Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
IZREKE
I
IZREKE
PESME
***
Rade jedino oni koji misle da će pomoć stići, neposredno, oni su na terenu
rada.
***
***
Pre sunca, meseca, zemlje, Ljubav nikada ne podbacuje i ne izneverava, sine moj; danas ili sutra ili
pre zvezda ili kometa, vekovima kasnije, Ljubav će pobediti! Voliš li svoga bližnjeg?
pre nego što se i Vreme rodilo,
Ja sam bio, jesam i biću. ***
*** Koren nesreće je u zabludi da smo tela. U tome je, ako je i u čemu,
prvobitni greh.
Osećanje je duša, tajna svega.
***
***
Jedna strana kaže da je misao prouzrokovana materijom, a druga da je
Čim se uplašiš, ti si ništa. materija prouzrokovana mišlju. Oba iskaza su netačna; materija i misao su
koegzistirajuće. Postoji nešto treće čega su i materija i misao proizvodi.
***
***
Jedino strah je smrt.
Kao što se čestice materije povezuju u prostoru, tako se talasi uma
*** povezuju u vremenu.
***
Odrediti, tj. definisati Boga je – brušenje već izbrušenog; jer On je jedino
biće koje znamo. Čim stvoriš sektu, protestuješ protiv univerzalnog bratstva. Oni koji zaista
osećaju univerzalno bratstvo ne pričaju mnogo, ali sami njihovi postupci
*** glasno govore.
*** ***
Spoljna priroda je samo unutarnja priroda prostrano izražena. Istina se može iskazati na hiljadu različitih načina, a ipak svaki od njih
može biti pravi.
***
***
Motiv je merilo tvoga rada. Koji motiv može biti uzvišeniji od toga da si ti
Bog, i da je i najniži čovek takođe Bog? Moraš da rasteš iznutra ka napolje. Niko te ne može naučiti, niko te ne
može učiniti duhovnim. Nema drugoga učitelja osim tvoje vlastite duše.
***
***
Posmatrač u psihičkom svetu treba da bude veoma odlučan i naučno
obučen. Ako se u beskonačnom lancu nekoliko karika mogu objasniti, istim
metodom može se objasniti sve.
***
***
Verovati da je um sve, da je misao sve, to je samo viši oblik materijalizma.
Besmrtnost je dostigla ona osoba koju ne uznemirava ništa materijalno.
***
***
Ovaj svet je golema gimnastička dvorana u koju dolazimo da učinimo sebe
jačim. Sve se može žrtvovati zbog istine, ali istina se ne može žrtvovati ni zbog
čega.
***
***
Ne možeš poučiti dete ništa više no što možeš odgajiti biljku. Sve što
možeš da učiniš je sa negativne strane – možeš samo da pripomogneš. Jer Traganje za istinom je izraz snage – ne bojažljivo pipanje slabog, slepog
dete je manifestacija iznutra; ono razvija svoju vlastitu prirodu – ti možeš čoveka.
samo da ukloniš prepreke. ***
Čovek nikada ne umire, niti je ikada rođen; tela umiru, ali nikada on. ***
*** Među svim svetim spisima sveta Vede su jedine koje objavljuju da je
izučavanje Veda od drugostepenog značaja. Pravo izučavanje je ''ono
Niko se ne rađa u religiji, ali je svako rođen za religiju. pomoću kojeg spoznajemo Nepromenljivo''. A to nije ni čitanje, ni
verovanje, ni rasuđivanje, nego nadsvesna percepcija, odnosno samadi.
***
***
Zaista postoji samo jedno Jastvo u vasioni, sve ostalo su samo Njegove
manifestacije. Nekada smo bili niske životinje. Pri tom mislimo da su one nešto drugo
nego mi. Zapadni ljudi kažu: ''Svet je stvoren zbog nas''. Da tigrovi mogu
*** da pišu knjige, rekli bi da je čovek stvoren zbog njih i da je on najgrešnija
životinja, zato što ne dopušta njemu (tigru) da ga se lako dočepa. Crv koji
Svi se poštovaoci i molioci dele na proste mase i nekolicinu smelih. danas gamiže pod tvojim nogama je budući Bog.
*** ***
''Veoma bih voleo da naše žene poseduju vašu intelektualnost, ali ne ***
ukoliko to mora da bude po cenu čistote'', rekao je Svami Vivekananda u
Njujorku. ''Divim vam se zbog svega onoga što znate, ali mi se ne dopada ''Gde je duhovnost koju bi čovek očekivao u zemlji'', rekao je u Americi,
način na koji ružama pokrivate ono loše i nazivate ga dobrim. ''koja se toliko razmeće svojom civilizacijom?''
Intelektualnost nije najviše dobro. Moralnost i duhovnost su stvari ka
kojima stremimo. Naše žene nisu tako obrazovane, ali su zato čednije.'' ***
''Za svaku ženu bi svaki muškarac izuzev njenoga muža trebao da bude ''Ovaj svet'' i ''onaj svet'' su reči za zastrašivanje dece. Sve je ''ovaj svet''.
poput sina. Za svakog muškarca svaka žena izuzev njegove supruge treba Da bi se živelo i kretalo u Bogu još ovde, u ovome telu, sve lično treba
da bude poput majke. Kada se osvrnem oko sebe i pogledam ono što odbaciti, sve predrasude treba otkloniti. Takve ličnosti žive u Indiji. Gde
nazivate ljubavnom intrigom, duša mi se ispuni odvratnošću. Sve dok ne su takvi u ovoj zemlji (Americi)? Vaši propovednici govore protiv sanjara.
naučite da zanemarite pitanje seksa i da se sretnete na terenu opšte Narodu ove zemlje bilo bi bolje da je bilo više sanjara. Postoji itekakva
čovečnosti, vaše se žene neće zaista razvijati. One će do tada biti samo razlika između sanjarenja i razmetljivosti devetnaestog veka. Ceo svet je
igračke i ništa više. Sve je ovo uzrok razvoda. Vaši muškarci se klanjaju i ispunjen Bogom a ne grehom. Pomozimo jedni drugima, volimo jedni
nude stolicu, ali u sledećem trenutku dele komplimente. Kažu: 'Ah, druge.
gospođo, kako su vam predivne oči!' Otkuda im pravo da to rade? Kako
muškarac sme da se usudi na tako nešto, i kako vi žene to dopuštate? ***
Takve stvari razvijaju onu manje plemenitu stranu ljudskosti; one ne
naginju uzvišenim idealima. Neka umrem kao istinski sanijasi, kao što je bio slučaj sa mojim Učiteljem,
ne mareći za novac, za žene, ni za slavu! A od njih je najpodmuklija ljubav
''Ne treba da smatramo da smo muškarci i žene, već samo da smo ljudska prema slavi!
bića, rođena da nežno paze i pomažu jedna drugima. Čim mladić i devojka
ostanu sami on je obasipa komplimentima, i pre nego što izabere suprugu ***
udvarao se možda stotinama žena. Pih! Da sam se opredelio za bračni
život, mogao sam naći ženu koju bih voleo i bez svega toga! Nikada nisam govorio o osveti, uvek sam govorio o snazi. Sanjamo li da se
osvetimo na ovoj kapi u morskome mlazu? Međutim, to je velika stvar za
''Dok sam bio u Indiji i spolja posmatrao ove stvari, rečeno mi je da je to u komarca!
redu, da se radi samo o zadirkivanju i šali, i poverovao sam u to. Ali otada
sam dosta putovao, i znam da to nije u redu. To je pogrešno, samo što vi ***
na Zapadu zatvarate oči i to nazivate dobrim. Nevolja je sa zapadnim
nacijama što su mlade, budalaste, ćudljive i imućne. Štetu može napraviti i ''Ovo je velika zemlja'', rekao je Svamiđi jednom prilikom u Americi, ''ali
samo jedna od tih osobina; ali kada su sve tri, sve četiri, udružene, tada se ne bih voleo da živim ovde. Amerikanci previše misle o novcu. Oni mu
čuvajte!'' daju prednost u odnosu na sve ostalo. Morate mnogo toga da naučite. Kada
vaša nacija bude stara poput naše, bićete mudriji.''
Ali koliko god Svami oštro govorio o tome, Boston je primio najteži
udarac: ***
''Boston je najgori od svih. Tamo su sve žene hirovite moderne lutkice, sve
su nepouzdane, sa jedinom sklonošću da prate nešto novo i neobično.''
Možda ću ustanoviti da je dobro da izađem iz svoga tela – da ga odbacim
kao zastarelo odelo. Ali neću prestati da radim! Svugde ću inspirisati ljude, Propast religijske sekte počinje onoga dana kada u nju uđe klanjanje
sve dok svetu ne bude jasno da je jedno sa Bogom. bogatašima.
*** ***
Sve što ja jesam, sve što će i svet jednoga dana biti, jeste zahvaljujući Ako želiš da učiniš bilo šta loše, učini to pred svojim pretpostavljenima.
mome Učitelju, Šri Ramakrišni, koji je ovaplotio i iskusio i poučavao ovo
čudesno jedinstvo koje je u osnovi svega, pronašavši ga podjednako u ***
hinduizmu, u islamu i u hrišćanstvu.
Milošću Gurua, sledbenik postaje pandit (učenjak) i bez čitanja knjiga.
***
***
Ako čulo ukusa oslobodite uzdi, i ostali organi će razuzdano pojuriti.
Ne postoje ni greh ni vrlina: postoji samo neznanje. Spoznajom ne-
*** dvojnosti ovo neznanje biva uklonjeno.
Đnana, bakti, joga i karma – to su četiri staze koje vode ka spasenju. ***
Čovek treba da sledi stazu za koju je najpodesniji; ali u ovoj epohi poseban
naglasak valja staviti na karma-jogu. Religijski pokreti dolaze u skupinama. Svaki od njih nastoji da se izdigne
iznad ostalih. Ali, po pravilu, samo jedan od njih zaista dobija na snazi i na
*** kraju guta sve druge pokrete svoga doba.
O, kada biste samo poznavali sebe! Vi ste duše; vi ste Bogovi. Ako se Izraz ''socijalni napredak'' ima smisla koliko i ''vruć led'' ili ''mračna
ikada osećam kao da hulim, to je kada vas nazivam čovekom. svetlost''. U krajnjoj liniji, ne postoji takva stvar kao što je ''socijalni
napredak''!
***
***
U svakome je Bog, Atman; sve ostalo je tek san, iluzija.
Stvari nisu poboljšane, ali mi smo poboljšani menjajući ih.
*** ***
Ako ne nalazim sreću u životu Duha, hoću li tražiti zadovoljenje u životu Hajde da pomognem svome bližnjem; to je sve što pokušavam.
čula? Ako ne mogu da dobijem nektar, treba li da ponovo spadnem na
vodu iz jarka? Ptica zvana ćataka pije samo vodu iz oblaka, stalno ***
dozivajući dok leti u visine: ''Čista vodo! Čista vodo!'' I nikakva oluja ili
nepogoda ne mogu da pokolebaju njen let niti da učine da se spusti na to ''Ne'', odgovorio je veoma blago Svamiđi na jedno pitanje u Njujorku, ''ne
da pije sa zemlje. verujem u okultno. Ako je nešto nestvarno, onda ni ne postoji. Neobične
stvari su prirodne pojave. One su naučna materija, i stoga za mene nisu
*** okultne. Ne verujem u okultna udruženja. Ona ne čine nikakvo dobro, i
nikada ne mogu da čine dobro.''
Svaka sekta koja vam može pomoći da spoznate Boga je dobrodošla.
Religija je spoznaja i ostvarenje Boga. ***
*** Postoje četiri opšte vrste ljudi – racionalna, emotivna, mistična, i radnik.
Za svaku od njih moramo da obezbedimo prikladnu formu bogosluženja.
