije htio ni odustati od života.
Ostao je vjeran svojoj čvrstoj, nepobjedivoj naravi sve do posljednjeg
daha. Na kraju nije osjećao bol, nego jednostavno nije mogao disati.
Napokon, njegovim riječima, "Nisam mogao učiniti ništa drugo no
prepustiti se."

Zamolio sam Wrena da mi opiše što je i je li uopće, osjećao nešto

nakon što je izašao iz fizičkog tijela. Rekao mi je: "Više nisam ovdje...
sada sam okružen oblacima." Nije mogao vidjeti daleko zbog oblaka,
ali znao je da više nije na Zemlji. "Ovdje nema ničeg osim mira, samo
mir. J a d i bijeda su nestali. Sada sam siguran. Ovdje ne moram ništa
raditi." Nakon minute ili dvije, oblaci su nestali, i mogao je vidjeti nešto
u daljini što je bilo oblikovano "poput žlice za cipele, sa svjetlom u sebi.
No, to nije žlica za cipele, i krećem se prema tomu." Kad se približio,
rekao je. "Ovo je mjesto - lijepo mjesto - i kao da je Zemlja, ali nije
Zemlja. Ima drveće i cvijeće i travu kao i Zemlja, ali boje su sjajnije.
Već sam bio ovdje. O v o je mjesto baš za mene... ovdje ne moram
brinuti ni o čemu. Tu se mogu odmoriti. O v o je moje mjesto, gdje se
pomlađujem. Osjećam kako se to događa... pune me. Sve u meni
iscjeljuje. Ne treba mi više ništa."

Wren je zašutio. Zamolio sam ga da mi kaže, ako može, koliko dugo

obično ostaje na tom mjestu samoće i pomlađivanja u ljudskim godi­
nama. Odgovorio je "negdje od 100 do 200 godina." Nakon mnogo
ŽIŽ seansi, shvatio sam da klijent u ovom trenutku funkcionira u neli­
nearnom vremenu. Zato ne može izravno usporediti zemaljsko vrijeme
s onim što proživljava. To mi je omogućilo da se poslužim vrlo zanimlji­
vom i prikladnom tehnikom. Jednostavno sam rekao Wrenu: "Poštujmo
tih 100 do 200 godina tako što ćemo šutjeti pune dvije minute zemalj­
skog vremena. Tijekom toga, za vas može proteći onoliko vremena
koliko vam je potrebno na tom mjestu samoće, kako biste u potpunosti
obnovili svoju energiju." (3). Nakon dvije minute šutnje, tiho sam upi­
tao Wrena smatra li da je gotov i spreman krenuti dalje s tog mjesta.
Rekao mi je da je gotov, da osjeća razliku: osjećao je cjelinu. Vidio sam
da se Wren sada prilično promijenio. Na temelju svojih prijašnjih isku­
stava sa ŽIŽ regresijama, vidio sam da je Wren sada bolje orijentiran u
toj većoj stvarnosti. Vratio je svijest o sebi kao besmrtnoj duši.

Saznao sam da je besmrtno ime njegove duše Karaa (naglasak je na

posljednjem slogu). Karaa opisuje sebe kao ženstvenu, vrlo visoku,
vitku i elegantnu. (4). To je posve suprotno onome kako je izgledao
Wren. Vratila je 85 posto svoje energije, što znači da je Anna sa sobom
ponijela samo 15 posto kad se inkarnirala. Kombinirani podaci s tisuća
ŽIŽ seansi koje su proveli dr. Newton i drugi upućuju da je prosječna
količina energije koju duše unose u svoje fizičke inkarnacije od 40 do
60 posto. Dajući Anni relativno malu količinu energije, Karaa je ostva­
rila dvije važne stvari. Prvo, sačuvala je dovoljno energije da nastavi s
nekim posebnim radom u duhovnom svijetu, radom kojem je osobito
strastveno predana. Drugo, kako Karaa kaže, Anni relativno niska
razina energije stvara osjećaj žudnje za drugom stranom, svojim pra­
vim domom u duhovnom svijetu. To joj omogućuje da bude otvorenija
za primanje pomoći od tamo, iako se, kao ljudsko biće, često osjeća
slabo i uplašeno.

Karaa ima vodiča imenom Sariel (naglasak na posljednjem slogu).

On ima više muške energije, ali ne dolazi više tako često kao nekada.
Uvijek je na raspolaganju Karaai kad je potreban, ali ona kaže da ga
rijetko kada doziva.

Boja energije duše uvijek je vrlo zanimljiva, jer otkriva mnogo o

razini razvoja duše. Karaaina energija meni je bila vrlo zanimljiva, i
prilično neobična po rasporedu boja. Ima mnogo plave energije, što
ukazuje na vrlo visoku razinu iskustva, ali obično skriva svoja zapanju­
juća postignuća prikrivajući se mutno sivkastom bijelom bojom mnogo
mlađe i neiskusnije duše. Nisam to mogao shvatiti, sve dok me nije
povela na mjesto na kojem obavlja svoj rad. Bila je to kristalna zgrada
postavljena na kristalni pijedestal, gdje se čovjek mora pažljivo prilago­
diti prije no što uđe.

Karaa: O v o mjesto je vrlo staro. No, to nije samo mjesto - živo

je!

J: Želite reći, živo je onako kako ste vi živi?

K: (strastveno) Bolje od mene! Morate imati poštovanja prema

ovome - golemo poštovanje - prije no što uđete. Uvijek ostanite
ponizni... ne smijete pokazati ponos. Nije dobro za njih ako po­
kažem ponos. Podučavam ih da budu više nego što jesu, ali mo­
ram biti vrlo nježna s njima.

J: Dakle, vi ste učiteljica?

K: Da, tako je. Ali moram biti vrlo oprezna s njima. Ne smijem se
hvalisati (to je povezano s njezinom plavom bojom energije), jer
žele se ugledati na mene. Tako su mladi - nježna, bijela svjetla.
Žele učiti, ali vrlo su plašljivi. Morate biti oprezni, jer potpuno
vam vjeruju.

J: Znači li to da snižavate razinu svoje energije kad ste ovdje?

Kako izgledate njima?

K: Tako je. Smirujuće sam sivkasto bijele boje. Moja haljina ima
nabore, i dopuštam svojoj plavoj svjetlosti da se pokaže samo
kao zraka u sjeni tih nabora.

J: To mi zapravo zvuči vrlo elegantno.

K: (tiho, ali entuzijastično) I jest!

J: Kako izgledate kada niste na ovom mjestu?

K: Sjajnija sam, i ponekad dopuštam da moja plava energija

bude vidljivija, ali to može uplašiti malene. Ja nisam baš tako na­
predna (duše na ovoj razini razvoja obično su nevjerojatno ne­
sebične, pa ova izjava zapravo potvrđuje njezina postignuća),
samo znam raditi ovaj posao - pripremam nove duše da prijeđu
na sljedeću razinu. Činim to zaista dobro, i volim to raditi.
 Daljnje ispitivanje otkriva da Karaa radi prilično samostalno sa šest
do osam učenika odjednom, i oni se stalno mijenjaju. Povremeno
odvaja vrijeme za druženje s dušama na svojoj razini, ali to čini vrlo
rijetko. Kako je naša seansa napredovala, ova relativno napredna duša
nije me povela niti na jedno od mjesta koja često posjećujemo u
duhovnom svijetu tijekom ŽIŽ seansi. Iako sam je propitivao, nije mi
htjela otkriti mnogo toga.
Karaa je istakla da je cilj njezine inkarnacije kao Anne dvojak. J o š
jednom se mora zauzeti za sebe i druge onako kako je to činio Wren,
ali ovoga puta u malenom, ženskom tijelu, bez pomoći "arsenala skra­
ćenih sačmarica." Osim toga, morala je preuzeti ulogu odgajateljice. U
početku, ne čini se da je Wren imao mnogo lijepih karakteristika, ali
daljnje istraživanje otkrilo je da Wrenov stav prema životu nije bio tako
hladan, nemilosrdan i ubilački kako bi se dalo iščitati iz njegovih riječi.
Prema Anni, u mnogim zapadnim gradovima voljeli su ga kao hrabrog
zaštitnika života i imovine ljudi. Poruka za Annu jest da, iako je Wren
bio fizički ranjiv na svojem poslu u divljini, to nije umanjilo njegovu
sposobnost djelovanja kad je to bilo potrebno. Snažan, muški lik iz
Anninih snova, koji ju je doveo k meni, očito je trebao prikazati utje­
lovljenje njezinog pravog "ja" u Wrenu. Prisjećanje na Wrenov život u
seansi demonstriralo je njezinu pravu sposobnost kao duše da prevlada
probleme snagom i neovisnošću.

Očekivao sam da će seansa trajati još malo, kad je Karaa iznenada

rekla da je vrijeme da završimo posjet. To me iznenadilo, jer vrlo mali
broj ŽIŽ seansi završava na takav način. Poslušali smo njezin prijedlog
i završili s posjetom.

Kad sam izveo Annu iz transa, osjećao sam da nisam dobio sve one
informacije o duhovnom svijetu koje sam htio dobiti za nju. No, taj
osjećaj brzo mi je nestao kad je otvorila oči i viknula: " O h , moj Bože,
ta žena je tako snažna. Nevjerojatna je! Bilo je tako dobro opet biti
ona! Radi tako važan posao kada ohrabruje malene! A taj Wren...
nevjerojatno! Pokazao mi je kako je to biti muškarac. Sada shvaćam
zašto se muškarci tako ponašaju... Hej! Je li sve to bilo stvarno?"

Nakon te seanse, Annin se život počeo ubrzano popravljati. Ener­

gija joj se vratila odmah. Iz nekog neobjašnjivog razloga, razvila joj se
glad za zdravom hranom - i dobila je pet kilograma u šest tjedana! Bila
je i zadovoljna i zbunjena otkrivši da je izgubila želju za slatkom hra­
nom. Možete li zamisliti Annino iznenađenje kad je otkrila da više nije
netolerantna na laktozu? Očito, Annin probavni sustav bio je najranji­
viji dio njezine fiziologije, zbog njezinih dugotrajnih problema sa samo­
pouzdanjem. Naše emocije i naše zdravstveno stanje nisu razdvojeni.
Vrativši sjećanje na svoj identitet kao besmrtne duše, Anna je vratila
vjeru u sebe i počela slijediti svoje snove.

U vrijeme kada ovo pišem, prošlo je osam mjeseci otkada je Anna

došla na svoju ŽIŽ seansu, i kaže mi da sada osjeća odlučnost i svrhu u
svojem životu. Ljudi je više ne plaše. Kaže: "Sada se dobro osjećam s
nekim ljudima uz koje sam se osjećala nelagodno. Što je jednako važno,
postalo mi je nelagodno s nekim ljudima od kojih sam se zaista trebala
maknuti, ali se nisam mogla suočiti s time. Više nisam otirač - više to
ne trpim." (Zvuči kao nešto što bi rekao Wren!") Druge upečatljive
promjene: Anna se više ne boji smrti i stekla je sposobnost percepcije
eteričnih stvari koje nisu uočljive pomoću uobičajenih pet osjeta.

Anna mi je nedavno rekla da je nekoliko mjeseci nakon naše seanse

posjetila tržnicu na kojoj su prodavali neke stare puške. Puške je ne
zanimaju, ali jedna ju je privukla jer je izgledala baš poput one koju je
Wren uvijek nosio u krilu. Dok ju je gledala, prišao joj je nekimuškarac
i upitao je zanimaju li je stare puške. Rekla je da je zanima baš ova, i
prije no što se dosjetila kako da to objasni, on je rekao: "Ovakve puške
koristili su stari čuvari kočija Wells Fargoa." Rekla mi je da joj je cijena
bila malo previsoka, ali sada žali što je nije kupila.
Annin rad nastavlja se u sadašnjoj inkarnaciji, a sudeći prema vrlo
pozitivnim mentalnim, emocionalnim i fizičkim promjenama koje su joj
se dogodile nakon ove ŽIŽ seanse, lijepo napreduje prema ostvariva­
nju ciljeva svoje duše. Što je još važnije, sada to i zna.
Annin slučaj primjer je relativno napredne duše koja pokušava usa­
vršiti nesebičnost i senzitivnost prema drugima. Karaain pristup poslu
učitelja pokazuje koliko je usredotočena na ovladavanje takvom suo-
sjećajnošću. U posljednjim inkarnacijama, kroz iskustvo vlastitog osje­
ćaja ranjivosti, postupno usavršava svoju suosjećajnost prema drugima
koji se osjećaju ranjivo. Kao Anna, zaista razvija to iskustvo suočava­
jući se s njime bez zaštita koje je imao Wren. Neposredan rezultat jest
da je ta nova perspektiva dala Anni energiju. Iscijeljena je i osjeća veće
olakšanje no što je ikada smatrala mogućim. (5).
(1) Slučajeve u kojima se uspoređuju početničke, srednje razvijene i napredne
duše pronaći ćete u PD 145 - 228.
(2) Arhetipske slike u snovima i prepoznavanje snova: SD 38 - 46.
(3) U ovoj knjizi vidimo mnoge primjere slučajeva u kojima vrijeme u duhovnom
svijetu nije linearno niti apsolutno. U ovom slučaju, 100 godina na Zemlji duši
u duhovnom svijetu može izgledati kao 100 minuta. Namjerno iskrivljavanje
vremena kojim se služe iskusni ŽIŽ terapeuti, kao u ovom slučaju, mogu biti
učinkovito terapeutsko sredstvo u mnogim duhovnim okruženjima, pomoću
kojeg se vrijeme zbivanja u ŽIŽ seansi može usporiti, zamrznuti ili ubrzati. Vidi
ŽIŽH, pogl. 41.

(4) Iako su duše čisti oblici svjetlosne energije, mogu poprimiti bilo koji oblik
koji žele u životu između života.
(5) Tijekom proučavanja stadija razvoja neke duše, moguće se kretati unatrag
ili unaprijed tijekom mnogih inkarnacija, ovisno o karmičkim izazovima.
Svako tijelo u kojem duša obitava u različitim životima ima svoj vlastiti mozak,
središnji živčani sustav, emocionalni temperament, i tako dalje. Osim razlika po
rodu, čini se da su Anna i Wren potpune suprotnosti, ali ipak imaju istu dušu.
Besmrtni karakter duše Karaae jednostavno se nosi s novim okolnostima u
različitim okruženjima. Zadatak duše jest da prevlada takve prepreke u svakom
životu tražeći najbolja rješenja, kako bi živjela produktivno. Duša kroz taj proces
postaje sve snažnija. To je tajna inkarniranja.
K A D ME LINDSAY, žena u dobi od pedesetjedne godine, kontaktirala
u vezi prošlih života i ŽIŽ seanse, pitala se hoće li joj duboki umor koji
je stalno osjećala smetati u podvrgavanju terapiji. Otkrila sam da je
imala tešku traumu pri porodu i da se cijeli život bori s lošim zdravljem.
Imala je bolove u području slezene otkad je znala za sebe i stalno je
izbjegavala gužvu i bučna mjesta zato što se tamo osjećala izgubljeno i
bilo joj je fizički mučno. Lindsay nikada nije bila u stanju stvoriti duboku
vezu bilo s kime, jer se osjećala različitom i izoliranom. Otkrila sam i to
da ju je, kad je prije osam godina radila u Africi na međunarodnom
razvojnom projektu, ugrizao insekt koji je nosio pet virusa. Virusi su se
napokon povukli, ali ostala joj je vrlo teška postvirusna bolest: kroničan
sindrom umora.
Osam godina kasnije, uz pomoć konvencionalnih i holističkih tera­
pija, Lindsayino zdravlje značajno se popravilo. Počela je raditi na sebi
i drugima iscjeljiteljskom energijom, ali još je patila od tvrdoglave i
teške nesanice, koja se pokazala otpornom na konvencionalne i alter­
nativne lijekove.
Tijekom Lindsayine prve seanse u prošli život, istražili smo nekoliko
života. Niti jedan od tih nije bio izravno povezan s nesanicom, ali dok
je dobivala lekcije iz tih života tijekom hipnoze, Lindsay je pronašla
paralele sa sadašnjim životom. Rekla je:

U tim životima nisam dovršila stvari onako kako sam htjela... u

ovom životu imam tako mnogo posla, ali ne mogu ga obaviti. Ne
mogu biti bolesna i obavljati posao. Moje tijelo ne može se nositi s
tim... prijenosom sve te energije. Vrlo sam svjesna vremena... či­
njenice da vrijeme prolazi. Teško mi je opustiti se i dopustiti da pro­
ces iscjeljivanja bude dovršen. Osjećam se tužno, pomalo besciljno,
bespomoćno i nepovezano.

Zamolila sam Lindsay da se izravno vrati na uzroke te tuge, bescilj-

nosti, bespomoćnosti i nesposobnosti za rad. Postala je vrlo emocio­
nalna i plačljiva kad je, često zastajkujući, počela pričati:

Imam krila... nekakve sam žuto/zlatne boje s krilima, lebdim... ne

mašem krilima, nego lebdim... imam i rep... pomalo sam nalik in-
sektu, vrlo velikom... oblikovan je poput ose ili guštera, ali glava mi
je vrlo čudna. Došla sam na taj planet da obavim nekakav energet­
ski rad, ali ne mogu! Teško je... to je izvan mojih sposobnosti u ovom
 trenutku... pretežak je zadatak... pokušavam manipulirati energi­
jom, ali ne mogu, nemam te vještine. Posežem izvan mojih razina
vještine... želim učiniti previše, prebrzo. Svi gorljivo želimo preobra­
ziti planet... orbitiramo oko njega i radimo, a zatim se odmaramo.
Ovdje nam ne treba mnogo sna.

Upitala sam je: "Ako se sada odmorite, što se događa?" Nakon duge
stanke, odgovorila je: "Čudno je... samo plutam, dopuštam planetu
da sam evoluira, i to se zbiva posve dobro... ne moram se toliko for­
sirati."

Dok se prisjećala toga, Lindsay je shvatila da nema potrebe da se

toliko forsira u sadašnjem životu. Mora se fokusirati na svoj iscjeliteljski
rad i najprije iscijeliti samu sebe.

Neposredno nakon seanse, Lindsay je nacrtala sliku sebe kao lete­

ćeg bića, a nekoliko dana kasnije, napisala mi je pismo u kojem opisuje
leteće tijelo koje je iskusila u svojoj seansi regresije.

Sjećam se da sam bila blago žuto/zlatne boje, s dva krila, glavom i

nekakvim repom. Glava mi je imala kvrge tamo gdje bi trebalo biti
lice, ali nije bilo očiju, ušiju niti usta. Umjesto toga, imala sam četiri
antene - otprilike duge kao glava i vrat zajedno - koje su virile iz vr­
ha glave. Antene su se kretale neovisno jedna od drugoj i bile spljo­
štene u nekakav ovalni oblik, umjesto da budu okrugle (razlika iz­
među linguinija i špageta). Moja koža (nisam imala pera) imala je
nekakvu glatku, gumenastu teksturu nalik gelu. Krila, s prednje stra­
ne, bila su nalik krilima galeba, ukošena unatrag otprilike na polovi­
ni. Stražnji rub krila nije bio gladak, nego je imao nešto poput ne­
ravnih mjehura koji se protežu s krila. Oblik mojeg tijela pomalo je
sličio sipi, osim što nije bilo duge peraje na rubu. Umjesto toga, bilo
je tamo nekoliko nepravilnih mjehura sličnih stražnjim rubovima
krila (iako ih je bilo manje nego na krilima).

S nekoliko drugih bića nalik meni, kružila sam oko vrlo malenog
planeta u ranoj fazi formiranja. Sastojao se od narančaste i crvene
uskovitlane mase teškog plina, koji se kretao poput tekućine. Radili
smo na tome da što prije razvijemo taj planet. Moje antene skuplja­
le su rezultate promjena koje smo pokušavali postići. S tim informa­
cijama stalno smo modificirali energiju koju smo slali na planet.
Sjećam se da sam imala poteškoća s tim poslom. Previše sam se
 fokusirala, i pomalo sam smetala sama sebi. Opuštajući se u orbiti
na neko vrijeme otkrila sam da su razni elementi planeta počeli us­
poravati i prelaziti u više stadije evolucije. Počele su se stvarati pri­
mitivne kopnene mase. Taj koncept opuštene namjere je nešto na
čemu stalno radim i u ovom životu. (2).

Nikada nisam vidjela nekoga tko je bio tako željan i odlučan da

započne sa seansom života između života! Visoka, suptilno upečatljiva
žena, Lindsay je stigla u moju ordinaciju pola sata prije ugovorenog
vremena, u nestrpljivom iščekivanju. Nije više željela trošiti vrijeme.

Tijekom ŽIŽ-a, Lindsay je dobila odgovore na sva goruća pitanja i

otkrila je mnogo, mnogo više od toga. Otkrila je da je ona zrela hibridna
duša koja se inkarnira na planeti Zemlji sa specifičnom misijom da pro­
vodi planetarni rad. To je postalo očito još u utrobi, jer da bi pripremila
temelje za taj važan posao, njezina duša ušla je u fetus u vrlo ranoj fazi.
Sa sve većim razumijevanjem, objasnila mi je razloge za to:

Lindsay: Naporan rad, bez odmora... moram učiniti mnogo to­

ga u ovom životu. Moramo načiniti mnogo veza... pomoću uma.
Odnosi moraju biti vrlo fino podešeni... sav taj posao koji mora­
mo obaviti. Želim prije ostvariti obrasce... ja... mi... radimo
mnoge neobične stvari ovim umom.

Rifa: Kakve? Rekli ste "neobične".

L: Oh, to je kao da, umjesto da vozite stari karavan, odjednom

prijeđete na vrhunski sportski automobil. Mašinerija je mnogo
složenija i teža za održavanje, ali mogu učiniti mnogo više toga.
Moram obaviti mnogo energetskog posla za ovaj planet. Moram
biti kreativnija... moje tijelo mora biti prijemčivo na... gotovo
kao "igranje" s energijom... moram biti spremna eksperimentira­
ti s načinima rada s energijom... ona (Lindsay) radi s energijom
s kojom se nikada prije nije susrela. Prije nije bilo nikoga da je
nauči (to govori Lindsayina duša). Spoznaja je došla s porastom
samopouzdanja. Mora me slušati da bi to učinila. To je zakučast
posao, jer radimo s visokom voltažom i... možemo ozlijediti
tijelo, a nema učitelja... može biti rizično, pa moramo biti dobro
podešeni i osluškivati pozorno jedni druge da bismo obavili
posao... to je timski rad, pa najprije moram iscijeliti tijelo i
osloboditi se sve prtljage iz drugih života... zatim to učiniti na vri­
jeme... tako da mogu obaviti "planetarni posao"... moram zavr­
šiti jednu stvar prije no što prijeđem na drugu... pa će biti napor­
no. Čekala sam dugo vrijeme na to.
R: Kako je trauma pri rođenju lekcija koju morate naučiti tijekom
ovog života? Zašto je bila potrebna ta trauma?
L: Tako da bi ono (tijelo) bilo prisiljeno raditi s energijom, zato
što je to jedina stvar koja ga može iscijeliti, a to će dovoljno po­
dići razinu interesa... da nastavi raditi s tim... kako bih ja mogla
obaviti planetarni posao.
R: Imate li nekakvo iskustvo u radu s planetima? To nije vaša pr­
va inkarnacija u kojoj to radite?
L: Ne, volim to, volim raditi s planetima, radimo na elementima
planeta... to je poput... poput poezije... to je poput plesa... tako
je lijepo, kombinira svu energiju s elementima. To je poput stva­
ranja kozmičke... poput juhe. Stvaranje planeta na kojem ljudi
mogu živjeti. To je tako lijepo, i čak i ako... oni... neće... to je ta­
ko lijepo mjesto na nebu. (3).
R: Radili ste to i prije, mnogo puta, zar ne?
L: Da, ja to radim.
R: Gdje obavljate svoj planetarni posao?
L: O v o nije prvi puta s planetom Zemljom. Nedostajalo mi je
to... tako mi je nedostajalo. A ovdje to možete učiniti... na mom
planetu, činite to iz daljine, vi ne... ne dodirujete, ali ovdje dodi­
rujete sve i...
R: "Ovdje" znači na Zemlji?
L: Da, morate biti u tomu... to je poput... to je kao da kuhate
juhu i jedete je. Morate iskusiti to u isto vrijeme. Jako me ispu­
njava.

Nakon tih uvida i tijekom posjeta njezinom Vijeću, kojem se obraća

kao kolegama, Lindsay je dobila objašnjenje za svoju nesanicu.

R: Tijekom života kao Lindsay, čemu vas podučava nesanica -

na što vas podsjeća?
L: (odmah) A h . . . ! ("a-ha" trenutak)

R: Shvatili ste!
L: To je tako dobro... (smije se) A h . . . oh... mnogo stvari - jedan
je da me to uči kako će stvari sada postati kritične... moram se
više opustiti s tim u vezi i učiniti najviše što mogu, jer... ah... pla­
net bi trebao evoluirati, sve što ja mogu... je najbolje što mogu
učiniti... s vremenom koje imam... a to opuštanje omogućit će
mi da ga slijedim u duboki san... također, u drugoj inkarnaciji...
u mojoj dimenziji, ne spavate tako... to je mali trik, omogućuje
mi da... sada mislim... da trošim vrijeme spavajući ovdje.

R: Dakle, na podsvjesnoj razini, jako ste uznemireni zato što tro­

šite vrijeme tijekom spavanja?

L: D a . . . zato što ne spavam, koristim vrijeme za nešto drugo.

Moram to zapamtiti... da je san dio ljudskog života. To je vrlo
produktivan dio, koji omogućava duši da se odmara kada tijelo
spava i tijelu... da se iscijeli. Postoji još nešto... doći će, kažu - na
pravom si putu... sa stvarima koje radim i s riješenim proble­
mom spavanja.

R: Čemu je služio ugriz insekta u Africi?

L: Ugriz? O h , to mi je stvarno pomoglo... ta me buba ugrizla pri­

je oko... osam godina. Prije dvanaest godina, počela sam radi­
ti... energetski raditi, i učiti kako da to radim na sebi i drugima.

J a k o sam napredovala, iscjeljujući sama sebe energijom ti­

jekom prve četiri godine, a zatim sam popustila. Nisam mogla
zaroniti dublje. Da sam trebala ovo tijelo samo zato da dođem
od točke A do točke B, to bi bilo dobro, ali trebala sam ga za pla­
netarni posao, inače bi se energije promijenile, pa sam... mora­
la posve rastaviti sve, popraviti i... opet sastaviti. Jedini način da
to učinim bio je da se teško razbolim... i zato se pojavila buba.

Tijekom dugačke iscjeliteljske seanse koja je uslijedila, Lindsay je ot­

krila uzrok kroničnih problema sa slezenom.

L: Da, to je uvijek bilo područje tuge... mislim da je... htjela sam

doći u ovu dimenziju da bih učila o Zemlji, i isplatilo mi se. Ljudi
 su mi toliko pomogli... nedostajala mi je moja skupina, jest, to je
bila nostalgija... u slezeni nosim tugu zbog odsutnosti od kuće.

Stvorili smo izravnu vezu između Lindsayine slezene i originalne

dimenzije tako da je, običnim disanjem u slezenu, mogla kontakti­
rati svoj dom.

Kako je seansa napredovala, upitao sam Lindsay zašto ju je ovo­

ga puta privuklo ŽIŽ iskustvo.

L: O n a (Lindsay) je zapela na nekoj razini, a to sa snom stjeralo

ju je uza zid. Imala je takvu nesanicu da nije mogla funkcionirati
niti napredovati, i to se pokazalo kao prepreka. Morala ju je svla­
dati da bi postigla bilo što, zato što više ništa nije funkcioniralo,
apsolutno ništa. Ah, tako mnogo drugih odluka ovisilo je o to­
me... da može spavati i biti dovoljno lucidna za djelovanje... a
samo joj je trebao podsjetnik... bilo joj je teško priznati... taj po­
sao koji obavlja i smjer u kojem se kreće...

Zatim, kako se razumijevanje produbljuje:

To zvuči tako čudno, i ona zaista poznaje vrlo malo ljudi koji zna­
ju što je ona... jedva da poznaje ikoga... jako je... ne može raz­
govarati o tome ni sa kim... tako da je stvaranje tog osjećaja ra­
zumijevanja... u ovom trenutku... važno... da bi nastavila s tim
radom, zato što se mora kretati mnogo brže, tako mnogo drugih
stvari... dijelovi slagalice su na mjestu, i trebala joj je pomoć da
prebrodi taj dio "zaglavljenosti."

Krajem seanse, Lindsay je bila totalno iscrpljena, ali vrlo zadovoljna.

ŽIŽ joj je pružila razumijevanje tko je ona. Razjasnila joj je njezinu
svrhu i dala joj potvrdu da je zaista na pravom putu.

ŽIŽ seansa dala joj je objašnjenje snova o letenju koje je pamtila još
od djetinjstva. Činilo se da Lindsay uopće nije iznenađena. Zapravo,
identificirala se s inkarnacijom u letećem tijelu mnogo više nego s
inkarnacijom u ljudskom obliku. (4).

To je objasnilo i mnogo drugih stvari: zašto se uvijek osjećala tako

nelagodno i uplašeno u mnoštvu, zašto je čula glasove ljudi oko sebe
kao stalnu, iritantnu buku i zašto se osjećala kao da usisava svu bol i
očaj iz svoje okoline. Shvatila je i zašto se nikada nije dublje povezala
ni s kim.

Možda je najvažniji rezultat njezine ŽIŽ seanse bio taj da se Lindsay

sada mogla povezati sa svojom poviješću. Otkrila je svoje vlastite
izvore, izvore svojih jedinstvenih sposobnosti, kao i to da postoje i drugi
sa sličnim sposobnostima, koji se trude na sličan način.

Lindsay je rekla: "Spoznaja da pripadam 'negdje' pomogla mi je da

osjetim kako pripadam više 'ovdje'. Kada prihvatim ono što jesam,
projiciram to izvan sebe, i ljudi se prema meni odnose drukčije no
ikada prije."

Sada, godinu dana kasnije, slezena joj je sjajno, a obrazac spavanja

polako se popravlja. Lindsay sada provodi intenzivan energetski rad,
oslobađa se vlastitog tereta i iscjeljuje i sebe i druge. Naučila je ovu
važnu lekciju, i sada je primjenjuje: najprije mora iscijeliti sebe, da bi
mogla završiti posao koji je došla obaviti ovdje na Zemlju. To je svojim
riječima opisala kao "planetarni rad."

Krajem ŽIŽ seanse, Lindsay je bila posve iscrpljena, ali vrlo zado­
voljna. Otkrila je objašnjenje svojih snova o letenju kojih se sjećala
otkad je bila dijete. Zapravo, osjetila se više povezanom sa svojim
"letećim tijelom" nego s inkarnacijom u ljudskom obliku. Njezino
iskustvo u dubokoj hipnozi objasnilo joj je mnoge druge stvari, poput
osjećaja nelagode i straha u mnoštvu, gdje je upijala svu negativnu
energiju boli i očaja iz svoje okoline. Shvatila je i to zašto se nikada nije
uspjela povezati ni s kim na dubljoj razini. Lindsay mi je u seansi opi­
sala kako joj je Vijeće naznačilo da dolazi do nekih promjena u njezi­
nom osobnom životu - za godinu ili dvije možda će joj se pridružiti
poseban muškarac iz njezine ŽIŽ dimenzije. "Kako ću znati da je on
'pravi'?" upitala je svoje Vijeće. "Oh, to je lako", rekli su joj, hrabreći je.
"Imat će najljubaznije oči i najljepši osmijeh, kao i blesave cipele. Znat
ces.

Dok sam pisala ovu priču, Lindsay me nazvala i javila mi da je pose­

ban muškarac zaista ušao u njezin život, kao što je Vijeće predvidjelo
(5).
(1) Hibridne duše prilično su rijetke u ljudskom društvu. ŽIŽ terapeut obično
godišnje ima manje od 5 posto klijenata koji su hibridi i koji potječu s tuđinskih
svjetova. Tijekom svojih prvih inkarnacija na Zemlji nakon života na drugom
planetu, hibridne duše često imaju poteškoće, ali ako prežive te rane živote,
mogu dati veliki doprinos našem društvu. Vidi S D 109 - 119, 154 i ŽIŽH, pogl.
42.
(2) Hibridne duše sada na Zemlji kao bivša tuđinska stvorenja. Vidi PD 218 -
228
(3) Planetarni iscjelitelji uključuju dvije glavne profesije naprednih duša u
duhovnom svijetu: (a) iscjelitelji okoliša, ili ekološki specijalisti za energiju
(SD 129 - 131, i (b) duše harmonizatori koje balansiraju energiju planetarnih
događaja i ljudskih odnosa (SD 342 - 343). Čini se da je Lindsay u procesu
obuke za drugu klasu specijalista. Visoko napredne duše koje nisu uključene u
specijalizacijsku obuku ne inkarniraju se.
(4) Ljudski snovi o letenju, ali da su porijeklom s drugih planeta - SD 355 -
360.
(5) U duhovnom svijetu, prije no što uđemo u naša nova fizička tijela i sljedeću
inkarnaciju, možemo dobiti određene otponce prepoznavanja, koji nam
pomažu da se povežemo sa značajnim ljudima koji će na neki način utjecati
na naš sljedeći život. Činjenica da je Vijeće Lindsay govorilo o muškarcu kojeg
će upoznati nije tipična. Takvu informaciju duša obično dobiva na tečaju
prepoznavanja, ili pripremnom tečaju, prije polaska u novu inkarnaciju. U to
je uključen naš osobni duhovni vodič, ali taj posao obično obavljaju vodiči
kako bi nas podsjetili na ono što nam je možda rečeno između života. Vidi PD
281 -298.
J E S S I C U JE BILO pravo zadovoljstvo upoznati i raditi s njom. Bilo je
jasno da kroz svoju ŽIŽ seansu želi otkriti što je moguće više toga. Prije
no što je došla iskusiti ŽIŽ, već je napravila nekoliko dalekosežnih
životnih promjena, koje su uključivale hrabar potez u karijeri kojim je
izašla iz zahtjevnog korporacijskog okruženja u razvoj vlastitog biznisa
životnog trenera. Bila je to znatiželjna, inteligentna žena koja je voljela
zabavu, posjedovala osvježavajuću energiju i naizgled neutaživu žeđ
za znanjem. Visoka svega metar i pedeset i tri centimetra, Jessica je
vrlo sitna i ženstvena, ali kada uđe u prostoriju, njezina je nazočnost
ogromna. Udana je za Sama, majka je i pomajka petero djece. Ona i
njezin suprug dijele duboku ljubav prema svijetu prirode, a Jessica voli
životinje, osobito pse i konje. Ona i Sam imaju snažan osjećaj da su
srodne duše. Jessica i svi članovi njezine primarne obitelji (roditelji,
brat i tri sestre) snažne su osobnosti, ali Jessicin gorljivi interes za
duhovne stvari jedinstven je u toj obiteljskoj skupini.

Nakon što je vrlo brzo došla do duboke razine transa, Jessica je s

lakoćom došla do nekih sretnih sjećanja iz ranog djetinjstva. Iako je u
djetinjstvu imala nekih problema, godine osobnog razvoja dovele su
do toga, da je njezin stav prema poteškoćama sada bio jasan i nekom-
pliciran. Zatim se vratila u vrijeme provedeno u majčinoj utrobi,
nedugo prije rođenja. Njezina prva reakcija bilo je iznenađenje što
čuje udaranje majčinog srca. Rekla je da joj to zvuči "čudno". Ubrzo,
snaga majčinih emocija koje je osjećala postala je prejaka, i dobili smo
prvu naznaku želje ove suosjećajne duše da pomaže drugima i iscje-
Ijuje ih. U suzama, pričala mi je da je njezinoj majci trebala velika koli­
čina ljubavi i potpore, a ona joj je to dala šaljući joj iscjeljivanje u obliku
zlatne svjetlosti. Objasnila je: "Samo pomislim na to i ona se utješi." U
toj fazi njezine ŽIŽ seanse, otkrila je i da svoje putovanje prema duhov­
nom prosvjetljenju neće dijeliti sa svojom braćom i sestrama. Zatim je
rekla:

Moje tijelo bit će maleno u ovom životu. U drugim životima bila sam
viša, dominantnija, obično voda. Bit će mi zanimljivo raditi u ovom
tijelu zato što znam tako mnogo. Maleno tijelo znači da ću se morati
kontrolirati i voditi iz druge perspektive. Morat ću pokazati ljudima
ono što znam, tako da slušaju sadržaj, a da ne obraćaju pozornost
samo na moj fizički izgled. Kad ste maleni, morate se dokazati na
drugi način. Ovo tijelo upravo je ono što mi sada treba: pjenušavo,
 puno duše i zabavno. (1). Trebat će mi mnogo da ovoga puta shva­
tim svoju ulogu. Taj životni izazov izabrala sam jer sam smatrala da
će biti zabavan.

To potvrđuju i moje informacije o Jessicinom životnom iskustvu.

Primjerice, napravila je veliku promjenu u karijeri u ranim četrdesetim
godinama. Zatim su došla i druga važna otkrića. Ne samo da su joj
ulazak u ovo tijelo i integracija s mozgom i njegovim sklopovima bili
"jednostavni i uzbudljivi", nego je i "mogla vidjeti veliki potencijal ove
kombinacije." Kad sam je pitala o naravi takvog potencijala, istog trena
odgovorila je: "Ja sam učiteljica, a ovo će mi pokazati nove aspekte u
načinima podučavanja."

Jessicinu naknadnu regresiju u prošli život neću naširoko opisivati.

Reći ću samo da je to bilo iskustvo koje joj je dalo potvrdu i sigurnost.
Njezini posljednji prošli životi bili su lagodni, životi odmora. Znala je da
su mnogi prethodni životi bili teški i izazovni - u velikim, dominantnim
tijelima, s fizičkim i mentalnim izazovima - ali ovaj život dao joj je uvid
od vitalne važnosti: da život "ne mora biti borba". Njezina duša napu­
stila je tijelo bez napora i bez žaljenja, a prevladavajući osjećaj bio je
"vraćam se kući... opet sam ovdje." Jessica je srela svojega vodiča, koji
se, kaže ona, pojavljivao u mnogim snovima kao Starac Vrijeme. Kaže
da nemaju potrebe imenovati njezinu ili njegovu dušu - jednostavno
se znaju, ali u ovom ŽIŽ iskustvu, zove ga Vrijeme.

U sadašnjem životu znatiželjne duše koja uči, Jessica je gorljiva čita­

teljica - ne pretjerujemo ako kažemo da guta pisanu riječ. Zato me nije
iznenadilo kad ju je Vrijeme najprije odveo u knjižnicu, u kojoj je mogla
pregledati taj i druge živote (2). Stajao je iza nje, njoj slijeva, i nježno
joj je rekao da se "opusti i uživa; nema žurbe". Polako je čitala i otkrila
mnogo toga. "Iz knjige, nekako dobivam predodžbe i osjećaje, ne slike.
Život iz kojeg sam upravo došla pokazuje mi da se ne trebam suprot­
stavljati životu, jer sam već naučila tako mnogo. Ne moram se mučiti
da bi podučavala druge - samo trebam nastaviti raditi ono što radim
sada, i dopustiti drugima da donose svoje vlastite odluke." Vrijeme je
nježno podsjeća da ona nije odgovorna za njihove odluke. Kaže joj:
"To će se dogoditi u vrijeme koje odgovara njima, ne tebi."

Jessica otkriva praznu stranicu u svojoj knjizi života. "To služi da me

podsjeća. Inkarniram se već tako dugo, i ovo me podsjeća da imam
izbor. Ako se želim vratiti nakon ovog fizičkog života, imam izbor -
mogu krenuti na sljedeći stupanj ako izaberem. To je nekako povezano
s podsjetnikom da nema potrebe za borbom. Ja sam dio promjene -
nevjerojatne promjene koja se događa diljem svijeta. Važno mi je da
ovo što činim nije namijenjeno meni, nego svijetu. Nagrade za čovje­
čanstvo bit će ogromne zbog svega što činimo."

Prije ove seanse, Jessica nije pročitala niti jednu knjigu o ŽIŽ regre­
sijama dr. Michaela Newtona. Radije je pričekala, kako bi kasnije uspo­
redila svoja iskustva s iskustvima drugih. Njezin vodič vodi je dalje.
O n a opisuje nadsvođeni hodnik koji vodi do velike, posebne prosto­
rije. Prepoznaje kamo ide; "Ah, da, to je Vijeće."

Jessica zatim opisuje prosvjetljujuću posjetu svojem Vijeću Staraca.

Jedna članica Vijeća je žena odjevena u zeleno. Jessica ju je odušev­
ljeno prepoznala. Sjetila se da joj ona pomaže i vodi je kad je s klijen­
tima kojima pomaže. Osnažuje njezinu "spoznaju" tijekom rada. Druga
članica, koja također odašilje žensku energiju, odjevena je u prirodnu
lanenu halju i odgovara na Jessicina pitanja o tome zašto je toliko
vezana uz žensku mudrost, a ne uz religioznu dogmu kojom domini­
raju muškarci. Jessica saznaje da se svijet mijenja i da se vraća žensko
doba. Svijet je tako dugo bio uronjen u snažnu mušku energiju da je
zaboravio na ravnotežu. "Ona je ovdje da predstavlja sve ono što mi
jesmo - Zemlja - doći će do značajnih promjena, zato je moj osjećaj
tako snažan, to će se dogoditi za mojeg života. Njezina lanena halja
podsjeća me da se štitim koristeći prirodne stvari - bez umjetnih pro­
cesa, samo prirodne. Ona me podsjeća da znam početak. Prepozna­
jem ravnotežu."

Nakon ove informacijama bogate posjete Vijeću Staraca, Jessica

traži posjet svojoj skupini duša. Ovdje pronalazi Sama, svojeg supruga
u sadašnjem životu. " O n me grli - to mi je olakšanje, osjećaj je čude­
san. Imamo tako mnogo toga što moramo zajedno naučiti. Biramo
živote koje želimo - nema sumnje da ćemo se pronalaziti i dalje (u
ovom životu, Sam je Jessicin drugi suprug). Kaže mi da zna što mora
naučiti i da to uči. Čak je stavio blatne cipele da mi pokaže da je prize­
man i posve uzemljen!" (To je posebna posveta Jessicinoj i Samovoj
ljubavi prema svijetu prirode i uzgoju prirodnih proizvoda). U svojoj
sadašnjoj zajedničkoj inkarnaciji, Sam pomaže Jessici u prisjećanju da
mora biti u svijetu prirode i uzemljena, možda kako bi uravnotežio
njezinu sklonost provođenju vremena na duhovnoj ravni. Glazba im je
snažan zajednički fokus pozornosti, i u tom trenutku, Sam joj prenosi
jednu posebnu pjesmu koja ih podsjeća na zajednički cilj. Melodija je
tajna, i ne tjeram je da mi je otkrije.
U međuvremenu, Jessica je krenula dalje. Otkrila je da su ona i Sam
članovi vrlo malene skupine duša. Kaže mi: "Tihi su, ne prepoznajem
nikoga od njih iz sadašnjeg života, ali poznajem ih. Razvijamo se kao
skupina. Imam osjećaj da smo Sam i ja posebni, i da su nam se te duše
nedavno pridružile. Prozirne su boje. Sam je žut s blatnim cipelama, a
ja sam maslinasto zelena s nijansom žute." Prema istraživanju Michaela
Newtona, čista žuta boja indicira hrabrost i ustrajnost, a pojava zelene
u Jessicinom temeljnoj boji ukazuje na njezine iscjeliteljske sposobno­
sti. (3). Uživajući u iznenadnom razjašnjenju, Jessica shvaća da su ona
i Sam učitelji te skupine, i da je prozirnost možda pokazatelj da su to
mlade duše. O n a i Sam nalaze se u novoj ulozi. Skupina je nova, dakle,
to je skupina za učenje. U ovom trenutku, ne zna cijeli raspon njihovih
dužnosti. Samo zna da se radi o energiji. Zatim, zahvaljujući svojem
vodiču, Vremenu, prisjeća se da uči kako bi postala mlađi vodič.

Vrijeme daje Jessici putokaz pomoću kojeg će prepoznati njegovu

nazočnost u svojem životu. U sadašnjoj inkarnaciji, ona nikada ne nosi
ručni sat. Pokazat će joj viziju sata na lancu, i ako to vidi u trenutku
kada postoji sumnja u to treba li djelovati ili ne, znat će da je potiče na
djelovanje.
Očekivala sam da će Jessica poželjeti posjetiti mjesto izbora života
kako bi otkrila više o svojem malenom rastu u ovom životu, ali odbila
je to. "To je sada gotovo. Mogu se vratiti kako bih otkrila još nešto, i
učit ću iz snova."

Jessica i ja ostale smo u bliskom kontaktu tijekom dvije godine

nakon njezinog ŽIŽ iskustva. Dijelimo mnoge interese. Iz prve ruke
svjedočila sam njezinim iscjeliteljskim i učiteljskim sposobnostima.
Neposredno nakon seanse, rekla mi je da joj je prvi i najsnažniji utisak
ostavila potpuna, bezuvjetna ljubav koja vlada u njezinom Duševnom
domu. Bila je oduševljena spoznajama koje je dobila o svojoj braći i
sestrama, a osobito o odnosu sa suprugom i srodnom dušom, Samom.
Dobila je uvide u to kako može pomoći Samu u ovom životu, i potvr­
dila je svoj duboki unutarnji osjećaj da nikada ne mora sumnjati u
njega.
 Dok se vraćala u svjesno stanje tijekom procesa reintegracije, nije
željela povratak iz proširene svijesti u ograničenja postojećeg tijela.
Osobito joj je teško bilo izaći iz okruženja u kojem je komunikacija u
potpunosti telepatska. (4). To je očito njezin izbor, budući da je iskusna
duša. No, osjetila je da ju je ŽIŽ seansa naučila da ne brine toliko o
fizičkim stvarima. I zaista, u sadašnjoj inkarnaciji prihvatila je veliki dio
onoga što je naučila na našoj seansi. U vrijeme dok ovo pišem, prošle
su dvije godine i četiri mjeseca od njezine ŽIŽ seanse. Tijekom tog
vremena, tražila je usklađivanje s različitim razinama reiki iscjeljivanja
i sada je majstorica reikija. Na taj način je kombinirala iscjeljivanje i
podučavanje, što je put njezine duše. Njezine intuitivne sposobnosti
jako su se proširile, uz pomoć njezinog "zelenog vodiča" koji korača s
njom svakog dana dok šeće sa svojim omiljenim psom. Oduševila se
kad je otkrila da se iscjeljivanje reikijem proširilo i na iscjeljivanje živo­
tinja. Pokrenula je službu za iscjeljivanje pasa i konja koja je jedinstvena
u njezinom kraju. Jessicina praksa životne trenerice razbila se u praksu
intuitivnog iscjeljivanja i vođenja. Već je dugo intuitivno zanima iscje­
ljivanje kristalima. Sada je taj interes formalizirala, dobivši međuna­
rodno prihvaćeni certifikat iscjeliteljice kristalima. Jessica je osnovala
dvije skupine za samorazvoj, u kojima su njezine sve izraženije učitelj­
ske sposobnosti veoma cijenjene. Njezin maleni rast ni na koji je način
ne ometa. Učenici slušaju i cijene sadržaj kojem ih podučava - ne mora
ništa forsirati.

Rad s ovom prosvijetljenom dušom zaista mi je bila čast. Bilo mi je

drago što mogu svjedočiti njezinom naknadnom razvoju i sudjelovati u
njemu. Jessici je ŽIŽ iskustvo pružilo mnoge vrijedne uvide, oruđa i
putokaze. No, možda je najvažnije što ih ona primjenjuje u svakodnev­
nom životu.

(1) Izbor života i tijela važan je aspekt ŽIŽ hipnoterapije, zato što te vizualizacije
pružaju terapeutske odgovore na mnoga pitanja klijenata o tome zašto su
onakvi kakvi jesu u ovom životu. Vidi S D 367 - 392 i ŽIŽH, pogl. 44. Vidi i
pridruživanje duša fetusu, S D 393 - 406 i ŽIŽH, pogl. 15.
(2) Duhovne knjižnice ne sadrže samo sve naše životne knjige, nego su i prostori
dizajnirani za pregledavanje razine do koje su duše napredovale ili nazadovale.
Duši je dostupno i ponovno proživljavanje prošlih događaja. Vidi SD 166 - 185
i ŽIŽH, pogl. 42.
(3) Tamo gdje postoji zelena boja, posve zelena jezgra obično započinje četvrtu
razinu razvoja duše. Vidi ŽIŽH, pogl. 33. Budući da Jessica još nije dostigla
duboko plavu razinu razvoja, možda ne shvaća da je malo prerano razmišljati o
kraju inkarnacija. Možda je i malo ispred Sama u razvoju, ali njih dvoje možda su
dobili - ili će dobiti - svoju vlastitu specijaliziranu skupinu za obuku naprednih
duša sličnih interesa. Kao što ovaj slučaj pokazuje, obučavanje mlađih duša
prvi je korak prema statusu mlađeg vodiča. Vidi kretanje duša u specijalizirane
skupine, SD 332 - 334.
(4) Komunikacija telepatijom norma je duhovnog svijeta i tako je sveobuhvatna
- uključuje totalnu percepciju - da klijenti često žele ostati u transu i svojem
duhovnom životu, umjesto da se vrate u stanje potpune svijesti, gdje verbalna
komunikacija često dovodi do nesporazuma kada je duša u ljudskom obliku.
K A O U M J E T N I C A , Anne je vjerojatno imala mnoge trenutke nadah­
nuća dok je crtala i slikala, ali napustila je financijsku nesigurnost
umjetničkog svijeta i prešla na unosan, ali zahtjevan posao u velikoj
korporaciji. Njezin život sastoji se od timskih projekata, prekovremenih
sati i rokova - to nije uobičajeno mjesto za pjesnike i muze.

S Annom je bilo pravo zadovoljstvo raditi, djelomično zato što je

bila osobno motivirana i proaktivna. Bila je zainteresirana za astrolo­
giju. Privlačilo ju je to umijeće koje je nazivala "umijećem nebeskih
tijela" koja utječu na naš planet. Svoju prvu seansu duhovne regresije
odradili smo prije oko četiri godine. Tijekom našeg druženja, Anne je
stalno iskazivala interes za bolje razumijevanje i ispunjavanje svoje
životne svrhe. Željela je znati više o sebi i o tome kako da se izrazi u
raznim ulogama koje mi svi igramo - kao suradnica, partnerica, prija­
teljica, investitorica i kućevlasnica. Osobito se zanimala za to kako da
ponovno izgradi most do svojeg posla vizualne umjetnice.

Anne je zapisala svoje percepcije i sjećanja na naše hipnotičke

seanse, i ja ih ovdje predstavljam bez mnogo izmjena. Uočite detalje
koji su važni vizualnim umjetnicima:

Seansa se odvijala u mojem domu. Ležala sam na kauču pokrivena

dekom, a Stephen je sjedio u susjednom naslonjaču. Proveo me kroz
početne korake - opuštanje, disanje i brojanje unatrag. Na njegovu
sugestiju, osjetila sam kako se ja, Anne (ili, preciznije, svjesni anali­
tički um), povlačim u stranu, gdje mogu promatrati bez smetnji.
Stephen je cijelo vrijeme vodio seansu pitanjima i komentarima.
Neću spominjati sve to. Radije ću se fokusirati na događaje koje sam
doživjela na putovanju.
Prvo što vidim je divovsko oko. Znam da je to Bog (1).
Zatim, kad zakoračim unatrag kako bih vidjela cijelo biće, vidim
da je to Bog nalik Michelangelovim skulpturama, s dugom, bijelom
kosom, bradom i bijelom haljom. Čini se kao da smo u oblacima i
da gledamo planinski krajolik. On pokazuje nešto, a ja shvaćam da
mi pokazuje kamo moram poći.
Gledam dolje i vidim da nosim vrlo luksuzne cipele izrađene od
mekanog, svilenog materijala protkanog cvjetovima i ukrašenog
dragim kamenjem. Nosim haljinu u renesansnom stilu. Sjedim u
 zatvorenom dvorištu i vrtu aristokratske vile. U početku, osjećam se
kao voljena kći tog kućanstva, kao mlada žena, ali tada se moja per­
cepcija mijenja, i tu je i moje dijete, djevojčica. Shvaćam da je to
dom u koji sam se udala. Ovdje vlada velika sreća i ljepota. Volim
svoju djevojčicu. Draga je, vragoljasta, stara oko pet godina, trči po
vrtu i igra se. Ima prelijepu crnu kovrčavu kosu, zato je zovem "mo­
ja malena oluja".

