Za proučavanje fotoefekta koristi se Stoletova aparatura
prikazana na slici 5.1 sastoji se iz staklene cevi iz koje je izvučen vazduh i u koju su zatopljene dve elektrode i na njih je priključen jednosmerni električni napon. Katoda K je vezana za negativan, a anoda za pozitivan pol izvora. Na katodu je nanesen tanak sloj metala čiji se fotoefekat ispituje. Napon se može menjati potenciometrom P a meri se voltmetrom V. Proticanje el.struje se konstatuje galvanometrom G2
Aparati za pručavanje fotoelektričnog efekta
Svetlost se dovodi u sud kroz kvarcni otvor O, koji je
prozračan i vidljiv i za ultraljubičasto zračenje. Pri osvetljenu katode , sa njene površine se emituju elektroni. Oni se pod uticajem električnog polja kreću ka anodi i u polju se uspostavlja električna struja. Jačina struje zavisi od broja emitovanih elektrona sa katode, ali i od vrednosti napona na elektrodama. Pri stalnom intezitetu svetlosti sa porastom napona U, jačina struje se menja kao na grafiku 5.1. Počevši od nekog napona US, jačina struje dostiže maksimalnu vrednost koja se naziva struja zasićenja –saturacija, posle koje ostaje stalna. Za stalan intezitet svetlosti, maksimum se javlja kad svi elektroni emitovani sa katode stignu na anodu.
Intezitet struje u funkciji od napona
Intezitet struje je jednak nuli tek kada se na anodu stavi
negativan napon, napon zaustavljanja Ucn. Pri smanjenju negativnog i povećanjz pozitivnog napona intezitet struje kroz cev raste samo do jedne granice odnosno do struje zasićenja.
Да би електрон напустио површину метала потребна му је
минимална енергија за напуштање W . Енергија једног фотона hv , где је Планкова константа а је фреквенција фотона. Да би електрон напустио површину метала потребна ми је значи енергија већа од минималне енргије коју фотон добија након што напусти површину метала. Da bi elektron napustio površinu metala potrebna mu je minimalna energija za napuštanje W . Energija jednog fotona hv , gde je h Plankova konstanta a v je frekvencija fotona. Da bi elektron napustio površinu metala potrebna mi je znači energija veća od minimalne enrgije , W , hv W koju foton dobija nakon što napusti površinu metala je : E kmax h W
Lenard je 1902 god. došao do eksperimentalmih rezultata koji
su odigrali odlučujuću ulogu u razvoju shvatanja priride svetlosti.Ovi rezultati mogu se mogu prikazati kao tri važna stava: 1. Maksimalna kinetička energija elektrona koje oslobađa svetlost iz metala nezavisna je od inteziteta svetlosti i zavisi samo od talasne dužine svetlosti. . Kinetička energija fotoelektrona je proporcionalna frekvenciji svetlosti koju izaziva 2. Fotoelektrični efekat počinje tek kada talasna dužina upotrebljene svetlosti bude manja od jedne odrđene talasne dužine, koja se naziva granična talasna dužina 3. Fotoefekat nastupa uvek u nemerljivo kratkom vremenu posle početka dejstva svetlosti i važi izraz
E m const (v v 0 ). evE
Ka Na Zn W
Zavisnosti energije od frekvencije svetlosti za različite metale