Ateista može da bude dobrotvoran i velikodušan, ali ne i religiozan. Ali Evo ga racionalni čovek, koji kaže: ''Ja ne marim za ovu formu
religiozan čovek mora da bude dobrotvoran i velikodušan. obožavanja. Dajte mi filozofsku, racionalnu – to mogu da poštujem.''
Dakle, za racionalistu je racionalno, filozofsko obožavanje.
***
Evo ga radnik. On kaže: ''Ne tiče me se bogosluženje filozofa. Dajte mi
Svako doživljava havariju na hridini tobožnjeg guruizma, izuzev onih duša posao koji ću obaviti za svoga bližnjeg.'' Zato je za njega predviđen rad
koje su bile rođene da budu Gurui. kao put obožavanja. I za mistika i emotivca imamo odgovarajuće oblike
posvećenosti. Svi ovi ljudi nalaze u religiji temelje svoga verovanja.
***
***
Čovek se sastoji od životinjstva, čovečnosti i božanstvenosti.
Ja idem za istinom. Istina nikada neće stupiti u savez sa lažljivošću i vrlina; viđenje različitosti i nejednakosti je greh. Različite svete knjige
obmanom. Čak i da je ceo svet protiv mene, Istina na kraju mora pobediti. samo pokazuju načine sticanja vrline.
*** ***
Gde god najhumanističkije ideje padnu u šake gomile, prvi rezultat koji Kada je, putem rasuđivanja, Istina shvaćena intelektom, tada je ostvarena i
zapažate je njihova degradacija. Obrazovanje i intelekt su ono što pomaže u srcu, vrelu osećanja. Time glava i srce postaju prosvetljeni istovremeno;
da stvari budu bezbedne. U zajednici su obrazovane osobe one koje su i jedino tada, kao što kažu Upanišade ''čvor srca je presečen nadvoje, i sve
pravi čuvari religije i filozofije u njihovom najčistijem obliku. Taj oblik sumnje su dokrajčene'' (Mundaka Upanišada, II.ii.8).
služi kao pokazatelj intelektualnog i socijalnog stanja zajednice.
Kada su u stara vremena ovo znanje (đnana) i ovo osećanje (bava)
istovremeno bujali u srcu rišija (mudraca), tada je Najviša Istina postala
*** poetična, i tada su Vede i ostali spisi napisani. Iz tog razloga čovek
otkriva, proučavajući ih, da su se dve paralelne linije bave i đnane na kraju
''Nisam došao'', rekao je Svamiđi jednom prilikom u Americi, ''da vas srele u ravni Veda i postale združene i nerazdvojne.
preobratim u novu veru. Želim da zadržite svoju sopstvenu veru; želim da
metodistu učinim boljim metodistom; prezbiterijanca boljim ***
prezbiterijancem; unitaristu boljim unitaristom. Želim da vas naučim da
živite istinu, da otkrijete svetlost unutar vaše vlastite duše.'' Svete knjige različitih religija upućuju na različite načine ostvarenja ideala
univerzalne ljubavi, slobode, odvažnosti i nesebičnog čovekoljublja. Svaka
*** religijska sekta je u načelu u raskoraku sa drugima zbog svoga shvatanja o
tome šta je vrlina a šta porok, i bori se sa ostalima oko pitanja načina
Sreća se čoveku predstavlja noseći krunu tuge na glavi. Onaj ko je sticanja vrline i izbegavanja poroka, umesto nišanjenja i ostvarenja cilja.
dočekuje i prihvata mora takođe da dočeka i prihvati tugu. Svaki način je više ili manje koristan, a Gita (XVIII.48) kaže: ''Svaki
poduhvat je praćen manama kao što dim prati vatru''; zato će se načini i
*** sredstva nesumnjivo činiti više ili manje manjkavima. Ali budući da treba
da dostignemo najvišu vrlinu pomoću načina koji su u velikom broju
Slobodan je i velik onaj ko svetu okreće leđa, ko se svega odrekao, ko je izloženi u svetim knjigama, treba da damo sve od sebe da ih shvatimo i
obuzdao svoju strast, i ko žudi za mirom. Čovek može da stekne političku i sledimo. Povrh toga, oni treba da budu saobraženi sa razumom i
socijalnu nezavisnost, ali ako je rob svojih strasti i želja, ne može da oseti sposobnošću rasuđivanja. Time će, kako napredujemo, zagonetka vrline i
čistu radost istinske slobode. poroka biti rešena samo od sebe.
*** ***
Činiti dobro drugima je vrlina (darma); povređivanje drugih je greh. Snaga Koliko je onih koji u današnje vreme u našoj zemlji zaista razumeju šastre
i odvažnost su vrline; slabost i kukavičluk su greh. Nezavisnost je vrlina; (vrsta svetih spisa)? Ljudi su samo naučili reči kao što su Braman, maja,
zavisnost je greh. Voleti druge je vrlina; mrzeti druge je greh. Vera u Boga prakrti, i tako dalje, i sa njima prave zbrku u svojim glavama. Odloživši u
i u svoje vlastito Jastvo je vrlina; sumnja je greh. Znanje o jedinstvu je stranu pravo značenje i namenu šastri, oni se isključivo raspravljaju oko
reči. Ukoliko šastre ne mogu da pomognu svim ljudima u svim prilikama i
u svim vremenima, od koje su onda koristi takve šastre? Ako šastre
pokazuju put samo sanijasijima, a ne i kućevlasnicima i domaćinima, Kada stvarna istorija Indije bude obelodanjena, biće dokazano da je, kako
kakvu onda potrebu ima domaćin za takvim jednostranim šastrama? Ako u stvarima religije, tako i u umetnostima, Indija prvobitni Guru celoga
šastre mogu da pomognu ljudima samo kada napuste svako delo i posao i sveta.
povuku se u šume, a ne mogu da upute na način kako da se upali svetiljka
nade u srcima ljudi iz svakidašnjeg radnog sveta – usred svakodnevne ***
muke, bolesti, bede i siromaštva, u klonulosti i potištenosti pokajnika, u
samo-prekorevanju ugnjetenih, u grozoti bojnog polja, u pohoti, srdžbi i Govoreći o arhitekturi rekao je: ''Ljudi kažu da je Kalkuta grad palata, ali
užitku, u radosti pobede, u tmini poraza, i najzad, u jezivoj noći smrti – kuće izgledaju kao mnoštvo kutija postavljenih jedna na drugu! One ne
onda bespomoćno i malodušno čovečanstvo nema potrebu za takvim saopštavaju nikakvu zamisao, nikakvu ideju. U Radžputani još uvek
šastrama, i takve šastre uopšte neće biti šastre! možete naći mnogo čiste hindu arhitekture. Ako osmotrite darmašalu
(zgradu za smeštaj hodočasnika), osetićete kao da vas raširenih ruku
poziva da u njoj nađete sklonište i iskusite njeno bezgranično
gostoprimstvo. Ako pogledate hram, sigurni ste da pronalazite Božansko
*** Prisustvo u i oko njega. Ako pogledate seosku kolibu, odmah ćete biti u
stanju da shvatite posebna značenja njenih različitih delova, kao i to da
Posredstvom boge (uživanja) i joga će s vremenom doći. Ali avaj, usud čitava struktura otuda nosi dokaz nadmoćne prirode i ideala vlasnika. Ovu
mojih zemljaka je takav da, da i ne govorimo o imanju joge, ne mogu da vrstu izražajne arhitekture nisam video nigde osim u Italiji.''
imaju čak ni malo boge! Trpeći sve moguće oblike poniženja oni uz
krajnje teškoće mogu da zadovolje tek najoskudnije potrebe tela – pa čak ***
ni to ne mogu svi! Čudnovato je što takvo stanje stvari ne remeti naš san i
ne podiže nas na naše neodložne dužnosti. Svaka duša je potencijalno božanska. Cilj je u tome da se ta unutarnja
božanstvenost ispolji putem obuzdavanja prirode, spoljne i unutrašnje.
*** Učini to ili pomoću rada, ili bogosluženja ili psihičke kontrole ili filozofije
– na jedan ili više ili na sve te načine, i budi slobodan.
Kada se rodi genije od čoveka sa izvesnom naročito velikom sposobnošću,
svi najveći i najkreativniji talenti čitavog nasleđa crpu se za uobličavanje ***
njegove ličnosti i bivaju isceđeni do kraja. Iz tog razloga možemo da
primetimo da su svi koji se potom rađaju u takvoj porodici ili idioti ili ljudi Ne osuđuj nikoga: ako možeš da pružiš ruku koja pomaže, uradi to. A ako
vrlo prosečnog kalibra, i da se s vremenom takva porodica u mnogim ne možeš, sklopi ruke, blagoslovi svoju braću i pusti ih da idu svojim
slučajevima gasi i zamire. putem.
*** ***
Prilikom posete Tadžu u Agri primetio je: ''Ako stisnete delić ovoga Kada zaista počnemo da živimo u svetu, onda razumemo šta znači bratstvo
mermera, iz njega će curiti kapi kraljevske ljubavi i žalosti.'' Kasnije je ili ljudski rod, ne pre toga.
dodao: ''Zapravo je potrebno šest meseci za proučavanje jednog
kvadratnog inča njegovih unutarnjih mehanizama lepote.'' ***
***
Osećaj se kao Hrist i bićeš Hrist; osećaj se kao Buda i bićeš Buda.
Osećanje je život, snaga, vitalnost, i bez njega nikakva količina Gospod je velik! – On mi neće dozvoliti da postanem licemer. A sada neka
intelektualne aktivnosti ne može da dopre do Boga. ono što je unutra izađe napolje...
*** ***
Što više istupamo i činimo drugima dobro, to će nam pročišćenija biti srca, Bože istine, Ti budi jedini moj vodič...
i Bog će biti u njima.
***
***
Bog je uvek aktivno proviđenje, čijom silom sistemi za sistemima
Ne postoji ništa izvan Boga, i čulni užici su samo nešto kroz šta sada evoluiraju iz haosa, stvoreni da privremeno funkcionišu i opet budu
prolazimo u nadi da ćemo dobiti nešto zaista važno. uništeni.
*** ***
Znate, moguće je da ću ponovo biti rođen jer, vidite, zaljubio sam se u Zašto bi čovek čak i ovde bio jadan i nesrećan, u ovoj vladavini pravednog
čovečanstvo. i milosrdnog Boga?
*** ***
Dobro je voleti Boga zbog nade u nagradu, ali bolje je voleti Boga radi Kao što razni potoci imaju svoje izvore na različitim putanjama kojima se
same ljubavi; a molitva kaže: o, Gospode, ja ne tražim ni bogatstvo, ni ljudi kreću na osnovu svojih sklonosti, i premda se čine različitima,
decu, ni obrazovanost. Ako je to Tvoja volja, ići ću iz života u život. Ali, krivudavim ili pravim, svi oni vode ka Tebi.
podari mi to da mogu da te volim bez nade u nagradu – da volim
nesebično, radi same ljubavi. ***
*** Posredstvom molitve ljubav prema Bogu raste i preuzima oblik koji se
naziva vrhovna devocija (predanost). Oblici iščezavaju, rituali se
U mojoj prirodi je da Ga volim; i zato volim. Ne molim se ni za šta. Ne udaljavaju, knjige bivaju istisnute, kipovi, ikone, hramovi, crkve, religije i
tražim ništa. Neka me postavi gde god poželi. Moram da Ga volim radi sekte, zemlje i nacije – sva ta sitna ograničenja sama od sebe spadaju sa
same ljubavi. U ljubavi ne mogu da trgujem. onoga ko upozna ovu ljubav prema Bogu.