U sadašnjem životu Anne nema djece, ali ne žali zbog toga. Uočio
sam da su mnoge napredne duše koje su imale djecu u prošlim živo­
tima u ovom životu neutralne prema toj želji, ili Sudbini prepuštaju
odluku o tome. Često su vrlo dobri ujaci, tete i kumovi. (Naravno,
mnoge napredne duše izabiru da imaju djecu, što je duhovni ugovor i
čast).

Dok Anne nastavlja sa svojom pričom, uočite njezino iznenađenje

kad shvaća tko je ili što u ovoj slici!

Prizor se mijenja. Čini se da stojim na vrhu vidikovca na dvorcu, ne­

čem poput balkona ili kule. Gledam dolje i ispod sebe vidim tamno­
kosu mladu ženu koja jaše konja u daljini. Vrlo sam tužna dok je gle­
dam kako odlazi. Kasnije shvaćam da sam ista žena kao i prije, ali
sada sam mrtva, i moj duh gleda mladu ženu. To je moja djevojčica
kovrčave kose koja je odrasla. Bila sam ubijena u nekom ratu ili in­
vaziji. Ona se zaklela da će osvetiti moju smrt i sada jaše u boj.

Anne se ugodno iznenadila kad je saznala da je ta tamnokosa kćer

u sadašnjem životu kolegica i prijateljica s posla imenom Sarah. Šalile
su se da su vjerojatno bile zajedno u nekom prošlom životu... i zaista
jesu! Iako nazočnost drugih u našim životima često daje bogat i smislen
fokus u tim seansama, ovdje želim predstaviti jasna i živopisna Anneina
sjećanja na prošle živote i život između života, kao i način na koji je
integrirala ta iskustva da bi sadašnji život doživjela na širi i dublji
način.

Dok Anne nastavlja s putovanjem svoje duše, drevna ideja da ćemo

na nebu dočekati svoju nagradu iznenada joj postaje jasna... ali ne u
tradicionalnom smislu. Sada pratimo tu dušu dok se uzdiže u duhovni
dom:
Odavde, iz tog vrtloga, stižem u mjesto koje odmah prepoznajem
kao dom. Kad mi Stephen postavi pitanje, kažem mu da je to biser­
no mjesto, mjesto na koje idem kad se bavim umjetnošću, i opet pla­
čem i govorim Stephenu da osjećam snažnu nostalgiju za domom.
No, to ne pričam ja, Anne - to je sada drugo biće, koje intimno po­
znaje biserno mjesto. Ovdje je vrlo lijepo - čini se da je sve izrađe­
no od kristala i svjetlosti i bisernih živopisnih nijansi, no istovreme­
no nekako bez oblika. Malo ispod mene, u blizini, vidim skupinu lju­
di koja sjedi. Svi su sjajni i načinjeni od svjetlosti, i znam da su svi oni
nekakvi umjetnici... pisci, pjesnici, slikari, plesači, glumci i tako da­
lje. U daljini vidim druge treperave oblike ljudi koji dolaze i odlaze.
I oni, poput mene, idu i vraćaju se ovamo. Neki od njih izgledaju
poput kraljeva i kraljica, ali znam da su to glumci iz šekspirijanske
predstave u svojim kostimima. Kad pogledam skupinu ljudi koji sje­
de u blizini, iznenadim se vidjevši da me gleda moja prijateljica Sa­
rah. (2). No, Sarah koju vidim nije ono ljudsko biće koje poznajem.
To je najviši, najčišći aspekt njezinog bića i vrlo sam dirnuta kada vi­
dim kako je predivna.

Stephen me propituje o bisernom mjestu i ljudima koji se tamo na­

laze, i kažem mu da smo mi nekakvo sferično biće. Kad to izgova­
ram, vidim biserno mjesto kao da ga gledam iz daljine. To je sfera
stvorena od naših spojenih duša. U bisernom mjestu, iako imamo
svoje individualne duše, isto smo tako spojeni i tvorimo dio sjajne
sfere. (3). Govorim to Stephenu kao da je riječ o nečem normal­
nom, kao biće koje to jednostavno zna.

Zatim vidim kako nas gleda Bog s početka putovanja. Govorim

Stephenu da on nije iz bisernog mjesta, nije poput nas. Mi smo po­
put cvrčaka iz basne o cvrčku i mravima - mi se volimo igrati i smi­
jati i izrađivati lijepe stvari, ali ovdje, za razliku od basne, nema ni­
kakve kazne. Govorim Stephenu da nas je Bog stvorio zato što ga
usrećujemo. On ima mnoge odgovornosti i dolazi ovamo kako bi se
odmorio. Tada vidim kako se moj kanal otvara u kristalu, i krećem
kroz njega. Stephen pita što to znači, a ja mu kažem da svi imamo
ovakvo mjesto na koje odlazimo sami. Kanal se otvara u nekakvu
arenu ili dolinu okruženu kristalnim liticama sa svih strana. Ponekad
izgleda poput kristala (4), a ponekad poput kamenja. Ja sam u sre­
dini i u ruci držim kamen ili kristal. Govorim Stephenu da ovamo
dolazimo učiti stvari i da se kasnije, kad smo spremni, premještamo
u ženske utrobe. Vidim ili znam da s visine kanal i arena izgledaju
poput maternice i vaginalnog prolaza.
 Iz Anninog opisa vidljivo je koliko je bila dirnuta. U očima su joj bile
suze, a na usnama blaženi osmijeh. Bila je u ekstazi. U ovom međupro­
storu između Zemlje i kozmičke biserne sfere, zamislila je da sam joj
dotaknuo ruku, ali ja mislim da je to bila asocijacija - i dodir - iz nekog
davnog života.

Opčinjena sam tim mjestom i tamo mirno lebdim. Stephen valjda

misli da sam zaspala, pa mi podiže ruku. Čim je to učinio, ja se pre­
tvaram u oca Williama koji korača sa štapom u ruci uz kameniti pla­
ninski put, u krajoliku koji se otvara prema stražnjem dijelu bisernog
mjesta. Odjeven sam u halje monaha i imam sandale na nogama,
prekrivene prašinom nakon mnogo prijeđenih milja. U ovom tre­
nutku zacijelo sam u dubokom transu, jer otac William snažnije je
prisutan u mojem tijelu od svega što se dogodilo prije. Moj glas se
mijenja, a njegov glas govori kroz mene i razgovara sa Stephenom.
On živi u blizini Siene u Italiji. Živi kao pustinjak u kućici u šumi. Ov­
dašnji stanovnici donose mu hranu. U kućici ima mnogo rukopisa.
Neke čita, a neke piše. Sada je star i veoma umoran. Kaže Stephe-
nu da je odbacio zadovoljstva ljubavi, obitelji i prijatelja da bi služio
Bogu. Naučio je mnoge jezike, izučavao mnoga učenja, i putovao
da ljudima prenese Božju riječ. Stephen se raspituje o učenjima oca
Williama, pitajući se je li njegov bog katolički Bog. Otac William
smije se i kaže da je Božja ljubav usmjerena ljudima, a on je samo
instrument kroz koji ta ljubav teče. Osjećam da je otac William vrlo
mudra, suosjećajna duša, čistog srca i čistih namjera. Stephen pita
oca Williama žali li što je napustio obitelj, prijatelje i mogućnost bra­
ka. On se blago smiješi i pokazuje prema gore, govoreći: "Ima li ve­
će ljubavi od ove?" (misli na Božju ljubav.) Zatim kaže: "Osim toga,
ptica mi pravi društvo."

Sada vidim granu drveta kroz prozor kućice. Na njoj sjedi ptica
duginih boja koja pjeva predivne pjesme ocu Williamu. Ptica se pre­
tvara u sliku Krista u plavim i bijelim haljama, koji pokazuje prema
plamenom svetom srcu. Otac William dragovoljno je prihvatio
mnoge poteškoće kako bi slijedio put služenja svojem Bogu. Ipak, u
njemu osjećam veliki umor.
Stephen me pita kako taj život završava. Vidim oca Williama ka­
ko kreće na svoja putovanja kroz šumu. Po prvi puta, umjesto da na­
stavi dalje, zastaje da bi se odmorio pokraj potoka, da uživa u ta­
mošnjem miru i ljepoti. Umire spokojno, sjedeći pokraj potoka, i pa­
da na travu.
 Stephen me pita na koji je način život oca Wiliiama važan za me­
ne, i ja opet plačem i govorim: "Ne može to biti tako, bilo je preteš­
ko, preteško." A tada vidim Boga na bisernom mjestu, koji me uzi­
ma u ruke i govori "U redu je, ovoga puta ne moraš biti otac, nego
dijete... ptica koja pjeva pjesme svetog srca."

Bilo je to predivno i dirljivo iskustvo i osjetio sam duboku zahval­

nost što sam svjedok tog putovanja. U mojem zemaljskom vremenu
prošlo je mnogo sati. No, znao sam da Anne u tom stanju blaženstva to
nije bilo dugo. Bila je izvan vremena, na lijepom i spokojnom mjestu.
Prednost kućnog posjeta (što rijetko radim) jest u tome što suputnik
može plutati u ekstazi i uživati u mnogim sjećanjima i osjećajima dok je
god to moguće. Anne je bila punog srca i duha i vidio sam da se ti
duboki osjećaji mogu nastaviti. Bilo mi je vrijeme da pođem, ali nije
bilo vrijeme za spuštanje zastora i završetak predstave. Postavio sam
pozornicu i predložio joj da ostane ležati, a ja sam tiho otišao.

Stephen me priprema za kraj seanse. Malo pričamo, a tada on od­

lazi. No, nakon tih nevjerojatnih iskustava, ostajem u povišenom
stanju svijesti nekoliko dana. Tijekom večeri nakon seanse, još jed­
nom sam, između ostalog, osjetila kako me Bog tješi i vodi u dizalo.
Spuštamo se na kat na kojem izlazim. Pitam ga: "Što bih sada treba­
la činiti?" Daje mi dva kofera. Uzimam po jedan u svaku ruku, a on
kaže: "Sve što trebaš imaš u svoje dvije ruke."

Anne nije tada znala da su koferi nešto više od simbola. U sljedećih

nekoliko mjeseci, osjetila je unutarnji poriv da preseli dalje na jug, na
toplije mjesto u kojem bi otac William uživao.

Anne je danima plutala od radosti! Duša se probudila - ili je, preci­

znije rečeno, imala bolji pristup svakodnevnom svjesnom umu. Korpo­
racijski svijet sada joj nije bio toliko zanimljiv.

Uočite kako se Anne proaktivno nosi sa sjećanjima i otkrivenjima u

završetku svoje priče:

Dogodile su se i druge nevjerojatne stvari. Iako sam znala da se mo­

gu vratiti u "normalnu" stvarnost, i dalje sam dopuštala iskustvima
da me preplavljuju. Činilo mi se kao da se rastvorio nekakav zastor
koji je otkrio drugu stvarnost, opipljivo iskustvo duhovne stvarnosti,
 i željela sam ostati u tom toku. Nekoliko dana kasnije, došla sam u
Stephenovu ordinaciju na novu seansu, djelomice i zato da bih pro­
radila divne stvari koje su se dogodile. Vozila sam se podzemnom
željeznicom i hodala nekoliko blokova. Cijelo vrijeme činilo mi se
kao da plutam u nekoj drugoj mističnoj stvarnosti. Prelazila sam
prometne ulice ne gledajući automobile niti semafore, na što inače
veoma pazim. Mnogi ljudi okretali su se za mnom dok sam prolazi­
la i smiješila se, kao da osjećaju stvarnost u koju sam uronjena. Na­
kon razgovora sa Stephenom, odradili smo još jednu regresijsku se­
ansu. Ovoga puta bila sam bijela ptica koja leti na jug prema otoku
usred oceana. Pronašla sam planinu na tom otoku, a na njezinom
vrhu bio je Bog iz prijašnje seanse i čekao me. Sjela sam u njegove
ruke poput djeteta koji sjeda u naručje oca. Osjećala sam ljepotu
božanske ljubavi. Zatim sam, kao bijela ptica, odletjela natrag na
sjever. Ispod sebe sam vidjela SAD, zapravo Floridu, i kako se ptica
tamo spušta. Iako sam i prije razmišljala o selidbi na Floridu, sada
shvaćam da je to mjesto na koje moram otići.

Morala bih napisati mnogo više toga da detaljno opišem značaj koji
su te seanse i naknadna zbivanja imale za mene, no to bi bilo poput
Caravaggiove slike "Preobraćenje sv. Pavla", na kojoj sv. Pavao
doslovno pada s konja nakon što je doživio Boga. Od tada, moj se
život pretvorio u pokušaj da proradim to iskustvo. Kasnija čitanja
potvrdila su mi, da je ono što se dogodilo bilo nalik prvoj fazi buđe­
nja - pozivu na mistični put.

Anne je napustila hladniju klimu i kupila stan pokraj oceana na Flo­

ridi. Pronašla je mnoge načine za opuštanje i uživanje u životu, uklju­
čujući i kupnju štenca koji ju je pratio tijekom šetnje plažom. Nakon
seanse, načinila je vrlo duboke promjene u svojem odnosu prema
tijelu i zdravlju. Iz njezinih kasnijih pisama saznao sam za pozitivne
promjene:

Svjesna sam da želim da moje tijelo bude snažnije i prijemčivije za

ovakva duhovna iskustva. Molitva, meditacije i samohipnoza pomo­
gli su mi da prestanem pušiti i, što je još važnije, da posve odbacim
želju za pušenjem. Svjesnija sam i toga da se moja hrana sastoji od
živih bića i da želim jesti sa zadovoljstvom, ali i sa zahvalnošću i
umjerenošću. Na sličan način, pokušavam biti svjesna svojih nega­
tivnih energija i navika, i na blagi način, uz praštanje sebi, preobra­
žavam ih u pozitivnije navike.
 Osobito su me impresionirale Anneine duboke profesionalne pro­
mjene. Planira nastaviti sa svojim korporativnim poslom u smanjenom
radnom vremenu, i već je smanjila količinu svoje imovine i pritisaka
kojima je izložena. Njezin novi stav na poslu sjajan je. Jednostavnost i
spokoj sada su joj stalni pratitelji.

Znao sam da su naše duhovne seanse, osobito seanse integracije

života između života, imale duboku vrijednost za Anne, ali kad sam je
zamolio da detaljnije opiše svoje putovanje za ovu knjigu, bio sam
veoma dirnut kad sam saznao koliko je snažan bio pozitivan utjecaj na
nju. Imao sam osjećaj da je uvijek bila voljna i spremna za to. Sada je
došlo pravo vrijeme, a ja sam imao pravi alat koji sam joj ponudio u
pravi trenutak. Ostatak je bila čarolija i Božja milost.

Anne traži načine da pomogne drugima na radnom mjestu i izvan

njega, i da se opet umjetnički izrazi, bilo to kroz slikanje ili kroz pjeva­
nje pjesme svete ptice. Ostvarila je usklađivanje, i mistik je ponovno
rođen. Umjetnik je opet povezan s muzom - svjesno.

Tri i pol godine nakon naše prve hipnotičke seanse, Anne je sa

mnom podijelila ovo:

Moj svakodnevni život dramatično se promijenio. Iako sam se po­

stupno vratila u manje povišeno stanje, ipak još uvijek osjećam zov
božanskog. Vidjela sam i dalje vidim neopisivu ljubav koju osjećam
u svakom živom biću. Kroz svoje djelovanje nastojim biti usklađena
s tim duhovnim carstvom, nastojim biti što je moguće bliža savrše­
noj ljubavi i jedinstvu koji su mi otkriveni. U klasičnoj terminologiji
kojom se služe mistici, sada sam na putu potrage za stanjem ujedi­
njenja, jedinstva s Bogom. Sada svoju želju za mogućim povratkom
umjetnosti vidim kao način služenja tom većem duhovnom car­
stvu.

Prije sam koračala jednim svijetom na zemaljskoj ravni. Sada

svjesno učim kako živjeti i koračati između dva svijeta: na zemalj­
skom planu i na raznim aspektima duhovnog plana. Zainteresirana
sam za sve duhovne tradicije i prakse, i proučavam teme koje me
prije nisu osobito zanimale: šamanizam, budizam, taoizam, kršćan­
ski misticizam, psihički razvoj, tarot, transpersonalnu hipnozu...

U svemu što činim, nastojim biti najbolja što mogu, kako bi bila
kanal za božansku ljubav s duhovne ravni.
 D o k razmišljam o svim tim promjenama, m o r a m reći da mi je
otvaranje prema božanskom"kroz tu seansu vjerojatno bio najzna­
čajniji događaj u životu.

(1) Subjekt iz ovog slučaja služi se brojnim religijskim simbolima, da bi opisala

svoje osjećaje prema božanskom iskustvu iz svoje ŽIŽ seanse. Neki uključuju
arhetipove poput svetog lika u halji, s dugom bijelom kosom, ili pak metaforičke
vizualizacije svevidećeg oka, ili tradicionalnije kršćanske opise. Pregled
deificiranih entiteta koje opisuje veliki broj hipnotičkih subjekata možete
pronaći u Prisutnosti u SD 257 - 265, i tekstu o Bogu u PD 145.
(2) Prvi susreti s prijateljskim dušama: PD 39
(3) Sferične vizije tijekom prijelaza duše u dom: PD 87
(4) Vizualizacija kristalnih prostora, kamenja i si. uobičajena je kod ŽIŽ klijenata.
Čini se da oni predstavljaju balansiranje vibracijske energije koja osnažuje misao
i potiče pomlađivanje duše koja se vraća. Vidi značenje duhovnih okruženja s
kristalima, S D 104, 149, i ŽIŽH, pogl. 29.
U S V O J O J ULOZI holističke psihoterapeutkinje i obiteljske i bračne
terapeutkinje, često radim s ljudima koji traže uvid u svrhu svoje duše,
svoju svrhu unutar primarne skupine duša, i lekcije koje trebaju naučiti
kroz svoje odnose. Gledam na sve odnose iz perspektive duše. Kakve
duševne ugovore smo sklopili prije ovoga života? Čemu nas svaki
odnos i životna situacija mogu naučiti? Kakvi obrasci iz prijašnjih inkar­
nacija još uvijek utječu na naše odnose?

Otkrila sam da regresije u život između života potiču dublje razumi­

jevanje načina na koji možemo očistiti nesvjesne barijere koje nas spre­
čavaju u stvaranju radosnog, dušom nadahnutog života. Kada posta­
nemo svjesni svojih duševnih ugovora s ljudima u sadašnjem životu, s
onima koje smo poznavali u drugim životima, i onima iz naše primarne
skupine duše, možemo izaći iz uloge žrtve i prihvatiti činjenicu da smo
svoja iskustva izabrali kao svoju školu.
Elaine se tijekom svojih ŽIŽ seansi s lakoćom vratila u neka od sret­
nih sjećanja iz djetinjstva, a zatim i u udobnost majčine utrobe, kad je
gorljivo iščekivala rođenje u ovom životu. Kad sam je prebacila iz
maternice u prošli život, Elaine se sjetila značajnog života afro-ame-
ričke majke koja je radila u tvornici za štavljenje kože:

Iznenadila sam se kad sam se zatekla u tijelu žene koja je odrasla u

sirotinjskoj četvrti New Yorka. Bila sam vrlo siromašna i imala preli­
jepu djecu. U tom životu dobivala sam batine zato što sam bila crna.
Udarali su me po lijevoj strani tijela. Zanimljivo je što su sve bolesti
koje su me mučile u ovom životu bile na lijevoj strani - slomljena ru­
ka i noga, šavovi od poroda s lijeve strane, epiduralna injekcija ko­
ja je djelovala s desne strane, ali ne i s lijeve, i povrede na lijevom
boku od napada psa. Kada trčim, vučem za sobom lijevu nogu.
Radim na tome da to uravnotežim. Trudim se da mi lijeva polovica
tijela bude jednako funkcionalna kao i desna.

Valja uočiti da se lijeva strana tijela smatra ženskom stranom. Elaine

je mnoge prošle živote proživjela kao žena, u podčinjenoj ulozi. Pri­
mjerice, u drugoj regresiji u prošli život Elaine je otkrila da je, kao dijete
u Kini, bila imobilizirana u kutiji kako se ne bi otimala dok joj vezuju
stopala. Izgubila je osjećaj slobode. Do današnjeg dana, Elaine ima
osjećaj klaustrofobije u skučenim prostorima. Tijekom svoje Ž I Ž seanse,
otkrila je da je njezin bivši suprug, za kojeg je rekla da je imao moć nad
njom u ovom i drugim životima, bio seoski povezivač stopala u tom
kineskom životu. Njezina današnja srodna duša u tom joj je životu bio
prijatelj koji joj je odvezivao stopala i nosio je na svojim leđima.

U sadašnjem životu, sportašica sam s naglašenom muškom stranom.

U korporativnom svijetu, smatrali su me vrlo tvrdoglavom osobom.
Takvu snagu od ženske osobe nikada ne prihvaćaju tako lako. Zato
balansiram te probleme kroz svoju majčinsku ulogu. Podučavam
svoju djecu da žene mogu biti snažne, ne samo emocionalno, nego
i tjelesno.
Moja smrt u afro-američkom životu dogodila se kad su mi pluća
prestala raditi. Radila sam za proizvođača rukavica i udisala kemika­
lije za štavljenje kože koje su se tada koristile. Sjećam se da sam teš­
ko disala u trenutku smrti.

Provela sam Elaine kroz prizor smrti u duhovno carstvo, gdje su je

njezini vodiči toplo dočekali:

Stanje između života bilo je čudesno mjesto ljubavi, energije i pri­

hvaćanja. Moji duhovni vodiči nisu se pojavili u ljudskom obliku. Bi­
li su više nalik svjetlosnim bićima, tako da su mi, kad sam ih morala
prepoznati, pokazali razne dijelove ljudskog tijela ili simbole po ko­
jima sam ih mogla identificirati. Stajala sam u sredini, a svi oko me­
ne kretali su se. Bili su tako sretni što sam tamo. Shvatila sam da ni­
kada nisam sama i da je ljubav koju te duše osjećaju prema meni
bezuvjetna. Cijelo vrijeme osjećala sam kako mi niz lice teku suze
radosnice.

Elaine je s velikim slavljem dočekala njezina primarna skupina duša,

koja se sastoji od ljudi koji su joj važni u ovom životu. Pozdravila ju je
srodna duša iz sadašnjeg života, koja ju je povela u knjižnicu, gdje su
joj pokazali važne informacije o svrsi njenog života.

Elaine: Jedna osoba iz moje primarne skupine, koju sam kasnije

prepoznala kao srodnu dušu, dovela me do te knjige (u golemoj
knjižnici). Iako nisam bila uplašena, nisam znala što želi od me­
ne. Rekao mi je da moram nastaviti s učenjem. Četiri riječi iz te
knjige - svjesnost, disciplina, obrazovanje i hrabrost - postale su
mi od tada vrlo važni podsjetnici, koji me vode prema onome što
moram razvijati u svojem životu. Više o značenju tih riječi sazna­
la sam na sastanku s Vijećem Staraca.
Susan: Koga ste još prepoznali iz svoje skupine duša?

E: Bio je tamo moj pokojni djed. Kao dijete, vidjela sam aure, a
on mi je pomogao da se osjećam shvaćeno, i prihvatio me takvu
kakva sam bila - raspršeno, divlje dijete. Prepoznala sam svojeg
oca (koji je danas živ), jednu od svojih sestara, moju učiteljicu iz
srednje škole koja je počinila samoubojstvo, i ženu koja sebe zo­
ve Malena. Ona sada nije inkarnirana, ali uvijek je bila sveznaju­
ća, majčinska figura u mojem životu. Poznavala sam je u svoje­
mu srcu i osjećala je oko sebe otkad sam bila djevojčica.

Bilo je sjajno prepoznati onu dušu koja me najbolje razumije,

koja me najviše njeguje. On je moj sadašnji partner u ovom živo­
tu. Shvatila sam da u ovom životu moram njegovati odnos s
njim, i da je moja sudbina da budem s njim.

S: Kako se ta sudbina razvija?

E: Napokon sam smogla hrabrosti da učinim ono zašto je moja

duša znala da je dobro za mene. Shvatila sam da je moj brak go­
tov, ali nisam odmah ostavila supruga, jer sam osjećala da je mo­
ja dužnost da mu ukažem na svoju sve veću svijest o duhovnom
svijetu. Razgovarali smo o tome, ali shvatila sam da on samo
ostavlja dojam da me sluša i da duboko u sebi ne poštuje moj du­
hovni put. Bilo mi je teško reći "Sada moram poći." U početku je
bio ljutit, ali kasnije je uspio krenuti dalje. I on se ponovno ože­
nio. I dalje smo roditelji našim kćerima.

Elainein odnos sa suprugom bio je utemeljen na materijalnim vrijed­

nostima. Shvatila je da je opet ušla u podčinjenu ulogu i da je izgu­
bila sebe. Nije imala osjećaj da dobiva potporu niti da ima razumi­
jevanje za svoj duhovni rast i strast prema životu. Elaine se napokon
suočila sa svojim strahom od odlaska. Znala je da u ovom životu
mora ostaviti iza sebe ulogu emocionalno zlostavljane žrtve. (1).

S: Što ste još naučili u tom odnosu?

E: Da bih ostala iskrena prema sebi, moram naučiti da budem

hrabra i smjela. Moram ostati uravnotežena i fokusirana u
svojem odnosu s bivšim suprugom i sačuvati svoju snagu. U ŽIŽ
regresiji naučila sam i da moram prigrliti ljudsko iskustvo kao ne­
što nesavršeno. To je za mene velika stvar. Nisam perfekcionisti-
ca, ali sam stroga prema sebi. Uvijek sam morala biti prva na utr­
kama, uvijek sam morala biti najbolja, ali u ŽIŽ-u sam naučila da
je nesavršenstvo zapravo savršenstvo.

Tijekom svoje ŽIŽ seanse, Elaineje imala i susret sa svojim Vijećem

Staraca, gdje je dobila daljnje upute u vezi svrhe svojeg života.

S: Kakav je bio sastanak s Vijećem?

E: Bio je vedar. Stajala sam u prostoriji s bijelim mramornim po­

dovima i polukružnim stolom. Tamo su bila tri svjetlosna bića in­
digo i zlatne boje. Njihova poruka meni bila je da se razvedrim:
"Imaš mnogo posla, ali možeš uživati u njemu." Ponovili su koli­
ko je važno razvijati svijest, disciplinu, obrazovanje i smjelost, jer
to su bile kvalitete koje moram razviti u sadašnjem životu da bih
ispunila svoju svrhu.

Dio te svrhe jest da se prisjetim svoje cjelovitosti kao duhov­

nog bića i da tu spoznaju izrazim u svojem životnom djelu. Posto­
ji nešto značajno što moram učiniti kako bih pomogla zdravlju i
svjesnosti Zemlje. To je neka svrha povezana s vremenskim i ge­
ološkim promjenama. Kad sam u meditativnom stanju, bolje sam
usklađena s vremenskim obrascima i seizmičkom aktivnošću.
Znam kakvo će biti vrijeme i prije no što se to dogodi. Osjetila
sam zemljotres koji se dogodio u Japanu prije nekoliko tjedana.

Elaineina svrha povezana s vremenom postala je mnogo jasnija ne­

koliko mjeseci nakon seanse, kao što ona objašnjava u nastavku.

E: ŽIŽ seansa naučila me da moram postati svjesnija svojeg unu­

tarnjeg vodstva, kroz koje dobivam upute za razvoj svojih talena­
ta. Osim toga, shvatila sam da moram razvijati svoju snagu, smje­
lost i disciplinu da bih ostala usredotočena na svoj duhovni put.

Moj susret s Vijećem Staraca i cijelo pozitivno ŽIŽ iskustvo

pružilo mi je samopouzdanje da krenem naprijed i napravim ve­
like životne promjene. Nakon što sam napustila brak u kojem me
 suprug emocionalno zlostavljao i ismijavao moje duhovne inte­
rese, upoznala sam svoju srodnu dušu, a on podržava sve razine
mojeg bića. Sretnija sam no ikada i razvijam talente kojima slu­
žim ovom planetu. (2).

Oko godinu dana nakon ŽIŽ seanse, razgovarao sam s Elaine da bih
otkrio kako se njezin život promijenio. Već je u velikoj mjeri iskustveno
narasla. To joj je dalo uvid i hrabrost da bude iskrena prema sebi.
Vođena prisjećanjem svrhe svoje duše, napustila je odnos u kojem se
nije osjećala dobro, da bi bila sa svojom srodnom dušom. To je bio
važan korak - mogla je biti ono što jest u vezi punoj ljubavi, koja je
poticala njezin rast. Raskinula je obrazac podložnosti iz više inkarnacija
i počela je cijeniti sebe, dovoljno da slijedi vodstvo svoje duše i svrhu
u ovom životu.

Elaine i njezin novi partner bili su očito sretni i odgovarali jedno

drugome. Imali su zajedničku želju da služe drugima. Djeca su dobila
mnogo time što su vidjela uravnoteženi odnos pun ljubavi i poštovanja
između ovo dvoje ljudi. Svladavali su izazove spojene obitelji s ljubav­
lju i zrelošću. Elaine je stekla samopouzdanje i došla u dodir sa svojim
intuitivnim sposobnostima. I dalje primjenjuje svjesnost, disciplinu,
obrazovanje i smjelost u svakom području svojeg života.

Dvije godine nakon ŽIŽ seanse, opet sam kontaktirala Elaine i otkrila
što se dalje događalo u njezinom životu. Sada je sretno udana za svoju
srodnu dušu. Njihova spojena obitelj rješava probleme prilagodbe koji
nastaju s prelaskom u novu obiteljsku situaciju. Njezin sadašnji suprug
i sam je bio na regresiji u prošle živote i živote između života, otkriva­
jući obrasce i lekcije koje je prenio u ovaj život.

Elaine i dalje raste u svojih duhovnim težnjama i studijama. Ispri­

čala je nevjerojatnu priču o tome kako se otkriva njezina životna svrha
- pomaganje iscjeljivanju ovog planeta i pronalaženje ravnoteže
između potreba čovječanstva i Zemljinog okoliša.

Moj novi suprug i ja osjetili smo potrebu da otputujemo u Peru. Ima­

li smo snažan osjećaj, da ćemo tamo upoznati ljude koje trebamo
upoznati. Budući da je jedan od naših letova otkazan, morali smo se
voziti šest i pol sati taksijem kroz Ande do našeg odredišta u blizini
 jezera Titicaca. U jedan ujutro, nasumce smo izabrali hostel u kojem
smo odsjeli. Na naše iznenađenje, bio je jedan blok udaljen od
doma pisca knjige koju smo nedavno pročitali. On tamo vodi i turi­
stičku agenciju. Kad smo ga posjetili, njegov nećak ponudio nam je
posebno prilagođeni posjet svetim otocima jezera Titicaca. Nakon
što smo mu ispričali našu priču i interese, ponudio nam je da nas
povede na malo znana mjesta i izvede neke duhovne rituale koje
inače ne dijeli s turistima.
Na jednom od otoka na koji nas je poveo nalaze se dva hrama -
jedan za Majku Zemlju, a drugi za Oca Zemlju. Dogovorio nam je
da odsjednemo kod jedne urođeničke obitelji na tom otoku. Naša
domaćica pričala nam je malo o svojem životu i poteškoćama. Doš­
li smo tamo u studenom, a kiše nije bilo od lipnja. Bili su veoma za­
brinuti, jer gotovo svu hranu dobivaju iz svojeg dvorišta.
Izveli smo ritual kako bismo zatražili dopuštenje da se popnemo
na vrh otoka visok 4000 m. Na vrhu tog svetog mjesta nalazi se
kružni hram načinjen od kamenja. Naš vodič podijelio je s nama
prekrasnu ceremoniju na svojem materinjem jeziku, a tada je rekao:
"Imamo oko petnaest minuta da učinimo ono što osjećate da mora­
te učiniti, jer spušta se mrak." Intuitivno sam znala kamo moram
poći. Prišla sam litici koja je gledala na jezero i meditirala s namje­
rom dovođenja kiše na ovo sušno tlo. Kad sam otvorila oči, pred so­
bom sam vidjela mrežu. Fizički sam drhtala, osjećajući intenzivnu
vrućinu i energiju. Počela sam sumnjati u sebe: tko sam ja da pomi­
slim da mogu donijeti kišu na ovo mjesto, gdje nije kišilo pet mjese­
ci? No, tada sam osjetila da nisam sama. Bile su tu i druge energije
koje su mi pomagale, i morala sam ustrajati. Pokraj sebe sam osjeti­
la nevjerojatno snažan izvor ljubavi i prihvaćanja. Ostala sam tamo
još pet minuta, a tada sam osjetila da je moj posao gotov.
Čim smo krenuli prema stazi, pala je prva kap kiše. Kišilo je cije­
li dan i cijelu noć. Žena kod koje smo odsjeli bila je radosna i zahval­
na i rekla je: "Sada morate ostati!"

Elaineina navodna sposobnost upravljanja vremenom u skladu je s

mnogim indijanskim i šamanističkim tradicijama koje poznaju ljude
znane kao prizivatelji kiše. Iako je možda čista slučajnost što je kiša pala
nakon njezinog iskustva, i iako možda postoje i druga objašnjenja, za
Elaine, to je bila jaka potvrda da je na pravom putu. Njezino povjere­
nje u vlastite sposobnosti jako je poraslo nakon ove zapanjujuće
demonstracije. Elaine je predana svojoj životnoj svrsi - pomaganju pla­
netu s problemima povezanim s vremenom.

Elaineina priča pokazuje što se može dogoditi kad je osoba spre­

mna na promjenu svojeg života i pronalaženje svojeg istinskog ja. Ž I Ž
seansa pomogla je Elaine da shvati kako nikada nije zaista sama.
Posljednji puta kad sam vidjela Elaine i njezinog supruga, zračili su sre­
ćom i ispunjavali svoju zajedničku svrhu - služenje. Radujem se tomu
što ću pratiti njezin napredak i postignuća.

(1) Često susrećemo ponavljanje iste karmičke lekcije u više života. Besmrtna
narav duše, koja se polako mijenja s vremenom, igra ovdje ulogu kada uzmete
u obzir da su individualni ljudski temperament i emocionalna kemija različiti u
svakom tijelu. Ideja da rutinski čistimo sve svoje prošle karmičke lekcije na kraju
svakog života u većini slučajeva nije točna. Naš rad na raznim problemima
često traje dulje. Daljnju analizu o pretpostavci da vam je partner u životu
"pogrešna" osoba pročitajte ŽIŽH, pogl. 35.
(2) Trebala bih naglasiti činjenicu da klijenti brzo shvaćaju kako članovi Vijeća
nisu suci, nego skupina mudrih savjetnika koji su obično vrlo blagi u postavljanju
pitanja. U većini susreta s dušom, bez obzira na protekle pogreške, Starci nam
ne govore što bismo trebali učiniti u budućnosti, nego nam dopuštaju da
pronađemo sebe kroz sokratovski pristup. Vidi SD 220 - 240.
R O S A N N E MI JE došla zato što je osjećala duboku patnju i unutarnju
bol zbog gubitka dvoje najbližih i najdražih članova obitelji. Oboje su
počinili samoubojstvo.

Tijekom godina, pokušavala se iscijeliti na mnoge načine - konven­

cionalnom terapijom, putovanjima, ostankom kod kuće, zakapanjem u
posao, i provođenjem mnogo vremena izvan posla. Budući da voli
umjetnost, isprobala je i art terapiju, a pokušala se izraziti u nekoliko
umjetničkih medija kako bi iz sebe izbacila duboku, trajnu bol.

Činilo se da joj ništa ne pomaže. O tom razdoblju rekla mi je: "Moj

je život bio razoren. U sebi sam nosila golemu crnu rupu. Jednostavno
se nisam mogla oporaviti." Žalila se i na stalne noćne more, na vlastite
fantazije o samoubojstvu i na nisko samopoštovanje.

Rosanne je odrasla u disfunkcionalnom i emocionalno hladnom

domu. Bila je otuđena od svoje verbalno agresivne majke od ranog
djetinjstva, a stariji brat, Ben, bio joj je jedini saveznik i jedina osoba u
obitelji kojoj je mogla vjerovati. On joj je bio zamjenska majka, zaštitnik
i najbolji prijatelj. Njezin otac rijetko je kada bio kod kuće, a kad je i
bio, bio je emocionalno udaljen. Ona i brat bili su iznimno bliski tije­
kom cijelog djetinjstva. Osjećala je da je on jedini koji je stvarno voli, a
njezina jedina pozitivna sjećanja iz djetinjstva bila su ona kad bi se njih
dvoje sretno igrali.

Kad mu je bilo samo sedamnaest godina, Ben je počinio samouboj­

stvo. Iako je obitelj pokušavala uvjeriti Rosanne da je ta smrt bila slu­
čajna, ona je znala istinu. Predozirao se majčinim lijekovima, koje je
ona imala mnogo.

Rosanne je bila skršena, i ostala je u takvom stanju mnogo godina,

boreći se s vlastitim osjećajima krivnje, stida, ljutnje, napuštanja, usa­
mljenosti i manjka samopouzdanja. Čak i danas smatra da je zacijelo
postojalo nešto što je trebala reći ili učiniti, a što bi promijenilo stvari
- da bi Ben još uvijek bio s njom da je ona na neki način bila drukčija.
Tijekom godina, u umu je iznova i iznova prolazila dane prije njegove
smrti.

Svjedočanstvo je njezine unutarnje snage, kao i disfunkcionalnosti

njezine obitelji, da je na kraju ona dogovarala bratov pogreb i birala
mu lijes. Imala je samo petnaest godina.
 Sada, u odrasloj dobi, bila je siromašna, sredovječna samohrana
majka dva adolescentna sina. Njezin mlađi sin, Andrew, imao je dija­
gnosticiran bipolarni poremećaj. Tijekom njegove adolescencije, bes­
pomoćno je gledala kako razvija simptome shizofrenije. Nakon neko­
liko teških i bolnih tinejdžerskih godina ispunjenih emocionalnim i
fizičkim usponima i padovima, i on je počinio samoubojstvo. I njemu
je bilo tek sedamnaest godina.
Rosanne je sada bila posve skršena. Bila je uvjerena da se to ne bi
dogodilo da je više bila uz njega - da ga je više voljela, više razumjela,
više nešto. Sada je vjerovala da je bila vrlo loš roditelj, i njezino samo-
poštovanje palo je na samo dno:

Kad je moj sin umro, otišla sam terapeutu. Napravili smo mnogo, i
napokon sam se mogla vratiti na posao, ali duša mi je nestala. Bila
sam previše slomljena da se opet sastavim. Bila sam na lijekovima za
depresiju, ali unutarnja bol bila je tako teška. Mislila sam da je zaslu­
žujem.

Možda je najštetnije njezino vjerovanje bilo ono da više ne zaslužuje

sreću niti dobre stvari u životu. Budući da su joj se dogodile te grozne
stvari, vjerovala je da je njezina nesposobnost da spriječi ta samouboj­
stva bila dokaz da nije vrijedna ljubavi, radosti, uspjeha niti sreće u
budućnosti. Imala je sve jače fantazije o samoubojstvu - zamišljala se
kako skače s litice u prelijepoj bijeloj haljini, i da više ne osjeća svoju
emocionalnu bol.
To je put koji je prošla moja klijentica kad mi je došla na terapiju
prije dvije godine. Smatrala sam da moramo obaviti neke preliminarne
seanse hipnotičke terapije, da je pripremimo za intenzivno i duboko
iskustvo duhovne regresije.

Započeli smo konvencionalnim hipnotičkim seansama: služili smo

se sugestijama i slikama da bi se opustila i smirila. Zatim smo odradili
nekoliko regresija u djetinjstvo i prošle živote. Te početne seanse pomo­
gle su joj, da izbaci dio emocionalne boli koju je nosila u sebi i da
počne identificirati i raspetljavati neka iskrivljena vjerovanja koja je
stekla u prošlim životima, a prihvatila kao istinu u sadašnjem životu.

Istražili smo nekoliko povezanih prošlih života u kojima se borila za

preživljavanje. Često je gladovala i iz dana u dan pokušavala doći do
hrane. J e d n o od njezinih vjerovanja koje smo otkrili u tim seansama
bilo je da život mora biti težak. Neka druga vjerovanja koja smo otkrili
u tim životima bila su da nikoga nije briga, da nema mnogo radosti u
životu, već samo trenuci bez straha, i da djeca često umiru. Ti su životi
pridonijeli njezinom sadašnjem vjerovanju da život mora biti mučan.

U mnogim prošlim životima naporno je radila. U tim životima proži­

vjela je razna ograničenja. Rekla je: Nemam izbora. Nemam ničega
dovoljno, niti hrane niti odjeće. Većinu vremena mi je hladno i gladna
sam. To su bili životi u kojima je iskusila nepoštenje i nejednakost. Bila
sam kmet, rob, siromašni farmer. U jednom od tih života odrubili su mi
glavu." U tom trenutku odlučila sam da bi bilo dobro odgoditi odlazak
u Rosannein posljednji život prije no što budemo spremni za ulazak u
duhovni svijet. (1)

Dok smo ulazili dublje u odnos između tih problema iz prošlih života
i njezinog sadašnjeg teškog života, imala je duboki uvid da su joj svi ti
teški životi pomogli da razumije i istraži mnoga lica bespomoćnosti.

Da bismo uravnotežili istraživanje, pogledali smo i nekoliko njezinih

sretnih i mirnih života punih ljubavi, kako bismo osnažili njezin sadašnji
ego integrirajući prošla duševna iskustva sigurnosti i ljubavi.

Naše seanse regresije u djetinjstvo fokusirale su se na to da joj

pomognu da razriješi još uvijek problematičan odnos sa sadašnjom
majkom. Majka je još uvijek bila egocentrična, nesretna i nesposobna
da shvati tuđe potrebe, pa nije bila svjesna boli koju je nanosila svojoj
kćeri. Sjetivši se svega toga u regresijama u djetinjstvo, Rosanne se
još uvijek osjećala kao njezina žrtva: "Osjećam se tako prevarenom.
Tako mnogo toga bilo bi drukčije da se brinula o meni", rekla mi je
tužno.

Nakon tih početnih seansi, moja klijentica počela se osjećati mirnije

i usredotočenije. Bila je i manje depresivna. Sada je došlo vrijeme za
seansu života između života.

Rezultati su bili spektakularni! Rosanne se na svojoj seansi povezala

s dušama svojeg brata i svojeg sina. Vidjela ih je na sjajnom mjestu i u
miru. Sjetila se i napokon jasno shvatila, da su njih troje s ljubavlju
zajedno isplanirali taj život kako bi postavili izazov Rosanneinoj hra­
brosti.
 Na početku seanse života između života, dok smo se kretali u pre-
natalno iskustvo u maternici majke, Rosanne je shvatila da je majčina
hladnoća započela tamo. "Ona ne želi drugo dijete. Ponaša se kao da
nisam ljudsko biće. Ne želi me." Rosanne osjeća kako se priprema za
odbijanje koje je čeka.

Dok se seansa nastavlja, vraćam svoju klijenticu u posljednji prošli

život. Vidi sebe kao krhku mladu ženu od osamnaest godina, koja živi
sa svojom obitelji u malenom selu. Sjeća se svojeg udobnog doma,
vrijedne i sretne obitelji i mlađeg brata kojega veoma voli i brine o
njemu.

Uhvaćena u unakrsnoj paljbi u bitki u drugom svjetskom ratu, umire

sama u blatu u blizini malene obiteljske kuće sa slamnatim krovom.
"Ne možemo pobjeći od tenkova. Tlo podrhtava. Dezorijentirana sam:
na rukama i koljenima, ne mogu ustati. Ne mogu ostati s obitelji. Upla­
šena sam. Ne razumijem što se događa. Izgleda i smrdi poput pakla. Ne
mogu sići s tog brda." I napokon: "Sada sam visoko, i gledam dolje."

Shvaća da je čak i u tom životu imala osjećaj da bi, da je bila snaž­

nija i brža, možda spasila svojeg brata i sebe. Ta se tema još jače nasta­
vila u sadašnjem životu.
Dok pluta, prostor oko nje postaje sve sjajniji. "Mislim da je ovo ovdje
(sjaj) samo zato da bih se dobro osjećala. Sviđa mi se ovaj osjećaj."
Osam purpurnih svjetala okružuje je. Njezina prva misao je da su to
nekakvi duhovni čuvari. "Žele razgovarati sa mnom, kako bi bili sigurni
da ništa sa Zemlje nije ostalo. Znaju ako donosite sa sobom nekakvu
traumu." Oni izblijede, i ona shvaća da su to duše pune ljubavi koje su
je osnažile i pomogle joj da se vrati kući. (2)

Zatim kaže: "Više nisam sama. Prijatelj mi sada pomaže. To je svje­

tlost koja me okruživala i davala mi do znanja da je ovdje. Mislim da je
to moj duhovni vodič, Jason. On je čista, jarka svjetlost. Ja sada imam
jednostavan oblik - žutonarančasta svjetlost.
"Sada se kotrljam na travnatom brdu. To je čista radost, tako je
iscjeljujuće, kao da sam opet dijete. Iscjeljuje me od tog života. Moj
mali brat (iz života koji je upravo napustila) također je tamo. Mi smo
poput dva štenca koji se kotrljaju niz brdo. Ovdje nema osude. Mogu
izabrati svoju dob. Trava je tako zelena i mekana. Brdo je savršeno.
Sve su boje tako jarke."
 Tada postaje svjesna bijele mramorne klupe, gdje ona i Jason raz­
govaraju o njezinom netom završenom životu. (3). No, Rosanne odmah
želi susret sa "starim, mudrim dušama", kako ih zove, i ne želi ostati na
klupici niti se pridružiti svojoj skupini duša.
Prostor Vijeća staraca izgleda poput starogrčkog hrama s bijelim
mramornim stupovima. Tamo sjedi šest "mudrih, sjedokosih bića u
bijelim haljama" oko stola koji je malo iznad nje. (4). Čini joj se da joj
ta bića izgledaju veća od nje. Čekaju u tišini dok ona nije spremna za
početak. Dva bića u sredini započinju sastanak.

Komuniciraju s njom s ljubavlju. Pomažu joj da se prisjeti da je

ključni fokus njezinog sadašnjeg života hrabrost. Njezin glavni cilj u
tom životu bio je da bude snažnija i hrabrija, i da pokaže sebi koliko
može biti čvrsta kad se suoči s intenzivnom boli i problemima.

Sada se jasno prisjeća da je njezina besmrtna duša detaljno osmi­

slila probleme iz njezinog teškog, samotnog djetinjstva i izazove života
samohrane majke. Čak su i dva strašna samoubojstva, koja su je tako
duboko pogodila, bila pažljivo planirana da bi izazvala i potakla nje­
zinu hrabrost i unutrašnju snagu. Ona shvaća, da je ovaj život samo
jedan u nizu života planiranih tako da razvije snagu i hrabrost koje
njezina duša traži. Teški prošli životi koje smo istražili bili su primjeri te
lekcije.

Starci žele da sazna da je njezin sin, Andrew, stara duša koja je uči­
nila upravo ono što su se dogovorili kako bi joj pomogla da raste, i da
je i ona njemu pomogla na njegovu putu.

Bio je teško i tvrdoglavo dijete, i dala mu je slobodu da bude ono

što jest, čuvala ga je bez osuđivanja. Zahvaljujući njezinoj potpori i
ljubavi, živio je punim životom tih sedamnaest godina, unatoč svojoj
mentalnoj bolesti. Shvatila je, da je oslobađanje nakon njegove smrti
također dio njezinih izazova u ovom životu. Znala je da je ispunila svoj
dio dogovora.

Osim što su osvijetlili niz drugih pitanja koja je Rosanne postavila o

važnim događajima u svojem sadašnjem životu, Mudraci su je podsje­
tili i na njezinu potrebu da nauči razlikovati snagu od tvrdoglavosti.
Shvatila je da su hrabrost i tvrdoglavost vrlo različite kvalitete, iako se
tvrdoglavost ponekad smatra izdankom snage.
 Starci joj također govore da žele da se češće obnavlja. Govore joj
da se mora više štititi od samookrivljavanja - da je bila prestroga prema
sebi. "Moram više voljeti sebe. To je u redu." Shvaća sa sigurnošću da
izazovi u njezinom životu nisu nastali njezinom krivnjom niti nedostat­
kom upornosti, nego su bili plan i ugovor nekolicine duša, čiji je cilj bio
pomoći Rosanneinoj duši da ojača.
Na kraju sastanka, Starci su je podsjetili da preuzme odgovornost za
svoje vidovnjačke moći, što je do tog trenutka teško sama sebi prizna­
vala.
Rosanne vidi svojeg sina Andrewa izvan prostorije Vijeća i kreće
mu u susret. Sada izgleda onako kako ga nikada nije vidjela u ovom
životu: zrelije, mudrije, sjajnije i snažnije. Stariji je muškarac. "Zahva­
ljuje mi na snazi i hrabrosti koju sam iskazala kad je odrastao. Traži od
mene da budem snažna za brata, koji je još uvijek živ. Žao mu je što mi
je prouzročio toliko boli."
I njezin dragi brat Ben je tu. " O n se šali. Želi da budem sretna, da se
smijem, da pronađem radost. Voli me." Pita ga zašto ju je napustio.
"Sada mi pokazuje da je njegov put zatvoren rano u tom životu, i da je
njegova smrt bila dio većeg plana. Oboje smo morali iskusiti njegovu
smrt kako bismo narasli. Morala sam pronaći snagu i hrabrost da kre­
nem dalje."
Kako se seansa nastavlja, Rosanne sagledava važne događaje iz svo­
jeg života u pravom svjetlu. Sada potpuno razumije da njezin život nije
dokaz da ona ne zaslužuje ništa dobro, nego je pažljivo planirani način
za poticanje unutarnje snage, mudrosti i hrabrosti njezine duše. "Daju
mi priliku da promijenim neke stvari. Sada to vidim."
Shvaća i to da su fizičke bolesti od kojih boluje uzrokovane time što
je toliko stroga prema sebi. "Moram se razvedriti. Ma koliko se pripre­
mali, loše stvari se događaju." Rekli su joj i da se može riješiti svoje
stalne fizičke boli tako što neće biti tako tvrdoglava. "Moram naučiti
razliku između tvrdoglavosti i unutarnje snage, i otpustiti neke stvari,
jer ne mogu kontrolirati sve." Zahvalna je kad seansa završava.

Danas, dvije godine kasnije, uz pomoć tih snažnih uvida koji su joj
promijenili život, Rosanne je od žrtve postala osoba koja se svjesno
povezuje sa svojom unutarnjom snagom koju je tako dugo tražila. Dok
joj djelići života dolaze na svoje mjesto, Rosanne se rješava svojeg
identiteta žrtve.
 Sada shvaća: "Majka me pripremila za manjak hrabrosti, jer mi nije
dala temelje niti oslonac. Natjerala me da povjerujem da sam slaba,
ako zatražim pomoć. To me navelo da potražim mnoge načine da se
pobrinem za sebe. Sve mi je to pomoglo u stvaranju unutarnje snage
koju sam tražila. Sve je to planirano."
Dok mijenja svoju perspektivu iz stajališta žrtve u stajalište snažne
osobe, Rosanne je identificirala mnoge primjere vlastite hrabrosti i
snage. To joj je u velikoj mjeri pomoglo da pronađe mir u sadašnjem
životu. Vidi koliko joj je hrabrosti trebalo da nastavi dalje nakon što joj
je voljeni brat umro. Shvaća da je svjesno odlučila biti hrabra nakon
smrti svojeg sina, kako bi njegovi prijatelji tinejdžeri mogli lakše nasta­
viti sa svojim životima. Takve uvide ima svakodnevno.

Razumijevanje i spoznaja koje je stekla u Ž I Ž seansi apsolutno su joj

promijenili život. Napokon je krenula dalje u svojem životu. Ostavila je
za sobom osjećaj užasa i nikada zacijeljene rane koje su stvorila ta
samoubojstva. Spoznaja, da su ta dva člana obitelji dobro i da su točno
tamo gdje su trebali biti dala joj je duševni mir, koji je tako očajnički
tražila u životu.

