Você está na página 1de 256

BIBLIOTEKA L O G O S GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Ureduju
Jeka» Berberović, Aleksa Buha, Spasoje Ćuzulan,
Muhamed Filipović, Rasim Muminović, Vladimir Premce,
Vanja Sutiić i Abdulah Šarčević

OSNOVNE CRTE
Odgovorni urednik
FILOZOFIJE PRAVA
Abdulah Šarčević S HEGELOVIM VLASTORUČNIM MARGINAMA U
NJEGOVU PRIRUČNOM PRIMJERKU FILOZOFIJE
PRAVA

»VESELIN MASLESA« - »SVJETLOST«


SARAJEVO
Naslov originala:
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
GRUNDLINIEN DER PHILOSOPHIE DES RECHTS
Mit Hegels eigenhändigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar der
Rechtsphilosophie
Herausgegeben von Johannes Hoffmeister
Vierte Auflage
Verlag von Felix Meiner
in Hamburg (1955)

Preveo:
PREDGOVOR
Danko Grlić

Prvo izdanje redigovao


Viktor D. Sonnenfeld

Prevod novog teksta (dodaci)


i redakcija
Sulejman Bosto

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Narodna i univerzitetska biblioteka I i i Hercegovine,
Sarajevo

UDK 340.12
HEGEL, Georg Wilhelm Friedrich
Osnovne crte filozofije prava: s Hegelovim vlastoručnim
marginama u njegovu priručnom primjerku filozofije prava/
Georg Wilhelm Friedrich Hegel;/preveo Danko Grlić; prevod
novog teksta (dodaci) i redakcija Sulejman Bosto]. - 2. izd. -
Sarajevo: »Veselin Masleia«: »Svjetlost«, 1989. - 300 str.;
20 cm. - (Biblioteka Logos)

Prevod djela: Grundlinien der Philosophie der Rechts: mit


Hegels eigenhändigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar
der Rechtsphilosophie/Georg Wilhelm Friedrich Hegel. -
Bilješka o piscu i djelu: str. 493 - 495
ISBN 86-21-00312-0
Neposredni je povod za izdavanje ovog Nacrta potreba da
svojim slušačima pružim rukovođ uz predavanja koja sam, u
skladu sa svojom službom, držao ο filozofiji prava. Ovaj je udž­
benik šire i, napose, sistematičnije izvođenje istih temeljnih poj­
mova koji su ο tom dijelu filozofije već sadržani u Enciklopedi­
ji filozofijskih znanosti (Heidelberg, 1817)', koju sam inače od­
redio za svoja predavanja.
To, pak, što se ovaj Nacrt trebao da pojavi u štampi pa da
time do4e pred širu publiku, bio je povod da se primjedbe - ko­
je su, ponajprije, ukratko trebale da označe srodne ili različne
predstave, dalje zaključke i slično što bi u predavanjima dobilo
svoje odgovarajuće razjašnjenje - ponekad već ovdje dalje izve­
du, kako bi se s vremena na vrijeme razjasnio apstraktni sadržaj
teksta i opširnije razmotrile lako pojmljive uobičajene predstave
onog vremena. Tako je nastao izvjestan broj primjedbi, opsežni­
jih nego što inače donosi sa sobom svrha i stil jednog kompen-
dija. Pravom kompendiju ipak je predmet onaj opseg znanosti
koji se smatra gotovim, a osebujno mu je, izuzev tu i tamo mož­
da, neki mali dodatak, poglavito spajanje i sređivanje bitnih
momenata nekog sadržaja, koji je odavna isto tako priznat i po­
znat kao što onaj oblik ima svoja odavna gotova pravila i mani­
re. Od jednog filozofijskog nacrta ne očekuje se ovaj kroj već
zato što sebi predstavljaju da je ono što filozofija proizvodi
onakvo preko noći urađeno djelo kao Penelopino tkanje koje se
svaki dan nanovo započinje.
Ovaj se Nacrt, u svakom slučaju, razlikuje od običnog
kompendija prije svega po metodi, koja sačinjava u njemu ono
vodeće. Da se, pak, filozofijski način kroćenja od jedne materije
k drugoj i način znanstvenog dokazivanja, taj spekulativni način
1
Paragrafi koje navodi Hegel uvijek se odnose na ovo prvo izdanje. U
fusnotama će biti navođeni odgovarajući paragrafi 3. izd. (1830) (Bd 8, SS
1-244; Bd 9, §§ 245-376; Bd 10, §§ 377-577). Bilj. njem. izd.
8 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL PREDGOVOR 9

spoznavanja uopće, bitno razlikuje od drugog načina spoznava­ pak, u toj zbrci istina nije ni staro ni novo, nego postojano, kako
nja, to se ovdje pretpostavlja. Samo uvid u nužnost jedne takve da se to istakne iz tih razmatranja koja se bezoblično komešaju
različnosti omogućiti će filozofiji da se istrgne iz sramotne pro­ - kako da to drukčije razlikujemo i sačuvamo nego s pomoću
pasti u koju je zagrezla u naša vremena. Doduše, spoznala se znanosti?
nedostatnost oblika i pravila negdašnje logike - definiranja, di­ Ionako je istina ο pravu, običajnosti*, državi toliko stara
jeljenja i zaključivanja - koji sadržavaju pravila razumske spoz­ koliko je u javnim zakonima, javnom moralu i religiji javno izlo­
naje, nedostatnost za spekulativnu znanost, ili se tek više osjeća­ žena i poznata. Što je dalje potrebno toj istini ukoliko misaoni
la nego spoznala, pa su tada ta pravila odbačena samo kao oko­ duh nije zadovoljan što je ima na taj najbliži način - ako ne za­
vi da bi se proizvoljno govorilo po srcu, mašti, slučajnu nazoru. htjev da je i pojmi i da sadržaju, koji je već po sebi samom
Budući da, međutim, ipak moraju nastupiti i refleksije i misaoni uman, pribavi umni oblik da bi se na taj način pokazao oprav-,
odnosi, postupa se nesvjesno po prezrenoj metodi sasvim obič­ danim za slobodno mišljenje, koje se ne zadržava na danome -
nog zaključivanja i rezoniranja. Prirodu spekulativnog znanja bilo da je ono potpomognuto spoljašnjim pozitivnim autorite­
opširno sam razvio, u svojoj »Znanosti logike«, stoga je u ovom tom države ili suglasnošću ljudi, bilo autoritetom unutarnjeg
Nacrtu tek ovdje-ondje dodano neko razjašnjenje ο toku i meto­ čuvstva i srca te uvjerenja duha, koje neposredno odobrava -
di. Pri konkretnom i u sebi tako raznolikom sastavu predmeta nego polazi od sebe i upravo time zahtijeva da u najdubljoj
zanemarilo se, doduše, da se pokaže i istakne logičko provođe­ unutrašnjosti bude sjedinjeno š istinom?
nje u svakoj i svim pojedinostima; djelomice se to pri pretpos­ Jednostavno vladanje prostodušne duše jest da se ona, s
tavljenom poznavanju znanstvene metode može smatrati suviš­ uvjerenjem koje je puno povjerenja, drži javno priznatih istina
nim, a djelomice će samo od sebe udariti u oči da se cjelina, kao hoteći da na tom čvrstom temelju gradi svoj način postupanja i
i obrazovanje njenih članova, osniva na logičkom duhu. Prven­ čvrsti položaj u životu. Protiv tog jednostavnog vladanja iskrsa­
stveno, bih htio da se s te strane shvati i prosudi ova rasprava. va već tobožnja teškoća kako se iz beskonačno različitih mnje­
Jer, ono ο čemu je u njoj riječ jest znanost, a u znanosti je sad­ nja dade izlučiti i pronaći ono što je u njima općenito priznato i
ržaj bitno vezan uz oblik. važeće; a ta se neprilika lako može uzeti kao prava i istinska za­
Od onih koji su to, čini se, najtemeljitije shvatili može se, brinutost za stvar. No doista je s onima koji se ponose tom ne­
doduše, čuti kako je oblik nešto spoljašnje i za stvar sporedno, a prilikom taj slučaj da od drveća ne vide šumu, pa opstoji samo
da sve zavisi od stvari; nadalje se može smatrati kako je posao neprilika i teškoća koje su sami priredili; dakako da je njihova
pisca, naročito onoga filozofskoga, u tome da otkriva istine, go­ neprilika i teškoća, štaviše, dokaz da hoće nešto drugo od onoga
vori istine, širi istine i ispravne pojmove. Ako se sada razmotri što je općenito priznato i važeće, od supstancije prava i običaj-
kako se takav posao zaista običava vršiti, vidi se dijelom k?ko se nosnoga. Jer, kad bi se istinski radilo ο tome, a ne ο taštini i po­
uvijek iznova prepričavaju i na sve strane dijele iste stare priče - sebnosti mnjenja i bitka, onda bi se oni držali supstancijalnog
posao koji je, zacijelo, također zaslužan za obrazovanje i buđe­ prava, naime zapovijedi običajnosti i države pa bi prema tome
nje duša, premda bi se više mogao smatrati promećurnom suviš- uredili svoj život. - No dalja teškoća dolazi s te strane što čov­
nošću - »jer oni imaju Mojsija i proroke, neka ih slušaju«. Na­ jek misli i u mišljenju traži svoju slobodu i temelj običajnosti.
ročito je česta prilika da se čudimo tonu i pretenziji, koja se pri Ovo pravo, koliko god bilo visoko, koliko god božansko, okreće
tome pokazuje, kao da su, naime, svijetu nedostajali samo još ti se u nepravo ako kao mišljenje važi samo to i ako mišljenje sebe
revni širitelji istine i kao da prepričane priče donose nove i ne­ zna kao slobodno samo onda ako odstupa od onoga što je opće­
čuvene istine, pa bi se napose uvijek »u sadašnje vrijeme« ug­ nito priznato i važeće pa je sebi znalo pronaći nešto posebno.
lavnom one trebale uvažiti. U drugu se ruku, međutim, vidi da
se takve istine, koje se daju s jedne strane, potiskuju i odnose * Njemačku riječ »Sittlichkeit« prevodio sam, iz posebnih razloga, sa
»običajnost«. Vidi Hegelovo objašnjenje u § 33. (konac kao i bilješke uz §§ 151.
upravo isto takvim istinama podijeljenima s druge strane. Što, i 296, te »Riječ prevodioca«. - Bilj. prev.
10 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL PREDGOVOR 11

Predstava - kao da sloboda mišljenja i duha uopće poka­ je duhovni univerzum prepušten slučaju i proizvoljnosti, od bo­
zuje sebe samo s pomoću odvajanja od javno priznatoga, čak s ga napušten, tako da se po tom ateizmu običajnosnog svijeta
pomoću neprijateljstva prema njemu - u naše je vrijeme, čini se, ono istinito nalazi izvan njega, a istovremeno, budući da ipak i
mogla biti ukorijenjena u pogledu države i da, prema tome, po­ um treba da bude u njemu, da je ono istinito samo problem. No
sebno filozofija ο državi, ima bitnu zadaću da pronađe i dade u tome bi ležalo ovlaštenje, upravo obaveza za svako mišljenje,
također i teoriju ο njoj, i to upravo novu i posebnu. Ako čovjek da također uzme svoj zalet, ali ne zato da traži kamen mudraca,
razmotri tu predstavu i njoj primjereni posao, onda mu se čini jer je filozofiranjem našeg vremena prišteđeno traženje, pa će
kao da na svijetu još nije bilo nijedne države i državnog uređe­ svatko, onakav kakav jest, zacijelo imati taj kamen u svojoj vlas­
nja ni da sada opstoji, nego kao da sada - a to sada traje nepre­ ti. Sada se, dakako, zbiva da se oni koji žive u toj zbilji države i
kidno dalje - treba da počne sasvim iz početka, i da je običaj- koji smatraju da je u njoj zadovoljeno njihovo znanje i htijenje
nosni svijet čekao samo takvo sadašnje pronalaženje, pronica- - a tih je mnogo, upravo više nego što se misli i zna, jer zapravo
nje i utemeljivanje. Priznaje se da filozofija mora spoznati priro­ to su svi - da se, dakle, bar oni koji sa sviješću imaju svoje zado­
du kakva ona jest, da kamen mudraca leži negdje, ali da je u sa­ voljstvo u državi smiju onim zaletima i uvjeravanjima, smatraju­
moj prirodi skriven, da je ona u sebi umna, i da znanje ima is­ ći ih čas veselijom ili ozbiljnijom, čas zabavnom ili opasnom,
tražiti i pojmovno shvatiti taj u njoj prisutni, zbiljski um, ne ob­ praznom igrom. Onaj nemirni posao refleksije i taštine, kao i
ličja i slučajnosti, koji se pojavljuju na površini, nego njenu prihvaćanje i susretanje što ih on doživljava, bio bi samo stvar
vječnu harmoniju, ali kao njoj imanentan zakon i imanentnu za sebe, koja se na svoj način u sebi razvija; ali upravo je filozo­
bit. Običajnosni svijet, naprotiv, država, taj svijet, um kako se fija uopće ta koja je tim poslom sebe dovela do raznoliko«2 pre­
ozbiljuje u elementu samosvijesti, ne treba da uživa sreću da je zira i rđavog kredita. Najgori je od tih prezira taj što je, kao što
um ono što se zaista domoglo snage i vlasti u tom elementu, da je rečeno, svatko, onakav kakav jest, uvjeren kako se razumije u
se u njemu afirmira i da u njemu stoluje.* Štaviše, trebalo bi da filozofiju uopće i kako je kadar da ο njoj sudi. Ni prema jednoj

* Dodatak2 postoje dvije vrste zakona, zakoni prirode i zakoni prava: Za­ duha, a posto se ćini da se time nadmoć duha vodi ka razdoru i kobi, onda se
koni prirode su opći i važe onakvi kakvi jesu: oni ne podnose nikakvo iskrivlja­ često iz samovolje života vraćamo nazad promatranju prirode i u njoj treba da
vanje premda se u pojedinim slučajevima ο njih možemo ogriješiti. Da bismo se nađe uzor. Ali baš u ovim suprotnostima prava koje postoji po sebi i za sebe i
znali šta je zakon prirode mi ga moramo upoznati jer ovi zakoni su tačni; po­ onoga šta samovolju čini pravom, leži potreba da se temeljito uči spoznavati
grešne mogu biti samo naše predstave ο njima. Mjerilo ovih zakona je izvan nas ono pravedno. Njegov um mora čovjeku izići u susret u pravu; on, dakle, mora
i naše spoznavanje im ništa ne pridodaje, ne podstiće ih: proširiti se može samo promatrati umnost prava, a ovo je stvar naše znanosti u suprotnosti sa pozitiv­
naše saznanje ο njima. Poznavanje prava je s jedne strane isto, s druge strane ni­ nom pravnom znanošću, koja često ima posla samo sa protivrječnostima. Suvre­
je. Mi također upoznajemo zakone onako kako oni postoje općenito. Tako ih meni svijet za to ima još jednu prijeku potrebu, jer je u starim vremenima još po­
manje ili više ima građanin, a pozitivni pravnik ostaje ne manje kod onoga što je stojalo uvažavanje i strahopoštovanje postojećeg zakona; ali sada je obrazova­
dato. Ali razlika je u tome da se kod zakona prava duh uzdiže posmatranju i već nje doba dalo stvarima drugi obrt, a misao se postavila na vrh svega onoga što
različitost zakona upozorava na to da oni nisu apsolutni. Zakoni prava su ono treba da važi. Teorije se suprotstavljaju onom postojećem i žele da se pokažu
što je postavljeno, ono što potječe od čovjeka. Sa ovim u unutrašnju koliziju kao tačne po sebi i za sebe. Sada nastaje specijalna potreba da se spoznaju i po­
nužno može stupiti unutarnji glas ili mu se priključiti. Čovjek ne ostaje kod po­ jme misli prava. Budući da se misao uzdigla do bitne forme onda se mora nasto­
stojećeg nego tvrdi da u sebi ima mjerilo ο onome što je pravo; on može biti po- jati da se i pravo shvati kao misao. Čini se da ovo otvara vrata i kapiju slučaj­
tčinjen nužnosti i vlasti vanjskog autoriteta, ali nikad kao nužnosti prirode jer nim mnijenjima, ako misao treba da dođe iznad prava; ali istinska misao nije ni­
mu njegov interes uvijek govori kako bi trebalo biti, i on u sebi samom nalazi kakvo mnijenje ο stvari, nego pojam stvari same. Pojam stvari nam ne dolazi od
potvrdu ili opovrgavanje onoga što važi. U prirodi je najviša istina da neki za­ prirode. Svaki čovjek ima prste, može imati kist i boje, ali zato još nije slikar. Is­
kon uopće jest; u zakonu prava stvar ne važi zato što ona jest, nego svako zahti­ to tako je sa mišljenjem. Misao prava nije možda ono šta svako ima iz prve ruke,
jeva da ona mora odgovarati njegovom vlastitom kriteriju. Ovdje je dakle mo­ nego je pravo mišljenje, znanje i saznavanje stvari, a naša spoznaja stoga mora
guć sukob onoga što jest i onoga što treba da bude po sebi i za sebe postojećeg biti znanstvena.
prava, koje ostaje nepromijenjeno, i samovoljnosti određenja onoga što bi treba­ 2 Ovaj dodatak kojeg je uključio Gans, potječe iz predavanja ο Naturrec­
lo da važi kao pravo. Ovakvo razdvajanje i ovakva borba nalazi se samo na tlu ht und Staatswissenschaft, iz zimskog semestra 1822/23.

«
PREDGOVOR 13
12 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
što je, po Epikuru, svijet uopće, tako bi prema takvoj predstavi
drugoj umjetnosti i znanosti ne pokazuje se ovaj posljednji pre­ običajnosni svijet trebalo predati subjektivnoj slučajnosti mnje­
zir da se misli kako se ona bez daljega zna. nja i proizvoljnosti, a tome, dakako, nije tako. Jednostavnim do­
Doista, ono što smo vidjeli da se iz filozofije novijeg vre­ maćim lijekom da se na osjećaj postavlja ono što je višetisuću:
mena s najvećom pretenzijom raširilo ο državi zacijelo je svako­ godišnji posao uma i njegova razuma uštedjela se, naravno, sva
me tko je imao volje da i on govori davalo prava na uvjerenje da muka umskog uvida i spoznaje, koje vodi misaoni pojam. Me-
bez daljega sam od sebe može činiti to isto i da time sebi može fisto kod Goethea - dobar autoritet - kaže ο tome otprilike ono
pružiti dokaz kako on zna filozofiju. što sam ja i inače naveo:
Ionako je filozofija, koja sebe naziva tako, izričito izrekla »Verachte nur Verstand und Wissenschaft,
da se sämo ono istinito ne može spoznati, nego da je istinito des Menschen allerhöchste Gaben -
ono za što svatko ο običajnosnim predmetima, naročito ο drža- so hast dem Teufel dich ergeben
vi, upravljanju i ustavu, može dati da se uzdigne iz njegova srca, und musst zugrunde gehn.«4
duše i oduševljenja. Što se sve nije govorilo ο tome, poglavito
omladini? Omladina je to, zacijelo, dobro i upamtila. On to daje Sasvim je blizu da takav nazor prihvati i lik pobožnosti;
svojima dok spavaju - primijenjeno je na znanost i time je svat­ jer čime se sve nije pokušala autorizirati ta rabota! Pobožnošću i
ko tko spava ubrojio sebe u njegove; pojmovi što ih je on tako Biblijom mislila je ona sebi dati najviše ovlaštenje da prezire
dobio u snu bili su, dakako, i odgovarajuća roba tome. - Jedan običajnosni red i objektivitet zakona. Jer, zacijelo je i pobožnost
od vojskovođa te plitkosti, koja sebe naziva filozofiranjem, gos­ ono što istinu, koja je u svijetu razbijena na organsko carstvo,
podin Fries*, nije se ustručavao a u jednoj svečanoj, javnoj pri­ uvija u jednostavniji zor osjećaja. No ukoliko je od prave vrste,
godi, koja je postala razvikanom, u govoru ο predmetu države i ona napušta pojam te religije čim iz unutrašnjosti stupi napolje,
državnog uređenja pruži ovakvu predstavu: »U narodu u kojem na svjetlo razvoja i objavljenog bogatstva ideja, pa donosi sa so­
bi vladao pravi zajednički duh svakom bi radu oko javnih po­ bom iz svoje unutarnje službe božje poštivanje zakona i jedne
slova dolazio život odozdo iz naroda, živa bi se društva, neraz­ istine koja po sebi i za sebe bitkuje i koja je uzvišena iznad sub­
dvojno povezana svetim lancem prijateljstva, posvetila svakom jektivnog oblika osjećaja.
pojedinačnom djelu narodnog obrazovanja i narodske službe« Ovdje se može istaći poseban oblik zle savjesti koji se po­
- i tome slično3 - To je glavni smisao plitkosti da se znanost, kazuje u načinu rječitosti, u koju se razapinje ona plitkost; i to
umjesto na razvoj misli i pojma, postavlja, naprotiv, na nepos­ prije svega što on tamo gdje je najneduhovniji najviše priča ο
redni opažaj i slučajno uobražavanje, a isto tako da se bogata duhu, gdje govori najmrtvije i najdosadnije upotrebljava riječi
raščlanjenost običajnosnoga u sebi, raščlanjenost kakva je drža­ život i uvoditi u život, gdje se pak pokazuje najveća sebičnost
va, arhitektonika njene umnosti, koja određenim razlikovanjem prazne oholosti, tamo najviše upotrebljava riječ narod. A ose­
krugova javnog života i njihovih ovlaštenja te strogošću mjere, u bujni znak, koji nosi na čelu, jest mržnja spram zakona. Što pra­
kojoj se drži svaki stup, luk i težnja, čini da snaga cjeline proiz­ vo i običajnost, te zbiljski svijet prava i običajnosnoga shvaća
lazi iz harmonije njenih članova - da se dade da se ta oblikova­
na zgrada slije u kašu »srca, prijateljstva i oduševljenja«. Kao 4
»Verachte nur Vernunft und WissenschafcDes Menschen allerhöchste
Kraft,... Und hätt er sich auch nicht dem Teufel übergeben, Er müsste doch zu-
* Ο plitkosti njegove znanosti dao sam i inače potvrde; vidi Znanost logi­ gunde gehn!« Goethe, Faust, I. Teil, Studeierzimmer, V. 1851-52, 1866-67.
ke (Nürnberg, 1812), Uvod,str. XVII. (Bd 5, S.47) Prevod: »Čim nauku i razum prezre tko
3 - A najveća je ljudska snaga to - / /...
Jakob Friedrich Fries, 1773-1843, kao profesor filozofije i matematike Pa da i nije đavlu dušu pređo već,
Hegelov prethodnik u Heidelbergu, 1817. godine je na svečanosti grada War- Svejedno morao bi propasti!«
tburga održao govor a potom je privremeno suspendiran iz nastavničke službe; (prevod Tita Strozzija: Goethe, Faust, MH-Zora; Zgb. 1970, str. 85/86).
Vidi »Feierrede des Prof. Fries an die Teutschen Burschen...«, Oppositionsblatt
oder Weimarische Zeitung, 1817, NR. 257.
14 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL PREDGOVOR 15

sebe s pomoću misli, što s pomoću misli daje sebi oblik umnos- sferi sačinjavaju plitkost, do principa sofista, koje tako izrazito
ti, naime općenitost i određenost, to, taj je zakon ono što onaj upoznajemo kod Platona - do principa koji ono što je pravo po­
osjećaj koji sebi pridržava proizvoljnost, onu savjest koja ono stavljaju na subjektivne svrhe i mnjenja, na subjektivni osjećaj i
pravo stavlja u subjektivno uvjerenje, s razlogom smatra kao partikularno uvjerenje - do principa iz kojih slijedi razaranje is­
ono što je sebi najneprijateljskije. Oblik prava kao dužnosti i to tako unutarnje običajnosti i čestite savjesti, ljubavi i prava
kao zakona osjeća kao mrtvo, hladno slovo, kao okov; jer osje­ medu privatnim osobama, kao i razaranje javnog reda i držav­
ćaj ne spoznaje u njemu sam sebe; on u njemu nije slobodan, nih zakona. Značenje koje takve pojave moraju poprimiti za
jer je zakon um stvari, a ovaj ne dopušta osjećaju da se ogrije na vlade neće se moći odbaciti nekakvom titulom koja bi se osla­
vlastitom partikularitetu. Zakon je stoga, kao što je tokom ovog njala na samo poklonjeno povjerenje i na autoritet službe da se
udžbenika negdje zabilježeno5, prije svega šibolet po kojemu se od države zahtijeva da ona zajamči i dopusti da vlada ono što
odvajaju lažna braća i prijatelji takozvanog naroda. kvari supstancijalni izvor djela, opća načela, pa čak i njezin
Pošto se sada rabulisterija proizvoljnosti domogla imena prkos, kao da bi tako trebalo da bude. Kome bog daje službu,
filozofije i širu publiku zavela na mnjenje da je takva djelatnost tome daje i razum - stara je šala, koja se u naše vrijeme zacijelo
filozofija, postalo je gotovo nečasnim da se još filozofski govori ne želi čak ozbiljno tvrditi.
ο prirodi države; i ne treba zamjeriti ispravnim ljudima ako po­ U važnosti vrste i načina filozofiranja, koja je osvježena
stanu nestrpljivi čim čuju da se govori ο filozofskoj znanosti ο okolnostima u vladama, ne da se osporavati momenat zaštite i
državi. potpore, koji je studiju filozofije, čini se, potreban prema mno­
gim drugim stranama. Jer, kad čovjek u tolikim proizvodima iz
Još manje se valja čuditi ako vlade na takvo filozofiranje
konačno uprave pažnju, jer se kod nas ionako filozofija ne vjež­ struke pozitivnih znanosti, kao i u proizvodima religiozne na-
ba, kao privatno umijeće, npr. kao kod Grka, nego ima javnu božnosti i u drugoj neodređenoj literaturi čita kako se u njima
egzistenciju koja djeluje na publiku posebno ili samo u držav­ pokazuje ne samo prije spomenuti prezir prema filozofiji da tak­
noj službi. Ako su vlade svojim učenjacima koji su se posvetili vi koji ujedno posvjedočuju da su potpuno zaostali u stvaranju
toj struci poklonile povjerenje time što su se u pogledu izgrad­ misli i da im je filozofija nešto posve strano ipak postupaju s
nje i sadržaja filozofije potpuno pouzdali u njih - da ovdje-on- njome kao s nečim što je kod njih svršena stvar - nego kako se
dje, ako se baš hoće, nije bilo toliko povjerenja koliko ravno­ ovdje čak izričito obaraju na filozofiju i kako se njezin sadržaj,
dušnosti prema samoj toj znanosti i da se njena nastavna služba pojmovna spoznaja boga te fizičke i duhovne prirode, spoznaja
nije samo tradicionalno zadržala (kao što je, koliko je meni po­ istine, proglašava ludom, štaviše, grešnom drskošću, i kako se
znato, u Francuskoj katedre metafizike bar dopušteno uvesti) - um, i opet um, i u beskonačnom ponavljanju um optužuje, poni-
onda im se to povjerenje mnogostruko loše uzvratilo, ili gdje se, žava i proklinje - ili kako se, u najmanju ruku, daje do znanja
u drugom slučaju, vidi ravnodušnost, onda bi bio posljedak da kako su u velikom dijelu djelatnosti, koja bi trebala da bude
se propadanje temeljitih spoznaja smatra ispaštanjem za tu rav­ znanstvena, neugodni zahtjevi pojma koji se ipak ne dadu odbi­
nodušnost. Prije svega, zacijelo se čini da je plitkost možda naj- ti - kad čovjek, velim, ima pred sobom takve pojave, mogao bi
podnošljivija, u najmanju ruku za spoljašnji red i mir, jer ona ne gotovo pomisliti da s te strane tradicija nije više ni dostojna što­
dolazi do toga da se dotakne, pa čak ni da nasluti supstanciju vanja ili dostatna da filozofijskom studiju osigura toleranciju i
stvari; ona na taj način prije svega, bar policijski, ništa ne bi javnu egzistenciju.* - U naše vrijeme uobičajene deklamacije i
imala protiv sebe, ukoliko država još ne osjeća potrebu dubljeg
obrazovanja i uvida zahtijevajući od znanosti zadovoljenje te * Isto takvi nazori pali su mi na pamet pri jednom pismu od Joh. v. Miil-
potrebe. No plitkost sama od sebe vodi u pogledu običajnosno- lera (Djela Tübingen 1810-19) dio VIII, str. 56), gdje se ο prilikama Rima godi­
ga, prava i dužnosti uopće do onih osnovnih načela koja u toj ne 1803, kad je taj grad bio pod francuskom vlašću, medu ostalim, kaže: »Upi­
tan kako stoji s javnim naučnim ustanovama, neki je profesor odgovorio: 'On
les tolere comme les bordels «. - Može se, doduše, čuti kako se takozvana nau-
' Str. , fusnota uz § 258, primjedba
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL PREDGOVOR 17
16

drskosti prema filozofiji pružaju neobičan prizor stoga što, s jedio njen dublji nagon, slobodnu beskonačnu ličnost. On se,
jedne strane, zbog one plitkosti na koju je ta znanost degradira­ međutim, pokazao kao veliki duh time što je upravo princip oko
na imaju pravo, a s druge se strane same korijene u tom elemen­ kojega se okreće ono po čemu se razlikuje njegova ideja, onaj
tu, protiv kojega su nezahvalno upravljene. Jer, time što je ono stožer oko kojega se [tada]6 okretao predstojeći preokret svijeta.
nazovifilozofiranje proglasilo spoznaju istine ludim pokušajem, Što je umno, to je zbiljsko;
ono je, kao i despotizam Rimskog Carstva, izjednačilo plemstvo a što je zbiljsko, to je umno
i ropstvo, vrlinu i porok, čast i nečast, znanje i neznanje, niveli­
ralo sve misli i svu gradu - tako da pojmovi istinitoga, zakoni To je uvjerenje svake nepristrane svijesti, kao i filozofija,
običajnosnoga također nisu više ništa drugo nego mnjenja i sub­ pa odavle ova polazi isto tako u promatranje duhovnoga univer­
jektivna uvjerenja, a najzločinačkija načela stavljena su kao uv­ zuma kao i prirodnog. Ako refleksija, ili osjećaj, ili kakav god
jerenja u isti položaj s onim zakonima, a isto su tako svaki ma lik imala subjektivna svijest, smatra sadašnjost nečim ispraznim,
kako prazan i partikularan objekt i ma kako bljutava materija ako je iznad nje i ako ono isprazno bolje zna, onda se ona nala­
stavljeni u isti položaj s onim što sačinjava interes svih misaonih zi u ispraznome, a kako ona zbilju ima samo u sadašnjosti, to je
ljudi i veze običajnosnog svijeta. ona tako sama sämo ispraznost. Ako, obratno, ideja važi kao
Stoga valja smatrati srećom za znanost - doista je to, kao ono što je tek neka puka ideja, neka predstava u mnjenju, onda
što je spomenuto, nužnost stvari - što se ono filozofiranje koje filozofija, naprotiv, pruža uvid da nije ništa zbiljsko osim ideje.
se u sebi moglo raspredati kao školska mudrost stavilo u bliži Tada stoji do toga da se u prividu vremenskoga i prolaznoga
odnos prema zbilji, u kojoj nema šale s načelima prava i duž­ spozna supstancija, koja je imanentna, i ono vječno, koje je sa­
nosti i koja živi u svjetlu svijesti ο tim načelima, te što je, na taj dašnje. Jer umno, što je sinonim ideje, time što u svojoj zbiljnos­
način, došlo do javnog raskida. Upravo se taj položaj filozofije ti ujedno stupa u spoljašnju egzistenciju, javlja se u beskrajnom
prema zbiljnosti nije razumio, a time se vraćam na ono što sam bogatstvu oblika, pojava i likova, te obavija svoju jezgru šare­
prije spomenuo, da je filozofija, budući da je pronicanje umno­ nom korom, u kojoj svijest ponajprije prebiva, a koju probija
ga, upravo zato shvaćanje prisutnoga i zbiljskoga, a ne postav­ tek pojam kako bi našao unutarnje bilo i isto ga tako osjetio ka­
ljanje nečega onostranoga, koje bi bogzna gdje trebalo biti - ili ko u spoljašnjim likovima još kuca. No beskonačno raznoliki
ο čemu se, u stvari, zacijelo može kazati gdje je, naime da je u odnosi koji se u ovoj spoljašnjosti, sjajem biti, stvaraju u njima*
zabludi jednostranog, praznog rezoniranja. U toku rasprave ko­ - taj beskonačni materijal i njegovo reguliranje nisu predmet fi­
ja slijedi primijetio sam da je čak platonska republika, koja po­ lozofije. Ona se time miješala u stvari koje se nje ne tiču; ona se­
slovično važi kao prazan ideal, u biti shvatila samo prirodu bi može uštedjeti trud da ο tome dade dobar savjet; Platon je
grčke običajnosti, i da je Platon zatim u svijesti ο dubljem prin­ mogao izostaviti preporučivanje dojiljama da s djecom nikad ne
cipu, koji prodire u nju i koji se mogao pojaviti kod nje samo smiju stajati mirno, nego da ih uvijek ljuljaju na rukama, kao
još kao nezadovoljena čežnja, a, prema tome, samo kao zator, što je Fichte mogao izostaviti da se usavršavanje pasoške polici­
morao upravo iz te čežnje tražiti pomoć protiv toga, ali nju, koja je konstruira, kako se to nazivalo dotle, da onima koji su sum­
je morala doći iz visine, mogao je prije svega tražiti samo u ne­ njivi treba staviti u pasoš ne samo znak nego da u njemu treba
koj vanjskoj posebnoj formi one običajnosti, s pomoću koje je naslikati i portret. U takvim se izvodima ne da više vidjeti ni tra­
smislio da svlada onu propast, a čime je upravo najdublje povri- ga filozofiji, i ona može utoliko više napustiti takvu ultramud-
rost ukoliko bi trebalo da se pokaže upravo najliberalnijom pre­
ka ο umu, naime logika, čak još preporučuje, možda u uvjerenju da se njome
kao suhom i neplodnom znanošću ili ionako nitko više ne bavi, ili ako se to ov- ma tom beskonačnom mnoštvu predmeta. Time će se znanost
dje-ondje dogodi, čovjek dobiva u njoj samo besadržajne formule, koje niti što 6
daju niti što kvare i da, prema tome, preporučivanje ni u kojem slučaju neće Ovu je riječ u Hegelovu priručnom primjerku on sam dodao.
škoditi kao što ništa neće ni koristiti. * Tj. u oblicima, pojavama i likovima. - Bilj. red.

2 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA


18 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL PREDGOVOR 19

također pokazati najdaljom od mržnje, koju taština, iz uobraže- To je također ono što sačinjava konkretniji smisao onoga
nosti da stvar bolje zna od drugih, baca na mnoštvo okolnosti i što je gore apstraktnije bilo označeno kao jedinstvo oblika i sad­
institucija - mržnje u kojoj se sebi sitničavost najviše sviđa, jer ržaja, jer je oblik u svom najkonkretnijem značenju um kao po­
samo time dolazi taština do nekog samoosjećaja. jmovno spoznavanje, a sadržaj - um kao supstancijalna bit obi-
Tako ova rasprava, ukoliko sadržava znanost ο državi, ne čajnosne i prirodne zbilje; svjesni identitet obojega jest filozof­
treba da bude ništa drugo do pokušaj da državu shvati i prikaže ska ideja. Velika je svojeglavost, svojeglavost koja čovjeku čini
kao nešto u sebi umno. Kao filozofijski spis ona mora biti naj­ čast, ne htjeti ništa priznati kao nazor što nije opravdano mišlju
dalje od toga da treba konstruirati državu kakva bi ona trebala - a ta je svojeglavost ono što karakterizira novije vrijeme, inače
da bude; pouka koju bi ona mogla u sebi sadržavati ne može ići osebujni princip protestantizma. Ono čime je Luther kao vjero­
za tim da pouči državu kakva treba da bude, nego, naprotiv, ka­ vanje otpočeo u čuvstvu i u svjedočanstvu duha, jest isto što je
ko nju, običajnosni univerzum, treba spoznati. dalje sazreli duh težio da shvati u pojmu; pa da se tako u sadaš­
njosti oslobodi i da na taj način u njoj nađe sebe. Kao što je po­
Ι δ ο ύ Ρόδος, ιδού και το πήδημα.
stala glasovita izreka da polovična filozofija odvodi od Boga - a
to je ona ista polovičnost koja spoznavanje čini približavanjem
Hie Rhodus, hie saltus. istini - dok prava filozofija vodi k Bogu, isto je tako i s drža­
Pojmiti ono što jest zadaća je filozofije, jer ono što jest - vom. Kao što se um ne zadovoljava približavanjem koje nije ni
jest um. Što se tiče individua, to je ionako svaka individua čedo vruće ni hladno, pa je stoga bljutavo, isto se tako malo zadovo­
svog vremena; tako je i filozofija svoje vrijeme mislima obuhva­ ljava hladnim očajanjem koje priznaje da je u ovoj vremenitosti,
ćeno. Isto je tako ludo misliti da neka filozofija prelazi preko doduše, loše ili, u najboljem slučaju, osrednje, ali da se u njoj
svog sadašnjeg svijeta, kao što je ludo misliti da individua pre­ upravo ništa bolje ne može dobiti, da stoga valja održavati mir
skače svoje vrijeme, da skače preko Roda. Ako njegova teorija sa zbiljom. Mir s njome, koji pribavlja spoznaja, topliji je.
doista ide preko njegova vremena, ako on sebi gradi neki svijet Da ο poučavanju kakav treba da bude svijet kažemo još
kakav ovaj treba da bude, onda on, doduše, egzistira, ali samo u jednu riječ, filozofija ionako dolazi uvijek prekasno do toga.
njegovu mnjenju - nekom elementu u koji se dade utisnuti što Kao misao svijeta javlja se ona tek u vrijeme pošto je zbiljnost
ispunila svoj proces razvoja i dovršila se. To što uči pojam, po­
god mu drago.
kazuje nužno isto tako i povijest - da se tek u zrelosti zbilje ono
S malo izmjene ona bi izreka glasila: idealno javlja nasuprot realnome i da ono idealno sebi u liku in­
telektualnog carstva gradi isti svijet, shvaćen u njegovoj sup­
Ovdje je ruža, ovdje pleši. stanciji. Kad filozofija svojim sivilom slika na sivome, onda je
Ono što leži između uma kao samosvjesnog duha i uma jedan lik života ostario, a sivilom na sivome ne može se pomla­
kao opstojeće zbilje, ono što onaj prvi um rastavlja od ovoga diti, nego samo spoznati; Minervina sova počinje svoj let tek u
drugoga i što mu ne da da u ovome potonjemu nade zadovolje­ suton.
nje jest okov nekog apstraktuma koji nije oslobođen u pojam. No vrijeme je da se završi ovaj predgovor; kao predgovor
Da se um spozna kao ruža u križu sadašnjosti i da se čovjek na on ionako može govoriti samo površno i subjektivno ο stajalištu
taj način njoj raduje, taj je umni uvid pomirenje sa zbiljom što spisa kojemu on prethodi. Ako u jednom sadržaju treba filozof­
ga filozofija pruža onima kojima se jednom javio unutarnji za­ ski govoriti, onda on podnosi samo znanstvenu, objektivnu ob­
htjev da pojme i da u onome što je supstancijalno isto tako do­ radu, kao što i piscu svako prituvrječenje druge vrste nego što je
biju subjektivnu slobodu, kao i da sa subjektivnom slobodom rasprava ο samoj stvari, mora važiti samo kao subjektivan prigo-
ne stoje u onome što je u posebnome i slučajnome, nego u ono­ vor, pa mu ono mora biti ravnodušno.
me što je po sebi i za sebe. Berlin, 25. juna 1820.

UVOD 21

Ne takozvani zgoljni pojmovi; filozofija zna najbolje


da su takozvani zgoljni pojmovi nešto ništetno - nego bit­
no njihovo ozbiljenje - realiziranje. Zbiljnost je samo je­
dinstvo unutarnjega i spoljašnjega - da pojam nije neko
zgoljno unutarnje, nego također realno - a da spoljašnje,
realno, nije neki bespojmovni realitet, opstanak - egzis­
tencija, nego da je bitno određen s pomoću pojma. - Ovo
UVOD u općoj razlici pojma i ideje; - za nefilozofski smisao -
pret(hodno), historijski - ono pobliže odlažem do pojma
§1· 1 prava - pojma ove ideje same - jer pravo je posve samo
kao ideja -
Predmet je filozofijske pravne znanosti ideja prava, pojam
prava i njegovo ozbiljenje. Dodatak. Pojam i njegova egzistencija su dvije strane raz­
dvojene i sjedinjene kao duša i tijelo. Tijelo je isti život kao i du­
Filozofija ima posla s idejama, i s toga ne s onim što ša a ipak se oboje mogu nazvati kao da leže jedno izvan drugog.
se uobičajilo nazivati zgoljnim pojmovima; štaviše, ona Duša izvan tijela ne bi bila ništa živo a isto tako je i obrnuto.
pokazuje njihovu jednostranost i neistinitost, kao i to da je Tako je postojanje pojma njegovo tijelo kao što se ono pokora­
pojam (ne ono što se često tako naziva, a samo je apstrak­ va duši koja ga je proizvela. Klice u sebi imaju stablo i sadrže
tno razumsko određenje) jedino ono što ima zbiljnost, i to cijelu njegovu snagu, premda one još nisu ono samo. Stablo po­
tako da on sebi ovu sam daje. Sve što nije ta, samim po­ sve odgovara jednostavnoj slici klice. Ako tijelo ne odgovara
jmom postavljena zbiljnost, jest prolazno opstojanje, spo- duši, onda je to nešto upravo bijedno. Jedinstvo postojanja i po­
ljašnja slučajnost, mnjenje, pojava bez biti, neistina, ob­ jma, tijela i duše, jest ideja. Ono nije samo harmonija nego po­
mana itd. Oblikovanje koje pojam sebi daje u svojem ozbi- tpuno prožimanje. Ne živi ništa što nije na bilo koji način ideja.
ljenju drugi je bitni moment ideje za spoznaju samog po­ Ideja prava je sloboda i da bi bila istinski shvaćena ona se mora
jma, a od oblika valja ga razlikovati samo kao pojam. spoznati u njenom pojmu i njegovom postojanju.