*** ***
Kako Ga obožavati? Putem ljubavi. Treba ga obožavati kao jedinog Klanjati se Bogu čak i zbog spasenja, ili bilo koje druge nagrade,
voljenog, dražeg od svega u ovome i u sledećem životu. podjednako je izvitopereno. Ljubav ne zna za nagradu. Daj svoju ljubav
Bogu, ali ne traži od Njega u molitvi ništa za uzvrat.
***
***
***
Molitva je objedinjena božanska ljubav. Kada se dosegne ovaj najviši ideal
ljubavi, filozofija biva odbačena. Ko tada da vodi računa o njoj? Sloboda, Zapamti! Zapamti! Poruka Indije je uvek 'Ne duša zbog prirode, nego
spasenje, nirvana – sve biva odbačeno. Ko mari da postane slobodan dok priroda zbog duše!'
uživa u božanskoj ljubavi?
***
***
Ono što je svetu danas potrebno je dvadeset muškaraca i žena koji se
Otkrivamo da je Isus iz Nazareta, pre svega, istinski sin Orijenta, duboko usuđuju da stanu tamo na ulicu, i da izjave da ne poseduju ništa osim
praktičan. On nije imao VERU u ovaj nepostojani i prolazni svet i njegovu Boga. Ko će poći? Zašto bi se čovek bojao? Ako je to tačno, šta bi još
svojinu. Nije imao potrebe da se bakće sa knjigama, kao što je to moda na moglo da bude od značaja? A ako nije tačno, šta znače naši životi!
savremenom zapadu, niti da rasteže tekstove koliko god se rastegnuti
mogu.
***
***
O, kako bi spokojan bio rad onoga koji je zbilja shvatio božanstvenost
Uviđamo da različite protivrečnosti i komplikacije u svakoj RELIGIJI čoveka! Za takvoga, nema ničega što treba da se uradi, izuzev da se
samo označavaju različite stupnjeve razvoja. Svrha svih religija je ljudima otvore oči. Sve drugo obavlja se samo.
ostvarenje Boga u duši. To je jedina univerzalna religija.
***
***
On (Šri Ramakrišna) je bio zadovoljan da naprosto živi uzvišenim
Proučavajući različite RELIGIJE otkrivamo da su one u suštini jedno. životom, a da drugima prepusti da nađu objašnjenje!
*** ***
Čovek može da bude najgenijalniji filozof na svetu, ali dete u domenu ''Planovi! Šeme! Projekti!'' Svami Vivekananda bio je ozlojeđen kada mu
RELIGIJE. Tek kada razvije uzvišeno stanje duhovnosti, on može da je jedan od njegovih učenika ponudio neki komadić svetovne mudrosti.
shvati da se carstvo nebesko nalazi unutar njega. ''Eto zašto... zapadni ljudi nikada ne mogu da stvore religiju! Ukoliko je
ikome od vas to ikada uspelo, bilo je to samo nekoliko katoličkih svetaca
*** koji nisu imali nikakve planove ni šeme. Religiju nikada nisu propovedali
planeri!
Svamiju je postavljeno pitanje: ''Da li je Buda poučavao da je množina
stvarna a ego nestvaran, dok ortoksni hinduizam smatra Jedno za stvarno, ***
a množinu za nestvarnu?'' ''Da'', odgovorio je Svami. ''A ono što smo
Ramakrišna Paramahamsa i ja tome dodali je to da su Mnoštvo i Jedno ista Socijalni život na Zapadu je poput razleganja smeha; ali ispod njega se
Stvarnost, opažena istim umom u različita vremena i sa različitim krije jadikovka. On završava sa ridanjem. Zabava i lakomislenost samo su
stanovištima.''
na površini: on je zapravo pun tragičke napetosti. A ovde je, pak, tužno i bespomoćne? Svami se okrenuo prema njemu sa začuđenim
sumorno spolja, ali ispod toga su bezbrižnost i veselje. negodovanjem. ''Svašta, pa udri moćnika, naravno!'', rekao je. ''Ti
zaboravljaš svoju vlastitu ulogu u toj karmi: uvek imaš pravo da se
Mi imamo teoriju da je kosmos Božje ispoljavanje sebe samog iz čiste pobuniš!''
zabave, da su Inkarnacije dolazile i živele ovde 'samo iz zabave'. Igra, sve
je bila igra. Zašto je Hrist bio razapet? Bila je to samo igra. Toliko o ***
životu. Samo se igraj sa Gospodom. Reci: ''Sve je ovo igra, sve je igra''.
Činiš li ti išta? ''Treba li čovek da traži povoljnu priliku za ubistvo u odbrani svoga prava,
ili treba da prihvati pouku iz Gite i nauči da nikada ne reaguje?'', pitali su
*** Svamija. ''Ja nisam ni za kakvu reakciju'', reče Svami, govoreći polako i sa
dugom pauzom. Zatim je dodao: ''- kad se radi o sanijasijima. Ali samo-
Ubeđen sam da vođa ne nastaje u jednom životu. On mora da bude rođen odbrana je prava stvar za kućevlasnika!''
za to. Jer, teškoća nije u organizaciji i stvaranju planova; provera, prava
provera vođe nalazi se u držanju veoma različitih ljudi na okupu duž linije ***
njihovih zajedničkih naklonosti. A to može da se postigne jedino nesvesno,
nikada pokušavanjem. Pogrešno je smatrati da je uživanje svačija pobuda. Priličan broj ljudi je
rođen da traga za bolom. Obožavajmo Užas zarad njega samog.
***
***
Objašnjavajući Platonovu doktrinu o Idejama, Svamiđi je rekao: ''I tako,
vidite, sve je ovo tek slabašno ispoljenje uzvišenih ideja, koje su jedine Ramakrišna Paramahamsa bio je jedini čovek koji je ikada imao smelosti
stvarne i savršene. Negde postoji ideal za vas, a ovde je pokušaj da se on da kaže da moramo govoriti svim ljudima na njihovom vlastitom jeziku!
ispolji! Pokušaj je svakako manjkav u raznim pogledima. Ipak, nastavite!
Jednoga dana ćete ovaplotiti ideal.'' ***
*** ''Kako sam nekada mrzeo Kali!'', rekao je, misleći na svoje nedoumice u
prihvatanju ideala boginje Kali. ''I sve njene metode! To je bio osnov moje
Odgovarajući na opasku jedne učenice koja je smatrala da bi za nju bilo šestogodišnje borbe – to da neću da je prihvatim. Ali na kraju sam morao
bolje da se ponovo i ponovo vraća u ovaj život i pomogne stvari i procese da je priznam i prihvatim! Ramakrišna Paramahamsa me je posvetio Njoj,
koji je interesuju, umesto da stremi ka ličnom spasenju sa dubokom i sada verujem da me Ona vodi u svemu što radim, i da čini sa mnom šta
žudnjom da izađe iz života, Svami je brzo uzvratio: ''To je zato što ne joj je volja... A tako dugo sam se borio! Voleo sam ga, znate, i to je ono
možeš da prevaziđeš zamisao o progresu. Ali stvari ne postaju bolje. One što me je održalo. Video sam njegovu izvanrednu čistotu... osećao sam
ostaju takve kakve su; a mi postajemo bolji sa promenama koje činimo u njegovu čudesnu ljubav... Njegovu veličinu tada nisam dovoljno uviđao.
njima.'' Sve je to došlo kasnije, kada sam popustio i predao se. U to vreme sam ga
smatrao umobolnom bebom, koja stalno ima vizije i slično. Mrzeo sam to.
*** A potom sam i ja morao da je priznam!
U Almori je izvesni stariji čovek, sa licem koje je izražavalo dobroćudno ''Ne, ono što me je navelo na to je tajna koja će umreti sa mnom. U to
mekuštvo, prišao i postavio mu pitanje o karmi. Šta da rade oni, pitao je, vreme imao sam velikih nevolja i neuspeha... bila je to prilika... Ona me je
čija je karma da budu svedoci toga kako moćnici ugnjetavaju porobila. To su prave reči: 'tvoj rob'. A Ramakrišna Paramahamsa me je
poverio Njoj... Čudno! Posle toga je živeo još samo dve godine, i veći deo Zagrlimo Užasno, upravo zato što je užasno, ne zahtevajući da izgubi na
tog perioda je trpeo bolove. Ni šest meseci nije zadržao svoje zdravlje i snazi. Prihvatimo nesreću radi same nesreće!
bistrinu.
***
''I Guru Nanak je bio takav, znate, tragao je za jednim učenikom kome bi
preneo svoju moć. I izostavio je celu svoju porodicu – njegova deca nisu Tri ciklusa budizma bila su: pet stotina godina Zakona, pet stotina godina
mu ništa značila – sve dok nije naišao na dečaka kojem ju je dao; tada je kipova i ikona, i pet stotina godina tantri. Ne smete da zamišljate da je u
mogao da umre. Indiji ikada postojala religija zvana budizam sa hramovima i sveštenstvom
svoga vlastitog reda! Ništa slično tome. To je uvek bilo unutar hinduizma.
''Budućnost će, kažeš, nazvati Ramakrišnu Paramahamsu utelovljenjem Samo u jednom periodu je uticaj Bude bio vrhovni, i to je naciju učinilo
Kali? Da, mislim da nema sumnje da je Ona oblikovala Ramakrišnino telo monaškom.
u svoje vlastite svrhe.
***
''Vidite, ne preostaje mi nego da verujem da negde postoji ogromna Snaga
koja sebe smatra za žensko, i zove se Kali i Majka... A verujem i u Ceo ideal konzervativca je potčinjavanje. Vaš ideal je borba. Shodno
Bramana... Ali, nije li uvek tako? Zar mnoštvo ćelija u telu ne sastavljaju tome, mi smo ti koji uživaju u životu, nikada vi! Vi stalno težite da stvari
ličnost, mnogi moždani centri, a ne samo jedan, koji proizvode svest?... promenite nabolje; i pre nego što se izvede milioniti deo promene, umirete.
Jedinstvo u složenosti! Upravo tako! I zašto bi bilo drugačije sa Zapadni ideal je da se deluje; istočni da se podnosi. Savršen život bio bi
Bramanom? To je Braman. To je Jedno. A ipak – a ipak – to su takođe i čudesna harmonija delovanja i trpljenja. Međutim, to se ne može ostvariti.
bogovi!''
U našem sistemu je prihvaćeno da čovek ne može da ima sve što želi.
*** Život je podvrgnut mnogim ograničenjima. To je ružno, a ipak ukazuje na
svrhu svetlosti i snage. Naši liberali u tome vide jedino ružnoću i nastoje
Što sam stariji, to mi se više čini da se sve temelji na odvažnosti, na da je bace ustranu. Samo što je zamenjuju nečim jednako lošim; a novoj
čojstvu. To je moje novo jevanđelje. navici treba isto toliko vremena koliko i staroj da pokrene svoje centre
snage.
***
Volja se ne ojačava promenom. Naprotiv, ona time slabi i biva porobljena.
Reagujući na neka evropska obaveštenja o kanibalizmu, kao da je to bio Uvek moramo da upijamo. Volja postaje jača sa sposobnošću upijanja. A,
normalan deo života u izvesnim društvima, Svami je napomenuo: ''To nije bilo svesno ili nesvesno, volja je jedina stvar na svetu kojoj se divimo.
istina! Nijedan narod nikada nije jeo ljudsko meso, izuzev kao religioznu Indijska udovica koja se spaljuje sa mrtvim mužem uzvišena je u očima
žrtvu, ili u ratu, iz osvete. Zar ne uviđate? To nije praksa društvenih celoga sveta, zbog volje koju ispoljava.
životinja! To bi preseklo koren društvenog života!''
Sebičnost je ono što moramo nastojati da eliminišemo. Ustanovio sam da,
*** kad god sam učinio grešku u životu, uvek je to bilo zato što je moja ličnost
ušla u proračun. Kada ličnost nije bila upletena, moje rasuđivanje išlo je
Seksualna ljubav i proizvodnja! Te stvari su u osnovi većine religija. U pravo ka cilju.