Sada jasno zna da mora nastaviti u životu sretno i radosno. " U č i m

se opuštati i uživati u životu. Stvari više nisu crno-bijele. Svugdje
vidim ljubav. Ž e l e da vidim dugu."

(1) Prizori smrti iz neposrednog prošlog života klijenta obično su najučinkovitiji

način za provođenje ŽIŽ klijenta kroz vratnice duhovnog svijeta. Razlog tomu
je taj što je taj život posljednji ulazak u život između života, pa su sjećanja još
uvijek snažna. Vidi ŽIŽH, pogl. 18.
(2) Čini se da duša ove klijentice nije zahtijevala neposrednu obnovu energije
na vratnicama. Vidi SD 104 - 108.
(3) Ovakvi idilični prizori često prethode orijentaciji. Vidi PD 67 - 86, SD 104
- 108, i ŽIŽH, pogl. 30.
(4) Zbog ljudskih stereotipa, Starci se u umovima hipnotičkih subjekata često
pojavljuju kao stara, sjedokosa bića - uglavnom muškarci. Ljudski um tako
zamišlja mudra bića, pa se karakterizacija primjenjuje na okruženje Duhovnog
Vijeća. Naprednije duše obično opisuju Starce kao bespolna bića. Osim toga,
često čujemo da se Starci pred dušama pojavljuju na povišenom postolju ili za
povišenim stolom. I taj prizor u ljudskom umu često označava autoritet. Vidi
SD 227 i ŽIŽH, pogl. 40.
J E R E M Y SE P O Č E O BAVITI G L A Z B O M u dobi od sedam godina, i već
je u školi svirao profesionalno. Danas nastupa diljem svijeta.
Kako je odrastao, sve ga je više privlačilo istraživanje unutrašnjeg
svijeta. Hipnoterapija života između života bila mu je sljedeći korak
nakon što mu je prijatelj poklonio knjigu Putovanje duša. Godine 2005.
postao je jedan od prvih Australaca koji su pošli na to nevjerojatno
putovanje.

Dok je ulazio sve dublje u stanje opuštenosti, Jeremy se vratio

natrag kroz vrijeme u život u kojem je bio poručnik Frank Norbert.
Frank je rođen u Cotswoldsu, središnja Engleska, 1906. Prije drugog
svjetskog rata bio je civilni pilot, a 1943., u dobi od trideset i sedam
godina, našao se u bombarderu tipa Lancaster nad Hamburgom. Bio
je pripadnik Kraljevskog ratnog zrakoplovstva i letio u misije bombar­
diranja.
Peter: Gdje ste sada? Opišite mi što se događa oko vas.
Jeremy: Sjedim u našem avionu. Zovemo ga Sočna Sally. Pre­
dao sam komande bacaču bombi i upravo smo izbacili svoj teret.
Leti bolje bez tereta, volan mi dobro leži. Oko volana imam za­
vezan konac, malo smo praznovjerni, bolje da ga ostavim tamo.
Dvadeset i sedam misija i još smo tu.

P: Krenite naprijed kroz vrijeme, Frank, do sljedećeg značajnog

događaja. Što se sada događa?
J: Vratili smo se nad Belgiju... napadaju me... to je jedini puta
kada poželim pilotirati lovcem. Volim Sally, ali mi smo glineni go­
lubovi. .. čujem kako meci pogađaju avion... glasno... nisam mi­
slio da ih se može čuti... kaos na interkomu... trebamo razmišlja­
ti o iskakanju.

Frankov avion zabio se u zemlju. Duša mu je napustila tijelo tije­

kom pada i slijedila je avion sve do zemlje (1). Svi članovi posade
iskočili su, osim Franka i još jednoga. Dok lebdi u stanju duše, gle­
dajući olupinu aviona, uočava da je netko pokraj njega.

P: Tko je ovdje s vama?

J: To je moj vodič, Phineus - smije se mojoj tvrdoglavosti. Nosi

kaput i kapuljaču, i sada je izabrao da izgleda poput gnoma. (2).
J o š smatram da sam trebao izvući avion. Phineus kaže da ne mo­
žeš pilotirati avionom s jednim krilom. Stalno mislim da mogu
učiniti nešto što nitko drugi ne može.

P: Kojim vas imenom zove?

J : Ismuth.

P: Što vam vodič kaže o Frankovom životu?

J: Naučio sam hrabrost... biti hrabar za druge - jednom od njih
bilo je samo osamnaest godina. Učinio sam ih hrabrima. Sada mi
se smije, jer uvijek želim biti savršen. Činio sam to često. Mogu­
će je pilotirati avionom s jednim krilom. Možete čak i pilotirati
avionom bez krila, ako znate kako.

Phineus odvodi Ismutha na mirno mjesto, kako bi razgovarali o

Frankovom životu i analizirali naučene lekcije.

J: Kaže mi da sam bio pomalo nagao s ljudima i daje mi primje­

re. Nisam htio biti neljubazan... iako sam bio dobar u tjeranju
ljudi da obave posao. Sada mi vodič objašnjava što sam mogao
učiniti kao Frank da pomognem ljudima da se osjećaju bolje.
Mogao sam koristiti svoju energiju na bolji način...

P: Znate li mnogo o energiji, Ismuthe?

J : Da.

P: Zašto znate tako mnogo o energiji?

J: To je ono čime se bavim... koristim je... mogu je staviti malo

ovdje, malo tamo, ostaviti je nekome ili je fokusirati i zaista nešto
učiniti.

P: Mislite, ostaviti energiju poput otiska i topline koju želite pre­

nijeti ljudima? Ostaviti im odjek - osjećaj vaše nazočnosti?

J : Da.

P: Jeste li to činili kao Frank, pilot bombardera?

J : Ne.

P: Jeste li vi specijalist za energiju, Ismuthe?

 J: Svi koriste energiju, iako je nekima teško zadržati je. Ne mogu
je zadržati i dobro iskoristiti.

P: Što vi možete, a drugi ne?

J: Grijati ljude (smireno).

Definicija grijanja ljudi odražava Jeremyjevu sposobnost da koristi

energiju da bi pomogao ljudima da se osjećaju bolje, što zasigurno čini
danas kao glazbenik. Ponekad, u nekim tijelima, duše se tako upletu u
mentalni sklop tog tijela i u napetosti njegovog okruženja, da su im
prirodni talenti zakočeni i ne obave sav posao koji bi mogle obaviti u
tom životu. Tijekom naše seanse, Jeremy kao duša Ismuth govorio je o
Ganimedu, trećem najvećem mjesecu Jupitera, gdje uči i uvježbava
umjetnost svjetlosti i energije (3). Može raditi i u drugim dimenzijama,
različitim od našeg fizičkog svijeta. Dio svoje energije ostavio je tamo
kako bi nastavio sa svojim učenjem, kada se vratio u život kao Jeremy
da donese nove vještine na Zemlju.

Ismuth je primijetio nešto smiješno. Jeremy kupuje mnogo baterija

i nosi ih sa sobom na putovanjima - zapravo, daleko više nego što mu
je potrebno. Na taj se način koncept "nošenja energije sa sobom"
ostvaruje u fizičkom obliku.

Ismuth je dao još jedan primjer načina na koji Jeremy koristi ener­
giju u svakodnevnom životu. Opisao je situaciju kad su nekad vrata
bila zaključana i drugi su ih bezuspješno pokušavali otvoriti. Tada je
došao Jeremy i usmjerio svoju energiju u bravu. Otvorio je vrata, na
čuđenje svih nazočnih.

Ismuth nastavlja s objašnjavanjem energije:

Ismuth: Energija nije jedna stvar, postoji mnogo sitnih dijelova. Trik
je u tome da budete nježni i navedete ih da surađuju. Usmjeravate
svoju energiju, a zatim radite s drugima da je usmjeravaju kao veća
grupa.

P: Ismuth, što bi Jeremy trebao učiniti sa svojom energijom?

I: Trebao bi kombinirati svoju energiju s drugima koji se također

bave ovakvim radom. Zato se mora pripremiti, kako bi svi mogli
upotrebljavati svoju energiju odjednom, kako bi svi osjetili toplinu
(korist). Vidim kako energija izgleda ako učinimo to kako treba.
Ismuth je opisao kako svatko ima sposobnost korištenja vibracijske
energije i kako je ona daleko snažnija kad je koristimo svi zajedno. U
životu Jeremyja, Ismuth je izabrao glazbu kao način slanja energije.
Ismuth je opisao kako fizički život ponekad smeta energiji. Glazba nudi
način da se to zaobiđe i donosi harmoniju u svijet (4):

Kada sviram to sam ja. Glazba je prozor kroz koji gledamo u spo­
koj... kada sviram, sviram za sve. To je kao da se plima kreće na dru­
gu stranu. Nadilazim tijelo i šaljem energiju ravno u dušu.

O v o je važan život za Ismutha, jer razbija jedan obrazac. Tijekom

mnogih života nastojao je da se ne uhvati u fizički aspekt ljudskog
tijela.
Pregledom nekih života vidjeli smo Ismutha kao Vikinga imenom
Kantor, koji je u ranim godinama života bio vrlo snažan. Međutim, kra­
jem života osjećao se drukčije. Otkrio je da mu mač ne donosi zado­
voljstvo, i žudio je za mirom.

Pogledali smo i drugi život - život kapetana Morgana, britanskog

mornaričkog časnika kojeg su u 19. stoljeću predali u ruke Španjol­
cima. Dočekali su ga u zasjedi nakon što ga je izdala žena koja je pre­
nijela detalje kretanja flote neprijateljima. Morgan je preživio, ali bio je
prisiljen nastaviti karijeru zapovjednika noseći u sebi osjećaje krivnje
zbog izdaje i gubitka većeg dijela posade. To je drugi razlog zbog kojeg
se kao Frank, pilot bombardera, tako borio da spasi život svoje
posade.

Kroz svijest o Ismuthu i kroz vlastito učenje, Jeremy donosi svoje novo­
stečene energetske vještine na planet Zemlju zahvaljujući većoj svje­
snosti. Pored toga, mijenja stare obrasce u kojima bi se zarobljavao u
fizičko postojanje tijekom zemaljskog života. Jeremy danas putuje svi­
jetom i izvodi svoju glazbu. Nakon što je izučio svoju svrhu kroz ŽIŽ,
svjesnije se služi svojom energijom. Primjerice, tijekom koncerta bilo je
situacija u kojima je tražio da u gledalištu bude više otvorenog pro­
stora, kako bi glazba bolje tekla do publike. J e d n o m prilikom svirao je
u jednoj od najprestižnijih koncertnih dvorana u Europi, u kojoj je
nastupao i sam Mozart. Piano je stajao na tom mjestu na pozornici već
desetljećima, ali Jeremy je osjetio da stoji na pogrešnom mjestu. Iako
se nije nadao tome, uspio je nagovoriti osoblje da premjesti piano na
novo mjesto. Čak je i prilično strog dirigent priznao da je tako mnogo,
mnogo bolje, i odlučio je ostaviti ga na tom mjestu. I opet, Jeremy ih
je naveo da se osjećaju toplije...
Za Jeremyja, važni su bili i izbor tijela i geografska lokacija. Život
tibetanskog monaha i američkog političara odbio je i izabrao život
Jeremyja, koji živi u Australiji kao glazbenik.

Ismuth je to objasnio ovako:

Ljudi se više mogu identificirati s tobom kao s Jeremyjem. Australi­

ja je dobar izbor... tamo se možeš na miru pripremiti. (5).

Osjećam da se "pripremanje" odnosi na pripremu za predstojeće

promjene na Zemlji. Budući da Australija nije razorena sukobima,
glađu i ratom, smatram da je vjerojatno to razlog zbog kojeg je Jeremy
odlučio živjeti "tamo dolje".

Dvije godine nakon ŽIŽ iskustva, Jeremy i ja našli smo se u kafiću u

istočnom predgrađu Sydneya kako bismo razgovarali o promjenama u
životu koje mu je donijela njegova seansa.

Jeremy je nedavno pričao svojem sinu tinejdžeru o životnoj svrsi i

planiranju - čak i o duševnim vezama koje je shvatio iz svoje seanse.
Njegov sin ovako je parafrazirao lekciju:

"Pa, tata, ako je ova djevojka koja mi se sviđa moja srodna duša,
onda ćemo ionako biti zajedno. Ako ne budemo zajedno, veliki su
izgledi da nam nije ni bilo suđeno. Kako god uzmeš, ne bih trebao
previše brinuti o tome, zar ne?"

Jeremy je upotrijebio jednu analogiju kako bi sažeo svoj stav o

životu nakon svojeg ŽIŽ iskustva. Prelijepi grad Perth nalazi se na
zapadnoj obali Australije i od istočne obale dijeli ga pustinja široka
tisuće milja, zvana Nullarbor ravnica.

ŽIŽ vam daje drukčiju perspektivu. Sada mi izgleda kao da vozim

noću po Nullarboru. Vidim stotinjak metara ispred sebe, jer svjetla
mi omogućuju da vidim toliko. Međutim, imam osjećaj kao da sam
već posjetio Perth u virtualnoj turi internetom. Istražio sam ga i
 znam koliko je lijep. Dok sjedim u automobilu i putujem pustinjom,
znam da me na kraju čeka nešto predivno. Zahvaljujući tome, raz­
mišljam i osjećam se drukčije tijekom putovanja.

Ima nešto u tome što dvije paralelne perspektive postaju dio ishoda
u ŽIŽ hipnoterapiji. Dok se nalazimo u svojem dvostrukom postojanju,
djelomično besmrtnom i djelomično fizičkom bitku, moramo ostati
uzemljeni i integrirani. Jeremyjev način za to vrlo je praktičan. On
kaže:

Vjerujem da sam ovdje kako bih radio na evoluiranju globalne svi­

jesti, što zaista zvuči vrlo važno... ali nismo li svi ionako ovdje zato?
Zvuči i vrlo obično.

Taj prošireni pogled na život tipičan je za ljude koji krenu u istraži­

vanje ŽIŽ-a. Jeremyjeva priča nije neobična, iako stvarna moć tih
istraživanja dolazi iz unošenja te nove perspektive u svakodnevni život.
Ishode ŽIŽ-a dubokim čine promjena sustava vjerovanja i sposobnost
življenja života s većom energijom i svrhom.

Dok smo Jeremy i ja odlazili iz kafića, svaki na svoju stranu, shvatio

sam nešto: bilo je toplije nego kad sam došao...

(1) Duše često napuštaju svoja tijela malo prije dramatičnog završetka života.
Vidi PD 19.
(2) Duhovna bića mogu poprimiti koji god oblik žele, a naši vodiči mogu izabrati
da se pojave u nekom obliku koji je povezan s posljednjim životom duše, ili
okolnostima smrti. Možda je Phineus preuzeo maleni lik gnoma zbog njihove
zemaljske reputacije posjedovanja tajnog znanja u kombinaciji s humorom.

(3) Često slušamo o tome kako duše vježbaju upotrebu energije u duhovnom
svijetu, u drugim dimenzijama, i u mentalnom i fizičkom svijetu. O v o je prvi
puta da sam čuo o upotrebi Ganimeda, najvećeg satelita u našem Sunčevom
sustavu, promjera 5000 km. Rijetko se događa da duša Ismuth spominje taj
Jupiterov mjesec, čija je površina nalik dasci od leda i stijena, sa složenim
sustavom tektonskih ploča, kao mjesto na kojem može manipulirati svjetlošću i
energijom. Naravno, sam Jupiter, naš najveći planet, uzima od Sunca golemu
količinu električki nabijenih čestica u svoj snažan magnetski vrtlog energije.
Vidi galaktička energija, SD 346, i istraživanje drugih dimenzija, SD 355 - 365.
(4) Na Zemlji glazba umiruje um, i kao takva, sredstvo je kojim se ostvaruje
mir, sklad i utjeha. U životu nakon smrti duše često spominju univerzalnu
harmoničnu rezonanciju i glazbenu vibracijsku energiju. Vidi PD 39 - 59 i SD
109, 315.

(5) Primjer duše koja namjerno bira tijelo s potencijalnim glazbenim talentom
na specifičnoj geografskoj lokaciji pronaći ćete u 25. slučaju PD, 235 - 240.
KIA, V O L J E N A BAKA i odgajateljica u vrtiću, došla mi je prije godinu
dana nakon smrti svojeg sina Evana. Njega, dvadesetšestogodišnjeg
vozača taksija u području zaljeva Tampa, brutalno je ubio potpun:
neznanac, putnik iz njegovog taksija. Gotovo neposredno nakon nje­
gove smrti, Kia je osjetila njegovu nazočnost pokraj sebe, koja joj je
potvrdila da je on dobro. J o š je uvijek žalila i imala poteškoća s prihva­
ćanjem smrti njegova tijela.

Kao što je slučaj sa svima, Kiaini vodiči upravljali su većim dijelom

iskustava njezine duše tijekom seanse u život između života. Događaji,
koje joj je nadsvjesni um uputio na pregled, bili su savršeno izabrani za
iscjeljivanje njezinih dubokih rana. Čak i u početnoj fazi regresije, u
kojoj klijent posjećuje događaje iz djetinjstva u sadašnjem životu, pro­
ces iscjeljivanja već započinje. Prvi pogled na Kiaino djetinjstvo u dob:
od četrnaest godina cilja u srce njezine boli. Dobila je uvid da izvore
utjehe mora pronaći u drugim ljudima i drugim mjestima - to je uprave
ono što moramo učiniti da bismo preživjeli smrt voljene osobe. Moramc
pronaći utjehu u svakodnevnim događajima da bismo prevladali takav
događaj koji nam mijenja život. Ovdje, na samom početku procesa,
njezina duša već se otvara za iscjeljivanje.

Kia (u dobi od 14 godina): Sa svojom sam sestrom. Nalazimo se

u šumi i izgleda kao da nešto urezujemo u drvo. Osjećam se tje-
skobno.

Lynn: Zbog čega se osjećate tjeskobno?

K: Naši se roditelji opet svađaju.

L: Jeste li u šumi zato što se roditelji svađaju, ili postoji neki dru­
gi razlog?

K: Idem u šumu kako bih bila sama.

L: Pomaže li vam odlazak u šumu da se smirite?

K: Da.

L: Što je važno da saznamo o ovom trenutku?

K: Izvore utjehe treba pronaći u drugim ljudima i drugim mjesti­

ma.
 L: Je li ovo vrijeme u vašem životu kada to učite - u dobi od če­
trnaest godina - učite kako pronaći izvore utjehe tamo gdje se
pojave, ili je to vještina koju već dobro poznajete?
K: Već je učim.

L: Učite i uvježbavate, je li tako?

K: Da.

Vratimo se malo unatrag u vremenu da bismo pronašli još jedan

primjer:

Kia (u dobi od 5 godina): U razredu sam, razgovaram s učitelji­

com.

L: I kako se osjećate: sretno, tužno, ili nekako drukčije?

K: Ima djece koja krše pravila. Želim vidjeti kako je to prekršiti

pravilo, jer ja ih ne kršim.

L: Da. I što učiteljica kaže o tome - o kršenju pravila?

K: Da ih ne bi trebalo kršiti. Kaže mi da stanem u kut da bih vid­
jela kakav je to osjećaj, ali nisam prekršila pravila.

L: Vidite li kakav je to osjećaj?

K: Da. Zločesti dječak mi se ismijava. Zato se ljutim, jer nisam

učinila ništa, a ipak mi se ismijava, a on krši sva pravila.

L: Da. Što bi trebala naučiti u vezi toga?

K: Ljudi će pričati svašta o tebi čak i ako učiniš ispravnu stvar.

Tek kasnije u procesu Kiaine vizualizacije života između života otkri­

vamo koliko je to važna poruka: Kiaini starješine pokazuju joj misiju
njezine duše, i to kako Evanova smrt igra ključnu ulogu u njezinu život­
nom planu. Kažu joj da će morati prevladati svoje strahove, i da će
morati svladati odbacivanje i kritiku. U ovoj ranoj fazi seanse, daju joj
prvi uvid u tu glavnu poruku. U dobi od pet godina, Kia već počinje
shvaćati da će ljudi stvarati vlastita mišljenja i osuđivati te čak i ako nisi
učinio ništa pogrešno.

Kao što nas djetinjstvo priprema za glavnu svrhu, mi se pripremamo

tijekom mnogih života. I kao što nam duša pokazuje važne trenutke iz
djetinjstva, pokazuje nam i bitne isječke iz drugih života tijekom ŽIŽ
seanse. Kia se pripremala za izazov ubojstva sina u najmanje tri prošla
života, koja je pregledala tijekom našeg zajedničkog rada. Prvo, Kia
gleda prošli život u tijelu Sare, koja je napustila udoban, zaštićen život
u Europi da bi sa suprugom emigrirala u Novi svijet. Već je vidjela da
njezin život u koloniji ispunjavaju usamljenost i razočaranje.

Kia/Sara: Umorna sam. Moram raditi mnogo toga što nisam mo­
rala prije. Perem, kuham, šivam, čistim...

L: Što je još važno da saznamo iz tog razdoblja vašeg života,

Sara?
K/S: Nedostaju mi obitelj i prijatelji. Veoma sam usamljena.

L: Krenite dalje u najvažniji događaj u tom životu Sare, najzna­

čajniji događaj u Sarinu životu. Kako se sada osjećate?

K/S: Radosna sam... naučila sam najbolje iskoristiti ono što imam
i biti sretna. Biramo hoćemo li biti sretni ili ne u životu.

L: To je lijepo - sreća je naš izbor, zar ne?

K/S: Da.

L: I vi ste, Sara, izabrali biti sretna?

K/S: Da.
L: Je li to najznačajniji događaj u vašem životu - što ste izabrali
biti sretna?

K/S: D a !

O v o ilustrira još jednu pojavu koja se često viđa u radu s pronicljivim

klijentima: najznačajniji događaj u nekom životu nije nužno vanjski
događaj. Kao što je bio slučaj sa Sarom, to može biti izbor, unutarnje
zbivanje: izbor da bude sretna bez obzira na okolnosti.

Ova poruka i priprema za Evanovu smrt u Kiainom sadašnjem

životu odražavaju se u načinu Sarine smrti. U tom prošlom životu umrla
je kao mlada majka, ostavivši za sobom četvero djece i supruga koji je
veoma voli. Na samrtnoj postelji, doživjela je još jedno otkrivenje,
ovoga puta u vezi s ljudima koje ostavlja za sobom:
 K/S: Jako, jako sam bolesna i ležim u krevetu. Iscrpljena sam i
slaba.

L: Što mislite, što će se dogoditi?

K/S: Idem dalje (umrijet ću).

L: Kako se osjećate u vezi toga?

K/S: Ne želim napustiti djecu, i trudna sam.

L: Oh, žao mi je. Znate li što je važno u vezi s tim osim vašeg
zdravlja?

K/S: Svi će oni morati izabrati da budu sretni, zar ne? Smrt je teš­
ka, ma kako ili kada se dogodi, za ljude koji ostaju.

To vrijedi za sve nas. Možemo izabrati da budemo sretni u prometnoj

gužvi, kada ne dobijemo željenu povišicu, ili kad nas napusti suprug. A
to vrijedi i za Kiu u njezinom sadašnjem životu: može izabrati da bude
sretna iako joj je jedini sin ubijen. Ovaj vitalni podsjetnik koji je Kia
dobila kroz ŽIŽ seansu - da izabere biti sretna - djeluje na nju iscjelju-
juće.

Kasnije, tijekom seanse, Kia pregledava raniji život Elizabeth, u

kojem je ona umorena. Ovdje dobiva posve drugu perspektivu. Priča
počinje dok se Kia divi svojem odrazu:

Kia/Elizabeth: Mislim da sam tašta. Uživam u svojem izgledu.

Imam vrlo gustu, dugu zlatnu kosu, valovitu na krajevima, vrlo
sam vitka, vrlo, vrlo lijepa u ovoj krasnoj haljini.

L: Gdje ste?

K/E: Nešto poput velikog, praznog dvorca s nevjerojatnom svje­

tlošću i samo sam ja tu... netko se borio. Bilo je to ovdje u dvor­
cu, (iznenađena je) Mislim da sam već mrtva!

L: Znate li da ste mrtvi, ili ste zbunjeni?

K/E: Mislim da sam bila zbunjena. Dvorac je prazan. Mislim da je

već prošlo neko vrijeme (od borbe). Mislim da sam nastavila da­
lje kao da se ništa nije dogodilo, ali jest. Mislim da sam poginula
u toj borbi. Bila sam silovana i izbodena.
 L: Žao mi je. Kada je to bilo?

K/E: Prije dvije, možda tri godine. Mnogi su poginuli toga dana.
Oni koji su ostali govore da u dvorcu ima duhova. Bili su tu i dru­
gi (koji su poginuli), ali ja sam jedina ostala.

L: Što sada planirate, Elizabeth?

K/E: Pa, možda bih trebala pogledati tu svjetlost.

Zanimljivo je da najdublji uvid u vezi s tim životom nije došao tijekom

naše seanse, nego četiri i pol mjeseca kasnije, u epizodi spontanog
prisjećanja. Kia je zapisala uvid i nedavno ga podijelila sa mnom:

Osjetila sam da je stvarna važnost tog života da shvatim kako način

smrti nije važan, da, premda sam bila silovana i ubijena, nisam osje­
ćala ništa i bila sam neokrznuta kad sam se vratila kući (u duhovni
svijet). Bilo je važno da shvatim kako isto vrijedi i za Evana: bez ob­
zira na grozan prizor njegove smrti, on to nije osjetio i vratio se u ne­
bo neokrznut, čitav i čist. Smrt nije važna.

Taj predivan i važan uvid došao je Kiai mjesecima nakon ŽIŽ seanse,
i on ocrtava jedan važan aspekt ŽIŽ stanja. Postoji nešto u samom pro­
cesu što otvara vrata između višeg ja i inkarnirane osobnosti. Ta vrata
ostaju otvorena i kasnije, tako da ljudi mjesecima i godinama kasnije
dobivaju duboke poruke. Neki klijenti kažu da su nakon ŽIŽ putovanja
stekli višu razinu intuitivne svjesnosti. Zahvaljujući tomu, osjećaju se
bolje usklađenima sa svojom životnom svrhom i smatraju da njihova
životna iskustva imaju smisla.

U dubokom transu, Kiaini uvidi postaju dublji nakon što umorena

Elizabeth ulazi u svjetlost. Prateći svjetlost, duša Kie/Elizabeth prelazi u
duhovni svijet. Tamo se brzinom misli premješta u prostoriju u kojoj je
vrijeme zaustavljeno.

K: Okrugla je, i ovdje su tri osobe, starješine. Vidim purpurno,

purpurno na sve strane (1).

L: Možete li ih upitati što je važno za Kiu? Zašto je važno da ste

sada ovdje s njima?
K: Onaj u sredini (2) kaže da moram prestati sumnjati u ono što
dobivam intuitivno - da prihvatim to kao istinu - da ne dopustim
da drugi umanje ono što čujem - ono što vidim - ono za što u
duši znam da je stvarno. Onaj zdesna kaže da moja viša svrha
ovdje nije još ostvarena - da je nekako povezana s Evanom, s ti­
me što mi je Evan oduzet.

L: Da, nastavite.

K: Povezana je s duhovnim rastom i pomaganjem drugima, vje­

rovanjima koja su neortodoksna u odnosu na način na koji sam
odgojena. Ljudi iz moje okoline čudit će se, znate... (plače) Do­
veli su Evana... mogu ga zaista zagrliti! To je tako dobar osjećaj.
Tako mi nedostaje. Mogu ga osjetiti, i čujem ga (u normalnom ži­
votu), ali ovo je bolje! (duga stanka, šmrca). Onaj slijeva kaže da
je to za snagu i hrabrost.

L: Taj posjet Evana pomaže vam da izgradite snagu i hrabrost,

zar ne?

K: Da.

L: Postoji li nešto što Evan želi reći?

K: Da me voli, da mi pomaže, da smo se ovo davno dogovorili,

da je važno... još je uvijek ovdje, ali to sam znala. Pokazuju mi
kako je sve uređeno. Evan je umro umjesto nekog drugoga. Net­
ko drugi je trebao umrijeti tog dana.

L: Evan je zauzeo njegovo mjesto (3)

K: Da, jer to ima dvostruku svrhu. Nije bilo baš onako kako smo
se dogovorili prije inkarnacije, ali zauzevši nečije tuđe mjesto,
spasio je petero ljudi. (4).

L: Unosi li to nekako ravnotežu u situaciju? Je li to bila Evanova

motivacija?

K: Evan ima smisla za humor. Kaže: 'Dobivam bodove za dobro

vladanje na nebu!' Morate ga upoznati. Mudar je momak.

L: Ima li on još što za reći o tome, ili o nekom drugom aspektu

tog života?

K: Kaže da mu je žao što je bio tako težak tinejdžer. Blesavi dečko.

 L: J o š nešto?
K: Da je ovo danas samo da bi me umirio, (smije,se). Kaže:
"Uključite se sljedeći tjedan radi nastavka pustolovine." Rekla
sam vam da je mudrijaš. I pjeva reklamu: "Nakon ovih poruka,
vratit ćemo se!"

L: Dakle, taj kratki posjet vas treba umiriti, a sljedeći puta kada
dođemo na višu ravan, bit će još toga. Je li to ono što želi reći?

K: Da.

L: Osjećate li da je to istina?

K: Da.

Ovaj divan razgovor između majke i sina koji se vole sjajan je primjer
stvarnosti tih interakcija. U e-mailu koji mi je poslala godinama kasnije,
Kia je rekla da joj je susret s Evanom pred Vijećem Staraca bio stvarniji
od boravka u mojoj ordinaciji. Nastavila je: "Osjetila sam fizički zagr­
ljaj, iako smo oboje bili u duhovnom obliku. Osjećaj sveprožimajuće
ljubavi nemoguće je opisati riječima. Bilo je to blaženstvo i mir i radost
i nada i obnova i razumijevanje, sve to u djeliću sekunde. Bilo je
sjajno."

Tijekom Kiaine druge posjete životu između života, sljedeći tjedan,

opet se našla pred troje Staraca. Upitala ih je koja je prava svrha Eva-
novog umorstva i zašto je morala proći toliku bol zbog njegovog
gubitka.

K: Kažu da je to način da postanem duhovnija.

K: Koja je vaša svrha u budućnosti?

K: Pravci (vidovnjačke svjesnosti) otvaraju mi se otkad je Evan
umro. Starješine kažu da bih svijetu trebala prenijeti da život ne
završava smrću. Ne samo život, nego i osobnost. Da se ne mora­
mo bojati smrti... ljudi moraju znati da to nisu harfe i anđeli.
Drukčije je od onoga što govori Crkva. Ne prestajemo postojati.
Utješno je znati da vi i dalje postojite. To nije nova poruka, na­
ravno, ali mnogi je još ne slušaju.

L: A kako se općeniti napredak vaše vidovitosti uklapa u proces?

 K: Onaj u sredini kaže da je to uvijek bilo tu, ali nisam je koristi­
la, a sada je moram iskoristiti.
L: Bi li onaj u sredini rekao da većina ljudi, ako ne i svi, imaju la­
tentne vidovnjačke moći, latentni potencijal?
K: Apsolutno... onaj zdesna želi da znam kako jedna osoba mo­
že značiti razliku. Svi imamo tu moć.
L: Imaju li još nešto za što smatraju da bi bilo važno da saznate,
ili bi vam moglo pomoći?
K: Onaj u sredini kaže da je, ma koliko to teško bilo priznati, Eva-
nova smrt zaista bila dar. Bez tog dara ne bih mogla učiniti ono
što sam došla učiniti.
L: Zvuči li vam to istinito?
K: Da, ali još uvijek mi se ne sviđa.
L: Mora li nam se sviđati?
K: Ne, dok stojim ovdje s njima to ima smisla, ali ponekad, kad
stojim na groblju, nema smisla.
L: Razumijem tu situaciju. Postoji li još nešto što mogu učiniti da
bi vam pomogli u tomu?

K: Da budem duhovnija.

Tijekom najtežih dijelova naših života pitamo se kakav je plan za naš

život, ako uopće postoji. U tim bolnim trenucima teško je pronaći neki
smisao u događajima, pronaći značenje u boli. No, često je upravo bol
ono što nas tjera da ispunimo središnju svrhu našeg života. Mnogi ljudi
koji se osvrću i gledaju učinak tragedije na svoj život zaključuju, da im
ništa drugo ne bi bila dovoljno jaka motivacija za promjenu - da je
najveća patnja bila potrebna da ih pokrene prema misiji njihove duše.
To osobito vrijedi za Kiu i druge koji su izgubili najdražu osobu.

Nakon Kiainog susreta sa Starcima, ona ostaje sama sa svojim osob­

nim duhovnim vodičem, Miguelom. On je i dalje podržava u tome da
prihvati neprihvatljivo.

L: Što Miguel ima za reći u ovom trenutku - što je sada važno za

vas?
 Kia/Miguel: Ne boj se onoga što dolazi.

L: Razumijete li na što on misli?

K: Mislim da da.

L: Može li vam razjasniti, tako da nemate nikakve sumnje?

K/M: Dolaze promjene, promjene u karijeri, promjene u svjeto­

nazoru, promjene u prioritetima, i nekim ljudima se to neće svi­
djeti, neki će kritizirati, a neki će se okrenuti i otići jer im se to ne
uklapa u vjerovanja u ovom životu.

L: Kako se trebate nositi s time?

K/M: Ne bojati se.

Tri godine kasnije, Kia mi je rekla da je osjetila potpuno razumijevanje

dok je bila sa Starcima, iako u to vrijeme nije to mogla izreći riječima.
Kaže da je, iako nije mogla ponijeti puno razumijevanje na fizičku
ravan, veliki dio toga ostao u njoj. Objašnjava da je prije ŽIŽ seansi
osjećala da mora posjećivati Evanov grob dva do tri puta tjedno.
Nakon toga, znala je da on nije u svome grobu. J o š ga posjećuje jed­
nom ili dvaput mjesečno, kako bi ga uredila i održavala, ali kvaliteta
iskustva drukčija je, manje bolna i mirnija.

Tijekom našeg zajedničkog rada, Kia je pronašla veliko zadovoljstvo

i odgovore na pitanja koja su je progonila još od Evanove smrti. Nje­
zine starješine i vodič telepatski su joj objasnili mnogo toga, i sve to na
ljubazan način pun ljubavi. Mogla je osjetiti ljubav i suosjećanje koje su
usmjerili prema njoj. Dopustili su joj da pogleda izbor života i plan za
sadašnji život. Što je najbolje od svega, posjetila je Evana u duhovnom
svijetu. Cijeli taj proces donio joj je duševni mir koji još uvijek osjeća i
tri godine kasnije.

(1) Purpurna je boja koja se najčešće viđa oko visoko razvijenih bića koja su
završila svoje inkarnacije. Vidi ŽIŽH, pogl. 33.
(2) Tijekom sastanka Vijeća, Starac u sredini često se prikazuje kao moderator
ili predsjednik koji upravlja sastankom. Vidi S D 227 - 232 i ŽIŽH, pogl. 40.
(3) Uočite sličnost sa slučajem iz 3. poglavlja u kojem se također govori o
prijevremenoj smrti. Prilikom izbora života u kojem je vjerojatnost rane smrti
tijela visoka, duše moraju pažljivo razmisliti trebaju li ući u takvo tijelo. Karmički
obrasci učenja u tom slučaju odnose se na iskustva više duša i mogu, kako kaže
Kia, "poslužiti dvostrukoj svrsi". Uzmite u obzir i da nam Evan kaže kako će
dobiti "bodove za dobro vladanje na nebu" zato što je preuzeo takav kratkoročni
zadatak. Kao što sam rekao, neke duše zovu to "životom za popunjavanje", što
se u životu nakon života smatra vrlo nesebičnim, velikodušnim činom. Daljnje
reference odnose se na karmički dug, PD 85 - 90, karmičke izbore, PD 251 -
280, vjerojatnost smrti u mladosti, PD 251 - 308, živote za popunjavanje, PD
251 - 260, S D 396, i vremenske pravce u izboru tijela, ŽIŽH, pogl. 44.
(4) Spašavanje pet osoba zahvaljujući Evanovim akcijama koje su ga stajale
života dogodilo se zato što je Evan osjetio da putnik u njegovom automobilu
ima zle namjere. Čovjek je bio na putu da ubije vlasnika dućana, njegovu ženu
i troje male djece zbog prethodne svađe. Evan je odugovlačio i nije odveo
ubojicu na njegovo odredište. Došlo je do borbe u kojoj je Evan bio uboden
nožem, a njegov taksi zapaljen. Policija je naknadno uhitila ubojicu. Vidimo ne
samo da je on bio hrabra duša (PD 164 - 169) izabrana za taj zadatak, nego je
imao i snažno i izdržljivo ljudsko tijelo koje je radilo u skladu s dušom. Iako je
istina da mnogo zla na svijetu nije spriječeno na ovaj način, karmički utjecaji
naših nedjela slijede nas u jednom ili drugom obliku.
U R A Z G O V O R U prije seanse, Savana je otkrila da ima višak mentalne
energije. Ponekad se pitala je li mentalno bolesna. Imala je mnogo
zatomljene energije i morala je trčati šest do deset kilometara na dan
da bi noću mogla zaspati! Probleme koje joj je stvarao taj višak men­
talne energije ocijenila je ocjenom devet od deset, i sjećala se da ih je
imala oduvijek, još kao djevojčica. Nikada nije išla liječniku zbog toga,
jer je smatrala da se tu ne može ništa učiniti. Tjelovježba je bila način
na koji je kontrolirala taj problem, a povremeno je i meditirala. Postalo
joj je jasno da taj višak mentalne energije krije druge probleme.

Savana je ispričala da joj se nekoliko puta u životu pojavila situacija

u kojoj je vjerovala da može nekome pomoći. Kad bi se to dogodilo,
upitala bi se posjeduje li dar za to. Fokusirala bi se na dobar ishod
situacije i meditirala kako bi pronašla rješenje za problem. Dala mi je
primjer jedne takve situacije. Njezin dečko imao je zakazanu partiju
golfa sa svojim šefom, i bilo mu je važno da se iskaže. Sat vremena prije
igre Savana se usredotočila i meditirala. Vizualizirala je kako njezin
dečko udara lopticu ravno prema rupi, i zatim je svaki puta ubaci bez
problema. Toga dana, njezin dečko Trevor odigrao je najbolju partiju
golfa u životu.

Dok smo započinjali ŽIŽ seansu, bilo je očito da se Savana osjeća

dobro u hipnozi. S lakoćom se vratila unatrag kroz vrijeme. Tijekom
vremena provedenog u majčinoj utrobi pojavio se prvi zanimljivi trag.
Propitivala sam je s gledišta duše. Bila je vrlo pričljiva, pa sam joj posta­
vila mnogo pitanja. Potvrdila je da su se i tijelo i mozak Savane lako
integrirali s njezinom dušom, i da Savana ima vrlo oštar um. Rekla je
da je donijela 80 posto svoje energije u taj život, što je doista mnogo.

Savana: Mislim da mi je trebala energija da učinim stvari koje

sam željela učiniti, ali često mi je to bilo previše.

Lauren: Postoji li način na koji biste mogli pomoći ovom tijelu da

se nosi s viškom energije i dok nije zaposleno?

S: Kroz meditaciju... kada naučim bolje fokusirati energiju. Kroz

meditaciju mogu pomagati drugim ljudima. To će ubrzati moj
rast... ali ne činim to dovoljno.

L: Postoji li nešto što bi vam moglo pomoći u tome?

 S: Da budem bolja u meditaciji... da činim to češće. Da provo­
dim manje vremena razmišljajući nasumično... trebam izabrati
jednu misao i fokusirati se na nju.

Njezina regresija u prošli život bila je jasna i određena. Savana je bila

afro-američki muškarac, Brian Curtis, s velikim nosom i brkovima. Bila
je vrlo visoka i nespretna. Događalo se to 1924- u Detroitu. Brian je bio
siromašan, u pedesetim godinama, imao je financijskih problema, i bli­
žio se kraju svoga života. Kad mu je bilo pedeset i osam godina, Brian
je hodao pokraj jezera, ustrijelili su ga i upao je u vodu.

Savana je vrlo brzo i s olakšanjem napustila Brianovo tijelo.

S: Krećem se u vis... vrlo brzo... znam kamo idem... prema svje­

tlosti nalik Suncu.

L: Možete li opisati ono što vidite i proživljavate?

S: J e d a n duh... energija... Celeste.

Celesteina aura postaje crvena. Uzima je za ruku i vodi je nekamo.

L: Je li Celeste vaš vodič?

S: Ne, ne mislim da jest... imam osjećaj da mi je prijateljica.

L: Zamolite vodiča da se pojavi.

S: To je žena, Orida... iza nje je mnoštvo duša. Ima tamno plavna
auru. Poseže prema meni i hvatamo se za ruke. Osjećam utjehu
i duboki mir.

Orida zatim odvodi Savanu na mjesto obnove, kako bi je iscijelila od

nasilne smrti od prostrijelne rane u Brianovom netom završenom
životu.

U tom trenutku, Savana otkriva svoje besmrtno duhovno ime: Gret.

Gretina aura je crvena, s malo zelene. Orida joj pomaže da proradi
posljednji život, a zatim vodi Gret u školsku zgradu punu knjiga. (1).
Gret otvara knjigu na stranom jeziku, koji joj nema smisla, iako se čini
da razumije značenje. Kad je pitam o tome, Gret kaže: "Govori o
dušama iz raznih zemalja i kultura. To je način izučavanja ljudi i
njihove energije." Zatim uočava da je oko nje skupina od deset duša
koje također uče. Kaže da je to njezina radna skupina i ima dobar
osjećaj u vezi s njima. Kad je pitam o radu kojim se bave, Gret odgo­
vara: "To je naporan rad." Teško joj je to opisati. "To je kao da prouča­
vamo umove ljudi da bismo im pomogli... kako bismo bolje komunici­
rali s njima kroz um. To možete učiniti na Zemlji, ali većina ljudi ne zna
kako... komunicirati bez jezika. Sve što mogu reći jest da pomaže lju­
dima kroz um - to je valjda guranje energije unaokolo."
Kad je pitam bavi li se time dugo, Gret odgovara: "Zapravo, veoma
dugo. To je naporan posao! Trebala bih to učiti dok sam inkarnirana
(na Zemlji), i veoma je teško. Neke duše iz ove skupine su stvarno
dobre, i ja želim biti poput njih. Neke nisu tako dobre." Skupina joj
šalje poruku da se razvedri. Ogledavajući se uokolo, Gret vidi Trevora.
Ispostavlja se da je Trevor Celeste, duša koja ju je pozdravila na vratni­
cama duhovnog svijeta. I on je crven. To je posve crvena skupina (2).
Pokazuje se da je Trevor/Celeste njezina primarna srodna duša.

Molim Gret da detaljnije opiše rad svoje skupine. Dugo oklijeva i

traži prave riječi kojima bi ga opisala. "Prilagođavam energiju da uskla­
dim inkarnirana bića s duhovnom energijom... da ih ubrzam... da ubr­
zam njihovu energiju. Kad vibriraju intenzivnije, osjećaju se bolje.
Postaju otvoreniji prema znanju i više uče. Pomaže im da krenu napri­
jed i kao ljudi i kao duše. Donosi energiju duše u ljudski oblik." U jed­
nom trenutku, Gret osjeća u glavi mnogo koncentrirane energije koju
je nemoguće opisati riječima. Tražim od nje da se fokusira na nju i diše
s njom. Zatim je pitam je li to jedan od trenutaka u kojima se njezina
energija pretvara u višu vibraciju. (3).

Smijući se, odgovara: "Mislim da jest... stvarno je super." Zatim

sugeriram da se fokusira na to i da primijeti kako se snažno pojačava.
Savana postaje veoma svjesna tih promjena energije koje proživljava
Gret, i to joj je znak i signal, kako bi shvatila što radi i kako da je upotri­
jebi. Sljedeći dijalog prikazuje terapeutsku duhovnu komunikaciju
između Savaninog ljudskog ega i ega njezine duše, Gret:

S: (kao Gret): Savana se uplaši... boji se mišljenja drugih, to je

pomalo čudno, (smije se). Zato uvijek oklijeva pričati o takvim
stvarima s drugima.
 L: Što može korisno učiniti s pojačavanjem energije u glavi?

S: (kao Gret) Mislim da je to znak da sam na pravom putu... pla­

ši me! Savana pokušava otkriti kako to funkcionira, ali napeta je
i blokira energiju.

L: Dobro, Gret, udahnite... želim da vi, kao Savanino više J a , ko­

municirate s njom i uputite je kako može ostati otvorena i sluša­
ti, kako bi upotrijebila energiju na pozitivan način, (stanka) O če­
mu pričate sa Savanom u ovom trenutku?

S: (kao Gret): Ostani fokusirana.

L: A značenje?

S: (kao Gret) Savana ima previše toga na pameti, da bi njezin

mozak ostao fokusiran i da bi obavila posao koji moram odradi­
ti kroz nju putem meditacije.

L: Možete li to podrobnije objasniti?

S: (kao Gret): Za Savanu, prevelika količina stvari na pameti na­

čin je na koji pokušava pomoći ljudima, ali to nije onoliko učin­
kovito kao ono što ja mogu učiniti svojim (duševnim) umom. Sa­
vana mora meditirati svakoga dana... to će trajati mnogo godi­
na. Morat će naučiti više, kako bi nastavila raditi i pomagati lju­
dima kroz dulje razdoblje. (4)

L: A što vaš vodič Orida kaže o svemu tome?

S: Orida kaže da ću jednoga dana bolje pomagati ljudima i nji­

hovim dušama, ali moram najprije proći kroz tu obuku. To je
mnogo zahtjevnog posla!

L: Gret, što Savana može učiniti na Zemlji da pomogne Trevoru,

svojem partneru?

S (odgovara kao Gret): On jako štiti svoj um, pa bi Savana mora­

la biti strpljiva u komunikaciji s njim. Promjene ne dolaze preko
noći. Potrebno je mnogo vremena.

Iz ovog dijaloga s besmrtnom dušom svoje klijentice saznala sam i to

da Gret ima priliku da napokon postane mladi vodič, koji će pomagati
i voditi svoje vlastite duše. Međutim, najprije mora proći svoj trening u
korištenju energetske komunikacije, i mora biti mnogo bolja u tomu.
Završavajući temu o Savaninoj srodnoj duši, Trevoru/Celeste, Gret je
sa mnom podijelila sljedeće informacije:

Moram naučiti da je svatko drukčiji. Svatko ima svoj način korište­

nja mentalne energije. Što više vremena provodim s Trevorom, više
ću naučiti o tome kako njegov um funkcionira u ovom životu. Ov­
dje, u duhovnom svijetu, traži od mene da ga bolje mentalno upo­
znam, da idem korak po korak i da ga ne zatrpavam s previše infor­
macija odjednom. Želi da budem nježnija i blaža prema njegovim
mentalnim potrebama prije no što ga počnem podučavati. Moram
biti strpljiva i usporiti. Moram ga bolje upoznati i držati se toga.

Dok se bližimo kraju ove teme, vidim da veće duhovno razumijeva­

nje pomaže Savani da shvati kako nije mentalno bolesna. Kaže mi:
"Nisam luda. Mogu se služiti svojim umom u tako velikoj mjeri i učiniti
tako mnogo stvari... i vidim rezultate onoga što činim. Ponekad mislim
da sam ja jedina koja to mogu, pa je dobro znati da je sve to dio većeg
plana."
Gret je sada gotova sa svojom radnom skupinom. Dodirujem joj
čelo i predlažem joj da dođe u drugi aspekt duhovnog svijeta. Molim je
da mi kaže gdje je.

Nalazim se pokraj rijeke... rijeke energije. To je veliki, otvoreni pro­

stor, a obojena energija teče pokraj mene. Možete ispružiti ruku, do­
taknuti je i osjetiti kako teče u vas. Možete naučiti kako manipulira­
ti energijom dodirujući je dok prolazi pokraj vas. Rijeka sadrži emo­
cije duša... energiju drugih duša. Njihova energija teče u mene. Ni­
sam sigurna kako su je stavile u rijeku. Duboka je otprilike do struka.
Stavite ruke u nju i možete kontrolirati količinu koja ulazi u vas. Ta­
da osjećate promjenu u sebi. Ako držite ruku unutra dulje vrijeme,
osjećaj će vas preplaviti. (5). Kad ste u prostoriji s ljudima na Zemlji,
energija ulazi u vas, i možete joj dopustiti da vas preplavi, ili je mo­
žete prihvatiti takvom kakva jest... kako biste otkrili tko su oni. Mi­
slim da, kad radim to s rijekom, vježbam kako organizirati njihovu
energiju na pozitivan način i vratiti je njima. Tražim pomoć od Ori-
de i Gret kako bi Savana u pretrpanoj prostoriji mogla djelovati bez
problema i kako je ne bi preplavila raznolika ljudska energija. Ovaj
razgovor pojačan je integracijom Savaninog ljudskog i duševnog
ega. (6).
 Pitam je da li se taj proces manipulacije energijom ubrzava dodi­
rom. Apsolutno, kažu mi te više duše: "Savana mora paziti na to koga
će dotaknuti. Zapravo, više je problem u tomu što se nalazi u nečijem
prostoru."

Spominjem ljude koji usisavaju energiju i pitam bi li ih ona trebala

izbjegavati. "Oni su izazov. Možete naučiti kako kanalizirati tu energiju,
kako je očistiti i iscijeliti... ali samo ako su prijemčivi. To može biti vrlo
teško, jer ne možete učiniti sve umjesto njih."

U razgovoru s Gret, tražimo signal kako bi Savana znala kada da

odradi svoj posao s energijom, a kada da krene dalje. "Kad Savana
osjeti napetost s desne strane (ona često misli da je bolesna kada to
osjeti, ali nije), to je signal da dobiva previše energije... da u tom tre­
nutku ne može učiniti ništa više... da je mora pustiti. Savana će s vre­
menom sve više učiti kako da se nosi s time. Učenje tog signala dio je
razloga zbog kojeg je došla na ovu seansu."
Gret zatim prelazi u "skupinu starijih duša s višim energijama." Orida
i Trevor/Celeste prate Savanu/Gret. Iz ŽIŽ perspektive, to bi bilo nje­
zino Vijeće mudrih Staraca. "Podučavaju nas kako da povežemo sve
ljude na Zemlji. Kad dobijete ideju o tome kamo se stvari kreću na
Zemlji i kamo će ići u budućnosti, više uživate u radu i on vam ima više
smisla. Celeste i meni govore da moramo imati vjeru da će povezanost
promijeniti svakoga, da će pomoći budućim generacijama. To je dobro,
zato što je jedan od glavnih Savaninih problema što je to tako snažno,
što ne možete popraviti sve preko noći. Imajte povjerenja!"

Kada skupina starijih duša pokušava povesti Gret nekamo, Savana

me pita bi li trebala poći. "Naravno, sjetite se povjerenja!" Obje se
smijemo. Odvode je na mjesto na kojem je izabrala tijelo za sadašnji
život. Na tom mjestu nalaze se veliki kino zasloni. Gret je mogla birati
između milijuna ljudi, i sigurna je da je izbor Savane za rad s energijom
bio dobar. Vidi i velike gradove i komentira da ljudi zbijeni na takav
način proživljavaju više stresa od ljudi koji žive na selu. Njoj je važno
da obavlja svoj posao u velikim gradovima, gdje je potrebnija.

Gret se sada vraća do Vijeća mudrih Staraca. Četiri člana sjede za

dugim stolom. O n a kaže: "Rekli su mi malo o tome kako da načinim
izbor između tijela koja mi nude prije svakog života i kako da bolje
brinem o izabranom tijelu." Tada joj član Vijeća pokazuje medaljon sa
slikom majke iz Savanina sadašnjeg života. Poruka je da svojim radom
treba pomoći svojoj majci. Gret se sviđa ta ideja, jer Savanina majka je
prijemčiva, pa Savana može ostvariti trenutne rezultate. Kažu da
postoji vrijeme za igru, zabavu i radost, ali i vrijeme za mirovanje i
meditaciju.