• [uz§ 1] 30. X 1822


Priroda stvari. Ne: imamo ove i ove pojmove i sad­ §2.
ržaj, pravo, slobodu, vlasništvo, državu itd., i sad ο ovom
pojmu također razgovijetno mislimo; - formalno obrazo­
Pravna je znanost jedan dio filozofije. Stoga ona ideju, ko­
vanje ništa ne pomaže odlučivanju ο stvari. - Već: promat­
ja je um nekog predmeta, mora razviti iz pojma ili, što je isto,
rati upravo prirodu stvari same, to je pojam stvari - a ono
promatrati vlastiti imanentni razvoj same stvari. Kao dio ima
je nešto samo dano, bogzna odakle shvaćeno, predstavlje­
ona određenu početnu tačku, koja je rezultat i istina onoga što
no itd.
prethodi i što sačinjava njen takozvani dokaz. Stoga pojam pra­
1
: U narednom tekstu (do paragrafa 180) paragrafima i (umetnutim) pri­ va, po svom nastajanju pada izvan znanosti prava, njegova se
mjedbama uz paragrafe priključene su rukopisne bilješke koje su pisane prorije­ dedukcija ovdje pretpostavlja i kao danog valja ga prihvatiti.
đeno u Hegelovom priručnom primjerku (obilježene znakom • ) ; kraće pri­
mjedbe koje se odnose na pojedine izraze stoje u fusnotama. - Usmeni dodaci
iprema bilješkama sa predavanja) slijede izdanje Filozofije prava u VIII tomu Dodatak. Filozofija obrazuje krug. Ona ima nešto prvo,
Djela. - Vlastoručne bilješke kao i usmeni dodaci su odvojeni od glavnog teksta neposredno, budući da uopće mora početi, ima nešto što nije
i označeni uglastom zagradom ili napomenom »dodatak«. dokazano, nešto što nije nikakav rezultat. Ali ono čime filozofi-
UVOD 23
22 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

ona, naprotiv, svoju istinu iz njega mora uzeti, sebe njime


ja počinje jest neposredno relativno, budući da se to mora poja­
ispraviti i spoznati. - Ako je, međutim, onaj način spozna­
viti na jednoj drugoj krajnjoj tački kao rezultat. Ona je jedan niz
je sa svojim formalnostima definicija, zaključivanja, doka­
koji ne visi u zraku, koji nije nešto što neposredno počinje, nego
zivanja i sl., s jedne strane, manje ili više iščezao, onda je
ona kruži u sebi.
to, naprotiv, loš nadomjestak što ga je dobila s pomoću
Po formalnoj, nefilozofskoj metodi znanosti traži se i jedne druge manire, naime da treba neposredno prihvatiti
zahtijeva prvo definicija, u najmanju ruku poradi spoljaš- i tvrditi ideje uopće, a tako i ideju prava i njegova dalja
njeg znanstvenog oblika. Pozitivnoj pravnoj znanosti, uos­ određenja kao činjenice svijesti, i da prirodni ili neki uzvi­
talom, i ne može mnogo biti do toga, jer ona prije svega šeni osjećaj, vlastite grudi i oduševljenje, valja učiniti izvo­
želi označiti što je pravno, tj. koja su to posebna zakonska rom prava. Ako je ova metoda od svih najudobnija, onda
određenja zbog kojih se za opomenu reklo: omnis defini- je ujedno i najnefilozofskija - da ovdje ne spominjemo
tio injure civili periculosa. I doista, što su nepovezanija i druge strane takva nazora koji se ne odnosi samo na spoz­
u sebi protivurječnija određenja nekog prava, to su manje navanje, nego neposredno na djelovanje. Ako prva, dodu­
u njemu moguće definicije, jer one treba da sadržavaju up­ še formalna, metoda ipak još zahtijeva oblik pojma u defi­
ravo opća određenja, a ova, pak, čine neposredno vidlji­ niciji, a u dokazu oblik nužnosti spoznavanja, onda mani­
vim ono protivurječno, ovdje ono nepravo, u njegovoj go­ ra neposredne svijesti i osjećaja čini principom subjektivi-
lotinji. Tako npr. u rimskom pravu ne bi bila moguća ni­ tet, slučajnost i proizvoljnost znanja. U čemu se sastoji
kakva definicija ο čovjeku, jer se rob ne bi mogao supsu- znanstveni postupak filozofije, valja ovdje pretpostaviti iz
mirati pod nju; u njegovu je stanju onaj pojam, štaviše, filozofske logike.
povrijeđen; isto tako činilo bi se kao opasna za mnoge od­
nose definicija ο vlasništvu i vlasnicima. - No dedukcija • [uz §2]
definicije izvodi se uglavnom iz etimologije, prije svega iz a/ Način kako bismo ovdje morali postupati - u
toga što se ona apstrahira iz posebnih slučajeva i što se pri određenju pojma prava.
tome čini osnovom čuvstvo i predstava ljudi. Ispravnost a/ Običan način da se stvore određenja iz pred­
definicije dovodi se onda u suglasnost s opstojećim pred­ stave ο pozitivnim pravnim određenjima.
stavama. Pri toj se metodi odstranjuje ono što je jedino β/ Pojam prava po sebi i za sebe samoga - nuž­
znanstveno bitno, u pogledu sadržaja nužnost stvari po se­ nost; inače pak mogu ležati u predstavi drugih određe­
bi i za sebe samu (ovdje prava), a u pogledu oblika priroda nja, koja se žele - Sin [ = ] stvar, nešto što otac može
pojma. Štaviše, u filozofskoj je spoznaji glavna stvar nuž­ prodati, ne slijedi iz pojma prava, - dakle ako definici­
nost nekog pojma, a da kretanje postane rezultat, to je nje­ ja ne odgovara ovoj predstavi, to je utoliko gore za
gov dokaz i dedukcija. Dok je tako njegov sadržaj za sebe predstavu, pozitivno pravno određenje, - ne definicija,
nuždan, valja, kao drugo, potražiti ono što njemu odgova­ β/ Iz pojma razviti -konzekventno - prema pojmu
ra u predstavama i jeziku. Kakav je, međutim, ovaj pojam stvari.
za sebe u svojoj istini i kakav je on u predstavi, to ne samo
da međusobno može nego i mora biti različno i u obliku i Definicija. Do takvih formalnih općih stvari ne stoji
liku. Ipak, ako predstava nije i po svom sadržaju lažna, u praktičnom pravu, nego do detalja - što je učeniji sub­
može se pojam zacijelo pokazati kao sadržan u njoj i, po jekt, to više vlada detaljima. No nešto je drugo stvar, koja
svojoj biti, kao opstojeći u njoj, to znači: predstava može je utoliko gora ukoliko je proziran detalj, a ne ono općeni­
biti uzdignuta do oblika pojma. No ona je tako malo mje­ to.
rilo i kriterij pojma, koji je za sebe sam nuždan i istinit, da Hvala Bogu, u našim se državama može definicija
čovjeka - kao pravno sposobnoga - staviti na čelo zakoni-

V
24 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 25

ka - a da se ne upadne u opasnost da će se naići na odre­ vanje, pozitivna pravna znanost, b) Po sadržaju dobiva ovo pra­
đenja ο čovjekovu pravu i dužnostima čovjeka koja proti- vo pozitivan element; a) po posebnom nacionalnom karakteru
vurječe pojmu čovjeka. nekog naroda, po stupnju njegova povijesnog razvoja i poveza­
Sprijeda se, doduše, dadu staviti također po pojmu nosti svih odnosa koji pripadaju prirodnoj nužnosti, β) po nuž­
ispravne definicije ako se pri tome odričemo konzekvenci- nosti da jedan sistem zakonskog prava sadržava primjenu općeg
je, toga da dalja određenja ne protivuriječe tom pojmu. - pojma na posebnu kakvoću predmeta i slučajeva koja je dana
Ako nekonzekventne definicije [nisu] ni za što - ta­ izvana - primjenu koja nije više spekulativno mišljenje i razvoj
kođer samo neka učenost. - pojma, nego supsumcija razuma; γ) u posljednjim određenjima
U starom rimskom pravu to nije tako - rob, sin nije koja su potrebna za odluku u zbilji.
pod to supsumiran. Ako se pozitivnom pravu i zakonima suprotstavi os­
Hein [eccius, Elementa Tuns, Civilis 1728] § 75. Ho­ jećaj srca, nagnuće i proizvoljnost, onda u najmanju ruku
mo cuicunque mens* ratione praedita in corpore humano filozofija ne može priznavati takve autoritete. - Da sila i
contigit. Persona est homo, cum quodam statu considera- tiranija mogu biti element pozitivnog prava, to je za nj slu­
tus. § 76. Status est qualitas, cuius ratione homines diverso čajno i ne tiče se njegove prirode. Kasnije će se, u §§
jure utuntur. § 77. Servus itaque est homo, est etiam, per­ 211-214, pokazati mjesto gdje pravo mora postati pozitiv­
sona, quatenus mm statu naturali consideratur, sed ratio­ no. Ovdje su određenja, koja će se pokazati, samo navede­
ne status civilis est απρόσωπος. na da bi se naznačile granice filozofskog prava i da bi se
§ 89. Ingenuus est, qui statim, ut natus est, liber est - odmah odstranila eventualna predstava ili čak zahtjev,
a ipak ga je otac mogao prodati - ranije ubiti. - kao da bi se sistematskim razvijanjem tog prava trebao do­
§ 130. Filii familias erant quidem ingenui, sed non biti pozitivan zakonik, tj. takav kakav je potreban zbiljskoj
patres familias /također ne kad je oženjen -/ et hine per- državi. - Bio bi velik nesporazum ako bi se to što su pri­
sonae quidem censebantur, sed ratione aliorum civium et rodno pravo i filozofsko pravo različita od pozitivnoga
ingeniorum, non ratione patris, cujus respectu res maneipi preokrenulo u to da su ona međusobno suprotstavljena ili
aeque ac servi habebantur.2 protivna; ono je, prvo, naprotiv, prema ovome drugome u
odnosu Institucija prema Pandektama.*U pogledu povijes­
nog elementa u pozitivnom pravu, koje se prvo spominje u
§3. pređašnjem §, dao je Montesquieu istinski historijski na­
zor, pravo filozofsko stajalište da zakonodavstvo uopće i
Pravo je pozitivno uopće a) po obliku, što ono u nekoj njegova posebna određenja ne valja promatrati izolirano i
državi važi, a taj zakonski autoritet princip je za njegovo pozna- apstraktno, nego, naprotiv, kao ovisan momenat jednog
totaliteta, u povezanosti sa svim ostalim određenjima koja
* ali tada je ratio prazna riječ a njegov pojam ništa ne označava sačinjavaju karakter jedne nacije i jednog vremena; u toj
2 » § 17. Čovjek je onaj kome je uvijek bio dodijeljen razumom obdaren povezanosti dobiva ono svoje istinsko značenje, a time i
duh u jednom ljudskom tijelu. Osoba je čovjek posmatran u jednom određenom svoje opravdanje. - Da bi se razmatrali pojavljivanje i raz­
statusu. § 76. Status je svojstvo na osnovu kojeg ljudi uživaju različita prava. § vijanje pravnih određenja koja su se pojavila u vremenu -
77. Rob je prema tome čovjek, a on je i osoba ukoliko se promatra u prirodnom
stanju, ali je on s obzirom na građansko stanje ,bez lica'. ovo čisto povijesno nastojanje, kao i spoznaja njegove raz­
§ 89. Slobodno roden je onaj koji je u trenutku svog rođenja slobodan... umske konzekvencije, koja proizlazi iz njihova uspoređi-
130. Potčinjeni (djeca) bili su doduše slobodno rođeni ali ne nepotčinjeni
(otac porodice) -, stoga su oni bili posmatrani doduše kao osobe, ali samo obzi­
rom na druge građane i slobodno rođene, ne s obzirom na oca u pogledu kojega * Institucije (Institutiones) udžbenik prava, Pandekte - pravo (rimsko),
su se tretirali kao stvari (vlasništvo).« koje je važilo i u srednjem i novom vijeku (pandektarno pr.). - Bilj. prev.
26 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 27

vanja s pravnim odnosima koji već opstoje, ima u svojoj nužnim, i ako se time ispunilo ono što je zahtijevalo histo­
vlastitoj sferi svoju zaslugu i svoju valjanost pa stoji izvan rijsko stajalište, onda naprotiv, ako to treba da važi kao
odnosa s filozofskim promatranjem, ukoliko se, naime, opće opravdanje same stvari, slijedi protivno, naime da je
sam razvoj iz historijskih osnova ne zamjenjuje s razvojem institucija, budući da takve okolnosti više ne opstoje, time,
iz pojma i ukoliko se povijesno objašnjenje i opravdanje štaviše, izgubila svoj smisao i svoje pravo.* - Tako, ako se
ne proširuje do značenja opravdanja koje važi po sebi i za npr. za održavanje samostana smatra važnim njihova za­
sebe. Ta razlika, koja je vrlo važna i koju valja zapamtiti, sluga za obrađivanje i naseljavanje pustinja, za održavanje
istovremeno je vrlo jasna; jedno pravno određenje dade se učenosti poukom i prepisivanjem itd., i ako se ta zasluga
na osnovu prilika i opstojećih pravnih institucija, pokazati smatra razlogom i određenjem za njihovo dalje opstojanje,
kao savršeno obrazloženo i konzekventno, a po sebi i za onda iz toga, štaviše, slijedi da su oni u sasvim promijenje­
sebe ipak može biti nepravedno i neumno, poput mnoštva nim prilikama, bar utoliko, postali suvišni i nesvrsishodni.
određenja rimskog privatnog prava, koja su sasvim kon­ - Budući da su, pak, povijesno značenje, povijesno poka­
zekventno proisticala iz takvih institucija kao što su rim­ zivanje i objašnjavanje nastajanja i filozofski nazor, tako­
ska očinska vlast, rimski brak. No ako pravna određenja i đer ο nastajanju i pojmu stvari, kod kuće u različnim sfe­
jesu pravedna i umna, ipak je nešto sasvim drugo da se to rama, zato oni utoliko mogu zadržati međusobno ravno­
ο njima pokaže, što se istinski može dogoditi samo s po­ dušan stav. No kako oni ni u onom što je znanstveno ne
moću pojma, a nešto drugo da se prikaže povjesnost njiho­ zadržavaju uvijek taj ravnodušni stav, navodim još nešto
va nastupanja, prilike, slučajeve, potrebe i događaje koji što se toga tiče kako se javlja u Udžbeniku povijesti rim­
su doveli do njihova ustanovljivanja. Takvo prikazivanje i skog prava (1799) gospodina [Gustava] Hugoa, odakle
(pragmatičko) spoznavanje iz bližih i daljih povijesnih uz­ ujedno može proizaći dalje objašnjenje one manire suprot­
roka nazivaju često objašnjenjem ili, još radije, poima­ nosti. Gospodin Hugo navodi tu (5. izdanje [1818] § 53)
njem, u mnjenju da se s pomoću tog pokazivanja povjes- »da Ciceron hvali dvanaest ploča s prijekim pogledom na
nosti zbiva sve ili, štaviše, ono bitno do čega jedino stoji filozofe«, ali »filozof Favorin obrađuje ih potpuno isto
da bi se zakon ili pravna institucija pojmila; dok, naprotiv, onako kao što je odonda već mnogi veliki filozof obradio
ono istinski bitno, pojam stvari, pri tome gotovo nije ni pozitivno pravo«. Jedanput zauvijek gotov odgovor na
došlo do riječi. - Tako se običava govoriti i ο rimskim, ger­ takvu obradu izražava tu gospodin Hugo u razlogu »što je
manskim pravnim pojmovima, pravnim pojmovima kako Favorin isto tako malo razumio dvanaest ploča kao ti filo­
su određeni u ovom ili onom zakoniku, dok se pri tom ne zofi pozitivno pravo«. - Što se tiče prijekora pravnika
javlja ništa od pojmova, nego samo opća pravna određe­ Seksta Cecilija filozofu Favorinu, kod Gelija, Noctes Atti-
nja, razumske postavke, načela, zakoni i si. - Zapostavlja­ cae. XX, I [22] to taj prijekor izriče prije svega trajni i istin­
njem one razlike uspijeva da se poremeti stajalište i da se ski pricip opravdanja onoga što je po svom sadržaju pro­
pitanje ο istinskom opravdanju pretvori u opravdanje na sto pozitivno. »Non ignoras« vrlo dobro kaže Cecilij Fa­
osnovu okolnosti, konzekvencije iz pretpostavki koje po vorinu »legum opportunitates et medelas pro temporum
sebi uglavnom isto tako malo vrijede itd., i uopće da se moribus et pro rerum publicarum generibus, ac pro utilita-
ono relativno stavlja na mjesto apsolutnoga, spoljašnja po­ tum praesentium rationibus, proque vitiorum, quibus me-
java na mjesto prirode stvari. Povijesnom opravdanju, ako dendum est, fervoribus, mutari ac flecti, neque uno statu
zamijeni spoljašnje nastajanje s nastajanjem iz pojma, do­ consistere, quin, ut facies coeli et maris, ita rerum atque
gađa se onda da nesvjesno čini protivno od onoga što na­ fortunae tempestatibus varientur. Quid salubrius visum est
mjerava. Ako se nastajanje jedne institucije pod njenim
određenim okolnostima pokaže potpuno svrsishodnim i * [rukopisno:] Engl[eska] - Mudrost predaka
28 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 29

rogatione illa Stolonis ..., quid utilius plebiscito Voconio razumio zakon, ne da se uvidjeti; svako je đače zacijelo
... quid tarn necessarium existimatum est..., quam lex Lici- kadro da ga razumije, a najbolje bi spomenuti Shylock
nia ...? Omnia tarnen haec obliterata et operta sunt civita­ razumio još i navedenu, za njega tako povoljnu klauzulu;
tis opulentia«3... - Ti su zakoni pozitivni utoliko ukoliko - pod razumijevanjem mora da je gospodin Hugo mislio
imaju svoje značenje i svrsishodnost u okolnostima, a, pre­ samo tvorbu razuma, koja se s pomoću dobrog razloga
ma tome, imaju uopće samo historijsku vrijednost, stoga i umiruje kraj jednog takvog zakona. Jedno drugo nerazu­
jesu prolazne prirode. Mudrost zakonodavaca i vlada u mijevanje, koje je Cecilij upravo ovdje predbacio Favori-
onome što su učinili za opstojeće okolnosti i odredili za ta­ nu, filozof, uostalom, već može priznati a da baš ne po­
dašnje prilike, jest stvar za sebe i pripada ocjeni povijesti, crveni od stida, naime da je iumentum koji se, »a ne arce-
koja će onu mudrost utoliko dublje priznati ukoliko takvu ra«, samo bolesniku po zakonu treba da dade da bi se kao
ocjenu više podupiru filozofska gledišta. Međutim, ο da­ svjedok doveo pred sud, značio ne samo konja nego tako­
ljim opravdanjima dvanaest ploča protiv Favorina želim đer i kočiju ili kola. Cecilij je iz tog zakonskog određenja
navesti jedan primjer, jer Cecilij pri tome iznosi besmrtnu mogao izvući dalji dokaz ο izvrsnosti i tačnosti starih za­
prijevaru metode razuma i njegova rezoniranja, naime da kona, naime da se oni upuštaju čak u to da se za pozivanje
se za lošu stvar navede dobar razlog pa da se misli da se bolesna svjedoka pred sud bave određivanjem ne samo
ona time opravdala. Za odvratni zakon koji vjerovniku na­ razlike između konja i kola nego također i kola i kola po­
kon proteklog roka daje pravo da ubije dužnika ili da ga krivenih i postavljenih, kako Cecilij objašnjava, i takvih
proda kao roba, a ako je bilo više vjerovnika, da od njega koja nisu tako udobna. Time bismo imali izbor između
odrežu komadiće i da ga na taj način razdijele međusob­ krutosti onog zakona ili između beznačajnosti takvih odre­
no, i to tako da ne bi kome, ako bi suviše ili premalo odre­ đenja, ali iskazati beznačajnost takvih stvari i njihovih
zao, iz toga trebala da nastane pravna šteta (klauzula koja učenih objašnjenja uz to, bila bi jedna od najvećih pogre­
je Shakespeareovu Shylocku u »Mletačkom trgovcu« do­ šaka prema ovaj i drugim učenostima.
bro došla i koju je on najzahvalnije akceptirao) - za sve to Gospodin Hugo, međutim, govori u navedenom udž­
Cecilij navodi dobar razlog da će se time vjernost i vjera beniku i ο umnosti, s obzirom na rimsko pravo; na što
utoliko više osigurati i da [bi] upravo zbog odvratnosti tog sam naišao, jest ovo: Pošto je on u raspravljanju ο razdob­
zakona nikad neće trebati doći do njegove primjene. Nje­ lju nastajanja države do dvanaest ploča, § 38. i 39, rekao
govoj nepromišljenosti pri tome ne izmiče samo refleksija »da su (u Rimu) imali mnogo potreba i da je čovjek bio
da je upravo tim određenjem uništena ona namjera, osigu­ prinužden da radi, pri čemu je kao pomoćnika upotreblja­
ravanje vjernosti i vjera nego i on sam neposredno zatim vao tegleće i tovarne životinje, kao što ih kod nas ima, da
navodi primjer djelovanja zakona ο lažnim svjedočanstvi­ se tlo izmjenjivalo brežuljcima i dolinama, a da je grad le­
ma koje je promašeno svojom neumjerenom kaznom. - žao na brežuljku itd.« - navođenja kojima je možda tre­
Što, međutim, gospodin Hugo hoće time da Favorin nije bao da bude ispunjen Montesquieov smisao, ali čime teš­
ko da bi se našlo da je pogođen njegov duh - on sada, do­
3
»Ti vrlo dobro znaš da se pomoćna sredstva i lijekovi zakona, ukoliko duše, navodi, § 40, »da je pravno stanje, bilo još vrlo dale­
trebaju biti djelotvorni, uvijek moraju preobraziti i promijeniti, bilo prema obi­ ko od toga da zadovolji najviše zahtjeve uma« (sasvim is­
čajima vremena i vrstama državnog ustrojstva kao i prema zahtjevima i okolnos­
tima savremenosti i prema nedostacima koji se moraju spriječiti, i da oni ne smi­ pravno; rimsko porodično pravo, ropstvo itd. ne zadovo­
ju istrajavati u jednom stanju a da kroz obilje događaja i slučaja ne budu pod­ ljava ni vrlo male zahtjeve uma); ali u idućim razdobljima
vrgnuti mnijenju kao što je oblik i izgled neba i mora. Sto bi moglo biti zdravije gospodin Hugo zaboravlja da naznači u kojem je razdob­
od onog Stolonijevog prijedloga zakona..., šta korisnije od Voconiusove zajed­ lju i da li je u bilo kojemu od njih rimsko pravo zadovolja­
ničke odluke..., šta se smatra tako nužnim kao što je Licinijev zakon...? A ipak
su svi pali u zaborav i bačeni u sjenu izvanrednom imućnošću države...«. valo najviše zahtjeve uma. Ο jurističkim klasicima u raz-
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 31

dobiju najviše izgradnje rimskog prava kao znanosti ipak a/ Postavljeno - a/ Znanje - pravo države da
se kaže, u § 289, »da se već dugo zapaža da su juristički kažnjava.
klasici bili filozofski obrazovani«, ali »malo ih zna (iz β/ Određeno - čovjek svijest - prema čuvstvu (-
mnogih izdanja udžbenika gospodina Hugoa zna to sad dirljivo - pod starim hrastovima - na način očeva, pra­
ipak više njih) da ne opstoji vrsta pisaca koji bi zbog kon- vedni muževi u ovom smislu, tradicija - suprotstavljena
zekventnog zaključivanja iz načela toliko zaslužili da se pojmu idealizma), prema slučajnosti mnjenja, također
stave ο bok matematičarima, a u jednoj posve upadljivoj samovolji, časovitom osjećaju.
osobitosti razvijanja pojmova novijem tvorcu metafizike,
kao što to zaslužuju rimski pravni učenjaci; ovo posljed­ Pozitivno ovdje ne suprotstavljeno onome nega­
nje potvrđuje značajna okolnost da se nigdje ne javlja tako tivnome, nego pozitivno: ono je postavljeno, važi.
mnogo trihotomija kao kod jurističkih klasika i kod Kan­ Kasnije, u svoje vrijeme - na različitim tačkama,
ta«. - Ona konzekvencija koju je Leibniz toliko hvalio za­ gdje pravo stupa u ono pozitivno a/ mora biti pozitivno.
cijelo je bitno svojstvo pravne znanosti, kao i matematike i Može se, možda, misliti da ima neki pravni sistem i
svake druge razumske znanosti; ali sa zadovoljenjem za­ pravno stanje koje bi bilo čisto umno - samo umno - ide­
htjeva uma i filozofskom znanošću ta razumska konzek­ al, - zahtijeva se da bi to tako trebalo biti - najviši zahtjev.
vencija nema još nikakve veze. Osim toga valja, dakako, On ima u sebi nešto ispravno, ali i nešto neispravno - Is­
inkonzekvenciju rimskih pravnih učenjaka i pretora pošti­ pravno: um treba da bude vladajući, i on je to u obrazova­
vati kao jednu od njihovih najvećih vrlina kad su njome noj državi - u cjelini također - ima više uma u tome nego
odstupali od nepravednih i odvratnih institucija, ali videći što se misli, ο tome je već bilo govora; sadašnjost se pojav­
se prinuždenima da callide izmisle prazne razlike riječi (da ljuje refleksiji, naročito ubraženosti kao križ, doduše s
se ono što je takode bilo baština nazove bonorum posse- nužnošću - a ružu, tj. um u tom križu uči spoznavati filo­
sio), i čak lude izgovore (a ludost je također inkonzekven- zofija. A ono neispravno iz također već navedenoga. Um u
cija) da bi se spasio slovo tablica, kao s pomoću fikcije, zbiljnosti stupa u spoljašnjost opstanka - primjena, oblik
ύπόχςισις, da je filia filius (Heineccius Antiquitatum Ro­ pozitivnog - dalja sfera, gdje samo razum ima svoju vlast,
manorum .... liber I (Frankfurt 1771), tit II § 24). - Smiješ­ koja je oslobođena uma, svejedno tako ili ovako - vladaju
no je, međutim, da se juristički klasici zbog nekoliko triho- prirodne okolnosti itd. - Među ovima također i vlastito
tomijskih razdioba - sasvim po primjerima navedenima svojstvo duha - naime biti određen s pomoću slobode -
na tom mjestu u bilj. 5 - vide izjednačeni s Kantom i da se ali kao neposredna svijest spoljašnjega, a također i unutar­
takvo nešto naziva razvojem pojmova. njega, svijest ο pravu dužnosti - da u sebi samom dade da
što važi, jer važi - država, zakoni imaju sami ovu dvostru­
• [Uz §3] ku stranu - da budu u sebi umni ili razumni i da tako od­
Primjena općeg na posebnu prirodu predmeta - β govaraju vlastitom uvidu u pojam, tako da ih individua
Krađa; preštampavanje, zbirke, plagijat umetnut u djelo može slušati, jer ih ona sama spoznaje kao dobro - ali ta­
[?] , muzičke zbirke, - umjetnička djela, bakrorez, ovoj li- kođer i stranu da oni važe, vidi a). Oni moraju važiti; sub­
tografiran - kazališni komadi - prijepisi ili kopije - ako jektivni je uvid ujedno nešto slučajno, i važenje prava ne
su već štampani, vlasništvo izvodiočevo. može se učiniti ο tome ovisnim da li je tko tako mislio i že­
γ/ Posljednje određenje - ide dalje, do spoljašnosti, lio - ili ovako. Jer upravo oni [su] ono ne-slučajno, ono u
- tj. određenja kvantiteta - također kvaliteta, da li batina­ čemu je, štaviše, slučajnost ukinuta. - Ljudi se vladaju ta­
nje ili zatvor, ili novčana kazna. Rok od šest sedmica; po­ ko prema zakonima iz straha - a svjesni je strah lukavost s
ziv da se valja odazvati za 1 godinu i 1 dan. oprečnim unutarnjim uvjerenjem, iz vjere, povjerenja - za-
32 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 33

tim također pri svemu umu i uvidu - velik dio zakonskih αα/ poznavanje svih beskonačnih detalja - posve
određenja iz zdravog ljudskog razuma, koji, međutim, ima bespotrebno za umni uvid; - učenjak, kaže se, razumije
pravi smisao da opstoji jedna beskonačna sfera u kojoj se stvar - kao učenjak on je pritiješnjen uz te historijske
može odlučivati ovako ili onako; - ali gdje je glavna stvar detalje; i samo odatle može važiti da onaj razumije pra­
da je odlučeno; to mora biti zapovjeđeno u svijetu, čisto vo koji je uglavnom, kao što također kaže gospodin Hu­
zapovjeđeno; tj. u religiji i umu ne može se prosto zapovi­ go, posjećivao kolegije ο tome, univerzitet. - Kao da
jedati - no [može] upravo na strani beskrajne slučajnosti. time svi građani koji nisu slušali nikakve jurističke kole­
gije ne bi ništa razumjeli ο pravu - takvi juristi gledaju
ostale ljude kao svoje pravne robove. Pripada metieru -
• [uz § 3 primjedb.] oVo pravo na umno poimanje ne može sebi uzeti nika-
a/ historijski postupak - spoljašnje okolnosti, kav narod - nikakvi laici - ovdje još manje nego u reli-
razlozi. giji. Laici ne razumiju ništa od religije - a došlo je vrije-
αα/ u nekada, - u čistoj prošlosti; ono umno pra­ me da se pita za um stvari.
vo, jest [ono] sadašnje, mora u sadašnjosti biti umno, ne ββ/ ne spoznaje se važnost takvog poznavanja; ο
iz neke okolnosti koja je jednom postojala - ne dobri njemu ο njegovu području radi se - ne razumije se stvar,
razlozi, tj. određenja uzeta iz ovog, onog obzira. - Um ne zna se ο čemu se rad;; tj. ne ostaje se pri tom ο čemu
je sadašnji - siromašni carski slobodni grad - jaki kon­ oni misle da je riječ - naime upravo ο historijskom znanju
tingent. i dobrim razumskim razlozima; - ne razumjeti znači [:] oni
β β/ u jednom drugom pozitivnom - bračno pravo - stoje na jednom drugom stanovištu - i ovo treba da bude
institucija. isključivo jedino - ne priznaju da postoji također i umno
stanovište.
Objasniti. To je vrlo česta pojava [pojava koja je sa­ γ/ Ovo nepoznavanje umnog stajališta - bezbrižnost
da učinjena znanošću] kad se pita ο razlogu ove uredbe, -zbog toga, oholost da se misli kako se kod učenog pozna­
zakonske dispozicije - npr. zašto su izborni kneževi Falač- vanja već ima za sebe umna spoznaja - osvećuje se zatim
ke patroni kotlokrpa - pravo da se patenti izlože - vitez također - ne može se, opstoje mjesta gdje se radi ο misli­
zapovijeda konjicom - nad trubačem i bubnjarom - bu­ ma; - ne može se odoljeti a da se ne dođe i do onoga op­
banj od mjedi - oni koji su izrađivali bubnjeve izrađivali ćenitoga - tada izlazi na vidjelo čitava golotinja - tako je
su i kotlove - svuda smjeti raditi - državni izrađivač bub­ to naročito kod gospodina Hugoa, žalosno je kako to tu iz­
njeva. - Ovo je vječna priča, koja stalno traje - zakonska gleda -
dispozicija - u rimskom ili njemačkom pravu - Razlog, Rotten boroughs* - objasniti, razum - mudrost
dvoznačnost - da li razuman razlog njegova spoljašnjeg predaka - u čemu se ova sastojala? - da se poziva na veli­
nastajanja, postajanja važećim - i unutarnji umni razlog, ke gradove ili poznatija mjesta -
razlog u misli stvari - pojam. Tada ispravni razum - ali sada druge okolnosti - ne
Oni koji posve ništa ne razumiju pitanje - bit će na više veza s ovim -
to vrlo bijesni i nezadovoljni; jer to je sasvim drugo pod­
ručje, na koje se stvar prenosi, - područje pojma - Uobi­ • [uz § 3 primjed. str. 25, prvi redovi]
čajeno odgovaranje biva obično - ne razumije se stvar. - Uobičajene riječi [sa] Institu[cije] Pandekte zaobići
Odatle [kako] Heinecc [ins] Fav[orinus].
β/ rečeno u primjedbi - shvaćeno - uvidjeti smisao
pozitivnih pravnih dispozicija posve je lako. - No pod raz­
* Rotten boroughs, eng. - ne imati više pravi ustav. - Bilj. prev.
umijevanjem razumije se
3 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
34 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 35

Razumijevanje α/ smisao riječi; β/ [ius], razlog, puštenje tovarne životinje bilo neadekvatno za bolesnog
veza; αα/ Nerazumijevanje: ne znati ovaj razlog, dakle svjedoka, iz toga moglo ili moralo biti zaključeno da bi ju-
ne imati razum stvari; ββ/ ne dopustiti da važi takva mentum također morao značiti i kola - nepokrivena.
vrsta razloga, tj. takav razum koji je ovdje jedino upot­
rijebljen.

p- [uz § 3, primjed., str. 26, posljednji redovi] §4.


Favof, govori na osnovu prirode stvari nasuprot to­
me - Caecrl[ius] opravdava zakon na osnovu posljedice - Tlo je prava uopće ono duhovno, a njegovo pobliže mjesto
da valja zastrašiti. - Na osnovu posljedice? - nema li je - i ishodište volja, koja je slobodna, tako da sloboda čini njegovu
treba da je ipak ima - posljedica, štaviše, da se kazna neće supstanciju i određenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slo­
izvršiti, zločinstvo bi, ukoliko se može zastrašiti s pomoću bode, svijet duha proizveden iz njega samoga kao druga priro*
kazne, utoliko bilo zazorno - utoliko odvažnije. da.
Gell [ius], Noctes Atticae] XX, I Dissectum esse an-
tiquitus neminem equidem neque legi neque audivi, quo- Dodatak. Slobodu volje najbolje je objasniti upućivanjem
niam saevitia poenae contemni non quitast. na fizičku prirodu. Sloboda je, naime, isto tako temeljno odre­
(No, da je bez obzira na to učinjeno mnogo dugova đenje volje kao što je težina temeljno određenje tijela. Kada se
- a da nisu bili plaćeni, proizlazi iz pređašnjega. - Više kaže da je materija teška moglo bi se misliti da je ovaj predikat
puta kazano. Tertiis nundinis capite poenas dabant /s samo slučajan; ali to nije tako jer na materiji nije ništa bez teži­
onim atrocitetom/ aut trans Tiberim peregre venum ne. Ona je štaviše težina sama. Težina sačinjava tijelo i jest tije­
ibant.) An putas, Favorine, si non ilia etiam ex XII tabulis lo. Isto je tako sa slobodom i voljom. Jer ono slobodno je volja.
de tesdmoniis falsis poena abolevisset (?) et si nunc Volja bez slobode je prazna riječ kao što je sloboda zbiljska sa­
quoque ut antea qui falsum testimonium dixisse convictus mo kao volja, kao subjekt. Ali šta je ono što pogađa povezanost
esset, e saxo Tarpeio deiceretur, mentituros fuisse pro tes- volje sa mišljenjem, ο tome treba primijetiti slijedeće. Duh je
timonio tarn multos quam videmus?" mišljenje uopće i čovjek se od životinje razlikuje mišljenjem. Ali
Na krivokletstvo se u Engleskoj rijetko podnosila ne mora se predstaviti da je čovjek s jedne strane misleći, s dru­
tužba, jer je kazna oštra smrtna kazna. - ge strane onaj koji ima htijenje i da u jednom držanju ima miš­
ljenje a u drugom htijenje, jer ovo bi bila prazna predstava. Raz­
• [uz § 3. primjedb. str. 26] lika između mišljenja i volje samo je razlika između teorijskog i
Favorin je ipak morao razumjeti latinski; objašnje­ praktičkog držanja, ali to nisu dvije sposobnosti nego je volja
nje jumentuma /leksika valja provjeriti/ za kola moglo je poseban način mišljenja: kao mišljenje koje sebe prevodi u po­
lako biti tako objašnjeno da bi, budući da bi zgoljno do- stojanje, kao poriv da sebi da postojanje. Ova razlika mišljenja i
volje može se izraziti ovako. Time što ja mislim neki predmet ja
4
ga pravim mišlju i uzimam mu ono osjetimo; ja od njega pravim
»Da u starim vremenima niko nije bio raskomadan, ο tome u svakom nešto što je suštinski i neposredno Moje: jer tek u mišljenju ja
slučaju nisam niti šta čitao niti čuo - pogotovo se to ništa ne tiče toga da se s ni-
podaštavanjem izrazimo ο oštrini kazne. (... Na treći pazarni dan plaćali su svo­ sam kod sebe, tek je poimanje probijanje predmeta koji mi više
jim životom ili su bili prodani s one strane Tibra u tuđinu). Ili vjeruješ li, Favori- ne stoji nasuprot i kojemu sam ja uzeo ono što mu je vlastito,
nuse, ako i kazna za lažnog svjedoka ne bi bila brisana iz Dvanaest tablica, i ako ono što je on imao za sebe prema meni. Kao što Adam kaže Evi,
bi još i danas kao nekoć, jedan od lažnih iskaza onih koji su dovedeni iz Tarpej-
skog krša bio oboren, da bi tada bilo mnogo onih koji su u statusu svjedoka ti si meso moga mesa i kost moje kosti, tako kaže duh, to je duh
spremni lagati, kao što mi to doživljavamo?« moga duha, i stvarnost je iščezla. Svaka predstava je jedno upu-


GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
36 UVOD 37

ćivanje a ovo pripada mišljenju. Učiniti nešto općim znači to tim, držati se prosto toga da je sloboda dana kao činjenica svi­
misliti. Ja je mišljenje a isto tako i ono opće. Kad kažem Ja, on­ jesti i da se u nju mora vjerovati. Da je volja slobodna i što je
da dopuštam da u tome padne svaka posebnost, karakter, ono volja i sloboda - dedukcija ο tome može se izvršiti, kao što je
prirodno, znanja, starost. Ja je posve prazno, punkualno, jed­ već spomenuto (§ 2), samo u povezanosti cjeline. Osnove te pre­
nostavno, ali djelatno u ovoj jednostavnosti. Šarena slika svijeta mise - da je duh ponajprije inteligencija i da su određenja kroz
je ispred mene: ja mu stojim nasuprot i u ovom držanju ukidam koja ona u svom razvitku prolazi, od čuvstva preko predstavlja­
suprotnost, ovaj sadržaj činim svojim. Ja je u svijetu kod kuće nja do mišljenja, put da sebe proizvede kao volju, koja je, kao
ako ga zna, još više, ako ga je pojmilo. Toliko ο teorijskom drža­ praktični duh uopće, najbliža istina inteligencije - to sam prika­
nju. Praktično držanje, naprotiv, počinje mišljenjem, kod samo­ zao u svojoj Enciklopediji filozofskih znanosti (Heidelberg,
ga Ja, i najprije se pojavljuje kao suprotstavljeno, jer se naime 1817) § 363-399 pa se nadam da ću jednom moći da dadem nji­
odmah postavlja jedno razdvajanje. Time što sam praktičan, hovo dalje izvođenje. To je za mene utoliko više potreba, ukoli­
djelatan, to znači djelujem, ja sebe određujem, a sebe odrediti ko ću time, kako se nadam, dati svoj prilog temeljitoj spoznaji
znači upravo postaviti razliku. Ali ove razlike koje postavljam prirode duha, budući da se, kao što tamo, u § 367, bilj.,5 napo­
tada su ponovo moje razlike, određenja dolaze meni, a svrhe, minjem, ne nalazi lako jedna filozofska znanost u tako zanema­
zbog čega sam ja pokrenut, pripadaju meni. Ako ja sada ispus­ renom i lošem stanju kao što je nauka ο duhu, koja se obično
tim i ova određenja i razlike, to znači stavim ih u takozvani van­ naziva psihologijom. - U pogledu momenata pojma volje, nave­
jski svijet, one ipak ostaju moje: one su ono što sam učinio, šta denima u ovom i u idućim §§ Uvoda, koji su rezultat one premi­
sam napravio, one nose tragove moga duha. Ako je ovo sada se, može se čovjek, uostalom, u svrhu predstavljanja pozvati na
razlika teorijskog i praktičnog držanja, onda sada treba pokaza­ samosvijest svakoga. Svatko će ponajprije naći u sebi da se od
ti njihov odnos. Ono teorijsko je bitno sadržano u onom prak­ svega, ma što to bilo, može apstrahirati i isto tako sam sebe od­
tičnom : Ovo ide protiv predstave da su oboje razdvojeni, jer ne rediti, da svaki sadržaj s pomoću sebe može postaviti u sebe i da
može se imati nikakva volja bez inteligencije. Naprotiv, volja za dalja određenja isto tako ima primjer u svojoj samosvijesti.
sadržava u sebi ono teorijsko: volja određuje sebe; ovo određe­
nje je najprije neki interes: ono što ja hoću ja sebi predstavljam,
to je predmet za mene. Životinja djeluje po instinktu, pokrenuta • [uz § 4. primjedba]
je nečim unutarnjim pa je i ona praktična ali ona nema volje, jer
sebi ne predstavlja ono ο čemu žudi. Ali isto tako malo se može
teorijski držati ili misliti bez volje, jer time što mislimo mi smo Inteligencija
upravo djelatni. Sadržaj mišljenog svakako čuva formu bivstvu-
jućeg, ali je ovo bivstvujuće nešto posredovano, ono što je po­
stavljeno našom djelatnošću. Ove razlike su dakle nerazdvojine: Praktično Teorijski
one su jedno i isto, i u svakom činjenju kao i u mišljenju kao hti­
jenju nalaze se oba momenta. kao s pomoću mene postav- Bitkujući, pozitivno prisut-
U pogledu slobode volje može se podsjetiti na negdašnji ljeno, negativno određenje no - Promatrati, to dopusti-
postupak spoznavanja. Pretpostavljala se, naime, predstava vo­ - praktično se nasuprot to- ti i - spoznavati kako je to,
lje, i pokušavalo da se iz nje dobije i utvrdi defincija volje, zatim me ponašati, to promijeniti to znati kao općenito
se po načinu negdašnje empirijske psihologije iz različitih osjeta
i pojava obične svijesti, kao što su kajanje, krivica i si., za koje
je trebalo dati objašnjenje samo na osnovu slobodne volje, na­
veo takozvani dokaz da je volja slobodna. Ugodnije je, među- 5
3. izd. § 444
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 39
38

Teorijski i praktično ova odmah donosi sa sobom nekakav red, nekakvo opo-
α/uopće ne 2 moći - Praktična predstava sebljavanje*, kako uredaba tako i individua, a oposeblja-
αα/subjektivna svrha, što ja hoću ßß/ da to jest vanje i objektivno određenje jest ono iz čijeg uništenja
ß/u volji - svijet, priroda, nužnost - vječno građeni proizlazi za tu negativnu slobodu njena samosvijest. Tako
hram - Vječno opstojeći - nađen. ono što ona misli da želi, može već za sebe biti apstraktna
predstava, a njeno ozbiljenje samo furija razaranja.

§5. • [uz §5]


1. Volja uopće
Volja sadržava u sebi a) element čiste neodređenosti ili čis­ postaviti sebe kao opće - Mišljenje postavljanje općeg
te refleksije »ja« u kojoj je razriješeno svako ograničenje, svaki uopće, htijenje mene kao općega - Ja predmet mišljenja. -
sadržaj koji neposredno opstoji s pomoću prirode, potreba, po­ Ja kao biće - Tko sebe nije mislio, nije slobodan - Tko ni­
žuda i nagona ili koji je, bilo čime, dan i određen; bezgranična je slobodan, nije sebe mislio, tj. ne tako da bi ovo mišlje­
beskonačnost apsolutne apstrakcije ili općenitosti, čisto mišlje­ nje sebe, da je ono opće - bio upravo njegov bitak -
nje sebe same.