Indiji se one zovu vaišnavizam, a na Zapadu hrišćanstvo. Kako su retki oni
koji su se odvažili da obožavaju Smrt ili Kali! Obožavajmo Smrt! Bez ličnosti, ne bi bilo ni religijskih sistema. Da čovek nije želeo sve za
sebe, zar mislite da bi imao sve te molitve i kultove? Nikada ne bi ni
pomislio na Boga, sem možda zbog malo veličanja tu i tamo, pred iste stvari. Jer, u pozadini ne-povređivanja leži grozna slabost. Slabost je to
prizorom predivnog pejzaža ili nečeg sličnog. I to je jedino stanovište koje što začinje ideju otpora. Ja ne pomišljam ni na kažnjavanje ni na bežanje
treba da postoji. Samo slavljenje i zahvalnost. Kada bi se samo otarasili od kapi morskoga mlaza. To je za mene ništavno. Ali za komarca bi to bila
ličnosti i sebičnosti! ozbiljna stvar. Svako povređivanje bih doživeo nalik tome. Snaga i
neustrašivost. Moj vlastiti ideal je da svetac kojeg su ubili u Mutiniju i koji
Potpuno ste u zabludi kada smatrate da je borba znak razvitka. Uopšte nije je prekinuo svoje ćutanje, kada je proboden do srca, kaže: 'I ti si On!'
tako. Moć upijanja je znak. Hinduizam je upravo duh upijanja. Nikada
nismo marili za borbu. Naravno, mogli smo da zadamo udarac ponekad, u Ali, možete zapitati: 'Koje je Ramakrišnino mesto u ovoj šemi?'
odbranu naših domova! To je ispravno. Ali nikada nismo marili za borbu
zbog same borbe. Svako to mora da nauči. Zato, neka se rase došljaka On je metod, izvanredni nesvesni metod! On nije razumeo samoga sebe.
komešaju dalje! Sve će one na kraju biti uvedene u hinduizam! Nije znao ništa o Engleskoj ni o Englezima, izuzev da su bili nastran narod
s one strane mora. Bez obzira na to, proživeo je izvanredan život: a ja se
*** bavim značenjem. Nikada ni reči osude ni za koga! Jednom sam napao
jednu od naših sekti čarobnjaka. Besneo sam tri sata, a on je ćutke slušao.
Sveukupnost svih duša, ne samo ljudskih, je Personalni Bog. Volji 'Pa, eto', rekao je stari kada sam završio, 'valjda svaka kuća sme da ima
Sveukupnosti ništa se ne može odupreti. To je ono što poznajemo kao svoje zakulisne radnje. Ko zna?'
zakon, i što podrazumevamo pod Šivom i Kali, itd.
Do sada je velika greška naše indijske religije ležala u tome što ona zna za
*** samo dve reči: odricanje i mukti (oslobođenje). Jedino mukti! Ništa za
porodičnog čoveka!
Obožavajte Strašno! Obožavajte Smrt! Sve ostalo je beskorisno i sujetno.
Sva borba je beskorisna i sujetna. To je poslednja pouka. Međutim, to nije Međutim, upravo su to ljudi kojima želim da pomognem. Jer, nemaju li
kukavička ljubav prema smrti, ni ljubav malodušnih i mlitavih, niti sve duše isti kvalitet? Nije li cilj svih nas isti?
samoubistvo. To je dobrodošlica snažnog čoveka koji je sve izmerio i
ispitao do samoga dna i zna da ne postoji alternativa. I zato snaga mora naciji da dođe kroz obrazovanje.
*** ***
Ne slažem se ni sa kim od onih koji mojem narodu vraćaju svoje Purane (vrsta svetih knjiga) je Svami shvatao kao nastojanje hinduizma da
praznoverje. Poput egiptologovog interesovanja za Egipat, lako je imati uzvišene ideje dovede na vrata masa. Postojao je samo jedan um u Indiji
zanimanje za Indiju koje je sasvim sebično. Čovek može da žudi da koji je naslutio ovu potrebu, um Krišne, verovatno najistaknutijeg čoveka
ponovo vidi Indiju iz svojih knjiga, svojih studija, svojih snova. Moja nada koji je ikada živeo.
je da ću ponovo videti najsnažnije misli te Indije, potkrepljene snažnim
mislima ovoga doba, isključivo na prirodan način. Nova etapa mora da Svami je izjavio: ''Time je stvorena religija koja završava u obožavanju
bude rastenje iznutra. Višnua, kao očuvanja života i životnog zadovoljstva, vodeći ka spoznaji
Boga. Naš poslednji pokret, ćetanjizam, sećate se, zalagao se za uživanje.
Zato ja propovedam jedino Upanišade. Ispitajte, i ustanovićete da nikada U isto vreme, đainizam predstavlja drugu krajnost, lagano uništavanje tela
nisam citirao ništa osim Upanišada. A i od njih samo tu Jednu ideju, snagu. samo-mučenjem. Otuda možete videti da je budizam reformisani
Srž Veda i Vedante i svega leži u toj jednoj reči. Budina doktrina bila je đainizam; upravo u tome je smisao Budinog napuštanja društva pet
ne-opiranje, ne-povređivanje. Ali mislim da je ovo bolji način podučavanja isposnika. U Indiji u svakoj epohi postoji krug sekti koje predstavljaju
svaki prelazni stepen fizičke prakse, od krajnosti samo-mučenja do Svami je bio pozvan jednom prilikom da osudi fetišizam Hotentota. ''Ne
krajnosti viška i neumerenosti. I u toku svakog perioda uvek će se razviti znam'', odgovorio je, ''šta je to fetišizam!'' Tada mu je na brzinu pružena
metafizički krug, koji predstavlja ostvarenje Boga pomoću svakog od tih jeziva slika objekta koji je naizmenično obožavan, tučen, i kojemu se
prelaznih stupnjeva, od toga da se čula koriste kao instrumenti pa do odaje hvala. ''Ja radim to isto!'', uzviknuo je na to. ''Zar ne vidite'', nastavio
opozivanja čula. Hinduizam kao da se uvek sastoji od dve kontra-spirale, je trenutak kasnije, oštro negodujući na nepravdu učinjenu poniznima i
koje upotpunjuju jedna drugu, oko samo jedne osovine. sirotima, ''zar ne vidite da nema fetišizma? Ah, vaša su srca pokradena, pa
ne možete da vidite da je dete u pravu! Dete vidi ličnost svuda. Znanje
'Da', tvrdi vaišnavizam, 'to je u redu – ta silna ljubav prema ocu, prema nam otima dečje viđenje. Ali na kraju, pomoću višeg znanja, ponovo ga
majci, prema bratu, mužu, ili detetu! To je u redu, ali samo ako ćete zadobijamo. Dete povezuje živuću snagu sa stenama, prućem, drvećem i
smatrati da je Krišna dete, i kada mu dajete hranu da hranite Krišnu!' To je ostalim. A zar iza njih ne stoji živuća Snaga? To je simbolizam, a ne
bio uzvik Ćetanje: 'Obožavaj Boga putem čula', suprotan vedantičkom fetišizam! Zar ne možete to da uvidite?''
poviku: 'Obuzdaj čula! Suzbij čula!'
***
Ja vidim da je Indija mlad i živ organizam. Evropa je mlada i živa. Nijedna
od njih nije stigla do tog stepena razvoja da možemo bezbedno da Jednoga dana ispričao je priču o Satjabaminom žrtvovanju i kako je reč
kritikujemo njene institucije. Postoje dva velika eksperimenta, od kojih ''Krišna'', napisana na listu papira i bačena na kantar, postigla da lično
nijedan nije dovršen. U Indiji imamo socijalni komunizam, sa svetlošću Krišna, na drugoj strani, šutne vagu. ''Ortodoksni hinduizam'', počeo je,
advaite – što će reći, duhovnog individualizma – koja se kreće po njemu i ''smatra da je šruti, zvuk, sve. Stvar je tek slabašno ispoljenje prethodno
oko njega; vi u Evropi ste socijalni individualisti, ali vaše mišljenje je postojeće i večne ideje. Zato je ime Božje sve: sam Bog je tek
dualističko, dakle duhovni komunizam. Tako se jedno društvo sastoji od objektivizacija te ideje u večnome umu. Tvoje vlastito ime je beskrajno
socijalističkih ustanova ograđenih individualističkim mišljenjem, dok se savršenije od tvoje ličnosti! Ime Božje odličnije je od Boga. Pazite šta
drugo sastoji od individualističkih ustanova ograđenih komunističkom govorite!''
mišlju.
***
Mi moramo da pomognemo indijski eksperiment takav kakav je. Pokreti
koji ne nastoje da pomognu stvari takve kakve su nisu od koristi. U Ne bih obožavao čak ni grčke bogove, zato što su bili odvojeni od
Evropi, na primer, poštujem brak isto koliko i vanbračni život. Nikada čovečanstva! Treba obožavati samo one koji su nalik nama, ali uzvišeniji.
nemojte da zaboravite da čoveka čine velikim i savršenim i njegove mane Razlika između bogova i mene mora biti jedino razlika u stepenu.
isto kao i njegove vrline. Zato ne treba da težimo da ukrademo naciji njen
karakter, čak i ako bi moglo da se dokaže da je taj karakter bio sav od ***
mana.
Kamen padne i zgnječi crva. Odatle izvodimo zaključak da svaki kamen,
*** padajući, gnječi crva. Zašto tako momentalno iznova primenjujemo
opažanje? Iskustvo, neko reče. Ali, pretpostavimo da se to dešava prvi put.
Uvek možete slobodno da kažete da je kip ili ikona Bog. Greška koju Bacite bebu uvis, i ona zaplače. Iskustvo iz prošlih života? Ali zašto je
morate da izbegavate je da mislite da je Bog ikona ili kip. primenjeno na budućnost? Zbog toga što postoji stvarna veza između
određenih stvari, prožimanje, a na nama je jedino da pazimo da se kvalitet
*** niti preklapa, niti da bude neodgovarajući za dotični slučaj. Od ovog
razlikovanja zavisi čitavo ljudsko znanje.
Što se tiče zabluda, moramo da upamtimo da neposredno opažanje može
biti dokaz samo ukoliko su sredstvo, metod i postojanost opažaja očuvani Buda je učinio sudbonosnu grešku time što je mislio da ceo svet može da
čistima. Bolest ili emocija imaće za posledicu ometanje opažanja. Stoga je bude podignut na nivo Upanišada. Jer, lični interesi su sve pokvarili.
čak i neposredno opažanje tek jedan oblik zaključivanja. I zato je svako Krišna je bio razboritiji, zato što je bio veštiji i prepredeniji. Ali Buda nije
ljudsko znanje nepouzdano i može da bude pogrešno. Ko je istinski bio ni za kakve kompromise. Svet je u prošlosti video čak i Avatara
svedok? Istinski svedok je onaj za koga je ono što je izrečeno neposredno upropašćenog kompromisom, mučenog na smrt zbog potrebe za
opažanje. Zbog toga su Vede istinite, pošto se sastoje od svedočanstava priznanjem, i izgubljenog. Ali, Buda bi bio slavljen kao Bog još za života,
merodavnih osoba. Međutim, da li je ova moć opažanja bilo čija osobitost? širom Azije, za jedan trenutak kompromisa. Njegov odgovor je bio samo:
Ne! Imaju je i Riši, i Arijan, i varvarin. 'Budastvo je postignuće, ne ličnost!' Vaistinu On beše jedini čovek na
svetu koji je uvek bio potpuno razuman i duševno zdrav, jedini duševno
Savremeni Bengal smatra da je svedočenje samo poseban slučaj zdrav čovek koji se ikada rodio!
neposrednog opažanja, i da su analogija i sličnost sa rasuđivanjem samo
loša zaključivanja. Stoga, od savremenih dokaza postoje samo dva, ***
direktni opažaj i zaključivanje.