Gret se prisjeća svoje prve inkarnacije i govori: "Bilo je to na mnoge

lakšem planetu. Sve je bilo mentalno. Razumjeli smo jedni druge. Bilo
je to mnogo lakše mjesto od Zemlje. To ima smisla. Savanu frustrira to
koliko je Zemlja teška. Mislim da se služim vještinama koje sam naučila
na drugom planetu." (7).

U tom trenutku, Gret osjeća da je završila sa svojom seansom. Vra­

ćam je u svijest kao Savanu.

Kad sam kontaktirala Savanu osam mjeseci kasnije, upitala sam je kako
je ova ŽIŽ seansa promijenila njezin život. Evo sažetka njezinih isku­
stava:

Najviše mi je pomogla spoznaja o poslu koji moram obaviti u ovom

životu. I prije svoje ŽIŽ seanse znala sam da sam vješta u upravlja­
nju mentalnom energijom, iako nisam mogla točno objasniti što či­
nim. Posjet mojoj skupini duša ostavio je na mene tako snažan uti­
sak, da stalno razmišljam o tome - osobito o rijeci mentalne, oboje­
ne energije stvarnih duša. Uvježbavali bismo stavljanje ruku u tu ri­
jeku i pokušavali bismo identificirati energiju - je li zbunjena, sretna,
tužna ili energija krivnje - a zatim bismo je pokušali razumjeti i učiti
o njoj. Najveći izazov bio je iscijeliti je na način koji neće utjecati na
pravi karakter duše niti je promijeniti u bilo kojem smislu. Morali
smo biti i brzi i suptilni dok je energija tekla niz rijeku. U svojem ze­
maljskom životu, služim se tim vještinama kad sam u nazočnosti
osobe čiju negativnu energiju osjećam. To mi omogućuje da joj po-
šaljem iscjeljujuću energiju koja usklađuje njezino biće, a da je pri­
tom ne preplavi. Drago mi je što pomažem čovječanstvu svojim vje­
štinama, čak i u tako malim stvarima.

Moja ŽIŽ seansa promijenila mi je život. Sada meditiram najma­

nje trideset minuta dnevno i vježbam slanje iscjeliteljske energije ka­
ko bih pomagala sebi i drugima. Osjećam kao da sam tek počela s
tim i smatram da ću napredovati nakon više godina vježbe. Medita­
cija mi je omogućila da budem fokusiranija na poslu i u odnosu s
 prijateljima i obitelji. Meditacija je za m e n e mentalni ispušni ventil.
Što više meditiram, to bolje spavam noću.

Volontiram u hospiciju i vodim grupe za potporu udovcima. Vr­

lo uspješno iscjeljujem u m o v e ljudi koji tuguju. Vjerujem da je to
dio mojeg duševnog rada. Nekada sam imala osjećaj da moram uči­
niti nešto, a nisam znala kako će to pomoći drugima. Od svoje Ž I Ž
seanse, više vjerujem svojim instinktima. Z n a m da postoje inteligen­
tnija bića, koja imaju povjerenja u m e n e i v o d e me u pravom smje­
ru. Z n a m i to da postoje naprednije duše koje me vode i podučava­
ju kako da p o m o g n e m drugima. Redovito razmišljam o Ž I Ž seansi i
to mi održava motivaciju za nastavak rada koji moram obaviti u
o v o m životu. Bilo je to nezaboravno iskustvo!

(1) Duhovna knjižnica životnih knjiga. Vidi SD 166 - 168 i ŽIŽH, pogl. 29 i 31.
(2) Autorica nam kazuje da su Trevor/Celeste i Savana/Gret srodne duše čija je
boja jezgre crvena. To obično znači da su vjerojatno duše druge razine u razvoju,
pri čemu vibracijska energija ukazuje na intenzitet i strast. Gret, Savanina duša,
ima i nijansu zelene, što ukazuje na dušu koja razvija iscjeliteljske sposobnosti.
Njezin duhovni vodič, Orida, ima duboko plavu boju napredne duše sa znanjem
i iskustvom. Vidi S D 186 - 190 i ŽIŽH, pogl. 33.
(3) Područja specijalizacije duše u duhovnom svijetu ovise o talentu, interesu,
motivaciji i iskustvu. Duša Gret koja je u ovoj priči klijentica Savana priprema se
dugo vremena da postane duša - usklađivač. Te duše su u osnovi komunikatori
koji balansiraju energiju ljudskih odnosa i događaje na Zemlji. Vidi SD 342 -
347.
(4) Uočite kako terapeutkinja dopušta kiijentici da odgovara na pitanja kao
duša. Kad se na takav način odvojimo od ljudskog ega tijekom ŽIŽ terapije,
odgovori duše postaju prosvijetljeni i dopuštaju veću spoznaju od unutarnjeg
ega naših umova. Vidi dvostruke uloge klijenta kao promatrača i sudionika u
terapeutskom kontekstu u ŽIŽH, pogl. 41.
(5) Slika koja opisuje rijeku energije u duhovnom svijetu je procedura obuke
pod vodstvom klijentovog vodiča, Oride. Ovdje postoje pokazatelji da je riječ o
prostoru preobražaja, gdje duše uče integrirati svoju energiju sa živim i neživim
objektima. Rijeke i jezera simboliziraju tekuću energiju kojom duše - vježbenici
mogu manipulirati. Vidi PD 194, 248 i SD 313 - 315.
(6) Detaljniji opis duhovne integracije dualnih ega naših duša i ljudskih mozgova
možete pronaći u ŽIŽH, pogl. 23, 42 i 45.
6) Hibridne duše na Zemlji s prijašnjim iskustvom na drugim planetima često u
jednom ili drugom obliku na Zemlju donose vještine koje su tamo naučile. Vidi
SD 115- 117 i ŽIŽH, pogl. 6.
K A D S A M TEK upoznao Deana, impresionirala me njegova vedra
vesela narav i široki osmijeh. On je bio viši menadžer marketinga jedne
međunarodne banke i upravo je došao na moju radionicu treninga za
regresiju u prošle živote kako bi saznao više o toj temi. Pričao je da je
bol u lijevom testisu, preponama i donjem abdomenu prvi puta osjetio
početkom 1998. godine, nedugo nakon što je započeo izvanbračnu
vezu. Njegovim riječima:

Bol je bila snažna, čak neizdrživa, i trajala je tjedan do dva, a zatim

bi nestala na nekoliko mjeseci. Tijekom 2000. postala je stalna. Po­
nekad bih se presavio od boli. Jedan testis mi se smanjio, i zato sam
napokon otišao liječniku. Poslali su me urologu i prošao sam MR,
dva CT skeniranja i IVP (intravenozni pijelogram), kao i tri ultrazvu­
ka tijekom godine dana. Nisu mogli otkriti što nije u redu sa mnom,
pa su mi rekli da trideset dana uzimam Advil (lijek protiv boli). Bol
u preponama i testisu dolazila je i odlazila, ali cijelo vrijeme osjećao
sam nelagodu, koja bi povremeno planula u bol. Opisao sam to svo­
joj ženi: "To je kao da mi netko zabija čavao kroz testis." Ovih po­
sljednjih nekoliko godina bol je postala lakše izdržljiva, ali kako se
radionica bližila kraju, pojačala bi se do ekstrema. U dane radioni­
ca, bila je vrlo bolna.

Tijekom radionica, Dean je zamolio da napravi regresiju kako bi

otkrio pridonosi li prošli život njegovoj boli. Brzo se vratio u život rim­
skog centuriona tijekom građanskog rata. Nakon seanse, ovako opisuje
ono što se dogodilo:

Ušao sam u prošli život u trenutku smrti, u kojem me držalo nekoli­

ko mojih ljudi. Jedan mi je držao stopalo na vratu, drugi na mojoj
desnoj ruci, a jedan je stajao iznad mene i zabio mi mač u prepone.
Prije toga, onaj s mačem odrezao mi je genitalije, pokazao mi ih i re­
kao: "Ne možeš mnogo bez ovoga, zar ne?" Bacio ih je na tlo i stao
na njih.

Tijekom procesa iscjeljivanja u regresiji, s vama sam prošao tje­

lesnu terapiju (Dean govori o Andyju, terapeutu), kako bih rukama
izvukao mač i sastavio dijelove svojeg tijela. (1). To je bio sjajan
osjećaj, kao da mi je tijelo opet cijelo. Kasnije sam susreo svojeg du­
hovnog vodiča, koji mi je objasnio da sam u tom životu silovao i
pljačkao. Te rane prenesene su u ovaj život. Aktivirala ih je energija
 koju sam ulagao u svoj seksualni život izvan braka. Služile su mi kao
podsjetnik na to, da radim stvari koje mi oduzimaju mnogo vreme­
na i skreću fokus s ostvarivanja moje životne svrhe.

Naravno, Dean se ubrzo predbilježio za osobnu ŽIŽ seansu kako bi

otkrio svoju životnu svrhu. U dubokoj hipnozi, najprije je otišao u prošli
život trgovca iz devetnaestog stoljeća koji je upravo dobio loše vijesti o
gubitku svoga broda u Africi. Prije toga potpisao je poslovni ugovor, a
te su vijesti značile da će ostati bez svojeg obiteljskog posla. Trgovac se
napio u taverni kako bi se utješio, no tamo su ga četiri bandita napala
i ubila u tučnjavi. ŽIŽ regresija prikazana je u trenutku u kojemu susreće
svojeg duhovnog vodiča:

Dean: Pita me jesam li spreman za učenje.

Andy: I što kažete?

D: Kažem da, jer ne razumijem. On kaže da sam ovdje zato što

ovdje i trebam biti. Iako mi se ne čini da sve to ima smisla, jed­
noga dana ću shvatiti. Taj je život služio da naučim kako naporan
rad ne donosi uvijek nagradu - da niste uvijek nagrađeni za ono
što radite. O n o što se čini nepoštenim samo je stvar percepcije.
Traži od mene da razmislim o toj izjavi, jer osjeća da još ne razu­
mijem.

A: Pitajte ga kako ćete razumjeti.

D: Kaže mi da pogledam taj život i stvari koje su se dogodile...

pokazuje mi moj život...

A: Kako vam to pokazuje?

D: Gledam u dnevnu sobu, ali nisam u svojem tijelu. Gledam se­

be kako sjedim za stolom s ugovorom, i traži od mene da izoli­
ram jedan trenutak te večeri kad sam potpisao poslovni ugovor,
u kojem se pokazalo da je dobra namjera nagrađena ili da je
imala dobar ishod.

A: A što vi kažete?

D: Počinjem shvaćati. U tom trenutku, bio sam mlad i htio sam

udovoljiti drugima. Bilo mi je drago što sam potpisao taj papir i
 stekao vlasništvo nad osobom. Moj svekar bio je sretan što trgu­
je svojom kćeri. Svaki korak tog puta i svaki trenutak te večeri -
riječ izgleda grubo, ali napravili smo pravu "podlost".
A: Možete li objasniti što znači "podlost"?

D: Moj svekar prodao je svoju kćer za nešto što je doživio kao fi­
nancijsku dobit kroz manipulativni ugovor. Dobio je određenu
kontrolu u određenom trenutku nad mojom obiteljskom tvrt­
kom. Na kraju, kontrolirao je njihovo bogatstvo i rad. Podlost je
u tomu što je prodao ljudski život za moć - tu sam podlost poči­
nio ja. Bio sam spreman ući u taj ugovor i steći vlasništvo nad
ljudskim životom, iako nisam doista znao potencijalnu štetu koju
mogu učiniti svojoj obitelji, sebi i ljudima oko sebe. U tom trenut­
ku nisam ni mislio na obitelj koju ću ja stvoriti. N o , potpisivanje
tog ugovora učinilo je život moje djece ovisnim. Neovisnost mo­
je obitelji bila je prepolovljena. Potpisom sam poklonio rad ljudi,
njihov način zarađivanja za život, i njihove živote, a nisam imao
ovlasti da to učinim. Razumijem. Sada razumijem poruku.

Ovaj pregled prošlog života ocrtava način na koji smo mi svoj vlastiti
sudac i porota pri sagledavanju događaja. Uloga osobnog duhovnog
vodiča jest da nam pomogne da shvatimo zbivanja i ono što se događa
kada stvari krenu po zlu, jer to čini temelje za planiranje budućeg
života.

Vrijedi razmisliti o izjavi duhovnog vodiča da naporan rad i dobre

namjere nisu uvijek nagrađeni. Iz naše zemaljske perspektive, to može
biti iznenađenje. Iz perspektive duše, naše zemaljske odluke i njihove
posljedice sagledavaju se kao učenje. (2).

Sada prelazimo na trenutak kada Dean u društvu svojeg duhovnog

vodiča susreće svoju skupinu duša, koju on zove svojom savjetničkom
skupinom:

D: Osjećam veliku prostoriju.

A: Opišite tu prostoriju.

D: Nema zidova, nema stropa, ima stol koji je urezan u pod. Stol­
ci su poredani s obje strane stola, a na čelu i na drugom kraju na-
laze se veći stolci. Stolci su povučeni podalje od stola, osim ona
dva na krajevima.

A: Znate li koje je to mjesto?

D: Prostorija za savjetovanje. (3)

A: Jeste li sami?

D: Ne, sjedim na malom stolcu, a moj duhovni vodič je na viso­

kom stolcu.

A: Što se još događa?

D: Osjećam strah (taj osjećaj dolazi iz Deanovog uma) (4)... To

je trenutak koji smo čekali. Moj duhovni vodič komunicira sa
mnom telepatski, vrlo strpljivo, i kaže da sam ja onaj koji mora
započeti. Vrijeme je da iznesem plan.

A: Na koji plan misli vaš duhovni vodič?

D: To je plan za moj sadašnji život. Pitam ga zašto osjećam taj

strah.

A: I što vam kaže?

D: To je strah koji osjećam tako dugo i koji sam osjećao mnoge

živote... osjećam tu vragoljastu narav koju sam osjećao i prije.
Donio sam strah u ovo carstvo... zato jer je to strah koji stalno
osjećam, koristim se njime kao štakom i izbjegavam ga po svaku
cijenu. Donio sam ga da pokažem koliko je besmislen.

A: Je li još tko s vama?

D: Moja majka... moj sin... oh, tu je prijateljica, ona je sada Glo-

ria... tu je moj otac, o Bože, tu je moja žena, to je bivši dečko
moje žene. To je jedna strana stola.

A: A druga strana?

D: Moja baka, dvije moje tete, bivši kolega - to je Maurice, a tu

su i troje koje ne prepoznajem.

A: Recite mi što se događa.

D: Svi se smiješe. Osjećam nekakav šaljivi stav u odnosu na me­

ne. Kažem: "Zašto ne razumijem?" Moja majka kaže: "Svi smo
bili vrlo strpljivi. Uzmi vremena koliko ti treba. Dok učiš taj korak,
mi radimo druge stvari. Nije važno, ali morat ćemo krenuti dalje.
To je plan za koji si rekao da će nas najučinkovitije približiti tebi.
Htio si da svi budemo tamo da te dotaknemo, da ti budemo bli­
ski u životu. Na taj način, bit ćeš u stanju to učiniti." Stvarno mi se
smiju... ona govori o činjenici da s tolikim osobama iz svoje sku­
pine duša imam bliske odnose. Oni su dolazili i odlazili iz mojeg
života dok sam odrastao... moja teta ustala je i rekla: "Svatko od
nas dao ti je poruku u ovom životu. Činilo se da razumiješ te po­
ruke, ali kada pogledaš neku poruku (Dean kima glavom u znak
slaganja) inzistiraš na još." Kaže da više neću dobivati poruke.

A: Podsjećaju li vas koje su to poruke?

D: Opet mi se smiju. Moj duhovni vodič kaže: "Znaš poruke - za­

što prolaziti kroz to?"

A: Što se zatim događa?

D: J e d n a duša koju ne poznajem gura mi dovršenu slagalicu i

kaže:" Riješi za gonetku."

A: Što to znači?

D: I dalje me ismijavaju. Slagalica je riješena - nema dijelova ko­

ji nedostaju... Moj duhovni vodič rekao mi je da pazim da bu­
dem dobro usidren u svojem zemaljskom tijelu, jer ne napredu­
jem. Svi za stolom spremni su krenuti dalje bez mene.

A: Postoji li nešto što morate učiniti?

D: Stvar je u mojem pisanju. Osobito je riječ o metodi kojom na­

mjeravam pisati knjige koje oni zovu "stražnjim ulazom u podsvi­
jest."

A: Pričajte mi više o njima.

D: Imam sve priče unutra, i imam vještinu da ih iznesem... moj

cilj jest pomaganje u razvoju svijesti, jer velika količina energije
na Zemlji je blokirana - kao što sam i ja, jer stalno tražim lakši na­
čin za sve... Neće se dogoditi jedna velika promjena svijesti. To
je postupni proces, i ja moram pisati priče za ljude kako bih bu­
dio svijest.
 Dean sada razumije svrhu svoga života i njezinu važnost. Zanimljivo je
uočiti da je ova seansa skrenula sa sjećanja duše na događaje između
života na interaktivni razgovor u sadašnjem vremenu o njegovom
sadašnjem životu i poteškoćama u ispunjavanju životne svrhe. To je
jedan od načina na koji ŽIŽ regresija može pomoći klijentima. Umjesto
da pričekaju kraj života da dođu do te spoznaje, do nje mogu doći
usred života. Na taj način, moguće je unijeti svjesnost duše u svjesni
um i ubrzati napredovanje duše. Za Deana, bila je to prilika da shvati
strah koji je izvor imao u prošlom životu trgovca i koji ga je skretao od
plana za sadašnji život. U nastavku seanse s njegovim duhovnim vodi­
čem, vidjet ćemo da razgovaraju o nekim preprekama u ostvarivanju
njegovog životnog plana:

A: Kako ćete prepoznati svoju skupinu duša?

D: Na kraju ću doći do svjesnosti. Trebat će mi dugo za to - zato

oni ulaze i izlaze iz mojeg života, i zato su dio moje obitelji. Pre­
poznat ću ih kao simbole problema s kojima se susrećem u razli­
čitim razdobljima svog života... Tu je moj brat - on će mi vrlo ja­
sno u jednom trenutku pokazati da nedostatak novaca ne znači
nužno i nezadovoljstvo ili nedostatak svrhe. On će pronaći put
bez obzira na to. Moj sin - on će mi nepogrešivo pokazati sliku
ljubavi koju tražim.

A: Postoji li još nešto o čemu razgovarate u ovom trenutku?

D: Moje zemaljske obveze prema mojoj obitelji nešto su o čemu

moram razmisliti - o tome da ih odijevam, hranim, obrazujem i
okućim na način na koji sam oduvijek sanjao. To se može i ne
mora dogoditi na način na koji sam planirao. Moj duhovni vodič
svjestan je da moj svjesni um teško procesuira ono što ja sada
doživljavam kao napuštanje mojih obveza prema obitelji. Iz svo­
je više svijesti sada vidim da ostvarivanje moje životne svrhe mo­
že omesti moje primarne obveze... razumijem, razumijem, razu­
mijem...

A: Jeste li uopće razgovarali o tome što će se dogoditi ako ne us­

pijete slijediti svoju svrhu?

D: Da, znam. Netko drugi će to učiniti. Mene će ostaviti za so­

bom, u drugoj skupini duša, i opet, to zaista nije važno, iako
 imam snažnu potrebu da ih sustignem... moj duhovni vodič
kaže da je korisno ako povežem neku zemaljsku emociju s napu­
štanjem te skupine. To što želim nastaviti s tom skupinom očito je
dio moje relativno niske razine duhovnog napretka, a informaci­
ju o tome dobivam kroz zemaljsku emociju (strah) i kroz izostaja­
nje. Ne shvaćam to. (5). Čekajte, čini se da na Zemlji postoji vre­
mensko ograničenje za prenošenje te poruke, i on kaže da u
ovom trenutku postoje mnogi pojedinci koji pokušavaju stvoriti
mrežu na planetu, a ljudi poput mene žele biti dio te mreže, do­
taknuti što je moguće više duša prije sljedećeg vala.

A: Možda biste trebali upitati svojeg duhovnog vodiča o tim bo­

lovima u raznim dijelovima tijela. Je li vam to nekakav podsjet­
nik?

D: Da, ali taj će podsjetnik biti uklonjen. Više me neće podsjeća­

ti. Sve je u mojim rukama. Ja sada odlučujem.

To je veoma važna napomena u vezi uklanjanja fizičke boli u testisima

i preponama. Sjetite se da je bol u početku bila podsjetnik na energiju
koju je Dean preusmjerio od svoje životne svrhe u seksualnu vezu izvan
braka (6). Svoje izvorište imao je u prošlom životu rimskog centuriona.
Transformacijsko djelovanje regresije u prošle živote uklonilo je simp­
tome, ali Dean je morao integrirati to učenje u svoj sadašnji život da bi
ostvario trajni rezultat. Čini se da je Deanovo dublje razumijevanje
životnog plana do kojeg je došao u ŽIŽ regresiji uklonilo potrebu za
podsjetnikom u obliku fizičke boli, i da je sada izbor na njemu. Radi se
o ponovnom planiranju svrhe duše uz pristanak Deanovog duhovnog
i svjesnog jastva. Međutim, strah će se zadržati na nekoj razini, dok
Dean ne donese odluku da napusti svoju sadašnju karijeru i ne počne
pisati duhovne knjige iz svojeg plana.

Drugi zanimljivi uvid bio je komentar duhovnog vodiča o zemalj­

skim obvezama. Naravno, svi imamo odgovornosti prema drugima,
osobito prema svojoj obitelji, ali one ponekad mogu omesti našu
životnu svrhu. Sjetimo se da sve duše znaju životne svrhe drugih duša
prije inkarnacije. Kada donesemo tešku odluku da ne slijedimo svoju
životnu svrhu, zemaljske posljedice nisu problem iz perspektive duše.

Evo što je Dean rekao o svojoj ŽIŽ regresiji i promjeni u svojem životu:
 U ŽIŽ seansi najviše me iznenadila jasnoća informacija koje sam do­
bio. Nije bilo niti najmanje sumnje u vezi s tim što je moja svrha u
ovom životu i koje lekcije moram svladati da bih je ostvario. Uvid o
obvezama koji sam dobio dao mi je hrabrost da se pripremim za vr­
lo težak korak koji sam morao napraviti. O svojim namjerama stal­
no sam razgovarao sa svojom obitelji i s drugima prema kojima sam
osjećao nekakvu obvezu. Iako nisam tražio potporu ni od koga osim
od svoje supruge, ponudili su mi i potporu i ohrabrenje. Otkad sam
dao otkaz u banci, stvari su počele sjedati na svoje mjesto. Bol u
preponama ublažila se, i imam snažan osjećaj da se neće vratiti. Ra­
zumijevanje koje sam dobio u razgovoru sa svojom skupinom duša
donijelo mi je osjećaj spokoja. Došao sam do prekretnice u svojem
životu, i izabrao sam ispravan smjer.

(1) Ovaj autor vjeruje da je transformacijsko kretanje tijela u regresiji u prošli

život korisno u iscjeljivanju, zato što je kretnja često snažnija od riječi ili
vizualizacije, i vraća osjećaj snage klijentu. Ta se tehnika može upotrijebiti kada
postoji trauma ili stalna, neobjašnjiva bol.
(2) Čitatelji bi mogli biti zbunjeni oko upotrebe fraze "dobra namjera" u ovom
slučaju. Iako zamjena nečije kćeri za poslovni ugovor nije proizvod dobre
namjere iz Deanovog prošlog života, autor objašnjava da je pokušaj ostvarivanja
uspjeha u poslovnom i privatnom životu dobra namjera s Deanovog stajališta.
Ovdje se spominje važniji problem, da "naporni rad i dobre namjere nisu
uvijek nagrađeni" u životu. To je, naravno, istina, jer potrebno je uzeti u obzir
karmičke utjecaje naših djela iz više prošlih života, ne samo iz ovog sadašnjeg.
(3) Ovu prostoriju valja razlikovati od sobe za sastanke Vijeća Staraca, u
drukčijem, neugrožavajućem okruženju duhovnog svijeta, u kojoj se događa
evaluacija duše od strane visoko naprednih mudrih bića. U slučaju ovog klijenta,
opisani događaj mogao bi se protumačiti kao intervencija skupine Deanovih
duševnih sudrugova, koja se spontano dogodila u sadašnjem trenutku kako bi
se razgovaralo o Deanovom životnom ugovoru. To je vrlo učinkovita tehnika
kojom se starješine ili duhovni vodiči ponekad služe u regresijama u život
između života kako bi osobu doveli do dubljeg razumijevanja. Čitateljima je
potrebno razjasniti da, iako su vodiči i starješine vrlo dobronamjerni u odnosu
na inkarnirane duše, naši sudruzi iz skupina duša nisu neskloni zadirkivanju i
kritiziranju naših mana, pored pohvala za dobre rezultate ostvarene u životu.
Vidi sustave skupina duša, SD 205 - 210. .
4) U čistom duševnom stanju svjetlosne energije, ne susrećemo emocije kakve
generira središnji živčani sustav ljudskog tijela. Kada hipnotizirani klijent poput
Deana vizualizira stanje duše i pritom izražava snažnu emociju poput straha,
to je interpretacija utemeljena na ljudskom osjećaju akcije, i sadrži ljudsku
emocionalnu transferenciju. Sva naša istraživanja ukazuju na to, da negativni
osjećaji poput straha ne postoje u životu nakon smrti.
(5) Deanu ovdje kažu da postoji "zemaljska emocija" (strah) povezana s
njegovom brigom da neće ostati u svojoj skupini duša zbog svojeg sporog
napretka. Deanov komentar da ostavljanje "nije važno" pokazuje da se malo
pravi važan. Iako je istina da bolji učenici u temeljnim skupinama duša brže
prelaze u nove specijalizirane skupine sličnih interesa, motivacije i talenta na
srednjim razinama, svi dokazi koje imamo iz tisuća slučajeva sugeriraju da
se sporije duše ne prebacuju u druge skupine. Dean se možda toga boji na
svjesnoj razini, ali priča pokazuje da on zapravo ne vjeruje u to. Razlog tome
je činjenica da se nove skupine duša koje nastaju nakon stvaranja ne formiraju
nasumce. Moguće je vidjeti zajednički nazivnik ciljeva u svakoj skupini duša, i
one provode zajedno čitave eone, pomažući jedne drugima. U isto vrijeme, u
svojem radu uvijek moramo biti svjesni toga da u duhovnim zaključcima može
doći do anomalija. Vidi položaj, PD 125, integritet skupine duša, PD 105, i
formiranje skupina duša, ŽIŽH, pogl. 38.

(6) S obzirom na mnoštvo tijela koje su duše promijenile tijekom mnogih

inkarnacija, u nekim životima doživjele su bolne ozljede, sakaćenja i smrtonosne
udarce. Susrećemo se sa slučajevima otiska tijela iz prošlog života u sadašnjem
životu. U ovom slučaju, Deanova bol u preponama podsjetnik je na njegove
prošle prijestupe protiv žena, što je povezano s njegovom sadašnjom nevjerom.
Vidi PD 251 - 260, SD 152, 279, 284, i ŽIŽH, pogl. 42.
PRVI KONTAKT s Marcusom imala sam devet mjeseci nakon što sam
završila obuku kod dr. Michaela Newtona i njegovog tima. Moj prvi
utisak: vrlo inteligentna, artikulirana i samouvjerena osoba koja radi u
logičnom, činjeničnom svijetu računala. Možda i nikada ne bi razvio
nikakav interes za duhovne stvari da on i njegova supruga nisu neko
vrijeme živjeli u kući s duhovima. To mu je pružilo izravno iskustvo
"čudnih" zbivanja koja se ne uklapaju u standardni model racionalnog,
materijalnog svijeta.

Marcus mi je pružio detaljne informacije o najvažnijim ljudima iz

svojeg života. Bilo je očito da je duboko promišljao o mnogim pita­
njima na koja je htio dobiti odgovor kroz svoju ŽIŽ seansu. Ta su pita­
nja pokrivala široke teme, poput smisla života i djelovanja raznih ravni
postojanja, kao i osobna pitanja povezana s njegovom životnom svr­
hom i načinom usklađivanja ljudske osobnosti s dušom.

Prije prvog susreta nekoliko smo puta razgovarali telefonom i komu­

nicirali e-mailom. Marcus je prije toga pročitao ŽIŽ knjige dr. Newtona,
pa je imao temeljni uvid u ono što ga možda očekuje.

U početku, bilo mi je teško uvesti Marcusa u trans. Lijeva strana

njegovog tijela bila je vrlo opuštena, ali desna je strana bila napeta. Iz
toga sam zaključila da je desna polutka njegovog mozga, koja kontro­
lira lijevu stranu tijela, rado ušla u trans, ali lijeva polutka je oklijevala.
Pozvala sam polutke da razgovaraju i iznesu svoje stavove. Marcus mi
je rekao da je njegova duša, koja upravlja desnom polutkom, uzbu­
đena i radosna zbog tog putovanja, ali da njegov ljudski ego, koji
upravlja lijevom polutkom, ne želi surađivati jer zna da će se suočiti sa
stvarnošću svoje smrtnosti. (1) Taj dijalog imao je uspješan ishod i Mar­
cus je ušao u trans.

Vratio se u prošli život u devetnaestom stoljeću, u kojem ga je pre­

vario poslovni partner. U prizoru koji smo posjetili, Marcus je bilo
veoma ljutit i silovito je optuživao čovjeka, ali njegov partner nije se
htio ispričati i odbio je prihvatiti odgovornost. Prepoznao je tog čovjeka
kao osobu s kojom je imao poteškoća i u sadašnjem životu. Iz perspek­
tive duše, vidio je da karmička lekcija leži u tome da nauči otpuštati i
praštati.

Prošao je vrlo brzo kroz prizor smrti. Zemlju je napustio nevjerojat­

nom brzinom. Vidio je tunel i krenuo prema njemu i u njega. Brzina
kretanja i mnoge boje koje su ga okruživale, kao i posve drukčiji način
razmišljanja, zapanjili su ga. Umjesto očekivane lakoće, bilo je to toplo
i gusto, gotovo poput tekućine, ali bila je to čista ljubav. Proživljavajući
to, komentirao je: "Vrijeme ovdje nije linearno. Tako je gusto oko vas.
Tu je štit oko vremena. Izvan toga, proživljavate linearno vrijeme. Unu­
tra je sve dostupno u istom trenutku." (2).

Proveo je nekoliko trenutaka eksperimentirajući s ulaženjem i izla-

ženjem uz tog nevjerojatnog prostora - ušao bi potpuno, a zatim izašao
napola, da bi iskusio i shvatio različite stvarnosti. Komentirao je da ima
osjećaj kao da je polovica njegovog tijela u duhovnom svijetu, dok je
druga polovica ostala u fizičkom:

Izvor je tako snažan da ne možete ući u njega dok niste spremni,

inače bi vas raznio. Nisam u blizini Izvora, ali osjećam duboku vezu
s njim. Kao duša, već sam bio ovdje. Mislim da postoje stvari koje
moram obaviti prije no što se sretnem sa svojim vodičem. Brzina je
nevjerojatna. Nema granica. Ako ste svjesni, nema granica, ali lako
se izgubiti. Učite. Na mlade treba paziti. Oni su takva djeca: vrago-
ljasti, poput malih majmunčića! Izgube se i uplaše ako nisu oprezni,
i netko ih mora vratiti natrag (3). Ja sam stara duša - ne znam koli­
ko stara. Pazim na njih. Mogu se kretati vrlo brzo. Osjećaj je fantasti­
čan. Ne postoji vrijeme. Imate čudesnu kontrolu nad svojim okruže­
njem i sposobnošću da se krećete u njemu.

Nakon što je proveo neko vrijeme sa svojim mladim štićenicima,

Marcus je bio spreman da se susretne sa svojim vodičem, Peterom.
Ostvario je s njim snažnu telepatsku vezu, zamišljajući zraku svjetlosti
koja izlazi iz njegovog srca i ide do Peterovog, a zatim je zatražio da mu
Peter dade informaciju jednu razinu iznad one za koju ga smatra spre­
mnim. Peter ga je upitao je li siguran, a Marcus je odgovorio, "Da, daj
mi je." O n o što se tada dogodilo bilo je šok za nas oboje.

Marcus je silovito poskočio u svojem naslonjaču. Zatim je glasno

uzvikivao " O , moj Bože! O, moj Bože!" To je trajalo nekoliko minuta.
Marcus je dobio golemu količinu informacija od svojeg vodiča, što je
rezultiralo promjenom njegovog energetskog tijela oko srčane ćakre i
ćakre solarnog pleksusa. Izustio je:
 Moj Bože! Ovdje se događa tako mnogo toga! Ne mogu to opisati ri­
ječima. Komunikacija je nevjerojatno brza. Upravo su mi rekli 10
milijuna stvari. Mogu konzumirati x,y,z. Trebat će mi mnogo vreme­
na, možda i godine, da obradim sve to. Da bih obradio te informa­
cije moram naučiti meditirati. Volim fizičke osjećaje i strast, ali mo­
ram naučiti isključiti ljudski um i meditirati.

U tjednima nakon te seanse, Marcus je redovito meditirao. Sada je

mogao vidjeti energiju oko sebe, čuti tonove, i bio je općenito više
otvoren i prijemčiv za energije u svojoj okolini. Međutim, to je izazvalo
i neke neželjene aktivnosti u njegovoj kući. Čuli su se glasni udarci i
kucanja, i Marcus je vidio duhove u svojem energetskom polju. Brinuo
je zbog posljedica koje bi to moglo imati na njegovog sina. Zato je
odlučio smanjiti meditacije i otkriti više o tome čitajući knjige o duhov­
nim istraživanjima i pohađajući Koledž za paranormalne studije u Lon­
donu.

Sljedeće godine imali smo drugu seansu koja je, između ostalog,
uključivala i susret s njegovom skupinom duša i njegovim Vijećem, i
istraživanje raznih ravni postojanja na kojima energija vibrira u raznim
frekvencijama. Pored toga, Marcus se povezao s energijom svoje duše
koja je ostala u duhovnom svijetu, sa svojim višim Ja (4), što je rezulti­
ralo jasnijim razumijevanjem načina na koji karma djeluje u odnosu na
pozitivnu i negativnu energiju. Željeli smo naučiti razlikovati razne
energije koje su mu pristupale - znati jesu li dobronamjerne ili zlona­
mjerne. Njegov mu je vodič rekao da će ga Marcus prepoznati jer će
mu dotaknuti stražnji dio vrata kad poželi komunicirati s njim, a u vezi
drugih stvari mora vjerovati svojem instinktu. Međutim, osim tog "pri­
općenja", pokazalo se da je Peter prilično rezerviran vodič, koji ne
komunicira često. (5). Međutim, kada to čini, prilično je izravan, s
komentarima poput "Ne budi glup, za to ne trebaš moju pomoć!" Upi­
tali smo ga o značenju zelene svjetlosti koju Marcus ponekad vidi, i
rečeno nam je da ona znači jednostavno "kreni." Često oko sebe vidi
nekakvu statičku energiju, pomalo nalik efektu teleporta u "Zvjezda­
nim stazama", kada teleportiraju kapetana Kirka. Rekli su mu da je
njegov vodič isključio neke filtre u njegovom mozgu kako bi mu proši­
rio percepciju, tako da može vidjeti više dimenzija koje ovdje postoje:
 Ljudski mozak zapravo je jednostavan organ na temeljnoj razini, i
teško se nosi s različitim informacijama ili tijekovima komunikacije.
Postoje mnogi filtri. Kad biste imali posve otvorena vrata, vaš ljudski
mozak to ne bi mogao prihvatiti. Razina energetskog preoptereće-
nja izludjela bi vas. Primjerice, ljudi koji vježbaju rad s kundalinijem
(6) ne znajući što rade igraju se vatrom, jer se otvaraju, usklađuju
svoju energiju i uklanjaju filtre. To može dovesti do ludila. Vide de­
mone tamo gdje ih nema. Postoje mnoge vrste filtera koje obavljaju
razne funkcije. Autistična djeca - filtri neke djece su oštećeni. No,
drugi filtri su promijenjeni, tako da funkcioniraju na vrlo visokoj ra­
zini. Mnogi filtri obavljaju mnoge funkcije, pa koristimo malu količi­
nu moždane moći. Ti se filtri pale i gase. To se mijenja, pomalo se
otvara.

Dvije godine kasnije, vidimo da su promjene u Marcusovom životu

nastale kao rezultat ŽIŽ seanse vrlo duboke. Susreo je svojeg vodiča,
svoju skupinu duša i svoje Vijeće. Izravno je iskusio različite ravni
postojanja i proširio je svoju svijest. Iscjeljujuća energija spontano mu
izlazi iz ruku. No, sve to znanje nije dobio na tanjuru. Njegova sposob­
nost percepcije značajno je porasla, ali do određene razine, on ipak
istražuje neistraženi teritorij, a za to je potrebna hrabrost. Bilo je situa­
cija kad je morao blokirati svoju percepciju, jer se bojao da ne poludi.
Jednom prilikom, tijekom meditacije, postao je svjestan da duh skenira
njegovo tijelo. Drugom prilikom, također tijekom meditacije, ljutiti duh
počeo je trgati energiju oko njegovog srčanog središta i Marcus se brzo
vratio u svjesno stanje. (7)

Međutim, unatoč tome, golema većina promjena bila je pozitivna.

Njegov vodič pokazao mu je razne slike tijekom meditacija - primje­
rice, rođenje njegove duše. Bilo je to prelijepo, duboko iskustvo sebe
kao djelića energije koji se otkida od Izvora u kaleidoskopu boja, okru­
žen intenzivnim osjećajem ljubavi. Nadalje, vidio je unutrašnjost svojeg
fizičkog tijela, gledao ga kako emitira visoke razine svjetlosne energije,
i svjedočio je iscjeljujućoj moći svjetlosti s visine.

Marcus je duša - učitelj, i dio njegove misije u ovom životu jest da

drugima omogući pristup prosvjetljenju - da im ponudi uvide u stvar­
nost našeg duhovnog postojanja. Pored svojeg posla, bavi se iscjeljiva­
njem i dobrotvornim radom u utočištima za beskućnike. Planira ponu­
diti i pomoć u hospicijima, kako bi olakšao smrt onima koji se boje
smrti, samo zato što ne znaju da su oni više od svoje ljudske osobnost:
N o , jedno od njegovih najvažnijih otkrića bilo je to što je na dubok:
razini shvatio da je on multidimenzinalna duša, povezana sa svime što
postoji.

Marcus planira napisati filmski scenarij koji prikazuje duhovni svije:

i aktivnosti kojima se bave duše, kako bi odradio svoju ulogu u širenju
spoznaje o tim duhovnim stvarnostima što je moguće većem broju
ljudi. On je vrlo sposobna, dinamična osoba s velikom strašću i talen­
tom, i radujem se ostvarivanju njegovih planova. Bila mi je radost i čas:
što sam mogla raditi s njim.

(1) Nije uobičajeno da duša djeluje isključivo iz desne polutke, iako je to

naša kreativna, intuitivna strana. To je samo specifičnost ovog slučaja
Prikaz uravnoteženog ulaska duše u cijeli mozak pronaći ćete u SD 396. C
neravnotežama između polutki mozga koje utječu na dušu pročitajte S D , slučaj
37, 223 - 227.
(2) Duhovno i linearno vrijeme: vidi P D 229 - 250, S D 166 - 185, i ŽIŽH
pogl. 41.
(3) Karakteristike bijele svjetlosti dječjih duša: vidi ŽIŽH, pogl. 27. Učitelji
dječjih duša: ŽIŽH, pogl. 39.

(4) Podjela duša: vidi S D 78, 120 - 124, 132 - 136 i ŽIŽH, pogl. 37
(5) Kad nas nakon stvaranja dodijele novoformiranoj skupini duša, za nas i
druge članove grupe bira se osobni vodič koji se više ne inkarnira. To se ne
događa nasumce. Iako je besmrtna narav svakog učitelja - vodiča drukčija, još
viša bića očito su odredila da specifične kvalitete karaktera i iskustva vodiča
trebaju biti usklađene s karakterom naših duša kako bi se došlo do najboljih
rezultata u našem napretku. Vidi dodjelu vodiča dušama, PD 130 - 132, i
učiteljske osobine duhovnih vodiča, PD 140.
(6) Kundalini je koncentrirani oblik univerzalne životne sile. Putem joge i
meditativnih disciplina stvara se komunikacija između duhovne i fizičke ravni.
(7) Rekli su nam da Marcus mora "blokirati svoju percepciju" iz straha da ne
izgubi zdrav razum. U psihološkom smislu, ova izjava vrlo je informativna,
kada je sagledamo u svjetlu događaja u meditaciji, dugo nakon seansi,
kad su klijenta uplašili "ljutiti duhovi" koji su željeli preuzeti njegovo tijelo.
Postoje ljudi koji se boje ideje da meditacija, hipnoza, san, koma itd. spušta
mentalne barijere svjesnog uma i ostavlja nas otvorenima prema demonskim
duhovima. Posljednjih godina na ovom je lažnom sustavu vjerovanja nastala
cijela industrija. Zloupotreba "terapije energetskog čišćenja" pod nazivom
"oslobađanje od prilijepljenih duhova" dobar je primjer za to. To zaudara na
egzorcizam i privlači ljude iz određenih vjerskih krugova. Svaki koncept iz
našeg svjesnog uma ima svoje vlastite psihičke asocijacije čiji intenzitet varira,
ovisno o životnim okolnostima i sustavima vjerovanja. Ideja da zli duhovi čekaju
priliku da se spoje na našu dušu stvara nepotreban strah kod prijemčivih ljudi
koje privlače srednjevjekovna praznovjerja, jer mnogi smatraju da moraju biti
kažnjeni zbog svojih prijestupa na Zemlji.

Iako postoje bestjelesne duše koje nisu spremne ući u svjetlost nakon smrti,
pa čak i izvanzemaljske duše (duše koje nikada nisu bile inkarnirane u ljudskom
obliku), ili jednostavno znatiželjne ili vragoljaste duše, ne postoje "mračne
sile" u vidu zlih ili demonskih entiteta koji žele ući u inkarnirane duše ili ih
ukrasti. Zašto? Zato što zlo ne postoji u duhovnom svijetu - to je svijet ljubavi,
suosjećanja i ljubaznosti. Ideja o opasnim duhovima koji žele ući u ljudski um
nije nešto što bi dopustila visoko napredna, dobronamjerna bića duhovnog
svijeta. Mnogi od nas koji rade na području duhovne integracije duše i ljudskog
mozga vjeruju da ideja o duhovima koji se priključuju na čovjekovu dušu potječe
od dijelova čovjekovog vlastitog jastva koji zahtijevaju liječenje. Potiskivanje
aspekata sebe može stvoriti fenomen koji podsjeća na opsjednutost, ali to je
aspekt neintegriranog jastva. U psihološkom smislu, takva negativna energija
kod uplašenih ljudi često uključuje osjećaje krivnje, bezvrijednosti, osobne
neadekvatnosti, kao i razne neriješene probleme u životu.

Za čitatelje je važno znati da bi, ukoliko bi se Marcus tijekom svoje seanse

susreo s problematičnim, neočekivanim duhom, ŽIŽ terapeutkinja iz ove priče
vrlo brzo riješila taj problem. Takve uznemirujuće vizualizacije rijetke su u
našem poslu, ali događaju se. Primjerice, terapeutkinja iz ovog slučaja radila je
s gospođom koja je imala vizualizacije slične Marcusovim. Odmah je pozvala
osobnog duhovnog vodiča te žene u pomoć. Vodič je objasnio da je mračan,
zlokobni lik koji je došao "ukrasti" dušu hipnotizirane osobe zapravo bio član
njezine skupine duša, koji ju je htio pokrenuti iz depresije i naučiti je da više cijeni
život. Nisu sve duše dovoljno napredne niti vješte da bi mogle bez problema
komunicirati s ljudskim umom iz prvog pokušaja. Vidi komunikacijske vještine
duša, SD 48 - 50, premještene duše, PD 59 - 62, sustave vjerovanja klijenata,
ŽIŽH pogl. 1, i povezivanje s duhovima, ŽIŽH pogl. 20.
J A M E S JE D O Š A O u moj ured kao čovjek s misijom. Psihoterapeut je
i posvetio je život pomaganju ljudima koje muči tjeskoba i depresija,
iako privatno pati od istih problema. Objasnio je da njegov život prema
van izgleda idilično: lijepa obitelj, ugodan dom i ambiciozna karijera s
uspješnom praksom. No, u dobi od 45 godina, imao je dugu povijest
unutarnjih previranja koja su eskalirala u migrenu, paralizirali su ga
4
napadi panike i patio je od agorafobije . Lijekovi i tradicionalna tera­
pija ublažili su njegovu nelagodu na kraće vrijeme, ali tjeskoba je i
dalje izlazila na površinu, i šteta koju je to činilo njegovom obiteljskom
životu, karijeri i slici o sebi bila je sve veća. James mi je rekao da mu je
dosta: namjeravao je doći do izvora tih problema, iscijeliti se i živjeti
bez straha i lijekova.

Kao dijete, James je živio s mamom, bakom i djedom, a oca nikada

nije upoznao. Kad su mu bile četiri godine, majka ga je upoznala s
Billom, muškarcem s kojim je izlazila. "Ne, samo ne on!" bila je dječa-
kova prva reakcija. S Billom je majka ušla u stalnu vezu, i počeo ga je
emocionalno i verbalno zlostavljati. Jamesova povezanost s majkom
pretvorila se u stalni strah od njezinog gubitka, a njegova antipatija
prema Billu pretvorila se u bijes i ogorčenost. Na dan kad je maturirao
u srednjoj školi, vratio se kući i zatekao očuha kako snažno trese majku.
James ga je udario u lice i Bill je pao. Te večeri rekli su mu da ode.

Svoju potragu započeli smo regresijom u prošli život, tražeći život

značajan za Jamesovu tjeskobu. Sjetio se da je bio crni rob, Albert, na
američkom J u g u - u Georgiji u 19. stoljeću. Zbog svojeg položaja nad­
glednika robova na polju, gospodar ga je snažno bičevao i ponižavao,
i prisiljavao ga je da bičuje svoje vlastite ljude. Albert je zamrzio svojeg
gospodara, ali je suzbijao svoj bijes kako bi preživio. Gospodar je često
silovao i tukao njegovu ženu, tako da je podlegla ranama, slomljenog
duha, i umrla u mladosti. Albert je ostatak života proveo ljutit, ogorčen
i usamljen. Kad je umro, osjetio je kako mu duša leti u vis i kako prona­
lazi mir u prisutnosti bića koje vibrira. Izvijestio je da mu je tijelo počelo
drhtati od kralježnice od uzbuđenja. Prepoznao je biće kao svojeg
vodiča, kojeg je nazvao George.

Nancy: Kako vas George pozdravlja?

4 agorafobija - strah od otvorenog prostora, - prim. ur.

 James: Kaže mi da sam kao Albert bio usamljen zbog nedostat­
ka vjere u sebe. A sada, pita me, zašto brinem? Sve će biti riješe­
no. Da sam imao više vjere, znao bih to i ne bih se bojao. Kad
posustanem, on me mora vraćati. Umara se od toga.

N: Je li zaista umoran od takvog rada s vama?

J: (oklijeva) Ne, zapravo nije... to samo tako kaže... čeka strplji­

vo da se vratim svojoj vjeri... da imam povjerenja u njegovoj na­
zočnosti. Govori mi da je ponosan na mene... to mi nitko nije re­
kao u tom životu. Sada vidim da je moja žena iz prošlosti moja
današnja majka, a gospodar robova ima dušu mojeg očuha,
Billa.

N: Hoćemo li tijekom sljedeće seanse raditi s Georgeom u du­

hovnom svijetu?

J: (smije se) Kaže, ako baš morate. Mislim da mi to često govo­

ri. To kaže kad želi dati do znanja da postoji i izravniji put, koji bi
našao kad bih imao vjere i povezao se s njim iznutra. Ponekad
stvari radim... okolišajući. On kaže da će na kraju ispasti isto...
strpljiv je... i zabavlja se.

Prošlo je nekoliko tjedana i James se vratio na svoju regresiju u

život između života. Smatrao je da je opušteniji nakon posljednje
posjete i radovao se novim otkrićima. Prisjećanje na Albertov život
donijelo je važne uvide u dinamiku između njega i njegove majke i
očuha. Snažna panika koju ponekad osjeća prije odlaska na posao
postala mu je razumljiva. Priznao je da je tako uzbuđen zbog svoje ŽIŽ
seanse da se osjeća kao da postoji Djed Mraz, i da je ovo kao da otvara
darove na božićno jutro. Njegov cilj bio je pronaći lijek za glavobolje i
ublažiti tjeskobu, osobito tjeskobu u želucu. Putovanje smo započeli
vrativši se u posljednji klijentov život njemačkog vojnika iz drugog
svjetskog rata.

Prizor započinje u hladnoj šumi. Moj klijent vidi sebe kao Klausa,
koji se priprema za noćnu stražu. Pregledava oružje: puška u desnoj
ruci, kutija sa streljivom s lijeve strane, pištolj s desne, čuturica s lijeve,
granate straga, sve pričvršćeno na široki pojas, "poput pojasa Djeda
Mraza", objašnjava. Usamljen je i razmišlja o ženi i djeci. Ne želi biti
ovdje - nije htio ići u rat. Kaže da su ga prisilili - nacisti su prijetili nje­
govoj obitelji. Sljedećeg dana bore se protiv neprijatelja. On kaže
napeto:

Nalazim se naprijed, iza grudobrana od zemlje. Pozicioniran sam

kao snajperist... pucam u njih kad mijenjaju položaje između drve­
ća. Gađam ih u glavu, kao što su mi rekli... mi imamo prednost...
ubijamo ih sve. Ne osjećam se dobro zbog toga. Marširamo napri­
jed, mrtvi Amerikanci na sve strane, mučno mi je. Kasnije, ostali sla­
ve, piju. Ja se odvajam... želim povraćati. Rastrgan sam iznutra.
Volim biti najbolji... volim pohvale svojeg zapovjednika... ali mrzim
sebe zbog ubijanja.

Slijedi još jedna bitka. Klaus trči preko otvorenog polja, i pogođen
je u trbuh. Osjeća vruću, goruću bol, svijest mu odlazi i vraća se. Izlaz:
iz svojeg tijela, vidi svjetlost u daljini i osjeća mir. Kad se približi, vidi da
je svjetlost tunel. Ulazi unutra. Dok klizi kroz tunel, zemaljska bol postu­
pno nestaje. George je iza njega. Izlaze iz tunela i kreću se kroz slojeve
magle:

N: Koja je svrha magle?

J: Kontemplacija... procesuiram prošli život... vodič mi drži ru­

ku pri dnu leđa, smiruje me, dopušta mi da to činim.

N: Kako vas zove?

J : Theos.

Nakon tople dobrodošlice poznatih duša, Theosa odvode u maleni pro­

stor koji opisuje kao sobu dimenzija 1,5 mx3 m, kako bi tamo razmi­
šljao. (1).

N: O čemu razmišljate na ovom mjestu?

J: (tužno) Razmišljam o emocijama koje sam osjećao kao Klaus
- o žaljenju koje osjećam sada... o boli koju sam izazvao... o
strahu onih koje sam ubio... o gubitku njihovih obitelji... o žare-
ćoj boli njihovih rana.

N: Gdje osjećate žarenje?

J: U glavi... ciljao sam u glavu.

N: Je li to povezano s migrenama koje osjećate u sadašnjem ži­

votu?

J : D a . . . izravno.

N: Je li osjećaj tjeskobe u želucu povezan s tim prošlim događa­

jima?

J: D a . . . s mojom fatalnom ranom.

N: Što potiče te simptome da se manifestiraju u sadašnjem tre­

nutku?

J: (Theos je zaokupljen snažnim osjećajima razočaranja u sebe.

Zatim odgovara na pitanje). Osuđujem sebe više no što me bilo
tko drugi osuđuje... ali odgovoran sam za mnogo jada... to što
sam bio najbolji značilo je da sam ubio mnogo ljudi... zašto ni­
sam bio više nalik Isusu... on je prije dopustio da ubiju njega ne­
go da naudi drugima... pogrešno je ubijati... nisam ponosan na
sebe.

N: Može li vam vodič pomoći da razriješite te osjećaje?

J: (stanka) D a . . . ali čini se da su tu i drugi... šalju misli u ovaj
prostor. Vrlo je mirno u ovoj maloj prostoriji.