Oni koji promatraju mišljenje kao posebnu, osebuj­ • [uz § 5 primjed.]


nu moć, odijeljenu od volje, kao također jedne osebujne α/Životinja propušta ovo, ono iz straha, dopušta da
moći, i koji nadalje mišljenje smatraju čak štetnim za vo­ nešto drugo u njoj vlada. - Čovjek određenjem iz sebe sa­
lju, osobito za dobru volju, pokazuju odmah unaprijed da moga zbog svrhe koja je njegova - zbog nečega pozitivno­
ne znaju gotovo ništa ο prirodi volje; primjedba koju će ga, koje on hoće - čovjek može sebe ubiti -
valjati još češće učiniti ο istom predmetu. - Ako je jedna Životinja [ima] negativan sadržaj, - ostaje negativna
ovdje određena strana volje - ta apsolutna mogućnost da - njoj strano određenje, na koje se ona samo navikava -
se može apstrahirati od svakog određenja u kojemu se ja potištena je, nevjerna svojoj prirodi -
nalazim ili koje sam ja u sebe postavio, bijeg iz svakog Čovjek, budući da odriče - zbog jedne svrhe - ostav­
sadržaja kao ograde - ono za što volja sebe određuje ili lja ovo što je želio imati - ali on ostaje on sam, neslomljen -
što predstava čvrsto drži kao slobodu za sebe, - onda je to Može također biti bez volje, može se dopustiti prisiliti, ο
negativna sloboda ili sloboda razuma. - To je sloboda tome kasnije, ukoliko prisilnost -
praznine, koja je ovdje uzdignuta do zbiljskog lika i do β/ formalno promatranje - ne zbog svrhe i zbog sad­
strasti, i to - ostajući prosto teorijska, u religioznosti fana­ ržaja - ο sadržaju tek kasnije -
tizam indijske čiste kontemplacije, a obraćajući se k zbi­ γ/ Sloboda praznine, koja sebe fiksira, u ovoj ap­
ljnosti, u politici kao i u religioznosti - fanatizam razara­ strakciji jedino postavlja svoj bitak - razumska sloboda -
nja svakog opstojećeg društvenog poretka, uklanjanje in­ jest sve određeno - granica; ograničenje.
dividua koje su sumnjive za neki poredak, kao i uništenje
Formalno zanošenje nekom [?] određenošću. Drugo,
svake organizacije koja hoće ponovo da se pojavi. Samo
pojava - za sebe izolirana - u primj. napomenuto - Odre­
ukoliko što razara, ima ta negativna volja osjećaj svog op-
đenost, pojavu, muku [?] odrediti.
stojanja; ona, dakako, misli da hoće nekakvo pozitivno
stanje, npr. stanje opće jednakosti ili općeg religioznog ži­ * Besonderung sam ovdje i prevodio kao »oposebljavanje«, u smislu spe­
vota, ali ona doista ne želi njegovu pozitivnu zbiljnost, jer cifikacije. - Bilj. prev.
40 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 41

Dodatak. U ovom elementu volje leži to da se mogu oslo­ Taj drugi momenat određenja isto je tako negativitet,
boditi od svega, da mogu napustiti svrhe, da mogu apstrahirati ukidanje kao i prvi - on je, naime, ukidanje prvog apstrak­
od svega. Čovjek sam može sve napustiti pa i svoj život: on mo­ tnog negativiteta. Kao što je posebno sadržano uopće u
že počiniti samoubojstvo; to životinja ne može, ona uvijek osta­ općemu, tako je taj drugi momenat sadržan već u prvom i
je samo negativna; u jednom njoj stranom određenju na koje se stoga samo postavljanje onoga što prvi po sebi već jest; -
ona samo navikla. Čovjek je čisto mišljenje samoga sebe, i samo prvi momenat, naime, kao prvi za sebe nije istinska besko­
kao misleći čovjek je ova moć da sam sebi da općenitost, to zna­ načnost ili konkretna općenitost, pojam - nego samo ne­
či da svaku posebnost, svaku određenost ugasi. Ova negativna što određeno, jednostrano. Budući da je on, naime, ap­
sloboda ili ova sloboda razuma je jednostrana, ali ovo jednos­ strakcija svake određenosti, zato on sam nije bez određe­
trano uvijek sadrži jedno bitno određenje u sebi: ona se stoga nosti; a biti nešto apstraktno, jednostrano, to sačinjava
ne smije odbaciti ali nedostatak razuma je da on jedno jednos­ njegovu određenost, nedostatnost i konačnost. - Razliko­
trano određenje uzdiže do jedinog i najvišeg. Ova forma slobo­ vanje i određenje dvaju navedenih momenata nalazi se u
de se povijesno često javlja. Kod Indijaca, na primjer, smatra se Fichteovoj filozofiji, isto tako u Kantovoj itd.; samo stoje,
najvišim da se istraje u znanju svog jednostavnog identiteta sa da ostanemo kod Fichteova prikaza, »ja« kao ono bezgra­
sobom, da se ostane u ovom praznom prostoru svoje unutar­ nično (u prvoj postavci Fichteove »Nauke ο znanosti«)
njosti, kao bezbojno svjetlo u čistom zoru, i da se napusti svaka uzeto sasvim kao ono pozitivno« (tako je ono općenitost i
djelatnost života, svaka svrha, svaka predstava. Na ovaj način identitet razuma), tako da taj apstraktni »ja« treba da za
čovjek postaje brahmanom: to nije više nikakva razlika konač­ sebe bude ono istinito i da stoga, nadalje, (u drugoj po­
nog čovjeka i brahmana; svaka diferencijacija je, štaviše, iščezla stavci) pridolazi ograničavanje - ono negativno uopće, bi­
u ovoj općenitosti. Ova forma se konkretnije pojavljuje u djelat­ lo kao dana, spoljašnja ograda, bilo kao vlastita djelatnost
nom fanatizmu političkog kao i religioznog života. Tome, na »ja«. - Shvatiti imanentni negativitet u općemu ili identič­
primjer, pripada teror francuske revolucije u kojoj su trebale bi­ nome, kao u »ja«, bio je dalji korak koji je trebala da učini
ti ukinute sve razlike talenta, autoriteta. Ovo vrijeme je bila spekulativna filozofija; - potreba ο kojoj ne slute oni koji
strepnja, potres, nepodnošljivost svega posebnog; jer fanatizam dualizam beskonačnosti i konačnosti ne shvaćaju čak ni u
hoće nešto apstraktno i nikakvo raščlanjivanje: tamo gdje se is­ imanenciji i apstrakciji, kao Fichte.
tiču razlike, on ih smatra suprotstavljenim svojoj neodređenosti
i ukida ih. Stoga je i narod u revoluciji ponovo razorio instituci­ • [uz §6]
je koje je sam napravio, jer je svaka institucija protivna apstrak­ Nešto - određeno kao ono moje.
tnoj samosvijesti jednakosti. Ovdje još ne: ja hoću nešto - nego upravljenost volje
na nešto - oposebljavanje - refleksija - izbor - Kod bira­
nja pred sobom imati ovo i ono β/αα/ Ja ne samo hoću
nego hoću nešto, tj. nešto posebno - kao različito od opće­
§6. nitosti - s obzirom na općenitost - odrediti - ograničava
me - ovo zatim pobliže promatrati u njegovoj suprotnosti
β) Isto tako je ja prelaženje iz nediferencirane neodređe­
nosti na diferenciranje, određivanje i postavljanje neke određe­ ββ Ograničavanje - negacija - kao nedostatak -
nosti kao sadržaja i predmeta. - Taj bi sadržaj, nadalje, bio kao bolje ono neograničeno - kao granica - napušta se svo­
dan prirodom ili stvoren iz pojma duha. Tim postavljanjem sa­ ja sloboda - spušta se iz svoje visine - čim se čuje ο
moga sebe kao određenoga stupa »ja« u opstanak uopće; - ap­ granicama, čežnja za izlaskom - apstrakcija - Pitanje je
solutni momenat konačnosti ili oposebljavanja »ja«. u čemu leže granice? - kao stvar nužde, konačnosti.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 43
42
γγ/ Neka se kaže nekom čovjeku - on treba da tivno samoga sebe, naime, kao određenoga, ograničenoga, i da
smatra sVoju volju bezgraničnom, a ne da hoće nešto ostane kod sebe, tj. u svom identitetu sa sobom i općenitosti, i
određeno - novac, kuću, svoju dobrobit, sreću ljudi, da se u određenju spoji sa samim sobom. - Ja sebe određuje
države - uvijek nešto posebno - ti se ograničavaš - mo­ ukoliko je on odnos negativiteta prema sebi samome; kao taj
raš ostati pri pukom čistom htijenju, a ne stupiti u ko- odnos prema sebi on je isto tako ravnodušan spram ove određe­
načnost. - . nosti, zna je kao svoju idealnu, zna je kao zgoljnu mogućnost,
Poniženje - Nezadovoljan - on ne treba ništa kojom nije vezan, nego u kojoj je on samo zato što on sebe po­
stavlja u njoj. To je sloboda volje, sloboda koja tako sačinjava
htjeti - . . . . njegov pojam ili supstancijalitet, njegovu težinu, kao što težina
δδ/ on ima pravo - jer upravo ona apstrakcija je sačinjava supstancijalitet tijela.
granica
εε/ Neodređeno kao određeno - beskonačno kao. Svaka samosvijest zna sebe kao nešto općenito - kao
konačno - prelaženje amo-tamo od jedne granice (ali mogućnost da apstrahira od samog određenja - kao po­
samo) do druge - Oboje razum - Negacija ovog razu­ sebnost s određenim predmetom, sadržajem, svrhom. Ta
ma sama beskonačna. oba momenta ipak su samo apstrakcije; ono konkretno i
Dodatak. Ovaj drugi momenat se pojavljuje kao suprot­ istinito (a sve istinito je konkretno) jest općenitost, koja
stavljen; njega treba shvatiti na njegov opći način; on pripada ima kao suprotnost ono posebno, koje je, pak, svojom ref­
slobodi ali ne sačinjava cijelu slobodu. Ovo Ja ovdje prelazi iz leksijom u sebi izjednačeno s općenitim. - To jedinstvo je
bezrazlične neodređenosti ka razlikovanju, ka postavljanju jed­ pojedinačnost,* ali ne u svojoj neposrednosti kao Jedno,
ne određenosti kao nekog sadržaja i predmeta. Ja neću ništa na­ kao što je pojedinačnost u predstavi, nego prema svom po­
prosto nego ja hoću nešto. Neka volja, onako kako je razmatra­ jmu (Enciklopedija filozof, znanosti, § 112-1146) - ili, ta
pojedinačnost nije zapravo ništa drugo nego pojam sam.
na u prethodnim paragrafima, koja hoće samo ono apstraktno Ona oba prva momenta, da volja može od svega apstrahi­
općenito, neće ništa i stoga nije volja. Ono posebno šta volja ho­ rati i da je također određena s pomoću sebe ili nečega dru­
će, jedno je ograničenje, jer volja da bi bila volja mora se uopće goga - lako će se priznati i shvatiti, jer su oni za sebe neis­
ograničiti. To da volja hoće nešto jeste ograničenje, negacija. tiniti i razumski momenti; ali ono treće neistinito i speku­
Uposebljenje je tako ono što se u pravilu naziva konačnošću. lativno (a sve istinito, ukoliko se poima, može se pomišlja­
Obično refleksija prvi momenat, naime ono određeno, drži za ti samo spekulativno) jest ono u što odbija da se upušta
ono apsolutno i više, a ono ograničeno, naprotiv, za puku nega­ razum, koji uvijek upravo pojam naziva onim nepojmlji­
ciju ove neodređenosti. Ali ova neodređenost i sama je jedna vim. Dokaz i pobliže tumačenje ο tome što je najunutarnji-
negacija prema onom određenom, prema konačnosti: Ja je ova je spekulaciji, beskonačnosti, kao ο negativitetu koji se od­
samost i apsolutna negacija. Utoliko je neodređena volja isto ta­ nosi na sebe, tom posljednjem ishodištu svake djelatnosti,
ko jednostrana kao i ona koja puko stoji u određenosti. života i svijesti, pripada logici kao čisto spekulativnoj filo­
zofiji. - Ovdje se može samo još primijetiti da se volja,
ako se govori ovako: volja je opća, volja određuje sebe, iz­
riče već kao pretpostavljeni subjekt ili supstrat, ali ona ni­
§7. je nešto gotovo i općenito prije svog određivanja i prije
ukidanja i idealiteta tog određivanja, nego ona je volja tek
γ) Volja je jedinstvo tih obaju momenata; - u sebe reflek­
tirana i time općenitosti vraćena posebnost - pojedinačnost; sa­ * [u rukopisu:] bolje subjektivitet
moodređenje onog Ja da u jednome postavi sebe kao ono nega- 6
3. izdanje § 163-165
UVOD
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 45
44
još neodređeno - mnogostruko, posebno; - ukinuti ovu
kao ova djelatnost, koja sebe u sebi posreduje, i kao po­ razlućenost
vratak u sebe. 2. Ovo treće ßß/ je tek ono istinito tako da oni momenti
imaju i samo to u sebi - ono općenito - ukidanje opo-
• [uz §7] sebljavanja - jest isto tako povratak u sebe - no neod­
a/ Ono oboje a),b)znači slobodu - samo su njeni ređen - i ono posebno - određenje - jest isto tako sub-
momenti i momenti volje. jektivitet - Ukidanje apstraktnog - drugobitak* spram
a/Ovo treće [γ] nije apstrakcija, nego konkretno, određenosti.
zdrav ljudski razum, te spekulacija. Apsolutan oblik - u 3) Taj povratak volje u sebe jest ono formalno - ponaj­
svakom pogledu i svuda - božanski ritam svijeta i metoda prije uopće - bitak koji treba da bude - osjeća se od­
apsolutnog spoznavanja - jednom zauvijek zapažena - ti- mah da se dolazi do prirode posebnoga - da li je ja do­
me se zadobilo zasad veliko znanje ista u tome kod sebe samoga; - Ono posebno je svrha -
β/ što je spekulativno? - Ono konkretno, zor, zdravi dakako da je moja svrha formalna, ali može imati sad­
ljudski razum - izobličavanje refleksija - filozofija natrag ržaj, koji mi je inače bilo otkuda dan, a koji je različit
zdravom ljudskom razumu - Neposredna pojedinačnost - od ja.
pojam, pojedinačnost - kao spekulativni.
Razrješenje - a/ Oposebljavanje - Razlikovanje β/ Dodatak. To što mi zapravo zovemo voljom, u sebi sadrži
Ukidanje tog razlikovanja - kod sebe, tj. identično oba prethodna momenta. Ja je prije svega kao takvo čista djelat­
β/ Negacija je po sebi neodređenost, - oposebljava­ nost, ono opće koje je kod sebe; ali ovo opće se određuje, i uto­
nje je po sebi negacija, - ova negacija sa sobom, samosvi­ liko više nije kod sebe nego se sebi postavlja kao drugo i presta­
jest - U idućem promatranju - pojava - αα/ neodređenost je da bude opće. Ono treće je sada to da je ono kod samoga se­
ββ/ Određenje prva pojavna negacija - be u svom ograničenju, u ovom drugom, da, time što se određu­
Draž života - samosvijest - sadašnjost. je, ipak ostaje kod sebe i ne prestaje da se drži onog općeg: ovo
a/ Sadržaj, interesi - posao - ono posebno je tada konkretni pojam slobode, dok su oba prethodna momen­
ß/ Ja, međutim, samo iznad toga - oposebljavanje sa­ ta pronađeni posve apstraktno i jednostrano. Ali, ovu slobodu
mo kao negativno, kao granica - mi imamo već u formi osjećanja, na primjer, u prijateljstvu i lju­
Često pitanje kako se mogu ljudi zadovoljiti takvim po­ bavi. Ovdje nismo jednostrano u sebi nego se sada ograničava­
slovima? mo u odnosu na nekog drugog, ali u ovom ograničenju sebe
αα/ Sadržaj pozitivan, supstancijalan, ali uvijek ograni­ znamo kao sami sebe. U određenosti se čovjek ne treba osjećati
određenim nego time da se drugo promatra kao drugo, tek se u
čen. tome ima svoj samoosjećaj. Sloboda dakle ne leži niti u neodre­
ßß/ Prezencija - samosvijest đenosti niti u određenosti, nego je oboje. Volju koja se samoog-
To ne formalno, sadržaj doista supstancijalan. - Stup­ raničava na jedno ovo, ima onaj svojeglavac koji zamišlja da je
njevi, stepeni u ovom supstancijalitetu. neslobodan ako nema ovu volju. Ali volja nije vezana za nešto
Općenitost - jesam kod sebe - prožimajući - sasvim ograničeno, nego mora ići dalje jer priroda volje nije svojegla-
kroz subjekt i objekt - istinita općenitost ide kroz sasvim vost i vezanost nego sloboda je to da se hoće nešto određeno, ali
apstraktnu općenitost i kroz posebnost. - Subjekt za mene da u ovoj određenosti bude kod sebe i da se ponovo vrati u ono
jest općenitost, samo s postavljenim negativitetom. opće.
Zaključak - volja.
1. Odlučiti se - sam sebe - pojedinačnost - sebe u
spoljašnjem - (stvoriti) posebno - ili zaključivati - αα/
UVOD 47
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
46
tar volje same - ne svijesti. Obje strane duhovne. - Ov­
§8. dje objektiviranje volje u sebi - pojam, misao.
Sva određenja volje mogu se nazvati svrhama, odre­
Ono što je dalje određeno u oposebljavanju (β. § 6) sači­ đenjima koja treba da važe - ali nema interesa tako ih pro­
njava razliku oblika volje: a) ukoliko je određenost formalna matrati, jer su sadržaj svrhe kao takve, koja još nije izvrše­
suprotnost subjektivnoga i objektivnoga kao spoljašnje nepos­ na - i objektivna svrha jedan te isti sadržaj.
redne egzistencije, utoliko je to formalna volja kao samosvijest Što ovdje treba da bude izvedeno, jest pojam slobo­
koja zatiče spoljašnji svijet, a kao pojedinačnost koja se u odre­ de - on svrha; njegovo izvršenje, objektiviranje jest njego­
đenosti vraća u sebe ona· je proces prevođenja subjektivne svrhe vo razvijanje, postavljanje momenata (kao određenja slo­
u objektivitet posredovanjem djelatnosti i nekog sredstva. U du­ bode, koja su u njemu sadržana), - momenti koji pojam -
hu, kakav je on po sebi i za sebe, u kojemu je određenost apso­ objektiviranje znači ovdje ovo razlikovanje - jedanput u
lutno njegova i istinska (Enciklop. § 3637) sačinjava odnos svi­ pojmu zatvoren, drugi puta razdvojen -
jesti samo onu stranu pojave volje koja za sebe ovdje ne dolazi Lik svijesti - također, čast, slava, strah, nada, zavist
više u obzir. - svijest drugi[h] ο meni - Jelo - kako je predmet određen,
nedostatak -
• [uz §8] Dodatak: Promatranje određenosti volje pripada razumu i
1. Volja uopće. Oblik svrhe - suvišan za dalje ras­ najprije nije spekulativno. Volja uopće nije određena samo u
pravljanje. smislu sadržaja nego i u smislu forme. Određenost po formi je
Materijal - dani, zatečeni predmet, promjena, sred­ svrha i izvođenje svrhe: Svrha je najprije samo nešto meni unu­
stvo - oblik neposrednosti - kao neposrednost spram ne­ tarnje, subjektivno, ali ona treba postati i objektivna, mora od­
baciti nedostatak puke subjektivnosti. Ovdje se možemo pitati:
posrednosti .- osjetilni opstanak.
zašto je ona ovaj nedostatak? Ako ono šta ima nedostatak ujed­
2. Određenost volje - Određenost, oposebljavanje no ne stoji iznad svog nedostatka, onda za njega nedostatak nije
ponajprije uopće - svaki nešto posebno - bez razlike. Po­ nedostatak. Svrha, ukoliko je ona samo tek naša, za nas je jedan
vratak iz subjektiviteta i spoljašnjosti ovdje je izvršavanje; nedostatak, jer sloboda i volja su nama jedinstvo subjektivnog i
- Ukidanje suprotnosti. objektivnog. Svrha se dakle treba postaviti objektivno i time ne
a)Ono apstraktno općenito djelatnosti volje. Djelatnost dospijeva u jedno novo jednostrano određenje nego samo do
samosvijesti ako suprotnost ima ovu određenost. Osje­ svoje realizacije.
tilni način izvršavanja - U svim i svakom voljnom aktu
- Izvršavanje prava isto - Posjedovanje - kazna - rad,
država - i bez toga duh se obraća duhu - volja volji. Iz­
vršavanje - da druga volja dopusti da to važi. §9.
Odnos svijesti dodaje ovu stranu - Ovdje se promatraju
određenja volje - kao takva, dakako, valja tako realizi­ b) Ukoliko su određenja volje vlastita određenja volje, nje­
rati - ali određenja - po njihovu svojstvu i sadržaju - no u sebe reflektirano oposebljavanje uopće, utoliko su ta odre­
da li subjektivno ili objektivno - Ovdje važenje a/ um­ đenja sadržaj. Taj sadržaj, kao sadržaj volje, jest njoj prema ob­
no po sebi i za sebe β/ u njegovoj osebujnoj građi, me- liku navedenome pod a) svrha, dijelom unutarnja ili subjektivna
dijum, tj. u subjektivnoj volji - ukoliko je ova suprotno svrha u htijenju predstavljanja, dijelom ostvarena, izvedena
ili još nije primjerena onom umnom. - Suprotnost sa­ svrha posredovanjem djelatnosti, koja ono subjektivno prevodi
mo općenito umne i subjektivne volje. Suprotnost unu- u objektivitet.
7
U 3. izdanju § 440
UVOD 49
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
48
kod prirodne volje i onda [kod] formalnog prava). Razum
• [UZ§9] ostaje i dalje pri zgoljnom bitku po sebi i tako on slobodu
b. Oposebljavanje kao u njoj postavljeno - njen sad­ po tom bitku po sebi naziva moć, dok je ona tako uistinu
ržaj - sa strane svijesti pojedinačne volje, dakle, svrha. samo mogućnost.
Sva su određenja volje utoliko svrhe - ovdje samo kao od­ No on promatra to određenje kao apsolutno i trajno
ređenja. pa usvaja njezin* odnos spram onoga što ona hoće, uopće
Stoji do tog posebnog sadržaja. spram njenog realiteta, samo kao primjenu na jednu danu
Ponajprije formalno, ili uopće postavljen voljom - građu koja ne pripada biti same slobode; na taj se način
formalna sloboda - prirodni nagon - srdžba - također ja bavi razum samo apstraktumom, a ne njezinom idejom i
činim to, hoću to ako sam pred strašću izvan sebe, također istinom.
formalno moja volja - Upravo trpnja, pasivna volja, izvan
sebe - • [uz§ 10]
Ovdje razlučivanje zbiljske slobodne volje - tj. Neposredna volja - volja po sebi - u svojem pojmu
samo je neposredna. Ovo (je) vrlo važna spekulativna
a/ volja uopće, ono unutarnje -
opaska - ono istinito samo kretanjem - njegova drugobit-
β/ volja u svojoj svrsi, svojem određenju, ispoljavanju, ka - i vraćenosti u sebe - i ova neposredna volja je sama
tj. određenost - sobom i kod sebe - njen sadržaj posve drugobitak volje.
njen. ** Jest subjektivitet pojma - (ova refleksija čini je
onim neposrednim) jest prva volja, zato neposredno - još
10. nije dalje otišla. No to je upravo samo u pojmu da je volja
- ono što reflektira, što ide iznad sebe, a ovo što ukida
Taj sadržaj ili razlučeno određenje volje jest ponajprije ne­ njen drugobitak.
posredno. Tako je volja samo po sebi slobodna, ili za nas, ili to Kao prije: ono neograničeno je apstraktno, upravo
je uopće volja u svom pojmu. Tek kad je volja samoj sebi pred­ je ono samo ograničeno, jedno od ograničenja] - jer
met*, ona je za sebe što je po sebi. ograničenju] pripada dvoje -
Konačnost se po tom određenju sastoji u ovome: što Neposredno
je što po sebi ili po svom pojmu, jest različna egzistencija a/ ono što posreduje kao ukinuto suprotstav-
ili pojava od onoga što je ono za sebe; tako je npr. po sebi ljeno puko onom što posreduje uopće, tj. relativnom
prostor ono apstraktno jedno van-drugoga (Aussereinan- - odnosnom - kontraktu - vlasništvu - β idealnom -
der) prirode, a za sebe vrijeme. Ο tome valja primijetiti § 10. Što je istinska volja; slobodna volja, koja je sa­
ovu dvostrukost: prvo, ako neki predmet ili određenje ma sebi predmet - njena sloboda - samo nju hoće - nju
shvatimo samo kakvo je po sebi u pojmu, onda ga još ne­ kao svoj opstanak - npr. upravo u pravu -
mamo u njegovoj istini, jer je ono istinito samo ideja; za­
tim, da nešto kakvo je kao pojam ili po sebi također egzis­ Dodatak. Volja koja je volja tek po pojmu, po sebi je slo­
tira i da je ta egzistencija vlastiti lik predmeta (kao malop­ bodna ali ujedno i neslobodna, jer istinski slobodna bi bila tek
rije prostor); rastavljanje bitka po sebi i bitka za sebe, koje kao istinito određen sadržaj; ona je tada slobodna za sebe, ima
opstoji u konačnome, sačinjava istovremeno njegovo zgo- slobodu za predmet, jest sloboda. Ono što je sada tek po svom
ljno opstojanje ili pojavu (kako neposredno [zatim]) dolazi
* Tj. slobode. - Bilj. prev.
** Ta neposredna volja jest... - Bilj. red.
* [u rukopisu:] tj. ima za sadržaj i svrhu.
4 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
50 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 51

Nagoni, dakako, bitno spoljašnji [?] oblik individ[ue


pojmu, što je po sebi naprosto, jest samo neposredno, samo pri­ kao] svijtest].
rodno. Ovo nam je poznato i u predstavi. Dijete je po sebi čov­ Ja različit od određenosti tih nagona - oni prirodno
jek, ima um tek po sebi, tek je mogućnost uma i slobode, i samo - određeni, pojavljuje se svaki kao samostalan - također.
tako je po pojmu slobodno. Ono što je sada tako tek po sebi nije
u svojoj zbiljnosti. Čovjek koji je po sebi uman, mora se kroz Dodatak. Nagone, požude, sklonosti ima i životinja, ali ži­
produkciju samoga sebe probiti izlaženjem iz sebe, ali isto tako votinja nema volju i mora se podčiniti nagonima, ako je ništa
kroz obrazovanje u sebi, da bi to postao i za sebe. vanjsko ne sprečava. Ali čovjek iznad nagona stoji kao onom
posve neodređenom i može ih odrediti i postaviti kao svoje. Na­
gon je u prirodi, ali da ga ja stavljam u ovo Ja, zavisi od moje
§11. volje, koja se dakle ne može pozvati na to da leži u prirodi.

Samo tek po sebi slobodna volja jest neposredna ili pri­


rodna volja. Određenja razlike koju u volji postavlja pojam, koji § 12.
sam sebe određuje, pojavljuju se u neposrednoj volji kao sad­
ržaj koji neposredno opstoji - to su nagoni, želje, sklonosti s po­ Sistem tog sadržaja, kako se u volji neposredno nalazi, op­
moću kojih je priroda odredila volju. Taj sadržaj uz svoja razvi­ stoji samo kao mnoštvo i raznolikost nagona, od kojih je svaki
jena određenja dolazi, doduše, od umnosti volje pa je tako po Moj uopće pored drugih, a istovremeno nešto općenito i neod­
sebi uman; međutim, otpušten u takav oblik neposrednosti, on ređeno, što ima različne predmete i načine zadovoljavanja. [Ti­
još nije u obliku umnosti. Taj je sadržaj, doduše, za mene Moj me] što volja sebi u toj dvostrukoj neodređenosti daje oblik po-
uopće; ali i ovaj oblik i ovaj sadržaj još su različiti - volja je ta­ jedinačnosti (§ 7), ona je ta koja zaključuje i samo kao volja ko­
ko u sebi konačna volja. ja uopće zaključuje ona je zbiljska volja.
Empirijska psihologija govori i opisuje ove nagone i
sklonosti te na njima osnovane potrebe, kako ih nalazi u Pored nešto zaključiti (beschliessen), tj. ukinuti ne­
iskustvu ili kako misli da ih nalazi, i nastoji da na uobiča­ određenost u kojoj je jedan, kao i drugi sadržaj ponajprije
jeni način klasificira tu danu gradu. Što je oblikovalo ono samo moguć, ima naš jezik također izraz: odlučiti se (sich
objektivno tih nagona i kako je oblikovano u svojoj istini entschliessen), budući da neodređenost same volje sadrža­
bez oblika neumnosti, u kojoj je to nagon, te kako je ono va u sebi određenja i svrhe, kao što ono neutralno, ali bes­
ujedno oblikovano u svojoj egzistenciji, ο tome će dalje bi­ konačno oplođeno, kao prazametak svakog opstanka, sad­
ržava u sebi određenja i svrhe i proizvodi ih samo iz sebe.
ti govora.
• [uz§ 12/13]
• [uz§ 11] § Volja je formalna - njen sadržaj nije sloboda - vidi
Sebe nalazim tako i tako određenoga -imam ove na­ § 13. mnogostrukost pojedinačnog.
gone - također fizičke potrebe, jesti i piti - nuždu, nuž­ Ovdje ponovljeno - odozgo - već opstojalo - zaklju­
nost kao životinja- čivanje - jer ovdje (je) tek pobliže određeni sadržaj - na­
Da li (su) osjetilni nagoni samo u osjetu - ili duhov­ gon, sklonost je svrha mojom voljom; tome pripada odlu­
ne prirode - samilost - čast, slava - čivanje, zaključivanje.
Sadržaj nagona i sklonosti pojavljuje se kasnije no Pojedinačnost - isključujući neposredni subjektivi-
dužnosti i prava - dužnosti za subjekt, prava po sebi i za tet.
sebe - Njihov sadržaj pribavlja sebi važenje. 4·
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
52 UVOD
53
§ 13. neposredna volja. - Povratak u sebe, subjektivi-
tet je neposredna pojedinačnost ove individue, - apstrak­ ona drži jedne opće mogućnosti. Ali mogućnost još nije zbilj­
tni] negativitet - isključujući - ne idealno, u meni samome nost. Volja koja je sigurna u sebe, zato se još ne gubi u onom
određenom.

§ 13. § 14.

Zaključivanjem postavlja volja sebe kao volju jedne odre­ Konačna volja kao beskonačni »ja«, koji se reflektira u se­
đene individue i kao volju koja se izvan sebe razlikuje od drugo­ be samo po obliku i koji bitkuje kod sebe samoga (§ 5), stoji iz­
ga. Izvan te konačnosti kao svijesti (§ 8) neposredna je volja, nad sadržaja, različitih nagona, kao i iznad različitih vrsta njiho­
međutim, zbog razlikovanja njenog oblika i njenog sadržaja (§ va ozbiljenja i zadovoljenja, kao što je on istovremeno, kao sa­
11), formalna, pripada joj samo apstraktno zaključivanje kao mo formalno beskonačan, vezan uz taj sadržaj, kao uz određe­
takvo, a sadržaj još nije sadržaj i djelo njene slobode. nja svoje prirode i svoje spoljašnje zbiljnosti, ali kao neodređen
nije vezan uz ovaj ili onaj sadržaj (§ 6 i 11). Utoliko je volja za
Inteligenciji kao misaonoj ostaje predmet i sadržaj refleksiju jastva u sebe samo Moguća da bude Moja ili pak ne, a
nešto opće, ona sama vlada se kao opća djelatnost. Opće »ja« je mogućnost da sebe odredim za ovo ili za drugo - da iza­
ima u volji istodobno bitno značenje Mojega kao pojedi- berem između tih, za nj s te strane, spoljašnjih određenja.
načnosti, a u neposrednoj, tj. formalnoj volji, kao apstrak­
tnoj, ima značenje pojedinačnosti koja još nije ispunjena • [uz § 14]
slobodnom općenitošću volje. U volji stoga počinje vlasti­ Djelatnost i način volje. Uvid, ne magnet ili nagon
ta konačnost inteligencije, i samo time što se volja ponovo divlje životinje.
uzdiže do mišljenja i svojim svrhama daje imanentnu op­ Ne može se držati u aps[olutnoj] neposrednosti obli­
ćenitost, ukida ona razliku između oblika i sadržaja i po­ ka i sadržaja - nego rastavljanjem.
staje objektivnom, beskonačnom voljom. Zato malo razu­ Sadržaj ovisan - samo je posredovanjem volje moj
miju prirodu mišljenja i htijenja oni koji misle da je čovjek sadržaj.
beskonačan u volji uopće, a da je u mišljenju on, ili čak Formalno posredovanje leži odmah u volji. Sadržaj
um, ograničen. Ukoliko su mišljenje i htijenje još različiti, je Moj, jer ga ja hoću. - Pobliže, što jest u tom htijenju -
istinito je, štaviše, ono obratno, i misaoni um kao volja jest Ne 2 posebna u tom rastavljanju, jedno je ono opće, ja -
to da se odluči za konačnost. drugo ono posebno -
1/ Općenitost, ja - 2/ Posebnost, određenost
Dodatak. Volja koja ništa ne zaključuje nije zbiljska volja; Put izlaženja - ponajprije samo odnos spram općeni­
ono što je bez karaktera nikad ne dolazi do odluke. Razlog okli­ tosti.
jevanja može ležati u nježnosti ćudi, koja zna da se u određiva­
nju upušta u konačnost, sebi postavlja granice i izdaje besko­
načnost: ali ona neće da se odrekne totaliteta kojeg ima u vidu. §15.
Jedna takva ćud je nešto mrtvo i kada hoće nešto lijepo. Onaj
, ko hoće nešto veliko, kaže Goethe, mora se moći ograničiti. Sa­
mo kroz odluku čovjek stupa u zbiljnost, kako god da mu je to Sloboda je volje po tom određenju proizvoljnost u kojoj je
tegobno, jer lijenost neće izaći iz mozganja ο sebi, u kojemu se sadržano ovo oboje, slobodna refleksija, koja apstrahira od sve­
ga, i zavisnost od unutarnje ili spoljašnje danog sadržaja i gra-
54 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD
55

de. Budući da je taj, po sebi kao svrha nužni sadržaj ujedno od­ Determinizam
ređen spram one refleksije kao moguć, proizvoljnost je slučaj­ Jedan dio zadržava formalna refleksija volje.
nost kakva je kao volja. Dodatak. Budući da ja imam mogućnost da se odredim
Najobičnija predstava koju čovjek ima ο slobodi jest ovdje ili tamo, to znači, da mogu birati, tako posjedujem samo­
predstava proizvoljnosti - sredina refleksije između volje volju, što se obično zove slobodom. Izbor koji imam leži u opće­
koja je određena prosto prirodnim nagonima i po sebi i za nitosti volje da ovo ili ono mogu učiniti Mojim. Ovo Moje, kao
sebe slobodne volje. Kad se čuje da se govori kako je slo­ posebni sadržaj meni nije primjereno, a razdvojeno je dakle od
boda uopće to da se može činiti što se hoće, tada se može mene, i samo u mogućnosti da bude Moje kao što sam ja mo­
takva predstava uzeti samo kao potpuni nedostatak obra­ gućnost da sebe povezem s njim. Izbor stoga leži u neodređe­
zovanosti misli, u kojoj nema još ni slutnje ο onome što je nosti Ja i u određenosti nekog sadržaja. Volja, dakle, za volju
po sebi i za sebe slobodna volja, pravo, običajnost itd. ovog sadržaja nije slobodna, premda formalno na sebi ima stra­
Refleksija, formalna općenitost i jedinstvo samosvijesti, nu beskonačnosti; njoj ne odgovara ni jedan od ovih sadržaja:
jest apstraktna izvjesnost volje ο njenoj slobodi, ali ona još ni u jednom ona istinski nema samu sebe. U samovolji je sad­
nije njena istina, jer još nema samu sebe kao sadržaj i ržano to da sadržaj nije određen prirodom moje volje da bude
svrhu; subjektivna je strana, dakle, još nešto drugo nego moj, nego slučajnošću; ja sam dakle isto tako zavistan od ovog
predmetna; sadržaj tog samoodređenja ostaje stoga tako­ sadržaja a ovo je protivrječnost koja leži u samovolji. Obični
đer upravo nešto konačno. Proizvoljnost je, umjesto da je čovjek vjeruje da je slobodan kada mu je dopušteno da djeluje
volja u njenoj istini, naprotiv volja kao protivrječje. - U samovoljno, ali upravo u samovolji leži to da on nije slobodan.
raspravi, koja se naročito vodila za vrijeme wolfovske me­ Ako hoću ono umno onda ne djelujem kao partikularni indivi­
tafizike, da li je volja uistinu slobodna ili je značenje ο nje­ duum nego prema pojmovima običajnosti uopće: u nekom obi­
noj slobodi samo obmana, imala se pred očima proizvolj­ čajnom djelovanju ja ne činim važećim samoga sebe nego stvar.
nost. Determinizam je izvjesnosti onog apstraktnog samo­ Ali čovjek time što čini nešto naopako najčešće dopušta da se is­
određenja s pravom suprotstavljao sadržaj, koji kao zate­ takne njegova partikularnost. Ono umno je drum kojim svako
čen nije sadržan u onoj izvjesnosti i stoga joj dolazi izva­ ide, gdje se niko ne ističe. Kad veliki umjetnici završavaju neko
na, premda je to vanjski nagon, predstava i uopće, na bilo djelo može se reći: Tako mora biti; to znači, umjetnikova parti­
koji način, tako ispunjena svijest da sadržaj nije ono vlas­ kularnost je posve iščezla i u tome se ne pojavljuje nikakv mani-
tito u djelatnosti kao takvoj, koja sebe određuje. Budući er. Fidija nije imao nikakav manier; samo obličje živi i istupa.
da je time samo formalni element slobodnog samoodređe­ Ali što je lošiji umjetnik, to se više vidi on sam, njegova partiku­
nja imanentan proizvoljnosti, a drugi element, međutim, larnost i samovolja. Ostanemo li kod shvatanja da u samovolji
njoj dan, to se, svakako, može proizvoljnost, ako treba da čovjek može htjeti ovo ili ono, onda je ovo svakako njegova slo­
bude sloboda, nazvati obmanom. Sloboda u svim filozofi­ boda, ali ostanemo li pri mišljenju da je sadržaj dat, onda je
jama refleksije, kako u Kantovoj filozofiji, tako i u Frieso- čovjek time određen u upravo po ovoj strani više nije slobodan.
voj potpunoj vulgarizaciji Kantove filozofije, nije ništa
drugo nego ona formalna samodjelatnost.
§ 16.
• uz § 15]
Naklapanje samovolje - razmetati se dosjetkama - Ono što je izabrano u odluci (§ 14) može volja isto tako
Nešto što jest, određeno samo kao moguće, jest nešto slu­ opet napustiti (§ 5). No s tom mogućnošću da se isto tako iziđe
čajno - može biti i ne biti - iz svakog drugog sadržaja, koji volja stavi na to mjesto, i da da-
56 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 57

lje izlazi u beskonačnost, ona ipak ne izlazi iz konačnosti, jer je § 18.


svaki takav sadržaj nešto različito od forme, dakle nešto konač­
no, a ono oprečno od određenosti, neodređenost - neodlučnost U pogledu prosuđivanja nagona imamo kod dijalektike
ili apstrakcija - samo je drugi, također jednostrani moment. pojavu da su kao imanentna, prema tome kao pozitivna, odre­
đenja neposredne volje dobra; čovjek se tako od prirode naziva
dobrim. Ukoliko su nagoni, pak, prirodna određenja, dakle pro­
§ 17. tiv slobode i pojma duha uopće, te ono negativno, valja ih isko­
rijeniti; čovjek se tako od prirode naziva zlim. Ono što je odluč­
Protivrječje, koje je proizvoljnost (§ 15), ima kao dijalekti­ no za jednu ili drugu tvrdnju, na tom je stajalištu također sub­
ka nagona i sklonosti tu pojavu da ti nagoni i sklonosti smetaju jektivna proizvoljnost.
jedno drugome, da zadovoljavanje jednoga zahtijeva podređiva­
nje ili žrtvovanje zadovoljavanja drugoga itd. Kako je, pak, na­ • [uz§ 18]
gon samo jednostran pravac svoje određenosti, a na taj način on Prosuđivanje - supsumirati pod opća čvrsta određe­
nema mjere u samome sebi, određivanje je to koje podređuje ili nja
žrtvuje, slučajno odlučivanje proizvoljnosti, bilo da ona pri to­ Dobro -
me postupa s proračunljivim razumom kraj kojega nagoni dobi­ a/ dobro, što se slaže s nekom svrhom, npr. mojim osje­
vaju više zadovoljenja, ili prema kojem god drugom obziru. ćajem - uzorom -
β/ Dobro - slaganje volje sa samom sobom - Pozitiv­
• [uz§ 17] no]
Nagon je slučajan, mora se postaviti također i njego­ Zlo - Prirodna određenja - protiv slobode volje.
va negiranost.
Prepustiti se nekom nagonu - je razorno - to je nje­
gova dijalektika - promatrati ga kao ono čisto pozitivno - Dodatak. Kršćansko učenje da je čovjek zao po prirodi,
stoji više nego drugo učenje koje ga smatra za dobrog; treba ga
ništa negativno, ništa što valja ograničiti, njegova je jed­ se dakle shvatiti na osnovu njegovog filozofskog tumačenja.
nostranost. Kao duh čovjek je slobodno biće koje je u položaju da ne do­
Ograničavanje - ne ostaviti u njegovom bitku - pušta da se odredi kroz prirodne impulse. Čovjek, kao u nepos­
rednom i neobrazovanom stanju, stoga je u položaju u kojemu
Dodatak. Nagoni i sklonosti su najprije sadržaj volje, i sa­ ne treba da bude i od kojeg se mora osloboditi. Učenje ο naslije­
mo refleksija stoji iznad nje; ali ovi nagoni sami postaju nagon­ đenom grijehu, bez kojeg kršćanstvo ne bi bilo religija slobode,
ski, uzajamno se potiskuju, ometaju i hoće da svi budu zadovo­ ima ovo značenje.
ljeni. Ako ja sada zapostavljanjem svih drugih sebe stavim u je­
dan isti, onda se nalazim u jednoj razarajućoj ograničenosti, jer
ja sam izdao svoju općenitost upravo time, koja je sistem svih
nagona. Ali isto tako malo pomaže puko podređivanje nagona, § 19.
na šta razum često dolazi, jer se ovdje ne može dati nikakva
mjera sređivanja i zahtjev otuda obično završava u dosadi općih U zahtjevu čišćenja nagona leži opća predstava da će se
izraza. oni osloboditi od oblika njihove neposredne prirodne određe­
nosti i od onoga subjektivnoga i slučajnoga u sadržaju i da će
biti svedeni na njihovu supstancijalnu bit. Ono istinsko ovog ne-
58 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD
59

određenog zahtjeva jest da nagoni budu kao umni sistem vo­ nja - blaženstvom - donosi formalnu općenitost toj građi pa je
ljnih određenja; shvatiti njih tako iz pojma, sadržaj je znanosti na taj spoljašnji način čisti od njene sirovosti i barbarstva. To iz­
prava. dizanje općenitosti mišljenja apsolutna je vrijednost obrazova­
nja (uspor. § 187).
Sadržaj te znanosti može se po svim njenim pojedi­
načnim momentima, npr. pravu, vlasništvu, moralitetu,
porodici, državi itd., izložiti u tom obliku da čovjek u pri­ • [uz §20]
rodi ima nagon za pravom, također nagon za vlasništvom, Cjelina zadovoljavanja.
za moralitetom, također nagon za spolnom ljubavi, nagon Opća svrha - blaženstvo - ali besadržajno u sebi, ne­
za druževnošću itd. Ako čovjek umjesto ovog oblika empi­ određeno - jer doista je jedan pojedinačni ugodni osjećaj,
rijske psihologije na otmjen način želi imati filozofski lik, zadovoljenje pojedinačan nagon, - ne onoga općega - op­
onda on taj lik, prema onome što je u novije vrijeme, kako će, koje u svojoj određenosti ostaje općenito.
je prije primijećeno, važilo i još uvijek važi kao filozofija, a/ Sprečavanje - β/ opće mišljenje
treba jeftino da dobije time da kaže: čovjek nalazi u sebi pojam neposredno
kao činjenicu svoje svijesti da on hoće pravo, vlasništvo,
državu itd. Nadalje će nastupiti jedan drugi oblik istog Dodatak. U blaženstvu misao već ima jednu moć nad pri­
ovog sadržaja, koji se ovdje javlja u liku nagona, naime rodnom silom nagona. Time što nije zadovoljna onim što je tre­
oblik dužnosti. nutno, nego od sreće iziskuje cjelinu. To zavisi od obrazovanja
utoliko što ono na isti način čini važećim nešto općenito. U ide­
• [uz§ 19] alu blaženstva, leže, međutim, dva momenta: najprije nešto op­
Oblik postaje također sadržaj. ćenito koje je više nego sve posebnosti; ali budući da je sada
Čišćenje - neodređena riječ - ne prekomjernost, mo­ sadržaj ovog općenitog ponovo samo opći užitak, onda se ovdje
dus - i t. si. - Ponajprije samo druge ne uznemiravati - još jednom rađa ono pojedinačno i posebno, dakle nešto konač­
međusobno se podređivati no, pa se mora vratiti na nagon. Time što sadržaj blaženstva leži
a/ no nije s istim stupnjem jedna svrha kao druga - u subjektivnosti i osjećanju svakog pojedinca ova opća svrha sa
na isti način zadovoljavati - prazna je riječ, golo r[ezonira- svoje strane je partikularna, i u njoj dakle ne postoji nikakvo is­
uje]. Nagon za slavom zahtijeva sasvim drugi napor, vrije­ tinsko jedinstvo sadržaja i forme.
me, utrošak duha - ali drugi nagoni -
β/ Podređivanje - pretpostavlja preimućstvo - u se­
bi bitno - po pojmu volje; jer po prirodi jest svaki - ne §21.
poznaje [?] nikakvo [?] preimućstvo - svrha po sebi i za se­
be. No istina ove formalne, za sebe neodređene općenitosti,
koja svoje određenje nalazi u onoj građi, jest ona općenitost ko­
ja određuje sebe samu, volja, sloboda. Budući da volja ima kao
§20. svoj sadržaj, predmet i svrhu općenitost, samu sebe kao besko­
načni oblik, zato ona nije samo po sebi, nego isto tako za sebe
slobodna volja - istinska ideja.
Refleksija koja se odnosi na nagone, kao takva koja ih
predstavlja, procjenjuje, uspoređujući ih međusobno, a zatim s Samosvijest volje kao prohtjev, nagon, jest osjetilna,
njihovim sredstvima, posljedicama itd., te s cjelinom zadovolje- kao što ono osjetilno uopće označuje spoljašnjost i time
UVOD 61
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
60
Užitak je a/ kao osjećaj - samo je oblik, svakako je
bitak-izvan-sebe (Aussersichsein) samosvijesti. Volja koja u svemu - moment, dodatak, da ja jesam ono u toj svojoj
reflektira ima dva elementa, ono osjetilno i misaonu opće­ posebnosti
nitost; volji koja jest po sebi i za sebe predmet je volja sa­ β/ Stanje, trajni opstanak - ali treba da bude jedno
ma kao takva, dakle ona u svojoj čistoj općenitosti - opće­ trajno, čvrsto, tj. samo u sebi opće u svako vrijeme - neo­
nitosti koja je upravo to da je u njoj ukinuta neposrednost visno
prirodnosti i partikularitet kojim je prirodnost isto tako αα/ tako ne jedan pojedinačni neposredni način sta­
obuzeta kao što je refleksija i proizvodi. To ukidanje, me­ nja
đutim, i uzdizanje u ono opće naziva se djelatnošću mišlje­ ββ/ bezbolno kao Krez - bez rada [?] bogat itd. - jest
nja. Samosvijest koja svoj predmet, sadržaj i svrhu čisti i protivno duhu; mogućnost spoljašnje promjene - naprotiv
uzdiže do ove općenitosti čini to kao mišljenje koje u volji djelatnosti pomoću sebe - općenitost kao zahvatanje sub-
postiže svoj cilj. Ovdje je tačka u kojoj postaje jasno da je jektiviteta nad objektivitet.
volja samo kao misaona inteligencija istinska, slobodna γ/ Zadovoljavanje - koji sadržaj, kako određen, ti­
volja. Rob ne zna svoju bit, svoju beskonačnost, slobodu, me nestaje - samo oblik nagon[a].
on sebe ne zna kao bit - a on sebe ne zna tako, to će reći
da on sebe ne misli. Ta samosvijest koja sebe mišljenjem
• [uz § 21, primjed.]
shvaća kao bit pa se upravo time odvaja od slučajnoga i
neistinitoga sačinjava princip prava, moraliteta i svake Držati samo opći pojam - ne htjeti još pri tome mis­
običajnosti. Oni koji filozofski govore ο pravu, moralitetu, liti - tj. to htjeti imati u njegovoj konkretnoj predstavi -
običajnosti i pri tome hoće da isključe mišljenje, upućuju a/ Imati za predmet - htijenje nečega - volju samu u
na osjećaj, srce i grudi, na oduševljenje, izriču time naj­ njenoj općenitosti - Obrazovanje - jest uzdizanje do opće­
dublji prezir u koji je pala misao i znanost, budući da tako nitosti.
čak sama znanost, utonuvši u očaj nad sobom i u najveću Neposrednost prirodnosti i partikulariteta ukinuta,
iznemoglost, čini sebi principom barbarstvo i besmislicu tako da ostaje određenost -
pa je čovjeku, koliko bi bilo do nje, otela svaku istinu, vri­ Dodatak. Istina u filozofiji znači to da pojam odgovara re­
jednost i dostojanstvo. alitetu. Neko tijelo (Leib) je, na primjer, realitet, a duša pojam.
Ali duša i tijelo moraju biti primjereni sebi; mrtav čovjek stoga
• [uz §21] je još neka egzistencija, ali ne više istinita, jedno bezpojmovno
Obrazovanje - oblik - općenitost i time određeno postojanje; stoga mrtvo tijelo (Körper) trune. Tako je istinska
razlikovanje. volja da ono šta ona hoće, njen sadržaj, jest identično s njom,
Oblik općenitosti - jednome drugome podređen [?] da dakle sloboda hoće slobodu.
Prijelaz od principa blaženstva u princip slobode -
oba momenta općenitost i određenost - misaono sje­
dinjenje. U blaženstvu ostaje samo određenost u općemu,
ne ovaj ili onaj nagon - po sebi i za sebe bitkujuća određe­ § 22.
nost - Opća određenost, koja je ipak određenost - jest slo­
boda - volja - idealna određenost - Volja koja bitkuje po sebi i za sebe jest istinski beskonač­
na, jer je njen predmet ona sama; dakle, on za nju nije drugo ili
a/ Blaženstvo je svrha - predmet granica, nego se volja u njemu, naprotiv, samo vratila u sebe.
i β/ zadovoljavanje - užitka - općenitost prelazi u Ona, nadalje, nije puka mogućnost, dispozicija, moć (potentia),
općenitost u sebi -
62 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 63

nego ono zbiljsko beskonačno (infintum actu), jer opstanak po­ §24.
jma, ili njegova predmetna spoljašnjost, jest unutrašnjost sama.
Ako se stoga govori samo ο slobodnoj volji, kao tak­ Ona je opća, jer je u njoj ukinuto svako ograničenje i po­
voj, bez određenja da je ona po sebi i za sebe slobodna vo­ sebna pojedinačnost, koja leži samo u različitosti pojma i njego­
lja, onda se govori samo ο sposobnosti za slobodu, ili ο va predmeta ili sadržaja, ili po drugom obliku, u različitosti nje­
prirodnoj ili konačnoj volji (§ 11), a upravo time, bez obzi­ gova subjektivnog bitka za sebe - i njegova bitka - po - sebi,
ra na riječi i mnjenje, ne ο slobodnoj volji. - Budući da njegove isključivalačke i zaključivalačke pojedinačnosti - i nje­
razum shvaća ono beskonačno samo kao negativno i time gove općenitosti same.
kao nešto onostrano, misli on da će onome beskonačnome Različita određenja općenitosti pokazuju se u Logici
utoliko više iskazati čast ukoliko ga dalje gura od sebe i (vidi Enciklop. filozof, znanosti, § 118-126)". Kod tog izra­
odstranjuje kao nešto tuđe. U slobodnoj volji ono istinski za predstavljanju pada na pamet ponajprije apstraktna i
beskonačno ima zbilju i prisutnost - ona je sama ta u sebi spoljašnja općenitost; ali kod općenitosti koja bitkuje DO
prisutna ideja. sebi i za sebe, kao što je ona sebe ovdje odredila, ne treba
misliti ni na općenitost refleksije, zajedništvo ili cjelokup­
• [uz §22] nost, ni na apstraktnu općenitost, koja stoji izvan pojedi­
U ovu suprotnost pada ropstvo načnoga, a na drugoj strani, na apstraktno razumski iden­
titet (§ 6, primj.). To je ona u sebi konkretna općenitost ko­
Dodatak. Beskonačnost se s pravom predstavila pomoću ja tako bitkuje za sebe i koja je supstancija, imanentni rod
slike kruga jer prava linija izlazi i sve dalje izlazi i označava pu­ ili imanentna ideja samosvijesti; - pojam slobodne volje,
ko negativnu lošu beskonačnost koja u sebi nema povratka u sa­ kao ono opće, koje zahvaća preko svog predmeta i koje ga
mu sebe kao što to ima istinska. Slobodna volja je istinski bes­ potpuno prožima svojim određenjem, u kojemu je identič­
konačna jer ona nije puka mogućnost i nakana, nego njeno va­ no sa sobom. - Opće koje po sebi i za sebe bitkuje jest
njsko postojanje je njena unutarnjost, ona sama. uopće ono što se naziva umnim i što se može shvatiti samo
na ovaj spekulativni način.