Ljudi na Zapadu rekli su Svamiju da bi veličina i slava Bude bili
Jedna grupa ljudi daje prednost spoljnoj manifestaciji, a druga unutarnjoj atraktivniji da je bio razapet! On je to žigosao kao ''rimsku svirepost'', i
ideji. Šta je prethodilo, ptica jajetu ili jaje ptici? To je problem za koji ne istakao: ''Najniža i najzverskija sklonost je prema akciji. Zbog toga će svet
postoji rešenje. Ostavi se toga! Beži iz maje! uvek voleti epove. Srećom po Indiju, međutim, ona nikada nije stvorila
jednog Miltona, sa njegovim 'skakanjem naglavce u ogromnu provaliju'!
*** Sve je to bilo izmenjeno nabolje sa nekoliko redaka Brauninga! Ta epska
žestina je bila ono što je privlačilo Rimljane. Raspinjanje na krst je bilo to
Zašto da brinem i ako ceo svet iščezne? Prema mojoj filozofiji to bi bila što je pronelo hrišćanstvo kroz svet Rimskog carstva. Da, da! Vi
odlična stvar! No, zapravo, sve što je protiv mene na kraju mora da bude zapadnjaci želite akciju! Niste u stanju da primetite poeziju svakog prostog
uz mene. Nisam li ja Njen vojnik? malog događaja u životu! Može li biti veće lepote od one iz priče o mladoj
majci koja je došla kod Bude sa svojim mrtvim sinčićem? Ili epizoda sa
*** kozama? Vidite, Uzvišeno Odricanje nije u Indiji bilo ništa novo!... Ali
posle nirvane, okrenite se prema poeziji!
Da, moj je vlastiti život rukovođen entuzijazmom izvesne uzvišene
ličnosti, pa šta onda? Inspiracija nikada nije bila isceđena u svet kroz ''Vlažna je noć, i on stiže do pastirove kolibe i pribija se uza zid ispod
jednog čoveka! strehe sa koje curi voda. Kiša lije i sve je jači vetar.
Tačno je da verujem da je Ramakrišna Paramahamsa bio nadahnut. Ali i ja ''Unutra, pastir ga kroz prozor spazi i pomisli: 'Ha, ha! Žuta odoro, ostani
sam nadahnut. I vi ste nadahnuti. I vaši sledbenici će biti; i njihovi posle tu! Za tebe je i to dobro!' I počinje da peva. 'Stoku sam smestio, i vesela
njih; i tako do kraja vremena! vatra gori. Žena mi je na sigurnom, a deca slatko spavaju! Izlivajte se
stoga, ako vam je volja, oblaci, noćas!'
Zar ne shvatate da je doba ezoteričnog tumačenja okončano? Bilo to dobro
ili loše, to vreme je nestalo da se nikada ne povrati. U budućnosti, istina se ''A Buda spolja uzvraća: 'Um mi je obuzdan; sva su mi čula sabrana; srce
mora otvoriti prema svetu! mi je nepokolebljivo. Izlivajte se stoga, ako vam je volja, oblaci, noćas!'
***
''Pastir će na to: 'Njive su požnjevene, i seno je smešteno u ambar. Potok je
bujan, a drumovi neoštećeni. Izlivajte se stoga, ako vam je volja, oblaci, ''Iznesite pravila za svoju grupu i formulišite svoje ideje'', rekao je Svami,
noćas!' baveći se monaškim idealom za žene, ''i stavite u to malo univerzalizma,
ako ima mesta za to. Samo, upamtite da u celome svetu nema više od pola
''I tako se to nastavlja, dok na kraju pastir ne ustane, pogružen i začuđen, i tuceta ljudi koji su spremni za to! Mora da bude mesta i za sekte, kao i za
ne postane sledbenik. izdizanje iznad sekti. Moraćete da proizvedete svoja vlastita oruđa.
Uobličite zakone, ali na takav način da, kada su ljudi spremni da
''Ili, ima li išta lepše od berberinove priče? funkcionišu bez njih, mogu da ih razbiju nadvoje. Naša originalnost leži u
Sveti je prošao pored moje kuće, kombinovanju besprekorne slobode sa besprekornim autoritetom. A to se
moje kuće – berberinove! može postići čak i u monaštvu.
Potrčao sam, ali On se okrenuo i sačekao me,
sačekao mene – berberina! ***
Rekoh: 'Mogu li da govorim, Gospode, sa Tobom?'
A On reče: 'Da!' Dve se različite rase mešaju i spajaju, i iz njih nastaje jedna snažna osobita
'Da!' meni – berberinu! vrsta. Ona nastoji da se sačuva od primesa, i tu možemo da posmatramo
Pa rekoh: 'Da li je nirvana za ovakve kao ja?' stvaranje kaste. Pogledajte jabuku. Najbolji su primerci proizvedeni
A On reče: 'Da!' ukrštanjem; no, kada su jednom ukršteni, nastojimo da očuvamo podvrstu
Čak i za mene – berberina! netaknutom.
Pa rekoh: 'Mogu li da idem za Tobom?'
A On reče: 'O, da!' ***
Čak i ja – berberin!
Onda upitah: 'Mogu li da ostanem, Gospode, u tvojoj blizini?' Spominjući obrazovanje devojčica u Indiji, rekao je: ''U bogosluženju
A On reče: 'Možeš!' svakako morate da koristite kipove i ikone. Ali možete da ih menjate. Kali
Reče to baš meni – sirotom berberinu!'' ne mora uvek da bude u jednom položaju. Podstičite svoje devojčice da
razmišljaju o novim načinima Njenog prikazivanja. Imajte sto različitih
*** doživljavanja Sarasvati (boginja mudrosti). Neka crpu i modeluju i slikaju
vlastite ideje.
Upadljiva tačka kontrasta između budizma i hinduizma nalazi se u
činjenici što je budizam objavio: 'Spoznaj sve kao iluziju', dok je ''U kapeli, krčag na najnižem stepeniku oltara mora da bude pun vode, a
hinduizam rekao: 'Spoznaj da je unutar iluzije ono Stvarno.' O tome kako svetla u velikim tamilskim svetiljkama moraju stalno da gore. Ukoliko,
to valja učiniti, hinduizam se nikada nije drznuo da proglasi nekakav strog dodatno, može da se organizuje održavanje neprekidnog bogosluženja,
zakon. Budistička zapovest može da se sprovede samo putem monaštva; ništa ne može da bude više u skladu sa hinduističkim osećanjem.
hinduistička može da se izvrši u bilo kojim životnim okolnostima. Sve su
one putevi ka Jedinom Stvarnom. Jedan od najviših i najsjajnijih iskaza ''Međutim, ceremonije koje se koriste moraju da budu vedske. Mora da
Vere stavljen je u usta kasapina, i propovedan naredbama udate žene postoji vedski oltar, na kojem će se u vreme službe Božje zapaliti vedska
sanijasiju. Tako je budizam postao religija monaškog reda, ali hinduizam vatra. I deca treba da budu prisutna da učestvuju u službi obrednog pranja.
je, uprkos svome veličanju monaštva, uvek ostao religija odanosti To je ritual koji bi polagao pravo na poštovanje čitave Indije.
dužnosti, kakva god da je, kao staze kojom čovek može da stigne do Boga.
***
''Okupite sve vrste životinja oko sebe. Krava je odlična za početak. Ali beznadežno zaostalo iza drugog, na tom drugom je samo da čeka i pobedi
imaćete i pse i mačke i ptice i ostalo. Neka deca imaju vreme kada odlaze vreme, dok ga ona ili on ponovo ne sustigne!
da ih nahrane i staraju se o njima.
***
''Zatim, postoji i žrtva znanja. To je najlepše od svega. Znate li da je u
Indiji svaka knjiga sveta, ne samo Vede, već i engleske i muslimanske Svest je samo opna između dva okeana, podsvesnog i nadsvesnog.
knjige takođe? Sve su svete.
***
Obnovite stare veštine. Naučite svoje devojčice oblikovanju voća uz
pomoć otvrdlog mleka. Prenesite na njih veštinu umetničkog kuvanja i Ne mogu da verujem svojim ušima kada slušam koliko zapadnjaci govore
šivenja. Neka nauče da slikaju, fotografišu, isecaju dizajne od hartije, kao i o svesti! Svest? Kakve veze ima svest! Ona je ništa ako se uporedi sa
filigranske radove u srebru i u zlatu, i vezenje. Gledajte da svaka zna nešto neizmernim dubinama podsvesti i visinama nadsvesti! U tome se ne mogu
čime može da zaradi za život u slučaju nužde. prevariti, pošto sam video kako Ramakrišna Paramahamsa za deset minuta
izvlači iz čovekovog podsvesnog uma čitavu njegovu prošlost, i na osnovu
''I nikada ne zaboravite Čovekoljublje! Zamisao o humanitarističkom toga određuje njegovu budućnost i njegove snage!
obožavanju čoveka nalazi se u jezgru Indije, ali nikada nije bila dovoljno
prilagođena i usavršena. Neka je vaši učenici razviju. Napravite od nje ***
poeziju i umetnost. Da, svakodnevno klanjanje pred stopalima prosjaka,
posle kupanja i pre obeda, bilo bi izvrsno praktično obučavanje srca i ruke Sve su to (vizije i slično) sporedne stvari. To nije prava joga. To može da
zajedno. Nekih dana, pak, možete da se klanjate deci, svojim sopstvenim bude od izvesne koristi u posrednom dokazivanju istinitosti naših izjava.
učenicima. Ili možete da pozajmite malu decu i da ih negujete i hranite. Čak i letimičan blesak pruža veru da postoji nešto iza grube materije.
Šta mi je to rekla Matađi (Tapasvini Matađi, osnivačica Mahakali Patasale Štaviše, oni koji troše vreme na takve stvari srljaju u velike opasnosti.
u Kalkuti)? 'Svamiđi! Meni niko ne pomaže. Ali, ja se klanjam ovim
svetima, i oni će me dovesti do spasenja!' Vidite, ona smatra da služi Umu Psihički razvitak je granično pitanje! Nikada ne može biti nikakve
(boginju, suprugu Šive) u kumari (devojčici) i to je predivna misao da se sigurnosti ni stabilnosti znanja dosegnutog pomoću njega. Zar nisam rekao
sa njom započne škola.'' da je to 'granično pitanje'? Granična linija stalno se pomera!
*** ***
Ljubav je uvek ispoljavanje sreće. I najmanja senka bola koja padne na nju Na advaitskoj strani se smatra da duša niti dolazi niti odlazi, i da su sve
znak je telesnosti i sebičnosti. ove sfere ili slojevi univerzuma samo mnogi raznovrsni proizvodi akaše
(prostor, peti element) i prane. Najniža, odnosno najzgusnutija je solarna
*** sfera, koja se sastoji od vidljive vasione, u kojoj se prana javlja kao fizička
sila, a akaša kao opipljiva materija. Sledeća se zove lunarna sfera, koja
Zapad smatra da se brak sastoji od svega što je izvan zakonite veze, dok je okružuje solarnu. To uopšte nije mesec, nego boravište bogova; što će reći,
u Indiji on zamišljen kao spona koju društvo obavija oko dvoje ljudi da ih prana se u njoj pojavljuje kao psihičke sile, a akaša kao tanmatre ili fine
ujedini za sva vremena. To dvoje moraju da se venčavaju, hteli to oni ili čestice. Iza ovoga je električna sfera; to je stanje neodvojivo od akaše, i
ne, iz života u život. Svako od njih zadobija polovinu odlika i zasluga teško da možete precizirati da li je elektricitet sila ili materija. Sledeća je
onog drugog. I, ako izgleda da je jedno od njih u ovome životu Bramaloka, u kojoj nema ni prane ni akaše, nego su obe integrisane u
građu uma, prvobitnu energiju. Ovde – pošto nema ni prane ni akaše –
điva čitav univerzum kontemplira kao samašti ili ukupnu sumu mahata ili samo tresak njegovih talasa o obalu. Tek poneki ima i viđenje, a još su ređi
uma (tj., suštinske i izvorne matrice svesti). Ovaj se pojavljuje kao Puruša, oni koji Ga okuse. Ali on je pio iz Mora Blaženstva!
apstraktna Univerzalna Duša, ali još ne Apsolut, jer još uvek postoji
mnogostrukost. Iz ovoga điva konačno pronalazi to Jedinstvo koje je svrha ***
i kraj. Advaitizam kaže da su ovo vizije koje se uzastopno pojavljuju pred
đivom, koja sama po sebi ni ne dolazi ni ne odlazi, i da je na isti način i Kakva je to ideja o bakti bez samoodricanja? To je krajnje pogubno.
ova sadašnja vizija bila projektovana. Projekcija (srišti) i rastakanje moraju
da se dešavaju u istom poretku, samo što jedno znači kretanje unazad a ***
drugo ispoljavanje.