N: Tko su ti drugi?

J: (traži) Nisam siguran...

N: Hoće li vam oni koji vam pomažu predložiti kako da riješite

glavobolje i tjeskobu u Jamesovom životu? (2)

J: (tiho) Sam to zamjeram sebi... moram se osloboditi mržnje

prema sebi da bih zaista volio druge... oprostiti sebi kako bih
oprostio drugima.

Dok moj klijent oprezno razmišlja o tom savjetu, pojavljuje se još jedno
biće. James kaže da je to Isus i pomalo je uplašen, ali kada pogleda
izbliza, kaže da biće mijenja izgled i sada nosi zlatne tenisice i togu!

N: Tko je to biće?
 J: (s olakšanjem) Oh, to je Donovan. I on mi pomaže, on je mla­
đi vodič koji radi pod Georgeom. Pojavio se kao Isus da mi pri­
vuče pozornost... djelovalo je! (3)

N: Zašto bi se pojavio kao Isus da vam privuče pozornost?

J: U mojem životu kao Albert, pokušao sam slijediti Isusov pri­

mjer... naučili su me čitati. Jedina knjiga koju sam imao bila je
Biblija. Vraćao sam se njegovim riječima kad god bi stvari posta­
le teško izdržljive.

N: Podsjeća li vas Donovan na to s nekim razlogom?

J: Želi da se sjetim kako sam dobro to koristio... kako sam mno­

go puta mogao pobjesnjeti, ali sam se kontrolirao unatoč snaž­
nim provokacijama.

N: Je li ta spoznaja važna za Jamesov život?

J: (zamišljeno) Jest... Donovan mi pokazuje zajedničku temu.

Kao Albert, mrzio sam strah, poniženja... strah se pretvorio u
bijes... bio sam bijesan na bespomoćnost... čak sam zavidio
svojem gospodaru. Iako sam dobro kontrolirao impulzivne po­
stupke i fokusirao se na Isusovu poruku, nisam je prihvatio u sr­
cu. Osjećaji mi se vraćaju sada u Jamesovom životu... bijes na
manjak poštovanja, strah kada nisam na vrhu. Iz toga proizlazi
tjeskoba... a to je signal da sam skrenuo s biti poruke... želim
razriješiti sve to kao James. Donovan mi pokazuje kako su ti osje­
ćaji nedavno izbili na površinu... on ih je poticao... znao je da se
želim suočiti s njima i pomagao mi je.

Donovan prati Theosa u skupinu duša s kojom surađuje i u duhov­

nom svijetu i na Zemlji. Kaže da oni rade na zajedničkoj lekciji: izraža­
vanju velike ljubavi pri suočavanju s velikim izazovima na Zemlji. Pod­
sjeća ga da njegova potreba za priznanjem i osuđivanje sebe kada trči
za priznanjima blokiraju njegovu misiju. Zanimljivo je što se članovi
skupine postavljaju u obliku trokuta - to je jedan od nekoliko trokuta
predstavljenih Theosu tijekom njegovog putovanja kroz duhovni svijet.
Ovdje se našao u sredini formacije:

N: Zašto trokuti, Theos? Zašto je taj lik važan?

 J: Oni se služe tim oblikom da bi opisali važnost koju pridajem us­
ponu na vrh... potrebi da budem na vrhu... da budem najbolji.

N: Zašto vas postavljaju u sredinu?

J: Okružuju me svojom ljubavlju... osjećaj je dobar... žele da

spoznam ljubav koju mogu osjetiti kad sam u sredini trokuta...
ne moram biti na vrhu da bi me voljeli.

Kasnije, Theosa prate u prostoriju koja sliči sudnici i tamo stoji pred
Vijećem starješina. Starješine sjede na podignutoj platformi. Najviša je
u sredini, i spušta se s obje strane, tako da sliči trokutu. Theos pažljivo
gleda likove i pokušava odgovoriti na moja pitanja. Frustrirano kaže da
su to bijele statue. Najviša, ona u sredini, izgleda kao bijela statua Djeda
Mraza.

N: (nakon produbljivanja). Želim da opustite svoj pogled i blago

pogledate prema središnjoj figuri.

J: (uzbuđeno) Oživljava... poput veselog Svetog Nikole... u nje­

govoj odjeći oživljava crvena i zelena boja... nosi ogrlicu s okru­
glim medaljonom... znak mira. (4).

N: Koje je značenje tog simbola?

J: (stanka) Mir u meni... mir s onim što sam učinio... mir s tjesko­
bom... to je sve za čime žudim.... Pružam ruku... on se smije...
ho-ho-ho... shvaćam poruku.... Više ću napredovati ako to po­
stignem sam.

Theos opisuje druge prilike. Svaki puta kad se napregne da ih vidi

jasnije, postaju bijele statue. Kad zamolim Theosa da mi objasni svrhu
toga, on otkriva da mu to pokazuje učinak naprezanja. Vidi da se to
događa kad se uplaši i kad pokušava stvari pokrenuti na silu - njegove
težnje postaju beživotne i izvan njegova dosega. Starci mu prenose da
će lakše ostvarivati ciljeve ako opusti svoj stisak i stekne vjeru u unutar­
nji proces svojeg života. Kažu mu da se razvedri i da se usput zabavi i
uživa u životu. Članovi Vijeća i dalje iskazuju stavove koji oživljuju stra­
hove iz prošlosti i stvaraju tjeskobu u sadašnjosti:
J: J e d a n od starješina odjeven je kao Ramzes (egipatski fara­
on)... njegovo ekstravagantno zlatno pokrivalo za glavu simboli­
zira privlačno ništavilo... ne bih se trebao zamarati željom da bu­
dem glavni... dolaze Isusove riječi: "Prvi će biti posljednji, a po­
sljednji prvi". Pokraj njega je još jedan... vrana sjedi na njego­
vom desnom ramenu. Na pamet mi pada kritičnost. Vrana
simbolizira moju potrebu da kopam po stvarima... predajem se
kritiziranju kad se uplašim neuspjeha. Pokazuje mi pticu koja
mirno sjedi... ne moram je se riješiti, samo je moram pripitomi­
ti... više se osloniti na intuiciju. Kada to zaboravim, u želucu
osjećam tjeskobu... kada to učinim kako treba, osjećam drhtanje
u kralježnici.

N: Vaši članovi Vijeća djeluju kao maštovita skupina. Pojavljuju li

se uvijek u tim likovima?

J: (smije se) Ne, koriste one likove koji najbolje odgovaraju lek­
ciji... i mojem stanju svijesti. Znali su da će mi Djed Mraz danas
privući pozornost... vrlo pametno. Sada smatram da su mi oni
slali misli kad sam prvi puta došao i pomagali mi da sam shvatim
stvari.

N: Theose, čini se da ste naučili mnogo o izvorima svoje želje za

poštovanjem i položajem, i o tjeskobi koju osjećate kada se boji­
te da ćete to izgubiti. Veza između života Alberta i Jamesa jasni­
ja je, ali kako se u plan uklapa vaš život Klausa? Znamo da vas je
to dovelo u stanje dubokog sukoba i očaja.

J: (zamišljeno) Sada vidim... bila je to ambiciozna ideja, ali htio

sam to. Nakon što sam završio život kao Albert, bilo je veliko
iskušenje izabrati put koji se nudio Klausu... biti važan... dobiva­
ti pohvale za gađanje, poštovanje drugih... stvarno sam zabrljao.
Morao sam se oduprijeti ponudi, slijediti svoje srce, ostati uz obi­
telj. Umjesto toga, pao sam na to. Vidim zašto nisam mogao
opravdati ubijanje... nisam bio tamo zbog osjećaja služenja niti
zbog moralnih uvjerenja... razlog je bilo osobno priznanje. D o -
novan, Vijeće... znali su da će mi to biti izazov... smislili su neko­
liko načina da to izbjegnem, ali bio sam tako gladan priznanja da
sam ih sve propustio.
 N: Kakav je osjećaj biti svjestan tih namjera i izbora?
J: Oh, veoma pomaže... znam što moram učiniti... moram se
uhvatiti u koštac s time i ostvariti svoju namjeru... umjesto da
tražim čin i moć (kao u tom njemačkom životu) da bih zacijelio
svoje rane, želim poštivati sebe zbog ljubavi i praštanja koje mo­
gu ponuditi.

U godini nakon svoje ŽIŽ seanse, James je prihvatio savjet svojeg

vodiča i starješina i smislio je novi način da bude najbolji. Naučio je
kako umiriti sebe, slušati unutarnji savjet, vjerovati svojoj intuiciji i drh­
tanju kralježnice. James je sada nadahnut čovjek, i sam to najbolje
iskazuje:

Ovo iskustvo promijenilo je cijeli moj pogled na svijet, moju per­

spektivu. Svjestan života svoje duše, znam da ovaj život nije kona­
čan - to je proces. Ciljevi mojeg svakodnevnog života promijenili su
se. Moje samopouzdanje nekada je ovisilo o mojim materijalnim
postignućima. Sada po prvi puta u životu mirišem cvijeće, i opet se
osjećam emocionalno povezanim sa životom. Moja radna etika se
vratila, a moja tjeskoba potpuno je nestala. Moj najstariji sin poka­
zuje znakove ponašanja kakvo sam ja iskazivao... ljutit je, frustriran,
tjeskoban... i on je bio rob u mojem životu Alberta... sada mu mo­
gu pokazati stvari koje su važne i one koje nisu. Osjećam se normal­
nije... kada nisam dobro razumio sebe, osjećao sam se čudno zbog
tih unutarnjih misli i osjećaja. Sada mi se sve čini razumnim! Stvari
mi same padaju na pamet... spoznaje o onome što sam spoznao u
seansi, a ponekad i posve nove informacije. Osjećam da mogu ko­
municirati sa svojim vodičima kad god poželim. Mislim da su mi naj­
draži humor, zaigranost, strpljenje i kreativnost mojih vodiča i star­
ješina. Vjerujem da je to prešlo i na mene.

Kao ljudi, odvajamo se od svoje više svrhe i prethodnih namjera.

Naši životi na Zemlji dijele nas od duševnog rada, tako da se moramo
nositi ne samo s tjeskobom sadašnjosti, nego i s odjecima prošlosti.
Ponekad smatram da je nevjerojatno što u jednom životu naučimo
tako mnogo! Za Jamesa, prisjećanje na besmrtnost bilo je poput razbu­
đivanja, a s time su došle i pogreške koje dolaze s "uspavanošću".
Njegov osjećaj sebe promijenio se. Sada je svjestan svoje hrabre i
inventivne duše, i osjeća se kod kuće u svemiru koji podržava mudrost,
koji je prožet svjetlošću i okružen ljubavlju.
(1) Čitatelju se može učiniti, da je ova duša poslana u samoću zbog prijestupa
u svojem životu i da je to svojevrsno čistilište. Ovdje se ne događa ništa nalik
tome. Dušama je često potrebno mjesto za samoću i razmišljanje nakon fizičkog
života, prije no što se vrate u svoju skupinu duša. Ti maleni prostori opisani su
kao mjesta visokih energetskih vibracija koji pospješuju razmišljanje, a ponekad
se prikazuju kao kristalne pećine u prirodi. Vidi izdvojene duše, SD 81 - 85,120
- 122, i osamljivanje duša prije povratka u skupinu, ŽIŽH, pogl. 29.
(2) Iako se čini da ovdje hipnoterapeutkinja "navodi klijenta" u razgovoru,
želim naglasiti da se u prikazu ovih slučajeva prošlih života i života između
života u knjizi nalazimo u dilemi zbog ograničenog prostora i širine koje priče
zahtijevaju. Kad bismo opisali sve nijanse povezane s našim pitanjima otvorenog
kraja, prosječan slučaj bio bi dvostruko duži. Primjerice, autorica je u ovom
dijelu vjerojatno započela svoje pitanje ovako: "Što mi možete reći o bićima
oko vas?" Obično bi postavila više pitanja prije pitanja "Tko vam pomaže s
liječenjem glavobolje i tjeskobe u životu?" Nemamo prostora za sva pitanja
koja vode do prikazanog pitanja.

Međutim, moram reći da postoje i klijenti kojima je povremeno potrebno

direktivno pitanje terapeuta koje će ih natjerati na odgovor. Postoje klijenti
koji su toliko zadivljeni životom poslije smrti da ne žele govoriti o božanskim
otkrivenjima koja vide i čuju. To iskustvo gotovo im je sveto, i moramo im dati
dozvolu da potvrde ono što već znaju ili uče tijekom seanse. To je ono što
naš rad čini tako teškim. Vidi postavljanje pitanja, ŽIŽH, pogl. 22, i poticanje
verbalnih odgovora klijenata, ŽIŽH, pogl. 40.

(3) Tijekom ranijih alfa stanja hipnoze u ŽIŽ seansama, postoje subjekti koji
spominju poznate povijesne religijske osobe sa Zemlje, s kojima su povezani
na svjesnoj razini. To je poznato kao uvjetovana svjesna interferencija. N o ,
kad se ostvari dublje theta stanje hipnoze, obično nakon mentalnog prelaska u
duhovni svijet, simbolične religijske figure nestaju, a dolazi do prepoznavanja
osobnog duhovnog vodiča. Vidi ŽIŽH, pogl. 1 i 30.
(4) Znakovi i simboli često se u jednom ili drugom obliku predstavljaju dušama
koje izlaze pred Vijeće. Medaljoni koje nose starješine pridonose učenju duše o
događajima i akcijama u njihovim fizičkim životima. Vidi SD 240 - 256.
OVA F A S C I N A N T N A PRIČA počela je jednog mirnog poslijepodneva
kad sam iz vedra neba dobio gotovo paničan poziv. Zvala me žena od
49 godina, Jacqueline, koja se našla u iskustvu koje nije razumjela, i
očito je bila zabrinuta za način na koji je ono utjecalo na njezin život i
zdrav razum.

Proveli smo više od sat vremena na telefonu, djelomično i zato da

bih je smirio, ali i zato što sam je slušao sa sve većim interesom i uzbu­
đenjem. U njezinoj priči nešto je nedostajalo - i imao sam snažan osje­
ćaj da znam što bi to moglo biti. Nisam znao detalje, naravno, ali znao
sam kako bismo mogli popuniti tu rupu. Ponudio sam moguća objaš­
njenja, odgovorio na neka pitanja i dugo je slušao. Napokon smo se
složili da bi ŽIŽ proces mogao biti način da dobije uvid u svoj život i
život nakon smrti.

Jacquelinein život imao je svojih poteškoća, i financijskih i emocio­

nalnih. Osobito težak trenutak dogodio se prije točno godinu dana.
Sada izblijedjele linije na njezinoj desnoj podlaktici rezultat su poku­
šala rezanja žila kuhinjskim nožem. Rekla mi je da joj je s vremenom,
nakon niza nezadovoljavajućih veza, bilo sve teže nekome vjerovati i
posvetiti se. O n o što je željela bilo joj je sve teže i teže ostvariti:

Veći dio odraslog života provela sam sama. Čak i u vezama koje sam
imala osjećala sam se usamljeno. Dvanaestogodišnja posvećenost
ocu mojih kćeri možda je jedina svijetla točka. To je okončalo zato
što njemu jednostavno više nije stalo, a ja nisam mogla shvatiti za­
što. Stvarno želim odraslu vezu punu ljubavi. Volim seks i volim lju­
de i radim naporno na poslu i kod kuće. Nije lako provoditi veći dio
života kao samohrani roditelj. Moji roditelji, blaženi bili, mnogo su
puta spašavali svoju sirotu, neuspješnu kćer jedinicu.

Iako se stvari nisu kretale osobito dobro, ona priznaje da postoje

mnogi kojima je mnogo teže, i ona se stalno kritizira zato što traži više
od svojeg života. Hrabra je i može donositi racionalne i praktične
odluke. U nedostatku seksualne veze pune ljubavi i emocionalne sta­
bilnosti za formiranje takve veze, praktičan pristup jest orijentacija na
isključivo seksualni aspekt. Budući da je imala čvrste emocionalne
barijere, morala ih je potiskivati alkoholom da bi se mogla upustiti u
kratkoročne seksualne odnose. No, sklonost takvom pristupu ukazuje
na racionalni, praktičan um koji je bio velik dio Jacqueline i njezinih
životnih iskustava.

Šest mjeseci prije no što je osjetila potrebu da me nazove, Jacque­

line je ostvarila kontakt s Paulom na web stranici za spojeve. To je osta­
vilo na nju snažan utisak. Rekla je: "Kad sam prvi puta vidjela njegovu
sliku, trnci su mi prošli kroz prsa, bio je tako lijep."

Paul i Jacqueline započeli su vezu na daljinu, za što su sposobni tek

rijetki. Njihova komunikacija, verbalna i kognitivna, bila je i jest
duhovna i telepatska. Nikada se nisu sreli osobno, a jedini "stvarni"
kontakt bio je onaj telefonom.

Paul i ja razgovarali smo telefonom samo četiri puta i razmijenili ne­

koliko tekstova, ali nikada se nismo sreli osobno. U metafizičkom
svijetu, proveli smo zajedno mnoge noći, razgovarajući jezikom
uma. Osjećala sam njegovo tijelo seksualno i s ljubavlju. Sklupčala
bih se uz njega u one rane sate, prije odlaska na posao. Poveo me
na čudesna putovanja na mnoga mjesta. Zaista je moja srodna du­
ša i vodič, no unatoč svemu tomu, ne možemo se sresti i ispuniti
one najnužnije potrebe odraslih ljudi. On ne može ući u moj život
jer je povrijeđen i povrijedio bi i mene, ali tu je.

Njihova međudimenzionalna bliskost dogodila se na svim razinama

i bila joj je potpuno stvarna. Poveo ju je na čudesna mjesta i podržavao
je kad je bilo potrebno:

Paul mi je pokazao tko je. Najprije sam vidjela indijanskog vrača ko­
ji stoji pred svojim tipijem5 i gleda svoj narod. Bio je dobar i ponosan
čovjek, poštivali su ga i voljeli. Pokraj njega je bila žena, i ona je bila
ponosna što je s njim. Voljela je svojeg muškarca. On je možda bio
vrač, ali ona je bila snaga u njegovoj pozadini. Ta žena bila sam ja.

Veza Jacqueline i Paula započela je dobro, ali počela se razvijati na

uznemirujući način.

Bliskost i ljubav i prečesto su slijedila razdoblja kad bi postao prko­

san i nastojao me povrijediti. Iz nekog razloga agresivno me gurao
od sebe, a do tog trenutka, njegova prisutnost u mojem životu po-
5 Tipi - indijanski naziv za šator u kakvom su živjeli Indijanci - prim. ur.
 stala je nešto što nisam mogla zaustaviti. U toj atmosferi i u to vrije­
me počela sam čitati "Sudbinu duša."
Dok sam listala stranice, jedva sam mogla vjerovati onome što
čitam. Netko je detaljno objašnjavao stvari koje su mi se događale -
opisivao je točno ono što se događalo i meni, crno na bijelom, i ni­
sam mogla shvatiti kako bi netko drugi to mogao znati. Otišla sam u
kristalni centar za oporavak, iskusila iscjeliteljski tuš i vidjela da je
moj duhovni dom predivan vrt kakav je opisan u knjizi, vrt u kojem
se novopridošle duše orijentiraju.
Ta otkrića progonila su me jer su postavljala pitanja na koja na­
izgled nisam mogla pronaći odgovor. Provela sam nekoliko dana pi­
tajući se što da učinim. Pogledala sam informacije o autoru knjige i
web stranicu o Institutu Newton, i zatim sam se odlučila na taj tele­
fonski poziv koji mi je promijenio život.

Duhovna sjećanja otkrivaju se u dubokoj hipnozi. Način za postiza­

nje potrebne razine transa odvija se u dvije faze, u uvodu i produbljiva­
nju. U biti, moram stvoriti stanje transa i zatim ga razrađivati dok klijent
ne dostigne tu duboku razinu. Indukcije mogu različito trajati, ovisno o
klijentu, ali ja radije radim sporije. Ta faza obično traje oko pola sata.

Desetak minuta nakon početka Jacquelinine indukcije dogodilo se

sljedeće:

O, Bože, taj osjećaj ljubavi, imam taj osjećaj sjedenja na suncu. O,

ta toplina i ljubav. Vidim neke ljude u daljini, malo sam nervozna i
malo su se udaljili, pokušat ću se primiriti.
O, moj Bože. To je... tamo su, ti ljudi. Gotovo kao da sam na
igralištu i tamo su svi ti ljudi i tako su sretni što me vide, oh, zaplakat
ću, oh, emocije su prejake, tako su sretni što me vide. Sve je tako
materijalno, stojim na igralištu s materijalnim ljudima, drže se u po­
zadini ali tamo su, približavaju se, stoje iza barijere, barijera im je do
koljena, to se dogodilo sinoć, kao i jutros... zatim su bili u mojoj so­
bi, Bože, nikada nisam osjetila takve emocije od tako mnogo ljudi,
tko su ti ljudi?

Svi su različite dobi, tu je jedna žena sijede kose i s naočala­

ma. .. to je moja dadilja, tu je nekoliko ljudi zbijenih u grupu na oko
metar i pol, ali ona je moja sjajna dadilja, ne znam joj ime, smiješi
se. Želi da izađem naprijed kako bi me mogla zagrliti.
 Pokraj nje je dječak od oko devet godina, ne znam tko je on, ne
prepoznajem ga... samo stoji i smiješi se, malen je za svoju dob, mo­
ja dadilja ga je upravo uhvatila za ruku.

Otišla sam nekoj drugoj osobi, ona se probija kroz mnoštvo i ne

znam tko je, ima oko trideset godina i malo je viša od mene, vrlo sa­
mouvjerena, drži mi ruku, kao da me poznaje cijeli život ali ne znam
tko je ona.

Oh, to je moj djed, o moj Bože, to je Bill. Bill nikada nije bio
moj djed, on je drugi suprug moje dadilje, i jako sam ga voljela,
stvarno. O, moj Bože, on je tamo, ovo je vrlo dirljivo, opet ću zapla­
kati.
Sada su otišli s ljubavlju, oprostite, oprostite. (1)

Nakon ovog interludija s preskakivanjima, nastavili smo sporije.

Jacqueline je otišla u prošli život žene imenom Beth koja je imala
nesretan, neispunjen život s lošim brakom. Posljednjeg dana života bila
je veoma umorna i činilo se da je čeka odgovarajući, uobičajeni kraj:

Moje duhovno ime je Sanu, i sada sam kod kuće u svojem vrtu. Tra­
va je zelena koliko to može biti, iako je treba pokositi. Kad udah­
nem, udišem boje cvijeća i uzimam energiju koju mi vrt daje. Mo­
ram ostati ovdje neko vrijeme, jer u ovom trenutku nisam spremna
za nastavak.

Sanu me pita bih li htio pogledati njezinu kuću, i opisuje mi dekor i

ukrase, sve dok se opet ne osjeća umorno. Moramo pričekati da joj se
energija u potpunosti obnovi. Tada slijedi stanka, i ona se tušira kako bi
se očistila od prošlog života.

Pitam Sanu bi li voljela upoznati svojeg vodiča, no i prije nego što

sam izgovorio riječi, ona kaže:

Tu je, i to je Paul, to nisam očekivala. Oh, zašto sam iznenađena? Ta­

ko je lijep i zgodan. Njegovo duhovno ime je Treymar. Stvarno je
sretan što me vidi i predstavlja sebe onakvim kakvim ga znam na
Zemlji, kako bih ga mogla prepoznati. To je malo čudno, jer ja tamo
nisam ista kao ovdje. I on je u mojem vrtu, drži me za ruku i grli
me.
 Jacqueline opisuje intenzivnu vezu koju osjeća u svojem fizičkom
tijelu. Govori Paulu da se lijepo ponaša jer ne želi osramotiti se. Ta
fizička veza je seksualna i puna ljubavi. Ona je preplavljena njegovom
duhovnom ljepotom kao i njegovom fizičkom inkarnacijom. On je nje­
zina srodna duša i njezin vodič, i vezuje ih vječna ljubav.

Njezin vodič i njezina srodna duša postoje na dva mjesta. Energija

tog bića podijeljena je na dva približno podjednaka dijela. J e d a n je dio
čist i potpun, dok je drugi isprepleten i povezan s fizičkim ljudskim
bićem, Paulom. Duhovna energija u Paulu više nije čista. Oštećena je
njegovim životnim iskustvima i čudno je odvojena od Treymarove
čistoće. Zbog promjene energije, više nije isti, a to ima i praktične
posljedice. Energija se ne može spojiti dok je ovakva. Da bi se opet
ujedinio, dio koji je u Paulu morat će biti popravljen kad njegov život
završi. Iako je to jedan duhovni energetski entitet, njegovi aspekti ne
mogu se povezati na smislen način sve dok se dio nalazi u Paulovom
fizičkom tijelu i umu. Ako Paulova energija ne bude dovoljna da se nosi
s tim problemom, ništa se ne može učiniti. Treymar je svjestan, ali samo
je promatrač. Ne može promijeniti niti nadomjestiti dio svoje energije
koji je trenutno u upotrebi, i ne može utjecati na Paulove akcije i
odluke. Kad je energija jednom raspoređena i primijenjena, kao što je
u ovom slučaju, biće koje nastaje - a to možete biti vi ili ja ili bilo tko
drugi - vodi neovisan život. Naš život može dramatično promijeniti
strukturu duhovne energije. (2)

Jacqueline sada izlazi s drugima, ali ne ovisi o njima. Razvila je

posve novo gledište prema sebi, u fizičkom i emocionalnom smislu.
Njezine kćeri primijetile su i komentirale promjenu u njezinom držanju
i samopouzdanju. Čini se da je unutarnja osoba napokon izašla na
vidjelo.

Jacqueline sažima svoje novo gledište s jasnoćom i razumijeva­

njem:

Upoznala sam svoju srodnu dušu i vodiča u istinskom duhovnom

obliku. Sada shvaćam što me plašilo, i posjedujem znanje i iskustvo
o svojoj vječnoj ulozi u svemiru. Spoznaja o tome da me toliko mno­
go ljudi tako potpuno vole promijenila je moje cjelokupno gledište
o mojem bitku na ovoj zemlji, mojem životu i mojim očekivanjima.
Sada sam zaista ujedinjena u tijelu i duši.
(1) U seansi duhovne regresije, hipnotički subjekt obično će se pokrenuti iz alfa
stanja - prizora smrti u prošlom životu - u dublje theta stanje kada stigne do
duhovnih vratnica i svoje skupine duša. Ovdje se dogodilo to da je Jacqueline
krenula brže od terapeuta i sama je sebe povela većom brzinom kako bi
vidjela svoje duhovne drugove. Nakon prizora sa skupinom duša, terapeut
vodi subjekta na kraj prisjećanja na prošli život, kako bi opet mogao pokrenuti
Jacqueline naprijed u organizirani susret s duhovnim pratiteljima. Uobičajeniji
razvoj ŽIŽ seanse možete pronaći u PD, povratak kući, 39 - 58. Dijagrame
položaja u skupini duša tijekom povratka duša kući pronaći ćete u S D , slike 2
i 3, stranica 159.

(2) U duhovnom svijetu duše dobivaju starije, a ponekad i mlađe vodiče. Mlađi
(manje razvijeni) vodiči još mogu birati da se ponekad inkarniraju kako bi
dovršili neki nezavršeni posao na svojim karmičkim putovima koji uključuju
dušu koja se još inkarnira. Vrlo je neobično da u životu imate dušu čak i u statusu
mlađeg vodiča - vidi vodiči, PD 127 - 144. U slučajevima kada klijent kaže da
mu je neka bliska osoba iz zemaljskog života zapravo duhovni vodič, sumnjam
na svjesnu interferenciju i želju klijenta. U slučaju Jacqueline, činjenica da je
mlađi vodič poput Paula oštetio energiju kroz neko fizičko iskustvo ukazuje ili na
vrlo opreznog novog vodiča, ili na pogrešku klijentice proisteklu iz nedostatka
prave percepcije. Prema mojem iskustvu, vodiči su daleko preiskusni da bi
šetali uokolo s oštećenom energijom. O oštećenju i obnavljanju energije vidi
SD 101 - 112.
H O W A R D , U S P J E Š N I biznismen u pedesetim godinama života, zaka­
zao je svoju seansu u život između života za jedan dan kasnog ljeta.
Iako nije bio upoznat s literaturom o duhovnoj regresiji, bio je veoma
zainteresiran za duhovnost i radio je s nekim aspektima iscjeljenja. Bio
je sretno oženjen, otac dvije odrasle kćeri, i radio je na dobro plaće­
nom poslu kao visoki rukovodilac. Međutim, taj prestižni posao donio
je neželjene negativne emocije. Ljutnja i frustracija često bi prevladale
sve razumne pristupe problemima, a jedan kolega osobito je nervirao
Howarda. S druge strane, suprugu je stres na poslu dovodio do ruba
iscrpljenosti. Dodatna komplikacija za Howarda i njegovu ženu bila je
lokacija njihove kuće, koja ih je sprječavala da redovito odlaze na
jedrenje, što im je bio omiljeni hobi. Nedostatak ispunjenosti koji je on
osjećao, i visoka razina stresa kod njegove supruge, naveli su ga da
poduzme akciju i potraži odgovore. Zato je najvažnije pitanje na
Howardovoj listi bilo kako da razriješi te sve teže probleme. Htio je
saznati i o svojoj misiji, svojoj evoluciji, vodičima, karmičkoj vezi sa
suprugom, i o tome kako da najbolje iskoristi svoj život.

U početku Ž I Ž seanse, Howard je s lakoćom ušao u duboko stanje

transa i ubrzo je otkrio da prolazi kroz posljednji prošli život kao nje­
mački Židov 1933. godine. Bio je muškarac od 25 godina kojeg su
otpustili zato što je bio Židov, a nedugo zatim, ubili ga na ulici iz istog
razloga. Napustio je taj život ne shvaćajući razlog tog iskustva. Od tre­
nutka smrti u tom životu, imao je lagan i brzi prijelaz u duhovni svijet:

Howard: Krećem se polako i postaje sve svjetlije i svjetlije, kao

da izlazim iz oblaka, a netko u odjeći svijetle boje dočekuje me.
Tako je bijelo i svijetlo da jedva gledam. No, vidim da je to muš­
karac, veći od mene, i smiješi se. Kaže mi da zaboravim ono što
se upravo dogodilo jer sada sam negdje drugdje.

Catherina: Tko je to? Je li to netko koga prepoznajete?

H: On me dočekuje. Odvodi me na mjesto koje znam iz sadaš­

njeg života - pokraj potoka. To je mirno mjesto. Odavde me vo­
di kroz šumu do plaže. Iznenađen sam. Želi mi pokazati nešto
spokojno iz ovog života.

C: Što se događa zatim?

 H: Pita me želim li se susresti s ostalima... vidim svoga oca, iako
se on pojavljuje kao mlađa osoba, i on traži od mene da pođem
s njim, da im se pridružim. No, radije bih pošao s dušom koja me
dočekala. Vuku me u različitim smjerovima.

Howard bira da pođe s dušom koja ga je dočekala i kaže da zajedno

ulaze u svjetlost.

C: Tko je ta duša? Koja je njegova uloga?

H: Ne poznajem ga. Ali on kaže da se zove Herman i da će me

on voditi uokolo. Kaže da, želim li pronaći prijatelje, to moram
učiniti sam.(l)

Nakon kraće stanke, Howard je pronašao svoju skupinu.

H: Ovdje su se okupili mnogi drugi, ali ne mogu ih jasno vidjeti,

oni su samo sjene u svjetlosti, (stanka) Nakon nekog vremena,
prva mi prilazi i pozdravlja me... oh, to je moja supruga (iz sa­
dašnjeg života), J a n e . (stanka). Grli me.

C: Jeste li imali mnogo zajedničkih inkarnacija?

H: Da, tako mnogo da se smije na to pitanje. Zajedno se inkarni-

ramo cijelo vrijeme, još od kamenog doba. Vidim kamene sjeki­
re.

C: Postoji li neka specifična karmička veza između vas dvoje?

H: Volimo biti muž i žena. Naša zajednička misija jest da prona­

đemo sve aspekte ljubavi.

Druge duše koje su istupile iz Howardove skupine duša bili su nje­

gov brat iz ovog života, čija je uloga da svojim ponašanjem poduči
Howarda kakav ne treba biti. Howard također susreće svoje dvije kćeri
i otkriva da je njegova uloga da ih poduči neovisnosti i podari im slo­
bodu. Čini se da Howard i J a n e predvode ovu prilično ozbiljnu sku­
pinu duša. (2).

Odavde Howard prelazi u drugo područje gdje otkriva svoju i Jane-

inu specijalnost u duhovnom svijetu. Ispostavlja se da su oni učitelji.
Kroz pripovijedanje, podučavaju skupinu od dvanaest do četrnaest
duša o inkarniranju radi duhovnog napretka. Naglasak je na pitanjima
sreće, entuzijazma i ljubavi, kvalitetama i razumijevanju koji su im
potrebni za sljedeću inkarnaciju. Otkriće da je učitelj bilo je važno za
Howarda. Iz tog iskustva otkriva da je došao daleko u svojem duhov­
nom razvoju.

C: Je li svrha vaših inkarnacija primarno podučavanje drugih?

H: Ne, u tom slučaju bila bi se šteta inkarnirati. J o š i sam moram

učiti. Imao sam stotinu ili više inkarnacija. (3). Svrha mojeg proš­
log života Židova u Njemačkoj bila je da naučim toleranciju, ali
ne zato da bih podučavao o tome. I ja učim ovdje u duhovnom
svijetu kako bih se pripremio za sljedeću inkarnaciju.

C: Što ste naučili prije života kao Howard?

H: Morao sam učiti o ljutnji tako što je proživljavam. Ljutnja i

emocionalni temperament aspekti su ovog života.

C: Što onda učite?

H: Da ne smijem obuzdavati te osjećaje tako što ću nauditi sebi.

To je ono što sada činim na poslu - ne govorim ono što mislim.
Ne mogu tako dalje. Bolje je da iznesem svoje mišljenje. Ako to
nije moguće, moram snositi posljedice i pronaći drugi posao.
Glavna je poruka da ne smijem zaboraviti na sebe.

C: Učite li još nešto?

H: Tu je jedan mudrac, jedan od onih koji se više ne inkarniraju.

On je učitelj u duhovnom svijetu i zna mnogo o karmi. Kaže mi
da je posljednje što moram naučiti da ne širim lošu karmu, i da
će mi za to trebati još inkarnacija. Kaže da se moramo vraćati
sve dok stvaramo lošu karmu. To je vrlo komplicirano, i tu karmu
neću naučiti prevladavati u ovom životu. Učim o ljutnji i tempe­
ramentu. To je moja misija u ovom životu.

Nakon što je posjetio mjesto s vodičima, Howard susreće Arona. On

je visoki vodič koji je uvijek bio s Howardom. Aron također naglašava
važnost kontroliranja bijesa i napete naravi bez zaboravljanja na sebe.
Govori o židovskom životu: "Naučio si to na težak način. Sada imaš
brata koji te u ovoj inkarnaciji podsjeća da budeš tolerantan, i da ne
budeš arogantan i ponosan. Bio si dobar."

Howardova seansa završila je, i imao je osjećaj da je pronašao

odgovore koje je tražio. Bilo je zanimljivo kako je prošli život Zidova
bio povezan s razumijevanjem tolerancije, i što je Howardov život bio
posvećen izljevima bijesa i ljutnje bez nekih važnijih karmičkih pro­
blema koje je trebao riješiti. Howard je očito trebao dobiti uvide na
osobnoj emotivnoj razini.

Na većinu pitanja dobio je odgovor bez inzistiranja, i oni su mu

djelovali prirodni i očiti. Susret s vodičima i Aronom bio mu je važna
potvrda. Kao što je kasnije rekao, pokazalo se da je taj susret vrlo zna­
čajan.

Godinu dana kasnije, Howard je podijelio ishod tog iskustva sa

mnom:

Kao što se možda sjećate, bio sam u žrvnju vrlo dobro plaćenog
posla koji mi je bio strahovito dosadan, a moja žena imala je vrlo
stresan posao koji ju je doslovno ubijao. Nakon moje ŽIŽ seanse na­
pravili smo plan: da bismo došli na mjesto na kojemu se možemo
opustiti i baviti jedrenjem, morao sam pronaći posao u drugom di­
jelu zemlje. Tada bismo prodali kuću i pronašli mjesto za brod i ku­
ću u blizini. Zatim bi moja žena dala otkaz, spakirala našu imovinu i
potražila drugi posao. Tako smo zamislili našu promjenu, i tako smo
je i ostvarili.

Sve u svemu, sada imamo mnogo bolji život nego prije, a moja ŽIŽ
seansa odigrala je vrlo važnu ulogu u pronalaženju hrabrosti za pro­
mjenu. ŽIŽ seansa me povela dalje u sadašnjoj inkarnaciji. Najvaž­
niji učinak bio je taj što sam dobio potvrdu da je promjena ne samo
preporučljiva, nego i nužna. Već smo razmotrili mogućnost važnih
promjena da dođemo na pravi put, ali stvarna potvrda bila je vrlo
važna. Način na koji su se stvari odvijale pokazao mi je da su naši
vodiči bili s nama cijelim putem. Unatoč tome što smo načinili dra­
stične i brze promjene, sve se sjajno poklopilo. Mogao bih dodati i
to da sam, slijedeći dobivene savjete, riješio i probleme bijesa i tem­
peramenta.

No, najvažnije emocionalno iskustvo u regresiji doživio sam u dru­

gom području: bio sam presretan i počašćen ulogom koju Jane i ja
 imamo u duhovnoj svijetu, gdje p o m a ž e m o drugima podučavajući
ih da dobiju najbolje iz svojih inkarnacija. (4).

(1) Vrlo je neobično da duši koja se vraća u duhovni svijet nakon života kažu da
sama mora pronaći svoje duhovne drugove. Obično naši prijatelji organiziraju
radostan doček, a u blizini se nalaze vodiči. Novopridošle duše obično dovode
na takav doček s vratnica ili nakon orijentacije. Međutim, valja reći da svaki
vodič ima svoje karakterne osobine i ne slijede svi iste standardne procedure.
Više podataka o tom aspektu duhovnog svijeta možete pronaći u poglavlju o
povratku kući, PD 39 - 58, i ŽIŽH, pogl. 28.
(2) I u drugim slučajevima iz ove knjige vidjeli smo sposobnost duša da podijele
svoju energiju. Duša nikada ne donosi 100 posto svoje energije u fizičko tijelo
na Zemlji jer se ljudski mozak ne bi mogao nositi s tolikom koncentracijom
energije. O n o što ostaje u duhovnom svijetu točan je duplikat identiteta
inkarniranog dijela, iako je manje snažan. Postoje dva načina na koji subjekt
u dubokoj hipnozi može vidjeti rođake i prijatelje iz svojeg života. A) Prvi
je način iz ovog slučaja, u kojem je Howard vidio svoju ženu, brata i dvije
kćeri koji su još živi u ovom životu. To činimo kroz tehnike sadašnjeg vremena
koje su prethodno ilustrirane putem rasprava na sastanku Vijeća o sadašnjim
problemima u životu subjekta. B) Kontakt s članovima skupine duša i drugim
važnim dušama, poput roditelja, koji su umrli tijekom ovog života i možda već i
prešli u novu inkarnaciju. Razlog tome jest taj što dio njihove duše nije napustio
duhovni svijet.

J e d n o upozorenje: u našem ŽIŽ radu, nema jamstava da će hipnotički subjekt

vidjeti neku specifičnu dušu u kategoriji A ili B. Klijent možda nije stigao do
točke razvoja u sadašnjem životu u kojoj bi je trebao vidjeti. Moguće je da
još nije došao do nekih karmičkih raskrižja, a možda postoje i drugi karmički
razlozi iz kojih se neko biće ne želi pojaviti. Možda je jednostavno zauzeto
negdje drugdje, u drugom duhovnom prostoru. Vidi podjelu duša, SD 17 - 18,
58 - 63, 78, 132 - 136, i ŽIŽH, pogl. 28 i 37.

(3) Brojka od stotinu života vjerojatno je prilično niska ako računamo ukupni
broj inkarnacija. Klijenti koji se prisjećaju prošlih života zapravo se prisjećaju
samo najvažnijih.
(4) Ovaj slučaj pokazuje kako u svim životima imamo izbore. Raskrižja na
putovima često se odnose na prilike za pozitivnu promjenu i poboljšanje, i u
ovom životu i u odnosu na karmičke zaostatke iz prošlih života. Suočavanje s
karmičkim utjecajima daje nam priliku za napredak, ali ono nije fatalističko niti
unaprijed određeno, jer naše životne odluke moraju uključivati slobodnu volju.
Karma uključuje zbroj naših djela iz svih prošlih života, ne samo posljednjeg.
Slobodna volja uhvaćena je u uzročno - posljedične događaje. Težimo tomu
da budemo onoliko važni koliko jesmo u tom trenutku. Vidi ŽIŽH, pogl. 38
PRIJE NO Š T O S M O KRENULI u seansu u život između života, zapo­
čeli smo s regresijom u prošli život kako bi se Marguerite privikla na
hipnozu i kako bismo iznijeli na površinu probleme iz prošlosti. Vidjela
je dva života: jedan iz prethistorijskih vremena, koji je prikazivao možda
i njezino prvo iskustvo života u zajednici, u ovom slučaju u selu, i drugi,
negdje između 500. i 1. g. pr.n.e., u kojem je živjela u zajednici sa
šamanističkom praksom, spajajući energetski rad i iscjeljivanje. Oba ta
Margueritina života odnosila su se na iscjeljivanje. J o š se sa zadovolj­
stvom sjeća života u religijskoj zajednici. No, niti jedan od tih života
nije joj dao odgovor na pitanje zbog čega se osjeća blokirana.

Započeli smo putovanje u stanje života između života s još jednom

posjetom u prošli život. Ovoga puta bio je to život pionira u Australiji.
Moja klijentica bila je trudna sa šestim djetetom. Bila je udana za
supruga - zlostavljača, Petera, i u tom je životu umrla mlada. Odmah
se izdigla iz svojeg tijela i dočekao ju je dio duše njezinog supruga koji
nije sišao na Zemlju. Zagrlio ju je ugodnom energijom i ohrabrio da
nastavi. Marguerite u duhovnom svijetu poznaje Petera kao Adabbu.
Tamo ima drukčiju energiju od one koju je imao u australskom životu,
iako još ima problema s bijesom. (1) Izabrali su zajednički život zbog
obostrane potpore i učenja. Adabba je poveo Marguerite da upozna
svoju skupinu duša (2), gdje je prepoznala sedmero ljudi, od kojih niti
jedan nije bio značajan u sadašnjem životu. No, tijekom posjeta toj
skupini duša, postala je svjesna veće, tamno plavo/purpurne duše, koja
joj je pomagala da uđe dublje u iskustvo. Toj je duši potpuno vjerovala,
i budući da je bila tako velika, imala je osjećaj da je više muška nego
ženska. Neko su vrijeme zajedno stajali u tišini, sve dok on nije ispružio
ruku, koju je Marguerite uhvatila. Trebalo joj je neko vrijeme da ga
prepozna kao svojeg vodiča Banondu, i nakon što je "pokazao" svoje
lice da bi joj pomogao. No, sjetila ga se i shvatila da on više ne dolazi
na Zemlju. Usko je povezan s njom samo tijekom posljednjih pet do
šest života, otkad je prešla u napredniju skupinu kojoj je on glavni
vodič.

Banondina glavna uloga za Marguerite jest da joj pomogne da se

riješi nekih odnosa. Rekao joj je da je vrijeme da napusti tu skupinu
duša, s kojom je radila u četrdeset do pedeset života. Marguerite je
napredovala malo brže od svoje skupine i potreban joj je poticaj sku­
pine prijatelja koji su bliže njezinoj razini. Drugim riječima, preskače
razred! (3)
 Banonda je doveo Marguerite njezinoj drugoj skupini. Kad je došla
k njima, sjetila se da ih je već upoznala i radila s njima. Bilo je tu šest
članova te skupine, koja je specijalizirana napredna skupina za učenje,
a ne primarna skupina duša. Prepoznala je nekoliko tih duša kao ljude
koje poznaje u današnjoj Irskoj, s kojima je surađivala. Područje učenja
te skupine je "artikulacija božanskog". Marguerite je rekla da se njezina
skupina osobito bavi širenjem slika božanskog i radom s nekoliko dru­
gih skupina koje "rađaju" slike i ideje. Njezina skupina je pomagala
ljudima da uoče božansko u sebi i da se riješe starih slika koje im nisu
pomagale. Marguerite je uočila razliku između svojeg djelovanja na
Zemlji, koje je orijentirano na iscjeljivanje, i svojeg duhovnog rada,
kojemu je svrha uočavanje božanskog i otpuštanje starih strahova koji
sprečavaju tu svijest.
Marguerite je otkrila da je takvo pomaganje ljudima njezin primarni
razlog boravka na Zemlji u ovom životu, i to joj je dalo poticaj za još
jedan pokušaj pisanja knjige. Također treba stupiti u kontakt s ljudima
koji razmišljaju poput nje, ali bila je tužna kad je shvatila da su joj
osobne veze u ovom životu od sekundarnog značaja. Odnos s dušama
iz skupine za učenje vrlo je blizak - povremeno se čini kao da im se
umovi spajaju, i svi imaju snažan osjećaj božanskog. Uživaju u igri sa
svjetlom, u osvjetljavanju oko sebe i u stvaranju svjetlosnih predstava
koje pomalo sliče polarnoj svjetlosti. (4)

Banonda je zatim ohrabrio Marguerite da posjeti svoje Vijeće Sta­

raca. Osjetila je kako joj se svijest značajno širi kad se susrela sa šest
androginih bića naslonjenih u šezlonzima 6 u polukrugu. Marguerite se
nalazila vrlo blizu njih, a Banonda je stajao s jedne strane. Tijekom
susreta, Marguerite se sve više osjećala kao jedna od njih. Davali su joj
snažnu potporu i rekli da je načinila dobre izbore i da je u ovom životu
na pravom putu. Razvila se rasprava o njezinoj tuzi zbog napuštanja
skupine duša i zbog toga koliko joj je život težak. Nedostatak partnera
stvara joj osjećaj samoće. Članovi Vijeća kimaju glavama - to nije svrha
ovog života. Marguerite se osjeća pomalo zatečenom kada shvati svoju
primarnu svrhu, ali se i raduje intenzivnoj sinergiji između sebe i svojeg
Vijeća.

6 Šezlong - franc. chaise longue, pojastučena počivaljka s osloncem za glavu

(Rječnik stranih riječi, B. Klaić, NZMH, 2001. godine).
 Sa svojim vodičem Marguerite je zatim pregledala sve svoje prošle
živote. Njezine prve inkarnacije dogodile su se prije 100 000 godina,
na mjestima izvan Zemlje, gdje je materija manje gusta. Dodala je da
joj se sviđaju boje na Zemlji! Energija njezine duše obično se probijala
tijekom inkarnacija, i sa sobom je iz života u život nosila "osjećaj nazoč­
nosti." Mnoge, iako ne sve svoje živote provela je "u potrazi za božan­
skim", iako je morala razviti i druge vještine. Oko 20 posto svojih života
provela je u Europi, ostali su bili podijeljeni između Afrike i Azije, i
uglavnom je uzimala muška tijela kao balans energiji svoje duše, koja
je vrlo ženstvena (5). Nakon što su pregledali prošle živote, brzo se
vratila Vijeću da im zahvali, jer je shvatila da joj se sviđa ovaj život,
budući da je na rubu nečega novog.

Odmarajući se od rada na božanskom, ona i njezina skupina pro­

vode slobodno vrijeme u aktivnostima na vodi, poput vožnje kanuom
i ronjenja. Voda im je osvježavajuća, jer je stalni rad s božanskim ener­
gijama vrlo naporan. To nije energija koju je lako zadržavati.

Kad je pogledala razlog zbog kojeg je izabrala ovaj život, Margue­

rite je shvatila da se žarko željela inkarnirati, iako je znala da će joj
godine mladosti biti teške. Željela je izbjeći "upadanje u sebe i energiju
žrtve". Njezin osjećaj izolacije, zato što radi sama, trebao je izbalansi­
rati potrebu za time da bude žrtva ili agresor. (6).
Kad je završila sa svojom seansom, bilo joj je drago što je dobila
potvrdu da je njezin osjećaj da bi se trebala baviti širenjem informacija
o božanskom bio ispravan, iako bi više voljela da je otkrila kako će
sljedeći dan upoznati životnog partnera! Rekla mi je da će sada zapo­
četi s pisanjem svoje knjige, i otišla je zadovoljna, čak i pomalo uzbu­
đena.
Tri mjeseca kasnije, Marguerite me nazvala i zatražila još jednu
seansu u prošli život. Kad je stigla, objasnila je da nije mogla započeti
pisati, i osjećala je tjeskobu svaki puta kad bi pokušala. Razgovarala je
o tome sa svojim psihoterapeutom i željela se pozabaviti pitanjem
osobne moći.

Ubrzo se našla u životu u rimsko doba, možda i u samom Rimu, kao

senator imenom Stentorius. Ona i još jedan čovjek išli su na sastanak
da bi razgovarali o "sukobu između bogova". U narodu je bilo mnogo
frakcija. Stentorius je zagovarao racionalni pristup, kako je rekla
Marguerite, "cijeloj priči s bogovima." Smatrao je da su stari bogovi
previše hiroviti i nepredvidljivi. Smatrao je da bi trebao postojati neki
način gledanja na bogove kako bi se ljudi manje bojali i kako bi bili
manje podložni manipulacijama nekih beskrupuloznih svećenika. Odr­
žao je govor u kojem je zagovarao veću jasnoću, kao i to da bi trebalo
smanjiti važnost proricanjima budućnosti. Svećenici su bili nesretni, ali
drugi vođe složili su se da republika ne bi smjela biti ostavljena na
milost i nemilost iracionalnim bogovima.

Zatim je progovorio jedan svećenik sklon podizanju prašine i kriv­

nju za nedavni zemljotres prebacio na svoje protivnike, zato što nisu
adekvatno komunicirali s bogovima. Masa se jako uznemirila, i neke
vođe, uključujući i Stentoriusa, progonili su kroz grad prije no što su
vojnici uspostavili red.

Stentorius je zatim vodio opasan život i imao tjelesnog čuvara, ali

svećenici su potkupili jednog od njegovih slugu da mu stavi otrov u
hranu, pa je umro bolnom smrću.

Kad se osvrnula na taj život nakon njegovog završetka, Marguerite

je izrazila frustraciju zato što su je svećenici uplašili. Nije vidjela što je
mogla učiniti drukčije, osim da uopće ne govori, ili da govori samo na
način koji svećenicima ne predstavlja javni izazov, iako su otežavali
funkcioniranje republike. Bila je uznemirena zato što je smogla hra­
brost da progovori i zbog toga umrla, iako je stekla novi osjećaj za
božansko. Iz sadašnje osobnosti, rekla mi je da osjeća kako se neki ljudi
još uvijek ponašaju kao stari svećenici, i dalje se osjećala žrtvom zbog
toga. Zato sam joj predložila da pogledamo još jedan prošli život kako
bismo vidjeli možemo li sagledati stvari iz drugog kuta.

Kad se Marguerite zatekla kao iscjeliteljica u staroj zapadnoj Africi,

odmah se oduševila. "Napokon", pomislila je, "radim s božanskim i
dobivam priznanje zbog toga." Bila je žena odjevena u pera, rafija
suknju, i mahala je muhoubijačem. Liječila je svoju sestru koja je
upravo imala težak porod, ali njezino liječenje bilo je neučinkovito i
sestra joj je umrla. To ju je skršilo, ne samo zato što su njezini pacijenti
rijetko umirali, i zabrinula se zbog učinkovitosti svog pristupa. Margue­
rite (nikada nismo saznali njezino afričko ime) je naučila tehnike od
iscjelitelja udaljenog nekoliko sela, koji joj je rekao da ljudi ne kontroli­
raju duhove. Međutim, Marguerite je postala cinična prema ponašanju
duhova i činjenici da ih se ne može namoliti. Željela je pronaći način
da ostvari kontrolu i da postiže ono što želi.