• [uz §24]
§ 23. Sadržaj sam općenit - dakle u sebi općenit

Samo u toj slobodi volja je upravo kod sebe, jer se ne od­


nosi ni na što drugo doli na sebe samu, tako da time otpada sva­ § 25.
ki odnos ovisnosti ο nečemu drugome. - Ona je istinita, ili, šta-
više, istina sama, jer se njeno određivanje sastoji u tome da bu­ Ono subjektivno znači, s obzirom na volju uopće,
de u svojem opstanku, tj. da bude kao ono što stoji naspram se­ stranu jedne samosvijesti, pojedinačnosti (§ 7), za razliku
be (sich Gegenüberstehendes), što je njen pojam, ili da čisti po­ od njenog* pojma što po sebi bitkuje, stoga znači njen
jam zor samoga sebe imao kao svoju svrhu i realitet. subjektivitet: a) čisti oblik, apsolutno jedinstvo samosvi-

8
U 3. izdanju § 169-178
* Tj. slobode. - Bilj. prev.
64 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 65

jesti sa sobom, u kojemu je ona kao ja - ja upravo iznutra Ta logička određenja subjektiviteta i objektiviteta
i apstraktno počivanje na sebi - čista izvjesnost sebe same, ovdje su posebno izvedena s namjerom da bi se u pogledu
različita od istine; β) posebnost volje kao proizvoljnost i njih, budući da će se nadalje često upotrebljavati, izričito
slučajni sadržaj kojih god svrha; γ) uopće jednostrani ob­ primijetilo da se njima, kao i drugim razlikama i suprot-
lik (§ 8) ukoliko je ono što se htjelo, kakvo je po svom sad­ stavljenim određenjima refleksije, događa to da, zbog svo­
ržaju, tek sadržaj koji pripada samosvijesti, te neizvedena je konačnosti i stoga svoje dijalektične prirode, prelaze u
svrha. svoju suprotnost. Drugim takvim određenjima suprotnosti
ostaje ipak postojano njihovo značenje za predstavu i raz­
um, budući da je njihov identitet još kao nešto unutarnje.
• [uz §25] U volji, naprotiv, takve suprotnosti - koje treba da su ap­
Jer objektivitet - totalitet po sebi - svi se momenti is­ straktne i istovremeno određenja ο njoj, koja se može zna­
tog nazivaju [?] subjektivnim kao u slobodi vidi g. - sub­ ti samo kao ono konkretno - vode same od sebe na taj nji­
jektivitet - samo svijest pojedinca - i opći pojam - jedin­ hov identitet i na zamjenu njihovih značenja - zamjenu na
stvo - ja i umne volje. koju razum samo nesvjesno nailazi. Tako je volja kao slo­
a/ po sebi je identično s apsolutno objektivnom vo­ boda koja u sebi bitkuje sam subjektivitet: ovaj je time
ljom - jer bez moje subjektivne posebnosti: ličnost boga - njen pojam i tako njen aktivitet; konačnost je, međutim,
apsolutni idealitet - u moralitetima - uvid, uvjerenje, sub­ njen subjektivitet, u suprotnosti prema objektivitetu; no
jektivna sloboda - zločinac upućen - biti pri tome sa svo­ upravo u toj suprotnosti volja nije kod sebe, s objektom
jim razumom. spletena, a njena konačnost sastoji se isto tako u tome što
β/ Subj. suprotnost posebnosti - ograničenost - ap­ nije subjektivna itd. Kakvo značenje stoga u onome što sli­
straktni oblik onoga mojega - samo subjektivno - posebni jedi treba da ima subjektivitet ili objektivitet volje, valja
interes, mnjenje - svaki puta osvijetliti povezanošću koja sadržava položaj u
γ/ Suprotnost subjektiviteta spram spoljašnjeg ob- odnosu prema totalitetu.
jektiviteta - Tako i pojam - »dijete« - nerazvijeno - ne
njegov objektivitet na njemu samome
• [uz §26]
a/ Ideja jedinstvo subjektivne volje i njene biti, po­
jam -
Ja hoću svoju opću bit - umna volja - običajnost -
§ 26. β/ bez subjektivne slobode - Heteronomno - Kant -
ono samo reflektirano spoznati kao ograničenje - dopusti­
Volja a) ukoliko sebe samu ima kao svoje određenje i uko­ ti sebe odrediti od objekta kao podražaja itd.
liko je na taj način primjerena svom pojmu i istinita, jest apso­ - Ovaj subjektivitet, apsolutni princip - kao moment
lutno objektivna volja; β) objektivna volja, međutim, kao ona naših vremena
koja je bez beskonačnog oblika samosvijesti jest volja koja je
utonula u svoj objekt ili stanje, kakve god bila kakvoće po svom Dodatak. Obično se vjeruje da su ono subjektivno i ono
sadržaju - dječja, običajnosna, kao i ropska, praznovjerna itd. objektivno čvrsto uzajamno suprotstavljeni. Ali to nije slučaj
-γ) Objektivitet je, konačno, jednostrani oblik u suprotnosti sa budući da, štaviše, jedno prelazi u drugo, jer oni nisu nikakva
subjektivnim određenjem volje, na taj način neposrednost op­ apstraktna određenja, kao pozitivno i negativno, nego već imaju
stanka, kao spoljašnja egzistencija; volja postaje sebi u tom jedno konkretno značenje. Ako najprije promatramo izraz sub­
smislu objektivna tek izvođenjem svojih svrha. jektivno, onda on može da znači neku svrhu koja je samo svrha
5 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
66 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 67

jednog određenog subjekta. U ovom smislu je neko vrlo loše • [uz §27]
umjetničko djelo, koje ne doseže stvar, nešto puko subjektivno. Umni sistem - razvijen pojam
Ali, nadalje, ovaj izraz može ići i na sadržaj volje i tada otprilike neposredna zbiljnost - a/ u subjektu - β/ općenito
jednako znači što i ono samovoljno: subjektivni sadržaj je onaj važenje u svim subjektima
koji puko pripada subjektu. Tako su, na primjer, loše radnje pu­
ko subjektivne. Ali tada se isto tako i ono čisto prazno Ja može
nazvati subjektivnim, koje sebe ima samo kao predmet i posje­ §28.
duje snagu da apstrahira od sveg daljnjeg sadržaja. Subjektivitet
dakle ima dijelom jedno posve partikularao, dijelom jedno viso­
ko opravdano značenje, time što sve što ja treba da prizna, tako­ Djelatnost volje da ukine protivurječja subjektiviteta i ob-
đer ima za zadaću da postane nešto moje i da u meni postigne jektiviteta, pa da svoje svrhe prevede iz onog određenja u ovo i
važenje. Ovo je beskrajna lakomost subjektiviteta da sve sažme da u objektivitetu ujedno ostane kod sebe, jest izvan formalnog
u ovaj jednostavni izvor čistoga ja i da to proždere. Ništa se ma­ načina svijesti (§ 8), u kojemu je objektivitet samo kao nepos­
nje različito ono objektivno ne može shvatiti. Pod tim možemo redna zbilja, bitni razvoj supstancijalnog sadržaja ideje (§ 21),
razumjeti sve što sebi pravimo predmetom, bilo to zbiljske egzis­ razvoj u kojemu pojam ideju, koja je prije svega sama apstrak­
tencije ili puke misli, koje sebi stavljamo nasuprot; ali isto tako tna, određuje kao totalitet njenog sistema, koji je totalitet, kao
se pod time poima neposrednost postojanja, u kojem se treba ono supstancijalno, nezavisan od protivurječja prosto subjektiv­
realizirati svrha: ako je svrha i sama posve partikularna i sub­ ne svrhe i njezina realiziranja, isti u obje te forme.
jektivna, onda je mi ipak nazivamo objektivnom ako se ona po­
javljuje. Ali objektivna volja je i ona u kojoj je istina. Tako je i • [uz § 26-28]
volja Boga, ćudoredna volja, objektivna. Konačno, objektivnom Duh hoće da bude ideja - Pojam i opstanak.
voljom može se nazvati i ona koja je posve utonula u svoj ob­ U pređašnjem se § [26] nakon razjašnjenja - općih
jekt, dječija volja koja stoji u povjerenju, bez subjektivne slobo­ logičkih određenja - vratilo na § 21.
de, kao i robovska volja koja sebe još ne zna kao slobodnu i za­ Objektivitet - je naivan [?] smisao ovoga - uz γ/ u
to je bezvoljna volja. Objektivna je u onom smislu svaka volja pređašnjem § - spoljašnjost kao posebnost. Utoliko se mo­
koja djeluje vođena stranim autoritetom i još nije ostvarila bes­ že reći samo [?] neobrazovano stanje. Ljudi, narodi još su
konačni povratak u sebe. subjektivni, što je u § 17. i [§ 26] β/ bilo.
U § 28 istaknuto je jedno određenje koje je u § 27.
samo umetnuto, naime ovaj način objektiviranja pojma -
koje je oposebljavanje, razvoj pojmovnih određenja. § 32
§27. pripada ovamo.
Apsolutno je određenje ili, ako se hoće, apsolutni nagon • [uz § 28, »Totalitet njenog sistema«]
slobodnog duha (§ 21) da mu je predmet njegova sloboda - ob­ Naime, čitava znanost - zgrada pravnog svijeta, zavi­
jektivno, isto tako u smislu da je sloboda kao umni sistem njega si od postavljanja, načina opstanka - Kod apstraktnog po­
samoga, kao i u smislu da je to neposredna zbiljnost (§ 26) - da jma volje, §§ 6, 8, 9, oposebljavanje se sastoji u sadržaju
bi kao ideja bila za sebe, što je volja po sebi; - apstraktni pojam uopće, da li nagoni ili sklonosti prelaze u određenja - ov­
ideje volje jest uopće slobodna volja koja hoće slobodnu volju. dje kao određenja ideje, onoga umnoga -
Treći moment, zaključivanje, zbiljnost - ovdje je sa­
mosvjesni duh, § 24 (vidi si. str.)
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL uvod 69
68

• [uz § 2 9 ]
- potrebno je ovo jedinstvo subjektivne svrhe i njene
realizacije - ono umno neovisno je ο tome - ali kao sup­ Veliki položaj prava - duh učiniti sebi zbiljskim; -
rotnost svijesti - Priroda je ono što ona jest; shvaća se - da je duh - kao
- ovdje formalno - u umnim određenjima ponavlja­ priroda - kao sistem jednog svijeta - običaj, red [neke]
ju se sama suprotnost subjekta i pojma - samosvijesti sub­ predstave, nužno ideja - za sebe. Da li je to što je u ideji
jektivne volje spram njenog pojma - nužno određenje, ono što ljudi nazivaju pravom -
Pravo se pojavljuje u idućoj predstavi kao moguć­
nost da se čini ili ne. Ja ne činim ništa nepravo ako ja svo­
je pravo ne učinim važećim - viša, konkretna određenja
§29. nisu samo p[rava] već također i dužnosti -
Slučajnost da li to važi ili ne - samo ne povrijediti
To da je opstanak uopće opstanak slobodne volje, jest pra­ pravo drugoga. Pravo treba da važi - a/ Ja hoću, β/ valja­
vo. Ono je time uopće sloboda, kao ideja. no, γ/ Zašto valjano? Općenitost sloboda -
a/ Nepravo ß/ od moje volje; a/ volja jedini razlog
Kantovsko (Kantova Nauka ο pravu, Uvod) a i op­ važenja - da joj se dopusti da važi -
ćenitije prihvaćeno određenje u kojemu je glavni moment9 Konkretno pravo apsolutna nužnost duha a/ Opsta­
»ograničenje moje slobode, ili proizvoljnosti da bi po jed­ nak - Ja mogu ovo ili ono pravo učiniti važećim, pravo na
nom općem zakonu mogla zajedno opstojati sa svačijom to čak napustiti - pokloniti - ali nužno je da sam ja prav­
proizvoljnošću« - sadržava dijelom samo negativno odre­ na osoba - da imam pravo - da to također egzistira - vo­
đenje, određenje ograničenja, a dijelom se ono pozitivno, lja, subjektivno, može biti da to ne važi. No to treba da va­
opći ili takozvani umni zakon, suglasnost proizvoljnosti ži, jer volja, što ja činim - to nije prosto neko ovlaštenje ili
jednoga s proizvoljnošću drugoga, svodi na poznati for­ dopuštenje. Ne zato što je to pravo, nego jer (je) formalno.
malni identitet i načelo protivurječja. Navedena definicija To sačinjava stranu njegove slučajnosti - Apsolutno (je)
prava sadržava nazor koji se nakon Rousseaua naročito pravo i po svom sadržaju određeno. - Običajnost ima ne­
proširio, a po kojemu supstancijalni temelj i ono prvo ne ko pravo, - Opstanak*
treba da bude volja kao ona što po sebi i za sebe bitkuje, a/ u spoljašnjoj stvari, vlasništvo
kao umna, duh ne kao istinski duh, nego kao posebna in­ β/ Ideja, supstancijalni odnos u meni; Subjekt, uvidu,
dividua, kao volja pojedinca u njenoj vlastitoj proizvo­ uvjerenju ovdje se ne daje prednost, navika, običaj, -
ljnosti. Po tom jedanput prihvaćenom principu može, da­ može biti bitni moment ideje - dopuštenje - da li treba
kako, ono umno proizaći samo kao ono što ograničava tu da bude ovaj ili onaj opstanak slobode, to je ovdje sa­
slobodu, isto kao što ne može proizaći kao ono što je ima­ mosvijest -
nentno umno, nego samo kao spoljašnje, formalno opće. γ/-
Taj je nazor isto tako bez svake spekulativne misli, a od fi­ To je nužni moment a/ sa strane običajnosnoga - nje­
lozofijskog pojma odbačen, kao što je u glavama i u zbi­ gov opstanak β/ sa strane samosvijesti njena bit, njen
ljnosti proizveo pojave čija se strahota uspoređuje samo s pojam da sebe učini idejom.
plitkoćom misli na kojima su se te pojave osnivale. Da duh dođe do svog prava, tj. da izloži svoja umna
određenja, razvijena - da ne ostanu skrivena - to je slučaj
kod jednostavnog naroda - i to važi, tj. da je kao ova volja
* upor. Metaphysik der Sitten, I dio: Metafizičke početne osnove nauke ο pravu, * Opstanak je subjektivna volja - za nj dužnost - ovaj realitet - subjek­
Uvod u učenje ο pravu, § B. tivna samosvijest je nužni bitni moment ideje.
70 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 71

i običaj samosvijesti - duhovno carstvo u svojim zakoni­ nadalje, dužnosti) nastaje međutim iz razlike razvoja pojma slo­
ma - Zakoni supstancije - samosvijest realitet. bode. Spram formalnijeg, tj. apstraktnijeg i stoga ograničenijeg
Što je pravo - definicija - ne mora se obraćati juris­ prava imaju sfera i stupanj duha, u kojima je on dalje momente
sadržane u svojoj ideji doveo u sebi do određivanja i zbiljnosti,
tima - pravo iz zakona kao konkretniji, u sebi bogatiji i istinskije opći, upravo time ta­
Ovdje: što je po sebi i za sebe pravo, tj. kako može kođer i više pravo.
biti zakon ?
Ograničenje - ogromna zabluda - ropstvo, svuda se Svaki stupanj razvoja ideje slobode ima svoje vlasti­
govori ο tome - Cortes u Lisabonu. to pravo, jer je on opstojanje slobode u jednom njenom
vlastitom određenju. Ako se govori ο suprotnosti moralite­
• [uz § 29, primjed.] ta, običajnosti prema pravu, onda je pod pravom shvaćeno
a/ Sloboda - njen opstanak - po sebi i za sebe je samo prvo formalno pravo apstraktne ličnosti. Moralitet,
nužna, običajnost, interes države, svako od njih je vlastito pravo,
a/ Sloboda za sl[obodne], ali β/ kao nešto predmet­ jer je svaki od tih likova određenje i opstojanje slobode.
no - tj. ono spoljašnje također određenje i razlika Oni mogu doći u koliziju samo ukoliko stoje na istoj liniji
γ/ Način ovih razlika, čini podjelu da budu prava; kad moralno stajalište duha ne bi također
β/ Da li je to ono što nazivamo pravom? - Osjećaj, bilo pravo, sloboda u jednom od svojih oblika, tada ona
predstava u formalnom mišljenju - Moja sloboda u tome uopće ne bi mogla doći u koliziju s pravom ličnosti ili ne­
γ/ Ova definicija mogla bi se naći također na genet­ kim drugim, jer jedno takvo pravo u sebi sadržava pojam
ski način. slobode, najviše određenje duha, prema kojemu je drugo
No u predstavi prava - mnoga druga određenja koja nesupstancijalno. No kolizija sadržava istovremeno taj
drugi moment: da ograničava i da je time također jedno
su samo konzekvencije i na koja refleksija prvo pada da bi drugome podređeno; samo je pravo svjetskog duha, neog­
ih uzela kao bitno određenje - Uvid da posljedica raničeno apsolutno pravo.
a/ Na što ja imam pravo, to ja smijem, ovlašten, dopuš­
teno je - ali to nije zapovjeđeno - ali drugi ne - zašto
ne? - jer moja volja - sloboda - apsolutno - No već • [uz §30]
drugi ne pripada ovamo - ljubav i uzvraćena ljubav. Pravo - sloboda u njenim različitim određenjima
Djeljivost stvari kao spoljašnje od moje volje - no u Ograničenje - uskogrudno, - u uskoći sebe - kako je
onome višemu državi - što je pravo, također je i duž­ to ograničeno, i zatim se to opet mora ograničiti.
nost,
β/ Ograničenje slobode - konzekvencija sama ponovo
u odnosu prema drugima - i to sasvim jedino u obliku
slobode - koja još ima proizvoljnost za svoju determi­ §31.
naciju u pogledu posebnoga -
Metoda kako se u znanosti pojam sam iz sebe razvija i ka­
ko je on samo imanentno napredovanje i proizvođenje svojih
§30. određenja, napredovanje koje se ne zbiva s pomoću uvjerenja
da opstoje različiti odnosi, a zatim s pomoću primjenjivanja op­
ćega na takvu, inače odnekud uzetu građu, ovdje se također pre­
Pravo je nešto sveto uopće, samo zato što je opstojanje ap­ tpostavlja iz logike.
solutnog pojma, samosvjesne slobode. - Formalizam prava (i
UVOD GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 73
72
Pokretački princip pojma koji ne samo da razrješava nom razvoju ideje, ali da mu ne prethode u vremenskom
nego i proizvodi osposobljavanja (die Besonderungen), razvoju kao obličja. Tako ideja kako je ona određena kao
nazivam ja dijalektikom - dijalektikom, dakle, ne u smislu porodica ima kao pretpostavku određenja pojma, a u idu­
da ona predmet, postavku itd., koja je dana osjećaju, ne­ ćemu će se ona prikazati kao njihov rezultat. No što te
posrednoj svijesti uopće, razrješava, brka, nateže ovamo i unutarnje pretpostavke također za sebe već opstoje kao
onamo, imajući posla samo s izvođenjem njihove* suprot­ obličja, kao pravo vlasništva, ugovor, moralitet itd., to je
nosti - to je negativni način, kao što se on često javlja i druga strana razvoja, koji je samo u višem savršenijem ob­
kod Platona. Tako ona može svojim posljednjim rezulta­ razovanju doveo, do osebujno oblikovanog opstojanja
tom smatrati suprotnost jedne predstave, ili izrazito, poput svojih momenata.
starog skepticizma, njeno protivurječje, ili i bljedunjavo
približavanje ka istini, modernu polovičnost. Viša je dija­ • [uz § 32]
lektika pojma da se određenje ne proizvede i shvati prosto Pravo je u svojoj neposrednosti vlasništvo.
kao granica i suprotnost nego da se iz njega proizvede i Duh ne neposredno - Posredovanje. - Dvije stvari,
shvati pozitivni sadržaj i rezultat, po čemu je ona jedino dijeljenje,
razvoj i imanentno napredovanje. Ta dijalektika, onda, ni­ a/ Ja u sebi β/ spram spoljašnje egzistencije γ/ Ja,
je spoljašnji čin subjektivnog mišljenja, nego vlastita duša kao ono posebno spram pojma.
sadržaja, koja organski tjera svoje grane i plodove. Mišlje­ Neposrednost je ovdje pojmovno određenje - vlas­
nje, kao subjektivno, samo je svjedok tog razvoja ideje kao ništvo duha apstraktno. Neposredno je a/ ova pojedinač­
vlastite djelatnosti i njezina uma a da sa svoje strane ništa na osoba; - Neposredno β/ neka spoljašnja stvar.
ne dodaje. Umno nešto promatrati ne znači da treba um Ova sloboda, koja je tako neposredna - jednostavni
unijeti u predmet izvana i na taj ga način obraditi, nego je pojam - da je od mene različita i tako kao određenje me­
predmet sam za sebe uman; ovdje je to duh u svojoj slobo­ ne, koje je u sebe reflektirano, - razlika posebnog subjek-
di, najviši vrhunac samosvjesnog uma, koji sebe ozbiljuje i tiviteta spram ove općenitosti - moral.
koji sebe proizvodi kao egzistentni svijet; posao je znanos­
ti samo to da taj vlastiti rad uma stvari dovede do svijesti.
• [uz § 32, primjed.]
Ako se povijesno prijeđe na djelu - što nalazimo
prvo - možda porodice, rasute - kakvu državu? Porodič­
§32. nu običajnost - i više [?] porodice na način jedne porodice
- Patrijarhalni odnos - još ne pravo - ni moralitet.
Određenja u razvoju pojma i sama su, s jedne strane, po­ Dodatak. Ideja se mora sve više određivati u sebi, budući
jmovi, a s druge strane, budući da pojam bitno jest kao ideja, da je na početku samo tek apstraktni pojam. Ovaj početni ap­
ona jesu u obliku opstanka, a niz pojmova koji proizlaze na taj straktni pojam nikad, međutim, neće biti napušten nego on u se­
je način ujedno niz obličja; tako ih treba promatrati u znanosti. bi postaje sve bogatiji, a posljednje određenje time je najbogati­
U spekulativnom su smislu način opstanka nekog je. Određenja koja su ranije postojala samo po sebi, time dolaze
pojma i njegova određenost jedno te isto. Valja, međutim, do svoje slobodne samostalnosti, ali tako da ostaje pojam duše
primijetiti da momenti čiji je rezultat jedan dalje određeni koji sve drži na okupu i koji do svojih vlastitih razlika dospijeva
oblik njemu prethode kao određenja pojma u znanstve- samo kroz jedno imanentno postupanje. Stoga se ne može reći
da pojam dolazi do nečeg novog, nego se posljednje određenje
* »Njihove« se odnosi na riječi »predmet, postavka itd.« - Opaska red. ponovo u jedinstvu slaže sa prvim. Premda se čini da se tako po-
74 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

jam rastavio u svom postojanju, to je upravo samo privid koji se


u napredovanju pokazuje kao takav, time što se sve pojedinosti
konačno opet vraćaju u pojam onog općenitog. U empirijskim
znanostima obično se analizira ono šta se nalazi u predstavi, a
ako se sada ono pojedinačno svelo na ono zajedničko onda se
ovo zove pojam. Tako mi ne postupamo jer hoćemo samo vidje­
ti kako se pojam sam određuje i prisiljava nas da ništa ne doda­
jemo od našeg nauma i mnijenja. Ali ono što dobijamo na ovaj
način jest jedan niz misli i jedan drugi niz postojećih obličja, PODJELA
kod kojih se može dodati da je poredak vremena u zbiljskoj po­
javi dijelom drugačiji od poretka pojma. Tako se, na primjer, ne §33.
može reći da je vlasništvo postojalo prije porodice, a uprkos to­
me ono je razmatrano prije nje. Ovdje bi se, dakle, moglo posta­ Po stupnjevitosti razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne vo­
viti pitanje zašto mi ne počinjemo sa onim najvišim, to znači sa lje volja je -
onim konkretno istinitim. Odgovor će biti: zato što ono istinito A. neposredna; njen pojam otuda apstraktan - ličnost - a
hoćemo vidjeti upravo u formi rezultata, a tome bitno pripada njen opstanak neposredna spoljašnja stvar; - sfera ap­
to da se najprije pojmi sam apstraktni pojam. To što je zbiljsko, straktnog ili formalnog prava;
oblik pojma, nama je time tek ono što slijedi i što je dalje, pre­
mda bi to u samoj zbiljnosti bilo ono prvo. Naš napredak se sas­ B. volja iz spoljašnjeg opstanka, u sebe reflektirana kao
toji u tome da se apstraktne forme pokazuju ne kao one koje po­ subjektivna pojedinačnost određena spram onoga op­
stoje za sebe nego kao neistinite. ćega - a ovo, pak, dijelom kao ono unutrašnje, dobro,
dijelom kao spoljašnje, jedan opstojeći svijet, i obje te
strane ideje kao samo međusobno posredovane, ideja
u svojoj podvojenosti ili posebnoj egzistenciji, pravo
subjektivne volje u odnosu prema pravu svijeta i pravu
ideje, ali koja samo po sebi bitkuje; - sfera moraliteta;
C. jedinstvo i istina tih dvaju apstraktnih momenata - po­
mišljena ideja realizirana u volji, reflektiranoj u sebe, i
u spoljašnjem svijetu* - tako da sloboda kao supstan­
cija egzistira isto toliko kao ozbiljnost i nužnost koliko
kao subjektivna volja; - ideja u svojoj po sebi i za sebe
općoj egzistenciji; običajnost.
Običajna supstancija međutim, također je
a. prirodni duh; porodica,
b. u svojoj podvojenosti i pojavi; - građansko društvo,
c. država, kao isto tako opća i objektivna sloboda u
slobodnoj samostalnosti posebne volje; - koji zbilj­
ski i objektivni duh α jednog naroda β kroz odnos
posebnih narodnih duhova γ u svjetskoj povijesti
* Priručni primjerak: tj. drugi subjekti
76 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL UVOD 77

postaje zbiljski i očituje se kao svjetski duh čije je β/ Lična sloboda, tj. pojam ono opće i ja - razlučeno
pravo najviše. Dijeljenje u općenitost i pojedinačnost.
Da jedna stvar ili sadržaj koji je postavljen tek prema
svom pojmu, ili kakav je po sebi, ima lik neposrednosti ili bitka, Bitnost obih strana.
pretpostavlja se iz spekulativne logike; drugo je pojam koji je u Općenitost i pojedinačnost /subjektivna posebnost/
imaju različita određenja kao
obliku pojma za sebe; ovaj nije više nešto neposredno. Na isti
se način pretpostavlja princip koji određuje podjelu. Podjela se a/ Znanje - uvid - uvjerenje, odnos prema dobru,
također može smatrati kao historijska prednajava dijelova, jer β/ Posebne potrebe postaju predmet,
se različiti stupnjevi moraju kao razvojni momenti ideje sami αα/ Objektiviranje dobra - dužnost za mene. Pravo
dobrog na mene - čini meni dužnost
proizvesti iz prirode sadržaja. Filozofska podjela uopće nije ββ/ Subjektivno pravo da ja to znam da je uvjereno,
spoljašnja klasifikacija neke opstojeće građe, stvorena po bilo da sam suglasan - pravo subjektiviteta - znanja, mojeg
kojem ili mnogim prihvaćenim osnovima podjele, nego imanen­ htijenja, mojih potreba, dobrobiti
tno razlikovanje samog pojma. Moralitet i običajnost, koji obič­ β/ posebna dobrobit
no važe nekako kao istoznačni, ovdje su uzeti u bitno različitom
smislu. Međutim, čini se da ih i predstava razlikuje; Kantova je­ αα/ Opća dobrobit - supsumirana pod
zična upotreba služi se prvenstveno izrazom moralitet, kao što αα/dobro ovdje
se praktički principi te filozofije posve ograničavaju na taj po­ samo apstraktno.
Jest - istina, - tj. jedinstvo obaju određenja - koja
jam pa čak onemogućuju stajalište običajnosti, štaviše, čak ga su određena, razlučeno postavljena.
izričito poništavaju i ustaju protiv njega. No kad bi moralitet i Posebne osobe, a ipak u Jednome.
običajnost po svojoj etimologiji i bili istoznačni, to tad ipak ne Običajnost -
bi smetalo da se te, najzad, različite riječi upotrebljavaju za raz­
ličite pojmove.
a/ Apstrakcija, misli a/ Dobro. -
• [uz §33] β/ moja posebnost, moja b s ovim općim identična
A. Sloboda uopće obraća se ponajprije neposred­ volia posebnost -
nom spoljašnjem opstanku - u njemu, a/ Određenost - dobra volja - slučajna veza.
neposredna sloboda - β / Opstanak - stvar γ/ Neposrednost - kao γ/ Supstancijalni odnos -
B. po sebi samoj - biti u sebi, za sebe - U mojoj pravo zbiljski - kao odnos, ve­
unutrašnjosti volje - misli - nešto opće - sloboda kao sub­ za koja opstoji za sebe.
jekt volje s određenjem subjektiviteta, isto je ona opstanak
- određenje momenata prava. Napuštanje - posebnog subjektiviteta pojedinca. Ne više moja
Pravo se ne tiče posebne unutrašnjosti - uvid, uvje­ proizvoljnost u osjećaju, nego objektivna veza - Da je za mene
renje, nakana, savjest - ovo jedinstvo prisutno kao bitkujuće, kao valjano, nezavisno od
Volja - ja, subjektivna refleksija u meni, sloboda kao mojeg subjektiviteta, ne samo misao u meni, u mojoj izvjesnosti
ono opće, neposredni pojam, - - u mojoj savjesti.
a/ Opstanak slobode uopće. Ja i sloboda neposred­ [C] Dobro, općenito, u sebi bitno određeno - Određenost
no identični - neposredno zahvaćanje - nerazlučeno - ja prihvaćena u ono opće - određeno dobro.
hoću, jer ja hoću - ja sam poseban ja i opći - kao slobo­ Pojava kao supstancijalno jedinstvo više njih [?] - Sopstvo
dan još ne-razlučen. Imam pravo - stoga što sam slobo­ kao sebi zadano - kao u identitetu - duh - Inače nikakav drugi
dan. sadržaj.
UVOD 79
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
78
nja jeste sfera moraliteta. Ja više nisam puko slobodan u ovoj
Razvoj određuje pojam dalje - mijenja stoga također prvi neposrednoj stvari nego sam to i u ukinutoj neposrednosti, to
lik - Hugo se čudi da svjetska povijest pod državom [biva znači ja sam to u samom sebi, u onom subjektivnom. Ovo je u
supsumirana]10 - sferi u kojoj se to tiče mog uvida i namjere i moje svrhe, time što
Pravo duha - Tek ovdje duh - naime, ne više samo ja, um, se spoljašnjost postavlja kao ravnodušna. Ali, dobro koje je ov­
jedinstvo subjekta i realiteta, pojma i ja, - i ne samo po sebi, op­ dje opća svrha, ne treba da ostane samo u mojoj unutarnjosti
ćenito - već samosvijest, koja zna. nego se treba realizirati. Subjektivna volja, naime, zahtijeva da
njen interes, to znači njena svrha, sadrži vanjsko postojanje, da
a/ Tek u obitelji konkretni početak - običajnosno-zbiljski dakle ono dobro treba da se ispuni u vanjskoj egzistenciji. Mo­
duh - penati ralitet kao i raniji formalni moment formalnog prava jesu ap­
b/ Međusobni odnos mnogih porodica; ne može za sebe strakcije čija je istina tek običajnost. Običajnost je tako jedin­
opstojati - sistem potreba, tj. spoljašnja, neduhovna poveza­ stvo volje u njenom pojmu i volje pojedinca, to znači subjekta.
nost, posredovani odnos - relativitet - identitet razlog - sebič­ Njeno prvo postojanje je ponovo nešto prirodno, u formi ljuba­
nost - veza - potrebe. Često se razumijeva pod državom - nuž­ vi i osjećaja: porodica; individua je ovdje ukinula svoju krhku
da kao slučajna nužnost. Također odnos veza - potrebe, poseb­ personalnost i sa svojom sviješću se nalazi u nekoj cjelini. Ali
nosti na slijedećem stupnju treba vidjeti gubitak osebujne običajnosti
c/ Duh jednog naroda - njegov svijet - Sunčani sistem. i supstancijalnog jedinstva: porodica se raspada a članovi se po­
Odnos prema duhu svijeta. našaju jedan prema drugom kao samostalni tako što ih obuhva­
Pravo duha ta veza uzajamnih potreba. Ovaj stupanj građanskog društva
a/ Zakoni često se smatrao državom. Ali država je tek ono treće, običaj­
Pravo supstitucije nost i duh, u kojemu se nalazi čudovišna udruženost samostal­
β/ Pravo individua; njihovo najviše pravo supstancijalni nosti individualiteta i općeg supstancijaliteta. Pravo države je
opstanak njihove slobode - stoga više nego drugi stupnjevi: ono je sloboda u njenom naj-
Dodatak. Kada ovdje govorimo ο pravu onda ne mislimo konkretnijem obličju, koje pada samo još pod najvišu apsolutnu
istinu svjetskog duha.
na puko građansko pravo koje se obično pod tim razumije, nego
na moralnost, običajnost i svjetsku povijest, koji ovdje isto tako
spadaju, jer pojam sastavlja misli po istini. Slobodna volja, da
ne bi ostala apstraktna, sebi najprije mora dati neko postojanje,
a prvi čulni materijal ovog postojanja su stvari, to znači vanjske
stvari (Dinge). Ovaj prvi način slobode je onaj kojeg trebamo
poznavati kao vlasništvo, sfera formalnog i apstraktnog prava,
čemu ne manje pripada vlasništvo u njegovom posredovanom
obliku kao ugovor, i pravo u njegovom povređivanju kao pre­
stup i kazna. Sloboda koju ovdje imamo je ono što zovemo oso­
bom, to znači subjekt koji je slobodan i to slobodan za sebe i se­
bi daje postojanje u stvarima. Ova puka neposrednost postoja­
nja, nije, međutim, primjerena slobodi, a negacija ovog određe-
" Upor. recenziju koju je ο Filozofiji prava napisao Gustav Hugo u Got-
tingenschen Gelehrten Anzeigen (br. 61,16. aprila 1821, S.601. i dalje) i Hegelov
odgovor (u Dodatku ovog sveska str. ).
APSTRAKTNO PRAVO 81

§ 34. Ovi su momenti u idućem § 35. itd.


Još bez određenja, bez suprotnosti, u sebi samome -
Ovo apstraktno je određenost ovog stajališta.
Dodatak. Kada se kaže da je volja koja je slobodna po se­
bi i za sebe, onako kako je ona u svom apstraktnom pojmu, u
određenosti neposrednosti, onda se pod tim mora razumjeti sli­
jedeće. Dovršena ideja volje bilo bi stanje u kojemu bi se pojam
PRVI DIO potpuno realizirao i u kojemu njegovo postojanje ne bi bilo ni­
šta drugo nego razvitak njega samog. Ali na početku je pojam
APSTRAKTNO PRAVO apstraktan, to znači da su sva određenja sadržana u njemu, ali
također samo sadržana: ona su samo po sebi i još nisu razvijena
§34. do totaliteta u samom sebi. Kada kažem da sam slobodan, onda
je Ja još ovaj bespredmetni bitak u sebi, a tome nasuprot u
onom moralnom već postoji jedna suprotnost, jer sam tu kao
Po sebi i za sebe slobodna volja, kakva je u svojem ap­ pojedinačna volja a ono dobro je ono općenito, premda je ono
straktnom pojmu, jest u određenosti neposrednosti. Po toj ne­ u samom meni. Ovdje, dakle, volja u samoj sebi već ima razliku
posrednosti ona je spram realiteta svoja negativna zbiljnost, ko­ pojedinačnosti i općenitosti i time je određena. Ali u početku
ja se spram sebe odnosi samo apstraktno, - u sebi pojedinačna jedna takva razlika ne postoji, jer u prvom apstraktnom jedin­
volja nekog subjekta. Po momentu posebnosti volje ona ima je­ stvu još nema nikakvog napredovanja i nikakvog posredovanja:
dan dalji sadržaj određenih svrha i kao isključna pojedinačnost volja je tako u formi neposrednosti, bitka. Bitni uvid kojeg bi
ima ujedno ovaj sadržaj pred sobom kao spoljašnji, neposredno ovdje trebalo postići sada je, tada je ova prva neodređenost sa­
zatečeni svijet. ma jedna određenost. Jer, neodređenost leži u tome da u izme­
đu volje i njenog sadržaja još nema nikakve razlike; ali ona sa­
• [uz §34] ma, suprotstavljena onom određenom, pada u određenje da bu­
Apstr. Pridržavati se onoga ο čemu je riječ a/ Slo­ de nešto određeno; apstraktni identitet je ono što ovdje sačinja­
bodna volja, koja sebe hoće, apstr. β/ Izvan nje B. Poseb­ va određenost; volja time postaje pojedinačna volja - persona.
nost]
§ 34. Apstr. još ne u sebi određena misao - Takvo
nešto egzistira također - tako je to bitak koji još nije u kre­
tanju, koji se nije odnosio na ono drugo - tako neposred­ §35.
no.
Slobodna volja, koja sebe hoće, beskonačno se na se­ Općenitost je ove za sebe slobodne volje formalni, samos­
be odnosi, negativitet - jedno, pojedinačnost - vjesni, inače besadržajni jednostavni odnos spram sebe u svojoj
Njen realitet, predmetnost još nema nikakvog vlasti­ pojedinačnosti - subjekt je utoliko lice. U personalnosti leži da
tog sadržaja, koji bi bio sobom samim određen - naprotiv sam ja kao ovaj, potpuno sa svih strana (u unutrašnjoj proizvo­
za sebe - realitet, dakle, sam neposredan - ljnosti, nagonu i požudi, kao i po neposrednom spoljašnjem op-
a) djelomice subj. poticala, potrebe stojanju) određen i konačan, ali upravo čist odnos spram sebe,
β) djelomice isklj[učivo] spoljašnji svijet. pa tako u konačnosti znam sebe kao ono beskonačno, opće i
Predmetnost - ono što ja hoću dalje odrediti - ovo slobodno.
negativno uzeti u volju.
6 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
82 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 83

Personalnost počinje tek onda kad subjekt raspolaže određenja pravna? Sva konkretna stanja zaboravlje­
ne samo samosviješću uopće ο sebi kao konkretnom, na na
bilo koji način određenom ja, nego, naprotiv, samosviješ­ ßß/ Dalje je određenje moje volje /posebne
ću ο sebi kao potpuno apstraktnom ja, u kojemu su sva volje neodređeno, volje uopće, koja je time, također
konkretna ograničenost i važenje negirani i bezvrijedni. U posebna/ da ona hoće sebe, svoju slobodu - svaka­
personalnosti je stoga poznavanje sebe kao predmeta, ali ko, posebnu svrhu - ali s (te) strane da ona samo se­
kao predmeta uzdignutoga mišljenjem u jednostavnu bes­ be hoće. Određenost je moja općenitost.
konačnost, a na taj način sa sobom potpuno identičnog
predmeta. Individue i narodi još nemaju personalnost, • [uz § 35, primjed.]
ukoliko još nisu došli do tog čistog mišljenja i znanja ο se­ Ja hoću - a/ neodređeno - volja uopće, određenost .
bi. Duh koji po sebi i za sebe bitkuje, razlikuje se od po­ je općenitost, sloboda - β/ posebno, određeno - neodre­
javnog duha time što mu je u istom određenju u kojemu je đeno, - općenito slobodno - misaono - Moja općenitost -
ovaj samo samosvijest - svijest ο sebi, ali samo po prirod­ ovo apsolutno ovlaštenje, ο kojem ovisi sve drugo - Ne ti­
noj volji i njenim još spoljašnjim suprotnostima (»Feno­ tule itd., da tek moja volja njima primjerena, oslonac na
menologija duha«, Bamberg i Würzburg, 1807, str. 101. i njih kao ograničenja, volja koja bi se mogla ograničiti na
dalje, i Enciklop. filozof, znan., § 344)1 - predmet i svrha takve titule - već one tek kao određenja koja su posljedice
on sam kao apstraktan, i to slobodan »ja«, pa je tako lice.
Određenost volje, čime je ona pravo, da ovo poseb­
no »Ja hoću ovo ili ono« pridolazi slobodi, - a ja u tome, i
• [uz §35] u mojoj slobodnoj volji ne želim biti ograničen.
Sto znači osoba ? Osoba - ono loše, ono puno prezrenja, jer apstrak­
Uzvišenost osobe, one najuzvišenije personalnosti - tna samosvijest - prohtjev - također ono moje - ali ne od­
božje personalnosti - Može se vjerovati u Boga - odrediti ređenje onoga općega
kako se želi, nedostaje li personalnost, tada nedostatno. Plodnost ovog pojma ο pravu.
Osoba i subjekt različiti su - subjekt je također indi­
vidua. Samostalna pojedinačnost uopće po sebi, idealitet Dodatak. Volja koja postoji za sebe ili apstraktna volja
određenja - jest osoba. Ono što je najviše čovjekovo jeste da bude osoba, ali
Osoba, ovlaštenje u slobodnoj volji uprkos tome je gola apstarkcija osoba već u izrazu nešto prezri­
a/ Ja hoću ovo ili ono, potrebe, raspoloženje, pomi­ vo. Osoba je bitno različita od subjekta, jer je subjekt samo mo­
sao. Nitko nema pred tim respekta, posebna volja. gućnost personalnosti, budući da je svako živo biće uopće sub­
ß/ Da moja posebna volja važi, respektira se - biti jekt. Osoba je dakle subjekt za kojeg je ona subjektivitet, jer u
ovlašten, - posebna volja također (je) ovlaštena osobi sam ja uopće za mene: ona je pojedinačnost slobode u
αα/ Ako je sadržaj pravan, ako sam ja ovaj ili čistom bitku za sebe. Kao ova osoba ja sebe znam kao slobod­
onaj naslov itd. tako i tako stekao, kupio - Okolnos­ nog u meni samom i mogu apstrahirati od svega, budući da is­
ti, određenja koja već opstoje kao pravna - uopće s pred mene ne stoji ništa nego čista personalnost, a ipak sam ja
pomoću konkretnog daljeg određenja - tako i tako kao ovaj, nešto posve određeno: toliko star, toliko visok, u
osvojena, kupljena - pri tome nam padaju na pamet ovom prostoru, i sve šta još mogu biti partikulatnosti. Osoba je
takva određenja - ali pitanje: otkuda su sama ova dakle u nečemu ujedno i ono visoko i posve nisko; u njoj leži
ovo jedinstvo beskonačnoga i uopće konačnoga, određenih gra­
1
Fenomenologija - Bd 3. S. 137 ff.; Enciklopedija, 3. Aufl. § 424 nica i onog posve bezgraničnog. Uzvišenost osobe je ono šta
6*
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 85
84

može izdržati ovu protivrječnost, koju2 u sebi nema niti bi moglo Dodatak. Pošto posebnost u osobi još ne postoji, kao slo­
izdržati ništa prirodno. boda, onda je sve što se tiče posebnosti ovdje nešto ravnodušno.
Ako neko nema interesa kao svoje formalno pravo, onda ovo
može biti čista svojeglavost, kao što to često pripada nekom og­
raničenom srcu ili ćudi; jer se sirov čovjek najčešće upinje u
§36. svom pravu tako što veličanstven smisao vidi u onome što inače
predstavlja naličje stvari. Apstraktno pravo je, dakle, samo tek
1. Personalnost (Persönlichkeit) sadržava uopće pravnu gola mogućnost i utoliko prema cijelom bogatstvu odnosa nešto
sposobnost pa predstavlja pojam i sam apstraktni temelj ap­ formalno. Stoga pravno određenje daje jedno ovlašćenje, ali ni­
straktnog i stoga formalnog prava. Stoga je pravna zapovijed: je apsolutno nužno da ja slijedim svoje pravo jer je to samo jed­
budi osoba (Person) i poštuj druge kao osobe. na strana cijelog odnosa. Mogućnost je, naime, bitak koji ima
značenje i da ne bude.