Ne klanjamo se ni bolu ni užitku. Težimo da kroz oba dođemo do onoga
''E sada, pošto svaka jedinka može da vidi samo svoj vlastiti univerzum, taj što ih nadmašuje.
je univerzum stvoren sa njenim robovanjem i odlazi sa njenim
oslobođenjem, premda ostaje za druge koji su u ropstvu. Naziv i oblik ***
sačinjavaju univerzum. Talas u okeanu je talas samo utoliko što je
ograničen imenom i oblikom. Ako talas opadne, on je okean, ali taj naziv- Šankaračarja je uhvatio ritam Veda, narodnu kadencu. Zapravo, uvek
i-oblik je smesta zauvek iščezao, tako da naziv i oblik talasa nikada ne zamišljam da je imao neku viziju kao što je moja kada je bio mlad, i da je
mogu da opstanu bez vode koju su oblikovali u talas. A ipak, naziv i oblik na taj način povratio drevnu muziku. U svakom slučaju, čitavo njegovo
sami po sebi nisu bili talas; oni momentalno umiru uvek kada se on vrati u životno delo nije ništa drugo do treperenje lepote Veda i Upanišada.
ostalu vodu, dok drugi nazivi i oblici dalje žive u vezi sa drugim talasima.
Ovaj naziv-i-oblik zove se maja, a voda je Braman. Talas sve vreme nije
bio ništa drugo do voda, mada je kao talas imao naziv i oblik. Ali, pošto se
naziv i oblik nikada ne mogu da budu zasebni, ne može se reći ni da
postoje. A ipak nisu nula. Ovo se zove maja. ***
*** Iako je ljubav majke po mnogo čemu uzvišenija, ipak ceo svet doživljava
ljubav muškarca i žene kao model odnosa duše prema Bogu. Ništa drugo
Ja sam sluga slugu Budinih slugu. Ko je ikada postojao nalik njemu? – nema tako ogromnu idealizujuću snagu. Voljeno biće stvarno postaje ono
Gospodu – koji nikada nije izveo nijednu akciju zbog sebe – sa srcem koje što se zamišlja da jeste. Ova ljubav preobražava svoj objekt.
je obgrlilo ceo svet! Toliko ispunjen samilošću da bi – princ i monah – dao
svoj život da spase jedno jare! Toliko ispunjen ljubavlju da je žrtvovao ***
sebe zbog gladi tigrice! – i zbog gostoprimstva parije (izopštenika iz
društva) i blagoslovio ga! I on je došao u moju sobu kada sam bio dečak, i Da li je tako lako biti Đanaka – sedeti na prestolu potpuno nevezan, nimalo
pao sam pred njegova stopala! Jer sam znao da je to bio Gospod lično! ne mareći za bogatstvo ili slavu, za ženu ili dete? Na Zapadu su mi listom
tvrdili da su stigli do toga. Sve što sam mogao da kažem bilo je: 'Takvi
*** velikani nisu rođeni u Indiji!'.
*** ***
Sanijasi koji pomisli na zlato, poželevši ga, izvršava samoubistvo. Ukoliko dođu loša vremena, pa šta onda? Klatno mora da se ljulja nazad
na drugu stranu. Ali to nije ništa bolje. Stvar je u tome da ga se zaustavi.
***
Šta se mene tiče da li je Muhamed bio dobar čovek, ili Buda? Obezbeđuje
li taj oltar moju dobrotu ili grešnost? Budimo dobri radi nas samih, na našu
vlastitu odgovornost.
***
HIMNA STVARANJA
HIMNA SAMADIJA
Njega, glavnog uklonitelja zla, Gde rat i suparništvo bez prekida nasrću,
Koji briše mračnu ljagu ovoga Gvozdenog Doba; I čak se i otac okreće protiv sina,
Kome je Dakšina Kći dala svoju žuđenu ruku; Gde je sve ispunjeno pristrasnošću -
Koji je lep kao prekrasni beli ljiljan na vodi; Zar ti, mudri, tu tražiš savršeni mir?
Koji je uvek spreman da se rastane od života
Zarad tuđeg dobra, čiji se prodorni pogled Ko je u stanju da umakne iz ove samsare (sveta) maje,
Ne odvaja od smernih; Njemu, vrata plavog (Nilkanta, jedno Šivino ime) Te grube i jarke smeše raja i pakla?
od otrova (sveuništavajućeg zla) progutanog: Sa okovima karme vezanim oko vrata,
Njega mi pozdravljamo! Reci, gde rob da pobegne na sigurno?
Za religijom sam tragao, mnoge vere istraživao, Bolest, ucveljenost, neimaštine stega,
Živeh u planinskim spiljama, na terenima za kremiranje, Darma (vrlina), i njena suprotnost adarma (porok),
Pokraj Gange i drugih svetih reka, Sve je to obožavanje NJE u mnogostrukim oblicima;
I koliko sam samo dana živeo od milostinje! Pa reci, šta điva sama od sebe čini?
Usamljen, odeven u rite, bez ikakvog imetka, Zaveden je onaj ko za srećom traga,
Jedući ono što mi slučaj baci. Sumanut je onaj ko nesreću želi,
Tela oronulog pod bremenom tapasje (askeze); A poremećen je i onaj ko u neznanju za smrću žudi;
A ti pitaš, kakva sam to blaga stekao u životu? Besmrtnost pak – zaludna ambicija!
Pravila službe Božje, kontrola daha, Čuj me, Vihangame (ptica, u smislu ograničene duše) lišen krila:
Učenost, filozofija, različiti sistemi, ''To nije način da ti uspe bekstvo;
Odricanje, imetak, i tome slično, Opet i opet udarce trpiš, rušiš se i padaš;
Sve su to samo manije uma – Zašto pokušavaš što izvesti se ne da?
Ljubav, Ljubav – jedino ona je važna, jedina riznica.
Reci, ko drugi je vrhovni bogova Bog? Prosti insekt je oslepljen, lepotom začaran,
Reci, ko drugi pokreće celu vasionu? Tvoja je duša pijana od vina Ljubavi;
Majka umire za svoje mladunče, razbojnik pljačka – O, ti stvarni Ljubitelju, baci u vatru
No oboje su dejstvo Ljubavi iste! Sav mutljag svoje ličnosti, to nisko samoljublje.
Van vidokruga ljudskog govora i uma, Reci i sam – dođe li ikada prosjaku sreća?
Kakva je korist biti milosrđa objekt? Opet i opet. I zato nemam nikakvog straha;
Pokloni, i nikad se ne okreni da tražiš zauzvrat, Jer i rađanje i umiranje pred noge su mi pali.
Želiš li da se raskoš nagomila u srcu tvom.
Tvoj sluga ja sam iz života u život.
Jeste, ti si prirodni baštinik Beskrajnosti, Okeanu milosti, zagonetni su putevi Tvoji,
Unutar tvoga srca je okean Ljubavi, Te je zagonetna i sudbina moja.
Pruži, daruj, jer svakome ko traži povraćaj Nepoznata je, a i ne bih želeo da je znam.
Okean se smanjuje do puke kapi. Bakti, mukti, đapa, tapas, sve to,
Užitak, Božja služba, kao i predanost –
Od vrhovnog Bramana do one gliste tamo, Ove i stvari slične njima
I sve do najsićušnijeg atoma, Proterao sam na Tvoju vrhovnu zapovest.
Svuda je isti Bog, Sve-Ljubav; Samo je jedna želja ostala u meni –
Prijatelju, pred njegova stopala položi um, telo i dušu. Prisnost sa Tobom, uzajamna!
Prenesi me, O Gospode, ka Sebi;
Sve su ovo njegova raznolika obličja pred tobom; Nek' graničnik nijedne želje to ne spreči.
Odbacujući ih, gde ti to čezneš za Bogom? Oko gleda napolje, u svemir, i ne traži
Ko sva stvorenja bez razlike voli, Da pogleda u sebe. Zašto bi? Sebe u drugima vidi.
On zaista najbolje svog Boga poštuje. Ti si moje oči! Ti i jedino Ti,
Jer svaki živi hram čuva Tvoj lik.
Nalik igri deteta malog
Je svaki moj odnos prema Tebi.
Iako se ponekad se usuđujem čak i da besnim na Tebe;
Iako bih ponekad, pak, skitao negde daleko: -
Ipak, tamo u tmurnoj tami mračne noći,
Ipak, tamo, sa usnama nemim i očima suznim,
Ti stojiš motreći me, i Tvoje nežno lice
PESMA KOJU PEVAM TEBI Puno je ljubavi i nagnuto nad moje.
Ja pevam pesmu. Ja pevam pesmu Tebi! Tada Ti se, u trenu, predajem opet,
Ne marim za primedbe ljudi, dobre ili loše. I pred stopala ti na kolena padam.
O osudi ili hvali ne vodim računa. Ne preklinjem za oproštaj u Tvojim rukama blagim,
Sluga sam ja, verni sluga Vas Oboje (Puruša i Prakrti skupa), Jer nikad nisi srdit na sina svog.
Ponizno pred Tvojim stopalima, Tebe i Šakti pozdravljam! Ko bi još drugi trpeo moje luckaste ćudi?
Ti stojiš nepokolebljiv, uvek za mojim leđima, Gospodar Ti si moj! Moje duše prijatelj pravi.
Da, kad god se okrenem, mogu da vidim Tvoj lik, Toliko Te puta gledam – pa ja sam Ti!
Tvoj nasmešeni lik. I zato ponovo pevam, Da, ja sam Ti, a Ti, moj Gospod, Ti si ja!
U govoru si mome. Unutar grla moga
Ti si, kao Vinapani (boginja znanja), učen i mudar. Na obroncima moćne Planine Meru (naziv mitske planine
U navali bujice Tvoje i njene siline oko koje se, po predanju, obrću planete)
Čovečanstvo je nošeno kako je Tebi volja. Leže oblasti pod večitim snegom,
Grmljavina Tvog glasa razleže se I prostiru se miljama i miljama iza još milja.
Nad hučanjem obrušavajućih talasa mora burnih. Prodirući kroz oblake u nebo, stotine njihovih vrhunaca
Sunce i mesec daju oduška Tvome glasu; Probijaju se naviše, veličanstveni, blještavi,
Tvoj govor u povetarcu lakom postaje čujan Nebrojeni, snežno-beli: nižu se oštri bljeskovi munja,
U istini, u samoj istini. Sunce visi visoko u severnoj prekretnici,
Stvarno! Stvarno! A opet, bez obzira na to, ti prosti nalozi I sa snagom hiljadu usredsređenih zraka
Ne prenose poruku Uzvišenije Istine poznate znalcu! Obasipa planine potopima toplote,
Gle! Sunce, mesec, kružeće planete i sjajne zvezde, Jarosno kao milijardu gromova,
Nebeska tela nastanjena bezbrojnim životima na nebesima, Od jednog do drugog vrhunca.
