1 Analiza implikacija Basel I-III sporazuma

1.1 Basel I

Jedan od zadataka Bazelske komisije jeste razmatranje i iznalaženje rješenja specifičnih problema
bankarske supervizije, koordiniranje nadležnosti nacionalnih supervizija nad stranim bankama
osnovanim na prostorima zemalja članica i utvrđivanje mimimalnih standarda supervizije
međunarodnih bankarskih grupacija. Rezultat minulog djelovanja Komisije je dokument poznat
pod nazivom Bazelski sporazum o kapitalu ("Basle Capital Accord") ili Basel I.
Taj dokumenat je doprinijeo sljedećem:
 precizno su definirani osnovni principi bankarske supervizije, s naglaskom na utvrđivanju
pokazatelja adekvatnosti kapitala banke s gledišta solventnosti banke,
utvrđeni su minimalni kapitalni standardi i pripadajući kriteriji konvergencije (sporazum o
navedenom postignut je 1988. godine),
 definisani su i utvrđeni potrebni nivoi rezervisanja za potencijalne gubitke (amandman iz
1991. godine), tretman (kreditnog) rizika koji proizlazi iz vanbilancnih stavki,
 utvrđeni su minimalni standardi supervizije bankarskog poslovanja medunarodnog
karaktera i sl.
Danas se sve znacajnije banke u svijetu pridrzavaju minimalnih standarda definisanih Basel-om I.
Međutim, potrebno je istaći da ova pravila nisu zakonski obvezujuća, već više imaju karakter
(jake) preporuke.
Tokom 1995. Bazelska komisija donijela je odluku o donošenju još jednog amandmana na
Sporazum iz 1983. godine. Amandmanom se predlaže uvođenje kategorije tzv. kapitalnog troška
(capital charge), odnosno, kapitalnog odbitka na trzišni rizik koji proizlazi iz otvorene devizne ili
robne pozicije banke pri trgovanju na deviznom tržištu ili tržištu robama. Procjenu veličine
tržišnog rizika, banke bi utvrđivale internim modelom.
Osnovna svrha provođenja ovih propisa bila je da se provjere aktivnosti banaka kao kreatora
kredita, potičući ih da poboljšao svoje kapitalne pozicije.
Basel I i sekjuritizacija. Što se tiče procjene uspješnosti Basel I sporazuma prvo je
odgovoreno na pitanje da li su novi kapitalni zahtjevi uvedeni 1998. doveli do toga da banke drže
veće kapitalne omjere. Slika 1 prikazuje evoluciju odnosa kapitala u 29 zemalja OECD-a tokom
razdoblja 1990-2001. Jasno je da je omjer kapital-aktiva značajno porastao od otprilike 8,5 do
oko 12%.
Iako se čini da nema sveobuhvatne statističke usporedbe trendova u ponašanju banaka, neki
radovi su tvrdili da relativno slabo kapitalizirane banke teže povećavaju omjer kapitala u većoj
mjeri nego što to čine bolje kapitalizirane. To znači da banke koje se u nekom trenutku zateknu
blizu zadatog minimuma jamstvenog kapitala teže da naknadno povećaju omjer kapitala i rizikom
ponderisana aktive.
Uticaj Bazel I sporazuma na monetarnu politiku ogleda se u sljedećem. Naime, teretski,
kada centralna banka obavlja operacije na otvorenom tržištu i smanjuje bankarske rezerve, u isto
vrijeme se smanjuje mogućnost banke da prikuplja depozite. Problem je da se u sadašnjim
okolnostima, kada centralne banke teže da kontrolišu kratkoročne kamatne stope, rezerve su
endogene, isporučene od monetarnih vlasti u iznosu koji je dovoljan za podmirenje potražnje
bankarskog sektora. To ne znači da banke ne prilagođavaju svoju kreditnu ponudu kao odgovor
na promjene u kamatnoj stopi, nego da su to učinili iz drugih razloga, drugačijih od manjka u
rezervama.
Također, porast kamatnih stopa može utjecati na privredne mogućnosti banaka i povećanje
percipirane rizičnosti kredita vodi do promjena unutar funkcije ponude kredita, do te mjere da
monetarna politika ima neovisan utjecaj na ponude kredita, i vjerovatno je da će se prije odraziti
na bilanse i reviziju pretpostavki o riziku, nego kroz neku tzv. mehaničku vezu između stava
politike i količine depozita.