Počela se baviti mračnijim stvarima. Malo dijete iz susjednog sela

oteto je i žrtvovano. Marguerite nije odmah priznala tko je izveo žrtvo­
vanje. Nakon što je vidjela nekoliko života u kojima je ona bila žrtva,
bio joj je šok kad je shvatila da ovoga puta nije učinila ništa čime bi se
mogla ponositi, jer njezina afrička inkarnacija žrtvovala je dijete. Mislila
je da je na taj način dobila djetetovu životnu silu, a time i veću moć u
očima seljana, osobito u odnosu na vještine liječenja bolesti. Postala je
učinkovitija i poštovanija. Bila je moćni duhovni iscjelitelj i život joj je
neko vrijeme bio lijep. No, nakon nekog vremena počela je osjećati
strah u sebi, vjerojatno zato što je prekoračila granice, i na kraju je
sama sebi prerezala grlo. (7)

Nakon što je umrla i vratila se u duhovni svijet, Marguerite se osvr­

nula na taj život i shvatila da joj je želja za većom učinkovitošću totalno
izmakla iz ruku, jer nije mogla shvatiti niti prihvatiti da se život njezine
sestre odvijao onako kako je trebalo. Shvatila je da je bila u pravu da
ima problem s osobnom moći i potrebom za postizanjem rezultata:
"Teško je gledati ljude kako pate, ali moram biti strpljiva s procesom
iscjeljivanja."

Zatim je opet razgovarala sa svojim vodičem, Banondom. Rekao joj

je da je u toj seansi razriješila mnoge neravnoteže. Sada je bilo vrijeme
da manifestira nemanipulativnu, neometajuću i nenasilnu osobnu moć
i da eksperimentira s time da bude učinkovita i utjecajna. Banonda ju
je ohrabrivao i uživao u razgovoru. Rekao je Marguerite da prevlada
svoj strah, jer ljudi je ovoga puta trebaju čuti i "sada je vrijeme za to."
Rekao joj je da dopusti stvarima da se odvijaju svojim ritmom - "sve je
u tempiranju". Rekao joj je da će joj, ukoliko stvari krenu u pogrešnom
smjeru, dati znak upozorenja kako bi mogla usporiti. Ako je na pravom
putu, doći će do pozitivne reakcije. Rekao joj je i to da ovoga puta ne
mora voditi bitku protiv opozicije - to će učiniti drugi.

Marguerite je nakon te seanse otišla s mnogo boljim osjećajem. Bila

je mnogo mirnija i manje zabrinuta za ishod. U vrijeme dok ovo pišem,
gotovo je završila svoju knjigu o svojem pogledu na duhovnost, i pre­
davala je mnogim zanimljivim ljudima.
 Smatram da je morala vidjeti sebe u "lošem" svjetlu, kao onu koja je
počinila zločin, pored iskustva sebe kao žrtve, da bi se riješila unutar­
njeg straha od protivljenja. Kada shvatimo da i sami možemo izabrati
da djelujemo dobro ili loše, to smanjuje moć svake opozicije. Postajemo
svjesni da ljudi sa suprotne strane možda imaju svoje mišljenje jednako
iskreno kao što i mi imamo svoje, i da uglavnom nisu urođeno zli.

Često je teško dopustiti sebi neugodno iskustvo "biti negativac."

Možemo se naviknuti na to da promatramo sebe kao žrtvu u mnogim
aspektima svojih života, pretpostavljajući da nas svi, od prometnog
policajca do poreznika, žele "srediti"! Marguerite je bilo lakše vidjeti
sebe u "lošoj" ulozi kad je posjetila duhovni svijet, u kojem svi vidimo
sebe kao jednake, i dobivamo jasnije razumijevanje zaokreta i zaobila­
znih putova karme - shvaćamo da je sve planirano i izabrano, i da smo
uglavnom na pravom putu.

(1) Besmrtna narav tog dijela duše koji ostaje u duhovnom svijetu u čistom
stanju ne mijenja se spajanjem s drugim dijelom koji se nalazi u ljudskom biću
na Zemlji. Međutim, zemaljski dio energije može biti zagađen problematičnim
ljudskim umom u kombinaciji s teškim i traumatičnim životom. U tom smislu,
tijekom inkarnacije, dva dijela duše zaista mogu biti različita, kao što vidimo
slučaj s Peterom i Adabbom. Vidi kontaminacija duše, ŽIŽH, pogl. 29 i 45.
Također, u ovom slučaju, čini se da Adabba nije duša sudrug iz Margueritine
primarne skupine, nego duša poznanik iz sekundarne duhovne skupine
izabrana da s njom radi na svojim problemima s bijesom u tom australskom
životu. Vidi SD 277.

(2) Čini se da je Adabba duša poznanik iz sekundarne skupine, a ne duša iz

primarne skupine duša klijentice. Adabba također aktivno vodi Marguerite
uokolo s dijelom energije svoje duše, budući da Peter ima ravnotežu na
Zemlji. Čitatelji bi trebali znati da količina aktivnosti duše u duhovnom svijetu
u vrijeme dok je dio energije inkarniran ovisi o količini koja je ostala tamo.
Dakako, duša u čistom energetskom stanju koja u životu između života djeluje
sa samo 25 posto ili manje energije neće biti aktivna kao duša s 50 ili više
posto čiste energije. Kao što je rečeno, tipična duša donosi 50 - 70 posto svoje
energije u novo ljudsko tijelo. Međutim, još jedna varijabla jest razina napretka
duše. Napredne duše na trećoj ili višoj razini mogu biti aktivnije u duhovnom
svijetu s manje energije.

(3) Detaljnu analizu napretka pojedinih duša sudrugova na više razine pronaći
ćete u SD 277, 332 - 335
(4) Opis duhovnih igara u kojima se koriste energetske munje pronaći ćete u
SD 315 - 326. Druge vrste duhovne rekreacije u životu nakon smrti naći ćete
u SD 315-326.
(5) Inkarnirajuće duše koje napreduju prema srednjim razinama obično će birati
jedan spol u 75 posto svojih života na Zemlji. J e d a n od pokazatelja dolaska na
treću razinu jest da je izbor spolova bolje uravnotežen. Vidi SD 275-
(6) Razlike između srodne duše i druženja s dušama sudruga i poznanika u našim
životima složene su u ljudskom društvu. U nekim životima možda ćemo imati
malo ili nimalo kontakta sa svojom istinskom srodnom dušom, iz specifičnih
karmičkih razloga. Vidi dinamika zajednice, SD 271 - 277. Informacije o tome
zašto možda imamo "pogrešnog" partnera u životu, koji nam nije srodna duša,
pronaći ćete u SD 271 - 274 i ŽIŽH, pogl. 34.
(7) Neki ljudi imaju pogrešan utisak da napredujemo u svakom životu svojeg
karmičkog razvoja. Ponekad učenje sadrži i kretanje unatrag iz jednog života u
drugi. Grafički prikaz dugoročnog kretanja unatrag u jednom području pronaći
ćete u SD 229 - 231 i slučaju 38, 231 - 234.
KAD SU R O N I Sharon došli k meni, znali su da su se upoznali s nekim
razlogom, ali nisu znali kojim, i osjećali su da su zarobljeni u svojoj vezi.
Upoznali su se u kasnim godinama - Ron je bio u pedesetima, a Sharon
u ranim četrdesetima, i oboje su imali dva prethodna braka. Ron je
radio kao generalni direktor malene organizacije zdravstvene skrbi, a
Sharon kao njihova suradnica - pomagačica. Pitali su se kamo ide nji­
hova veza. O n o što je proizašlo iz njihovog ŽIŽ iskustva bilo je dublje
razumijevanje načina na koji duše evoluiraju kroz duhovno partner­
stvo.

Ron je priznao da se najbolje osjeća na položajima koji mu daju

moć nad situacijama i ljudima. Otkrili smo izvor te karakteristike u
posljednjoj inkarnaciji žene koja je tragično poginula u Jugoslaviji u
drugom svjetskom ratu - njemački vojnici su je silovali i ubili. Sharon
nije bila u tom životu s Ronom. Vidjet ćemo da se njihovi zajednički
prošli životi izmjenjuju. Ta praksa omogućava im da rastu individualno
prije no što se opet sastanu u drugim životima. Sve duše u skupini duša
imaju svoje formule za suradnju ili zaseban rast u inkarnacijama kako
bi ostvarile ciljeve.

Ron je napustio taj prošli život s osjećajem bespomoćnosti i nemoći,

koji danas uravnotežuje time što se trudi biti moćan u profesionalnom
i osobnom životu. To izražava u odnosu sa Sharon, kada postaje vrlo
uzbuđen, nefleksibilan i svađalački nastrojen tijekom njihovih razmi­
rica. Sharon je, kako sama kaže, mekana duša puna energije ljubavi,
koja pristaje na sve kako bi izbjegla borbu za moć i zadržala mir, no u
njezinu odnosu s Ronom osjetio sam elemente pasivne agresije koja
izaziva sukobe.

Najprije sam poveo Sharon u iskustva prošlog života i života nakon

smrti. Ulazak kroz duhovne vratnice ne mora se uvijek dogoditi iz
posljednjeg prošlog života ako smo na seansi radili s drugim prošlim
životima. Ja općenito dopuštam klijentima da sami izaberu prošli život
u kojem će iskusiti prizor smrti, kako bismo izbjegli neke veće traume.
Sharon je otkrila prethodni prošli život s Ronom, kad su bili vlasnici
trgovine na američkim ravnicama u prošlom stoljeću. Njihove spolne
uloge bile su obrnute u odnosu na današnje. Sharon je opisala život
pun frustracija. Ona kao suprug nije mogla ublažiti nezadovoljstvo svoje
žene (Rona) koja nije voljela biti domaćica i odgajati djecu. Danas Sha­
ron popušta kada Ron izrazi nezadovoljstvo. Kasnije ćemo otkriti da su
Sharon i Ron imali duševni ugovor da jedno drugome naizmjence
pomažu tijekom dugih razdoblja kako bi razvili svoje razumijevanje
upotrebe slobodne volje na način da ostanu svoji i zajedno napreduju.

Sharon je i prva ušla u seansu života između života. Postala je svje­

sna svojeg učenja uporabe slobodne volje u duhovnom svijetu, pri
susretu s Vijećem Staraca. Njezino duhovno ime je Ioplex - skraćeno
Plex. Vidjela je da ima ženstveniju energiju - ima jezgru plave boje s
ružičastim rubom. (1) To je bila korisna informacija za Sharon. O n a
opisuje karakter svoje duše kao tvrdoglav, osjećajan, hrabar, i onaj koji
teži vječnoj uravnoteženoj mudrosti. U skupini duša kojoj pripadaju
Sharon i Ron postoje dva vodiča. Vodič koji radi pretežno sa Sharon
zove se Ryo. On je cijeli duboko plave boje. Ryo ju je čekao na sastanku
Vijeća. Ona ga je nazivala mudrim mentorom i prijateljem. Plex je
također rekla da se njezino Vijeće sastoji od četiri člana, a predsjeda
mu biće duboko purpurne boje zvano Ila, koje ima vrlo poslovni pri­
stup. Prikazat ću naš dijalog od tog trenutka ŽIŽ seanse.

Jonathan: Plex, što nam Ila može reći o onome na čemu radite
kao duša?

Sharon: Kaže da pokušavam shvatiti uporabu slobodne volje u

odnosu na autoritet nad drugima.

J: Kako to činite?

S: Borim se s time. Provela sam mnogo života na vodećim polo­

žajima, ali pretjerivala sam s upotrebom moći (to je činila kako bi
kompenzirala prirodnu tendenciju svoje duše). Napokon sam
shvatila svoju uporabu slobodne volje u ulozi autoriteta tijekom
svojeg života u Africi.

J: Što mi možete reći o tom životu?

S: Zvala sam se Tirtha. Bila sam plemenska princeza oko 1000.

pr.n.e. Bio je to život koji je uključivao i suosjećanje. Pokrenula
sam nešto nalik obrazovnim programima povezanim s hranom i
utočištem za plemenske žene koje su izgubile svoje muževe u
bitki.

J: Recite mi nešto o razlozima zbog kojih ste to učinili?

 S: U tom plemenu muškarci su bili odgovorni za hranu i utočište.
Došlo je do velike bitke s rivalskim plemenom i mnogi su muš­
karci ubijeni. Nakon te bitke žene i djeca ostali su nezbrinuti, i ja
sam učinila nešto u vezi toga. (Sharon se očito osjećala dobro
pričajući o tom aspektu svoje priče).

Iskusivši empatiju u životu Tirthe, gdje se više služila suosjećanjem

nego moći. Plex je razvila svoje razumijevanje slobodne volje na pozi­
cijama autoriteta, tako da su na površinu izbile njezine prirodne sklo­
nosti. Kasnije ćemo otkriti da je i Ron morao naučiti istu lekciju. Plex je
naučila zanimljivu lekciju o izboru tijela. Sve do Tirthine inkarnacije,
Plex je birala uglavnom muške živote sa snažnim tijelima, jer je vjero­
vala da će joj to povećati izglede za preživljavanje u poteškoćama ljud­
skog života, uključujući i žensku dominaciju koja je tada prevladavala
na Zemlji. Kad je napokon izabrala život u snažnom ženskom obličju,
otkrila je emocionalni sustav koji je bio napredniji od muškog i priklad­
niji za besmrtni karakter njezine duše. (2).

Iako se Sharon očito susretala s Ronom u drugim kulturalnim

područjima svijeta, poput Kine i Egipta, u transu je pričala o posljed­
njem prošlom životu s Ronom, koji se dogodio u Engleskoj krajem 19.
stoljeća. Bio je to život s Ronom nakon zajedničkog života na ravni­
cama Amerike. Opisala je sebe kao ženu imenom Amelia, udanu za
muškarca imenom Stanley (Ron) koji je imao i novac i moć. Stanley je
poginuo kad je utrčao u zapaljenu konjušnicu kako bi spasio svoje sku­
pocjene konje. U diskusiji prije naše seanse priznala je da bi je, kad bi
se ona i Ron posvađali, ispunio strah od toga da će je on iznenada
napustiti i da se neće vratiti. Zbog tog iskustva koje je prošli život osta­
vio na sadašnjem tijelu, tijekom njihovih svađa Sharon bi popuštala.
No, tek kad je susrela Rona u svojoj skupini duša tijekom naše seanse
shvatila je priliku za rast svoje duše koju joj nudi njihov današnji
odnos.

Nakon Vijeća, Plex se susrela sa svojom skupinom duša. Ron je bio

prvi koji je istupio naprijed, i ona ga je nazvala Rahia. Njegova energija
bila je muška. Temeljna boja bila mu je zelena, a aureola je bila boja
lavande, nalik njezinoj. Karakter njegove duše opisala je kao suosjeća­
jan. S tom kvalitetom Rahiainog karaktera Plex sada voli biti u odnosu
još od svojeg života afričke princeze, gdje je saznala mnogo o sebi, iako
u tom životu nije bila s Rahiaom. Tijekom naše seanse, u jednom tre­
nutku Plex i Rahia zagrlili su se u svojoj skupini duša. Među njima je
vladao osjećaj duboke ljubavi. Tada sam je upitao:

J: Dok se vi i Rahia grlite, recite mi - je li postojao neki značajan

život koji bi nam mogao dati uvid u vašu sadašnju vezu?

S: Da.

J: Koji je to bio život?

S: Bio je to naš posljednji zajednički život u Engleskoj - bila sam

Amelia.

J: Kako nam taj život daje uvid u vaš današnji odnos s Ronom?

S: Izabrala sam ulogu podčinjene osobe u kulturi ugnjetavanja,

kad su muškarci kontrolirali žene poput imovine.

J: (nastavljam propitivati klijenticu) Kako nam to daje uvid u od­

nos Sharon i Rona?

S: Izabrala sam da u sadašnjem životu nastavim s lekcijama koje

moram naučiti kao Plex. Ja radim za njega, a on je moj šef. Pro­
rađujem osjećaje protivljenja koje sam proživjela s njim u životu
Amelije, a Rahia radi sa svojom impulzivnošću i željom da domi­
nira drugima.

J: Što je značajno u vezi s tim?

S: To je nešto na čemu radimo kao par. Uloge koje imamo u na­

šem radnom odnosu potrebne su kako bismo mogli manevrirati
kroz njih u našoj osobnoj vezi. Oboje istražujemo upotrebu slo­
bodne volje, a to nam pomaže u individualnom učenju o tome.

J : N a koji način?

S: Zato što sam, kao Sharon, sklona tome da se podčinim agre­

sivnoj energiji, a Rahia (Ronova duša) radi na tome da ne
kontrolira druge (ali do sada je u tomu u ovom životu bio ne­
uspješan). Nesvjesno jedno iz drugoga izvlačimo probleme na
kojima radimo.

J: Na kojem problemu oboje radite?

 S: Pokušavam shvatiti upotrebu slobodne volje u kombinaciji s
osjećajem ugnjetavanja. Rahia pokušava shvatiti kako biti na po­
ložaju moći bez potrebe za kontrolom. Ja sam dobar par za Rahi-
au jer sam već došla do te spoznaje (u odnosu na isti problem).
Mogu suosjećati s njegovim problemima i podsjećati ga na njego­
vu duhovnu narav i djelovati kao iscjeliteljska, suosjećajna duša.

Sharon je napustila svoju seansu s produbljenom sviješću o svojem

odnosu s Ronom koji je odlučila ispuniti. Sada je došlo vrijeme da Ron
istraži svoj prošli život i ŽIŽ iskustva.
Ron je prvi puta postao svjestan rada na problemima sa slobodnom
voljom tijekom regresije u prošli život, ne onaj u Engleskoj, nego u
zapadnokineskoj provinciji Sun Chi u 18. stoljeću, kao muškarac ime­
nom Machii. Radeći s parovima u ŽIŽ seansama, otkrivamo da, iako su
njihove duše bile zajedno u više prošlih života, neke značajne lekcije
ne uče u zajedničkim životima. Razlog tome je djelomično ljudsko tijelo
u kojem se nalaze, a djelomično zbivanja u okolini tijekom tog života.
Razni uvjeti na svaku dušu utječu na različiti način. Duša Rahiae u
tijelu Machiija živjela je kao poljodjelac na zemlji feudalnog gospodara
koji je uzimao mnogo, a vraćao malo, tek dovoljno za preživljavanje.

Machii je bio ljutit zbog osjećaja zlostavljanja i podčinjavanja, sve

dok se nije oženio suosjećajnom ženom punom ljubavi, Xian (Sharon),
kojoj je mogao posvetiti svoj život. Njezina nježna predanost stvorila je
u njemu osjećaj mira koji nije mogao pronaći sam. Nakon što mu je
žena umrla, opet je postao gnjevan i napokon je sam sebe otjerao u
smrt. Ronovo iskustvo ugnjetavanja trebalo je unaprijediti njegovo
razumijevanje upotrebe slobodne volje u odnosu na bespomoćnost.
Ta seansa regresije u prošli život bila je sjajan prethodnik ŽIŽ seansi
koja je uslijedila.

Nakon što je prešao u život nakon smrti, Rona je dočekao njegov

duhovni vodič, Gypsum, biće purpurne boje s muškom energijom. On
je očito stariji vodič Ryo, koja radi sa Sharon u njihovoj skupini duša.
Kao Rahia, Ron opisuje Gypsuma kao strpljivog, nježnog i pomalo pre­
tjerano zaštitničkog vodiča, koji se zaista uključuje u rad. (Imajte na
umu da su nam vodiči dodijeljeni zbog specifičnih razloga veza s
besmrtnim karakterom). Između ostalog, Gypsum je podsjetio Rahiau
na vrlo rani život u starom Egiptu, gdje je bio rob. Iako je njegov gos­
podar postupao prema njemu dobro, Rahiai je njegova socijalna uloga
bila teška, i tamo je započeo sa sadašnjom lekcijom. Otkrili smo da je
Rahia trebao shvatiti poruku da bespomoćnost ne znači gubitak samoga
sebe. Imao sam osjećaj da je Sharon bila u kasnijim egipatskim živo­
tima s Ronom, ali ne u tom ranom životu. Otkrili smo da su Ron i Sha­
ron imali zajedničke živote pune ljubavi, u kojima bi rano izgubili jedno
drugo. J e d n o ili oboje umirali bi prilično mladi. Pitao sam se što ćemo
otkriti u prostorijama za izbor života kad je riječ o Ronovom izboru
tijela.
Ron je prostore za izbor života, gdje je pregledavao potencijalna
tijela, opisao kao mjesto na kojem je oko sebe gledao projekcije holo-
gramskih slika u stvarnoj veličini. To hologramsko polje mijenjalo je
oblik ovisno o životu koji je prikazivalo. U tom okruženju boravila su
dva bića srebrne svjetlosti čija je svrha bila pomaganje u procesu
izbora. (3). Njegov vodič Gypsum također je bio tamo. Ronu su prika­
zali tri potencijalna tijela za sadašnji život: žena u modernom Pakistanu,
Azijac koji je živio na Orijentu, i bijelac koji živi u Sjedinjenim Drža­
vama. Odbacio je tijela žene i Azijca zato što nije htio živjeti još jedan
život u kojem će biti ugnjetavan, osobito ne u tom dijelu svijeta. Pregle­
davajući Ronov život, Rahia je pronašao život koji je odgovarao njego­
voj svrsi. Nastavit ću naš dijalog u ovoj fazi seanse, dok smo još bili u
prostorijama za izbor života:

J: Zašto ste izabrali taj život?

R: Bila je to prilika da učinim ono što još nisam dovršio u svojim

prošlim životima.

J: Što to želite učiniti?

R: Donijeti suosjećanje u okviru bezuvjetne ljubavi, zaista se po­

vezati s ljudima.

J: Ako se to dogodi, kako će to utjecati na vas?

R: To me otvara, otpušta moj egocentrični osjećaj jastva koji

ometa moju sposobnost povezivanja s drugima. Imam sklonost
osobnom shvaćanju stvari.

J: S čime se ne snalazite u odnosu s drugima?

R: Ne znam kako biti pojedinac, a opet dio skupine, pritom ne
tražeći od drugih da razmišljaju isto kao i ja. To je povezano s de­
finicijama jastva - načinom na koji čovjek definira svoje jastvo u
odnosu na okruženje međuovisnosti radi zajedničke dobrobiti.
Stvar je vrlo zakučasta.
J: Što je tu osobito zakučasto za vas?
R: To što se osobito identificiram s harmonijom i nesebičnošću
grupne svijesti. Imam problema s time da budem pojedinac u
skupini, ali sve sam bolji u tome.
J: Jesu li vam pokazali nešto što vam je pomoglo u izboru sadaš­
njeg života, a što bi riješilo taj problem?
R: Da, mogu vidjeti da će i u privatnom i u profesionalnom živo­
tu biti situacija u kojima ću se morati povezati s raznim grupama
na suosjećajan način, pri čemu će moj osjećaj jastva biti ugro­
žen.
J: Postoji li još nešto što je specifično u vezi stvari koje su vam pri­
kazali?
R: Vidim niz poslova u kojima pokušavam povezati institucije s
ljudima. Ovisno o mojem osjećaju jastva, ili ću upotrijebiti svoju
slobodnu volju da ih pokušam kontrolirati, ili ću u njima pronaći
nešto jedinstveno i iznijeti to na površinu.
J: Dakle, za vas je ovdje test slobodna volja. Što se događa ako
ih pokušate kontrolirati?
R: Razbijam veze (energično) koje podržavaju povezanost.
J: Dobivate li kakav signal ili osjećaj kad ste usklađeni s drugima,
kada ističete njihovu jedinstvenost?
R: Imam osjećaj. To je osjećaj sklada (s njegovom suosjećajnom
naravi duše), unutarnji osjećaj mira.
J: Što se mora dogoditi da bi došlo do toga?
R: Kada poštujem ego, ali ga ne naglašavam - za ispunjenje pla­
na svih, ne samo jedne osobe.
J: Kada gledate taj život Rona u Sjedinjenim Državama, vidite li
još nekoga tko bi mogao biti dio tog putovanja?
 R: (stanka, a zatim zapanjenim tonom) Netko značajan ulazi u
moj život... to je... to je Sharon! Znam da je to ona!
J: Što vam daje taj utisak?

R: To je osjećaj koji imam prema njoj u životu Rona. Upravo sam

ga osjetio, (stanka). Mislim da shvaćam.

J : Što shvaćate?

R: Ona će biti katalizator koji će mi pomoći da otpustim svoj ego

i činim stvari izvan svojih vlastitih potreba. Sklon sam tome da
preuzimam previše odgovornosti i shvaćam ih osobno, a zatim
tjeram druge da slijede ono što ja želim. O n a će me podučiti str­
pljenju i ravnoteži. Ona će me smekšati. Mi smo partneri.

Mogu sa zadovoljstvom reći da je ovaj par imao trenutnu korist

od ŽIŽ seansi, jer su otkrili svoje duhovno partnerstvo. To se kod
klijenata može i ne mora dogoditi odmah. Ron i Sharon preselili
su u drugu saveznu državu, gdje rade zajedno u udaljenom, šu­
movitom kraju u svojem holističkom centru. Kad sam se posljed­
nji puta čuo s njima, rekli su da već osam mjeseci posluju zajedno
i da je njihov odnos pun ljubavi, suosjećanja, ravnoteže i mira.

(1) Kod duhovnih (ne ljudskih) aura, primarna jezgra boje duše predstavlja
stupanj razvoja, dok aureola oko rubova ukazuje na stavove, vjerovanja i
težnje. Vidi SD 186 - 193 i ŽIŽH, pogl. 33.
(2) Besmnna narav duše može biti suprotstavljena ili usklađena s biološkim
umom ljudskog bića. Više detalja o dualnosti ega u našem tijelu pronaći ćete
u ŽIŽH, pogl. 45.
(3) Prostoriju za izbor života klijenti ponekad zovu "prsten" kako bi opisali kuglu
okruženu zaslonima. To je ono što Ron naziva hologramskim efektom. Tijekom
izbora našeg sljedećeg tijela, često je nazočan i naš vodič, kao što je bio slučaj
s Ronom. Međutim, uvijek postoje druga vrlo napredna specijalizirana bića
koja upravljaju tim duhovnim područjem, a koja se mogu pojaviti samo kao
sjenovite prilike. Neki su ih nazvali Gospodarima vremena (SD 367 - 372) ili
Planerima (SD 399 - 400).
B E N J A M I N O V I E M O C I O N A L N I PROBLEMI doveli su do općenito
rezerviranog držanja. Bio je čak i emocionalno i seksualno zakočen u
odnosu na svoju ženu. U srži njegove patnje ležala je neispunjena
potraga za životnom svrhom. Tijekom četiri godine povremeno sam
radila s njim, a zatim je dvije godine dolazio na redovitu psihoterapiju
na kojoj sam se služila razgovornom terapijom, hipnoterapijom i regre­
sijom u nekoliko prošlih života. Fokus je bio na teškim traumama iz
djetinjstva. S vremenom, te su ga seanse dovele do dubokog iscjelje­
nja, ali jedno nevjerojatno otkriće tijekom seanse života između života
napokon je srušilo njegove blokade i dovelo ga na životni put koji ga je
ispunjavao.
Benjaminu je sada trideset godina. Kad sam ga prvi puta susrela,
uočila sam neobičan izraz u njegovim očima. U trideset godina koliko
se bavim ovom profesijom nikada nisam susrela klijenta s tako tamnim,
dubokim očima punim duše. Podsjetio me na umjetničke portrete očiju
Isusa Krista. Nikada mu to nisam rekla, ali u nastavku ovog poglavlja
čitat ćete o njegovim iskustvima s Kristom.

Benjamin je studirao film na svojem sveučilištu. Bio je frustriran

akademskim životom i općenito dezorijentiran, pa je došao na psihote­
rapiju. Nakon određenog napretka, dobio je nadahnuće da se bavi
iscjeljivanjem. Pošao je na koledž da bi završio osteopatiju i naturopa-
tiju.

Međutim, čak ni tamo nije mogao pronaći svoju profesionalnu nišu.

Unatoč tomu što je dobio diplomu, nije započeo s radom u profesiji
iscjelitelja, nego je radio kao vozač, isporučujući zdravu hranu. Bilo mi
je teško to shvatiti i prihvatiti, osobito zato što je sada bio oženjen i
imao dvoje male djece. Bio je odgovoran-za svoju sve veću obitelj, ali
bio je blokiran, zaglavljen. Osam godina nakon što je završio redovitu
terapiju, Benjamin je zakazao ŽIŽ seansu.

Na ŽIŽ seansu došao je s brojnim važnim pitanjima: Koji dio mene

me ograničava u ostvarivanju moje sudbine? Što me sprečava u tome
da fokusiram svoju energiju na svoje ciljeve. Koji je temeljni uzrok
mojeg straha od upotrebe svih vještina i energija na korist sebi i dru­
gima? Što mogu učiniti da dođem to tog razumijevanja i svladam svoje
blokade? Kako bih mogao komunicirati sa Zemljom da shvatim što se
tamo događa? Postoji li specifični zadatak za moju obitelj u svijetu koji
se brzo mijenja? Zašto ne mogu u potpunosti osjetiti i izraziti ljubav
prema ženi i drugima?
Benjamin je brzo i lako ušao u duboki trans. Unatoč svojim teškim
traumama, prisjetio se i lijepih iskustava iz djetinjstva. U maternici,
osjetio je da mu je tijelo fizički slabo, ali izdržljivo. Njegova duša "skli­
znula je u tijelo" tijekom drugog mjeseca trudnoće jer ju je, po njego­
vim riječima, "njegovo tijelo trebalo da bi preživjelo". (1) Izabrao je
svoje tijelo kao dobar instrument kanaliziranja za povezivanje s duhov­
nim svijetom. Osjećao je "fasciniranost osjetnom percepcijom i ljepo­
tom Zemlje." Trenutak inkarnacije - kad mu je duša ušla u tjelešce -
bio je vrlo bolan za njegov ekstremno osjećajan mozak i živčani sustav,
osobito na vrhu vrata, pri dnu lubanje i u mozgu. Kad mu je majka
osjećala stres tijekom trudnoće, pomagao joj je šaljući joj svjetlost,
šireći svoju snažnu dušu. Dobio je uvid da je došao u ovu inkarnaciju s
85 posto energije svoje duše i da povremeno osjeća da ne koristi tu
energiju kako bi trebao. (2).

Povela sam ga u prošli život gdje je prepoznao sebe kao mladića

imenom Agathos, koji je živio u zajednici u hramu u ranoj mediteran­
skoj kulturi. Nije mogao odrediti niti vrijeme niti regiju, ali znao je da
mnogi ljudi hodočaste u taj hram, tražeći lijekove i znanje. Njegov rad
fokusirao se na tehnike za stvaranje proširene svijesti kod drugih. Nje­
gov zadatak bio je pojačavanje terapeutskih učinaka jednostavnom
koncentracijom misli. Ponovno je iskusio sreću života u toj zajednici i
ljubav prema svojoj ženi i djeci i to ga je dirnulo. Zapanjili su ga doga­
đaji u hramu, i bio je radostan dok je sudjelovao u širenju dragocjenog
znanja koje mu je omogućavalo da učini toliko dobra za tako mnogo
ljudi. Njegovim vlastitim riječima: "To je blagoslov".

Iznenada, vidio je užasan prizor: rimski vojnici napadaju hram i ubi­

jaju ljude. Doslovno je cijela zajednica pobijena, uključujući i njegovu
obitelj. Iako je bio uplašen i šokiran, pobjegao je. Sa sobom je ponio
papirnati svitak - nešto vrijedno što je uspio spasiti. U transu se nije
mogao sjetiti točnog sadržaja, znao je samo da je povezan sa svetim
znanjem namijenjenim čovječanstvu. Tijekom bijega, bojao se da bi
svitak mogao pasti u ruke pogrešnim ljudima, pa ga je oklijevajući
sakrio u planinsku pećinu. Zatim je krenuo na sjever i napokon se
smjestio u malenom selu, gdje je pokušao sačuvati znanje koje je dobio
tijekom života u hramu, i prenijeti ga izabranim ljudima. Međutim,
osjećao se samotno, žalosno i uplašeno. Kasnije, neprijatelji su ga
uhvatili i mučili i na kraju je umro u zatvoru. Nije se mogao sjetiti toč­
nih događaja, samo toga da nije otkrio tajnu svitka. Sva ta sjećanja
dolazila su iz njegove dubine, a on je bolna iskustva promatrao sa
sigurne udaljenosti, kao na filmu. Zatim je njegova duša napustila nje­
govo tijelo. Pridružujemo mu se na početku ŽIŽ putovanja.

Vidi bezbrojna bića svjetlosti koja lebde oko njega, a svako od njih
drugog je oblika, veličine i kvalitete. On ih doživljava kao "anđeoska"
bića (3). Sjeća se da je nekada bio jedno od njih i osjeća drevnu i
snažnu povezanost s njima. Oni se brinu o ravnoteži moći u svemiru,
pa čak i interveniraju ako netko na Zemlji zatraži njihovu pomoć. Biće
pokraj njega je plavo - ljubičaste boje i pulsira. Njegovo neizgovorljivo
ime znači "dobrodošao s pjenušavom radošću"! Drugo biće pojavljuje
se kao div muškog izgleda, čiste crvenkaste energije. Osobito osjeća
gornji dio tijela i zna da je to aspekt arkanđela Uriela, koji ljubazno ali
strogo kritizira Benjamina.

Unatoč svim Urielovim pokušajima - tijekom mnogih inkarnacija -

da mu pošalje energiju, Benjamin još uvijek odbija prihvatiti i upotrije­
biti tu energiju. Krajnje je vrijeme da se to promijeni, jer to je dar. Prije
mnogo vremena to čudesno biće postavilo je prekidač iza Benjamino-
vog trećeg oka, koje se zaglavilo u položaju "isključeno". (4). Na povr­
šini, do toga je došlo zbog iskustva iz sadašnjeg života, tijekom kojeg je
Benjamin fiksirao agresivnog dječaka "pogledom mržnje" pojačanim
svojim trećim okom, nakon što ga je mladić zlostavljao. Uplašen do
ludila, mali nasilnik otrčao je, jer je u Benjaminovim očima zasigurno
ugledao moć njegove duhovne energije. Međutim, Benjamin se upla­
šio vlastite moći i odlučio je da je više neće koristiti u ovom životu.
Koliko često smo čuli frazu "pazite što želite, jer sigurno će vam se
ostvariti?"

No, je li to bila cijela priča? U nastavku Benjaminove ŽIŽ seanse

dolazimo do novih otkrića.

On svoju dušu vidi kao svjetlost u obliku suze, ispunjenu ljubiča­

stom, plavom, srebrnom i zlatnom bojom. (5) Osjeća se zaista iscr­
pljeno, staro i istrošeno u svojim ljudskim inkarnacijama. Dok postaje
svjestan toga, istog trena revitalizira se u kupki od tekuće bijele svjetlo­
sti. Tretira ga tim čiji članovi podsjećaju na bradate grčke filozofe. Taj
ga tim zatim potiče da detaljno sagleda jedno specifično iskustvo. Tije­
kom jedne davne inkarnacije u kojoj je bio mudra žena, ona i njezini
istomišljenici s najboljim namjerama ušli su u eksperiment s ciljem oču­
vanja našeg planeta od uništenja od strane destruktivnih ljudi. Ta sku­
pina pokušavala je fokusirati svoje ujedinjene mentalne moći, ali
eksperiment im se obio o glavu. Telekinetička energija je implodirala i
smjestila se iza njihovog trećeg oka i pri dnu mozgova, što je dovelo do
mentalnih slomova. Benjaminov duboki strah od mentalne bolesti
zaglavio je njegov prekidač u položaju "isključeno". Taj specifični strah
već se pojavljivao bezbroj puta tijekom psihoterapije, i sada je otkriven
njegov uzrok, ma koliko nevjerojatno to zvučalo.

Benjamin zatim od "tretmanskog tima" dobiva upute za uklanjanje

svoje blokade. Savjetuju mu da uvježbava svoje treće oko, da svjesno
kultivira kontakt sa svojim duhovnim vodičem, održavajući svoje
duhovne moći na produktivnoj razini, što mu omogućava da dobiva
redovite upute. Vrijeme je da otvori svoje srce i, iznad svega, da opro­
sti sebi - da daje i prima ljubav. U tom trenutku, vidi jarko osvijetljenu
priliku s očima punim ljubavi, koju doživljava kao Isusa Krista - ili
možda projekciju vlastitog Kristovog aspekta. ( 6 ) . Upute se nastavljaju:
mora redovito stavljati kameni kristal na treće oko i piti vodu oboga­
ćenu kristalom. Nadalje, za njega je dobro da se povezuje s prirodom
služeći se "osjetilnom percepcijom trenutka". Može se uskladiti pjeva­
jući specifičan ton. Dobiva i recept za biljni napitak koji treba stavljati
na svoj vrat, usnice, treće oko i srčanu ćakru.

Iscjeliteljski tim kaže mu da je njegov zadatak u ovom životu da

očima detektira uzroke bolesti svojih pacijenata - da lijevom rukom
uklanja negativnu patološku energiju i da desnom rukom prenosi iscje-
liteljsku energiju u bolesno tijelo. Od sada pa nadalje, dobivat će upute
za iscjeljivanje od svojeg duhovnog vodiča. Mora se riješiti svojeg
straha od uništenja Zemlje i razviti više samopouzdanja i povjerenja u
duhovni svijet. Iz tog fokusa i povjerenja dolaze pozitivne snage kojima
može pomoći čovječanstvu. Što je najvažnije, sve će to uspjeti provesti
u djelo neposredno nakon seanse.

Zatim je dobio obećanje da će posjetiti južnoameričke šamane,

mrežu istomišljenika koji će, zahvaljujući svojoj vezi s njim, proširiti
svoje iscjeliteljsko djelovanje. Misija njegove duše je obogatiti univer­
zum željom za znanjem, znatiželjom, učenjem i integracijom. On i
njegova obitelj su svjetla u tami, a njegovo ime duše, Azurol (ili Azurel)
povezano je sa svijetlo - plavim, srebrnastim vodenim elementom.
Nakon toga, dobio je uvid u svoju prvu inkarnaciju, i doživio kamenje
u drugom sunčevom sustavu izvan naše galaksije. Inkarnirao se tamo
kako bi dobio iskustvo guste materije, i osjetio veliko zadovoljstvo zbog
svjesnosti da je ujedinjen s cjelinom. Njegova prva zemaljska inkarna­
cija u ljudskom biću dogodila se tijekom ranog kamenog doba. Osjetio
je božansku iskru usred svojeg tijela. Na taj način, ova nevjerojatna
kozmička ŽIŽ seansa približila se kraju.

Benjamin mi je rekao:

Nekoliko dana nakon seanse bio sam na roditeljskom sastanku u

školi. Tijekom tog sastanka jasno sam vidio anđeosku priliku koja je
stajala u kutu. Fenomen je bio tako jasan i očit da sam imao osjećaj
da ga mogu dotaknuti, kao da je materijalno biće. Nakon nekog
vremena, otkrio se i razlog njegovog pojavljivanja na sastanku: re­
kao mi je da želi osigurati uspjeh sastanka kako bi osnažio sklad i za­
jedništvo u školi. Nadalje, htio je da svi nazočni budu svjesni ljuba­
vi prema djeci. Taj događaj u meni je osnažio prihvaćanje sveprisut­
nosti duša. Sada znam da u životu nikada nismo sami niti izolirani.
Osjećam valove radosti zbog mogućnosti međudimenzionalne ko­
munikacije koja se otvara u meni.

Sada znam kamo me vodi moj životni zadatak. Ako svladam

svoj strah od vrlo snažne urielske energije mojeg duševnog vodiča i
dopustim joj da slobodno teče kroz moje fizičko tijelo, ta će energi­
ja djelovati izravno na moje tijelo i na tijela mojih pacijenata. Pomo­
ću energije iz mojih ruku, pokretat ću blokirane osjećaje mojih klije­
nata. Iznad svega, dobit ću informacije koje će mjeriti i podržavati
tretmane, što će rezultirati trenutnim poboljšanjem stanja simptoma
i bolesti.

Činilo se da je blokada trećeg oka dovela Benjamina do njegove

misije vidovnjaka i iscjelitelja. Oko se postupno otvorilo, i sada ima
pojačanu psihičku percepciju i iscjeliteljske sposobnosti. Povremeno je
u vezi s time proživljavao racionalne sumnje, ali na kraju je prihvatio
svoj talent "viđenja" kao dar iscjeljivanja. Bolna nagomilana energija u
njegovoj glavi omekšala se i postupno raspršila.
 Od svoje ŽIŽ seanse, svakog jutra nakon buđenja Benjamin od
Uriela i drugih duhovnih vodiča dobiva iscjeliteljsku energiju i naturo-
patske upute. Oni očito djeluju za njega, članove njegove obitelji i kli­
jente koje tretira. Pisao mi je da mu se nije lako naviknuti na moćnu
energiju Uriela - da je morao naučiti kako je propustiti kroz sebe.
Benjamin je na dobrom putu s osteopatskom praksom.

Budući da ga dugo poznajem, znam da Benjamin nije imao mnogo

veze s anđelima ili duhovnim svijetom i da nikada nije bio religiozan.
Kad sam ga srela nekoliko mjeseci nakon naše seanse, bio je živahniji i
otvoreniji i, za razliku od prije, mogao se smijati od srca. Sada osjeća
blisku povezanost s prirodom.

Ova priča na mnogo razina prikazuje uzroke i posljedice jedne

nerazriješene duhovne traume - u ovom slučaju, neobjašnjivog povrat­
nog učinka fokusirane osobne moći. Dubinsko iscjeljivanje ostvareno
je u cijelom fizičkom tijelu, u emocionalnom i mentalnom polju i na
energetskoj, karmičkoj i duhovnoj ravni. Benjamin je postao svjestan
emocionalnih problema u svojem sadašnjem životu - moći poigrava­
nja destruktivnim silama misli i osjećajima krivnje nastalim zbog toga.
Sjetio se nasilnih otisaka iz prošlih života, što je dovelo do nesvjesnog,
psihički potisnutog straha od korištenja moći za pomaganje, iscjeljiva­
nje, učenje i prosvjetljivanje u ovom životu. U duhovnom svijetu,
Benjamin je došao do vjerojatnog karmičkog razloga njegove blokade:
tvrdoglavog i nezrelog eksperimentiranja kreativnim moćima, iako s
dobrim namjerama, nakon čega je uslijedila katastrofalna implozija i
mentalni slom. Na fizičkoj ravni, u njegovom mozgu i živčanom sustavu,
ta se tema pojavljivala kao netolerancija ili oklijevanje u prihvaćanju
njegove snažne duševne energije (vrlo visok postotak, 85 posto). U
energetskom smislu, blokada se manifestirala u području trećeg oka
kao dubok emocionalni strah - strah od toga da ga ne preplavi vlastita
psihička moć, kojom bi mogao uništiti sam sebe. Ne iznenađuje da ga
je u početku vizija trećeg oka natjerala na studij filma. No, sada ima
druge vizije.

Zamišljam ga kako radi s pacijentima dok oni gledaju u te duboke,

tamne oči pune duše.

J o š uvijek znamo vrlo malo o tome kako se nerazriješeni stari problemi

prenose u sljedeće inkarnacije. U svakom slučaju, Benjamin je u jednoj
ŽIŽ seansi došao do potpunog uvida i duhovne pomoći u rješavanju
svoje središnje blokade. Čimbenici koji su pridonijeli njegovom zapa­
njujućem iscjeljenju bili su otvorenost, znanje, razumijevanje, integra­
cija, praštanje sebi, ljubav i blagoslovi iz duhovnog svijeta. Svi ti čim­
benici skupili su se i stvorili iscjeljujući crescendo u toj jednoj seansi.

Imala sam čast i istinsko zadovoljstvo da pomognem tom mladiću u

pronalaženju njegovog životnog zadatka - da prihvati svoje darove i
uskladi se s moći svoje duševne energije, i da je upotrijebi na dobrobit
drugih. Moglo bi se reći da bi se promjene koje sam opisala dogodile u
svakom slučaju, kao naknadni efekt dugotrajne psihoterapije, pa čak i
spontano. Međutim, postoji nedvojbena kronološka i kontekstualna
veza između Ž I Ž seanse i Benjaminovih promjena dvije godine nakon
kraja redovitih psihoterapeutskih seansi, i neposredno nakon jedne
jedine ŽIŽ seanse. Moguće je čak zaključiti da je ŽIŽ seansa djelovala
kao otponac za Benjaminove akumulirane uvide i mentalne proboje.
Uostalom, preobrazba i iscjeljivanje rijetko su kada linearne posljedice
jednog jedinog uzroka - oni ovise o složenim interakcijama, kao i o
sreći. Sigurno je da neće svaka ŽIŽ seansa dovesti do tako velikih pro­
mjena i razvoja. Benjaminovo ključno iskustvo definitivno mu je otvo­
rilo oči na mnogim razinama, no prije svega, zajedno smo uklonili
blokade na putu do njegovog duhovnog cilja.

(1) Duše se obično pridružuju fetusu između četvrtog i devetog mjeseca, jer,
čini se, u prvom tromjesečju nema dovoljno moždanog tkiva za integraciju
duše s ljudskim mozgom. Vidi SD 393 - 398. Da biste shvatili vrlo složen način
na koji se duša pridružuje mozgu domaćina - fetusa u razvoju, vidi ŽIŽH, pogl.
15.
(2) Više informacija o prijenosu energije naći ćete u ŽIŽH, pogl. 37.
(3) Mnogi ljudi vjeruju u religijsku mitologiju anđela. Kada klijenti u transu
izjave da vide anđele, obično na vratnicama duhovnog svijeta nakon smrti,
uvijek valja uzeti u obzir mogućnost svjesne interferencije iz prethodnog
sustava vjerovanja. J u n g je vjerovao da su utješni mitovi izraz temeljnih potreba
čovječanstva. Smatram da su ljudska bića od samih početaka žudjela za
duhovnim čuvarima koji će ih štititi u teškom i često okrutnom svijetu. Vjerujem
da se koncept anđela kao religijskih simbola razvio u mentalni arhetip umjesto
onoga što su zapravo osobni duhovni vodiči. U ranim fazama našeg mentalnog
prelaska u život nakon smrti, duhovni vodiči ponekad se vizualno mijenjaju s
anđelima s krilima zato što plutaju i imaju aureolu svjetlosti oko eterične glave
i ramena dok se približavaju duši tek lišenoj tijela. Vidi SD 54 - 55.
(4) Neki subjekti u nesvjesnom stanju nose svjesna sjećanja, ideje i koncepte
u rane faze svoje duhovne regresije. Vjernici smatraju da je ćakra trećeg oka
simbol vratnica koje vode u unutarnja duhovna carstva kroz višu svijest.
(5) Značenje boja duše opisano je u PD i S D , ali ja bih počeo s bojama (duša)
u kazalu ŽIŽH, kazalo. Vidi i dijagram u Dodatku.
(6) Svjesna povratna informacija u ovom slučaju ukazuje na prosvjetljenje od
božanskog duha koji je više metafizički duhovan nego religiozan.
J O D I E V E D V I J E ŽIŽ regresijske seanse omogućile su mu da prihvati
ograničenja svojeg tijela. To mu je pružilo slobodu potrebnu da bude
sretan.
Jodiev život bio je pun izazova. Najteži dio bilo je ogorčenje koje je
osjećao prema svojem tijelu i mnogim načinima na koje ga je iznevje­
rilo. Nije mogao prihvatiti ograničenja koje mu je nametalo njegovo
tijelo i brojni problemi koje je imao s njim. To neprihvaćanje vjerojatno
je bilo pojačano, a možda čak i izazvano stidom koji je osjećala nje­
gova majka zbog njegove bolesti. Ne iznenađuje što mu je slika o sebi
bila nikakova, i htio je to promijeniti. Morao je shvatiti sebe i htio je
znati koja je njegova životna svrha u tom naizgled beskorisnom tijelu.
Htio je oslobođenje od teške depresije. Htio je biti sretan.
Tijekom hipnotičke regresije, Jodie se s lakoćom opustio i ubrzo je
počeo vizualizirati slike lijepe devetnaestogodišnje djevojke koja je,
rekao je, "bila samopouzdana i droljasta (seksualno provokativna)."
Napravila je kaos od svojeg života kroz prostituciju i veze s kriminal­
cima. Zatrudnjela je i nije se imala kome obratiti za pomoć. Na kraju,
gledao je kako čini samoubojstvo utapanjem u moru. Slušao je sebe
kako joj govori: "Ne čini to! Ne čini to!" - ali ona je to ipak učinila. Iako
je on gledao zbivanja, bilo je vrlo vjerojatno da zapravo gleda sam
sebe u prošlom životu. Zanimljivo je uočiti da je i u ovom životu Jodie
bio dovoljno očajan da pokuša samoubojstvo, kao što je učinila ta dje­
vojka. Vrlo često, kada netko načini veliku pogrešku u životu, poput
samoubojstva, duša traži sličnu situaciju u sljedećem životu u kojoj će
se opet testirati. I tako je Jodie opet bio na testu - i pokušavši samou­
bojstvo, opet je pogriješio - ali pokušaj je bio neuspješan. D a o je sam
sebi još jednu šansu.

Nakon što je prošao kroz smrt u život s druge strane, sastao se sa

svojim vodičem, Galcienom. Zbog vrlo niskih razina energije, upitali
smo vodiča, preko Jodiea, je li se inkarnirao s dovoljno energije za
zadatke koje treba obaviti u tom životu. Odgovor je bio "ne, nije", pa
su se dogovorili da nakratko dobije više energije. Tijekom sljedećih pet
minuta, Jodie je primio nevjerojatan pritok energije. Za to vrijeme,
rekao je da se osjeća kao da je uključen u veliku strujnu mrežu. Dobio
je mnogo energije. Gledajući i slušajući ga, bilo je lako vidjeti da je
promjena bila dubinska. Takvi energetski naboji mogu biti samo privre­
meni, ali kod njega je zacijelo trajalo dulje, jer rekao mi je da se četiri
dana osjećao fantastično. (1).

268
 Nedugo nakon prve seanse, dogodio se velik šok kad je uhićen zbog
sumnje na silovanje. Zatvorili su ga, ispitali i policija ga je optužila.
Nakon što je pušten, bio je prisiljen napustiti svoju kuću i preseliti izvan
svojeg grada. Svijet mu se okrenuo naglavce. Žena koja ga je optužila
ne samo da je negirala pristanak na seksualni čin, nego i njihovu pret­
hodnu vezu. Bilo je to teško vrijeme za Jodiea, ali rekao mi je da je,
zahvaljujući regresiji i privremenom valu energije, imao hrabrosti da se
nosi s time. Na kraju je iz svega izašao snažniji no što bi očekivao.
Odrađene seanse pomogle su mu da shvati kako je njegova tužiteljica
bila bolesna osoba za koju je osjetio sažaljenje. O n a je morala živjeti sa
svojom savješću, dok je njegova bila čista. Jodie je morao čekati mnogo
mjeseci na priliku da dokaže svoju nevinost. To čekanje bilo mu je
pravo mučenje.

Tijekom tog razdoblja nesigurnosti Jodie je proživio formalnu regre­

siju u život između života kao nastavak prethodne terapeutske seanse.
Nije znao za knjige dr. Newtona, ali unatoč tome, doživio je mnogo
toga što su proživjeli i drugi, što cijelom procesu daje autentičnost. Više
puta tijekom regresije Jodie je izrazio ekstremno nezadovoljstvo sa
svojim tijelom. Njegova nesavršena fizička građa bila je temelj svega
što ne valja u njegovom životu. Vratio se u djetinjstvo. Sjetio se kako je
sjedio u stolcu za bebe. Nije mogao jasno govoriti, iako je imao tek
blagi autizam. Opisao je osjećaj frustracije zato što su se riječi formirale
u njegovom umu, ali nije ih mogao izgovarati. Osjećao se kao da su mu
usta začepljena. Zatim se vratio u vrijeme prije rođenja, dok je bio u
maternici. Ovdje mu je bilo još gore, jer osjećao se zatočeno, neu­
godno i skučeno. Bio je frustriran svojim tijelom. Imao je osjećaj da to
nije tijelo koje je izabrao. U frustraciji, udarao je nogom tako snažno da
je slomio majčin donji kralježak. Nije nimalo sumnjao da mu tijelo nije
usklađeno s dušom i to mu se nije svidjelo. Nije funkcioniralo onako
kako je on htio, i osjećao se ukočeno. Nikada se nije zaista integrirao s
njim, i sve mu je bilo teško. Prevladavanje tog prijezira koji je osjećao
prema svojem tijelu bit će mu teško, ali dok to ne učini, zauvijek će biti
zarobljen u svojoj nesreći. Tada smo posjetili još jedan prošli život u
kojem je opet bio nesretan sa svojim tijelom. Nakon smrti u tom životu,
posljednjem prošlom životu, zatekao se kako gleda dolje na svoje tijelo
bez osjećaja, kao da ni to tijelo nije bilo pravo za njega. No, sada je bio
mrtav i oslobodio se težine i umora tog života. Osjećao se dobro. Ovdje

269
se opet susrećemo sa snažnim dokazom karmičkog planiranja, jer u
oba je života osjećao veliko razočaranje svojim tijelom. Kad je ostavio
to tijelo, povukla ga je zgusnuta, magnetska energija. Vidio je svjetlost
ispred sebe, koje je postajalo sve snažnije dok mu se približavao. Ener­
gija životne sile dovukla ga je bliže. Zatim je njegov početni strah od
nepoznatog popustio pred energijom ljubavi, i osjetio je blaženstvo.
Sada je bio uzdignut do mjesta na kojem će imati prilike svladati nega­
tivne emocije koje je izazvalo njegovo neadekvatno tijelo, iako će to
čak i tamo biti teško.