§37.
§38.
2. Posebnost je volje, dakako, moment cijele svijesti volje
(§ 34), ali još nije sadržana u apstraktnoj personalnosti kao tak­ U pogledu konkretnog djelovanja i moralnih i običajnos-
voj. Stoga ona, doduše, opstoji, ali od personalnosti, određenja nih odnosa apstraktno je pravo, spram njihova daljeg sadržaja,
slobode, još različita, požuda, potreba, nagoni, slučajno naho­ samo mogućnost, a pravno određenje otuda samo odobrenje ili
đenje itd. Zato se u formalnom pravu ne radi još ο posebnom ovlaštenje. Nužnost se tog prava iz istog razloga njegove ap­
interesu, mojoj koristi ili mojoj dobroti - isto tako ne ο poseb­ strakcije ograničava na ono negativno, da se ne povrijedi perso­
nom temelju određivanja moje volje, ο uvidu (Einsicht) i namje­ nalnost i ono što iz nje slijedi. Stoga opstoje samo pravne zabra­
ri (Absicht). ne, a u osnovu pozitivnog oblika pravnih zapovijedi, po njegovu
posljednjem sadržaju, leži zabrana.
• [uz § 37]
Totalitet nazočan, još neprihvaćen - upravo osoba • [uz §38]
neposredno - neposredna refleksija, ali apstraktno posre­ Ne suglasnost volje: samo za sebe, negativno.
dovana - tako sama u obliku neposrednosti. Odobrenje, jer je određenost samo za mene spoljašnja
Ovo - moje, kao onoga koji uživa, koji treba - kuću, stvar, ne identična s pravom samim; za drugog sam ja ov­
plodove itd. za svoju egzistenciju - svoju dobrobit, korist, dje u stvari; dakle nikakva samo puka mogućnost za nj -
zadovoljstvo, duhovnu potrebu; ne sačinjava pravo - Pri a/ Konkretnije još nešto sasvim drugo - ovdje od­
svakom pravu neki interes - no samo pri istome. - Spram mah njegova mogućnost - refleksije ο višim odnosima -
te strane pokazuje se zatim formalizam prava - da bi se ut­ može tako, a također i ovako - može se ovo ili ono pravo
vrdilo moje pravo, premda nikakav interes na stvari - par- napustiti; ali ne pravna sposobnost, tj. sama ova moguć­
ničenje, - on* povreduje lako druge time što se usredoto­ nost. U pojedinačnom pravu također ono opće.
čuje rta ovu apstraktnu stranu - apstraktnu volju - praznu,
Pozitivno činjenje je proizvođenje predmetnosti sad­
besadržajnu. ržaja.
2
W: »koja« β/ Pravna zapovijed - u odnosu prema drugima -
* Tj. formalizam prava. - Bilj. red. prelaženje od onoga mojega na nj
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 87
86

Izvršavanje - čini se pozitivno - činjenje - iz ugovo­ §40.


ra - Ugovor svakako zaplet s drugima - identitet s njima -
ne naprosto ostaviti ih - Pravo je ponajprije neposredno opstojanje koje sebi daje
To je uopće tako - samo je ono prvo posve primjere­ sloboda na neposredan način:
no pojmu. a) Posjed, koji je vlasništvo; - sloboda je ovdje sloboda
U posredovanju sam, radim bitno u odnosu prema apstraktne volje uopće, ili upravo time sloboda jednog pojedi­
nekome drugome, tj. ja postavljam nešto - iz razloga za­ načnog lica koje se odnosi samo prema sebi.
jedništva. b) Osoba razlikujući se od sebe, odnosi se prema jednoj
Ja radim za nj, - neko »treba da«, koje mu ja koris­ drugoj osobi, tj. oba samo kao vlasnici opstoje, jedno za drugo.
tim. Njihov identitet, koji po sebi bitkuje, dobiva egzistenciju prela­
a/ ja mogu ugovor usvojiti ili ne ženjem vlasništva jednoga u vlasništvo drugoga zajedničkom
pV Izvršavanje je stavljati u posjed drugoga u njego­ voljom i održavanjem njihova prava - u ugovoru.
vo vlasništvo [?]. c/ Volja kao /a/ u svom odnosu spram sebe, ne različita
β/ Tiče se odnosa, obzira spram drugih - što strogo od neke druge osobe /b/, nego u sebi samoj, ona je kao poseb­
još ovamo ne pripada - ali taj odnos spram drugih pripa­ na volja, od sebe različita i sebi suprotstavljena kao takva koja
da uopće /kao kasnije ugovor i nepravo/ realitetu, koji je po sebi i za sebe bitkuje - nepravo i zločinstvo.
dalje određen - U § 37. u mojem interesu - Odnos spram Podjela prava u osobno stvarno pravo i pravo na ak­
drugih jest u njihovu (interesu), biti djelatan za njihov in­ cije ima, kao i mnoge druge takve podjele, prije svega tu
teres, to čuvati i si. svrhu da mnoštvo neorganske građe, koja predleži, dovede
u neki spoljašnji red. U tom dijeljenju poglavito leži zabu­
na da se šaroliko miješaju prava koja imaju za svoju pre­
§39. tpostavku supstancijalne odnose, kao što su porodica i
država, i prava koja se odnose na golu apstraktnu perso­
3. Zaključivalačka i neposredna pojedinačnost osobe od­ nalnost. Toj zbrci pripada Kantova podjela koja je i inače
nosi se prema nekoj zatečenoj prirodi kojoj na taj način stoji na­ postala omiljena, podjela u stvarna, personalna i stvarno-
suprot personalnost volje kao nešto subjektivno, ali ograničenje personalna prava. Predaleko bi odvelo da se razvije ono
da bude samo subjektivna njoj je, kao u sebi beskonačnoj i op­ što je krivo i bez pojma u podjeli na osobno i stvarno pra­
ćoj, protivurječno i ništavno. Ona je ono djelatno da to ograni­ vo, a to leži u osnovu rimskog prava (pravo na akcije tiče
čenje ukine i da sebi dade realitet, ili, što je isto, da onaj opsta­ se pravosuđa i ne pripada u taj red). Već je ovdje jasno to­
nak postavi kao svoj. liko da samo personalnost daje pravo na stvari i da je sto­
ga lično pravo u biti pravo stvari - stvar u općem smislu,
• [uz §39] kao ono što je uopće spoljašnje slobodi, u što pripada i
3) Čovjek gospodar nad svim u prirodi - samo s po­ moje tijelo, moj život. To stvarno pravo jest pravo perso­
moću njega opstanak kao sloboda - Ne opstoji nikakva nalnosti kao takve. Što se tiče, međutim, u rimskom pravu
duša za sebe, nije samo - svrha - čak ne živa priroda - sa­ takozvanog osobnog prava, čovjek promatran s jednog od­
ređenog statusa, tek treba da bude osoba (Heineccius Ele­
mo čovjek kao slobodan - ne kao živ.
menta, Juris, Civilis), [1728], §75, u rimskom je pravu na
Život svakako samosvrha - ne za sebe - taj način čak sama ličnost, nasuprot ropstvu, samo stalež,
stanje. Sadržaj rimskog takozvanog osobnog prava tiče se
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 89

zatim osim prava na robove, u što u neku ruku pripadaju i pojma - Slobodno [:] ono opće istupa tako za sebe.
djeca, i osim stanja bespravlja (capitis diminutio) porodič­ Stoga je riječ ο tome da se pojmu dade realitet i da
nih odnosa. Kod Kanta su porodični odnosi na stvaran se ujedno očisti od neposrednosti i pojedinačnosti - Opće,
način osobna prava. - Rimsko osobno pravo stoga nije ovo zbiljski - ili zbiljnost koja je sama opća a/ opće b/
pravo osobe kao takve, nego u najmanju ruku posebne sredstvo c/ ukinuto. Ovo je značenje onih pitanja a/ b/
osobe - kasnije će se pokazati da porodični odnos, napro­ c/, pri čijem se daljem smislu misli na nešto sasvim drugo,
tiv, ima kao svoj supstancijalni temelj napuštanje perso­ a/ Pojed[inačnost] - i spram pojed[inačnosti] samo nega­
nalnosti. Obrađivanje prava posebno određenog lica prije tivno. Postati širi - diferencija upravo time njihovo je­
općeg prava presonalnosti ne može se pojaviti drukčije ne­ dinstvo,
go kao pogrešno. - Osobna su prava kod Kanta ona prava b/ Međusobna veza pojed[inaca]*, utoliko pozitivni od­
koja nastaju iz ugovora da ja nešto dajem, učinim - jus ad nos, identitet - Ja činim s obzirom na druge;
rem u rimskom pravu, koje izvire iz obligacije. Na svaki je a/ po sebi identično
način samo jedna osoba koja treba da što izvrši na osnovu β/ postavljeni identitet v[olje] nad posebnim vlasniš­
ugovora, kao što također samo jedna osoba stiče pravo na tvom svakoga - samo postavljeni, a ipak svaki za sebe
takvo izvršenje, ali takvo se pravo zato ne može nazvati povezan, u slobodi drugoga u jedinstvu -
osobnim; svaka vrsta prava pripada samo jednoj osobi, a c/ Identitet prava sa sobom - ostvaren posredovanjem
pravo na osnovu ugovora objektivno nije pravo na osobu negacije prava.
nego samo na nešto njemu spoljašnje, ili na nešto što ono a/ Odnos ne više prema spoljašnjosti kao apstraktnim
treba da pospolji*, uvijek na neku stvar. stvarima, već kao vlasništvu nekoga drugoga.
β/ Identitet u ovome - i izoliranje [?] onoga osobnoga.
Opće, slobodno za sebe, u razlici sebe postavljajući
• [uz §40] [ne apstraktna misao] zbiljski - u razlici od njegove nepos­
Ovo osnovna određenja - apstraktno - plodnost redne zbiljnosti - jest namjera, predložak - dobro - u mo­
ovog pojma u idućemu - rezultati samo s pomoću njih - ralitetu.
bez njih ništa određivati u idućemu - čak ono konkretno - Nepravo, zločinstvo sadržava bitak-u sebi, tj. u sebi
njihova posljedica. samom razlučenu unutrašnjost - isto tako kazna - osveta
a/ Kako postaje nešto moje? Kako ja stječem vlas­ [,], zločina - Pravo sebe čini važećim kao opće, daje sebi
ništvo uopće? b/ Kako vlasništvo nekoga drugoga, kako realitet u jednoj posebnoj volji i spram nje
vlasništvo nekoga drugoga postaje mojim? c/ Kako posta­ Ovdje pravo postaje kao opće - jer (je) suprostav­
je moje vlasništvo ponovo mojim, kako ja zadobivam po­ ljeno] posebnoj volji -
novno svoje povrijeđeno pravo - ili, štaviše, kako se ob­ a/ Vlasništvo je ono što se provlači kroz a, b, c.
navlja povrijeđeno pravo? Ponovno stjecanje vlasništva, β/ Neposrednost se mora očistiti, nestati; - negirati
ali također prava kao pravo. - i rezultat da je to pravo kao takvo, kojemu se daje opsta­
ili a/ Sloboda daje sebi na prirodni, neposredni na­ nak [Kriminalno pravo - ne spoljašnje vlasništvo].
čin opstanak - b/ Posredovanjem, i to volje nekoga γ/ a/ Predmetno je moja neposredna pojedinačna
drugoga, c/ Posredovanjem neprava - protiv poseb­ volja, u stvari, b/ moja volja kao potvrđena voljom neko­
ne volje; - ovdje rastavljanje posebne volje i njenog ga drugoga; jedinstvo dviju volja, refleksija], općenitost.
c/ Opstanak slobodne volje kao takve; pravo kao pravo,
* »Veraüssem« sam prevodio sa »pospoljavati«, a ne otuđivati (kako a/ jest pravo; u c/ to pravo postaje predmet i ja, oso-
sam morao, radi jasnoće, prevesti entäussern) da bih u toj riječi zadržao ausser -
spoljašnji. Vidi bilj. uz §§ 43, 53, i 65. - Bilj. prevod. * [napisano između:] V[olja])
90 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 91

ba kao opstanak zajedničke volje, ne kao s posebnim c/ Otuđenje - udaljivanje stvari.


interesom, već s interesom prava; ili subjektivna stra­ Dodatak. Ono umno vlasništva ne leži u zadovoljenju po­
na je sama opće određena kao pravo. treba nego u tome da se ukine puka subjektivnost personalnosti.
Isto tako u b. Ja, subjektivno, neću samo svoju volju iTek u vlasništvu osoba postoji kao um. Ako je i ovaj prvi reali­
nego i volju drugoga. tet moje slobode u nekoj vanjskoj stvari, i time jedan loši reali­
tet, onda apstraktna personalnost, upravo u njenoj neposred­
• [uz § 40, primjed. str. 56, red. 12] nosti ne može imati nikakvo drugo postojanje nego određenje u
Prethodno je napomenuto u rimskom pravu /može neposrednosti.
se reći/: tko je sposoban za vlasništvo? Građanin. Ne ro­
bovi, ne djeca uopće. - I kod nas ne djeca, također ni žene
- a ipak više njih nema posjeda - i dispoziciju nad njim
To određenje i ograničenje prava vlasništva ovisno je §42.
ο jednom višem odnosu - to tek kasnije - i također nije
osobno pravo - već, štaviše, dijete - još ne osoba. Ono što je neposredno različito od slobodnog duha jest za
U djeci je moment bezličnosti, pravne nesposobnos­ njega i po sebi ono spoljašnje uopće - neka stvar, nešto neslo­
ti, za apstraktnog prava vlasništva; nešto više što disponira bodno, nelično i bespravno.
mojim vlasništvom. Stvar [Sache] ima, poput onoga objektivnoga, opreč­
na značenja; jednom, ako se kaže: to je stvar, radi se ο
stvari a ne ο osobi - značenje supstancijalnoga; drugi put
Prvi odsjek spram osobe /naime, ne posebnog subjekta/ stvar je sup­
rotnost supstancijalnoga, po svojem određenju samo ono
spoljašnje. - Što je za slobodni duh, koji zacijelo moramo
VLASNIŠTVO razlikovati od zgoljne svijesti, ono spoljašnje, jest to po se­
bi i za sebe, stoga je pojmovno određenje prirode ovo: biti
§41. ono spoljašnje po sebi samoj.
%

Osoba mora sebi dati neku spoljašnju sferu svoje slobode • [uz §42]
da bi bilo kao ideja. Budući da osoba po sebi i za sebe bitkuje Spoljašnjost - priroda - njihov mnogostruki način -
kao beskonačna volja u tom prvom, još sasvim apstraktnom od­ ovdje posebna građa - Već primjena. Pozitivna znanost
ređenju, zato je od nje odvojeno ono što može sačinjavati sferu ima da prođe ovu posebnu vrstu - s koje strane.
njene slobode, a ujedno je određeno kao ono što je od nje ne­
posredno različito i odjeljivo. • [uz § 42 primjed.]
Stvar, vlasništvo - a/ koje kao spoljašnje moje -
• [uz §41] osobe - jest β/ duha - kao ne spoljašnja - već upravo uki­
Vlasništvo uopće - osoba i stvar, međusobni odnos nuta spoljašnjost i meni unutrašnje prisvojena -
obiju. Stvar koja je to neposredno; - u ovom prvom odno­
a/ Posjedovanje - Moje; stalni, opći predikat uopće. su zapravo trojaka stvar - vrste spoljašnjega
b/ Upotreba stvari - proces stvari, time što je ona a/ takva neposredno samo spoljašnje apstraktna,
moja. spoljašnje spram mene bitkujuća;
92 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 93

ß/ prirodnoj egzistenciji spoljašnje i ujedno meni nje i duhovno, zato razum u pogledu njegove jurističke
bez suprotnosti pripadna; kvalifikacije može biti u neprilici, jer mu lebdi pred očima
γ/ Duhovno, - a pomoću mene sniženo do spoljaš- samo protivustav: da je nešto ili stvar ili ne-stvar (kao ili
njosti. Ovo posljednje činim ja samo spoljašnje, da bih ga beskonačno, ili konačno). Znanja, znanosti, talenti itd.
pospoljio.* svojstveni su, dakako, slobodnom duhu, pa su ono njego­
Ovdje odnos. Stjecanje vlasništva - ono spoljašnje vo unutrašnje, a ne spoljašnje, ali isto tako može im on is-
čini to onim mojim. poljavanjem dati spoljašnji opstanak i tako ih pospoljiti*
(vidi dolje), čime su i oni stavljeni pod određenje stvari.
Dodatak. Budući da se od stvari odvaja subjektivitet, ona Oni, dakle, nisu ponajprije nešto neposredno, nego posta­
nije ono vanjsko samo subjektu nego i samoj sebi. Prostor i vri­ ju to tek posredovanjem duha, koji svoju unutrašnjost sni­
jeme su na ovaj način vanjski. Ja, kao čulan, sam jesam vanjski, žava na neposrednost i spoljašnjost. - Po nepravnom i ne-
prostoran i vremenski. Ja, time što imam čulne opažaje, imam ih običajnosnom određenju rimskog prava djeca su bila stva­
ο nečemu što je samo sebi vanjsko. Životinja može opažati ali ri za oca pa je on time bio u jurističkom posjedu svoje dje­
duša životinje nema dušu, nema samu sebe za predmet nego ne­ ce, a ipak je, dakako, stajao prema njima i u običajnosnom
što vanjsko. odnosu ljubavi (koji je, naravno, onim nepravom morao
biti vrlo oslabljen). U tome se, dakle, dogodilo sjedinjenje
obaju određenja stvari i nestvari, ali sjedinjenje koje je po­
§43. sve nepravno. - Duhovne vještine, znanosti itd. jedino po
svom jurističkom posjedu dolaze u obzir u apstraktnom
Osoba ima kao neposredni pojam, a time i [kao] ono bitno pravu, koje ima kao predmet samo osobu kao takvu, a ti­
pojedinačno, prirodnu egzistenciju dijelom samo po sebi, dije­ me i ono posebno što pripada opstanku i sferi njegove slo­
lom kao takvu, prema kojoj se ona odnosi kao prema spoljaš- bode tek utoliko ukoliko je to nešto od njega odjeljivo i
njem svijetu. - Samo ο tim stvarima koje su to neposredno, a ne neposredno različito, ukoliko sačinjava njegovo bitno od­
ο određenjima koja to mogu postati posredovanjem volje, riječ ređenje, ili ukoliko to može zadobiti samo tek posredova­
je ovdje kod osobe koje je samo još u svojoj prvoj neposrednosti. njem subjektivne volje; ovdje ne treba raspraviti posjed ti­
jela i duha, koji se stječe obrazovanjem, studijem, navika­
vanjem itd. i koji je unutarnje vlasništvo duha. No ο prije­
Duhovne vještine, znanosti, umjetnosti, čak ono reli­ lazu takvog duhovnog vlasništva u spoljašnjost, u kojoj
giozno (propovijedi, mise, molitve, blagoslovi u posveće­ ono pada pod određenje jurističko-pravnog vlasništva,
nim stvarima), pronalasci itd. postaju predmeti ugovora, može se govoriti tek kod pospoljavanja. **
izjednačeni s općepriznatim stvarima u načinu kupovanja,
prodavanja itd. Može se pitati; da li je umjetnik, učenjak,
itd. u jurističkom posjedu svoje umjetnosti, znanosti, svoje
sposobnosti da drži propovijed, čita misu itd., tj. da li su * U originalu »... nicht ein Äusserliches, aber ebensosehr kann er ihnen
takvi predmeti stvari? Čovjek će se ustručavati da takve durch die Äusserung ein äuserliches Dasein geben und sie veräussern«. U ovom
vještine, znanja, sposobnosti itd. naziva stvarima: budući kontekstu postaje jasna važnost korijena ovih riječi kod Hegela, pa smo zato
da se ο takvom posjedu, s jedne strane, pregovara i kontra- »veräussern« i preveli sa »pospoljiti«, a ne otuđiti. Vidi bilješku uz § 40. i uz §
hira kao ο stvarima, a s druge strane on je nešto unutraš- 65. - Bilj. prev.
** [u rukopisu:] —bilo bi bolje da se ovdje izvede kao vrsta spoljašnjega
- pospoljavanje je napuštanje nečega već spoljašnjega koje je moje vlasništvo -
* Odnosno: otuđio (veräussern). - Bilj. prev. ne tek ispoljavanje. Bilj. njem. izd.
94 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 95

• [UZ § 43] naime samo pojedinačne, a ne opće stvari - ne elementar­


Rad- ne -
Znanstvena djelatnost - tek se čini nečim spoljaš- Ja se sam odnosim samo prema pojedincima - u
njim zbiljskom, fizičkom posjedu - u tom sam ograničen, s ob­
Sto je neka stvar? - traži se neka zaokružena čitava zirom na to što je također kao opći odnos - Ono opće -
stvar - kao takvo - uzimam misaono u posjed.
da li je znanost, vještina neka stvar? Stvar može biti Dodatak. Sve stvari mogu postati vlasništvo čovjeka jer je
neka strana, mogućnost nečega - on slobodne volje i kao takav je po sebi i za sebe ali ono što sto­
Vještina itd. postaju stvari tek mojim otuđenjem, tj. ji nasuprot nema ovo svojstvo. Svako, dakle, ima pravo da svoju
spoljašnjost koju im ja dajem u ispoljavanju, koju one za­ volju učini stvarju ili stvari svojom voljom, to drugim riječima
državaju u ispoljavanju /vrijeme/ - u vezi da ih ja prepuš­ znači, da ukine stvari i da ih pretvori u svoje; jer stvar kao spo­
tam za upotrebu nekome drugome, ili ih činim za njegovu ljašnjost nema samosvrhu, nije beskrajan odnos nje same prema
korist (npr. molim, - misu - čitam), - isto tako tjelesni ra­ samoj sebi, nego je samoj sebi nešto spoljašnje. Jedna takva
dovi - /u vremenu/ - pripadaju stoga otuđenju vlasniš­ spoljašnjost također je ono živo (životinja) i utoliko i sama jed­
tva, jer oni samo u tom otuđenju postaju spoljašnjost, na stvar. Samo je volja ono beskonačno, prema svemu drugom
stvari. ono apsolutno, dok je ono drugo sa svoje strane samo relativno.
Pripisivati što sebi, u osnovi znači manifestirati i pokazati uzvi-
šenost moje volje prema stvari da ona nije po sebi i za sebe, da
nije samosvrha. Ova manifestacija događa se time da je u stvar
§44. postavljam drugačiju svrhu nego što ju je ona neposredno ima­
la; onom živom kao mom vlasništvu ja dajem jednu drugu dušu
Osoba ima pravo da svoju volju stavi u svaku stvar, koja je nego što ju je imalo; dajem mu moju dušu. Slobodna volja je ti­
time moja, dobiva moju volju kao svoju supstancijalnu svrhu me idealizam koji stvari, onakve kakve jesu, ne drži za stvari po
budući da ona takve nema u sebi samoj kao svoje određenje i sebi i za sebe, dok ih realizam objašnjava kao apsolutne, pre­
dušu - apsolutno pravo ljudi na prisvajanje svih stvari. mda se one nalaze samo u formi konačnosti. Već životinja više
nema ovu realističku filozofiju jer ona stvari ždere i time doka­
Ona takozvana filozofija koja neposrednim pojedi­ zuje da one nisu apsolutno samostalne.
načnim stvarima, onome neosobnome pripisuje realitet u
smislu samostalnosti i istinskog bitka za sebe i bitka u se­
bi, isto kao i ona koja uvjerava da duh ne može spoznati §45.
istinu i znati što je stvar po sebi, neposredno se opovrgava
vladanjem slobodne volje spram tih stvari. Ako takozvane Da ja imam nešto u svojoj čak spoljašnjoj vlasti, u tome se
spoljašnje stvari za svijest, za zrenje i predstavljanje imaju sastoji posjed, kao što je posebna strana da ja nešto činim svo­
privid samostalnosti onda je, nasuprot tome, slobodna vo­ jim iz prirodnih potreba, nagona i proizvoljnosti, poseban inte­
lja idealizam, istina takve zbiljnosti. res posjeda. No ta strana da sam ja sebi kao slobodna volja u
posjedu predmetan, a time također tek zbiljska volja, sačinjava
• [uz § 44] ono istinsko i pravno u tome, određenje vlasništva.
Ništa nije samosvrha - živo nije
Ne krv, Židovi - ne životinje, Indijci, Egipat (?)- Imati vlasništvo, pojavljuje se kao sredstvo s obzi­
Nešto je drugo da li i što ja mogu uzeti u posjed - rom na potrebu, budući da je ova učinjena onim prvim; is-
96 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 97

tinsko je stanje, međutim, da je sa stajališta slobode vlas­ dobna za privatno vlasništvo. Predstava pobožnog ili pri­
ništvo, kao njen prvi opstanak, bitna svrha za sebe. jateljskog, ili čak iznuđenog bratstva ljudi sa zajednicom
dobara i isključenjem principa privatnog vlasništva može
• [uz §45] se lako pružiti uvjerenju koje ne poznaje prirodu slobode
Dvije strane vidi gore. duha i prava ne shvaćajući je u njenim određenim momen­
Interes zakoni sredstvo. tima. Što se tiče moralnog ili religioznog obzira, to je Epi-
kur svoje prijatelje koji su namjeravali da osnuju takav sa­
vez zajednice dobara spriječio u tome upravo stoga što to
§46. dokazuje nepovjerenje, a oni koji su međusobno nepovjer­
ljivi nisu prijatelji (Diog[enes] Laert[ios] I, X. [TJ. VI).
Kako mi u vlasništvu moja volja kao osobna, dakle kao • [uz §46]
volja pojedinca, postaje objektivna, ona dobiva karakter privat­ Pobliže određenje.
nog vlasništva, a zajedničko vlasništvo, koje se po svojoj prirodi Ja kao pojedinac; - zajednica samo proizvoljnost -
može posjedovati pojedinačno, postaje određenjem jedne po se­ Tako svaki stupa u državu - kao slobodan - kao po sebi
bi razrješive zajednice, pa je za sebe stvar proizvoljnosti da u ideja - apsolutna pretpostavka svake države - Pojedinač­
njoj ostavim svoj udio. no društvo slobodnih - moja je zbiljnost privatno vlasniš­
tvo - država ne treba da se brine za namjeru - inače - po­
Nije podobno da se iskorišćivanje upotreba elemen­ rodični fideikomisi, tutorstvo - u ono vječno - slobodna
tarnih predmeta, po svojoj prirodi partikularizira na pri­ volja individua - W. [?] - tako su proizvoljnošću jedne in­
vatni posjed. - Agrarni zakoni u Rimu sadržavaju borbu dividue raskinuti - Mrtva ruka, općina, Crkva ima privat­
između zajedništva i privatne vlastitosti zemljišnog posje­ no vlasništvo, jest priznata.
da. Ova potonja morala je zadržati nadmoć kao umniji Ja privatni vlasnik - pravo mene kao osobe
moment, premda na štetu drugog prava. - Porodično fide- Napuštanje osobe - ne ne imati nikakvo privatno
ikomisarno vlasništvo* sadržava jedan moment kojemu vlasništvo - već više -
stoji nasuprot pravo ličnosti i time privatnog vlasništva. a/ Privatno vlasništvo, jer osoba treba da bude poje­
No određenja koja se tiču privatnog vlasništva moraju se dinačno i ja kao takav treba da budem tu*
moći podvrgnuti višoj sferi prava, zajednici, državi, kao β/ Porodično vlasništvo ukoliko i dok je realna pat­
što je, s obzirom na privatnu vlastitost, slučaj kod vlasniš­ rijarhalna porodica, ne ako se ona raspala
tva takozvane moralne osobe, vlasništva u mrtvoj ruci*. γ/ Općina - crkve, samostani - bitno priznati od
No takvi izuzeci ne mogu biti zasnovani na slučajnosti, na države. - Općina je zajednica - vrelo, pašnjaci - ne neotu­
privatnoj proizvoljnosti, privatnoj koristi, nego samo na đivo - ovisnost ο svrhama, određenju - isto tako onom
umnom organizmu države. - Ideja platonske države sad­ moralnom osobe. Engleska Crkva - naročito u Irskoj -
ržava kao opći princip nepravo spram osobe da je nepo- odmjeravanje posjeda po svrsi, ne po apstraktnoj ličnosti
- Ova svrha podliježe višem prosuđivanju i određenju.
* Fideikomis - imovina koja po volji osnivača mora neotuđivo ostati ne­ a/ Svrha podliježe kontroli β/ Izvođenje ove svrhe
koj porodici. Uživanje ove imovine (posjeda, gotovine i si.) pripada članovima
porodice po utvrđenom redu (uglavnom prvorodstvu, senioratu i si.) - Bilj. Engleska [Crkva] nema privatnog vlasništva - Vlas­
prev. ništva zašto? jer joj (je) dao kralj William
* »Mrtva ruka« - naziv (iz kan. prav.) za jurističke osobe kao posjednike,
posebno samostanske i crkvene posjednike - ne prelazi u nasljedstvo. - Bilj. * U originalu: »... und Ich als solches sein, dasein soll« pa sam stoga na
prev. ovom mjestu dasein preveo sa »budem tu«, umjesto »opstojim«. - Bilj. prev.

7 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA


GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 99
98

Tako sama ne postupa. da imam organsko tijelo, počiva na pojmu života i pojmu
Robovi, kmetovi - dobro su zbrinuti - Nekad javni duha kao duše - na momentima koji su prihvaćeni iz filo­
magazini - vidi Gagliani. zofije prirode (Enciklop, filozof, znan., § 259 i dalje, uspo­
Za razvoj - istinski realitet, zbiljnost slobode - da bi redi §§ 161, 164 i 298) i antropologije (isto to 318)3.
njena ideja bila pojam i realitet - da bi sama postala slo­ Ja imam ove udove, život, samo ukoliko ja hoću; ži­
bodna. votinja se ne može sama osakatiti ili ubiti, ali čovjek može.
Ο pojmu za sebe (ovdje još ne) - Realitet je perso­
nalnost. • [uz §47)
Čovjek, što je on s pomoću svoje subjektivne volje - Privatni vlasnik kao ovaj - a upravo kao ovaj ja sam
subjektivna volja jest volja osobe - personalnost je samo u prirodnom životu.
zbiljska volja - subjektivna volja je samo zbiljska volja a/ moje tijelo
kao vlasnik. a/ u odnosu prema meni - ja sebe nalazim u posje­
Vlasništvo: kolizija, zavist, neprijateljstvo, spor, rato­ du. Tako također po potrebama pribavljam ja sebi spoljaš-
vi. nje stvari -
Bijeda (osim drugih strasti) - otpasti - ljudi u miru i Životinje nemaju prava na svoje tijelo
ljubavi - i svi braća [?] potrebuju vlasništvo. Mir - samo
duha - proizvodeći sebe iz beskonačne suprotnosti. Dodatak. Životinje, doduše, imaju sebe u posjedu: njihova
Dodatak. U vlasništvu je moja volja osobna, ali osoba je duša je u posjedu njihovog tijela; ali one nemaju prava na svoj
jedno Ovo; dakle, vlasništvo postaje ono osobno ove volje. Bu­ život jer one to pravo neće.
dući da ja svojoj volji dajem postojanje kroz vlasništvo, onda
vlasništvo mora imati i određenje da bude Ovo, ono Moje. Ovo
je najvažnije učenje ο nužnosti privatnog vlasništva. Ako se izu­ §48.
zeci mogu praviti posredstvom države, onda je ipak ona sama
ona koja ih može praviti: ali, ona je često, naime u našem dobu, Tijelo, ukoliko je ono neposredan opstanak, nije primjere­
ponovo proizvela privatno vlasništvo. Tako su, na primjer, mno­ no duhu; da bi bilo njegov voljni organ i nadahnuto sredstvo,
ge države s pravom ukinule samostane, jer neka zajednica napo­ mora ga on tek posjedovati (§ 57).
kon nema nikakvog takvog prava na vlasništvo kao osoba. - No za druge ja sam bitno nešto slobodno u svom tijelu
kako ga neposredno imam.

§47. Samo zato što sam ja kao ono slobodno živ u tijelu,
ne smije se taj živi opstanak zloupotrijebiti poput tovarne
životinje. Ukoliko ja živim, moja duša (pojam, a više ono
Kao osoba ja sam sam neposredno pojedinac - to u svom slobodno) i tijelo nisu rastavljeni, tijelo je opstanak slobo­
daljem određenju ponajprije znači: Ja sam živ u ovom organ­ de i ja osjeća u njemu. Stoga samo bezidejan, sofistički
skom tijelu, koje je moj, po sadržaju opći nepodijeljeni spoljaš- razum može da pravi razliku da stvar po sebi, duša, neće
nji opstanak, realna mogućnost svakog dalje određenog opsto- biti taknuta ili okrnjena ako se tijelo zlostavlja i egzistenci­
janja. No kao osoba imam ja ujedno svoj život i tijelo, kao i dru­ ja lica podvrgava nasilju nekoga drugoga. Ja sebe mogu iz
ge stvari, samo ukoliko je to moja volja. svoje egzistencije u sebe povući i učiniti je spoljašnjom -
Da sam ja, sa strane po kojoj ja ne egzistiram kao
onaj što po sebi bitkuje, nego kao neposredni pojam, živ i 3. izd. § 366 i dalje., 213, 216, 376; 388

τ
100 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 101

posebni osjećaj upraviti izvan sebe i u okovima biti slobo­ itd. (§ 45); ο tome ovisi posjed prosto kao takav, ali ta posebna
dan. No to je moja volja, za drugoga sam ja u svojem tije­ strana u toj sferi apstraktne personalnost još nije identično po­
lu; identična je postavka: slobodan sam za druge samo stavljena sa slobodom. Što i koliko ja posjedujem, otuda je
kao slobodan u opstanku (vidi moju Znanost logike, I sv., pravna slučajnost.
str. 49 i dalje"). Nasilje koje je drugi učinio mojem tijelu
jest nasilje učinjeno meni. U personalnosti (Persönlichkeit) više je osoba (Per­
To što »ja« osjećam da diranje i nasilje spram mog sonen) jednako, ako se ovdje gdje još ne opstoji takva raz­
tijela diraju mene neposredno kao zbiljskoga i prisutnoga lika želi govoriti ο više. No to je prazna tautologijska po­
sačinjava razliku između lične uvrede i između povrede stavka; jer osoba kao ono apstraktno upravo još nije ono
mog spoljašnjeg vlasništva u kojemu moja volja nije u toj što je oposebljeno i što je postavljeno s određenom razli­
neposrednoj prisutnosti i zbiljnosti. kom. Jednakost je apstraktni identitet razuma na koji po­
najprije pomišlja mišljenje što reflektira, a time i osred-
• [uz §48] njost duha uopće, kad mu se odnos jedinstva pojavi u ne­
U § 48. Konkretan posjed; - ali ovdje lični posjed koj razlici. Ovdje bi bila jednakost samo apstraktnih oso­
uopće. ba kao takvih, jednakost izvan koje pada upravo time sve
β/ U odnosu prema drugima - što se tiče posjeda, to tlo nejednakosti. - Zahtjev za jedna­
Posebna vrsta vlasništva. Opstanak moje personal­ kost u podjeli zemljišta ili čak u šire opstojećoj imovini ko­
nosti. ji se katkada postavlja utoliko je praznije i površnije razu­
Čast vlasništvo predstave - također spoljašnjost - mijevanje ukoliko u tu posebnost pada ne samo spoljašnja
mnjenje, predstava drugih /pripada predstavi/. Ovo ./a ho­ prirodna slučajnost nego i cijeli opseg duhovne prirode u
ću da budem u predstavi drugih - ne ispuniti svoju proiz­ njenoj beskonačnoj posebnosti i različnosti kao i u njenom
voljnost. do organizma razvijenom umu. - Ne može se govoriti ο
To kao kakvoga ja sebe drugima prikazujem, kakav nepravednosti prirode u pogledu nejednake razdiobe po­
hoću da budem za njih - premda posve moj hir sjeda i imovine, jer priroda nije slobodna, a stoga ni pra­
Ovi drugi, krug meni jednakih, kojima je to nešto što vedna ni nepravedna. Da svi ljudi treba da imaju ono čime
ja hoću da budem - pa makar to bilo samo ovo da ja hoću bi podmirivali svoje potrebe, to je dijelom moralna i, izre­
da budem nešto, nešto takvo što ima čast - čena u toj neodređenosti, doduše, dobronamjerna želja, ali
Pri tome se ne mogu upuštati u objektivni sadržaj, ta želja, kao uopće ono što je dobronamjerno, nije ništa
jer on nije čisto ono lično. objektivno, a dijelom je ta dostatnost za opstanak nešto
Ovo pripada u njegov sud, (to) je slobodna, istinska drugo nego posjed i pripada jednoj drugoj sferi, građan­
čast - skom društvu.

• [uz §49]
§49. Jednakost /identitet/ ljudi po svojoj personalnosti
U odnosu prema spoljašnjim stvarima umno je da ja po­ b/ Spoljašnje stvari
sjedujem vlasništvo; strana posebnoga, međutim, obuhvaća sub­ Legitimitet - Jednakost u beskonačnome, ne u ko­
jektivne svrhe, potrebe, proizvoljnost, talente, spoljašnje prilike načnome - ogromna razlika -

* I. izd., 1812. U drugom izdanju (1832/33) ovo je mjesto prerađeno; Bd Pobjeda pravnog - građanskog društva - prednost,
5, str. 125 i dalje korist -

\
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 103
102

Dodatak. Jednakost koja se.možda želi dovesti u odnos §51.


prema podjeli dobara bila bi, budući da imovina zavisi od mar­
ljivosti, za kratko vrijeme ponovo razorena. Ali ono šta se ne da Za vlasništvo kao opstanak personalnosti nije dovoljna
izvesti to ni ne treba izvoditi. Jer, ljudi su svakako jednaki, ali moja unutarnja predstava, kao ni volja da nešto treba da bude
samo kao osobe, to znači, s obzirom na izvor njihovog posjeda. moje, nego se za to zahtijeva zaposjedanje. Opstanak što ga ti­
Sljedstveno tome svaki čovjek bi morao imati vlasništvo. Ako se me dobiva ono htijenje sadrži u sebi spoznatljivost za druge. -
odatle hoće govoriti ο jednakosti onda je to ova jednakost koja Da stvar koju ja mogu zaposjesti treba da bude bez vlasnikß,
se mora razmotriti. Ali izvan nje pada određenje posebnosti, to jest (§ 50) po sebi razumljivi negativni uvjet, ili se, štaviše, odno­
jest, pitanje koliko ja posjedujem. Ovdje je pogrešna tvrdnja da si na anticipirani odnos prema drugima.
pravednost zahtijeva da vlasništvo svakog pojedinca treba da
bude jednako; jer ovo zahtijeva samo to da svako treba da ima • [uz § 51]
vlasništvo. Posebnost je mnogo više ono gdje upravo nejedna­ Nužno - zaposjedanje - na nekoj stvari moju volju -
kost ima svoje mjesto, a jednakost bi ovdje bila nepravo. Posve prikazati. To ovdje stjecanje uopće. Moje tijelo neposred­
je tačno da ljudi često dobivaju želju za dobrima drugih; ali up­ no moje - stvari ne - način da se one učine mojima.
ravo je to nepravo, jer pravo je ono šta ostaje ravnodušno pre­ Način opstanka.
ma posebnosti.
Dodatak. To da osoba svoju volju stavlja u stvar tek jest
pojam vlasništva, a ono što slijedi je upravo njegova realizacija.
§50. Moj unutarnji akt volje koji kaže da je nešto moje, mora biti
shvatljiv i za drugog. Ako neku stvar činim mojom onda joj da­
Samo je po sebi razumljivo, i suvišno je određenje da stvar jem ovaj predikat koji se na njoj mora pojaviti u vanjskoj formi
pripada onome po vremenu slučajno prvome koji je zaposjeda, a ne samo ostati u mojoj unutarnjoj volji. Djeca se odgajaju ta­
jer drugi ne može zaposjesti ono što je već nečije vlasništvo. ko da se protiv zaposjedanja drugog ističe ranije htijenje; ali za
odrasle ljude ovo nije dovoljno, jer se forma subjektiviteta mora
• [uz §50] odstraniti i izgraditi prema objektivitetu.
Razlika vremena - Ne zbog toga što je on prvi, nego
što je on to uzeo u posjed - Dođe li sad neki, to je on, da­
kako, drugi, a onaj prvi - spoljašnja određenja - onaj je §52.
vlasnik.
Dodatak. Dosadašnja određenja poglavito su se ticala sta­ Zaposjedanje čini materiju stvari mojim vlasništvom, bu­
va da personalnost mora imati postojanje u vlasništvu. Iz onoga dući da materija za sebe njoj nije svojstvena.
što je rečeno proizilazi da sada onaj ko prvi zaposjeda jest i Materija mi pruža otpor (i ona je samo to: da mi pru­
vlasnik. Prvi time nije i vlasnik koji je više u pravu jer je prvi, ža otpor), tj. ona svoj apstraktni bitak za sebe pokazuje
nego jer on ima slobodnu volju, jer tek time da neko drugi dola­ meni samo kao apstraktnom duhu, naime kao osjetilnome
zi poslije njega on postaje prvi. (pogrešnim načinom drži osjetilno predstavljanje osjetilni
bitak duha onim konkretnim, a umno onim apstraktnim),
ali u odnosu prema volji i vlasništvu, nema taj materijalni
bitak za sebe nikakve istine. Zaposjedanje kao spoljašnji
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 105

čin kojim se ostvaruje opće pravo prisvajanja prirodnih Oblik uopće način kako je on za mene - on može biti
stvari nastupa pod uvjetima fizičke snage, lukavstva, spret­ na više načina, po jednome pripada ovaj, drugome drugi
nosti, uopće posredovanja, kojim se na tjelesni način dola­ način.
zi do nečega. Po kvalitativnoj različnosti prirodnih stvari
ima prisvajanje i posjedovanje tih stvari beskonačno raz­ • [uz § 52 primjed.]
nolik smisao i isto tako beskonačno ograničenje i slučaj­ a/ Materija nije ništa protiv volje
nost. Rod i ono elementarno, kao takvi, ionako nisu pred­ β/ U tome što ja uzimam u posjed preostaje nešto
met osobne pojedinačnosti, da bi to postali i da bi mogli što nisam uzeo u posjed - ali ne kao materija - jer zapos­
biti prisvojeni, moraju tek postati pojedinačni (udisaj zra­ jedanje je spoljašnji čin -
ka, gutljaj vode). U nemogućnosti da se posjeduje spoljaš-
nji rad kao takav i ono elementarno, ne treba smatrati spo-
ljašnju fizičku nemogućnost kao posljednju, nego da oso­ Dodatak. Fichte je postavio pitanje da li je materija, kad
ba kao volja sebe određuje kao pojedinačnost i da je kao je ja formiram, također moja5. Po njemu, ako sam od zlata na­
osoba istovremeno neposredna pojedinačnost, pa da se ti­ pravio čašu neko drugi mora biti slobodan da uzme zlato samo
me također kao takva odnosi prema spoljašnjem kao pre­ ako time ne oštećuje moj rad. Koliko se ovo može razdvojiti u
ma pojedinačnostima (§ 13, bilj., § 43). - Prisvajanje i spo- pretstavi, toliko je ova razlika faktički jedno prazno cjepidlače­
ljašnje posjedovanje postaje stoga također na beskonačan nje; jer ako ja u posjed uzmem jedno polje i obrađujem ga, on­
način više ili manje neodređeno i nepotpuno. No materija da moje vlasništvo nije samo brazda nego ono šire, zemlja koja
nije uvijek bez bitnog oblika i samo s pomoću njega ona je tu spada. Ja, naime, hoću da u posjed uzmem ovu materiju, cje­
nešto. Sto ja više sebi prisvajam taj oblik, to više dolazim i linu: ona stoga ne ostaje bez gospodara, ne svoja vlastita. Jer
u zbiljski posjed stvari. Trošenje prehrambenih sredstava ako materija ostaje izvan forme koju sam dao predmetu, onda je
je prožimanje i promjena njihove kvalitativne prirode, po forma upravo znak da stvar treba biti moja; ona stoga ne ostaje
kojoj su prije trošenja ono što jesu. Obrazovanje mog or­ izvan moje volje, ne izvan onoga što sam ja htio. Stoga ne posto­
ganskog tijela u spretnosti, kao i obrazovanje mog duha, ji ništa što bi neko drugi trebao uzeti u posjed.
također je više ili manje potpuno posjedovanje i prožima­
nje; duh je ono što sebi mogu najpotpunije prisvojiti. No
ta zbiljnost prisvajanja različita je od vlasništva kao takvo­
ga koje je izvršeno slobodnom voljom. Spram njega nije §53.
stvar zadržala za sebe nešto svoje, sve ako u posjedu, kao
spoljašnjem odnosu, još i preostane neka spoljašnjost. Mi­
sao mora ovladati praznom apstraktnošću materije bez Bliža su određenja vlasništva u odnosu volje prema stvari;
svojstava, koja treba da ostane vlastita u vlasništvu izvan taj je odnos a) neposredno zaposjedanje ukoliko volja opstoji u
mene i stvari. stvari, kao nečemu pozitivnome, β) ukoliko je stvar nešto nega­
tivno spram nje, volja opstoji u njoj kao u nečemu što valja ne­
girati - upotreba, γ) reflektiranje volje u sebe iz stvari - pospo-
• [uz §52] Ijavanje (otuđivanje)*; - pozitivni, negativni i beskonačni sud
Oblik i materija mogu biti rastavljeni - Materija volje ο stvari.
srebro - oblik moj rad - Ako je materija već vlasništvo,
ostaje vlasništvo - s pomoću oblika uzimati u posjed, dru­ 5
Temelji prirodnog prava, 1796 (§ 19 A)
gi već na drugi način posjednik. * Veräusserung - vidi bilješke uz §§ 40, 43. i 65. - Bilj. prev.
106 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 1 0 7