1.2 Basel II

Zemlje koje su se odlučile za primjenu odredbi novog Bazelskog sporazuma o kapital, u Bazela
II, moraju računati na njegov jak makroekonomski uticaj. U EU velika pažnja je posvećena ovom
pitanju, smatra se da će makroekonomski uticaj biti prevashodno pozitivan po ekonomije zemalja
članica. S obzirom na aktuelnost. Generalno gledano, glavni makroekonomski uticaj Bazela II tj.
direktive o kapitalnoj adekvatnosti - CAD3 u EU trebao bi da bude smanjenje potrebnog nivoa
kapitala u bankama, smanjenje troškova, rast kamatnog spreda i profita. Međutim, smanjenje
potrebnog kapitala i troškova neće osejtiti sve banke. Banke koje poseduju adekvatan nivo
kapitala shodno preuzetim rizicima, koje dobro upravljaju kapitalom i rizicima, mogu računati na
smanjenje potrebnog nivoa kapitala i troškova.
Banke koje su preuzele prevelike rizike u odnosu na kapital koji poseduju, suočiće se sa
potrebom da povećaju nivo kapitala, a mogu računati i na rast ukupnih troškova. Računa se da će
novi način izračunavanja kreditnog rizika, gledano na ukupnom nivou donijeti smanjenje
potrebnog nivoa kapitala, dok će izračunavanje operativnog rizika usloviti veću potrebu za
kapitalom nego što je to bio slučaj do sada. Složenije metode izračunavanja kreditnog rizika
FIRB, a posebno AIRB treba da donesu pad potrebnog nivoa kapitala, dok će primjena
standardnog metoda izračunavanja kreditnog rizika verovatno usloviti blagi rast.
Može se zaključiti da banke treba da se opredjele za složenije metode, ako za njihovu primijenu
postoje uslovi. Banke su morale da izdvoje velike sume novca za uvođenje Bazela II, a posebno
one koje su se opredijelile za složenije metode. Procjena je da su četvorogodišnji troškovi
uvođenja Bazela II u EU bili između 20-30 milijardi eura, a da su najveće evropske banke
izdvojile za isti period između 80-150 miliona eura (između 0,05% - 0,10% aktive godišnje).
Prema evropskim normama banka koja ima aktivu u visini 1 milijarde eura može računati na
četvorogodišnje troškove uvođenja Bazela II 2 - 4 miliona eura. Pod troškovima uvođenja Bazela
II podrazumevaju se IT troškovi, troškovi razvoja i uvođenja rejting sistema, troškovi edukacije
menadžmenta i zaposlenih, kao i razvoja sistema za izvještavanje. Treba pomenuti da istraživanja
u EU pokazuju da će biti razlika izmenu zemalja EU u zavisnosti od nivoa razvoja bankarskog
sektora, dostignutog stepena upravljanja rizicima, kao i od načina dosadašnjeg izračunavanja
adekvatnosti kapitala.

U prethodnim studijama, OECD je identificirao glavna obilježja krize kao preuzimanje previše
rizika od strane „too-big-to-fail“ institucija, stečaj kao rezultat efekta prelijevanja i rizika
dužnika, nedostatak regulatorne i nadzorne integracije i neučinkovitost odlučivanja. Ovaj članak
razmatra kako prijedlozi Basel-a III rješavaju ta pitanja, pomažući da se smanji vjerovatnost
druge krize kao što je trenutna. Basel III kapitalni prijedlozi imaju vrlo korisne elemente,
posebno efekat poluge, omjer kapitalnog amortizera i prijedlog da se riješi procikličnost kroz
stvaranje dinamičnih rezervi na temelju očekivanih gubitaka. Međutim, ovaj izvještaj također
identificira i manjkavosti. Na primjer, Basel III, ne rješava osnovni regulatorni problem koji
"obećava" da će se svi finansijski sistemi tretirati jednako. Ovo pitanje ima mnoge implikacije za
proces reformi, uključujući reformu strukture procesa nadzora i regulacije i da li sjenu
bankarskog sistema treba ugraditi u regulatorni okvir i, ako je tako, kako. Konačno, predloženo je
da će se uz promjene u ukupnom okviru ponderisane aktive baviti pitanjima koncentracije.

1.3 Basel III

Koliko toga je zapravo riješio Basel III

I) Pitanja koja su pokrenuta Basel-om II

Basel III je napravio znatne napore u rješavanju istaknutih pitanja Basel-a II, naročito,
procikličnost. Kao što se odrazilo na makro bonitetne izdatke, Basel III je pokušao riješiti
procikličnost putem mjera usmjerenih na održavanje "stabilnost tokom vremena." Takve mjere
uključuju anticiklične kapitalne naknade i prosperitetne odredbe, pravila očuvanja kapitala
pravila da bi se ojačali kapitalni amortizeri i kapitalne nadoplate cjelokupnog sistema kako bi se
sačuvale relevantne finansijske institucije.