Njegov vodič, Galcien, srdačna i samouvjerena duša, pojavio mu se

kao androgino biće čiste ljubavi. Dao mu je visoke ocjene za učinak u
prošlom životu i rekao mu da je njegova brzina razvoja u sadašnjem
životu s fizičkim poteškoćama bila sjajna, zbog čega je imao toliko pro­
blema. Jodie, čije je duševno ime Yos, shvatio je da je njegov vodič
često bio s njim i smatrao je da ga je više puta spasio od smrti. Kad je
posjetio svoju skupinu duša, opisao ih je kao "veselje i smijeh". Svi su
oni djelovali na harmoničnoj valnoj duljini. Zatim se susreo sa svojim
bradatim Starcima (koje ŽIŽ klijenti često zovu Vijeće Staraca) u male­
noj kapelici koja je više sličila učionici sa stolcima i stolovima. Njegov
vodič sjedio je iza njega. Savjetovali su ga u vezi njegove tužiteljice
koja ga je optužila za silovanje. Rekli su mu da mu ona daje još jednu
priliku za napredak. (2)

Nakon što je napustio svoj sastanak s Vijećem, Yos je donio odluku

da se sretne s dušom koja je bila njegov djed. Jodie ga je mrzio dok je
bio živ zbog njegove arogancije i okrutnosti. Zvao ga je "gad" zato što
je uznemirivao i sramotio njegovu majku zbog Jodievog invaliditeta.
No, opet se vratio na temu razočaranja svojim tijelom. Odvojio je
nekoliko trenutaka za tihu kontemplaciju, nakon čega je objavio da
sada može dopustiti sebi drukčije osjećaje prema čovjeku koji mu je
izazvao tolike boli. Sprijateljili su se, i Jodie mu je rekao da ga voli i da
mu je žao što ga je mrzio, jer sada je stekao uvid u njegovu ljubav i
poniznost.

Jodieov glavni cilj u ŽIŽ seansi bio je otkrivanje puta prema sreći,
pa sam mu predložila da zamoli vodiča za pomoć u vezi toga. Galcien
mu je rekao da ulaže previše energije u osobne odnose i da je to
pogrešno, jer to nije bio njegov plan. Njegova svrha bila je da putuje i
pomaže drugima. Zatim je došlo do još jednog trenutka unutarnjeg

270
 preobražaja. Jodie je rekao da, ako sagleda stvari globalno, nije važna
činjenica što ima nesavršeno tijelo. Međutim, ipak je osjećao nezado­
voljstvo što nikada neće ostvariti svoje ljudske ciljeve. Nakon što se
riješio dijela nezadovoljstva svojim tijelom, još je uvijek morao prevla­
dati neke prepreke. U sljedećoj točki našeg zajedničkog rada, Jodie je
vidio sebe u ogledalu:

Vidim sebe u ogledalu. Ulazim u ogledalo. (3). Tu je nekakva jarka

svjetlost, kao da sam izašao iz sebe i kao da sam ja svjetlost. Prediv-
no je, utješno. Srce mi plače... kao da mi nisu dopušteni plodovi
toga - toplina i ljubav. Ovdje sam da promatram... imam osjećaj da
moram biti mrtav da bih bio tamo... moram proći kroz to suđenje
zbog silovanja, a tada mogu dalje... zadovoljan sam zato što znam
da u meni postoji nešto više s čim se mogu povezati, iako je to
teško.

U mjestu za izbor života, shvatio je da je izabrao svoje roditelje više

nego svoje tijelo. Mogao je isprobati tijelo, ali samo dok je statično. (4).
Tijelo mu je izgledalo dobro, ali tad je bilo prekasno - kad se inkarnirao
u svoje tijelo i kad se ono pokrenulo - osjetio je bol. J o š je imao poteš­
koća u prihvaćanju činjenice da je pristao ući u njega: "Kao da su me
prevarili da ga prihvatim." Nakon što je neko vrijeme razmišljao, u
gotovo čudesnoj promjeni stava, zaključio je da je, na kraju krajeva,
zaista sretan sa svojim tijelom. Shvatio je da važne lekcije može naučiti
u bilo kojem tijelu. (5).
Tijekom regresije, Jodie je postao svjestan negativne emocije u svo­
jem tijelu. Učinak te negativne emocije bio je osjećaj težine, a ta težina,
vjerovao je, bila je kažnjavanje sebe zbog činjenice što je bio težak
tinejdžer i što nije pomagao svojim roditeljima koliko je mogao. Tada
su mu prišli njegovi roditelji, i otac je ispružio ruke i zagrlio ga. Jodie je
majci rekao da mu je žao, a ona je rekla da je sve u redu. Unatoč nji­
hovom praštanju, Jodie se još uvijek osjećao krivim i rekao da se kao
tinejdžer bunio protiv svijeta i bio je zbunjen. To je dovelo do osjećaja
tuge i odbačenosti, i izazvalo mu još više boli. Nakon još nekoliko tre­
nutaka razmišljanja, još se jednom čudesno predomislio. Zvučao je
vrlo sretno kad je rekao: "Oni su me izabrali! Osjećam se toliko bolje
da bih najradije zaplakao. Hvala vam, mama i tata, hvala vam što ste
me rodili, što ste mi bili roditelji... sjajno se osjećam kad im to
kažem."
\

271
 Tada sam znala da je došlo do dubokog iscjeljenja. Prihvatio je da je
takav kakav jest, unatoč svojim ograničenjima. Sada je bolje shvaćao
sam sebe. "Osjećam se potpunije. U sebi imam osjećaj da će sve biti u
redu." Nekoliko dana kasnije, Jodie mi je rekao da mu je ŽIŽ seansa
"iscijelila srce".

Nažalost, unatoč velikim emocionalnim i financijskim naporima,

Jodie nije dokazao svoju nevinost na sudu, zbog čega je zatvoren u
jedan od zatvora Njezinog Veličanstva. To mu je bilo izuzetno teško
razdoblje. Prije svega, nije uspio dokazati svoju nevinost, a nakon toga
bio je okružen ljudima nasilne i poremećene prirode. Unatoč straho­
tama zatvora, rekao mi je da se pomirio s time što se dogodilo i prihva­
tio to na način na koji nikada ne bi mogao da nije bilo regresija i snage
koju je dobio tijekom svojih iskustava sa životom između života. Bio je
siguran i u to da bi se bez te seanse jako teško opirao želji da okonča
svoj život. Sada je izašao iz zatvora i ponovno gradi svoj život.

Jodie mi je nedavno napisao ovo toplo pismo:

Sada se osjećam potpunije u sebi... moje pilotsko svjetlo je upalje­

no. To je toplo svjetlo koje me nikada ne napušta i grije moje srce i
um. Moje putovanje još nije okončano. Sve što mi se dogodilo po­
stat će jasno u sljedećoj epizodi, koje se više ne bojim.

Kao što možete i zamisliti, vođenje Jodieovog iskustva života između

života bila mi je čast i zadovoljstvo.

(1) Energija duše je homogena, pa dio koji ostaje u duhovnom svijetu tijekom
inkarnacije nema drukčiji sastav od onoga što ga donosimo na Zemlju. Razlike
su u količini energije. Ovdje je važno shvatiti da ne možemo trajno dobiti više
energije tijekom života na Zemlji. Jodievo punjenje bilo je privremeno. Odluka
da ponesemo određenu količinu energije donosi se u duhovnom svijetu, na
temelju svih odluka duše, prije svega na temelju vrste tijela koje je izabrano
kao domaćin u sljedećem životu. Razlog zbog kojeg energetski naboj može biti
samo privremen jest taj što je spajanje s ljudskim mozgom u fetalnom stanju
osjetljiva operacija, i u tom procesu mozak se prilagođava na određenu količinu
energije. Privremeno snažno pojačavanje, ili trajno pojačavanje izazvalo bi
"kratak spoj", kako mi je rekao jedan klijent. To bi izazvalo smetnje, pa čak i
oštećenja moždanog tkiva.
Međutim, kratak, privremeni naboj možemo dobiti ili sami, ili uz pomoć vodiča
tijekom traumatičnih događaja poput prometne nesreće, kome, tijekom sna

272
ili u emocionalnoj krizi. Neki ljudi mogu iskoristiti svoju vlastitu besmrtnu
energiju iz duhovnog svijeta, ali vodici to često i sami čine za nas kada molimo
za privremenu pomoć, tijekom fizičke vježbe poput joge, ili duboke meditacije.
Vidi obnovu energije, SD 120 - 125, 132 - 136.
(2) J e d n o od najsnažnijih terapeutskih oruđa u ŽIŽ terapiji jest sposobnost
terapeuta da zaustavi vrijeme i djeluje u sadašnjem trenutku duhovnog svijeta
kako bi bolje shvatio probleme klijenta. Otvoreni um duše u nadsvjesnom
stanju bolje razlikuje koncepte i ima manje krute ljudske granice od nas u
svjesnom stanju. Osim toga, tijekom ŽIŽ seanse nismo zatvoreni u linearno
vrijeme. Iako možemo povesti klijenta u prostoriju Vijeća nakon prošlog života,
vješt terapeut u stanju je analizirati traumu iz sadašnjeg života pred Starcima
kako bi dobio odgovore na pitanja klijenata, kao što je prikazano u drugim
slučajevima. Snažan pozitivan terapeutski učinak postiže se kada vodiči i Starci
sudjeluju u sadašnjoj ljudskoj stvarnosti. Vidi terapeutske mogućnosti tijekom
posjeta Vijeću, ŽIŽH, pogl. 41.

(3) Ogledalo je vjerojatno simbol Jodievog mentalnog prelaska u duhovni

svijet.
(4) U prostoru za izbor života, duše mogu sudjelovati u zbivanjima, ili biti
promatrač koji gleda prizore iz budućeg života. Povremeno čujemo, kao u
slučaju ovog klijenta, da promatrač može ući u buduća tijela samo u statičnom,
nepokretnom ili ukočenom obliku. Vidi PD 245, SD 166 - 186 i i ŽIŽH, pogl. 44.
(5) Sparivanje besmrtnog karaktera duše s temperamentom privremenog
ljudskog mozga koje stvara jednu osobnost za jedan život vrlo je složeno. Tek
smo zagrebali po površini te procedure. Razumijevanje procesa kojim naši
duhovni planeri biraju određena tijela za određene buduće živote tijekom
karmičkog razvoja duše izvan je dohvata duše koja se još uvijek inkarnira. Vidi
izbor novog tijela, PD 251 - 280, život i izbor tijela, S D 396 - 406, i ŽIŽH, pogl.
15 i 44. Karakterizaciju tijela "loše kvalitete" vidi u SD 399 - 400.

273
J E D N O G O B L A Č N O G travanjskog jutra Monique mi je poslala e-mail:

Bolujem od kliničke depresije, s dva neuspješna pokušaja samouboj­

stva predoziranjem. Podvrgnula sam se psihijatrijskom liječenju, ko­
je uključuje upotrebu Prozaca. Išla sam na psihološko savjetovanje.
Sudjelovala sam u skupinama za samopomoć i pročitala mnoge knji­
ge za samopomoć. Ta iskustva pružila su mi vještine preživljavanja,
ali niti jedno od njih nije me naučilo kako da uživam u životu.

Moje depresivne misli i osjećaje najbolje bih mogla opisati kao "no­
stalgiju": Žudim za svojim eteričnim kozmičkim domom. Možete za­
misliti kako me oduševilo kad sam u knjigama Michaela Newtona
čitala o "domu". Vrijeme je da dođem po svoja otkrivenja iz života
između života. Želim izbjeći još jednu epizodu kliničke depresije ko­
ja mi se nadvila nad glavu.

Monique je tonula u tamu i očajnički posezala za zlatnom zrakom

transcendentnog iskustva. Bio sam vrlo zabrinut za nju, ali osjetio sam
da ćemo imati vodstvo.
Razgovarali smo telefonom. Monique mi je rekla da osjeća nostal­
giju za duhovnim domom, ali oba njezina pokušaja samoubojstva
dogodila su se nakon prekida burnih odnosa s muškarcima. Dok smo
određivali datum našeg sastanka, u njezinom glasu začula se nada.
Ubrzo mi je poslala još jedan e-mail: "Započela sam sa svojom doma­
ćom zadaćom za seansu. Moja kratka lista pitanja nije tako kratka! Na
kraju, odlučila sam ponijeti sva svoja pitanja i zadržati otvoreni um."

Naša seansa tekla je glatko. Iako je duša Monique bila pomalo neod­
lučna u vezi inkarnacije, nije mogla prikriti mladenačku znatiželju i
uzbuđenje zbog novog tijela i nove pustolovine.

Scott: Što osjećate u maternici?

Monique: Osjećam se dobro, vrlo sigurno.

S: Kad ste ušli u fetus?

M: Nekoliko trenutaka nakon začeća. Morala sam provjeriti do­

gađa li se to doista. Vidim kako se stanice dijele. Zadovoljna
sam.

276
 S: Sjajno! Dok se vaše tijelo razvija - s vremenom - ulazite li i
izlazite iz njega, ili ostajete u njemu?
M: Ne vraćam se sve do početka drugog tromjesečja. (1)
S: Što vidite u to vrijeme?
M: Mogu osjetiti zaobljenost svojih prstiju, povezanost s majkom,
pupčanu vrpcu... počinjem sisati palac. To me tješi i umiruje.

S: Osjeća li vaša duša da je ovo tijelo dobro za vas ili ne?

M: Da, dobro je. Kretat će se slobodno, kao što je moja duša slo­
bodna.
S: Jeste li zato izabrali ovo tijelo, ili postoje i drugi razlozi?

M: Treba mi žensko tijelo da bih imala djecu i udala se za Thoma-

sa. Osim toga, kao žena... osjećat ću se ranjivo.

Monique se povezala sa svojom duševnom sviješću u dijelu seanse koji

se odnosio na maternicu. Pričala je o ugovorima duše da bude supruga
i majka i o potrebi da u sadašnjoj inkarnaciji bude ranjiva. Iskustvo
prošlog života koje je uslijedilo u idućem dijelu njezine seanse ukazalo
je na još jedan niz emocionalnih lekcija. Um Monique vratio se natrag,
ne u posljednji prošli život, nego u mnogo raniji život u kojem je bila
mlada žena sa skupinom nomadskih lovaca koji su lovili plijen visoko u
Alpama. (2).

S: Sjedite li, stojite ili ležite u tom prošlom životu?

M: Klečim.

S: Jeste li sami ili s nekim?

M: S Jomorom sam, on umire.
S: Što se dogodilo?

M: Ne znam. Ozlijeđen je - ubodna rana, nož? Ne znam što da -

učinim za njega.

S: A vi klečite? Gdje je on?

M: Na tlu, leži na boku.

S: Znate li gdje je rana?

277
M: Ne vidim je, mnogo je krvi. Mislim da je na boku.
S: Jeste li u gradu ili na selu?
M: Visoko smo u planinama. Hladno je, ali ne sniježi. Vidim čisti­
nu prekrivenu zemljom. Na drveću je snijeg... i na kamenju.
S: Vidite li Jomorovo lice?
M: Okrećem ga na leda i vidim ga. Pati, boli ga. Sada vidim da
je rana s desne strane, u rebrima. Umire i zna to. Ne može govo­
riti, previše mu je krvi u ustima. Vidim da umire. Stigla sam pre­
kasno.
S: Kakav je bio vaš odnos s Jomorom?
M: Nisam mu sestra, ali volim ga kao sestra. Učio nas je da se
smijemo životu.
S: U redu, neka to izblijedi, prijeđimo na posljednji dan tog vašeg
planinskog života. Budite tamo: posljednji dan. Opišite što se do­
gađa.
M: U snježnoj sam oluji. Izgubljena sam. Moji ljudi ne mogu me
pronaći, ja ne mogu pronaći njih. Hladnoća, više je ne osjećam.
Bilo je vrlo bolno, ali sada se osjećam tupo. Jako sam umorna i
spava mi se. Znam, da se neću probuditi. Nemam više snage da
se borim.
S: Koliko ste stari tog posljednjeg dana vašeg života?
M: Dvadeset i jedna mi je godina, mlada sam.
S: Što mislite o tom životu koji ste upravo proživjeli?
M: Bilo je zanimljivo ovisiti o zemlji i životinjama. Nisam to isku­
sila - živjeti poput životinje, razumjeti ih.
S: Vrijeme je da prijeđemo u trenutak nakon smrti. Možete usta­
ti iz tijela. I dalje ćete moći razgovarati sa mnom. Osjetite kako se
širite do najviših razina... gdje se nalazite u odnosu na svoje
tijelo?
M: Vrlo sam blizu svojeg vodiča. J o š vidim svoje tijelo. Žao mi je
što je vrijeme da ga napustim. Prolazi šest tjedana prije no što
pronalaze moje tijelo i odnose ga u selo. To je dugo, ali tijelo je
očuvano zbog snijega. Životinje su mi malo nagrizle nogu.

278
S: Hoće li biti pogrebnog rituala?
M: Omataju me u kožu i kremiraju me. Moj vodič i ja gledamo.
S: Komunicira li vaš vodič s vama dok to gledate?
M: Ne, gledamo u tišini. Odlazimo dok mi tijelo gori.

U tom davnom prošlom životu u kojem se izgubila u oluji, Monique je

zaspala kako bi izbjegla boi života. No, tijekom te seanse bilo je važno
podsjetiti je na žaljenje koje je osjećala napuštajući mlado, zdravo tije­
lo u najboljim godinama.
Ubrzo, njezin duhovni vodič progovara i kazuje joj kada je i zašto
on djelovao u tom prošlom životu kako bi je potaknuo da osjeti neke
specifične emocije.

S: Postoji li neko vrijeme u kojem vaš vodič komunicira s vama?

Što se događa između vas?

M: Uvjerava me da je J o m o r dobro. Stigao je kući.

S: Pričajte mi o svojem vodiču.

M: Zovem ga Zion. Visok je, strogog izraza i držanja. Nosi crni
plašt i kapuljaču.

S: Što vam zatim govori? Što kaže o vašem duhovnom napret­

ku?
M: Pita me što mislim o svojem napretku, a ja sam indiferentna
prema tome. Nije mi važno jesam li napredovala ili ne. Zato je
strog sa mnom. Nisam bila onoliko dobra koliko sam mogla biti,
ali trebao bi biti sretan što sam uopće pristala na to da se rodim!
Ha, strog je čak i prema tom mojem odgovoru. Misli da bih tre­
bala biti ozbiljnija u vezi svega toga.

S: Što misli o vašim rezultatima u tom životu?

M: Kaže da sam naučila kako žive životinje, i da nisam učinila

mnogo da bih razumjela osjećaje svojih ljudi iz sela. Brigu sam
pokazala samo kad je umro Jomor. Bilo je i drugih smrti. Nisam
osjećala ništa kad su mi umrli roditelji. Pita me zašto je moj od­
govor tako nehajan. Kažem to zato što znam da su otišli kući. No,
on želi da osjetim više suosjećanja.

279
 S: Daje li vam kakav savjet u vezi toga?
M: Da. Manipulirao je sa mnom da pronađem Jomora. Pita me:
"Kako si se osjećala kad si pronašla Jomora?" Bila sam tužna kad
sam ga pronašla, uznemirio me pogled na njegovu krv, i bila sam
tužna što je njegov život gotov. Što više neće moći loviti. Bio je
to trenutak suosjećanja. A to je ono što Zion želi od mene, taj
osjećaj.

S: Kaže li vam još nešto u vezi toga?

M: Odlazim na tečaj proučavanja emocija. Mnogo vremena pro­

vodim gledajući ljude, gledajući svoje kolege.

S: Mislite, gledate ljude na Zemlji?

M: Ne, gledam kolege u duhovnom svijetu. Vidim kad se smiju,

a vidim i kako su frustrirani kad netko ne može shvatiti novi kon­
cept. Imam mnogo vremena za gledanje kako bih mogla brzo
identificirati njihove osjećaje.

S: Dakle, taj se tečaj odvija u duhovnom carstvu?

M: Da. (3)
S: Pomaže li vam vaš vodič Zion u tom tečaju, ili imate i druge
instruktore?
M: Postoje i drugi ljudi, poput pomagača ili tutora. Kažu: "Gledaj
i vidi, vidi zašto je frustriran, vidiš li što pokušava, vidiš li zašto ne
može ostvariti svoj cilj? Vidiš li zašto ti moraš to znati?"

S: Zašto morate to znati?

M: Zion mi kaže da ne mogu biti iscjelitelj ako ne mogu otkriti što

boli ljude.

U stanju čiste energije, duše nemaju središnji živčani sustav kao u ljud­
skom obliku, ali mogu učiti, same ili u učionici, o složenim ljudskim
reakcijama na poticaje koji uzrokuju ljubav, mržnju, strah, bijes i tako
dalje. Duše stječu tu osjetljivost tijekom svojih inkarnacija i nose to
iskustvo u duhovni svijet između života. Mogao bih opisati taj proces
kao oblik sućutne svjesnosti ljudske mogućnosti osjećanja, kao i onoga
što ti osjećaji znače u smislu reakcija na događaje.

280
 Kod Monique se pojavio jasan obrazac povezan s njezinom potre­
bom da razumije važnost ljudskih emocija. U životu plemenskog lovca
u Alpama, Monique je bila ponešto nehajna, čak i neodgovorna, iako
je njezin vodič počeo u njoj izazivati osjećaje. U duhovnom svijetu
između života, fokusirala se na tečaj izučavanja emocija. Napokon, u
sadašnjosti, izabrala je tijelo koje je mnogo osjetljivije i ranjivije.

U sadašnjem životu hoda po užetu. Ima potrebu za osjećajima, ali

intenzivne emocionalne borbe u njezinim romantičnim vezama stva­
raju joj neravnotežu i prijete joj padom preko ruba. Slomljeno srce
nakon raspada braka s Thomasom i nedavna burna ljubavna veza s
Jeremyjem bila su osobito teška iskustva. O posljednjoj burnoj vezi
pisala je:

Znam da je ljubav vječna. Jeremy mi se nasmiješi i ja znam tko je on

i volim ga žestoko, strasno. No, nekako je moj odnos s njim pun po­
vrijeđenih osjećaja, bijesa i frustracije. Vraćamo se jedno drugome,
a onda nas povrijeđeni osjećaji i bijes opet dovode do rastanka.

Na sastanku skupine duša, saznajemo da su Moniqueine lekcije

povezane s dušama dvije njezine velike ljubavi. Pronalazimo i glavni
razlog njezinog izučavanja emocija.

S: Spomenuli ste svoju skupinu duša. Biste li je željeli posjetiti?

M: U blizini je. Vidim je odavde.

S: Opišite mi to mjesto.

M: Kružno je. Poput svjetlosne energije, s kupolom. Stvara grani­

cu. (4)

S: Pođite sada tamo. Događa li se nešto važno između vas i vaše

skupine?

M: Da. Thomas i Jeremy (koji je bio Jomor) i ja proučavamo

emocije. Tijekom našeg sljedećeg posjeta Zemlji, ovog posjeta,
ove inkarnacije, bavit ćemo se time.

S: To je plan koji ste vas troje načinili? Postoji li neki cilj tih stu­
dija?

281
 M: Suosjećanje, povezane su sa suosjećanjem.
S: Dakle, vas troje ćete učiti o emocijama, živjeti ih, izučavati ih,
stvarno se uroniti u njih?

M: Da. Isprobavat ćemo to jedni na drugima! Iskušavati, iskazi­

vati, izlagati.
S: Imate li neki glavni cilj?

M: Da. Brinuti za one koji se vraćaju sa Zemlje.

S: Vidim zašto vam je suosjećanje važno.

Boli i problemi Moniqueinih romantičnih veza u sadašnje vrijeme nisu

slučajni. Njezine patnje nisu rezultat loše karme, i nisu kazna prkosnog
Stvoritelja. Te okolnosti izabrala je sama, i isplanirala ih zajedno s dva
draga pratitelja iz skupine duša. To je dio njihovog izučavanja ljudskih
emocija. Svi troje dogovorili su se da se inkarniraju i komuniciraju kako
bi istražili intenzitet ljudskih osjećaja. U slučaju Monique, ta iskustva
služit će za razvoj empatije i suosjećanja u pripremi za njezin budući
rad skrbnice o dušama koje se vraćaju sa Zemlje.
Dijelovi slagalice otkrivaju se. Pojavljuje se cijela slika. Dolazimo do
dubljeg razumijevanja emocionalnih lekcija kada vodič vodi Monique
pred njezino Vijeće Staraca.

S: Recite mi kamo sada idete.

M: J a k o sliči hramu. Vidim kako se krećemo ispod svodova. Star­

ci sjede preko puta nas u redu, na stolcima nalik prijestolju. Ima
ih sedmero.

S: Dobro. Koji položaj zauzimate u odnosu na te mudrace?

M: U sredini, stojim. Želim stati pokraj mojeg vodiča Ziona. Ne
želim biti ispred njih. Zion je pokraj mene, ali ja želim biti iza nje­
ga, poput djeteta koje se skriva iza noge.

S: Dobivate li nekakve osjećaje ili zračenje od članova Vijeća

zbog kojih se osjećate tako?

M: Da, i to je čudno. Indiferentni su. To zapravo nije indiferen-

tnost, nije prihvaćanje, nije nezadovoljstvo... ne znam što oče­
kuju od mene.

282
 S: Iznose li vam kakvu kritiku ili ohrabrenje?

M: Daju mi razumijevanje za moj prkos i moj osjećaj razočarenja

i oklijevanja u susretu s njima. To mi je već nekakva poruka.

S: Kako to tumačite? Što to znači za vas?

M: To znači da ne možete natjerati nekoga prijekorima da nešto
nauči. Starci me ne kore. Umjesto toga, daju mi razumijevanje, i
ja shvaćam lekcije i vidim potrebu za napretkom.

S: Daju li vam kakvu poruku koja bi mogla biti korisna za vaš ži­
vot kao Monique?

M: Danas sam naučila suosjećanje, ali moram naučiti praštanje.

S: Dakle, suosjećanje potječe iz prošlog života, ali praštanje je

lekcija za ovaj život?

M: Da.

S: Što je istinsko praštanje?

M: To je razumijevanje da svako biće ima svoju metodu učenja i

stvaranja i da ima pravo na pogreške, kao i ja. Proces rasta nije
savršen, i to morate shvatiti, kako se ljudi ne biste sjećali po boli
iz prošlosti za koju mislite da su vam je nanijeli.

S: "Za koju mislite da su vam je nanijeli" - dakle, ta bol je nešto

što stvaramo sami?

M: Ponekad. Duše se ne kreću uvijek pravim putem prema svo­

jem cilju. Ali imate izbor.

S: Dakle, imate izbor da zaštitite sebe od boli?

M: Pa, mogli biste, ali tada ne biste imali punu korist od lekcije.
Nemate scenarij po kojem trebate oprostiti nekome zato što vam
je nanio zamišljenu bol!

S: Izgleda kao nekakva igra.

M: I jest. To su parametri koje postavljamo sebi, po kojima

učimo.

U Ž I Ž transu, jedan mudri prijatelj govorio mi je o Zemlji kao o mjestu

testiranja:

283
 Duhovni svijet je mjesto odmora. Tamo učite, podučavate i procje­
njujete, ali tada morate testirati ono što ste naučili. Testirate se tako
što živite razne živote da biste vidjeli je li to znanje doista postalo dio
vaše biti. To je kao... kad ste povrijeđeni, je li praštanje postalo du­
boki dio vas? Nosite li u sebi suosjećanje? Imate li bezuvjetnu ljubav
koja ništa ne traži? Sve te stvari testiraju se u životu. To je kao da od-
vajate žito od kukolja.

Moniqueina seansa bližila se kraju:

S: Volio bih da postavite Vijeću neka od vaših osobnih pitanja.

Koja je bila svrha vaših prošlih posesivnih veza?

M: Više scenarija za praštanje.

S: Koju lekciju ste trebali naučiti iz svoje interakcije s Jeremyjem

u ovoj inkarnaciji?

M: Hmmm. Kakav je osjećaj kada ti netko ne oprosti. To je poput

cipele na krivoj nozi! Jeremy je vrlo bliska srodna duša. Nije pri­
marna, ali vrlo bliska.

S: Imaju li Vijeće ili Zion kakve prijedloge o tome što biste mogli
učiniti u ovom životu da napredujete?

M: Imam uši kako bih slušala, obraćala pozornost.

S: Možete li nešto poduzeti?

M: Bit ću vodena u svojem djelovanju, kao što su me doveli k

vama.

Dok je seansa završavala, Monique je dobila oproštajni poklon:

S: Pogledajte još jednom oko sebe i vidite jeste li nešto propustili.

M: Dobivam prilagodbu energije kako bih se osjećala manje no­

stalgično. Usklađuju me tako da to ne utječe na mene tako snaž­
no.

S: Tko to čini?

M: Dvoje iscjelitelja. Oni mi nisu strani, ali ne osjećam ih tako in­

timno kao svoju skupinu duša. To mi daju kako bi potakli moj na­
predak prema poslu kojim se i sama želim baviti.

284
 S: Kakav je to osjećaj?
M: Osjećam to u solarnom pleksusu, baš ovdje. Nostalgija je vrlo
snažna želja za povratkom kući. Poput onog osjećaja "Imala sam
težak dan na poslu, želim se vratiti kući i leći u krevet". Samo što
ne mogu otići kući sa Zemlje u duhovni dom i leći u krevet.

S: Kakve to veze ima s vašim pokušajima suicida?

M: U naravi je ove duše da joj se više sviđa dom.

S: Dakle, što vam oni čine, kako se osjećate?

M: Vidim ih kako pokreću energiju moje aure. Miješaju ružičasto
s mojom bijelom i svijetlo plavom bojom, stvarajući boju svijetle
lavande. Osjećam ublažavanje potrebe za povratkom kući. (5).

S: Kakav blagoslov. Opustite se, dišite, uzmite sve vrijeme koje

vam je potrebno. Samo mi recite kada ste spremni da krenete
dalje.

M: Već sam spremna!

Tri godine nakon svoje seanse, Monique je još s nama. Živi, radi i raste.
Povremeno ima problema, ali više se ne osjeća usamljeno, nago niti joj
je hladno. Uzbuđena je zbog svoje nove uloge bake. I dalje sluša i
prakticira praštanje najbolje što može. Ovdje piše o nekim uvidima
koje je stekla svojim iskustvom života između života:

Valjda biste očaj koji me naveo na dva pokušaja suicida i misli o još
jednom pokušaju mogli nazvati "nostalgijom" - bila sam bolesna i
imala potrebu za povratkom kući. No, moja ŽIŽ seansa pokazala mi
je da ja već jesam kod kuće. Zemlja je stvarna, ali ona je samo pro­
dužetak nebeske učionice. Nema prolaska niti padanja - stvar je
jednostavno u iskustvu.
Život mi više nije tako težak. Zapravo, moje misli o samouboj­
stvu promijenile su se. Sada smatram da bi bilo mudrije poživjeti do
devedesete godine, kako bih dobila dva života u jednom.

(1) Duše se trajno vezuju uz fetus svojih ljudskih domaćina između četvrtog
i devetog mjeseca. Iako duša može posjetiti majku tijekom prva tri mjeseca,
tijekom tog ranog razdoblja nema dovoljno moždanog tkiva za uspješno
spajanje s fetusom u razvoju. SD 393 - 396.

285
(2) Naši ŽIŽ terapeuti često od klijenata traže nešto poput: "Vratite se u
vremenu u prošli život koji je najviše povezan s vašim sadašnjim problemom."
Nevjerojatno je koliko brzo subjekt u dubokoj hipnozi prođe kroz svoju banku
duhovne memorije i pronađe odgovarajući život. Klijent čak može zanemariti
traženje terapeuta da se vrati u posljednji prošli život kako bi došao do života
koji mu je najvažniji za današnja karmička pitanja. To se očito dogodilo i s
Monique. Čitatelji koji žele više detalja o početnim pitanjima kada hipnotički
subjekt vizualizira svoj prvi prizor iz prošlog života mogu pogledati ŽIŽH, pogl.
15.
(3) Iako je autor objasnio sposobnost duše za izučavanje ljudskih emocija
iz duhovnog svijeta, htio bih dodati da postoji i duhovno mjesto za daljnje
individualno ili grupno izučavanje. Spomenuo sam to nastavno sredstvo u
prošlim slučajevima. To područje zove se Prostor preobrazbi, i tamo se nalazi
bezvremeno energetsko polje koje omogućava energiji duše da se stopi s poljem
i postane amorfno, posve se integrirajući u neki specifičan ljudski osjećaj, kako bi
se izoštrila osjetljivost duše za bića na Zemlji. Duše mogu uhvatiti bit i asimilirati
energiju živih i neživih stvari u pojasevima koncentrirane energije. Taj prostor
nudi i druge mogućnosti učenja za duše, poput rada na tvarima drugih fizičkih
i mentalnih svjetova. Vidi PD 194 - 196, 229 - 250 i SD 313.

(4) Neke duše, osobito mlađe, imaju osjećaj duhovnih granica koje dijele njiho­
ve skupine duša od drugih. Vidi PD 87 - 104, 105 - 106.
(5) Energetska prilagodba prikazana ovdje zanimljiva je zato što nema infuzije
nove energije koja narušava ravnotežu energije koju je Monique donijela u
svoje tijelo. Umjesto toga, postojeća vibracijska frekvencija mijenja se u ljudskoj
auri Monique kako bi se ružičasti energetski tonovi strasti pomiješali s jasnoćom
misli bijele boje pomiješanom s mudrošću plave boje. Nova aura boje lavande,
koja nastaje iz te mješavine, treba pomoći Monique u njezinom učenju lekcija
o ljudskim emocijama. Aure duša u duhovnom svijetu mnogo su dosljednije i
mijenjaju se sporije od ljudskih aura. Ljudi brkaju te dvije aure i misle da je riječ
o istoj stvari, ali nije. Vidi S D 186 - 188, ŽIŽH, pogl. 27 i 33.

286
A M Y JE G O V O R I L A tihim glasom kad je prvi puta sjela u moj ured.
"Znam da idem u pakao."

Iznenadilo me kad sam čula tu izjavu od nje. Unatoč tome, Amy nije
imala specifičnih ciljeva u ŽIŽ seansi, samo je bila znatiželjna što bi se
moglo dogoditi. Tako je bila uvjerena u svoj odlazak u pakao da sam
shvatila kako se već pomirila sa svojom sudbinom. Amy je rekla da
duboko u srcu zna kako će vječnost provesti u paklu.

Od djetinjstva, Amyna obitelj odlazila je u malenu, neovisnu funda-

mentalističku kršćansku crkvu. Amy je sada imala dvadeset i šest
godina, i svećenik i obitelj uvjerili su je da je grješnica i da odlazi u
pakao. Objašnjavajući svoj crkveni život, priznala mi je da još nije
krštena u svojoj crkvi zato što je bila neuspješna kršćanka i nije bila
vrijedna krštenja. Amy je objasnila da je vlastiti svećenik nije htio vjen­
čati. Morala je unajmiti svećenika iz druge crkve. Kad sam je pitala o
tome, rekla je tiho da nije kršćanka zato što nije krštena. Amy se ne
nada da bi ikada mogla ispuniti standarde svoje crkve i svećenika.

Ta mlada žena opisivala je težak teret krivnje, stida i odgovornosti

koji je nosila sa sobom:

Patim zbog nekoliko ljudi zato što su oni otišli u pakao zbog mene.
Kriva sam jer im nisam čitala Bibliju i nisam učinila sve što sam mo­
gla da ih povedem Kristu prije no što su umrli. Uvijek su mi govorili
da je moja dužnost pričati ljudima o Bibliji i podučavati ih. Dužni ste
činiti to za druge.

Kad sam je zamolila da mi to objasni, Amy je nastavila:

Svećenik me jednom u crkvi iskoristio kao primjer. Pokazao me svim

ljudima u crkvi. Kad mi je bilo četrnaest godina, moja sestrična i ja
družile smo se s jednim dečkom. Bio je super, imao je dvadeset i tri
godine i vozio motocikl. Zato smo izlazile s njim. Iznenada je umro.
Svećenik je rekao pastvi da sam trebala provoditi vrijeme pričajući
mu o Kristu i čitajući mu Bibliju. Rekao je da imamo samo jednu ži­
votnu priliku. Nemamo drugih prilika. Istrčala sam iz crkve u suza­
ma. Znala sam da sam ja kriva za to što taj moj prijatelj ne ide u ne­
bo, jer nisam odvojila vrijeme da mu pričam o Isusu.

288
 Amyna majka podržala je stav svojeg svećenika i pojačala taj teret
krivnje i stida zbog slanja druge duše u vječno prokletstvo. Nije bilo
načina da Amy razriješi ili popravi svoju pogrešku. Rekli su joj da ima
samo jednu priliku, i da je potpuno promašila. Objasnila mi je da nije
iznevjerila samo tog mladića, nego i sve druge ljude koje je ikada upo­
znala, jer ih nije odvela k Isusu. Ta četrnaestogodišnja djevojka nosila
je tu odgovornost sljedećih dvanaest godina.
Nakon početka seanse, sjetila se boravka u majčinoj maternici. Ula­
zeći dublje u hipnozu, činilo se da oklijeva i boji se. Glas joj je zvučao
poput djetinjeg. Nije bila svjesna izbora tijela ili životnog plana. "Ne
sviđa mi se moje tijelo". Kad sam je upitala o kompatibilnosti ovog
tijela i mozga, odgovorila mi je: "Mislim da je i ono ljutito. Bori se protiv
toga." Nije bila svjesna ničega drugoga u maternici.

Amy se vratila u sjećanje iz prošlog života, ali bilo je to teško

iskustvo. U dobi od dvanaest godina našla se u haljini od smeđih krpa,
s prljavom kosom, i u samoći umirala od gladi u močvari pokraj male­
nog američkog sela. Bila je protjerana:

Osjećam se kao da se ne mogu vratiti u grad. Gladujem. Sama sam.

Ovaj život je težak i samotan, a tamo nije bilo dobrih ljudi. Ne sviđa
mi se taj grad, tamo nema ničeg dobrog. Ne osjećam ništa dobro.
Ne osjećam kao da mi je pomogao na bilo koji način. Mogu ga na­
pustiti.

Prešli smo na njezino iskustvo smrti. Tijekom prijelaza, nastavila je

pričati: "Na nebu sam, ali gledam svoje tijelo. J o š uvijek sam pokraj
sebe, ali gledam dolje. U drveću sam. Bijesna sam. J o š sam bijesna."

Upitala sam je: "Što mislite o svojoj smrti?"

Odgovorila je: "Pa, i to me čini bijesnom."

Amy je postala nesigurna i oklijevala je. Prijelaz u duhovni svijet

činio joj se kao nešto novo. Potakla sam je da obrati pozornost na sve
što joj dolazi na pamet.

Dok sam se udaljavala, sve se zacrnilo. Nešto je bijelo i treperi.

Stvarno je bijelo. Pleše okolo i dolazi prema meni. Daleko je napri­
jed i ne razaznajem što je to. Čini se kao da ima krila. Imam osjećaj

289
 da me vuče. Mogla bih se boriti protiv toga, ali ne znam kamo poći.
Bijela svjetlost obavija me, a zatim se vraća. To je osoba. Vuče me u
vanjski svemir, (duga stanka). Ne mogu dalje.

Nakon duge, duge stanke, Amy shvaća da ne može poći dalje. Mora
se vratiti i posjetiti svoj prošli život. Opire se tome i ljutita je. Pomažem
joj da svlada svoj otpor. Dok tiho lebdi izrtad svojeg dvanaestogodiš­
njeg tijela, napokon kaže: "Valjda moram oprostiti ljudima. Ne znam
zašto. Nisam ništa učinila. Oni su jednostavno bili okrutni, zli ljudi. Ne
mogu im oprostiti, (duga stanka) O v o je lekcija. Učim kako okrutnost i
nedostatak ljubavi mogu biti destruktivni. Ne moram više gledati svoje
tijelo."

Amy je odmah osjetila slobodu i brzo se podigla sa Zemlje i ušla u

duhovni svijet: "Moj vodič okružuje me i ispunjava ljubavlju i zadovolj­
stvom." Oslobođena tog bolnog razdoblja, odmah pronalazi svoju sku­
pinu duša. Njezin sadašnji brat pojavljuje se kao bijela svjetlost s nijan­
sama plave. Ne prepoznaje ostale, koji su i dalje bijeli poput nje. Kad
je pitam o skupini, kaže:

Imamo iste probleme s ljudima i praštanjem. I oni rade isto. Mislim da

nas čeka još dugi put. Osjećam nekakvo zadovoljstvo, ali čini se da
moramo još puno učiti. Zabavni su. Glupiramo se. Moja skupina leti
uokolo. Nismo na Zemlji, ali smo u našoj šumi. Kao da sam opet živa.
Tu su četiri bijele svjetlosti i one se smiju. Ne znam tko je to. (1).

Upitala sam je, ima li skupina kakve ciljeve. Brzo je odgovorila: "Ima
veliki cilj." Činilo se da misli da je time rekla sve. Kad sam je zamolila
da mi to pojasni, rekla je:

Bit je u ljubavi i simpatiji prema ljudima. Ne ide nam dobro s tim ci­
ljem. Čini mi se kao da ne mogu dalje. Ne mogu poći dalje sa svo­
jim vodičem jer nisam spremna za to. Čini se kao da postoji nešto
veće. Svaki puta kad napustim svjetla svoje skupine, nađem se u
praznom prostoru. Osjećam potrebu za vraćanjem u skupinu. Tamo
sam sretna. Oni su mi poznati.

Amyn glas postaje jasniji i sigurniji u odnosu na probleme iz sadaš­

njeg života:

290
Amy: Moram raditi na tome. Imam poteškoća, ali ne više nego
što ih mogu riješiti. Ne volim ljude. Bila bih zadovoljna da mogu
ostati tamo gdje jesam. Ne, ne sjećam se izbora. Ne sjećam se ni­
ti da sam željela ove probleme na Zemlji. Pokušavam prihvatiti
žene, pokušavam biti poštena i učiniti to kako treba. Uvijek sam
bila žena.
Tina: Živite li ovaj život u skladu sa svojim ciljevima?

A: Ne radim dovoljno s ljudima. Moram se više družiti s ljudima.

Izoliram se.

T: Što morate učiniti?

A: O n o čega se najviše bojim. Moram raširiti ruke prema ljudi­

ma, prigrliti ih i slagati se s njima. Moram naučiti voljeti i razu­
mjeti ljude.

T: Koja je svrha ovog života koji trenutno živite?

A: Naučiti voljeti sve. Puna sam ljubavi, ali ne prema svima. Mo­
ram prihvaćati više ljudi i voljeti sve.

T: Pitajte svojeg vodiča kako to učiniti.

A: Srce... samo srce.

T: Kako se crkva ili religija uklapaju u tu životnu svrhu - ako se

uopće uklapaju?

A: Da, uklapaju se. Ne religija, nego Božja crkva. Bog se uklapa.

Stvoritelj... iz razloga koje ne razumijem. Stvoritelj Zemlje i ljud­
skih bića... bit je u ljubavi, to je sve što dobivam.

T: Želim da provjerite postojanje pakla. (2)

A: (duga stanka) Hmmm... osjećam hladnoću i bljeskove lica.

(duga stanka) Hmmm... ali mislim da su to duše u mukama, (još
dulja stanka) Hmmm... ali mislim da je to njihovo djelo, njihova
kreacija. On (Amyn vodič) mi pokazuje da je mračno i hladno.
(3)

T: Što biste trebali znati o tome?

A: (duga stanka) Hmmm... to je njihova vlastita kreacija. Kao i

moja. Ja nisam zapela u tomu. To je njihova kreacija. To je

291
nedostatak razumijevanja. Jednostavno ne shvaćaju koliko je to
jednostavno! Ne shvaćaju! Trebali bi potražiti odgovore!
T: U kojoj fazi je vaš napredak usporediv s time?

A: Daleko sam od njih.

T: Što osjećate u vezi s tim što ste naučili?

A: Osjećam se dobro. Ne mogu to objasniti. Kažem da sam blo­

kirana, ali nisam. Bit je u razumijevanju, ali ja to ne vidim. Savr­
šeno je, a ima još. Ne mogu to objasniti.

T: Postoji li još nešto što vaš vodič želi da znate?

A: Ljubav, ljubav, ljubav - to je sve što postoji...

Pet godina kasnije, Amy ima trideset i jednu godinu. U razgovoru sa

mnom, prisjeća se prošlog života s kraja 18. stoljeća, kad je umrla od
gladi kao djevojčica.

A: Bilo je gadno. Svi su me mučili. Slične stvari mi se još uvijek

događaju u ovom životu.

T: Što vam se najviše svidjelo u vezi ŽIŽ iskustva?

A: Najviše mi se svidjelo što sam tamo vidjela i druge ljude. Vi­

djela sam dovoljno da povjerujem. Postoji razlog zbog kojeg smo
ovdje. Sada sam mirna. Ideje o raju i paklu izluđuju ljude. Lakše
mi je kada znam, da imamo više prilika da učinimo stvari kako
valja.

T: O čemu ste razmišljali slušajući snimku svoje Ž I Ž seanse?

A: Zaboravila sam da se veliki dio tog iskustva odnosio na razdo­

blje između života na Zemlji, i da sam vidjela ljude između živo­
ta. Primjerice, bila sam s mlađim bratom tijekom ŽIŽ-a. On je još
uvijek živ u ovom životu, ali sjećam se da sam u knjizi dr. Newto-
na "Putovanje duša" pročitala, da je samo dio naše energije u
ovom životu, i da dio naše energije ostaje u duhovnom svijetu.
On mi je bliži od ikoga. On je jedina osoba koju sam prepoznala
u ŽIŽ seansi. Smeta mi što nisam vidjela svojeg supruga.

T: Kakav je utjecaj Ž I Ž seansa imala na vaš sadašnji život?

292
 A: Rasteretila me i imala je smisla. Svidjela mi se, dala je razlog
zbog kojeg smo svi ovdje.
T: Što sada kažete o paklu?

A: Vidjela sam ljude koji osjećaju bol i tjeskobu. Bili su na mrač­

nom mjestu, i bilo je hladno. Lica su se pojavljivala preda mnom.
Nisam poznavala nikoga. Dobila sam utisak da su mogli slijediti
svjetlost. Ništa ih nije mučilo. Jednostavno nisu slijedili svjetlost.
Izgledali su zapravo izgubljeno. Nisu se trudili vidjeti svjetlost.
Nisu znali. Vidjela sam tamno, hladno, crno mjesto. Kad sam
shvatila da se nalazim usred tog tamnog mjesta, zakoračila sam
unatrag. Nisam prepoznala lica. Onda sam samo krenula napri­
jed i izašla iz toga, u svjetlost i toplinu. Sada shvaćam da izrazi tih
lica nisu odražavali agoniju niti bol. Bili su jednostavno zbunjeni
i izgubljeni. Nisu znali gdje su niti što trebaju učiniti. (4)

T: Kada ljudi pročitaju vašu priču, što želite da nauče iz vašeg

iskustva?

A: Stekla sam utisak da je sve to mnogo jednostavnije. Toliko je

mnogo borbe i ubijanja i osjećaja krivnje zbog onih koji su umr­
li. Vi birate. Sve je tako jednostavno. Osjećam se bolje u vezi sve­
ga.
T: Imate li mi još nešto za reći o svojem ŽIŽ iskustvu?

A: Bilo je tako pozitivno. Uklonilo mi je krivnju i olakšalo savjest.

J o š vjerujem u Isusa Krista, ali ne i u pakao. Sada vjerujem da
imamo više prilika za učenje i napredovanje. Imamo više prilika.

Ovu su mladu ženu cijeli život učili da očekuje neizbježno: strašan,

pakleni život nakon smrti. Unatoč svojem cjeloživotnom programira­
nju, Amy je pronašla još nešto. Utješio ju je vodič pun ljubavi, a pot­
poru joj je dala skupina duša sklona zabavi. Iskusila je praštanje, a zatim
se i oslobodila boli. Nije pronašla pakao u kojem su duše vječno osu­
đene na agoniju i kaznu, nego mjesto na kojem zbunjene duše donose
svoje vlastite izbore. Ne samo da je otkrila zabavu, jednostavnost i
razumijevanje, Amy je otkrila da ima više prilika za učenje i napredo­
vanje.

293
(1) Prepoznavanje boja skupine duša, ŽIŽH, pogl. 33- Vidi i analizu energije
bijele svjetlosti i početničkih duša, ŽIŽH, pogl. 27 i 39.
(2) U tisućama ŽIŽ seansi koje sam vodio, uz više tisuća koje su vodili drugi
terapeuti iz TNI-a, nismo pronašli nikakve dokaze o postojanju čistilišta ili
pakla u životu poslije smrti. To su zastarjele ljudske koncepcije čija je svrha da
prijemčive ljude strahom natjeraju da prihvate vjerska tumačenja pravilnog
ponašanja u životu. U Amynom slučaju, njezine početne vizije duhovnih vratnica
zakrčenih "izmučenim dušama" bile su zaostatak uvjetovanog vjerovanja da s
druge strane mora postojati pakao. To pokazuje da nije bila dovoljno duboko
u hipnotičkom theta stanju.
Kroz hipnozu smo saznali mnogo o problemu ljudskog straha od kazne
povezanog s konceptom pakla. Ako je duša boravila u tijelu domaćina koje je
činilo zlodjela i izazvalo patnju drugima, nakon takvog života dobit će priliku
za samotno promišljanje i savjetovanje od strane duša - pratitelja, vodiča i
učitelja. Niti jedno ljudsko biće ne rađa se zlo, ali duše se mogu kontaminirati
nesavršenstvima i mentalnim oštećenjima tijela - domaćina, osobito manje
napredne duše. Postoje načini duhovnog iskupljenja za ljude koji su teško
povrijedili druge tijekom života, ali odlazak u čistilište ili pakao nije jedan od
njih. Karmičke prilagodbe za prošlo ponašanje dogodit će se u našim budućim
životima koje obično biraju same duše. O n e će, uz pomoć drugih, izabrati
određena tijela da nauče specifične lekcije.

Dodatna tumačenja o postojanju čistilišta, pakla, zla itd. pronaći ćete u PD

59 - 66 i S D 19 - 20, 80 - 85, 89 - 92.
(3) Tama i hladnoća relativni su pojmovi koje ljudi povezuju sa svojim
koncepcijama o paklu. U ranim fazama ŽIŽ seansi, neki klijenti izražavaju svjesnu
interferenciju svojih sustava vjerovanja povezanih s religijskim dogmama. Ta
vjerovanja mogu se pomiješati sa stvarnim vizualizacijama, kada opisuju zone
samonametnutog odvajanja i izolacije od drugih duša u duhovnom svijetu. No,
razlog tome nije kazna osvetnički raspoloženog Boga.
(4) Više objašnjenja o rijetkom fenomenu dezorijentiranih duša pronaći ćete u
ŽIŽH, pogl. 20. N e postoje doista "izgubljene" duše, nego duše koje ne žele ući
u svjetlost nakon života zbog nedovršenih poslova na Zemlji. Više objašnjenja
o rijetkom fenomenu dezorijentiranih duša pronaći ćete u S D 88 - 90 i ŽIŽH,
pogl. 20.