Hitra kometa, svetlucavi blesak munje, Gledaj, sjajno sunce kao da na svakom od njih zamire.
Nebeski svod, rastegnut, beskrajan – I potom topi silnu planinu! Dole, dole,
Sve to posmatraju pronicljive predostrožne oči, Ona se ruši sa užasnim treskom!
Voda je s vodom sada pomešana,
Bes, požuda, pohlepa, Moha (obmana, samo-obmana) i ostalo (kao ponos I sve je minulo poput prolaznog sna.
i mržnja, šestogubo zlo) -
Iz toga proističe ova ustalasana igra Kada sve kretnje uma, milošću Tvojom,
Postojanja; dom u kojem stanuje znanje, Postanu jedna, svetlost tog otkrovenja tako je snažna
Kao i neznanje – a čije središte je osećaj Da, u raskoši svojoj, daleko nadmašuje
Ograničene ličnosti, taj 'Aham! Aham!', Blistavost hiljadu rađajućih sunaca.
Ispunjen dvojnim osećanjem užitka i bola, Tada se, doista, uzdiže sunce ćite (znanja),
Vrveći od rađanja i života, raspadanja i smrti, I rastapa sunce i mesec i zvezde,
Čije su poluge 'Spoljno' i 'Unutrašnje', Nebesa gore visoko, paklove, i sve!
Sve što postoji, od okeanskih dubina Ovaj svemir na baricu tek liči
Sve do sunca, meseca i zvezda u neizmernom prostoru – U ulegnuću stvorenom kravljim papkom.
Um, Budi (intelekt), Ćita (tvar uma, podsvest), Ahamkar (ego), Tada se dopire do predela što leži
Deva (božanstvo), Jakša (duh), čovek i demon, sve, Izvan ravni Spoljašnjosti.
Četvoronožac, ptica, crv, čitav svet insekata, Utišane su larme nasrtljive puti,
Atom i njegovo jedinjenje, sve što postoji, Stišana graja razmetljivog uma,
Živo i neživo – sve, sve – Užad srca olabavljena i razvezana,
Unutrašnje i Spoljašnje – nalazi se Vezanosti i varke nema više! Da!
U toj jednoj opštoj ravni egzistencije! Sonorno odjekuje zvuk lišen vibracije. Vaistinu!
Ovo vidljivo prikazivanje je ono najgrublje, Tvoj glas! Slušajući taj glas, Tvoj sluga smerno stoji
Poput dlake na ljudskom licu, da! veoma grubo. Uvek spreman da Tvoje delo vrši.
Juriša sa munjevitom žestinom. Parčad bacana
''Ja jesam. Kada, u vreme Pralaje (kraj kosmičkog ciklusa), Silom veličanstvenog opiranja širom prostranstva,
Ovaj čudesni kosmos biva progutan, razlažu se i gube Navaljuju, neprekidno, u formi nebeskih sfera,
Znanje, Znanac i Znano; Neizbrojna. Planete i zvezde povećavaju brzinu;
Svet više nije raspoznatljiv, ni pojmljiv; I čovekovo boravište, Zemlja, obrće se.
Kad više nema ni sunca, ni meseca
Ni svih istrošenih zvezda – ''U Početku, Ja Sveznajući,
Tad vlada stanje Maha-Nirvane, Ja jesam! Kretanje i ne-kretanje,
I nema više ni delanja ni dela ni vršioca dela, Čitava ova Kreacija nastaje širenjem Moje vrhovne moći.
Nema više posredovanja; Igram se svojom sopstvenom Majom,
Golema nejasnost zaklanja srce mraka – Svojom Božanskom Energijom. Premda Jedan,
Tu sam Ja prisutan. Ja postajem mnoštvo, da posmatram svoj vlastiti Izraz.
''Ja sam prisutan! U doba Pralaje, ''U Početku, Ja Sveznajući,
Kad ovaj ogromni kosmos biva progutan, Ja jesam! Kretanje i ne-kretanje,
Znanje, Znalac i Znano stapaju se u jedno. Čitava ova Kreacija nastaje širenjem Moje vrhovne moći.
Svemir se više ne može ni raspoznati Po sili Moje naredbe, divlji vetar duva
Ni intelektom pojmiti. Nema ni sunca ni meseca ni zvezda. Preko zemljinog lica; oblaci se sudaraju i grme;
Nad utrobom tame, koja donosi moćnu Lišenost Blesak munje uzdrhtava i odbija se;
Svih trostrukih vezanosti, vasiona još opstaje. Gune (modaliteti Blago i nežno malajski povetarac dolazi i odlazi
Prirode) su umirene, lišene svih različitosti, Kao smiren, neuzbuđen dah;
Ali sve je potopljeno u jednu homogenu masu, Mesečevi zraci liju svoj osvežavajući mlaz;
Suptilnu, bez primese, u formi atoma, nedeljivu – Zemljino nago telo odeva se u prelepu nošnju
Tu sam Ja prisutan. Od drveća i puzavica nebrojenih;
I rascvetani cvet podiže svoje srećno lice,
''I još jedanput, Ja se otkrivam – taj 'Ja'; Umiveno kapima rose, uvis ka suncu.''
Prva uzvišena preinaka moje 'Šakti' je Om;
Prvobitni Glas razleže se prazninom;
Beskonačni Prostor čuje taj divni vibrantni zvuk.
Skupina Osnovnih Uzroka izlazi iz sna,
Novi život unedogled ponovo oživljava atome;
Kosmičko postojanje nadima se, kovitla i ljulja,
Poigrava i obrće, pomera se ka jezgri I NEKA TAMO ŠJAMA PLEŠE
Sa rastojanja nemerljivo dalekih.
Nadahnuti Vetar izaziva kolo Talasa
Na Okeanu velikih Elemenata;
Komeša se, pada, podiže, to ogromno kolo Talasa Bajni cvetovi mirisom zanose,
Rojevi pomamnih pčela svud naokolo zuje; Muzika harfe preplavljuje sluh,
Srebrni mesec - kiša osmeha blagog, I svojom melodijom, taktom i bogatim sazvučjem
Koju svi stanovnici neba izdašno prosipaju Uvećava čežnju u grudima čoveka;
Po domovima zemaljskim; prijatni vetar s Malaje Kakvo komešanje osećanja! Koliko vrelih uzdisaja Ljubavi!
(Legendarna gora na jugu, puna sandalovine. Zato vetar koji od nje duva čarobno miriše. ), I toplih bujica suza! Jarko-crvene usne mlade lepotice,
Čiji magični dodir otvara vidik na stada dalekih uspomena; Dva plava oka – dva okeana slutnji;
Žuboreće reke i potoci, namreškana jezera Dve ruke željne da nastupe – kavez ljubavi
Sa neumornim bramarama (Tvrdokrilac pomalo nalik bumbaru, koji se hrani U koji srce kao ptica biva zatočeno.
isključivo medom.) što kruže nad nežnim lelujavim lotosima nebrojenim; Ratnička muzika prašti, duvaju trube,
Penušanje slapova – izlivanje harmonija – Zemlja se trese pod maršem boraca;
Koje planinske spilje podržavaju jekom; Tutnjava topova, štektanje mitraljeza,
Cvrkuti, puni umilno-navirućih napeva, Mase dima, jezivo bojno polje,
Skriveni u krošnjama, izlivaju duše – ljubavni razgovor; Grmeća artiljerija bljuje vatru u hiljadu pravaca;
Podižuće oko dana, božanstvenog slikara Eksplozije granata otkidaju vitalne delove tela,
Koji zlatnom kičicom tek ovlaš dotiče platno zemlje Slonovi i konji osedlani odleću u vazduh;
I obilje boja smesta se preliva preko grudi prirode, Zemlja se trese pod ovim paklenim igranjem;
- Pravi muzej čarobnih nijansi – Milion junaka na paripima juriša i zaplenjuje
Izazivajući beskraj ganuća. Neprijateljsko naoružanje, probijajući se kroz dim
I pljusak granata i kišu tanadi; napreduje barjak,
Kotrljanje grmljavine, prasak iz oblaka, Simbol pobede, junaštva u krvi, još vrućoj,
Rat elemenata se zemljom i nebom širi; Vijori se praćen pucnjima, opijen duhom ratovanja;
Tama bljuje zaslepljujuću tamu, Eno, pada barjaktar, no zastava produžava napred
Vihor Pralaje (vreme kosmičkog uništenja) gnevno urla; Od drugog preuzeta; pod nogama mu gomile ratnika
U žustrom praskanju vrtoglavih raskošnih bleskova Poginulih u boju; no on se ne spotiče.
Krvavo-crveno jezovito sevanje koje razdaje smrt; Telo žudi za dodirom užitka,
Čudovišni talasi riču poput grmljave, zapenušani, Čula za čarobnim melodijama pesme,
Silno nasrću da preskoče planinske vrhunce; Um je gladan zvonkoga smeha,
Zemlja mahnito gruva, ljulja se i posrće, Srce snažno lupa da dopre do oblasti van bola i čemera;
Ruši se u svoje razvaline, zavitlana sa svog mesta; Reci, ko bi hteo da zameni utešnu mesečinu
Prodirući kroz tle, kuljaju grdni ognjevi. Za vatrene podnevne zrake?
Moćni gorski lanci rasprskavaju se u atome. Hulja čije je srce nalik suncu koje sve prži –
Čak i ona nežno voli melemsku mesečinu;
Predivna vila na jezeru plaveti – Zaista, svi žude za veseljem. Diše li ona hulja
Okićena mahalicama vodenih ljiljana; Što patnju i jad privija na grudi?
Krv srca zreloga grožđa, prekrivenog belom penom, Nesreća je u njegovom peharu sreće,
Nežno šapćući kazuje priče o žudnji i žaru; Smrtonosni otrov u čaši nektara
I u grlu već – a on ipak ne gubi nadu! Razbij harfu! Napred, sa okeanskim urlikom!
Vidi kako su svi zastrašeni Užasnom, Ispij suze, založi i sam život – nek lipše telo.
Niko ne traži Elokeši (onu raspuštene kose; naziv za Kali, Božansku Majku) Osvesti se, junače! Stresi te svoje puste snove,
Čiji izraz je Smrt. Smrt ti stoji na glavi – zar ti dolikuje strah?
Neumoljivi grozni mač, koji se puši od krvi, Tovar patnje, istina je cela – ovo Postajanje (neprestano kruženje rađanja i
Uzimaju iz Njene ruke, i umesto njega joj daju lutnju! umiranja, dakle svet) – znaj da je to tvoj Bog!
Ti, jeziva Kali, Sve-uništiteljko, Njegovo svetilište – Šmašan (teren za kremiranje) sa leševima
Ti si jedina istinita i stvarna; senka Tvoje senke i pogrebnim lomačama; beskrajna borba –
Doista je ljupki Vanamali. (Doslovno, onaj koji je ovenčan šumskim cvećem. to je odista Njegov neprikosnoveni kult; trajna propast –
Pastir Krišna u svom obličju mladog nestaška.) neka te to ne obeshrabri; nek bude smrskano to sitno 'ja',
O, Grozna Majko, brzo raseci srce, obmanu rasteraj – nada, ugled i slava; podigni lomaču od njih,
San o sreći, raseci nadvoje privrženost telu. a samo tvoje srce neka bude zapaljeno tle.
I neka Šjama (Mračna, Kali) poskakuje i igra po njemu.
Istina je da Te ovenčavaju lobanjama,
Ali ustuknu u strahu i obraćaju ti se: ''O, Najmilosrdnija!''