II) Problemi koji su se pojavili tokom nedavne finansijske krize

Nedavna kriza istaknula je činjenicu da se banke koje su u skladu sa zahtjevima adekvatnosti
kapitala još uvijek suočavaju s teškim problemima likvidnosti. Iz ove perspektive, bilo bi za
očekivati da se veći naglasak stavi na pitanje likvidnosti nego što je sada slučaj. Moglo bi se reći
da je Bazelski odbor je pokušao smiriti potrebe i zahtjeve različitih jurisdikcija – u odnosu na one
koji favoriziraju strožija pravila i one koji su za ne-previše stroga pravila.

III) "Too-big-fail“ institucije i moralni hazard

U toku su inicijative razvijanja dobro integrisanog pristupa sistemski važnim finansijskim
institucijama i takva nastojanja uključuju kombinaciju kapitalnih nadoplata, kontigentiranja
kapitala i u kapitala pristojbe, kontigent kapitala i jamčevine u slučaju duga.

IV) Potreba za dužim prijelaznim razdobljem za pojedine banke

Iako neki elementi nedavne najave koje se odnose na novi okvir (za Basel III) smatraju se od
strane određenih zakonodavstava razočaravajućim – zbog činjenice da su se očekivale stroži
kapitalni propisi, zemlje poput Njemačke pozdravili su faziranje razdoblja pošto će to omogućiti
da se javni sektor i male banke bolje prilaode. Međutim, Landesbanks s dioničko korporativnim
uređenjem, (što zahtijeva više prijelaznih razdoblja), posebno su pogođeni novim Basel II
pravilima, jer oni neće biti u mogućnosti uključiti se kao "tihi akteri", sa svojim najkvalitetnijim
oblikom kapitala od 2013 .

Jesu li mjere usmjerene na rješavanje likvidnosti pravovremeno dovoljne?

Potreba za neposredno povećanje količine i kvalitete jamstvenog kapitala nije zagovarana
zahvaljujući činjenici da je "takav neposredan cilj za veće kapitalne zahtjeve predstavljao bi rizik
povećanja rashoda". Nadogradnja anticikličnih amortizera u ovir kapitala i praksi rezervisanja
smatra se od strane Banke za međunarodna poravnanja ključnim izazovom, jer će to osigurati da
se rezerve nakupljaju tokom razdoblja rasta – kako bi se olakšalo njihovo povlačenje tokom
kriznog razdoblja. Jedan od načina postizanja toga, što razmatra Bazelski odbor, jeste kroz
kombinaciju strogih minimalnih zahtjeva kapitala koji se uvijek drži sa dugoročno ciljanim
nivoom kapitala koji se želi postići tokom razdoblja ekonomskog buma.

U razmatranju da li da se mjere usmjerene na rješavanje likvidnosti provode odmah, u obzir se

uzimaju i neophodni zakonski uslovi koji trenutno djeluju u nekoliko jurisdikcija koja su predmet
Basel II i III zahtjeva. Kao i kod kapitala, razmara se i efekat ograničenja prijelaznog razdoblja (u
primjeni takvih pravila). Dok je cilj provođenja mjera rješavanje rizika likvidnosti bez sumnje od
velike važnosti i značenja, neke banke mogle biti degradirane (u odnosu na druge banke), ako im
se ne da dovoljno vremena kako bi se olakšalo provođenje takvih pravila u vezi likvidnosti.

Literatura:
1. Jablecki, J., „The impact of Basel I capital requirements on bank behavior and the
efficacy of monetary policy“, International Journal of Economic Sciences and Applied
Research 2 (1): 16-35
2. Milojević, N. „Bazel II i predviđanje posledica njegove implementacije“, Industrija,
1/2008., dostupno na: http://scindeks.nb.rs/article.aspx?query=ARTAK%26and%26Basel
%2bII&page=12&sort=1&stype=0&backurl=%2fSearchResults.aspx%3fquery
%3dARTAK%2526and%2526Basel%252bII%26page%3d0%26sort%3d1%26stype%3d0
3. Ojo, M., „Basel III and Responding to the Recent Financial Crisis: Progress made by the
Basel Committee in relation to the Need for Increased Bank Capital and Increased Quality
of Loss Absorbing Capital“, Center for European Law and Politics (ZERP), 2010, Oxford
dostupno na: http://ideas.repec.org/e/poj3.html