294
ELSIE JE U kasnim četrdesetima, sretno je udana i ima dvoje djece.
Odlično je plaćena direktorica multinacionalne organizacije smještene
u gradiću na oko dva sata vožnje od mojeg ureda u Kuala Lumpuru.
Činilo se kao da u životu ima mnogo toga na čemu joj drugi mogu
zavidjeti. Pročitala je sve knjige dr. Newtona i imala je "samo nekoliko
pitanja" o duhovnoj regresiji. Nadala se da ću ja odgovoriti na njih.

Dok smo razgovarali, rekla mi je da se u posljednje vrijeme osjeća

prilično depresivno. Uvijek je osjećala da joj nedostaje neki dio. Posao
joj daje mogućnosti za mnogo putovanja, i već je iskoristila usluge neko­
liko terapeuta za regresiju u prošli život. Nažalost, seanse joj nisu mnogo
pomogle, pa se obratila meni i procesu ŽIŽ duhovne regresije.

U početku, naše dopisivanje e-mailovima trajalo je nekoliko mje­

seci. J e d n o g jutra, nakon posljednjeg telefonskog razgovora prije
seanse, napokon sam se susreo s Elsie. Na prvi pogled djelovala je kao
zahtjevna, samouvjerena i otvorena direktorica koja će prevrnuti sve
da pronađe svoje odgovore. Prvih trideset minuta izgledalo je kao da
me ispituje. Detaljno sam joj objasnio koncept života između života i
rad dr. Michaela Newtona. Elsie je razjasnila sve svoje sumnje i pitanja.
Kad sam joj opisao neka otkrića svojih klijenata, uvjerio sam je da sam
iskusan ŽIŽ terapeut.

Stalno ju je mučio veći broj pitanja i nadala se da će kroz Ž I Ž proces

pronaći odgovore. Tražila je razjašnjenje njezine sadašnje životne
misije. Najviše je razmišljala o smrti, i pitala se znači li to da će uskoro
i sama umrijeti. Elsie je zanimalo i zbog čega je posljednjih godina
toliko privlače metafizičke teme. Kupovala je i čitala mnoge knjige o
energetskom iscjeljivanju, reikiju i regresiji u prošle živote. Nije shva­
ćala razlog za takvu promjenu svojih interesa.

Iako je bila sretno udata, postala je svjesna nekarakterističnih i nai­

zgled neobičnih osjećaja prema jednom od svojih učitelja metafizike, i
žudila je za tim da otkrije izvore tih osjećaja. Osim toga, nakon smrti
voljene majke u dobi od deset godina, svako malo imala je osjećaj
prisutnosti majke koja je savjetuje i štiti. Ponekad se ta svijest širila i na
njezine snove. Elsie je bila zbunjena - jesu li ta iskustva doista ukazivala
na nazočnost njezine majke, ili su to bile samo njezine želje? Pitala se
kako da se uskladi sa svojim duhovnim jastvom i željela je otkriti iden­
titet svoje srodne duše i duhovnog vodiča.

296
 Seansu sam vodio na način koji preporuča dr. Newton. Započeo
sam s povratkom u sretna ili neutralna sjećanja iz djetinjstva i prirodno
prešao u najranija Elsiena iskustva iz ovog života, prije no što sam je
vratio u majčinu maternicu. Tijekom toga nije se dogodilo ništa spek­
takularno, ali ohrabrilo me to što je Elsie iskazala izraženu sposobnost
prizivanja ranijih sjećanja.

Prelazak u posljednji prošli život opisala je kao "naporan". Činilo se

da time želi reći, da je taj život bio pun izazova. Zaista, vidjela je sebe
kao usamljenog putnika imenom Kamal, koji živi u nekoj srednjeistoč-
noj zemlji. Kamal se zatekao kako korača kroz prirodu u potrazi za lje­
kovitim biljem. U tom životu su ga pljačkali, tukli, pa čak i mučili, a u
nekim trenucima činilo se da tu dušu privlači ponovno proživljavanje
traumatičnih događaja. Pored tih karmičkih lekcija, ključni aspekt
našeg rada jest ulazak u duhovni svijet iz prizora smrti u prošlom životu.
To nam je prirodni prijelaz u posljednje odredište ŽIŽ seanse. Posljed­
njeg dana u tom životu, Kamal je prije smrti rekao da mu uz postelju
stoje tri vjerna "učenika". Ta tri čovjeka, koji nisu bili u krvnom srod­
stvu s njim, divili su se njegovoj predanosti biljnim lijekovima i strpljivo
su i dugo učili od njega. Umro je od starosti, bez žaljenja. Osjećao je da
je ispunio svoju misiju u tom životu i sada je bio spreman "poći kući":

Meng: Kamale, kako znate da ćete danas umrijeti?

Elsie: Osjećam da me tijelo boli, a mentalno sam tako umoran.

Njih trojica stoje pokraj mene. Ne govore ništa, ali izrazi njihovih
lica govore mi da sam zacijelo jako bolestan.

M: Što se tada događa?

E: Ooh, zašto plutam u zraku? Zašto plaču tako glasno? Ah, mr­
tav sam... ali osjećam se tako lagano... plutam. Osjećam se slo­
bodno...

M: Postoji li još nešto što želite učiniti? Možete li komunicirati s

nekim od njih?

E: Ne, znam da sam učinio ono što sam trebao učiniti u tom ži­
votu. Nemam nikakvih žaljenja. Da, zaboravio sam im reći da
sam napisao knjižicu o istraživanjima tijekom života. Mislim da bi
najmlađi od njih trebao dobiti tu knjigu kako bi širio moje učenje
nakon što umrem. Njemu najviše vjerujem.

297
M: Kako namjeravate to učiniti?

E: Mislim da ću mu noćas ući u san i reći mu to. Bit će tako tužan

i umoran nakon moje smrti. Znam da je to najbolje vrijeme da
ga kontaktiram. (1)

Potaknuo sam klijenticu da to učini. Rekao sam joj da mi kaže kad je

gotova. Šutjela je minutu ili dvije. Dok sam čekao da mi signalizira da
nastavljamo, premjestila se i rekla: "Sad sam gotova!"

Seansa je nastavljena:

M: Osjećate li sada kakve senzacije?

E: (Oklijeva nakratko) Oh, sada plutam sve više i više. Plutam

iznad kuće, još više. Ispod sebe vidim svoju kuću, grad, pokraji­
nu, državu... čini se da je Zemlja ispod mene, i penjem se sve vi­
še na nebo. Nalazim se u galaksiji, okružen zvijezdama. Čekajte,
vodi me neka energija, ovo je sjajan osjećaj... nikada se u životu
nisam osjećao tako dobro... kao da idem kući. Čini se da nemam
fizičko tijelo, ali svjetlost opisuje oblik mojeg tijela. Proziran sam
i osjećam se lagano.

U tom trenutku, činilo se da su Elsie preplavile emocije. Suze su joj po­

tekle iz očiju.

M: Što sada vidite?

E: Čini se da sam se zaustavio. Oko mene su zvijezde - prelijepe,
treperave, šarene zvijezde plešu na sve strane. Čudno, imam
osjećaj da sam ovdje već bio. Sada ples prestaje, i šest - ne, pet
- zvijezda koje izgledaju sjajnije od ostalih kreću prema meni.
Sve mi šalju dobrodošlicu i poticaj. Ona s desne strane (na 3 sa­
ta) istupa i pozdravlja me. (2). Ne mogu čuti riječi, ali znam da
mi zvijezda govori "Dobrodošao kući, prijatelju." Kao da mi po­
ruka prolazi umom.

M: Da bismo nastavili naše zajedničko istraživanje, možete li mi

reći kako vas zovu na ovom mjestu?

E: Čekajte - mislim da je to zvuk. Zvuči kao Hummee. Da, moje

duševno ime je Hummee. (3)

298
M: Dobro, Hummee. Drago mi je da to znate. Mogu li vas sada
upitati možete li zajedno sa mnom pomoći Elsie da dobije odgo­
vore na brojna pitanja koja je muče sve ovo vrijeme (4)
E: (kao Hummee): Naravno, bit će mi drago!

M: Što se događa sada?

E/H: Najsjajnija zvijezda vodi me sada kroz vratnice. Ha, osje­
ćam kao da plutam ili letim kroz zrak. To putovanje tako je laga­
no. Sjajno je, jer nemam težine.
M: Kako izgledate u tom stanju? Imate li tijelo, boju, rasu?
E/H: Ne, nemam tijelo, sve što osjećam u vezi sebe je svjetlost i
energija.
M: Kamo idete sada?
E/H: Ne znam.

M: Molim vas, opišite mi što je sada pred vama.

E/H: Svjetlost me vodi u neki prostor. Taj prostor izgleda kao go­
lema soba bez granica, ima samo zid koji se širi kad god mu se
približim. Osjećam toplinu i kao da pripadam ovamo. Uočavam
snažnu svjetlost koja sjaji prema meni. Svjetlost koja me vodi po­
vlači se iza mene. Sada sam okružena raznim šarenim svjetlima.
Izražavaju mi dobrodošlicu. Iz iste smo kategorije - to je moja
skupina. (5).
M: Osjećate li ovdje nekoga koga poznajete?
E/H: Čekajte, da promislim. Pa, svjetlost smještena na pravcu 11
sati puna je ljubavi, nesebične ljubavi. Sada dolazi prema meni i
obuhvaća me svojom bojom. Čini mi se tako poznatom.

M: Gledajte kroz svjetlost i iza svjetlosti. Podsjeća li vas na nekoga?

E/H: Oh, to je moja mama! (s emocijama) Tako si mi nedostaja­

la! Zašto si me ostavila tako iznenada, kad još nisam mogla u pot­
punosti cijeniti tvoju ljubav? (Klijentica zatim prepričava majčin
odgovor: Bilo je vrijeme da pođem kući. Morala si se naučiti sna­
laziti sama, sve je to dio plana. Međutim, sve sam to vrijeme bila
uz tebe i štitila te s ovog mjesta. Zapravo, da ti to dokažem, jesi li
primijetila kako ti milujem kosu po noći?)

299
E: A ja sam cijelo vrijeme mislila da haluciniram... dakle, nikada
me nisi napustila, mama. Osjećam se toliko bolje znajući da si
uvijek uz mene.
M: Hummee, možete li pomoći Elsie da shvati zašto gaji tako ne­
obične osjećaje prema svojem vjerskom učitelju?

Glas moje klijentice značajno se mijenja, postaje mirniji i postojaniji.

Hummee odgovara:
E/H: Elsie mora biti svjesna da je taj čovjek pripadnik njezine
skupine duša. Njegova je uloga da joj pomogne u stjecanju ve­
ćeg uvida u duhovni razvoj. Nije slučajno da je, nakon prvog su­
sreta s tim vjerskim učiteljem, Elsie bila bolje usklađena s učenji­
ma Novog doba (New Age). Trebala bi se usredotočiti na siner-
giziranje svojih energija. One će se međusobno nadopunjavati u
potrazi za višim razumijevanjem.

Ovdje Elsie mrmlja sebi u bradu: "Hvala Bogu! Sada znam da on jest
moja srodna duša."

M: Elsie želi znati i tko je njezin duhovni vodič. Hummee, je li to

bila prva svjetlost koja vam je poželjela dobrodošlicu?
E/H: Elsien duhovni vodič nije u fizičkom obliku. Njega prepo­
znaje po osjećaju u želucu i po instinktima koje je proživljavala
sve to vrijeme.
M: Vrlo dobro. Nastavimo.
E: Počinjem napuštati ovaj prostor. Jurim u drugom smjeru. Svje­
tlost me vodi. Sada zastajemo ispred neobične strukture sa zele­
nim vratima i velikim, visokim lukom iznad vrata. Moje svjetlo -
vodič vodi me unutra.
M: Što se zatim događa? Molim vas, recite mi.
E: Mogu vidjeti okrugli stol s nekakvim prozirnim svjetlima iza
njega.
M: Koliko tih prozirnih svjetala vidite?
E: Da prebrojim. Ima ih pet... uglavnom su plava i purpurna
svjetla.

300
Hummee, kao Elsiena duša, opisuje mi pojedine nijanse boja svojeg
Vijeća Staraca koje sjedi u polukrugu oko nje. Zbog njihove savjet­
ničke prirode i dalje postavljam pitanja kako bih potaknuo Hummee/
Elsie da izvuče maksimalnu dobit iz tog sastanka.

M: Hummee, mogu li čuti zašto su vas doveli na ovo mjesto? Je

li to dan velikog učenja ili nekakav sud?
E: Ja sam ovdje da bih komunicirala s tih pet duša koje su odgo­
vorne za moju duševnu evoluciju. One su ovdje da mi daju od­
govore, ali ne zato da mi sude - to znam. Prošla sam kroz ovaj
proces mnogo puta, i ne osjećam nikakav strah suočena s njima.
Zapravo, osjećam se posve spokojno.

M: To je dobro, Hummee. Elsie me zamolila da saznam odgovo­

re na sljedeća pitanja:
1) Što je njezina misija u sadašnjem životu?

2) Kako se može bolje uskladiti sa svojim duhovnim

jastvom?

3) U posljednje vrijeme osjeća blizinu smrti. Znači li to da

se njezino vrijeme bliži?

Možete li postaviti Vijeću ta pitanja?

E: Odgovarajući na prvo pitanje, jedan Starac ustaje i šalje slje­
deću poruku u moj um:
"S ljubavlju, uz pomoć i poniznost u učenju, postat ćeš iscje­
litelj. Obrati pozornost na ono što sada činiš. Mi smo uvijek ov­
dje da ti pružimo sva potrebna sredstva da bi ostvarila svoj cilj na
životu."

Učitelj odgovara na drugo pitanje: "Budi ponizna i traži uče­

nje kao da si djevojčica. Vjeruj toj djevojčici, ili malenom glasu u
sebi, i oni će te dovesti do dublje usklađenosti s duhovnim car­
stvom."
Treći Starac koji se pojavljuje kao impozantna prilika bogi­
nje odgovara na treće pitanje. O n a kaže: "Ne postoji smrt, osim
na svjesnoj razini. Prijelaz između razine svjesnog i nesvjesnog
obilježava koncept smrti. Mi kao duše ne umiremo, nego samo

301
 napuštamo svoj fizički oblik. Misli o smrti zapravo su vlastita čo­
vjekova percepcija zemaljske energije. Budi na miru sa svojom
okolinom, Elsie, i bit ćeš sretna."

Dva mjeseca nakon ŽIŽ seanse, Elsie me nazvala i zahvalila mi na pomoći

koju sam joj pružio. Zvučala je bitno drukčije. Evo što mi je rekla:

Sada je vrlo sretna i na miru sa sobom. Krenula je na tečaj iz ener­

getske medicine i zaklela se da će svojim znanjem pomagati drugima.
Čak je komentirala, da ima osjećaj kao da joj je oduvijek bilo suđeno
da to uči, jer rad s energijom razumije mnogo bolje od svih iz njezine
skupine.

Sada se suočava sa svojim metafizičkim učiteljem s jasnijim razumi­

jevanjem. Zna da je on njezina srodna duša i da trebaju jedno drugo
kako bi vidjeli veću svjetlost.

Što je možda i najvažnije, više ne proživljava snove o majci. Njezino

ŽIŽ iskustvo utješilo ju je i razjasnilo joj stvari. Jasno se sjeća poruka
duše koja je bila njezina majka, kao i poruka člana Vijeća koji joj je
objasnio da je smrt svjesna percepcija i da je priroda duše doista
vječna.

(1) Neke su duše vještije od drugih s usađivanjem poruka u stanju sna. Vidi
snove i Gospodare snova, SD 38 - 46, 298 - 300.
(2) Ja sam razvio "tehniku sata" kao korisno sredstvo koje klijentu i terapeutu
pomaže da razaberu i identificiraju kružne položaje duša u skupini nakon
povratka duše u duhovni svijet tijekom ŽIŽ terapije. Opisnu metodologiju ove
tehnike pronaći ćete u SD 143, 290 - 293.
(3) Jezik zvuka u životu nakon smrti je složen, a to je u ŽIŽ terapiji najupečatljivije
pri izgovaranju duhovnih imena. Nekim subjektima lakše je nego drugima, ali
čini se da je najučinkovitije tražiti od klijenata da slovkaju ime svoje duše. Vidi
SD 204 - 207 i ŽIŽH, pogl. 28 i 33.
(4) ŽIŽ terapeuti mogu upotrijebiti terapeutski pristup u kojem koriste dualnost
duše i uma. Ovdje se od duševnog jastva traži da pomogne privremenom
ljudskom egu u rješavanju problema. Upotreba besmrtnog imena duše pomaže
pri osvješćavanju subjekta u duhovnom svijetu. Vidi S D 109 i ŽIŽH, pogl. 45.
(5) Tijekom početne dobrodošlice duši koja se vraća, naši vodiči često se
povlače u pozadinu kako bi sačuvali privatnost. Vidi povratak kući, PD 39. Istu
stvar naši vodiči rade kad se duše prvi puta vrate u svoje skupine duša nakon
života. Vidi SD slučaj 47, 291. O bojama skupine duša čitajte u SD 186 - 192.

302
C A S S I E MI JE REKLA da su nekoliko mjeseci nakon upoznavanja ona
i James odselili iz velegrada u veliki ladanjski grad, gdje su se godinu
dana kasnije vjenčali. U početku nisu imali posla niti tamošnjih prijate­
lja, pa se James osjećao usamljeno. U početku, svakog je dana provo­
dio sate na računalu, razmjenjujući e-mailove u brbljaonici. To je na
kraju dovelo do toga da se našao s internetskom prijateljicom dok je
Cassie bila izvan grada na studiju. Gassie je saznala za taj susret kad je,
pet mjeseci nakon selidbe, među odbačenim dokumentima na raču­
nalu pronašla dokument koji je sadržavao njihov razgovor. Razgovor je
implicirao da to nije bio običan, nego seksualni susret. Kad je suočila
Jamesa s time, vidjela je krivnju u njegovim očima, ali on je zanijekao
da se nešto dogodilo.
Cassie je već bila u vezi s muškarcem koji ju je varao. Budući da je
bila snažna i inteligentna žena, zaklela se da joj se to više neće dogo­
diti. U djetinjstvu, bliska rođakinja rekla joj je više puta da ne smije
vjerovati muškarcima, i ovo je za nju bila teška situacija. Iskreno je
osjećala da je James njezina srodna duša, no taj duboko usađeni strah
da je vara i radi od nje budalu nije se povlačio.

U to vrijeme, seksualni odnosi Cassie i Jamesa veoma su se prorije­

dili. Budući da su oboje bili vrlo zaposleni, ignorirali su taj aspekt svo­
jeg braka, jer još su bili povezani i stalno su se ljubili, grlili i smijali.
Cassie je smatrala da je to važnije od samog snošaja.

Cassie je proradila većinu svojih problema iz djetinjstva, ali James

nije. Njegovo djetinjstvo bilo je vrlo traumatično i problematično. Kad
bi se pojavio neki problem, on je izbjegavao suočavanje s njim, bojeći
se onoga što bi se moglo razotkriti. Rekao je da mu život ne bi imao
smisla bez Cassie i prijetio joj je samoubojstvom, što je Cassie ozbiljno
shvatila.

James je bio prvi muškarac kojega je doista voljela. Bila je to ljubav

na prvi pogled - doslovno je zakoračila unatrag kad ga je prvi puta
pogledala u oči. Nitko joj nije otvorio srce kao on, nitko je nije nasmi­
jao do suza kao on, niti joj dao slobodu da zaista izrazi sebe. N o , kad bi
se stvari smirile, život joj je bio u kaosu. Sumnjala je u svoj identitet, u
svoje spoznaje, u svoj odnos, u sve. Osjećala je sramotu da mu "nije
dovoljna", krivnju što ne vjeruje Jamesu da će se promijeniti, što ne
vjeruje njegovim riječima, i stid od mogućnosti da "radi budalu od

304
nje". Vrlo često, smatrala je da bi bilo lakše otići i pronaći nekoga dru­
goga, ali tada bi začula onaj glas koji joj govori: "Ali znaš da je on
čovjek za tebe."
Sada je došlo vrijeme za Cassienu ŽIŽ seansu. Cassie je osoba sklona
dodirivanju, osjećajna i emotivna. Došla je na seansu uzbuđena, radu­
jući se onome što ćemo otkriti. Putovanje u posljednji prošli život bilo
je kratko i emotivno iskustvo - svijest njezine duše iskusila je tu inkar­
naciju u muškom fetusu, Tomu, koji je umro zbog pobačaja u dobi od
26 tjedana. Majka je bila Joy, Cassiena baka po majci iz ovog života.
Tom je ušao u fetus u Cassienom prošlom životu kako bi tada pomogao
Jovinom rastu u mladosti. Tom je objasnio: Bilo je to nešto za što me
zamolila Joyina duša kako bi stekla znanje o tome kako je izgubiti
dijete." Iako je znao da J o y to želi, bilo je to vrlo tužno iskustvo. Izrazio
je dubinu svoje ljubavi prema majci, i trebalo mu je nekoliko trenutaka
da je utješi, jer Tom i Cassie su ista duša. Nakon tog kratkog života u
fetusu, njegova duša, koju ću sada zvati CD (Cassiena duša), odletjela
je u duhovno carstvo.

CD je pozdravio njezin vodič i emocije su bile vrlo snažne. Cassie je

sjedila s rukom na srcu, a potoci suza tekli su joj niz obraze zbog ljubavi
koju je osjećala kad ju je zagrlio vodič. Nekoliko puta mi je rekla da
pričekam ili me utišala kad sam je pokušala upitati što se zbiva. Bilo je
očito da Cassie želi uživati u trenutku, pa sam joj dopustila tu slobodu.
(1) Povremeno bih joj položila šaku na ruku da je umirim, i sama sam
osjetila tu snažnu ljubav.

Nakon što ju je pozdravio njezin vodič, istupila je Jamesova duša.

On je njezina primarna srodna duša. Opisala je njihov sadašnji život
kao "život slavlja", u kojem se sva četiri člana njezine skupine duša
sastaju u istoj obitelji. J e d n a od duša bila je J o y - Tomova majka, Cassi­
ena baka po majci - a druga je bio Cassiein nećak Chas, s kojim je
snažno povezana. J o y je umrla kad je Cassie bila dijete, i CD je dobila
potvrdu da će se njezina duša vratiti kao kći Cassie i Jamesa. Dio
"nagrade" CD za dolazak u obliku Tomove duše bio je taj što će se
napokon inkarnirati kao obiteljska skupina. Prošlo je mnogo vremena
otkad su se posljednji puta inkarnirali u obiteljskoj skupini. Iako su
srodne duše, Cassie i James nisu bili zajedno u posljednje vrijeme, jer
je njihov rast zahtijevao rad na različitim područjima. No, njihova
duhovna ljubav ostala je stalna.

305
 Bio je to vrlo emotivan susret s tri člana skupine duša. CD je pono­
vila da je Jamesova i Cassieina sadašnja inkarnacija slavlje zbog njiho­
vih prošlih života u kojima su marljivo radili. Objasnila je da su i Cassie
i James imali težak početak u sadašnjem životu da bi stekli potrebne
vještine i iskustva, ali kada završe s time, sve će biti u redu.

Zadržavali smo se na nekoliko postaja u duhovnom carstvu, uklju­

čujući i mjesto nalik laboratoriju, u kojem CD radi s energijom. Ener­
getski rad uključuje kombinaciju emocionalne energije za iscjeljivanje
u nekakvoj jednadžbi - "Kombinacija ljubavi i smijeha iscjeljuje većinu
ljudi, ali razne vrste ljubavi i razne vrste humora daju razne rezultate
iscjeljenja." To je savršeno odgovaralo Cassieinoj sadašnjoj osobnosti
- kao i činjenica da je njezina skupina posvećena zabavi, smijehu i
zadovoljstvu tijekom laboratorijskog rada na raznim projektima.

Tijekom tog razdoblja u duhovnom svijetu, CD je bila na mjestu za

izbor tijela i života, i dvaput je posjetila svoje Vijeće Staraca. Svaki
posjet Vijeću omogućio nam je da istražimo razloge u pozadini mnogih
zbivanja iz sadašnjeg života. Tijekom terapije u sadašnjem trenutku,
Vijeće je uvjerilo Cassie da joj ide dobro, da su stvari onakve kakve bi
trebale biti, i da su ljubav i povjerenje sve što joj je potrebno. Kad sam
je upitala je li joj neki član Vijeća pokazao bilo kakav značajan pred­
met, rekla je da je jedan nosio medaljon s pumom koja pokazuje kan­
dže i urla. Kad sam je upitala što to znači, rekla je: "To simbolizira
hrabrost... Moram biti čvrsta, snažna i spremna na borbu ako bude
potrebno. Moram se boriti za svoj identitet." Taj simbol pume nadah­
nuo je i predstavljao CD tijekom brojnih inkarnacija koje su zahtijevale
čvrstu borbu i potrebu zauzimanja za sebe i svoja vjerovanja. (2).

Na mjestu za izbor tijela i života, CD je rekla da je izabrala Cassieno

tijelo, s visokom inteligencijom i snažnim proživljavanjem emocija, da
bi naučila balansirati um i tijelo. To je bilo najteže tijelo koje je ikada
izabrala u smislu veličine, a izbor je donijela kako bi ostala fizički uze-
mljena, dok uči emocionalnu i intelektualnu ravnotežu. Cassie je napo­
kon shvatila razlog zbog kojeg je proživljavala ekstremne razlike između
spokoja i pretjeranog uzbuđenja.

Cassie je završila seansu sa snažnim osjećajima, puna života, ljubavi

i pozitivnosti, i s onom sjajnom spoznajom koja prati duševnu istinu u
ŽIŽ-u. Dok sam je gledala u oči, vidjela sam da u sebi nosi istinski

306
osjećaj mira i spokoja. Bilo je to iskustvo koje, po njezinim riječima,
nikada prije nije osjetila.
CD je očito odlučila da je nakon Cassiene ŽIŽ seanse došlo vrijeme
za brze promjene u životu, uglavnom na osobnoj razini, o čemu mi je
Cassie pričala četiri mjeseca nakon seanse. Otkad je potvrdila da je
James njezina srodna duša i da je njihova veza suđena, te da je to
"život slavlja", opustila se i stekla više povjerenja. Otpustila je prošlost i
stvari koje je on učinio, i počela se radovati budućnosti. Sve se činilo
savršenim... no, čekalo ju je daljnje učenje koje je omogućilo iskustvo
iz perspektive duše.

Dva i pol mjeseca nakon ŽIŽ seanse, Cassie je otkrila druge Jame-
sove nevjere, i opet se morala nositi s njegovim pretjeranim uživanjem
alkohola. Ovoga puta reagirala je tako da se mirno maknula iz situacije
i zajedničkog okruženja. Iako se i dalje brinula da će se James pokušati
ubiti, imala je snažan osjećaj spokoja i mira. Bila je uvjerena da su
"stvari takve kakve jesu." Unatoč tomu što se sljedećih dana bojala da
je previše okrutna, te misli uvijek bi zamijenio unutarnji osjećaj spokoja
i dubokog povjerenja u proces. To je došlo s osjećajem uzemljenosti.
Cassie se stalno prisjećala da je izabrala to tijelo upravo zbog toga.
Odbila je prvi Jamesov pokušaj mirenja, i to ju je iznenadilo, jer otkrila
je da to može učiniti s ljubavlju i mirom, bez ljutnje i povrijeđenosti.
Činilo se kao da joj duša izravno pomaže.

Međutim, Cassie se osjećala zbunjeno zbog činjenice da joj je u ŽIŽ

seansi rečeno da bi im ovo trebao biti život slavlja... a nije izgledao kao
slavlje u ovom trenutku! Cassie je skinula vjenčani prsten, i očekivala
život bez Jamesa kao svojeg partnera.

Nakon nekog vremena, Cassie se osjećala dovoljno snažnom da

napiše Jamesu detaljno pismo i potakne ga da istraži svoja iskustva iz
djetinjstva. Pritom je ocrtala svoje stroge granice za njihov odnos.
Rekla je da je u redu ako se on ne želi suočiti sa svojim problemima i
ako želi ostati isti, ali u tom slučaju više neće biti u vezi s njom.

Sastali su se i razgovarali o Cassienim pravilima za vezu, a tada je

James dodao neka svoja pravila. Htio se suočiti s činjenicom da je bio
seksualno zlostavljan kao dijete, i htio je prestati s opijanjem. Kad je
Cassie izrazila svoj strah da će se on pokušati ubiti nakon njezinog
odlaska, opisao joj je kako je skoro poginuo. One noći kad se pokušao

307
pomiriti s njom, bio je u gradu sa svojom obitelji, koja ima problem
ovisnosti o opojnim supstancama. Nije htio ostati tamo, jer to je bio dio
života koji više nije želio, pa je otišao, ali više nije imao kamo. Bila je to
olujna noć i parkirao se ispod drveta. Malo kasnije, podigao je pogled
i vidio da se drvo ljulja. Instinkt mu je rekao da pokrene automobil, što
je učinio, i dok je gledao u retrovizor, drvo je palo tamo gdje je stajao
njegov automobil.
S povećanim razumijevanjem koje je stekla tijekom posjeta duhov­
nom svijetu, Cassie je smatrala, da to pokazuje kako su James i njegova
duša izabrali: mogao je izabrati da ostane tamo i umre, ili da se pokrene
i nastavi živjeti. Izabrao je život, a to je značilo i izbor da se vrati u tra­
umu iz prošlosti i proradi je. Cassie je osjećala da samoubojstvo više
nije opcija o kojoj razmišlja - da je htio otići, već bi otišao. Izrazila je
svoje vjerovanje da je donio takav izbor, i da će, ako sada ne proradi
svoje probleme, u sljedećem životu opet imati problema sa samouboj­
stvom.

Cassie je shvatila da, iako je to njihov život slavlja, slobodna volja

uvijek igra važnu ulogu. James je mogao izabrati hoće li razriješiti svoje
probleme iz prošlosti. Ako izabere da ne odradi posao koji mora odra­
diti da bi stigli do njihovog slavlja, Cassie je znala da će pronaći nekog
drugog s kim će podijeliti život. Intuitivno je znala i to da, ako ne budu
zajedno, njihova kći (Joy iz skupine duša) neće biti rođena kao dijete
nekog od njih - da ona dolazi samo zato što je to njihov zajednički život
slavlja. Cassiena duša dala joj je sigurnost i hrabrost spoznaje da će sve
biti u redu, i da će njih oboje biti dobro, ma kakav izbor donijeli. Meda­
ljon s pumom bio je Cassie sjajan podsjetnik da bude čvrsta, snažna i
vjerna sebi.

Cassie je provela neko vrijeme u meditaciji, povezujući se sa svojom

dušom i vjerujući odgovorima koje je dobila. Shvatila je da je vremen­
ski raspored svega bio savršen - razmišljali su o tome da osnuju obitelj,
a to je bio problem koji su morali riješiti prije nego što donesu dijete na
svijet. Osim toga, znala je i to da su se ti problemi pojavili zato što se
James osjećao sigurno s njom. Dok se nisu upoznali, nije imao sigur­
nost ni ljubav, i taj odnos s njom dao mu je priliku da razriješi zbrkane
osjećaje u vezi seksualnosti. Osjećaji koji bi se javljali tijekom intimnog
odnosa (zadovoljstvo orgazma spojeno s osjećajima krivnje i stida iz
vremena zlostavljanja) nesvjesno su ga tjerali da izbjegava intimnost.

308
 Cassiein izravan pristup duši dao joj je duboki osjećaj spokoja i
utjehe, ali i duboku spoznaju da se sve događa s nekim razlogom, i bila
je mirna. To joj je pomoglo, jer uspjela se odvojiti od svoje ljudske boli
i lebdjeti iznad nje, iako je gledala svijet vlastitim očima i ostala s
nogama na zemlji. Iznenadila ju je njezina unutarnja snaga i samopo­
uzdanje koje je osjećala kad bi većina ljudi bila skršena. Cassie smatra
da bi, da nije iskusila Ž I Ž seansu, ostavila Jamesa, pobjegla i započela
iznova - što je definitivno lakša opcija. Sumnja, nepovjerenje i bol
nadjačali bi sve nade koje su imali za budućnost. Međutim, otkrila je da
joj je spoznaja koju je dobila kroz ŽIŽ seansu, da je ovo njihov život
slavlja, kao i izravan pristup duši, dala snagu da svlada krhke ljudske
emocije ljubavlju i spokojem. To je zaista bio blagoslov.

James se vratio Cassie i pošao na terapiju kod specijalista za seksu­

alno zlostavljanje. Njihov odnos polako raste, i Cassie sve više vidi kako
se pojavljuje onaj pravi James. Njihov život slavlja započeo je...

(1) Radeći s hipnotičkim subjektima koji vizualiziraju duhovne događaje u živo­

tu poslije smrti, ŽIŽ terapeuti moraju biti oprezni. Tempo i kadenca važni su
iz više razloga. Klijentu treba pružiti vrijeme da ispriča što vidi prije no što se
prijeđe na sljedeće pitanje. Novi praktičari ŽIŽ-a ne shvaćaju da klijenti često
vide više nego što pričaju o duhovnom svijetu. Za mnoge ljude u stanju transa,
život poslije smrti je sveto mjesto za njihovu dušu. Vidi ŽIŽH, pogl. 12, 20 i 22.

(1) Duhovni znakovi, simboli i amblemi koje Vijeće staraca pokazuje dušama
nose vrlo posebna značenja i poruke. Vidi SD 240 - 257.

309
O V O JE nevjerojatna priča o Lauri, koja se u dobi od sedamnaest
godina zatekla kako luta ulicama Toronta bez ikakve ideje o tome tko je
ona i kako je dospjela tamo. Srećom, jedna mlada žena iz Quebeca,
koja je čekala na autobusnoj postaji, vidjela je Lauru kako plače. Žena
ju je upitala može li joj pomoći. Kad je čula njenu priču, povela ju je
kući na čaj. Dala joj je nešto za jelo, i telefon da nazove policiju, kako bi
otkrila je li se dogodila kakva nesreća ili je prijavljen nečiji nestanak.
Ništa, nitko.
Ova sjajna mlada žena dala je Lauri privremeni dom u kojem je
odsjela nekoliko mjeseci, živeći pod privremenim identitetom, u strahu
od prošlosti. Pitala se tko je ona i kakvu je to strašnu stvar učinila koju
je morala tako totalno izbaciti iz svijesti. Svakodnevno je čitala novine
tražeći izvješća o nestalim osobama, ali niti jedna nije odgovarala nje­
zinom opisu. Od tada, pa do trenutka kad je došla k meni, četrdeset
godina kasnije, Laura nije imala pojma o svojem pravom identitetu.

Nekoliko mjeseci nakon početka svojeg novog, tajanstvenog života,

Laura je upoznala svojeg budućeg supruga Dona. Postala je učiteljica
klasičnog plesa, a on je bio novi učenik. Istog trena su osjetili poveza­
nost, kao da su se poznavali u prijašnjem životu.
Kroz desetljeća njihovog braka, Don je bio njezina stijena, davao joj
je podršku i pomagao joj u otkrivanju pravog identiteta. Istražili su sve
mogućnosti, uključujući uzimanje otisaka prstiju, Interpol, policiju,
Kraljevsku kanadsku konjičku policiju, detektive, odvjetnike i internet.
"Barem znam da nemam kazneni dosje", šalila se. No, nisu mogli pri­
jeći kanadsku granicu, jer Laura nije imala dokumente o državljanstvu
niti zdravstvenu anamnezu.

Kupili su kuću u predgrađu, navečer plesali u lokalnim noćnim klu­

bovima, i provodili vikende i praznike na izletima kanuom, kampirajući
u dubokoj divljini i osluškujući zavijanje vukova.
Više od deset godina živjeli su poput Grizzly Adamsa, gradeći svoju
kuću u gustoj šumi na pet kilometara od najbližeg susjeda - trapera.
Pekli su povrće na peći na drva, pecali grgeče i hvatali zečeve u zamke.
Često bi se vratili kući na skijama s nekoliko zečeva za gulaš. Vodili su
sretan, ispunjen zajednički život punih trideset i pet godina.

Napokon, Don je povjerio tajnu prijatelju - odvjetniku, koji je pred­

ložio hipnotičku regresiju. Bojeći se onoga što bi mogla otkriti, Laura je

312
čekala još devet godina prije no što je otišla na hipnoterapiju. U to
vrijeme, jedan prijatelj - kiropraktičar pričao im je o predavanju o
terapiji regresijom u prošle živote. Don me odmah nazvao.
Lauri je bilo šezdeset godina kad je prvi puta došla k meni. O n a i
Don došli su u kliniku na prvi sastanak i hipnotičku seansu. Njezinim
riječima, željela je znati "Tko sam ja i odakle dolazim?"
Bila je zabrinuta zbog onoga što je možda učinila i htjela je znati je
li imala obitelj i je li koga povrijedila. Smatrala je važnim i to što se
užasavala vožnje automobilom.
Rekla sam joj da joj ne mogu ništa obećati, ali da sam pomagala
ljudima da se prisjete izgubljenih sjećanja. Međutim, nismo mogli
početi odmah. Bila je sklona povremenim epileptičkim napadima i
imala je visoki krvni tlak, pa sam zatražila potvrdu njezinog liječnika
prije hipnoze. Iako nije bilo formalne hipnoze u prvom sastanku, dala
sam joj CD za ublažavanje visokog krvnog tlaka jer sam željela da
uvježbava opuštanje na zvuk mojeg glasa.
Dva tjedna kasnije, Laura se vratila u kliniku s liječničkom potvr­
dom, spremna na regresiju u prošli život. Možda će na taj način saznati
nešto više o sebi, i otkriti je li poznavala Dona u prošlom životu. Činilo
se to dobrom idejom, jer smo "u povratku" mogli istražiti ulazak u ovaj
život i možda doći do nekih detalja iz djetinjstva. No, iako je detaljno
vidjela dva prošla života, nije bilo nikakve informacije o sadašnjem
životu.
Mjesec dana kasnije, Laura mi je došla u ured zabrinuta i uplašena.
Zakazala je preglede: angiogram i ehokardiogram. Bojala se da će
umrijeti prije nego što sazna tko je. Razgovarali smo o tome da je pre­
rano da umre - "imate još puno satova plesa koje morate održati" - i
ona se složila. Vodila sam redovitu hipnotičku seansu pomoću tehnika
za iscjeljivanje uma i tijela i otišle smo u budućnost, tako da je mogla
vidjeti i iskusiti sebe kako slavi Božić. Opet sam je povezala s njezinim
vodičima i zamolila ih da ostanu uz nju tijekom procedura.

Prošla je gotovo godina dana prije no što se Laura vratila u kliniku.

Pokazalo se da se morala podvrgnuti operaciji na otvorenom srcu.
Rekla mi je: "Sada sam spremna za otkrivanje."
Zatražila sam od nje dozvolu da "učinim nešto drukčije", i dobila
sam je. Vratila sam je izravno u maternicu, a zatim i iza toga, u život

313
između života, gdje je doslovno dojurila do vratnica: "Izgleda kao bijela
magla, ali prijateljska, ne zastrašujuća. Ljudi se kreću u magli... kreću
se prema meni. Osjećam tu snažnu ljubav. Čudno je koliko se osjećam
laganom i slobodnom."
Bila su tu četiri bića - "mogu ih osjetiti i vidjeti, okružuju me osjeća­
jem koji je teško objasniti. Prelijepe plave boje, zlatne i ružičaste. Tu je
i boja koju prije nisam vidjela, ne znam kako je nazvati... osjećam se
kao da zujim, kao da vibriram, i shvaćam da sam i ja poput njih. Slo­
bodna sam!" Laura se počela smijati i iznenada je postala živahna.
Zabrinula sam se da će izaći iz hipnoze, ali smijeh se pretvorio u nježne
suze dok je ponavljala: "To je tako predivno... tako nježno i pre-
divno."

To je vrijeme za Lauru bilo duboko i emotivno. Oslobođena svojeg

fizičkog tijela, shvatila je da je ona više od toga. Nije se željela udaljiti
iz tog prostora i od svoje skupine, pa je još neko vrijeme bila na vratni­
cama s dušama koje su je dočekale. Činilo se da je to njezina skupina
duša, kao i njezini "mudri Starci", kako ih je ona zvala. Kad smo ih
upitali za svrhu njezinih životnih problema, otkrila je da je izabrala taj
život kako bi naučila strpljenje i praštanje. Savjetovali su je da izabere
roditelje, koji su se uplašili kad su saznali da čekaju bebu.
Što smo više ispitivali, postajalo nam je sve jasnije da joj njezina
skupina želi podariti spokoj povezanosti s dušom, koji je izgubila tije­
kom godina. U to vrijeme sve drugo bilo joj je manje važno. Svaki puta
kad smo pokušali krenuti naprijed, rekli su nam "ne još." Od njezine
skupine nismo mogli saznati više informacija o sadašnjem životu. Bili su
više zainteresirani za to da se ona poveže sa svojim istinskim jastvom.
Bilo je to toliko važno da su joj, kad smo nakon nekog vremena pitali je
li vrijeme da krenemo dalje do sljedeće postaje u životu između života,
rekli da je "njezino učenje za sada završeno."

Bila sam zabrinuta, jer unatoč ovom snažnom iskustvu, Laura još
nije došla do potrebne informacije. Dok smo se polako vraćali iz života
između života u maternicu, naglo se trznula, kad su se njezine vibracije
snizile, i proživjela je trenutak svojeg začeća. Čula je glasove koji su se
svađali i osjetila energiju nesloge. Ljepota i spokoj na njezinom licu i
auri nestali su. Njezina energija postala je rastrgana dok je gledala i
osjećala kako raste prema porođaju - i kako se prisjeća početka sadaš­
njeg života.

314
 Te prve godine bile su mirne. Bila je tu ona i njezina majka, a u dobi
od dvije godine došla je i bebica - sestra. "Ja sam velika curica. Imam
malu sestru - bebu." Kad joj je bilo deset godina, Laura je dobila i
bebu brata. Rekla je: "Živimo u mjestu zvanom Georgia. Tata mi se
zove Barry Watson (nije pravo ime)... Ne poznajem ga."

U tom trenutku, Laura se uzbudila i izašla je iz hipnoze. Predložila

sam joj da se opusti, vrati u hipnozu i nastavi putovanje kako bismo
saznali nešto više. To je i učinila.

U dobi od četrnaest godina, Laura je reagirala burno. Jecala je i

drhtala, govoreći: "Ne sviđa mi se četrnaesta godina, ne želim imati
četrnaest godina." Vratili smo se unatrag godinu dana.

Trinaestogodišnja Laura pričala je o selidbi u Detroit, Michigan, i o

tome kako je bila "u kući s mamom, sestrom i bratom. Moramo prese­
liti. Ona mora pronaći posao. Tako je umorna... tako umorna. Mama
je zabrinuta. Treba nam novac. Htjela bih da sam dovoljno stara da joj
mogu pomoći. J e d e m o samo grah i krumpir. Tako sam umorna."

I opet, pokušavam je pokrenuti naprijed, ali odbija. Četrnaestogo­

dišnja Laura ne želi se prisjetiti. (1)

Nakon nježnog iscjeljenja od strane vodiča, Laura je izašla iz

hipnoze, uzbuđena, iskočila iz naslonjača i odjurila do recepcije: "Don,
znam ime svojeg oca!" Oboje su bili tako uzbuđeni. Nakon brzog zagr­
ljaja, izjurili su kroz vrata, otišli kući i pošli na internet.

Prethodnih godina Don je redovito pretraživao internet tražeći neke

tragove u vezi s Laurinim identitetom. Svaki tjedan pretraživao je web
stranice s nestalim osobama kako bi pronašao nove fotografije i opise,
u nadi da će otkriti nešto iz Laurinog djetinjstva. Sada, kad je imao
imena, mogao je početi pretraživati web stranice s genealogijom.

Na web stranici Gencircles, otkrio je da se Barry Harold Watson

rodio u malenom gradiću u Georgiji. Taj Barry Harold Watson imao je
djecu s istim imenima! Don je nastavio s pretraživanjem. Pronašao je
osmrtnicu Barryja Watsona na kojoj su bila navedena ista imena djece.
Uzbuđen, ali oprezan, htio je biti siguran da je riječ o pravoj obitelji.

Usredotočio se na brata, jer je pretpostavio da će sestre biti udane i

promijeniti prezimena. Potražio je telefonske brojeve Barryja Watsona

315
diljem Sjedinjenih Država i počeo ih nazivati, ali bez uspjeha. Napo­
kon, u očajničkom pokušaju poslao je poruku na web stranicu Cousin
Connect.

Neočekivano, i na Laurino i Donovo oduševljenje, tjedan dana

kasnije dobili su odgovor: "Bok, ja sam sestra koju Laura traži. Broj
mojeg telefona je..."

Duboko ih je potresla činjenica da je članica obitelji tražila Lauru.

Nakon mnogo godina brige, raspitivanja i nagađanja, Laura će se
napokon sastati sa svojim izgubljenim identitetom i obitelji. Bio je to
uzbudljiv, čudesan trenutak.

Nakon početnih telefonskih poziva, D N A testovi su dokazali da je

Laura doista pronašla svoju sestru i svoju obitelj.

Laura je čvrsto odlučila da ostane u sadašnjosti. Ne želi istraživati

izgubljene godine, nego danas i sutra uživati u onome što je otkrila.
Misterij nije više problem za Lauru. Život joj se preobrazio u pozitiv­
nom smislu. Sada ima putovnicu, obitelj i identitet, s dvojnim držav­
ljanstvom SAD-a i Kanade. Putovala je u Sjedinjene Države da upozna
svoju obitelj (ona je jedna od šestero djece!) Sada putuje u Europu i
kamo god poželi! Tako je zahvalna da me zove i zahvaljuje mi svaki
puta kad dobije neki novi dokument, poput američkog državljanstva,
kanadskih doseljeničkih dokumenata ili putne vize.

Iako često vodim seanse regresije u prošle živote i život između

života, ovaj slučaj uvijek će imati posebno mjesto u mojem srcu. On
svjedoči o snazi ljubavi - od ljubazne neznanke koja je izgubljenoj,
sedamnaestogodišnjoj Lauri podarila dom, preko predanosti i potpore
Laurinog supruga Dona, do nepokolebljive lojalnosti njezine sestre,
koja četrdeset godina nije odustala od potrage za svojom starijom
sestrom. (2)

(1) U normalnim okolnostima, činilo bi se da je Laura savršeni kandidat za

desenzitizaciju od traumatičnog događaja koji joj se dogodio u dobi između
14. i 17. godine. Uostalom, to je očito i dovelo do njezine amnezije. Može se
pretpostaviti da je klijentica pretrpjela teške fizičke i emocionalne boli tijekom
tog razdoblja, zbog čega je njezin um isključio sva sjećanja na prošlost kako bi
zaštitio sam sebe. Neki psihoterapeuti bi mogli tvrditi da Laura nikada neće
biti cjelovita, dok se kognitivno ne suoči s tim traumatičnim četverogodišnjim

316
razdobljem života. Međutim, Laura je imala pravo odbiti takvu specifičnu
terapiju. Autorica ove priče rekla mi je da Laura osjeća da njezina buduća sreća
ovisi o tome da ne deblokira sjećanje iz tih tinejdžerskih godina. Zasigurno,
vještom primjenom hipnoze saznala je mnogo o svojem sadašnjem identitetu.
N o , još je važnije što je kroz dodatnu duhovnu regresiju Laura otkrila svoje
pravo duševno jastvo i povezala se s njim. Valja uočiti da će joj, zbog karmičkih
implikacija, trauma koju je pretrpjela u životu biti otkrivena u životu nakon
smrti. ŽIŽH, pogl. 19.
(2) Na svjesnoj razini, tek mali broj ljudi može svladati amneziju iz prošlog
života bez hipnoze. Ta sposobnost poznata je kao spontano prisjećanje. Iako se
poneko može prisjetiti detalja iz prošlih života, to je mnogo teže bez sjećanja na
život između života. Za tu vrstu prisjećanja duše potreban je vješt ŽIŽ terapeut.
No, Laurin je slučaj klasičniji oblik amnezije, s potpunom blokadom svih
sjećanja iz sadašnjeg života. Iz tog razloga, ova topla priča vrlo je neobična i po
terapeutskom pristupu upotrijebljenom za otkrivanje temelja njezinog života, i
po otkrivanju velikog dijela sadašnjeg Laurinog identiteta.

Hipnoterapija je moćno oruđe za prevladavanje mnogih oblika amnezijskih

blokada jer poseže u nesvjesni um. Međutim, to vodi do šireg filozofskog pitanja
povezanog s otkrivanjem duhovnih sjećanja duše.
Neki ljudi doveli su naš rad u pitanje na sljedeći način: ako pri rođenju
postoji amnezija koja blokira sjećanje na život naše duše, ne ometamo li
mi božanski etički plan koristeći se hipnozom da svladamo te blokade? Moj
odgovor glasi: ako hipnoza može biti put prema ljepoti iskustava života nakon
smrti (ili unutarnjeg života), nije li nam to poticaj da potražimo istinu o tome
tko smo i odakle dolazimo? Kad nam ne bi bilo dopušteno da saznamo te istine,
nikakva hipnoza, meditacija, kanaliziranje itd. ne bi mogli ukloniti te blokade.

Po mojem mišljenju, svaka osoba u dubokom stanju svijesti vidi ono što
treba vidjeti, a o čemu odlučuju osobni vodiči. Neki ljudi su više blokirani od
drugih, ovisno o čimbenicima kao što je dob, razina razvoja, karmički izazovi
u ovom životu, i tako dalje. Na kraju, vjerujem da ovdje postoji još jedan
čimbenik. Zašto amnezijski blokovi na život nakon smrti nestaju u dvadeset
i prvom stoljeću uslijed upotrebe naprednih metodoloških otkrića u hipnozi?
Živimo u svijetu koji je napučen više no ikada prije, što rezultira smanjenim
identitetom pojedinca. Tomu valja dodati najveći broj osoba ovisnih o
kemijskim supstancama u povijesti. Droge mogu otežati napredak duše. Možda
je to razlog zbog kojeg naši vodiči i duhovni učitelji dopuštaju da saznamo više
informacija o duhovnoj prošlosti no što smo ih ikada saznali. Vidi PD 67 - 87,
229 - 250, 251 - 280, 309 - 313.

317
 "Putovanje duša i Sudbina duša najfasci­
nantnije su knjige koje sam ikad pročitala."

Shirley MacLaine,
glumica i spisateljica

Ova sjajna knjiga, koju danas smatraju kla­

sičnim djelom tog područja, bila je prva koja
je detaljno istražila misterij života između ži­
vota. Putovanje duša predstavlja priče dvadeset
i devetero ljudi dovedenih u «nadsvjesno» sta­
nje svijesti revolucionarnim tehnikama dr. Michaela Newtona. Taj
jedinstveni pristup omogućava dr. Newtonu da dođe do skrivenih
sjećanja svojih klijenata koja se odnose na život u duhovnom svi­
jetu nakon fizičke smrti. Klijenti u dubokoj hipnozi dirljivo opisu­
ju što im se dogodilo između života. Otkrivaju živopisne detalje o
tome kako stvarno izgleda duhovni svijet, kuda idemo i što radimo
kao duše, i zašto se vraćamo u određenim tijelima.

U knjizi Sudbina duša, 67 osoba poput vas,

prisjeća se svojih života između života kroz
osobni rad dr. Newtona na planu duhov­
ne hipnoterapije. Na temelju njegovog pio­
nirskog istraživanja života nakon smrti, ova
knjiga napisana je i za one koji se tek susre­
ću sa prikazima slučaja života nakon smrti, i
za čitatelje prve uspješnice dr. Newtona, Pu­
tovanje duša.

Dr. Michael Newton (Kalifornija) radi kao

psiholog - psihoterapeut, majstor hipnoterapije i učitelj više od če­
trdeset godina. Osnivač je Instituta Michael Newton za hipnotera-
piju života između života, gdje se hipnoterapeuti obučavaju u nje­
govim pionirskim tehnikama. Nastupao je na brojnim radio i televi­
zijskim emisijama i na Discovery Channelu kablovske TV.