U Tvom se gromu razleže grozan smeh,
Od Tvoje nagote – jer sam prostor je Tvoja odora –
Srca im od užasa stradaju, pa ipak govore:
''Demoni su ti koje Majka ubija!''
Samo se pretvaraju da žele da Te vide,
Ali kad kucne čas, beže čim Te ugledaju.
Ti si Smrt! Svakome i svima na svetu
Ti dodeljuješ pomor i bolest –
Posude s otrovom koji sopstvenim rukama sipaš.
O, Ti pomahnitala! Ti samoj sebi podvaljuješ,
I nećeš da se osvrneš za sobom da ne bi videla.
Tako je, užasno obličje Majke.
Laskaš nedaći nadajući se sreći,
nosiš masku Bakti i bogosluženja,
a um ti prepun postizanja sebičnih ciljeva.
Krv iz odrubljene glave deteta
ispunjava te strahom – srce ti lupa pred tim prizorom – SVETLOST
odista kukavica! Samilosna? (ideja je u tome da samo hrabri mogu da budu
samilosni, a ne kukavice.) Pobogu, stvari zaista čudno stoje!
Kome da kažem istinu? – Ko će razumeti? Gledam unazad i posle svega,
Oslobodi se moćne primamljivosti – I uviđam da je pravednost na snazi;
zaluđujućeg pića ljubavi, draži seksa. I u mojim najtežim jadima se
Duša sva od svetlosti nalazi. Svetlih, tamnih, raznih nijansi i gustina;
Narandžasto sunce, pre no što kaže zbogom,
Crvenim prugama krasi tu družinu.
Vetar duva kao da popisuje sve redom,
Bura čas kleše obličja, a čas razdvaja ih:
Fantazije, boje, forme, pasivne kreacije –
RANOJ LJUBIČICI
Bezbroj prizora, realnih a ipak izmaštanih.
Tamo laki oblaci šire svoj predeni pamuk;
Pa šta ako ti je podloga smrznuta zemlja, Pazi zatim onu grdnu zmiju, onog silnog lava;
A plašt ti vihor hladni; Pogledaj i par u ljubavi spojen.
I ako, da očisti tvoj puteljak, druga nemaš, U zamagljenom nebu na kraju sve iščezava.
A nebo je natmureno i tamni – Dole, more peva razne melodije,
Pa šta ako te čak i ljubav razočara, Ali ne uzvišene, Indijo, ni oplemenjene;
I miris ti se zalud rasipa; Dok tvoje vode, svuda veličane, vedro žubore
Šta ako zlo nad dobrim vlada, U blažećem ritmu, bez grubih urlika.
I od poroka je potisnuta vrlina –
Ne menjaj svoju narav, cvete blagi,
Mirisna i čista ljubičice, Svami Vivekananda je ovu pesmu napisao na bengalskom jeziku dok se vraćao sa
Već uvek toči svoj miris dragi svog drugog putovanja na Zapad. Dok ju je pisao, verovatno je plovio istočnim
Bez pitanja, bez računa, bez neverice! Mediteranom.
Napisano Sestri Kristini iz Nju Jorka, 6. januara 1896. Ljubičica je prolećni cvet,
ali kada procveta u poznu zimu mora da se bori protiv hladnog vetra. Pesma hrabri
sledbenicu da ostane uspravna i u nepovoljnim okolnostima.
MAJKA KALI
BLAGODAT
Zvezde su zaklonjene,
Majčino srce, junaka htenje, Oblaci prekrivaju oblake.
Najnežnijeg cveća najslađe uzbuđenje; Tama je vibrantna, zvučna.
Čar i sila što igraju se stalno U ričućem kovitlacu vetra
Su duše milion ludaka Možda si ti prorok – ko zna?
Tek puštenih iz tamnice, Ko se usuđuje da takne dubine u kojima
Čupajući stabla iz korena, Majka krije svoje bešumne
Brišući sve na svom putu. Gromove koji nikad ne promaše!
I more se uključilo u okršaj, Možda je dete na mah ugledalo
I diže uvis grdne talase Duhove, iza svih prizora,
Da dopre do katranastog neba. Očima vatrenim i napregnutim,
Blesak jezive svetlosti Ta drhtava obličja, spremna
Otkriva na sve strane Da skoče napred i budu
Hiljade i hiljade sablasti Događaji, neodoljivi, žestoki.
Smrti, čađavih i crnih – Ko izuzev Majke zna kako,
One seju pomor i jad, I gde, i kada se oni pojavljuju?
Igraju mahnite od veselja, Možda je blistavi mudrac
Dođi, Majko, dođi! Video više no što može reći;
Jer groza je Tvoje ime, Ko zna koju dušu, i kada,
Smrt je u Tvome dahu, Majka svojim prestolom čini?
I svaki Tvoj teški korak Koji bi zakon sloboda potvrdila?
Zauvek uništava svet. Kakva odlika upravlja Njenom voljom,
Ti, Vreme, Sve-razoriteljko! Čiji ćef je najviša zapovest,
Dođi, o, Majko, dođi! Čija odluka je neodoljiv zakon?
Ko se usudi da ljubi nesreću, Neka se detetu ukažu divote
Da zagrli lik Smrti, O kojima otac ni sanjao nije;
I da igra u plesu uništenja Neka Majka svoje hiljadostruke
- Njemu pripada Majka. Snage u ćerki pohrani.
Nakon posete hramu Kšir Bavani, u Kašmiru, Svamiđi se vratio do barke udešene
za stanovanje, na jezeru Dal, i u ekstazi napisao ovu pesmu.
A ja sam tragao za tobom – 'Ti jesi', 'Ti jesi', Duša svih duša
Dok si ti večito bio prisutan U silnoj bujici življenja.
Ustoličen u veličanstvenosti! 'Om Tat Sat Om'. Ti si moj Bog,
Od toga dana, kud god da lutam, Moja ljubavi, samo sam tvoj, samo tvoj.
Osećam kako se On nalazi kraj mene,
Preko brda i dolina, visokih gora i nizija,
Daleko, jako daleko i visoko. Ovo je deo pisma koje je Svamiđi napisao 4.septembra 1893. profesoru Dž.H.
Rajtu iz Bostona, koji je upoznao Svamija Vivekanandu u Skupštini Religija.
Blaga mesečina, zvezde tako jasne,
Sjajno oko dana – On blista kroz njih,
Sila Njegove lepote, a oni su odražene svetlosti.
Fascinantna zora, predvečerje meko,
Beskrajni valoviti okean;
U poj ptica, u sve što je u prirodi lepo,
Ja proničem u sve to – to je On.
Ni dva ni više, to je jedno jedino, Raskini svoje lance! Te okove koji te nisko drže,
I zato je u meni svih 'ja' život; Bilo da su od sjajnog zlata, ili nekog prostijeg metala;
Ne mogu da se mrzim ni sebe da se klonim, Ljubav, mržnju – dobro, zlo – i sve druge dvojnosti,
Jedino što mogu je da volim. Jer znaj, rob je rob, mažen il' bičevan, on slobodan nije;
Jer lanci, makar i zlatni, ne vezuju ništa manje;
Probudi se iz snova, iz okova se izbavi, Otarasi ih se stoga, smeli Sanijasine! Reci –
Ne boj se. Ova misterija, ''Om Tat Sat, Om!''
Moja senka, ne može da me prestravi.
Znaj jednom za uvek da On sam ja. Neka nestane tama; varljiva svetlost što svojim žmirkanjem
Vodi ka imecima sve turobnijim.
Tu žeđ za životom ugasi zauvek; ona ti vuče dušu
Od rođenja ka smrti, od smrti ka novom rođenju.
Ko sebe pobedi, pobedio je sve. Znaj to
I ne ustukni nikad, smeli Sanijasine! Reci –
''Om Tat Sat, Om!''
''Ko seje mora i da žanje'', kažu, ''i uzrok bez sumnje
Mora doneti posledicu; dobar dobru, loš lošu; tu niko
Nije izuzetak. Svako ko ima telo
Mora nositi lance.'' Isuviše tačno; ali daleko iznad
I imena i oblika je Atman, večno slobodan.
Znaj da ti si To, smeli Sanijasine! Reci –
''Om Tat Sat, Om!''
Ne znaju istinu oni koji imaju tako bedaste sanjarije
PESMA SANIJASINA Kao što su otac, majka, deca, žena, i prijatelj.
Bespolno Sopstvo! – čiji je Ono otac? Čije dete?
Kome je prijatelj, kome dušmanin Ono što je Jedino?
Sopstvo je sve u svemu, i ništa drugo ne postoji; Kojeg bes prikiva ne može proći kroz kapije Maje.
I ti si To, smeli Sanijasine! Reci – Zato odbaci sve to, smeli Sanijasine! Reci –
''Om Tat Sat, Om!'' ''Om Tat Sat, Om!''
Samo Jedno postoji – Slobodno – Znalac – Sopstvo! I nemaj doma. Koji bi dom tebe zadržao, prijatelju?
Bez imena, bez oblika ili boje. Nebo ti je krov, postelja trava; a hrana
U Njemu Maja sanja čitav ovaj san. Ono što ti slučaj dodeli, bila ukusna ili ne, ne sudi.
Svedok, Ono izgleda kao priroda, duša. Nikakva hrana ni piće ne mogu da zatruju to uzvišeno Sopstvo
Znaj da ti si To, smeli Sanijasine! Reci – Koje je svesno Sebe. Slobodan kao reka što teče
''Om Tat Sat, Om!'' Ti uvek budi, smeli Sanijasine! Reci –
''Om Tat Sat, Om!''
Gde tražiš ti? Tu slobodu, prijatelju, ovaj svet
Ne može da ti pruži. Zalud u knjigama i hramovima Vrlo malo njih istinu zna. Ostali će te mrzeti
Tražiš je. Tvoja je ipak ruka što drži I ismevaće te, uzvišeni; ali ne mari za to.
Konopac koji te dalje vuče. Zato prekini da kukaš, Kreći se, slobodan, od mesta do mesta, i pomaži im
Odbaci taj stisak, smeli Sanijasine! Reci – Da izađu iz neznanja, iz mreže Maje.
''Om Tat Sat, Om!'' Bez straha od bola il' traženja užitka, otiđi
Izvan i jednog i drugog, smeli Sanijasine! Reci –
Kaži: ''Mir svima: Od mene ne dolazi opasnost ''Om Tat Sat, Om!''
Ni za jedno biće. U onima koji na nebesima borave,
U onima koji nisko gmižu, ja sam Sopstvo u svima! Tako, dan za danom, dok se sile Karme ne istroše
Odričem se svih svetova, ovog i drugih, Oslobađaj dušu doveka. Nema novih rađanja,
Svih rajeva i zemalja i paklova, svih nada i strahova.'' Nema 'ja', ni 'ti', ni Boga, ni čoveka.
Te tako raskini svoje lance, smeli Sanijasine! Reci – 'Ja' je postalo Sve, Sve je 'ja' i Blaženstvo.
''Om Tat Sat, Om!'' Znaj da ti si To, smeli Sanijasine! Reci –
''Om Tat Sat, Om!''
Zato se više ne obaziri na to što telo živi i propada,
Njegov zadatak je obavljen. Nek potopi ga Karma;
Ko hoće neka te vencima kiti, drugi neka te nogom šutne;
Ništa ne reci. Ni pohvale ni osude ne može biti
Kada su jedno hvalitelj i hvaljeni, kudilac i kuđeni.
I stoga budi spokojan, smeli Sanijasine! Reci –
''Om Tat Sat, Om!''
Istina ne dolazi tamo gde se nalaze požuda i slava
I pohlepa za dobitkom. Nijedan čovek koji smatra ženu
Za svoju, za ženku, ne može biti savršen;
Ni onaj ko smatra da išta poseduje, ni onaj