• uz§53] γ/ Pospoljavanje, ponovno rastavljanje, negiranje,


A. Vlasništvo u posjedovanju neke pojedinačne stva­ napuštanje njegove specifične osebujnosti, te ostajanje u
ri. posjedu općega, vrijednosti**
B. Vlasništvo - time što se stvar dijeli u pojedinačno - Proizvodnje iz neposrednog posjeda
i opće - Dijeljenje, diferencija Pospoljavanje po β/ njegovoj specifičnoj osebujnos­
Interes posjed nekog općeg i na opći način, time u ti, a njenom održavanju po a/.
elementu opće volje. Ovaj interes valja slijediti. Odvajanje posebnoga i općega - Ja mogu ponajprije
zadržati samo opće. Ostaje da a/ jest nešto moje - ostaje
Uzimanje u posjed pojedinačnoga i općega, cjeline uopće, tj. kao opće - i β/ ja prestajem posjedovati poseb­
Stjecanje cjeline. no. /Već se u upotrebi pokazuje ova razlika/
u/ Uzimanje u posjed pojedinačnoga znak je uzima­
nja u posjed cjeline - upotrijebljene] kao cjeline.
Puka razlučenost pojedinačnoga ili posebnoga - i A. Zaposjedanje
općega.
β/ Ukoliko je oboje, vlasništvo upotrebe i vlasništvo
cjeline, razlučeno. §54.
Stjecanje pojedinačnoga s pomoću cjeline, polazeći
od općega, koje ja - kao ja - imam. Zaposjedanje je dijelom neposredno tjelesno uzimanje, di­
γ/ No ja samo također ono opće - uzimanje u po­ jelom formiranje, dijelom puko označivanje.
sjed, njegova upotreba. Dodatak. Ovi načini zaposjedanja sadrže napredovanje od
Ć Vlasništvo na nekog općeg, s ravnodušnošću njegova određenja pojedinačnosti prema određenju općenitosti. Tjeles­
specifičnog svojstva. Vrijednost - i moja unutrašnjost. Ti­ no zahvatanje može se događati samo na pojedinačnim stvari­
me mogućnost pospoljavanja specifične pojedinačne stva­ ma, a tome nasuprot, označavanje je zaposjedanje pomoću
ri - budući da ja ostajem vlasnik. predstave. Ja se pri tom ponašam pretstavljajući i mislim da je
Izdvajanje, raspadanje posjeda pojedinačnoga] i op­ stvar u njenoj cjelosti moja, ne samo dio kojeg mogu tjelesno
ćega. uzeti u posjed.
- Opće se pri tome samo dijeli u dvostruko opće a/
opće spoljašnje stvari i β/ opće moje, moje vještine, talenti
itd.
Tako pojedinačnost u B., upotreba, djelatnost, jest §55.
a./ potrošnja β/ ona koja proizvodi. Pojedinačnost je pro­
lazna strana, te C. djelatnost realiziranja razlike - jest po­ a) Tjelesno je uzimanje po osjetilnoj strani, budući da sam
spoljavanje, kao negativni moment - afirmativni je ugo­ ja u tom posjedu neposredno prisutan i da je time moja volja is­
vor. to tako spoznatljiva, najpotpuniji način; ali uopće samo subjek­
Način ujednačavanja ja i stvari - tivan, privremen i po opsegu, kao i po kvalitativnoj prirodi
a/ moja volja i moja fizička snaga - spoljašnji sinte­ predmeta, nadasve ograničen. - Opseg se tog zaposjedanja ne­
tični način i oblik - Apstrakcija da je nešto moje - što proširuje vezom u koju ja mogu dovesti nešto sa stvarima,
β/ Ujednačenje - je nužno da propadne samostal­
nost stvari - upotreba tek ovo pravo svladavanje ** [dodano olovkom:) γ u [?] upotrebi [iznad toga: snaga], koja je nepos-
a/ i ß/ je apstraktno. i edno neko zaposijedanje
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 109
108
već na drugi način mojima, ili u koju inače nešto slučajno dolazi Dodatak. Zaposjedanje je posve pojedinačne vrste: ja u
drugim posredovanjima. posjed ne uzimam više nego što dotičem svojim tijelom ali ono
Drugo je odmah u tome da vanjske stvari imaju širu raspros-
Mehaničke sile, oružje, instrumenti proširuju pod­ trtost nego što je ja mogu zahvatiti. S time što ja nešto takvo
ručje moje vlasti. - Veze kao mora, rijeke, koje plaču moje imam u posjedu u vezi je i nešto drugo. Zaposjedanje izvršavam
zemljište, zemljište koje je podobno za lov, pašu i drugu pomoću ruke ali se njegova oblast može proširiti. Ruka je onaj
namjeru, a koje graniči s mojim čvrstim vlasništvom, ka­ veliki organ kojeg nema životinja a ono što njom obuhvatim
menje i drugo ležište minerala pod mojom njivom, bogat­ može i samo postati sredstvom kojim zahvatam dalje. Ako nešto
stva u mom zemljištu ili pod mojim zemljištem itd. - ili ve­ posjedujem onda razum odmah prelazi na to da je moguće ne
ze koje tek dolaze s vremenom i slučajno (kao jedan dio samo ono što je neposredno zaposjednuto nego i ono što je s
takozvanih prirodnih akcesija, aluvija i tome slično, tako­ njim povezano. Ovdje pozitivno pravo mora postaviti svoja od­
đer nasukavanje) -, foetura je, akcesija mojoj imovini, ali ređenja jer se iz pojma ne može izvesti ništa više.
kao organski odnos nije nikakvo spoljašnje pridodavanje
drugoj stvari koju posjedujem, pa je stoga sasvim druge
vrste nego ostale akcesije - te su veze dijelom lakše, dije­
lom isključive mogućnosti da se nešto uzme u posjed ili da
se upotrijebi za jednog posjednika spram drugoga, a djelo­ §56.
mice se ono pridošlo može smatrati nesamostalnom akci-
dencijom stvari kojoj je pridošla. Uopće, to su spoljašnje Određenje da je nešto moje dobiva formiranjem spoljaš-
sveze koje nemaju pojam i životnost za svoje karike. One njost koja za sebe opstoji, te prestaje biti ograničeno na moju
stoga pripadaju 'ažurnu za iznošenje i odmjeravanje razlo­ prisutnost u ovom prostoru i ovom vremenu i na prisutnost mog
ga i proturazloga, te pozitivnom zakonodavstvu - za dono­ znanja i htijenja.
šenje odluke ο većoj ili manjoj bitnosti ili nebitnosti odno­
Formiranje je utoliko posjedovanje najprimjernije
sa. ideji, jer u sebi ujedinjuje ono subjektivno i objektivno,
inače beskonačno različito po kvalitativnoj prirodi pred­
• [uz §55] meta i različitosti prirodnih svrha. - Ovamo pripada i for­
Spoljašnje je uzimanje u posjed nesavršeno, nepot­ miranje organskoga, kod kojega ono što ja na njemu činim
puno uopće. - Čovjek uzima u posjed, ima vlasništvo - ne ostaje kao nešto spoljašnje, nego se asimilira; obrađiva­
kao misaon čovjek. - Što on kao misaoni hoće, jest cjelina, nje zemlje, kultura bilja, pripitomljavanje, krmljenje i ga­
opće - također ne za sada - kao ovo na ovom mjestu (mo­ jenje životinja; - nadalje, posredne pripreme za iskorišća-
joj ruci), kao što štap imam u ruci samo na jednom mjestu. vanje elementarnih tvari ili sila, pripremljeno djelovanje
Sto ja kao opću stvar imam u posjedu, mogu samo s po­ jedne tvari na drugu itd.
moću opće volje - Ja bivam subjektivno određen kao opća
volja - Prijelaz - u ugovor - • [uz §56]
Sve pojedinačno odmah dalje dosiže - spoljašnja ve­ β/ Moja je volja prikazujući se objektivno - predstavljaju­
za - ili organska - Foetura - voće - mladunčad životinja. ći objektivno - u znakovima subjektivno predstavlja.
Nadalje ja posjedujem stvar - s čitavim opsegom uv­
jeta njene upotrebe - servitus luminum - oranica usred Formiranje čini a/ moju volju objektivnom, spoljaš-
drugih - mora imati put - spoljašnju vezu u kojoj je ona njom, postojanom i β/ pušta stvar objektivnom - pušta da
jedino upotrebljiva, jer je upotreba glavna stvar - vidi za­ stvar ostane.
tim - prava posljedica nužnosti upotrebe.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 1]1
110

• [uz § 56. primjed.] savanjem i održavanjem života, ishranjivanjem, odgaja­


Uzimanje u posjed dovršeno samo potrošnjom pro- njem, dobročinstvom, vlastitim pristajanjem itd.), kao i op­
htjeva - u β/ brigu - za buduću upotrebu. ravdavanje jedne vladavine kao pukog gospodstva uopće i
Gajenje, krmljenje životinja - to* prerađuje oblik - sav historijski nazor ο pravu ropstva i gospodstva, osniva
ne ostaje spoljašnji oblik ovdje uopće, da ja nešto na njoj na stajalištu da čovjeka valja uzeti kao prirodno biće uop­
činim - na njoj ukoliko je to živo, samostalno. - Gajenje, će po nekoj egzistenciji (čemu također pripada proizvolj­
tj. ribe, divljač ne strijeljati, za istrebljenje - ne loviti mla­ nost) koja nije primjerena njegovu pojmu. Tvrdnja ο apso­
dunčad riba. - Pripitomljavanje - u njima proizvesti navi- lutnom nepravu ropstva, nasuprot tome, drži se Čvrsto po­
ku- jma čovjeka kao duha, kao po sebi slobodnoga, pa je jed­
Mlinovi; - vjetrenjače nostrana u tome što uzima čovjeka kao slobodnoga od pri­
rode, ili, što je isto, pojam kao takav u svojoj neposrednos­
Dodatak. Ovo formiranje može empirijski poprimiti naj- ti, a ne ideju kao ono istinito. Ta antinomija, kao i svaka
različitije oblike. Njiva koju obrađujem se time formira. U od­ antinomija, počiva na formalnom mišljenju, koje fiksira i
nosu na ono anorgansko formiranje nije uvijek direktno. Kada, tvrdi oba momenta jedne ideje odijeljeno, svaki za sebe, a
na primjer, gradim vjetrenjaču onda nisam formirao vazduh ali time neprimjereno ideji i u njihovoj neistini. Slobodan je
pravim jednu formu za iskorištavanje vazduha koji mi ne smije duh upravo ovo (§ 21): ne biti puki pojam ili po sebi, nego
biti oduzet zato što ga ja säm nisam formirao. I to da pošteđu- ukinuti taj formalizam samoga sebe i time neposrednu pri­
jem divljač može se smatrati jednom vrstom formiranja, jer je to rodnu egzistenciju, pa dati sebi egzistenciju samo kao svo­
ponašanje s obzirom na održanje predmeta. Svakako je samo ju, kao slobodnu egzistenciju. Ona strana antinomije, koja
dresura životinja jedno direktnije formiranje koje više polazi od tvrdi pojam slobode, ima otuda prednost što može sadrža­
mene. vati apsolutno polazište za istinu, ali samo polazište, dok
druga strana, koja ostaje pri bespojmovnoj egzistenciji, ni­
kako ne sadržava gledište umnosti i prava. Stajalište slo­
bodne volje, kojim počinje pravo i pravna znanost, već je
§57. iznad neistinitog stajališta na kojemu je čovjek kao prirod­
no biće i samo kao pojam koji po sebi bitkuje, a stoga
Čovjek je neposrednom egzistencijom po samome sebi ne­ podoban za ropstvo. Ta ranija neistinita pojava tiče se du­
što prirodno, spoljašnje svom pojmu: tek obrazovanjem svog ha koji je samo tek na stajalištu svoje svijesti, dijalektika
vlastitog tijela i duha, uglavnom time što njegova samosvijest pojma i samo tek neposredne svijesti ο slobodi prouzroku­
sebe shvaća kao slobodnu, počinje on sebe da posjeduje i posta­ je baš ovdje borbu priznanja i odnos gospodstva i ropstva
je vlasništvo sebe samoga i spram drugih. To je uzimanje u po­ (vidi Fenomenologiju duha, str. 115 i dalje, i Enciklop. fi­
sjed, obrnuto, isto tako ozbiljavanje onoga što je on po svom lozof, znan. § 352)6. Da se, pak, objektivni duh, sadržaj
pojmu (kao mogućnost, moć, sposobnost), čime je to isto tako prava, i sam opet ne shvaća samo u njegovu subjektivnom
tek postalo njegovim kao i predmetom te postaje različitim od pojmu, a na taj se način to da čovjek po sebi i za sebe nije
jednostavne samosvijesti, a na taj način sposobno da dobije ob­ određen za ropstvo, ne shvaća opet samo kao puko treba
lik stvari (usporedi primj. uz § 43). da (Sollen, imperativ, obaveznost), to se zbiva samo u
spoznaji da ideja slobode istinski opstoji samo kao država.
Utvrđeno ovlaštenje ropstva (u svim njegovim bližim
zasnivanjima fizičkom silom, ratnim zarobljeništvom, spa-
* Fenomenologija, Bd 3. str. 145 i dalje; Enciklopedija, 3. izd. § 430 i da­
* [iznad toga:] to jest. šta ja na njoj činim lje.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 113
12

• [UZ §57] rodno; - dakle ne identično sa subjektivitetom, tj. sa


mnom koji znam, hoću, sa čistim subjektivitetom, ne u mo­
U § 57. spomenuto je - pri formiranju - je heteroge­
joj vlasti, prezenciji duha - Ja kao subjekt ono što vlada,
no. upotrebljava; - dakle prisvojiti spoljašnje, to ukrotiti. Ta­
Čovjek se mora sam formirati. Povijestan je, tj. pri­ ko ovdje ο tome utoliko valja također govoriti - i jer (su)
pada vremenu, povijesti prije slobode - tu je povijest. ove vještine - kao razlučene od mene, postavljene su tako
Spomenuto je u pogledu ropstva, da bi se naznačilo
kamo ono pripada, kako se mora prosuđivati - ropstvo je da se mogu razlikovati, tako da se mogu učiniti spoljašnje
nešto povijesno - to znači ono pada, pripada u stanje prije da se mogu također od mene otuđiti kao stvari - γ/ Pred­
prava - relativno je - Čitavo stanje ne treba da bude, jest stava - sjećati se nečega spoljašnjega, usvojiti ga; isto ta­
stanje apsolutnog prava - ali unutar takvog stanja nužno ko, obrnuto, predstava - unutarnje učiniti spoljašnjim. Jer
(je) pravno. To znači, ona samosvijest slobode koja je na to je po sebi ono moje, dakle unutrašnje; Obrazovanje ona
takvom stupnju opstoji. - Ako se kaže, ropstvo je po sebi i postavlja kao nešto od mene razlučeno - kao podvrgnuto
za sebe nepravo - posve je ispravno. Nužnost države. - mojoj prirodnoj volji -
No objektivno je pravo bitno isto tako subjektivno za se­ Čovjek je sam slobodan, uopće u posjedu samoga se­
be, tj. nije kamen, nešto spoljašnje, samo čvrsto, nego to je be, samo s pomoću obrazovanja (vidi u primjed.). No slo­
volja duha - općeg duha, općeg obrazovanja. - Nepravo boda ne može postati nečim što je pospoljivo, pa ovdje to
je, dakle, po sebi i za sebe, tj. ono je vlastita opća samosvi­ ne treba spominjati. - Formiranje za slobodu samu (njeno
jest - ne htjeti biti rob - niti gospodar: nitko gospodar, ni­ realiziranje) i za njeno održanje jest država.
tko rob - ali isto tako nitko rob, nitko gospodar - To ne
može biti krivica ove ili one individue - ne može biti riječ Dodatak. Ako se brani stanovište da je čovjek po sebi i za
ο ovome ili onome da su robovi - ali svih, cjeline. - U za­ sebe slobodan, onda se time proklinje ropstvo. Ali to da je neko
padnoj Indiji često su se bunili crnci, na otocima još sada rob leži u njegovoj vlastitoj volji, kao što to u volji nekog naro­
čitamo svake godine i češće u toku godine ο pobunama - da leži, ako je podjarmljen. To nije samo nepravo onih koji pra­
ali oni postaju žrtve općeg stanja. - Ipak oni mogu umrije­ ve robove ili koji podjarmljuju nego nepravo robova i podjar­
ti kao slobodni; stanje pojedinca uvjetovano onim općim. mljenih samih. Ropstvo pada u prijelaz od prirodnosti čovjeka
ka istinski običajnom stanju; ono pada u jedan svijet gdje ne­
- Pobune same dokaz pukog parcijalnog raspoloženja. - pravo još jest pravo. Ovdje važi nepravo i isto tako nužno se na­
Isto tako ne može biti riječi ο krivici ovoga ili onoga što su
gospodari. - Ο čemu ovisi promjena općeg stanja - lazi na svom mjestu.

Uopće prazno, protivurječno pitanje što je pravo u


prirodnom stanju - pod uvjetom jednog nepravnog stanja. §58.
- Dokle god se pita samo za pojam po sebi, ne može se re­
ći da je ropstvo nepravedno - jer pojam po sebi nije ideja, γ) Zaposjedanje, koje nije za sebe zbiljsko, nego koje sa­
ne sadržava samosvijest po sebi i za sebe. mo predstavlja moju volju, jest neki znak stvari, čije značenje
Formiranje je izlaganje nečega unutarnjega - Ovdje treba da bude da sam ja u nju stavio svoju volju. To je zaposje­
već razdvajanje - u spoljašnju općenitost i u unutarnju. danje po predmetnom opsegu i značenju vrlo neodređeno.
§ 57. a) Kod uzimanja u posjed uvijek dvovrsni pred­ • [uz §58]
meti - spoljašnjost i ja: - Ja - prema mojoj konkretnoj Formiranje dijelom a/ neposredno posjedovanje za
strani, razlika od mene kao apstraktuma. β/ Ono konkret­ mene, moja volja kao takva objektivna - β/ dijelom za
no je neposredno žudnja sposobnosti, imovina - samo pri- druge - tj. u ovaj objektivitet stupa jedan za druge -
« - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
114 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO H5

Formiranje - općenito bez moje lične prisutnosti, tj. da se ponaša kao ona koja predstavlja - ujedno s određe­
za druge (također za mene) - (Pripitomljene životinje osta­ njem da stvar ostane objektivna. Potrošnja je potpuno uzi­
ju sigurnije u mojoj zaštiti) manje u posjed.
Posjed ima fizikalnu stranu i stranu predstave za a/ Oblik stvari β/ vrijednost potpunog uzimanja u
druge. posjed.
§ 58. Znakovi. - Oba načina uzimanja u posjed za­ Moj je posjed nešto predstavljeno znakom; - ja ga
pravo [a i β] ih samo predstavljaju, - Formiranje nije, ili je činim samo nečim predstavljenim u upotrebi.
malo neposredno - na svaki su način nepotpuno - prvi ne- Spoljašnje stvari, koje treba da kao takve i dalje op­
posr. uvijek [uzima] samo jedan dio stvari zbiljski u posjed stoje, mogu se samo po cjelini onoga što su one, s pomoću
- drugi ne neposredno u povezanosti - isto tako formira­ predstave uzeti u posjed.
nje. - Nije nužno - da se više čini, za mene - ili protiv Znakovi - dvije vrste a) nešto što ima moj oblik
stvari - ali tu-bitak* je bitak za drugo - ovdje (je) glavna (stvar, da je to ovdje utvrđeno) potpuno je spoljašnja poje-
stvar ono drugo moje personalnosti - kao moje - druge dinačnost: β/ opća, čitava stvar koja je moje vlasništvo
personalnosti te spoznatljivost. - Za ove druge potreban onim parcijalnim posjedom. U znaku se priznaje da je ne­
je samo jedan znak - jer znak je opstanak - ne kao mojeg posredno posjedovanje nešto parcijalno, ili da /je/ otuda
zbiljskog posjeda, već onog što sam predstavio, onoga što stvar posve moja; - moja volja u vlasništvu cjelina.
se htjelo - a to predstavljeno, to što se htjelo jest nešto op­ Ovo pojedinačno kao takvo, razlučeno od onoga op­
će. No znak, križ na nekoj obali, da je čitava zemlja moja, ćega stvari, tako egzistira; pojedinačno kao akcidencija
(jest) dvoznačan, neodređen. - koja nestaje. Realno označivanje.
S jedne strane, dakle, jer znak predstavlja predstavu Dodatak. Zaposjedanje označavanjem je najsavršenije od
- [on je] dalekosežniji - vredniji, upravljen na predstavu, svih jer i ostali načini imaju, više ili manje, dejstvo znaka po se­
- s druge strane, dakako, neodređeniji -** bi. Kada zahvatam neku stvar ili je formiram, onda je posljed­
Neposredno uzimanje u posjed rijetko se zbiva a/ iz nje značenje isto tako jedan znak i to za druge, da bi se ovo is­
faktičnog spoljašnjeg razloga, jer je sve u posjedu, vlasniš­ ključilo ili da bi se pokazalo da sam ja svoju volju stavio u stvar.
tvu, dakle jer su drugi već vlasnici β/ treba s voljom dru­ Pojam znaka je, naime, u tome da stvar ne važi kao to šta ona
goga, s općom voljom i u njoj da bude vlasništvo, γ/ može jeste, nego kao ono šta treba da znači. Značka, na primjer, znači
biti potpuniji nego ovdje, naime, a) čitava stvar kao a/ i biti građanin u nekoj državi, premda boja nema nikakve veze sa
b/ stalna. nacijom i ne prikazuje sebe nego naciju. Time da čovjek može
Oznaka - pobosti znak u zemlju dati neki znak i da preko njega može sticati, on pokazuje upra­
Oblik sveden na znak, jer oblik- [ovdje] samo parci­ vo svoju vlast nad stvarima.
jalno uzimanje u posjed.
Znak /tome pripada također upotreba/ je predstava
uopće - i za predstavu. Smisao drukčije nego neposred­ B. Upotreba stvari
nost - uzimanje u posjed cjeline može biti samo s pomoću
predstave, a moja volja treba da je ona koja predstavlja,
§59.
* »Dasein« sam ovdje preveo kao »tu-bitak«, a ne opstanak. - Bilj. prev.
** [iznad toga:] predstavljanje - apsolutni osim iz [7] unutrašnjega vječni Zaposjedanjem dobiva stvar predikat, da je moja, a volja
izvor. ima pozitivan odnos spram nje. U tom je identitetu stvar isto ta-
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 117
116

ko postavljena kao nešto negativno, a moja je volja u tom odre­ dan od njenih kvaliteta mora izgubiti. Ali ja sam živ, ja sam onaj
đenju posebna, potreba, nahođenje itd. No moja potreba kao koji hoće i koji je istinski afirmativan; stvar je, naprotiv, ono
posebnost jedne volje jest ono pozitivno što sebe zadovoljava, a prirodno. Ona, dakle, mora propasti a ja se održavam, što je
stvar, kao ono po sebi negativno, samo je za tu potrebu i služi uopće prednost i um organskog.
toj potrebi. - Upotreba je to realiziranje moje potrebe s pomoću
promjene, uništavanja, trošenja stvari, čija se nesamosvojna pri­
roda time očituje i koja tako ispunjava svoje određenje.
§60.
Da je upotreba realna strana i zbiljnost vlasništva, to
predstava ima u vidu kad vlasništvo koje se ne upotreblja­ Iskorišćavanje neke stvari u neposrednom prisvajanju jest
va smatra mrtvim i bez vlasnika, a za njegovo nezakonito za sebe pojedinačno zaposjedanje. Ukoliko se međutim, iskoriš­
prisvajanje navodi kao razlog da ga vlasnik nije upotreb­ ćavanje temelji na trajnoj potrebi i ukoliko je to ponovljeno is­
ljavao. - No vlasnikova volja, prema kojoj je neka stvar korišćavanje jedne tvorevine koja se obnavlja, pa se otprilike
njegova, prvi je supstancijalni osnov, čije je dalje određe­ ograničava radi održavanja tog obnavljanja, onda ove i druge
nje - upotreba - samo pojava i posebni način koji dolazi okolnosti ono neposredno pojedinačno prisvajanje čine znakom
poslije onog općeg osnova. da ono treba da ima značenje općeg zaposjedanja, a time zapos­
jedanja elementarnog ili organskog osnova ili inih uvjeta takvih
• [uz §59] tvorevina.
Određenje je stvari da se upotrebljava - izvršavanje • [uz §60]
mog vlasništva na nju - ozbiljenje toga da je ona moja. a/ § 60. - Iskorišćavanje kao znak zahvaćanja čitave stva­
Servitus (Hein [eccius] § 391, i d.,) pripada prijeko k ri, - naime pojedinačno iskorišćuje -. Razlika stvari od is-
res incorporates - korišćavanja - Jedinstvo jest u znaku vlasnika
Također usufructus je servitus, - β/ sva pojedinačna iskorišćavanja sačinjavaju stvar
Upotreba stvari ima realno značenje u pravnom zbiljski - § 61.
smislu (osim trećega, zadovoljavanje mojih potreba) - nai­ Do sada pretpostavljeno neposredno pojedinačno u
me a/ fizički neposredno zahvaćanje i potrošnja i ß/ da posjedu - sada općenito -
bude zahvaćanje općega - znak - § 60 sadržava opće određenje ove sfere.
§ 59. Odnos se razlikuje kao afirmativni - stvar cjeli­ a/ Neposredna upotreba - upotreba u općemu - jest
ne, općenitost - i negativni, - prazna pojedinačnost, kao
zapravo fizička - spoljašnja - odnosi se na posebno - i
moj posjed a/ cjeline ß/ s pomoću znaka na pojedinačno­ ima ujedno viši smisao C - ili razlikovanje moje neposred­
me. nosti i općenitosti -
Upotreba - suprotnost pojedinačnosti stvari - i nje Uzimanje u posjed ispunjava svoje* određenje u ne­
kao supstancije, trajne. Iskorišćavanje izražava pobliže od­ posrednoj upotrebi
ržavanje stvari. β/ Trošenje - Uzimanje pojedinačnosti samo stvar -
ali utoliko za predstavu - također općenite stvari - Moja
Dodatak. Kada u znaku stvari uopće na općenit način uzi­ potreba kao takva samo u ovom trenutku - ali čovjek kao
mam u posjed, onda u upotrebi leži još jedan opći odnos, time misaon mora htjeti posjedovati nešto opće - Briga
što stvar nije priznata u njenoj posebnosti nego je negiram.
Stvar je unižena na sredstvo zadovoljenja moje potrebe. Kada ja
i stvar idemo zajedno, onda se, time što postajemo identični, je- * [Iznad toga]: dobiva to. - Bili. njem. izd.
118 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 1 19

ili trošenje je znak - znak i neposredno posjedovanje Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasništvu isti je kao i
u jednome. odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg pre­
ma spoljašnjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo
onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima pri­
nos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a
§61. prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna još neko drugo
vlasništvo.
Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasništvo
njena spoljašnjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene
nije konačna svrha u sebi samoj (§ 42) i kako je ta realizirana
spoljašnjost upotreba ili iskorišćavanje što ga ia ostvarujem, ci­ §62.
jela upotreba ili iskorišćavanje je stvar u svom cijelom opsegu,
tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje Otuda je različita od vlasništva same stvari samo djelimič-
izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje ništa što bi moglo bi­ na ili privremena upotreba, kao i djelomičan i privremen posjed
ti vlasništvo nekoga drugoga. koji meni pripada (kao sama djelomična ili privremena moguć­
nost upotrebljavanja stvari). Kad bi čitav opseg upotrebe bio
• [uz §61] moj, dok bi apstraktno vlasništvo trebalo da bude nekoga dru­
U upotrebi - kao uništavanju pojedinačnosti - poka­ goga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno prožeta mojom vo­
zuje se objektivna priroda stvari. ljom (pređašnji § i § 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene
Trošenje - Ja mogu ono opće uzeti u posjed samo u nešto neprožimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga -
predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedo­ ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno
vanje samo za druge - neobjektivan - odnos apsolutnog protivurječja. - Stoga je vlas­
Ponajprije neposredni načini povlače se - k određe­ ništvo u bitnosti slobodno, puno vlasništvo.
nosti pojedinačnosti neposrednog opstanka - spram opće­ Razlikovanje između prava na cijeli opseg upotrebe i
ga - k znaku uopće. između apstraktnog vlasništva7 pripada praznom razumu,
a/ Fizički odnos upotrebe prema vlasništvu cjeline; kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasniš­
- Upotreba jest tva ili osobne volje uopće i njenog realiteta, nego kojemu
a/ Potrošnja cjeline kod pojedinačnih stvari, β/ kod važe kao nešto istinito oba ova momenta u njihovu među­
elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomješta sobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razliko­
se - životinja - pera ptica - konjska snaga nadomješta se vanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao na­
mirom - Rasplođivanje divljači, domaćih životinja - troši zvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo sa­
se individua, održava rod - γ/ Upotreba je talenata - ta­ moj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su
lenti, vještine su po svojoj prirodi cjelina - αα/ Obrazova­ zajedno u neposrednom protivurječju), jer bi ono »moje«
nje, njihovo proizvođenje ββ/ Proizvodnja - rad - ne puki u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja poje­
rast - kao životinje, treba za to da žderu. dinačna isključiva volja i jedna druga pojedinačna isklju­
β/ Pravni odnos, razlika i veza, međusobni odnos čiva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, rečeno je:
pojedinačnosti i općenitosti. - Upotreba, potrošnja poje­ »ususfructus est jus alienis rebus utenđi, fruendi salva re-
dinačnosti, ali a/ Pojedinačnost je β/ općenitost, snaga, rum substantia«. Dalje se kaže na istom mjestu: »ne ta­
imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, isko- rnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab-
rišćavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasništvo može
biti različito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) - ' A: "Razlikovanje između prava... i apstraktnog vlasništva"
118 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 119

ili trošenje je znak - znak i neposredno posjedovanje Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasništvu isti je kao i
u jednome. odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg pre­
ma spoljašnjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo
onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima pri­
nos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a
§61. prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna još neko drugo
vlasništvo.
Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasništvo
njena spoljašnjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene
nije konačna svrha u sebi samoj (§ 42) i kako je ta realizirana
spoljašnjost upotreba ili iskorišćavanje što ga ia ostvarujem, ci­ §62.
jela upotreba ili iskorišćavanje je stvar u svom cijelom opsegu,
tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje Otuda je različita od vlasništva same stvari samo djelimič-
izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje ništa što bi moglo bi­ na ili privremena upotreba, kao i djelomičan i privremen posjed
ti vlasništvo nekoga drugoga. koji meni pripada (kao sama djelomična ili privremena moguć­
nost upotrebljavanja stvari). Kad bi čitav opseg upotrebe bio
• [uz §61] moj, dok bi apstraktno vlasništvo trebalo da bude nekoga dru­
U upotrebi - kao uništavanju pojedinačnosti - poka­ goga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno prožeta mojom vo­
zuje se objektivna priroda stvari. ljom (pređašnji § i § 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene
Trošenje - Ja mogu ono opće uzeti u posjed samo u nešto neprožimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga -
predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedo­ ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno
vanje samo za druge - neobjektivan - odnos apsolutnog protivurječja. - Stoga je vlas­
Ponajprije neposredni načini povlače se - k određe­ ništvo u bitnosti slobodno, puno vlasništvo.
nosti pojedinačnosti neposrednog opstanka - spram opće­ Razlikovanje između prava na cijeli opseg upotrebe i
ga - k znaku uopće. između apstraktnog vlasništva7 pripada praznom razumu,
a/ Fizički odnos upotrebe prema vlasništvu cjeline; kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasniš­
- Upotreba jest tva ili osobne volje uopće i njenog realiteta, nego kojemu
a/ Potrošnja cjeline kod pojedinačnih stvari, β/ kod važe kao nešto istinito oba ova momenta u njihovu među­
elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomješta sobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razliko­
se - životinja - pera ptica - konjska snaga nadomješta se vanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao na­
mirom - Rasplođivanje divljači, domaćih životinja - troši zvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo sa­
se individua, održava rod - γ/ Upotreba je talenata - ta­ moj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su
lenti, vještine su po svojoj prirodi cjelina - αα/ Obrazova­ zajedno u neposrednom protivurječju), jer bi ono »moje«
nje, njihovo proizvođenje ββ/ Proizvodnja - rad - ne puki u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja poje­
rast - kao životinje, treba za to da žderu. dinačna isključiva volja i jedna druga pojedinačna isklju­
β/ Pravni odnos, razlika i veza, međusobni odnos čiva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, rečeno je:
pojedinačnosti i općenitosti. - Upotreba, potrošnja poje­ »ususfructus est jus alienis rebus utendi, fruendi salva re-
dinačnosti, ali a/ Pojedinačnost je β/ općenitost, snaga, rum substantia«. Dalje se kaže na istom mjestu: »ne ta­
imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, isko- rnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab-
rišćavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasništvo može 7
biti različito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) - A: "Razlikovanje između prava... i apstraktnog vlasništva"
120 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 1 21

scedente usufructu ,placuit, certis modis extingui usum- dje-ondje kao princip. Primjer iz svjetske povijesti ο duži-
fructum et ad proprietatem reverti.«8 - Placuit - kao da bi ni vremena što ga treba duh za napredovanje u svojoj sa-
bio tek hir ili odluka da se onom praznom razlikovanju mosvijesti - i protiv nestrpljivosti mnjenja.
ovim određenjem dade smisao. Proprietas semper absce-
dente usufructu bila bi ne samo inutilis, nego ne bi bila vi­ • [uz § 62. primjed.]
še ni proprietas. - Druga razlikovanja samog vlasništva, Gospodstvo ovdje nije ništa nego ovisnost ο nekome
kao u res mancipi i nec mancipi, pretresanje dominium a drugome u upotrebi mojeg vlasništva. - Pristanak da se
Quiritarium i Bonitarium i tome slično, ne pripadaju ova­ ono proda a da drugi ne bi imao koristi -
mo, jer se ne odnose ni na kakvo pojmovno određenje Ograničenje s dvije strane a/ Suvlasništvo - s obzi­
vlasništva, pa su samo historijske delikatese tog prava. - rom na utile ß/ puka prazna dosjetka
No odnosi dominu directi i dominu utilis, emfiteutski* Ograničenje s obzirom na...
R. [es] Mane. [ipi] Hein [eccius, Antiquarum Roma­
ugovor i ostali odnosi feudalnih dobara prema svojim na­ norum liber I (1772),] p. 439. 1) praedia in Italico solo, 2)
sljednim i drugim nametima, primicima, nadnicama, itd. u jura praediorum rusticorum, velut actus, via, aquaeductus,
njihovim različitim određenjima, kad su takvi nameti neot- 3) servi mancipio dati, 4) quadrupedes qui dorso collove
kupljivi, sadržavaju, s jedne strane, gornje razlikovanje, a, domantur, asini, equi, non bestiae ut elephanti, cameli, 5)
s druge strane, i ne, upravo ukoliko su nameti povezani s hereditas, v. familia - Posebni način prodaje s pomoću
dominio utili, čime dominium directum ujedno postaje do­ mancipacije, que more solenni tradebantur res quinque
minium utile. Kad takvi odnosi ne bi sadržavali ništa nego testes' među njima jedan lipripens, koji je morao držati
samo ono razlikovanje u njegovoj strogoj apstrakciji, tada mjedenu vagu - sinovi isto tako emancipirani. Otac je
u tome ne bi bila zapravo dva gospodara (domini), nego mancipirao sina nekome drugome, ovaj ga je remancipi-
jedan vlasnik i prazni gospodar jedan iznad drugoga. No, rao ocu - tek tada nakon trostruke mancipacije - otac ga
zbog nameta to su dva vlasnika koji su u odnosu. Pa ipak, je manumitirao
oni nisu u odnosu zajedničkog vlasništva. Takvom odnosu Domini Quiritarii re usucapta vacui erant a litibus;
najbliži je prijelaz s onoga; - prijelaz koji je tada u tome quod secus se habebat in dominis bonitariis, Hein str. 452.
već počeo kad je na dominium directum obračunan pri­ (usucapio - res immobiles biennio, mobiles anno usucapi-
nos, pa se smatrao kao ono bitno, tako da se ono neprora- ebantur p. 475). Samo u Italiji, rec mancipi; u provincija­
čunljivo gospodstva nad vlasništvom, što se otprilike smat­ ma fundorum provincialium proprietatem nunquam
ralo plemenitošću, dometnulo onome utile, što je ovdje adquirebat privatus, sed populus, adeoque in iis non pro-
ono umno. cedebat usucapio.10
Već je dobrih tisuću i po godina da je s kršćanstvom
otpočela cvjetati sloboda osobe, pa je postala, unutar ina­ * »Zemljoposjedi, samoi i Italiji, 2. Prava zemljoradničkih dobara kao
če malog dijela ljudskog roda, općim principom. Sloboda pravo ispaše, prava na put i pravo na navodnjavanje, 3. Robovi koji su stečeni
kupovinom, 4. Četvoronožne životinje, koje se na leđima ili vratu vode hamovi­
vlasništva, međutim, od jučer je, može se reći, priznata ov- ma, magarci, konji ali ne divlje životinje kao slonovi, kamile, 5. Nasljedstvo (vi­
8
di?) porodica.« - »Mancipacija, pri čemu se stvari predaju svečanom ceremoni­
»Uživanje je pravo da se upotrebljava tuda stvar i da se iz nje izvlače jom, pet svjedoka...«
plodovi pri čemu se održava supstancija stvari« - »Time da bi posjednici kroz 10
»Vlasnik jednog dominiuma quartirium (res mancipi) bio je, ako je
trajno razdvajanje od uživanja bili nepotrebni, bilo je utvrđeno da se uživanje stvari stekao zastarjevanjem, lišen svakog pravnog spora; drugačije kod vlasni­
pod određenim okolnostima gasi i vraća se posjedu«. ka jednog dominiuma bonitiarum (res nec mancipi). - Sticanje zastarjevanjem;
* bmfiteuza, stvarno pravo što ga ima nasljedni zakupac (emfiteut) na tu­ kod pokretnih stvari nakon dvije godine, kod nepokretnih nakon jedne godine.«
đoj zemlji. To je pravo nasljedno i emfiteut ga može prodati, a vlasniku zemlje - U provincijama »vlasništvo nikad nije bilo stečeno na tlu i zemljištu od nekog
plaća određenu svotu, te zato može iskorišćavati posjed potpuno za sebe. Taj privatnika nego od zajednice, i stoga ovdje nije bilo nikakvog sticanja zastarije­
oblik prava javlja se od cara Hadrijana (117-135). - Bilj. prev. vanjem.«
j 22 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 123

a/ Ukidanje praznog gospodstva po svojoj posebnosti isto tako usporediva s drugim potrebama,
β/ Dijeljenje gospodstva što je prešlo u udio. a po tome je i stvar usporediva sa stvarima koje su upotrebljive
Neodvojivo - neotuđivo - u proizvoljnosti drugoga za druge potrebe. Ta njena općenitost, čija jednostavna određe­
- on mi može to oprostiti - protivno je privatnom vlasniš­ nost proizlazi iz partikulariteta stvari tako da se ujedno apstra­
tvu, vidi gore - kao a/ protivno slobodnom punom vlas­ hira od tog specifičnog kvaliteta, jest vrijednost stvari, u čemu je
ništvu; - ipak također neodoljivost, nesposobnost da se određen njen istinski supstancijalitet i predmet je svijesti. Kao
vlasništvo učini privatnim vlasništvom je nesloboda vlas­ potpuni vlasnik stvari, ja sam vlasnik isto tako njene vrijednosti
ništva - po onom određenju - Pri dijeljenju teško je odre­ kao i njene upotrebe.
diti udio ako je prinos zasnovan kazualno, kao u zgoljnom Nosilac lena razlikuje se u svom vlasništvu po tome
gospodstvu, eod, hvala, laudemium, nadnica - što on treba da bude samo vlasnik upotrebe, a ne vrijed­
Emphyteusis Hein. Antt. Vol. II p. 140. - a g r i per- nosti stvari.
missi municipiis, ut ex eorum reditu onera municipiorum
sustinerentur, aedesque publicae factae tectoque conserva- • [uz §63]
rentur. - Pensio, vectigal. Razvoj misli - Isticanje općega -
Et inculti agri hac lege fruendi, redeuntia inde vecti- neposredna posjedovanja - u znaku razlikovanje ne­
galia emphyteuseos et canonis nominibus insignieban- posredne pojedinačnosti i supstancije.
tur:" Što je za mene, - u upotrebi, jest specifični nepos­
- Spor tko je od obaju vlasnik - redni kvalitet stvari - ono opće - mogućnost upotrebe -
Nasljedno leno, zakupnina na nasljedno imanje - a/ Upotreba razlikuje prolaznu pojedinačnost i supstanci­
nasljeđivanje, otuđivanje ju, ono opće stvari.
Sad dolazi § 64. β/ Drugo razlikovanje. Upotreba je odnos spram od­
i § 63 uz C, vrijednost - ređene, specifične potrebe - ovaj odnos sam predstavljen
Po § 64 zastarijevanje - da se govori ο općemu kao na opći način - kao upotrebljivost i specifična kvalitativna
unutarnjemu - vidi margine pored § 62. [vidi str. 72 iz § 63] određenost pretvorena u kvantitativnu - (krug, elipsa, pa­
Ovdje cjelina, moja vještina, okretnost; - rabola - algebarski izraz, tako da specifična razlika pada u
puku kvantitativnu razliku koeficijenta). - Specifična je
stvar također ovdje znak, predstavlja vrijednost - bogat­
stvo u novcu ili oranicama.
§63.
- Zgoljna razlika između onoga što je više ili onoga
manje - što je novac, može se razumjeti samo ako se zna
Stvar je u upotrebi pojedinačna, određena po kvalitetu i što je vrijednost -
kvantitetu, i u vezi s jednom specifičnom potrebom. No njena Mnogo toga postaje jasno - ako se ima čvrsto odre­
specifična upotrebljivost ujedno je kao kvantitativno određena đenje onoga što je vrijednost.
usporediva s drugim stvarima iste upotrebljivosti, kao što je spe­ Vrijednost, mogućnost koja se održava da se zadovo­
cifična potreba kojoj služi ujedno potreba uopće, pa je u tome
lji jedna potreba.
11
Emfiteuza (= pravo uživanja neke nepokretne stvari, pod uslovom me­ Vrijednost - izražena u novcu - za sebe predstavlje­
lioracije i jednog godišnjeg plaćanja dadžbine) - »njiva koju je prepustila opći­ na. Novac ne može biti neposredno za sebe upotrijebljen,
na, da bi time od njenih prihoda mogle biti ispunjene obaveze općine i da bi se nego se mora pretvoriti - u specifične stvari.
mogle održavati javne zgrade. Plaćanja; dadžbine. Od čega je sastavljena određena vrijednost - nešto je
Neobrađene njive, koje su se koristile na osnovu ovog prava, a iz toga te­
kući prihodi bili su označeni imenima emfiteuza i kanon.« drugo.
APSTRAKTNO PRAVO
124 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 125

a/ nužna potreba - ali to najjeftinije - jer tako često govom pojmu, onda takva ograničenja (leno, fideikomisse) naj­
[?] sredstvo zadovoljavanja - samo u vrijeme nužde. češće iščezavaju.
Mnoštvo, rijetkost, - vrijeme, talent koji se zahtijeva
da bi se proizvela neka stvar - tj. mnoštvo, kvantum sred­
stava koja to predstavlja -
§64.
Pretium affectionis - posebna potreba, nazor koji ja
ο tome imam - ne ono apstraktno, potreba uopće
§ 63. primjed. Posjed porodice za vječnost, ali ne Oblik što je dan posjedu i znak sami su spoljašnje okol­
prodati - ne na to kredit - život dandanas učinjen alodi- nosti, bez subjektivne prisutnosti volje, koja* jedino sačinjava
jem, već Friedrich Wilhelm I. - Ograničenje vlasništva da njihovo zuačenje i vrijednost. Ta prisutnost, koja je upotreba, is-
nije bio slobodan pojam realan, nije bio primjeren umu, tj. korišćavanje ili drugo ispoljavanje volje, pada u vrijeme s obzi­
neslobodan - Ograničenje nije umno, još neumno rom na koje je objektivitet trajanje tog ispoljavanja. Bez tog tra­
janja, stvar, kao napuštena od zbiljnosti volje i posjeda, ostaje
Dodatak. Ono kvalitativno ovdje iščezava u formi kvanti­ bez gospodara; ja stoga gubim ili stječem vlasništvo zastarjeva-
tativnog. Time što, naime, govorim ο potrebi, ona je naziv pod njem.
koji se mogu podvesti najrazličitije stvari a njihovo zajedništvo Stoga zastarjevanje nije uvedeno u pravo prosto iz
čini da ih ja onda mogu mjeriti. Napredovanje misli tako ide od nekog spoljašnjeg obzira koji je u protivnosti sa strogim
specifičnog kvaliteta stvari do ravnodušnosti ove određenosti, pravom, iz obzira da se prekinu sporovi i zapletanja koji
dakle ka kvantitetu. Slično se događa u matematici. Ako, na pri­ bi zbog starih zahtjeva nastali oko sigurnosti vlasništva
mjer, definiram šta je krug, šta je elipsa i parabola, onda vidimo itd. Nego, zastarjevanje se temelji na određenju realiteta
da se oni nalaze kao specifično različiti. Uprkos tome se razlika
ovih različitih krivulja određuje puko kvantitativno, naime tako vlasništva, nužnosti, da se ispolji volja da se nešto ima. -
da se to tiče samo jedne kvantitativne razlike koja se odnosi na Javni su spomenici nacionalno vlasništvo ili, zapravo, kao
same koeficijente, na puko empirijske veličine. U vlasništvu je uopće umjetnička djela s obzirom na iskorišćavanje, oni s
kvantitativna određenost, koja istupa iz kvalitativnog, vrijed­ pomoću duše, koja u njima stoluje, važe kao sjećanja i čas­
nost. Ono kvalitativno ovdje daje kvantum za kvantitet i kao ti, kao žive i samostalne svrhe; ali napušteni od te duše,
takvo je isto tako očuvano kao i ukinuto. Posmatramo li pojam ostaju oni s te strane, za neku naciju, bez gospodara i po­
vrijednosti, onda će se sama stvar vidjeti samo kao znak i ona staju slučajan privatni posjed, kao npr. grčka, egipatska
ne važi kao ona sama nego kao ono koliko je vrijedna. Mjenica, umjetnička djela u Turskoj. - Pravo privatnog vlasništva
na primjer, ne pretpostavlja svoju papirnu prirodu nego je samo porodice nekog pisca na njegove proizvode zastarijeva iz
znak nečeg drugog općenitog, vrijednosti. Vrijednost neke stvari sličnih razloga; oni ostaju bez gospodara u tom smislu što
može biti veoma raznovrsna u odnosu na potrebu; ali ako se ne (suprotno onim spomenicima) prelaze u opće vlasništvo i
želi izraziti ono specifično nego ono apstraktno vrijednosti, on­ nakon njihova posebnog iskorišćavanja tih stvari - slučaj­
da je to novac. Novac reprezentira sve stvari, ali on time ne pri­ ni privatni posjed. - Gola zemlja, posvećena grobovima ili
kazuje samo potrebu nego je samo znak za nju, sam je ponovo neupotrebi za sebe na vječna vremena, sadrži praznu ne­
određen specifičnom vrijednošću koju izražava samo kao ono prisutnu proizvoljnost, čijim se povređivanjem ništa zbilj­
apstraktno. Uopće se može biti vlasnikom neke stvari a da se sko ne povređuje, ali čije se poštivanje stoga također ne
ujedno ne bude vlasnikom njene vrijednosti. Neka porodicasko- može garantirati.
ja svoja dobra ne može prodati ili založiti nije gospodar vrijed­
nosti. Ali, budući da je ova forma vlasništva neprimjerena nje-
Subjektivna prisutnost volje. - Bilj. prev.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
APSTRAKTNO PRAVO 127

Najlošiji roman može utoliko imati više vrijednosti


• [UZ § 6 4 ] nego najtemeljitija knjiga - vrijednost ovisi tek ο prodaji,
Trajno izjašnjavanje volje - Inače uvidjeti da je stvar ukusu publike -
derelinkvirana. Moje pobliže (kvantitativno) vlasništvo - ono moje u
64. Otuđivanje neupotrebom - 65/ izričito. tome jest moj duh, talent, -
Ako je on samo za to smatrao da je bez gospodara - Ja ostajem utoliko gospodar nad tim da to poboljša­
no ako to, međutim, nije zbiljski? - upravo zbiljnosti vlas­ vam, mijenjam - ukoliko to ostaje još u vezi s mojom naj-
ništva pripada spoljašnjost i vidljivost. vlastitijom duhovnošću - pa je moja stvar da ga tako po-
mnogostručavam, ili prerađujem - Sve dotle dok sam ja u
• [uz § 64 primjed.] životu, mogu ja to - Zatim za pobožnu svrhu -
Pripada vrijednosti Ako publika više voli staro izdanje a pisac je tvrdog­
- zastarijevanje gubitkom vrijednosti - isto tako piš­ lav pa daje samo svoje novo, onda može publika takvim
čevo privatno vlasništvo - pokretna vrijednost - uopće sredstvom podmiriti svoju potrebu. Ovo bitno - da je ov­
promjena vrijednosti. dje potreba publike koja ima pravo da zahtijeva svoje za­
a/ fizikalno. Mramorne statue za pečenje kreča, me­ dovoljenje. - Ako sada samo roba, sredstvo da se zadovo­
tal, staro gvožde, zlatno i srebrno posude, lji potreba - bez daljeg sudjelovanja ili mogućnosti duhov­
β/ duhovna vrijednost - oblik. nog dodavanja, duhovne osebujnosti - to je ovo postala
puka stvar - ako izlazi iznova, dokazuje da ja to sada još
Zastarijevanje - umjetničkih spomenika - nemaju odobravam, da je [to] moj sadašnji stupanj duhovne iz­
više svoje izvorne vrijednosti pretium affectionis, koja leži gradnje ja sebe sada tako dajem. To je prikaz moje um­
u specifičnoj potrebi koju ja time zadovoljavam - Božii li­ jetnosti i vještine*.
kovi - Palladium, s neba pala stijena άχειροποίητογ [koja
nije napravljena rukom] - beskonačne vrijednosti - uz ovo Dodatak. Zastarijevanje počiva na pretpostavci da sam
specifično je povezana dobrobit jednog naroda - stvari prestao posmatrati kao moje. Jer, tome da nešto ostaje
- Nacija čije su duhovno vlasništvo oni bili napusti­ mojim, pripada trajanje moje volje a ovo se pokazuje kroz upot­
la ih je. Ako su ove prestale - npr. također znanstvene, s rebu ili održavanje. - Gubitak vrijednosti javnih spomenika u
obzirom na fine instrumente, [-] nemaju više nikakve vri­ reformaciji se često pokazivalo prilikom misnih zadužbina. Duh
jednosti - ne više mogućnost - Drukčije Gajus starih konfesija, to znači misne zadužbine, bijaše iščezao i one
Crkvena dobra - misne zadužbine - vječno svjetlo - su se stoga mogle uzeti u posjed kao vlasništvo.
povlače se u značenje običnih dobara, stvari - nisu nikak­
vo određeno privatno vlasništvo, već općine, za upotrebu
za njeno dobro.
Štampanu knjigu svatko ponovo također može na­
praviti - to je neka vrijednost [?], imovina, § 69, primjed.,
koju pisac neće da otuđi pojedinačnim primjerkom - moj
je manuskript mene sasvim drukčije stajao - vremena, na­
pora, itd. nego onog koji kupuje jedan primjerak; - ja pro­
dajem - i ja hoću da vrijednost - u drugom liku, naime
novcu - primim - To je pak neodredivo - ionako duhovna * Ispod toga: m[oj] pristanak da se tako pojavi. - Bilj. njem. izd.
- vrijednost se meni preštampavanjem - otima -
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 129
128
C. Otuđivanje* vlasništva Običajnost, religija - slobodna samosvijest mojeg
identiteta s onim što je u meni aposolutno, supstancijalno,
bit - misaono, intelektualno, samo ukoliko sam ja ono mi­
§65. saono - čovjek - ne može me učiniti nekim drugim nego
što ja jesam.
Ja se svog vlasništva mogu odreći, jer ono je moje samo
ukoliko u nj stavljam svoju volju - tako da ja svoju stvar uopće Dodatak. Ako je zastarijevanje jedno otuđenje sa ne
puštam (derelinquere) od sebe kao stvar bez gospodara, ili je direktno izraženom voljom, onda je istinsko otuđenje izja­
prepuštam volji nekoga drugoga za posjedovanjem - ali samo va volje da ja stvar više neću smatrati mojom. Sve to može
ukoliko je stvar po svojoj prirodi nešto spoijašnje (Äusserlic- biti shvaćeno i tako da je otuđenje jedno istinsko zaposje­
hes). danje. Neposredno zaposjedanje je prvi momenat vlasniš­
tva; isto tako se tako vlasništvo stiče upotrebom, a treći
• [uz §65] momenat je onda jedinstvo obojega, zauzimanje kroz otu­
§ 65. Ne ukidanje potrošnjom, v[eć] dijeljenje uopće. đenje.
Interes zbog idućih § određenja. Pri otuđivanju nastupa
vlasništvo koje nastaje takvo kakvo postaje tek u ispolja-
vanju i s obzirom na otuđivanje. Zaposjedanje koje je §66.
upotreba.
Stvar mogu uzeti u posjed, učiniti je vlasništvom, jer Neotuđiva (unveräusserlich) su stoga ona dobra, ili, štavi-
je ona - po svojoj istini, po svojemu pojmu - stvar - Ja i še supstancijalna određenja - kao i nezastarljivo pravo na njih
onaj drugi učinili smo nešto protiv prirode stvari. Tek uko­ - što sačinjavaju moju najvlastitiju osobu i opću bit moje sa­
liko sam ja sebe uzeo u posjed - nisam rob, mogu imati mosvijesti, kao što su moja ličnost uopće, moja opća sloboda
privatno pravo spram nekog drugog i on spram mene. - Ja volje, običajnost, religija.
nisam stvar bez sopstva - nego vlastita volja, koja ponaj­
prije može sobom raspolagati - da je ovo apsolutno nužni Da bi ono što je duh po svom pojmu ili po sebi bio
uvjet - također i u opstojanju i za sebe (time da bi bio lice, sposo­
Ukoliko ja sam sebe izdajem za roba, činim nešto ban za vlasništvo, da bi imao običajnost, religiju), - ta je
suprotno samome sebi - biti slobodna volja koja nije ni­ ideja sama njegov pojam (kao causa sui, tj. kao slobodan
tko - ne biti nikakva slobodna volja, to je moja slobodna uzrok, on je takav, cuius natura non potest concipi nisi
volja. Slobodna volja je samo ona koja sebe ima za sad­ existens,12 Spinoza, Etika, S. I., Def. I). U istom tom po­
ržaj. jmu, da je on ono što on jest samo s pomoću sebe samoga
i kao beskonačno vraćanje iz prirodne neposrednosti svog
* Riječ »Entäusserung« preveo sam, kako je uobičajeno, kao »otuđiva­ opstojanja u sebe, leži mogućnost suprotnosti između ono­
nje« samo zato da čitaoca, naviknutog na kolokvijalnu upotrebu te riječi, ne do­ ga što je on samo po sebi a ne i za sebe (§ 57), kao i obrat­
vedem u zabunu u pogledu njenog smisla. Mislim da bi inače, možda, bilo bolje
tu riječ prevesti sa pospoljavanje, jer bismo tako i u našem jeziku sačuvali njen no, između onoga što je on samo za sebe a ne po sebi (u
prvotni korijen, pa bismo je mogli smisleno povezati sa ausser — spoljašnji, volji zlo) - i u tome mogućnost otuđivanja personalnosti i
Äusserung «· ispoljavanje, äussern = ispoljavati, veräussern = pospoljavati. njegova supstancijalnog bitka - bilo da se to otuđivanje
Doista je za puno razumijevanje filozofove misli izvanredno značajno upućiva­ događa na nesvjestan ili izričit način. - Primjeri otuđiva-
nje na izvorno jezično porijeklo riječi, ali mi smo, poradi razumljivosti, ipak mo­
rali, ostati pri otuđivanju'} tako donekle onemogućiti njeno filozofsko i lingvis­ 11
tičko izvođenje iz ausser, Äusserung itd. Vidi također bilj. uz § 43. - Bilj. prev. »čija se priroda može pojmiti samo kao postojeća«12
9 - OSNOVNE CRTE FILOZOFUE PRAVA
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
130 APSTRAKTNO PRAVO 131

nja personalnost su ropstvo, tjelesno ropstvo, nesposob­ - Priroda povređuje tamo također vlasništvo - Tu se
nost da se posjeduje vlasništvo, nesloboda njegova itd., to pojavljuje a/ kao jednostrana volja kod čovjeka koji se­
otuđivanje inteligentne umnosti, moraliteta, običajnosti, be oslobađa, sila - β/ spram njegove ranije volje; - isto ta­
religije javlja se u praznovjerju, u autoritetu koji se prizna­ ko kod prirode a/ jednostrani čin prirode β/ spram nje­
je drugim poznatim autoritetima i u neograničenoj moći nog ranijeg dopuštanja opstojanja stvari -
da mi se određuje i propisuje koje poslove treba da ura­ Vrste da se stječe vlasništvo - vrste, tok od spoljaš-
dim (ako se tko iznajmi izričito za razbojništvo, umorstvo njega k unutrašnjemu.
ili za mogućnost zločinstva), da mi se određuje i propisuje A. Zaposjedanje kao neposredno. Nastaje razlikova­
što je dužnost po savjesti, religiozna istina itd. - Pravo na nje zaposjednute pojedinačnosti i supstancije. Opća stvar,
nešto takvo nepospoljivo* jest nezastarljivo, jer akt kojim znak, predstavljeno zaposjedanje.
ja uzimam u posjed svoju personalnost i supstancijalnu B. također predstavljeno zaposjedanje - negacija ne­
bit, čineći sebe nečim pravno sposobnim i uračunljivim, posrednosti, ali posredovana upotrebom, tj. ukidanjem ne­
moralnim, religioznim, uzima ta određenja upravo od spo- posredne pojedinačnosti u kojoj imam stvar - Upotreba
ljašnjosti (Äusserlichkeit), koja im je jedino dala sposob­ iznosi, označuje vlasnika - uzimam još u posjed nešto spo­
nost da budu u posjedu nekoga drugoga. Tim ukidanjem ljašnje, ali ne ono neposredno.
spoljašnjosti otpada vremensko određenje i svi razlozi koji C. Također zaposjedanje (upotreba koja nije samo
bi mogli biti uzeti iz mojeg ranijeg pristajanja ili dopušta- zaposjedanje već također proizvođenje stvari) - Stjecanje
nja. Taj moj povratak u sebe samoga, čime ja sebi omogu­ vlasništva a/ apstraktno: otuđenje, ß/ ispoljavanje kao
ćujem da egzistiram kao ideja, kao pravno i moralno lice, proizvodnja/ - Negacija koja je u sebi pozitivna. Ono
ukida dosadašnji odnos i nepravo koje sam ja i drugi uči­ unutarnje moje - refleksija u mene. Upotreba i neposred­
nio mojem pojmu i umu, da se dopustilo da se s beskonač­ no zaposjedanje u jednome. -
nom egzistencijom samosvijesti postupa i ima postupati Tok A. Negacija neposrednosti B/ Upotreba negaci­
kao s nečim spoljašnjim. Taj povratak u sebe otkriva proti- je neposrednosti i još posjed, vlasništvo nečega neposred­
vurječje da sam drugome dao u posjed svoju pravnu spo­ noga C/ Proizvođenje iz mene.
sobnost, običajnost, religioznost, što ja sam nisam posje­
dovao i što, čim to posjedujem, egzistira upravo bitno sa­
mo kao moje, a ne kao nešto spoljašnje. • [uz § 66 primjed]
Također je pravo da se živi neotuđivo, tj. za
proizvoljnost. Netko se prodaje, za smrt; - Novac za nje­
• [uz § 66] govu porodicu ili neku drugu upotrebu - tko ga kupuje i
Nepunoljetan nema nikakvo pravo - Punoljetnost je ubija, osakaćuje, - ubojica. (Kastracija - učenje kirurških
prvi uvjet svake pravne sposobnosti. Sva prava, po svojoj operacija - vađenje zuba).
prirodi, ne mogu biti nekoga drugoga.
Ja sam vlasnik životinja, biljaka - i drugih stvari -
pretpostavka da su oni vremenski, prolazni, smrtni - pod­ >[Uz: »Ovaj povratak mene u mene samoga...«]
vrgnuti prirodi - ovo je njihovo određenje; - Ja säm stvar a) Što sam ja samo po sebi, ja sam spoljašnje; slobo­
- određenje da ja kao stvar, priroda, propadam i postajem dan, religiozan, običajnostan itd., samo po sebi: dakle, ne­
slobodan - uskrsavam - ovo moje određenje. slobodan, nereligiozan itd.
b) Za mene, tako sam ja tek istinski - ali to postaja-
nje za sebe čini vlasništvu, posjedu drugoga štetu - /Od­
* Unveräusserlich, neotuđiv. - Bilj. prev. šteta - pravedno u dobroj vjeri - Svećenik što služi misu,
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 133
132

koji živi od čitanja mise, za to je prihvaćen, namješten od • [uz §67]


drugih ili u ime drugih/. Odnos apsolutno unutarnjeg prema njegovoj spoljaš-
On ima posla s nekim drugim. njosti.
Dodatak. Ovdje razmotrena razlika je razlika između ne­
Dodatak. U prirodi stvari leži to da rob ima apsolutno kog roba i današnjeg sluge ili nadničara. Atinski rob bi možda
pravo da sebe oslobodi, da, ako je neko svoju ćudorednost iz­ imao lakše dužnosti i duhovniji rad nego u pravilu naša poslu­
najmio za razbojništvo i umorstvo, onda je ovo po sebi i za sebe ga, ali on je ipak bio rob jer cijeli je opseg njegove djelatnosti
ništavno i svako posjeduje ovlašćenje da povuče ovaj ugovor. bio predan gospodaru.
Isto tako se postupa sa iznajmljivanjem religioznosti nekom
svešteniku koji je moj ispovjednik, jer takvu unutarnjost čovjek
treba srediti sa samim sobom. Religioznost kod koje je njen je­
dan dio stavljen u ruku nekog drugog, nije nikakva religioznost §68.
jer je duh samo jedan i on mora stanovati u meni; meni treba
pripadati sjedinjenje onog bitka-po-sebi-i-za-sebe. Ono osebujno u duhovnom proizvodu može načinom is­
poljavanja neku stvar neposredno preobratiti u takvu spoljaš-
njost koju sada isto tako mogu proizvesti drugi, tako da sadašnji
vlasnik njenim stjecanjem, osim što on time sebi može prisvojiti
priopćene misli ili tehnički pronalazak, koja mogućnost dijelom
§67.
(kod književnih djela) sačinjava jedino određenje i vrijednost
stjecanja, dolazi ujedno u posjed općeg načina da se tako ispo-
Od svojih posebnih, tjelesnih i duhovnih vještina i moguć­ ijava i da takve stvari mnogostruko proizvodi.
nosti djelovanja mogu ja drugome pospoljiti* pojedinačne pro­
izvode i neku vremenski ograničenu upotrebu, jer one tim ogra­ Kod umjetničkih je djela oblik kao stvar, koji u spo-
ničenjem dobivaju neki spoljašnji odnos prema mojem totalite­ ljašnjem materijalu slikovito prikazuje misao, u tolikoj
tu i općenitosti. Pospoljavanjem [otuđenjem] ovog cijelog, s po­ mjeri osebujnost individue koja proizvodi da je njegovo
moću rada konkretnog vremena i totaliteta moje proizvodnje ja imitiranje bitno proizvod vlastite duhovne i tehničke vješ­
bih ono supstancijalno proizvodnje, svoju opću djelatnost i zbi­ tine. Kod književnog je djela oblik po kojemu je ono neka
ljnost, svoju ličnost, učinio vlasništvom jednoga drugoga. spoljašnja stvar, isto kao kod pronalaženja tehničke spra­
ve, mehaničke vrste - ondje jer se misao prikazuje samo
nizom pojedinačnih apstraktnih znakova a ne u konkret­
To je isti odnos, kao gore u § 61, između supstancije nom stvaranju, ovdje jer ona uopće ima mehanički sadržaj
stvari i njenog iskorišćavanja; kao što je ovo iskorišćava-
nje različito od onoga samo ukoliko je ograničeno, tako je - pa način proizvođenja takvih stvari kao stvari spada me­
isto upotreba mojih snaga samo utoliko različita od njih đu obične umješnosti. - Između ekstrema umjetničkog
djela i zanatlijske proizvodnje opstoje, uostalom, prijelazi
samih i time od mene, ukoliko je kvantitativno ograniče­ koji čas više čas manje imaju u sebi nešto od jednoga ili
na; -totalitet ispoljavanja neke snage jest snaga sama, - drugoga.
totalitet ispoljavanja akcidencija jest supstancija - totali­
tet ispoljavanja oposebljavanjä (specifikacija) jest ono op­ • [uz §68]
će. Slikarstvo - umjetničko djelo - ne znak - već prikaz
- oponašanje - osjetilnost predstavlja što ono treba da
* [u rukopisu] tj. koju netko drugi može učiniti od toga. znači.
134 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 135

§ 68. Ja hoću da dobijem za to vrijednost, ono koliko [otuđi], ili da za sebe ne polaže nikakvu vrijednost na nju,
je mene to stajalo - napuštajući s pojedinačnom stvari također i nju. Ova mo­

I
Duhovna je proizvodnja nešto u sebi opće - Duh - gućnost ima, naime, tu osobitost da je ona u stvari ona
Pojedinačni ručni rad - oranje - ne umješnost u to­ strana po kojoj ova nije samo posjed nego i imovina (vidi
me kao u stroju, satu, koji se podražava - Tko stječe ono dolje § 170 i dalje), tako da to leži u posebnom načinu spo­
pojedinačne, također i vještinu, dosjetljivost, oštroumnost, ljašnje upotrebe stvari, pa je različito i odjeljivo od upotre­
talent - tj. sposobnost (opć.) da proizvodi isto, a ne spo­ be za koju je stvar neposredno određena (ona nije, kao što
sobnost da iznalazi, tj. da ponovno učini nešto drugo, ali se kaže, takva accessio naturalis kao foetura). Kako pak
isto. razlika pada u ono po svojoj prirodi djeljivo, u spoljašnju
U spisateljskoj proizvodnji, doduše, ne vještina - ali upotrebu, zato zadržavanje jednog dijela pri pospoljava-
isto tako sposobnost da se to proizvodi. nju [otuđivanju] drugog dijela upotrebe nije priudržaj jed­
Kod umjetničkih djela ne - Modus proizvodnje sam nog gospodstva bez utile. - Prosto negativno, ali prvotno
ono osebujno - Znakovi u jeziku; da su znakovi, to ja ta­ unapređivanje znanosti i umjetnosti jest da se oni koji u
kođer nisam učinio - opstoji već u narodu - također spo- njima rade osiguraju od krađa i da im se može pružiti za­
ljašnje stvari. U stroju - sredstvo, spoljašnje stvari - samo štita njihova vlasništva; kao što je bilo prvo i najvažnije u
kompozicija, oblik, osebujan - ali mehanički unapređivanju zanata i industrije da se osiguraju od raz-
bojništva na cestama. - Kako, uostalom, duhovni proiz­
vod ima određenje da ga druge individue shvate i da ga
§69. njihova predstava, sjećanje, mišljenje itd. usvoje, zato nji­
hovo ispoljavanje - kojim oni ono naučeno također čine
pospoljivom [otuđivom] stvari (jer učenje ne znači samo
Budući da stjecatelj takvog proizvoda posjeduje punu pamćenjem napamet naučiti riječi - misli drugoga mogu
upotrebu i vrijednost primjerka kao onoga pojedinačnoga, on je se shvatiti samo mišljenjem, a to je po-mišljenje [Nachden­
njegov potpuni i slobodni vlasnik kao nečega pojedinačnoga, ken] također i učenje), - ima uvijek13 neki svojevrsni oblik,
premda autor spisa ili pronalazač tehničke sprave ostaje vlasnik tako da oni moć [imovinu]* koja odatle izrasta mogu smat­
općeg načina umnožavanja takvih proizvoda i stvari, koji on op­ rati kao svoje vlasništvo i na osnovu toga braniti svoje pra­
ći način nije neposredno pospoljio [otuđio], nego ga sebi može vo na takvu proizvodnju. Širenje znanosti uopće i određe­
zadržati kao vlastito pospoljavanje. no naučno zanimanje posebno po svom su određenju i
Ono supstancijalno u piščevu i pronalazačevu pravu dužnosti najodređeniji kod pozitivnih znanosti, učenja ne­
ne valja tražiti prvenstveno u tome što on pri otuđivanju ke crkve, pravne nauke itd., ponavljanje misli koje se ut­
pojedinačnog primjerka hotimično čini uvjetom da mo­ vrđuju, koje su uopće već ispoljene i spolja prihvaćene,
gućnost da drugi sada također proizvodi takve produkte dakle i u spisima kojima je svrha to naučno zanimanje i ši­
kao stvari, mogućnost koja time dolazi u njegov posjed, ne renje i rasprostranjivanje znanosti. Koliko pak oblik, koji
postane vlasništvom toga drugoga, nego da ostane prona- se nameće u ponavljanom ispoljavanju, preobražava op-
lazačevo vlasništvo. Prvo je pitanje da li je takvo rastavlja­ stojeće znanstveno blago i pogotovu misli takvih drugih
nje vlasništva stvari od mogućnosti, koja je dana s njome 13
da se ta stvar također proizvodi, dopustivo u pojmu i ne A: »da postane i njeno ospoljenje, cime ona... praviti, ima uvijek.« -
ukida li puno, slobodno vlasništvo (§ 62) - čime tek dolazi Konjektura prema Lassonu
* Vermögen = moć, sposobnost, ali i imovina, imutak. Hegel na nekoli­
u proizvoljnost prvog duhovnog proizvođača da tu moguć­ ko mjesta, pa tako i ovdje, smisleno upotrebljava tu dvoznačnost te rijeci. - Bilj.
nost zadrži za sebe ili da je kao neku vrijednost pospolji prev.
136 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 137

koji su još u spoljašnjem vlasništvu svojih* duhovnih pro­ mo to što i ukoliko što predstavlja misli - ovu vrijednost -
izvoda, u specijalno duhovno vlasništvo individue koja ne drugu vrijednost, koja u sebe uključuje pomnogostruča-
reproducira, i koliko joj time daje ili ne daje pravo da ih vanje - ova vrijednost dalja imovina -
također učini svojim spoljašnjim vlasništvom - koliko je Tome pripada moja /ne prećutno nego/ izričito vo­
takvo ponavljanje u jednom književnom djelu plagijat, ne lja - ako se otuđuje također i ta strana -
može se označiti tačnim određenjem, a, prema tome, ne Takva proizvodnja u vezi s drugima -
može se utvrditi pravno i zakonski. Plagijat bi stoga morao Uzeti u posjed jest moj rad, vještina - čini ovo moje
biti stvar časti i čast bi ga morala sprečavati. - Zakoni pro­ spoljašnjim - (bitno) u vezi s drugim ili, to se pridružuje
tiv preštampavanja ispunjavaju stoga svoju svrhu da se neposredno tome -
pravno osigura vlasništvo pisca i izdavača, doduše u odre­ Kad se ono što je znak predstava proizvodi, prosto je
đenom, ali u veoma ograničenom opsegu. Lakoća kojom u vezi s drugima -
se, u pogledu oblika, nešto može promijeniti ili kojom se, Upotreba - stavlja pred moju volju da se nešto, neka
može pronaći mala modifikacija u velikoj znanosti, u op­ stvar ima kao vlasništvo; zaposjedanje postaje predstava.
sežnoj teoriji koja je djelo nekoga drugoga, ili već nemo­ Konačno, (spisateljska proizvodnja) [postati] same pred­
gućnost da se u predavanju onoga što je već shvaćeno os­ stave kao stvari. Način jednog opstanka, posjeda koji se
tane pri riječima začetnika, dovode već za sebe, osim po­ odnosi prosto na druge - Moje treba da ostane ono spo-
sebnih svrha za koje je nužno takvo ponavljanje, besko­ ljašnje, vrijednost - za razmjenu - kao imovina.
načnu mnogostrukost promjena, koje stranom vlasništvu
utiskuju više ili manje površan pečat vlastitoga: kao što
stotine i stotine kompendija, izvadaka, zbornika itd., raču­ • [uz § 69. primjedb. str 78: »u ono što je po svojoj prirodi
nica, geometrija, nabožnih spisa itd. pokazuje kako se ta­ djeljivo,...«]
kođer svaka misao nekog kritičkog časopisa, almanaha Vrsta i način upotrebe - jedna se vrsta upotrebe us­
muza, konverzacionog leksikona itd. odmah može pod is­ tupa - druga vrsta ne - nasljedni zakup, leno - također
tim ili promijenjenim naslovom ponoviti, ali braniti kao jedna vrsta upotrebe - druga, naime da se to proda, ne. -
nešto vlastito; - čime se piscu ili istraživaču-poduzetniku ali ovo potonje nije vrsta upotrebe - već je vlasništvo vri­
upropašćuje ili obostrano slabi, ili čak potpuno uništava jednosti stvari -
dobitak koji mu je obećavalo njegovo djelo ili ideja. No Zakoni protiv preštampavanja - a/ Zaštita pisca i iz­
što se tiče djelovanja časti protiv plagijata, pri tome pada davača - njihovi posrednici zajednički protiv preštampa­
u oči da se više ne čuje izraz plagijat ili čak učena krađa - vanja - β/ izdavač spram preštampavača kao spram publi­
bilo da je čast učinila svoje da se plagijat potisne ili da je ke. Zajedničko vlasništvo nacije - svaki može to preštam-
on prestao biti nečastan i da je iščezao osjećaj ο tome, bilo pavati - privilegij - Zbrinjavanje, osiguravanje izdavačkih
da neka idejica i promjena nekog vanjskog oblika sebe poslova -
kao originalitet i samostalno produciranje tako visoko oc­
jenjuje da i ne dopušta da se u njoj pojavi pomisao ο pla­ • [uz § 69 primjed. str. 78 i dalje]
gijatu. Najveći dio njemačke literature postao je fabrikant-
stvo, čista industrija.
• [uz §69] • [uz § 69 primjed. str. 79]
To je dvostruko određenje - iskorišćavanje - što je Almanah muza, geometrija nije nikakva posebna po­
direktno određenje prodaje jednog primjerka? Prodaje sa- misao, - svakom je, dakle, dopušteno da eksploatira takvu
* [u rukopisu:] svojih, tj. onih. - Bilj. njem. izd. pomisao.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 1 3 9
138

Učene novine - Jutarnji, večernji listovi. Svi bogovi i Nazor specijalne individue - isto osuditi kao i kod
božice - muze, Minerva, Hermes - pomisao. svakog zločinstva - čovjek loše odgojen, nedostatak, nešto
odbojno u njegovoj spoljašnjosti, manirama - često u sebi
ozlojeđen - psihološko opisivanje - npr. »gostioničar kod
Sunca« - u Schillern.
§70. To se, dakako, može razumjeti, ali ne opravdati -
Dodatak. Pojedinačna osoba je svakako nešto podređeno,
Obuhvatni totalitet spoljašnje djelatnosti, život, spram što se mora posvetiti običajnoj cjelini. Ako stoga država zahtije­
personalnosti koja je sama ova i neposredna, nije ništa spoljaš­ va život onda ga individua mora dati, ali smije li čovjek sam se­
nje. Otuđivanje ili žrtvovanje života jest, štaviše, ono suprotno bi oduzeti život? Ovo samoubojstvo može se prije svega smatra­
od opstanka ove personalnosti. Stoga ja za to otuđivanje uopće ti hrabrošću, ali kao loša hrabrost krojača i služavki. To se zatim
nemam nikakva prava, a samo običajnosna ideja, u koju je ova može promatrati ponovo kao nesreća, ako tome vodi rastrganost
neposredno pojedinačna personalnost po sebi utonula i koja je onog unutarnjeg. Ali, glavno pitanje je: imam li na to pravo?
njena zbiljska moć, ima pravo na to, tako da je, kao što je život Odgovor će biti da ja kao ova individua nisam gospodar svoga
kao takav neposredan, i smrt njegov neposredni negativitet, a života jer obuhvatni totalitet djelatnosti, život, jest protiv osob­
zato se ona spolja, kao stvar prirode ili u službi ideje, mora pri­ nosti koja je sama ovo neposredno, ništa spoljašnje. Ako se dak­
miti iz tuđe ruke. le govori ο nekom pravu koje osoba ima nad svojim životom,
• [uz § 70] onda je to jedna protivrječnost, jer bi to značilo da osoba ima
a/ Bijeda, čista, apstraktna nesreća - nesreća kao pravo nad sobom. Ali ona ga nema jer ona ne stoji iznad sebe i
takva β/ Sramota; ovaj subjekt previsok. ne može sobom upravljati. Kada se Herkul zapalio, kada se
Gubitak - Brut bacio na svoj mač, onda je to ponašanje heroja protiv svoje
personalnosti; ali kada se radi ο jednostavnom pravu da sebe
a/ spoljašnje mogućnosti staleža, časti ubijemo onda se to može poricati i herojima.
- može biti veoma ograničene vrste - Werhter
β/ republike, Rima;
γ/ užitka - interes od užitka - blazirani Englez
δ dobre savjesti - zločinstvom - Prijelaz od vlasnika k ugovoru
Prosuđivanje - a/ da li je pravno dopušteno - ß/ da
li je običajnosno dopušteno - oteti se nesreći, sramoti,
oduzimanju časti - i to nezasluženome - §71.
Ako se čovjek spusti u tu dubinu - da svoj život, či­
tav opseg, dovodi do uspoređivanja i suprotstavljanja, te Opstanak je kao određeni bitak bitno bitak za drugo (vidi
stavljanja u pitanje - onda time nastupa zahtjev đa se on gore bilj. uz § 48); vlasništvo, s obzirom da je ono opstanak kao
spusti također u dubinu svog duha, prije nego što sudi spoljašnja stvar, jest za druge spoljašnjosti i u njihovoj vezi nuž­
ovaj život nema nikakve vrijednosti. - Ako u njemu* ništa nost i slučajnost. No kao opstanak volje ono je, kao za drugo,
ne opstoji čime bi mu on** mogao pribaviti neku vrijed­ samo za volju jedne druge osobe. Taj je odnos volje prema volji
nost - onda on stoji na podređenom stupnju svoje običaj- vlastito i istinsko tlo na kojemu sloboda opstoji. To posredova­
nosne svijesti. nje da se vlasništvo nema samo s pomoću neke stvari i moje
* Tj. u životu. - Bilj. red. subjektivne volje nego isto tako s pomoću jedne druge volje, i
** Tj. čovjek. - Bilj. red.
140 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 141

da se ono, prema tome, može imati u jednoj zajedničkoj volji, Čast - Hanibal, Katon, Brut - velike individue - ova
sačinjava sferu ugovora. treba da bude izdvojena - ovim okolnostima koje ih obeš-
čašćuju - pravo časti individualiteta spram ovih okolnosti
Po umu je tako nužno da ljudi ulaze u ugovorne od­ - čast - spram mene u ovim okolnostima.
nose - da poklanjaju, mijenjaju, trguju itd. - kao što je Herkul sebe spaljuje na lomači - otrovan Dejaniri-
nužno da posjeduju vlasništvo (§ 45, bilj.)· Ako je za njiho­ nom odjećom - preuzima sam sudbinu -
vu svijest potreba uopće, blagonaklonost, iskorišćavanje Ako se steklo jedno istinski visoko pravo, ove okol­
itd. ono što ih vodi ugovorima, onda je to po sebi um, nai­ nosti nisu mu adekvatne, isuviše neprimjerene - heroj -
me ideja realnog, (tj. samo u volji opstojećeg) opstanka svaki sebe čini takvim herojem -
slobodne personalnosti. - Ugovor pretpostavlja da se oni Natežu se u suprotnostima
koji stupaju u nj priznaju kao osobe i vlasnici; kako je on a/ Bijednik koji ne zaslužuje da živi - koji je isuviše
odnos objektivnog duha, to je u njemu već sadržan i pre­ bijedan za ovaj život - ovaj život je nešto bolje nego što ti
tpostavljen momenat priznavanja (usporedi §§ 35 i 57 zaslužuješ - β/ Visoki, ovoga života ovaj život - stalež -
bilj.). ove okolnosti - nije dostojan - i suviše sam savršen - ovaj
moj život je ono odlično - Takva taština, oholost -
• [uz §71] Hrabrost - više dužnosti - General na čelu - baca se
Uvijek se viša predstava - svrha - suprotstavlja živo­ na neprijatelja, biva ubijen - francuski brodski kapetani -
tu - veza s moralitetom - kod samoubojstva - viša ideja, u kod Isle de France (?) dopustili su da ih ubiju - to nije
kojoj ja sebe činim sucem - ono što se od njih zahtijeva -
Hrabrost - nekog krojača, sluškinje, sluge; - Nedos­ Nesreća uopće - nije mogla izdržati život. No drugo
tatak, oskudnost sve do urođene [?] lijenosti - hrabrost sa­ je pažnja, poštivanje.
mo kao spram nečega [?] strašnoga - velikoga - moćnoga
- tj. ovdje spram moje veličine, - moje savršenosti - Bi­ • [uz § 71 primjed.]
jednik se ubija, djevojka koja ima dijete ne zna sebi pomo­ Prijelaz
ći, ne može podnijeti sramotu - nepriličnost koja ne treba a/ Ja ostajem vlasnik - onoga općega - napuštan
da se dogodi - nizašto se poštuje kao nešto veliko - ali posebno
Werther, inače uvelike misaon, uvelike osjećajan čovjek -
β/ Općenitost kao zajedničkih volja - nad posebnim
tj. njegova veličina, kojom on treba da ovlada - To je isto
- vrijednost se nalazi u onome posebnome -
- on je zapleten u svoj osjećaj, svoj položaj - takva ljubav,
takav prirodni osjećaj treba da bude zadovoljen*** - tre­ γ/ Razmjena - proces - Stjecanje neke stvari koja
ba da ima viši interes u sebi - ne zna sebi pomoći - to je to pripada nekoj drugoj p[osebnoj] volji.
isto, šupljost, praznina života, duha - ono negativno - a/ Opstanak slobode - stvar moja
spram potrebe interesa - b/ No stvar je posebna - ukidanje njene posebnosti
je - a/ ovu ja mogu sebi samo prisvojiti upotrebom - nje­
Ja sam gospodar moga života - svaki drugi isto tako nim uništenjem - β/ ukidanjem njene posebnosti - otuđe­
- Hobbes: svatko može drugoga ubiti - stoga (su) svi ljudi njem
isti - Ja imam jedino istinski sud - Svatko sebi stvara neki
sud da li ja zaslužujem da živim [Karl.L.] - Nitko i ništa - U jednom i u drugom slučaju nisam ja više vlasnik. -
bijednik - da li sam ja to - treba samo da ja imam istinski Ostaje protivurječje da neposredna stvar treba da bude
sud. U najmanju ruku ja. moje vlasništvo; - a ipak ja treba da budem vlasnik, moja
***[iznad toga:] udovice u istočnoj Indiji sloboda da ima opstanak -
APSTRAKTNO PRAVO 143
142 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

liko ja prestajem biti vlasnik u jednoj volji koja je identična s


Prema neposrednoj pojedinačnosti stvari nemam drugom.
drugog odnosa kao osoba nego da je trošim, upotreblja­
vam - ili da je se odreknem - • [uz §72]
Strana opstanka a/ kao spoljašnja stvar β/ za drugu Ovo jedinstvo dvojice koji se priznaju kao slobodni
slobodnu volju - - održava samo opstanak - proces - Priznavanje je samo
Ovaj istinski opstanak slobodne volje za drugoga, s ovo apstraktno jedinstvo - Stjecanje, uzimanje u posjed -
drugim - od njega priznat - Ja ostajem vlasnik. unutar i s pomoću tog priznavanja. Priznavanje za sebe
Ovdje meni kao vlasniku u pravom elementu slobo­ formalno.
de - predmetno - ne zabrinuto, visoko cijenjeno - ostavlja Formalno, spoljašnja predstava
to [?] mojoj vlasti - Stjecanje jedne stvari koja pripada jednoj drugoj slo­
nego predmetno a/ spoljašnjost, opstanak β/ dostoj­ bodnoj volji - Tako određen ugovor ima interes da ja ne­
no opstojećeg elementa slobodne volje - što posjedujem; - ovo interes posebnosti -
Ugovor - realni opstanak vlasništva. Interes uma. a/ da ja jesam i ostajem vlasnik - ß/ da
Prijelaz - a/ Neposredno zaposjedanje je moj opstanak, kao vlasništvo, objektivitet - slobodna
Nastupa odmah b/ posredno - s pomoću volje neko­ samosvijest nekog drugog -
ga drugoga. moja volja kao opstojeća, tj. kao ono opće
Prethodna su posredovanja subjektivna - s pomoću
znakova, s pomoću moje djelatnosti.
Dodatak. U ugovoru ja imam vlasništvo kroz zajedničku §73.
volju: naime, interes je uma da subjektivna volja postane opća i
da se uzdigne do ovog ozbiljenja. Određenje ove volje ostaje, Ja ne samo da mogu otuđiti od sebe neko vlasništvo (§ 65)
dakle, u ugovoru, ali u zajedništvu sa jednom drugom voljom. kao spoljašnju stvar nego ja ga se moram s pomoću pojma odre­
Opća volja, naprotiv, ovdje se javlja samo još u formi i obličju ći kao vlasništva, kako bi meni moja volja, kao ono što opstoji
zajedništva. [daseind], bila predmetna. No po tom je momentu moja volja
kao otuđena ujedno jedna druga. Dakle, to u čemu je ta nužnost
pojma realna jest jedinstvo različnih volja, u kojemu se, na taj
Drugi odsjek način, napušta njihova različnost i osebujnost. No u ovom je
identitetu njihove volje (na ovom stupnju) sadržano isto tako i
to da svaka volja jest i ostaje neidentična s drugom, za sebe vlas­
UGOVOR tita volja.

• [uz §73]
§72.
Otuđenje mojeg vlasništva - tj. ne posebne stvari -
Vlasništvo čija strana opstanka ili spoljašnjosti nije više to nije otuđenje moje volje - tj. ne strane po kojoj vlasniš­
tvo pripada meni kao slobodnoj volji, -
samo stvar nego sadržava u sebi moment jedne (a time i druge) Da sam ja sebi kao slobodnoj volji objektivan - tj.
volje ostvaruje se ugovorom - kao procesom u kojemu se prika­ kao druga slobodna volja.
zuje i izmiruje protivurječje da ja jesam i ostajem utoliko za me­ Istinsko otuđenje volje - njeno objektiviranje
ne vlasnik koji bitkuje za sebe i koji isključuje drugu volju, uko-
APSTRAKTNO PRAVO
144 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 145

Otuđenje u kojemu ja ostajem vlasnik - i njegovo ma državna prava i državne dužnosti smatrali i branili kao
održanje kod mene neposredno privatno vlasništvo posebnih individua spram
Ovaj pojam, određenost ove sfere. Isto tako vratiti prava vladara i države, tako su se u jednom novijem vre­
mene menskom periodu prava kneza ili države smatrala predme­
tima ugovora i osnovana na njemu kao nešto prosto zajed­
ničko volje i kao nešto što je proizišlo iz proizvoljnosti
onih koji su sjedinjeni u jednu državu. - Ukoliko su, s jed­
§74. ne strane, različita oba ona stajališta, utoliko im je zajed­
ničko što su određenja privatnog vlasništva prenijeli u sfe­
Taj je odnos, dakle, posredovanje jedne volje, koja je ru koja je sasvim druge i više prirode. - Vidi dolje: običaj-
identična u apsolutnoj razlici vlasnika koji za sebe bitkuju, pa nost i država.
sadržava da svaki voljom svojom i voljom drugoga prestaje biti
vlasnik, da to ostaje i da to postaje - posredovanje volje da se
• [uz § 75 primjed.]
napusti jedno i to pojedinačno vlasništvo i volje da se jedno tak­
Čitav prijelaz - starijeg u novo vrijeme - okreće se
vo vlasništvo, dakle vlasništvo nekoga drugoga, primi, i to u
ovdje - revolucija u svijetu - tj. ne naprosto neka glasna -
identičnoj vezi tako da jedno htijenje postaje odluka samo uko­ revolucija koju su doživjele sve države.
liko opstoji drugo htijenje.
Država, opće, misao, svrha koja je po sebi i za sebe.
- Ne više kneževsko privatno vlasništvo, kneževsko privat­
§75. no pravo - filozofski kralj - Državna dobra postala su
državno vlasništvo - pravednost - ne patrimonijalna sud­
ska vlast: pojedinac je sebe zaštitio - Porez na ugovore po­
Budući da se oba dijela što se kontrahiraju međusobno jedinaca: kamate, gilte - nego opće mjerilo. Razdjeljivanje
odnose kao neposredne samostalne osobe, ugovor polazi a/ od općega, ne posebna obaveznost plemstva - nego svih.
proizvoljnosti; pY identična volja, koja ugovorom počinje da
opstoji, samo je jedna s pomoću njih postavljena, prema tome Fridrih II - filozofski kralj - ne treba da se poštuju
samo zajednička, a ne po sebi i za sebe opća; γ/ predmet je ugo­ posebna prava i privilegiji - Njemačka državna konstituci­
vora pojedinačna spoljašnja stvar, jer je samo takva podvrgnuta ja - Gosp. von Haller naprotiv - kod Fridriha II važilo je
njihovoj zgoljnoj proizvoljnosti da je otuđe (§ 65. i dalje). to kao domišljanje, oduševljenje umjetnosti, despotizam
Stoga se pod pojam ugovora ne može supsumirati itd., pa su ga se bojali - imponirao je svojim djelima i ka­
rakterom. - Sasvim novo gledište u svijetu - postavljeno u
brak; ta ja supsumcija u svojoj - sramoti, mora se reći, - zbiljnosti.
postavljena kod Kanta (»Metafiz. počela pravne nauke,
14
str. 106 i dalje«). - Isto tako ne leži priroda države u ugo­ - Prije toga deduct, posjed -
vornom odnosu, bilo da se država uzima kao ugovor svih U novije vrijeme mijenja se ugovor; - jednostrana
sa svima, ili kao ugovor tih sviju s vladarom i vladom. - volja, nikakvo pravo - nego sila - onaj je ugovor odavna
Miješanje toga, kao i odnosa privatnog vlasništva uopće, u učinjen - Ne, kazali biste vi, to nije ugovor, nego sila - tek
državni odnos proizvelo je najveće poremećaje u držav­ sada ustanovljen ugovorni odnos - stari - nas ne veže -
nom pravu i zbiljnosti. Kao što su se u ranijim razdoblji- Svakako, ο stvarima, također ο potomcima - Sada ugovor
ne stvar posebne volje, ako se pokorava - odmah opov­
14
»Metafizika ćudoređa«, I dio, § 24-27. - Bilj. njem. izd. rgnut u podvrgavanju majoritetu.
10 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
146 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
APSTRAKTNO PRAVO 147

Dodatak. U novijem dobu bilo je vrlo omiljeno državu §77.


smatrati ugovorom svih sa svima. Svi, kaže se, zaključuju ugo­
vor sa knezom a ovaj opet sa podanicima. Ovaj nazor dolazi Budući da u realnim ugovoru svatko zadržava isto vlasniš­
otud da se površno misli samo na jedno jedinstvo različitih vo­ tvo s kojim on stupa u nj i koje ujedno napušta, ono se vlasniš­
lja. Ali u ugovoru su dvije identične volje, obje osobe jesu i žele tvo koje ostaje identično i koje u ugovoru bitkuje po sebi razli­
ostati vlasnici; ugovor, dakle, proizilazi iz samovolje osoba, a kuje od spoljašnjih stvari koje u zamjeni mijenjaju svog vlasni­
ovo ishodište zajedno sa ugovorom isto tako ima i brak. Ali kod ka. Ono je vrijednost u kojoj su predmeti ugovora međusobno
države ovo je već drugačije, jer ne leži u samovolji individua da jednaki uza svu kvalitativnu spoljašnju različitost stvari, ono nji­
se odvoje od države, budući da smo već njeni građani po prirod­ hovo općenito (§ 63).
noj stvari. Umno određenje čovjeka je da živi u državi, a ako ne­ Određenje da jedna laesio enormis* ukida obaveze
ma države onda je prisutan zahtjev uma da se ona osnuje. Neka koje su ušle u ugovor ima, prema tome, svoj izvor u pojmu
država upravo mora dati dozvolu za to da se u nju stupi ili da je ugovora, pobliže pak u momentu da Kontrahent otuđiva­
se napusti; ovo dakle nije ovisno od samovolje pojedinca, a njem svog vlasništva ostaje vlasnik, a u pobližem određe­
država time ne počiva na ugovoru koji pretpostavlja samovolju. nju kvantitativno isti. Povreda, međutim, nije samo enor-
Pogrešfi» je kad se kaže da je u samovolji svih da osnuju drža­ mna (kao takva prihvaća se ako prelazi polovinu vrijed­
vu: štaviše, za svakoga je apsolutno nužno da jest u državi. Veli­ nosti) nego i beskonačna ako je ο neotuđivom dobru (§ 66)
ki napredak države u novijem dobu je to da ista svrha ostaje po bio sklopljen ugovor ili neka stipulacija** uopće za njego­
sebi i za sebe a ne, kao u srednjem vijeku, da svako smije postu­ vo pospoljavanje [otuđivanje]. - Stipulacija je, uostalom,
pati po svojoj privatnoj stipulaciji. prije svega po svom sadržaju (tako) različita od ugovora
da ona znači bilo koji pojedinačni dio ili moment cijelog
ugovora, zatim, također, da je ona formalno utvrđivanje, ο
čemu kasnije. Ona sadržava, u pogledu one strane, samo
formalno određenje ugovora, pristajanje jednoga da nešto
učini te da bude pristajanje drugoga da to prihvati; nju su
Ugovor je formalan ukoliko su obje privole, čime se ostva­ stoga ubrajali u takozvane jednostrane ugovore. Razliko­
ruje zajednička volja - negativni moment otuđenja neke stvari i vanje ugovora kao jednostranih i dvostranih, kao i njihove
ono pozitivno njenog primanja - razdijeljene na oba kontrahen- druge razdiobe u rimskom pravu dijelom su površna sas­
ta - darovni ugovor. - No realnim se on može nazvati ukoliko tavljanja po pojedinačnom, često spoljašnjem obziru, kao
je svaka od obih volja, koje kontrahiraju, totalitet tih posredov- što način i vrsta njihove formalnosti često proističu iz sas­
nih momenata, dakle ukoliko u tome isto tako postaje i ostaje vim spoljašnjih prilika i povređuju pojam prava, a dijelom
vlasnik; - ugovor ο razmjeni. miješaju među sobom također i određenja koja se tiču pri­
rode ugovora samoga te takva koja se odnose tek na pra­
vosuđe (actiones) i pravna djelovanja po pozitivnim zako­
Dodatak. Ugovoru pripadaju dva pristanka ο dvije stvari: nima.
ja, naime, hoću steći i ustupiti vlasništvo. Realni ugovor je onaj
u kojem svako čini cjelinu, ustupa i stiče vlasništvo i u ustupa­ • [uz §77]
nju ostaje vlasnik; formalni ugovor je onaj u kojemu samo je­ a/ Vlasništvo ostaje - Općenitost razlučena od speci­
dan stiče ili ustupa vlasništvo. fične posebnosti.
* Prikrata preko polovine (vrijednosti). - Bilj. prev.
** Stipulacija - pogodba. - Bilj. prev.

ιο·
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 149
148

ß/ § 77 Dvovrsno ispoljavanje volje - onog puko spoljašnjeg, tako u ugovoru imamo diferenciju izme­
Stipulacija se tako supsumira pod ugovor - obrnuto, đu zajedničke volje kao sporazuma i posebne volje kao izvrša­
ugovor također pod obligaciju - ovo podijeljeno u a/ vanja. U prirodi ugovora leži da se ispoljava zajednička kao i
Ugovor iz jednog licit, postupka, ß/ obaveznost iz zločin­ posebna volja, jer se ovdje volja odnosi prema volji. Sporazum,
stva, neprava... [?] koji se manifestira u jednom znaku, i izvršenje stoga su kod ob­
razovanih naroda razdvojeni, dok se kod primitivnih naroda
mogu poklapati. U šumama Cejlona postoji jedan trgovački na­
rod koji polaže svoje vlasništvo i mirno čeka dok ne dođu drugi
§78. da svoje stave nasuprot: ovdje nijemo izjašnjavanje volje nije
različito od izvršavanja.
Razlika između vlasništva i posjeda, supstancijalne i spo-
ljašnje strane (§ 45), postaje u ugovoru razlikom između opće
volje kao sporazuma i njegova ozbiljenja s pomoću izvršavanja.
Onaj ostvareni sporazum, za sebe različit od izvršavanja, jest ne­ §79.
što predstavljeno, čemu stoga, po svojstvenom načinu opstanka
predstava u znakovima (Enciklopedija filozof, znanosti, §§ 379, Stipulacija sadržava stranu volje, stoga ono supstancijalno
i dalje15, valja dati poseban opstanak, u izrazu stipulacije s po­ pravnoga u ugovoru spram kojega, ukoliko ugovor još nije ispu­
moću formalnosti pokreta i drugih simboličkih radnja, posebno njen, još opstojeći posjed za sebe jest samo ono spoljašnje, što
u određenom objašnjenju govorom, tom duhovne predstave ima svoje određenje samo u onoj strani*. Stipulacijom sam na­
nadstojnijem elementu. pustio vlasništvo i posebnu proizvoljnost nad njim, pa je već po­
stalo vlasništvo drugoga; ja sam stoga njome neposredno prav­
Stipulacija je prema tom određenju, doduše, oblik no obavezan na izvršavanje.
kojim u ugovoru sklopljeni sadržaj tek kao predstavljeni
ima svoj opstanak. No predstavljanje je samo oblik, pa ne­ Razlika između pukog obećanja i ugovora leži u to­
ma taj smisao kao da bi time sadržaj bio još nešto subjek­ me što je u onom to što ja želim pokloniti, činiti, izvršiti iz­
tivno što bi ovako ili onako valjalo željeti i htjeti, nego je govoreno kao nešto buduće i ostaje još subjektivno odre­
sadržaj sklapanje koje je ο tome izvršeno voljom. đenje moje volje, koje ja, prema tome, mogu još promije­
niti. Stipulacija ugovora, naprotiv, već je sama opstanak
• [uz §78] moje voljne odluke u tom smislu da sam ja svoju stvar ti­
- Razlika između vlasništva i posjeda, supstancijalne me otuđio pa je sada prestala da bude moje vlasništvo i da
i spoljašnje strane - također vrijednost - i specifična stvar - je već priznajem kao vlasništvo drugoga. Rimsko je razli­
kovanje između pactum i contractus loše, Fichte16 je jed­
Volja - kao zajednička po sebi - posebna volja od nom ustvrdio da obaveznost držati se ugovora otpočinje
toga različita. za mene tek s početnim izvršavanjem drugoga, jer sam ja
prije izvršavanja u neizvjesnosti ο tome da li je drugi mis­
Volja kao takva, kao ono unutrašnje - spoljašnje uči­
lio ozbiljno svojom izjavom; obaveznost prije izvršavanja
njena spram jedne druge volje. - Volja ima posla s voljom. bila bi stoga samo moralne, a ne pravne prirode. Samo što
Dodatak. Kao što smo u učenju ο vlasništvu imali razliku
* Volje. - Bilj. red.
između vlasništva i posjeda, između onog supstancijalnog i 16
Prilozi za ispravljanje sudova publike ο francuskoj revoluciji. - Sveuk.
djela VI, str. 111. i dalje. - Bilj. njem. izd.
" 3. izdanje, § 458 i dalje - Bilj. njem. izd.
150 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 151
izjava stipulacije nije izjava uopće, nego sadržava ostvare­ više samo subjektivno; - nego postupak - postavljen izvan
nu zajedničku volju, u kojoj se ukinula proizvoljnost ras­ mene -
položenja i njezine promjene. Stoga se ne radi ο moguć­ Stvar poslije (post.) kontrakta moja -
nosti da li je drugi bio ili postao unutarnje drukčije raspo­ Moje vlasništvo a/ moje volje β/ mojeg posjeda -
ložen, nego da li on ima na to pravo. Ako drugi i otpočne ona strana otuđena - stipulacija;
izvršavati, ostaje mi isto tako proizvoljnost neprava. Onaj
Teškoća leži, ili je ležala - u razlici izjave - naime,
nazor pokazuje isto tako svoju ništetnost time što bi ono
da moja volja - prije izjave kao izvršavanja - treba da je
pravno ugovora bilo postavljeno u lošu beskonačnost, pro­
unutarnja, subjektivna, s moje strane, dakle, podobna da
ces u beskonačno, u beskonačnu djeljivost vremena, mate­
se mijenja; - samo mnjenje - Slično se javlja poziv na po­
rije djelanja itd. Opstanak što ga volja ima u formalnosti
bunu, klevetanje, psovanje - da je samo mnjenje koje sam
pokreta, ili u za sebe određenom govoru, potpuni je opsta­
ja iskazao, - i to također samo riječima - kretanje zraka,
nak volje, već kao intelektualne, čije je izvršavanje samo
vjetar koji se već razletio kao što sam ga učinio - što ostaje
posljedica. - Ne mijenja, uostalom, ništa na stvari što u
- samo ono unutarnje i moje mnjenje, subjektivno, koje
pozitivnom pravu opstoje takozvani realni kontrakti, za
ostaje samo moje.
razliku od takozvanih konsenzualnih* kontrakata, u smis­
lu da se oni smatraju punovažnima samo ako k pristajanju Takve riječi - su čini i djelovanja - U svijetu pred­
pridode zbiljsko izvršavanje (res, traditio rei). Oni su dije­ stava ne tuče se batinom, ne trguje zlatom, srebrom itd. -
lom posebni slučajevi gdje mene tek ta predaja stavlja u isto tako ne kao ni mjenica, jer je samo riječ, doduše, napi­
položaj da sa svoje strane mogu izvršavati, pa se moja oba­ sana, ali samo na papiru, crnom tintom - zauzima posve
veza da izvršim odnosi samo na stvar ukoliko je dobijem u mjesto novca, kao što novac mjesto robe - ne samo mjesto
. ruke, kao kod pozajmice, zajmovnog ugovora i depozita nego su zbog svog sadržaja punovažni novac i vrijednost.
(Što također može biti slučaj i kod drugih ugovora); - Različita prava - na ispunjavanje i izvršavanje - po­
okolnost koja se ne tiče prirode odnosa stipulacije prema put akcija - koje su bile postavljene - žalosno, kljasto raz­
izvršavanju, nego se tiče načina izvršavanja - a dijelom sti- likovanje - konačno zajedno, srušeni - besmislenost - tj.
puliranje u jednom ugovoru ostaje uopće prepušteno pro­ ono opće nije istaknuto -
izvoljnosti da nečija obaveznost za izvršavanje ne leži u sa­ Pactum je rimski ugovor - djelomice sličan pukom
mom ugovoru kao takvome, nego bi trebalo da je ovisna obećanju - od kojega se, međutim, odvaja stipulacija - sti­
tek ο izvršavanju drugoga. pulacija, naime, kao svečani ceremonijal; - ipak su pretor-
sko pravo, malo po malo i, konačno, Justinijan ukinuli tu
razliku; Thibaut, (Theorie der logischen Auslegung des ro­
• [uz §79] mischen Rechts, 1799), v. str. 125.
Moja je volja vezana, zajednička volja - postavljena - Fichte - isto tako u starijem rimskom pravu -:
u jedno s voljom dwgoga - da jedinstvo ima realitet - a/ »kod nenavedenih kontrakata (tj. posebnih vrsta koje nisu
Izvršavanjem - ß/ Stipulacijom - načinom volje kao neče­ navedene u civilnom pravu) obaveznost se gradila prosto
ga duhovnoga s pomoću znaka - riječ, kretnja, pismo; ce­ na izvršavanju koje se zbilo; ali time je bio obavezan samo
remonijal, iscrpnost, rukovanje - zajednička je volja ovdje primalac; taj je mogao, dakle, akciju usmjeriti na ispunja­
za oboje - moja volja ne više subjektivno za mene. Što je vanje; ali on je također mogao, sve dok nije uslijedila pro­
ovdje, otuđenje je moje volje i njeno povezivanje s jednom tuusluga ili primalac u ispunjenju ugovora nije učinio ni­
drugom; ja sam tom otuđenju dao opstanak, tako da nije kakve primjene, koje su jednake primanju - zahtijevati na­
trag dano, naprosto zbog toga što se predomislio«. Thiba­
* Ugovori koji nastaju suglasnošću volje. - Bilj. prev. ut, (1. c.) str. 124.
152 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 153

Contractus nomin fatusj proizvodio je svaki posebnu B. Ugovor razmjene


tužbu koju je on imenovao: contractus innomin. zahtije­
vao da u svakom pojedinačnom slučaju formula tužbe bu­ 1. Razmjena kao takva:
de normirana po posebnom slučaju koji predloži; actio a/ neke stvari uopće, tj. neke specifične stvari za neku
praescriptis verbis. drugu sličnu;
β/ kupnja ili prodaja (emtio venditio); razmjena jedne
specifične stvari za neku koja je određena kao opća, tj.
§80. koja samo kao vrijednost, bez drugog specifičnog odre­
đenja, važi za upotrebu - za novac.
2. Davanje pod zakup (locatio conductio), pospoljavanje
Podjelu ugovora i na njoj zasnovano razumno raspravlja­ (otuđivanje) privremene upotrebe nekog vlasništva za
nje njihovih vrsta ne valja ovdje uzeti iz spoljašnjih okolnosti, zakupninu, i to
nego iz razlika što leže u prirodi samog ugovora. - Te razlike je­ a/ neke specifične stvari, pravi zakup - ili
su razlike formalnog i realnog ugovora, zatim vlasništva, te po­ β/ opće stvari, tako da posuđivač ostaje samo vlasnik te
sjeda i upotrebe, vrijednosti i specifične stvari. Prema tome pro­
izlaze ove vrste (ovdje dana podjela poklapa se u cjelini s Kan- stvari ili, što je isto, vrijednosti - zajam (mutuum, tako­
tovom podjelom, »Metafiz. počela pravne nauke«, str. 120. i da­ đer onaj commodatum sa zakupninom; - dalje empirij­
lje", pa se odavna trebalo očekivati da se obična aljkavost pod­ sko svojstvo stvari - da li je ona štap, sprava, kuća itd.,
jele ugovora na realne i konsenzualne, imenovane i neimenova­ res fungibilis ili non fungibilis, pridonosi (kao u pozaj­
ne kontrakte itd. zamijeni pametnom podjelom): mljivanju kao darovanju, br. 2) druga, posebna, ali uos­
talom nevažna* određenja).
3. Ugovor ο djelu (locatio operae), pospoljavanje (otuđi­
A. Ugovor darovanja, i to: vanje) mog proizvođenja ili vršenja usluga na jedno og­
raničeno vrijeme, ili inače po nekom ograničenju (vidi §
67), ukoliko je, naime, pospoljivo (otuđivo)
1. Neke stvari, zapravo takozvano darovanje. S tim je srodan mandat i drugi ugovori gdje se iz­
2. Pozajmljivanje neke stvari, kao poklanjanje jednog di­ vršavanje osniva na karakteru i povjerenju ili na višem
jela ili njenog ograničenog uživanja i upotrebe; pozaj­ talentu te nastupa inkomensurabilitet izvršenoga za
mljivao ostaje pri tome vlasnik stvari (mutuum i com- spoljašnju vrijednost (koja se ovdje također ne zove
modatum bez kamata). Pri tome je stvar ili specifična ili plaća, nego honorar).
se pak, premda je takva, smatra općom ili važi (kao no­
vac) kao za sebe opća. C. Upotpunjavanje jednog ugovora (cautio) s pomoću za­
3. Darovanje nekog vršenja usluge uopće, npr. zgoljno ču­ laganja.
vanje nekog vlasništva (depositum); - darovanje neke Kod ugovora, gdje ja pospoljujem (otuđujem) isko-
stvari s posebnim uvjetom da će drugi postati vlasnik rišćivanje neke stvari, ja nisam u njenom posjedu, ali sam
tek u trenutku smrti darovatelja, tj. u trenutku kad ovaj još njen vlasnik (kao kod zakupa.) Nadalje mogu kod ugo­
i onako nije više vlasnik; dispozicija testamenta ne leži vora - razmjene, kupovanja, također i darovanja postati
u pojmu ugovora, nego pretpostavlja građansko druš­ vlasnik a da ne budem u posjedu, kao što uopće ovo ras­
tvo i pozitivno zakonodavstvo. tavljanje nastupa u pogledu bilo kojeg izvršavanja ako se
17 »Metafizika ćudoređa«, I dio, § 31. - Bilj. njem. izd. * [u rukopisu:] tj. ne važna za opća određenja. Bilj. njem. izd.
APSTRAKTNO PRAVO 155
154 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

vora ο razmjeni - prodajem iskorišćivanje - ßß/ samo kao


ne zbiva iz ruke u ruku. No da u jednom slučaju i ostajem vrijednosti - kao specifično određene u sebi: lihva kama­
u zbiljskom posjedu vrijednosti koja je još ili je već moje te, na novac, jer inače kao takav nije upotrebljiv, ne kao
vlasništvo, ili da sam u drugom slučaju u nj postavljen a kapital - danas drukčije -
da nisam u posjedu specifične stvari koju ja prepuštam ili npr. također žito, samo vlasnik vrijednosti - i tako­
koja meni treba da bude prepuštena, to se ostvaruje s po­ đer specifičnog kvaliteta, no ipak ne njega po njegovoj
moću zaloga - specifična stvar koja je, međutim, moje empirijskoj pojedinačnosti - ipak ponovno posebno žito,
vlasništvo samo po vrijednosti mog, u posjed prepuštenog ječam - vrsta.
ili dužnog mi vlasništva, ali po svojem specifičnom svoj­
3. Ostajem vlasnik apsolutne vrijednosti.
stvu i višku vrijednosti ostaje vlasništvo zalagačevo. Zala­
Thib [aut, 1. c] 1, str. 192: res fungibilis, stvar, pri če­
ganje stoga nije samo neki ugovor, nego samo stipulacija
mu je to u pravilu sporedno da li se ima upravo ovaj speci­
(§ 77), dopunski moment ugovora s obzirom na posjed
es /čini se, štaviše, da treba biti individualitet/ ili jedan
vlasništva. - Hipoteka, jamstvo posebni su oblici toga.
drugi istog roda; res non fungibilis gdje to nema mjesta.
Sumnjive su sve one stvari koje se obično otuđuju u sva­
• [uz §80] kovrsnoj trgovini po broju, mjeri i težini.
a/ formalni i β/ realni ugovor
β/ Ugovor ο stvari - vlasništvo ili posjed ili upotreba • [uz C ]
- ili samo privremeno. Vlasnik i posjednik vrijednosti.
Stvar koja već jest - ili koja tek mora postati kao moj [»Kod ugovora gdje ja otuđujem iskorišćivanje neke
proizvod putem mene - moje ospoljavanje* stvari«] samo iskorišćivanje - ne u posjedu, ali njen vlas­
γ/ Ja ostajem vlasnik - pri posuđivanju iskorišćava- nik, stvari
nja - ili sam postao vlasnik - kod kontrahiranog izvršava­ Ovo je umna podjela ugovora - prema tome rasprav­
nja. ljena - Dalje okolnosti, npr. između ugovora i izvršavanja
kome šteta - kajanje - posljedice - otezanja - i beskonač­
• [uz A. Ugovor ο darivanju] no mnoštvo - prouzrokovano posebnim kvalit[etom], pri­
1. Stvari uopće - 2. Upotreba neke stvari - Ostajem rodom predmeta - ili uvjetima pri ugovoru - /psihičke -
vlasnik stvari u cjelini - darujem trošenje - a/ jedne poje­ ovisno ο volji - da li one koje odgađaju, razrješuju/ umet­
dinačne stvari kao takve - jedan dio propada β/ Dopuš­ nute na njegovo mjesto.
tam da se besplatno u kući stanuje, da se oranica besplat­ Isto tako valja razlikovati čiste ugovore - i miješane,
no obrađuje - iskorišćuje - 3. Vršenje usluga - Ja ostajem tj. s višom običajnosnom vrijednošću, - ugovor također
vlasnik vrijednosti, onoga općega. Otuđenje mene - nije kod braka, - ali samo također - civilna strana imovine -
slučaj kod drugih darivanja. Hipoteka - je formalno zalog
Jamstvo - je kredit, kod zajma uopće - ali ne moj
• [uz B. Ugovor ο razmjeni] kredit. Kod jamstva ne ostaje posuđivač u posjedu vlasniš­
1. Prepuštanje cjeline - u razmjeni - Ostajem posjed­ tva.
nik vrijednosti a/ Vrijednost kao slučajna. Dodatak: Kod ugovora je napravljena razlika da kroz spo­
2. Ostajem vlasnik cjeline αα/ kao specifične i moje razum (stipulaciju), vlasništvo doduše postaje moje, ali ja ne­
(?) pojedinačne stvari, ali ne ostajem posjednik - ßß/ Is­ mam posjed i trebam ga dobiti tek kroz izvršavanje. Ako sam sa­
korišćivanje ima također vrijednost - to je ono opće ugo- da već odvajkada vlasnik stvari, onda je namjera zalaganja da ja
* Ausserlichmachen - ospoljavanje. Bilj. prev.
u isto vrijeme dođem u posjed vrijednosti vlasništva i time već u
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 157
156

sporazumu koji bi izvršavanje osiguralo. Poseban način zalaga­ volje - kao volja - Volja se odnosi prema sebi samoj kao
nja je jamstvo kod kojeg neko ulaže svoje obećanje, svoj kredit volja. Pravo kao pravo; k ovom razvijanje određenja pra­
za moje izvršenje. Ovdje se kroz osobu izvršava ono šta se kod va - tj. pravo postavljeno, ne ovo pojedinačno, nego pravo
zalaganja samo stvarno događa. u svojoj općenitosti - tj. s ukidanjem posebnog interesa -
u subjektivnoj volji - i kao u nekoj posebnoj stvari; nego
radi se ο pravu kao takvome. - Ovo tlo, ovaj opstanak jest
subjektivna volja - da se htjelo pravo kao takvo - uopće,
§81. da se hoće opstanak volje da bi bilo pravo realizirano. - Ja
imam vlasništvo, tj. ovu i onu stvar; Ja hoću ovu stvar -
U međusobnom odnosu neposrednih osoba njihova je vo­ ovaj posebni sadržaj - ali sad postaje posebni sadržaj sa­
lja uopće isto tako po sebi identična i od njih u ugovoru zajed­ mo pravo.
nički postavljena kao što je i posebna. Zato što su one neposred­ Ovdje polazište - zajednička volja - Vlasništvo je
ne osobe, slučajno je da li je njihova posebna volja u skladu s slučajno, spoljašnje - dovde samo prohtjev ili bilo koja
voljom koja bitkuje po sebi i koja s pomoću one ima svoju eg­ spoljašnja slučajnost da mogu imati ovo ili ono, - u priro­
zistenciju. Kao posebna, za sebe različita od opće, nastupa ona di, - ili da li slučajna volja nekoga drugoga meni želi pre­
u proizvoljnosti i slučajnosti uvida i htijenja protiv onoga što je pustiti stvar - ova njegova samovolja pogađa, međutim,
po sebi pravo - ne pravo. samo posebnu stvar, pogađa moj prohtjev da li hoće ovaj
Prijelaz k nepravu sačinjava logičku višu nužnost: da zadovoljiti ili ne - još ne pravo kao takvo - On nema ni­
su momenti pojma - ovdje pravo po sebi, ili volja kao op­ kakvo apsolutno pravo da bude zadovoljen - tj. opstanak
ća i pravo u svojoj egzistenciji, koje je upravo posebnost prohtjeva kao takvog nije opstanak volje -
volje - postavljeni kao za sebe različiti, što pripaila ap­ No sada - moje pravo kao takvo - tj. opstanak moje
straktnom realitetu pojma. - No ova posebnost volje je za volje ne sadržava naprosto neku stvar - nego volju nekoga
sebe proizvoljnost i slučajnost, koju sam ja napustio u drugoga -
ugovoru samo kao proizvoljnost ο jednoj pojedinačnoj Tako, volja u odnosu prema nekoj volji -
stvari, a ne kao proizvoljnost i slučajnost same volje. Ovdje počinje elemenat koji vodi k stajalištu morali­
teta - jer moralitet je unutrašnjost volje - tj. volja koja se­
• [uz §81] be hoće; - Volja sebi samoj predmet - ali moralitet kao za
Razlika opće volje prava od posebne volje. U ugovo­ sebe - u sebe vraćena volja -
ru se ispoljava pravo za sebe - spram posebne volje, po­ Ovdje ponajprije odnos volje spram volje, ali prema
stavlja se kao određeno razlučeno od posebnoga. jednoj drugoj volji, jer neposredna razlika volje od sebe
Opstanak volje kao opće spram posebne - same kao takve jest kao volja nekoga drugoga.
Ono što je stipulirano u ugovoru jest pravo - kao Uopće pravo - po - sebi - spram slučajne volje;
takvo, tj. u općem određenju. Vrijednost i zajednička volja - oboje slučajna opće­
Prijelaz, a/ Određenje - opće volje, samo tek kao nitost. Ono povezano i ono što povezuje - u objema volja­
postavljeno; izvršavanje nužna posljedica - ali isto tako ma - jest to da je u njima biće po sebi* - pravo po sebi -
zavisna od proizvoljnosti - tj. uopće opstanak volje - oboje su se u ugovoru ne samo
To je meni predmetno - moja pojedinačna volja kao odrekli svoje posebne volje nego također pretpostavili da
opstanak, i to u jednoj drugoj volji i putem nje - Dakle važi opstanak volje uopće - pravo u toj stvari - to je unu-
pravo - ali ovaj opstanak - kao volja - samo slučajno, sa­
mo određenje zajedničkosti - β/ treba da bude opstanak * Biće po sebi - das Ansichseiende. - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 159
158
stanak, posebna volja, neposredno, tj. slučajno poklapaju, ide u
tarnja bitna pretpostavka - Kidanje ugovora, neizvršava­ nepravu dalje, do privida - do suprotstavljanja prava po sebi i
nje je protiv prava uopće - tj. ne samo protiv moje poseb­ posebne volje u kojoj to postaje posebnim pravom. Istina je tog
ne volje kao posebne; - Priznanje ne samo što je ona u po­ privida, međutim, da je on ništavan i da se pravo uspostavlja ne­
sjedu, - već njene volje kao takve - u stipulaciji - stoga je giranjem te njegove negacije, kojim se procesom njegova posre­
izvanredno važan uvid u prirodu stipulacije, da se ugovor dovanja da se iz svoje negacije vrati k sebi određuju kao ono
kao stipuliran smatra važećim, jer u tome opstanak kao zbiljsko i važeće, jer je ono ponajprije bilo samo po sebi i nešto
volje duhovnog opstanka - tako pravo uopće - neposredno.
Apstraktni spoljašnji opstanak volje, ne puki empi­
rijski, jer se u svojoj vlasti, i on će se braniti (- divlji naro­ • [uz §82]
di, Mauri, samo ta vrsta straha - refleksije lukavstva, do­ Činjenje važećim prava po sebi -
bitka, koristi, možda i religije, ljudskosti) - otuda toliko Ja ostajem vlasnik spram neprava - Ja empirijski
važno da narodi dođu do ugovornog odnosa unutar sebe i imam ovo određenje ujedno kao slučajno - njegova je pri­
spram drugih - roda, međutim, ono; bitni subjekt [nije] sada pojedinačna
Dodatak. U ugovoru smo imali odnos dviju volja kao jed­ ličnost, nego pravo po sebi -
ne zajedničke. Ali ova identična volja samo je relativno opća, Posebna volja, jer volja također pravo - opstanak
postavljena opća volja i time još u suprotnosti prema posebnim volje, slobode.
voljama. U ugovoru, u sporazumu, leži svakako pravo da se za­ Posebnost - nužna - pada u slučajno, proizvoljnost
htijeva izvršenje; Ali ovo je opet stvar posebne volje koja kao - tačka gdje započinje moralitet, krivnja
takva može djelovati uprkos pravu koje postoji po sebi. Ovdje Nužnost nije suprotstavljena krivnji - ona isključivo.
se dakle pomalja negacija koja je ranije već ležala u volji koja Privid - postavljanje općeg - kao neko posebnoga -
postoji po sebi, a ova negacija je upravo nepravo. Opći tok je da što se obistinjuje ukidanjem posebne volje prema sebi.
se volja očisti od njene neposrednosti i tako iz njenog zajedniš­
tva izazove posebnost koja nastupa protiv njega. U ugovoru oni Podatak. Pravo po sebi, opća volja kao bitno određena
koji se sporazumijevaju još zadržavaju svoje posebne volje, ugo­ kroz posebnu volju, u odnosu je na nešto nebitno. To je odnos
vor, dakle, još nije izvan stupnja samovolje i time ostaje izručen suštine prema njenoj pojavi. Ako je pojava primjerena i suštini,
nepravu. onda ona, viđena s druge strane, njoj opet nije primjerena, jer
pojava je stupanja slučajnosti, suština u odnosu na nebitno. Ali
u nepravu pojava napreduje do privida. Privid je postojanje ko­
je je neprimjereno suštini, prazno odvajanje i postavljenost suš­
Treći odsjek tine, tako da je ona oboma razlika kao različitost. Privid je stoga
ono neistinito koje iščezava, tako što hoće da bude za sebe, a na
ovom iščezavanju suština se pokazala kao suština, to znači kao
NEPRAVO moć privida. Suština je negirala svoju negaciju i tako je ono što
je osnaženo. Nepravo je jedan takav privid i kroz njegovo išče­
zavanje pravo sadržava određenje nečeg čvrstog i važećeg. Ono
§82. što smo upravo nazvali suštinom jest pravo po sebi, nasuprot če­
mu se posebna volja ukida kao neistinita. Ako je ono ranije ima­
U ugovoru je pravo po sebi kao nešto postavljeno, njegova lo samo neposredni bitak, onda ono sada postaje zbiljsko time
unutarnja općenitost kao nešto zajedničko proizvoljnosti i po­ što se vraća iz svoje negacije; jer, zbiljnost je ono što djeluje i
sebne volje. Ta pojava prava, u kojemu se ono i njegov bitni op-
160 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 161

što sebe sadrži u svom drugobitku, dok je ono neposredno pri­ A. Nepristrano nepravo
jemčivo za negaciju.
§84.
§83.
Zaposjedanje [§ 54] i ugovor za sebe i po svojim posebnim
Pravo, koje kao nešto posebno i stoga raznoliko spram vrstama, ponajprije različite izjave i posljedice moje volje uop­
svoje općenitosti što po sebi bitkuje i jednostavnosti dobiva ob­ će, jesu u odnosu prema priznavanju drugih pravni razlozi, jer
lik privida, jest takav privid dijelom po sebi ili neposredno, dije­ je volja ono u sebi opće. U njihovoj međusobnoj raznolikosti i
lom se ono po subjektu postavlja kao privid, dijelom kao upra­ spoljašnjosti18 leži da oni u pogledu jedne te iste stvari mogu
vo ništavno - nepristrano ili građansko nepravo, prijevara i zlo­ pripadati različitim osobama, od kojih svaka iz svojih posebnih
činstvo. pravnih razloga smatra stvar svojim vlasništvom; time nastaju
pravne kolizije.
• [uz §83]
a/ Nepristrano nepravo: Priznanje prava - važi me­
• [uz § 84]
ni kao pravo za sebe - nepravo po sebi.
a/ Pravni razlog je privid; β/ Pravo po sebi je privid
β/ Nepravo koje je za sebe ujedno još pravo - važi γ/ Pravo jest kao privid - tako da bi bio privid postavljen
drugome, ne meni - privid prava, privid prigovora drugo- kao ništavno postavljen - kao pravo; Privid se čini kao
ga· pravo -
γ/ po sebi i za sebe - važi pravo za oboje; i nepravo. Razlog - ono bitno - različitost takvog bitnoga -
a/ Nepravo kao pravo - je pravo za mene - Svatko prava uopće - do sada različiti načini supsumcije -
hoće općenito pravo - drži pravo drugoga kao privid - po Razlog jest kao privid; - Razlog, strana posebnosti,
sebi je privid kao razlučeno postavljen od prava po sebi
β/ Pravo kao privid samo za druge Oboje hoće pravo, priznati da pravo treba da bude.
γ/ Nepravo po sebi i za sebe, također ne kao privid
- važi kao nepravo za oboje -
Dodatak. Nepravo je dakle privid suštine koji se postavlja
§85.
kao samostalan. Ako je privid samo po sebi a ne i za sebe, to
znači, nepravo mi važi za pravo, onda je ono ovdje nepristrasno.
Privid je ovdje za pravo ali ne za mene. Drugo nepravo je preva- Ta kolizija, u kojoj se stvar traži iz jednog pravnog razloga
ra. Ovdje nepravo nije privid za pravo po sebi, nego se događa i koja sačinjava sferu građanskog pravnog spora, sadržava pri­
tako da ja drugom poturam neki privid. Time što ja varam, pra­ znavanje prava kao onoga općega i odlučujućega, tako da stvar
vo je za mene privid. U prvom slučaju za pravo je nepravo bilo treba da pripadne onome koji ima na to pravo. Spor se tiče sa­
privid. U drugom slučaju je meni samom, kao nepravu, pravo mo supsumcije stvari pod vlasništvo jednoga ili drugoga; - na­
samo jedan privid. Treće nepravo konačno je zločin. To je po prosto negativan sud, gdje se u predikatu onoga mojega negira
sebi i za mene nepravo: ali ja ovdje hoću nepravo i ne upotreb­ samo ono posebno.
ljavam privid prava. Drugi, protiv koga se događa zločin, ne tre­
ba da nepravo koje postoji po sebi i za sebe posmatra kao pra­ 18
U Hegelovu primjerku ispravak: »U njihovoj spoljašnjosti između sebe
vo. Razlika između zločina i prevare je u tome da u prevari u i raznolikosti.« - Bilj. njem. izdav.
formi čina još leži priznavanje prava, što kod zločina nedostaje. 11 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 163
162

§86. • [uz §87]


Pravo - ono prividno - je odnos u sferi neprava uop­
Kod stranaka je priznanje prava povezano sa suprotstav- će, - No privid je ovdje učinjen predikatom, određenjem
ljenim posebnim interesom i isto takvim nazorom. Protiv tog prava samoga; - Ono subjektivno, privid za sebe, čini se
važećim, pravo praznim opstankom.
privida istupa u njemu samome (pređašnji §) pravo po sebi kao Pravo kao apstraktno za sebe - bez i spram onoga po
predstavljeno i zahtijevano. No ono jest ponajprije samo kao sebi - Naročito pravo bez onog po sebi - moja subjektiv­
neko »treba da«, jer volja još ne opstoji kao takva koja bi, oslo­ na sloboda, subjektivna strana moje volje: meni je pravo -
bođena neposrednosti interesa, kao posebna imala za svrhu op­
ću volju; ona je ovdje još određena kao takva priznata zbiljnost Ne ide protiv (posebne) volje drugoga, ali protiv pra­
spram koje bi trebalo da se stranke odreknu svog posebnog na­ va po sebi i protiv stvari. Prijevara lišava mene stvari, ali
zora i interesa. ostavlja slobodnom moju subjektivnu volju
Nepristrano nepravo ide protiv subjektivne volje
Dodatak. Ono šta je pravo po sebi to ima određeni razlog, drugoga, ali ne protiv stvari -
a moje nepravo koje držim za pravo ja branim iz bilo kojeg raz­ Posebna volja poštivana
loga. Priroda je onog konačnog i posebnog da daje prostor slu­ u nepristranom nepravu, poštivana opća volja po
čajnostima; ovdje se, dakle, moraju dogoditi kolizije, jer mi smo sebi
ovdje na stupnju onog konačnog. Ono prvo nepravo negira sa­
mo posebnu volju, dok se opće pravo respektira, to je dakle naj­ Dodatak. Posebna volja se u ovom drugom stupnju nepra­
lakše nepravo uopće. Kada kažem da neka ruža nije crvena, on­ va respektira ali opće pravo ne. U prijevari se ne povređuje po­
da ipak još priznajem da ona ima boju, ja stoga ne poričem sebna volja time što se prevareni nabjeđuje da mu se događa
vrstu i negiram samo ono posebno, ono crveno. Isto tako se ov­ pravo. Zahtijevano pravo je, dakle, postavljeno kao nešto sub­
dje priznaje pravo: svaka osoba hoće pravo i njoj samo treba jektivno i puko prividno, što sačinjava prijevaru.
nastati ono što je pravo. Njeno nepravo se sastoji samo u tome
da ono što ona hoće drži za pravo.

§88.

U ugovoru stječem neko vlasništvo zbog posebnog svoj­


B. Prijevara stva stvari, a ujedno po njenoj unutarnjoj općenitosti, dijelom
po vrijednosti, a dijelom iz vlasništva drugoga. Proizvoljnošću
drugoga može mi se ο tome iznijeti lažan privid, tako da ugovor
§87. kao obostrani slobodni pristanak na zamjenu ove stvari, prema
njenoj neposrednoj pojedinačnosti, ima svoju ispravnost, ali
Pravo po sebi, po svojoj razlici od prava kao posebnoga i strana po sebi bitkujućega općenitoga nedostaje u tome.r(Besko-
opstojećega, jest kao zahtijevano, doduše određeno kao ono bit­ načni sud po svom pozitivnom izrazu ili identičnom značenju.
no, ali u tome ujedno samo zahtijevano, pa s te strane nešto sub­ V. Enciklop. filozof, znan., § 121")
jektivno, dakle nebitno i samo prividno. Ono opće od posebne
volje sniženo tako na samo prividno - prije svega u ugovoru na 19
samo spoljašnje zajedništvo volje, jest prijevara. 3. izdanje, § 173 - Bilj. njem. izdav.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 165
164
§89. Lupež izbjegava privid, ne daje privid prava, koji da­
je prijevara -
Da je spram tog prihvaćanja stvari prosto kao ove i spram Privid je a/ negativan - spram prava, puki, samo pri­
prosto mnijuće kao i proizvoljne volje ono objektivno i opće di­ vid - b/ Priznavanje
jelom spoznatljivo kao vrijednost, dijelom važeće kao pravo, a
dijelom da se ukida spram prava subjektivna samovolja - to je Dodatak. Osebujno nepravo je zločin gdje se, kako mi se
ovdje prije svega, također samo zahtjev. čini, ne respektira niti pravo po sebi niti [pravo], gdje su, dakle,
povrijeđene obje strane, objektivna i subjektivna.
Dodatak. Za građansko i nepristrasno nepravo nije uspos­
tavljena nikakva kazna, jer ja ovdje nisam htio ništa protiv pra­
va. Kod prijevare, naprotiv, javljaju se kazne jer se ovdje radi ο
pravu koje je povrijeđeno. §91.

Kao ono živo čovjek se na svaki način može svladati, tj.


njegova fizička i inače spoljašnja strana dovesti pod vlast dru­
gih, ali slobodna se volja ne može po sebi i za sebe prisiliti (§ 5),
C. Prisila i zločinstvo osim ukoliko ona sama sebe ne povuče iz spoljašnjosti koje se
čvrsto drži, ili iz njene predstave (§7). Prisiliti na što moguće je
§90. samo onoga koji hoće da dopusti da ga prisiljavaju.

Da moja volja sebe u vlasništvu stavlja u neku spoljašnju • [uz §91]


stvar, to leži u tome da nju stvar isto tako obuzima i stavlja pod Htijenje - hoću da budem u spoljašnjemu
nužnost kao što se volja u njoj reflektira. Ona u tome dijelom
može trpjeti silu uopće, dijelom joj se neka žrtva ili radnja može
napraviti uvjetom posjeda ili pozitivnog bitka - njoj se može §92.
učiniti prisila.

• [uz § 90] Budući da je volja, samo ukoliko opstoji, ideja ili zbiljski
Prethodili su apstraktno nepravo - nepravo u pravu; slobodna i budući da je opstanak, u koji je ona sebe stavila, bi­
djelomice negacije, - idealno nepravo - unutarnje u mnje­ tak slobode, sila ili prisila razara neposredno sebe samu u svom
pojmu kao ispoljavanje neke volje koje ukida ispoljavanje ili
nju, spor - opstanak volje. Sila ili prisila stoga su, apstraktno uzeto, ne-
Realno nepravo - nepravo koje se tiče stvari. pravne.
Zbiljsko nepravo - volje i stvari -
Negacija a/ subjektivne volje drugoga -
β/ objektivne, po sebi bitkujuće volje. • [uz §92/93]
Otuda napad, prisila. Prisila je sila spram prirodnog opstanka, u što je po­
Poštivana niti posebna niti opća volja. stavljena volja - ako je ta volja posebna volja spram opće,
- Stvarnost* volje. onda je to po sebi prisila - ili volja je tek po sebi
Preuzeti ovu po sebi bitkujuću volju, koja nije ona
* Stvarnost — Sachlichkeit - Bilj. prev. što zna - javlja se na putu k svjesnoj volji.
APSTRAKTNO PRAVO 167
166 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Apstraktno ili strogo pravo odmah u početku defini­


§93. rati kao pravo na koje se smije prisiljavati - znači prihva­
ćati posljedicu koja nastupa tek na 21 zaobilaznom putu ne-
Prisila ο tome što ona sebe u svom pojmu razara realno je prava.
prikazana time što se prisila ukida prisilom, ona je stoga ne sa­
mo uvjetno pravna nego i nužna - naime kao druga prisila, koja • [uz §94]
je ukidanje prve prisile. Prisila spram neprava; - nameti, vojna služba - stav­
Povreda nekog ugovora neizvršavanjem pogodbe, ili ljeni su na dispoziciju državi. - Pita se: na što je dopušte­
pravnih dužnosti spram porodice, države, vršenjem ili pro­ no prisiljavati? Zašto ne na moralnu pomoć, vjerske obre­
puštanjem, jest utoliko prva prisila ili, u najmanju ruku, si­ de itd.? To bi također trebalo prepustiti nepravu; - moral­
la, ukoliko uskraćujem ili oduzimam vlasništvo nekoga no, religiozno nepravo, unutarnje nepravo; - također spo-
ljašnji postupci, koji treba da bitno dođu iz moje moralne
drugoga ili dužno izvršavanje. - Pedagoška prisila, ili pri­
unutrašnjosti, inače nemaju razloga, tj. po svom sadržaju
sila vršena spram divljaštva i grubosti, javlja se, doduše, nisu ograničeni na ličnost i vlasništvo, spoljasnja izvršava­
kao prva koja ne slijedi nakon prethođenja neke prve. No nja službe, na koje sam ja obavezan; nisu naprosto ove ap­
samo prirodna volja jest po sebi sila spram ideje slobode strakcije. Također pravni postupci, pridržavanje ugovora,
koja po sebi bitkuje i koju volja zaštiti od takve neobrazo­ namet, vojna služba treba da [budu] moralni, da dođu iz
vane volje i u toj zaštiti pružiti joj važenje. Ili je običajnos- moje moralne volje; ali razlog nije bitno uvjerenje, nego
ni opstanak već stvoren u porodici ili državi, spram kojih apstraktna ličnost - ova isto tako ne može biti direktno
je ona prirodnost nasilna djelatnost, ili opstoji samo pri­ prisiljena, tj. ne može se nešto učiniti mojim vlasništvom,
rodno stanje - stanje sile uopće, onda protiv njega ideja nego samo spram učinjenog neprava - spram već stečenog
zasniva pravo heroja." prava nekoga drugoga u jednoj spoljašnjoj stvari. Pravo
Dodatak. U državi više ne može biti heroja: oni se javljaju na moralnu pomoć može se steći tek mojom samovoljom,
samo u neobrazovanim stanjima. Njena svrha je pravna nužna i koja je još nešto unutarnje; samovolja ovdje bitni mo­
državna, a heroji je izvode kao svoju stvar. Heroji koji su osno­ ment; - stečeno pravo.
vali države, uveli brak i zemljoradnju, ovo svakako nisu činili Jer je osobna volja apstraktna, iscrpena u spoljašnjoj
kao priznato pravo, a ova djelovanja još su se pojavljivala kao stvari, i obratno, ona je samo spoljasnja volja, ne konkret­
njihova posebna volja; ali kao više pravo ideje, ova prisila hero­ na duhovna volja.
ja prema prirodnosti je pravo jer dobrotom protiv sile prirode Stvarnost - prava vlasništva - slobode.
malo se može postići i dobiti. Striktno pravo - apstraktno pravo - još se ne tiče
unutarnjeg - moralni zahtjev, običajnosti zahtjev na dušu
(gemüt) ili ljubav - jer je ovdje svoj zahtjev - ili pravo,
ako to tako želim nazvati - želim naći u duši (gemüt), u
§94. ljubavi drugoga - on treba da ima takvo raspoloženje
spram mene - Zahtjev, pravo na samilost - tj. na njegov
Apstraktno pravo jest pravo prisile, jer je nepravo prema osjećaj - postupak samo njegova posljedica - ja nemam
njemu sila spram opstanka moje slobode u spoljašnjoj stvari; pravo, direktan zahtjev na jednu stvar samu - zahtjev na
održanje tog opstanka protiv sile time je samo kao spoljasnja pravo bilo bi pravo na pravo - zahtjev uopće samo nepot­
radnja i sila koja ukida onu prvu. puno pravo -
21
20 A: »u«
A: »pravo gospodara«
158 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 169

Dodatak. Ovdje poglavito treba uzeti u obzir razliku izme­ Mene ne tretiraju pravnim - ne kao osobu -
đu onog pravnog i moralnog. Kod moralnog, to jest kod reflek­ Prisila: Židovi su morali u Rimu svake godine saslu­
sije u meni, također postoji jedno dvojstvo, jer ono dobro je me­ šati polemičku propovijed protiv sebe.
ni svrha, i prema ovoj ideji ja sebe trebam odrediti. Postojanje - u Švapskoj su zanesenjaci smatrali cara Napoleo-
onog dobra moja je odluka i ja to ozbiljujem u sebi; ali ovo po­ na - Mesijom - 1000-godišnje carstvo - nikakvi nameti
stojanje je posve unutarnje i stoga ne može postoj'ati nikakva itd., poslušnost spram vlasti - u tvrđavi zatvoreni i prisilje­
prinuda. Državni zakoni ne mogu se, dakle, htjeti protegnuti na ni da posjete propovijed - Zatvorenik stavljen pod opću
ubjeđenje jer u onom moralnom ja jesam za samog sebe i prinu­ prisilu života - dopušteno i zadržano, što pripada uobiča­
da ovdje nema smisla. jenom životu; - također prisiljen da jede ukoliko tko želi
sebe moriti glađu.
§95. Lična volja apstraktna; stoga a/ moguće uopće da se
bude prisiljen (s pravom i s nepravom) β/ pravno moguće,
i nužno, ako je ona kao apstraktno ništavna, s pomoću
Prva prisila koju je onaj slobodni izvršio kao silu koja po- subjektivne volje.
vređuje opstanak slobode u njezinu konkretnom smislu, pravo
kao pravo, jest zločinstvo - negativno-beskonačni sud u svom
potpunom smislu (vidi moju »Logiku«, 2. sv., str. 99", kojim se • [uz § 95 primjed.]
ne negira samo ono posebno, supsumcija neke stvari pod moju Više određenje /opstanka/ slobode samo kao ličnost
volju (§ 85), nego ujedno i ono opće, ono beskonačno u predika­ - više pravo - postaviti također sebe spoljašnje
tu onoga mojega, pravna sposobnost, i to bez posredovanja mog [Uz: »Zločinstvo ima... samo bliže značenje, što se
mnjenja kao u prijevari, (§ 88) te isto tako protiv ovoga - sfera odnosi na ta određenja«] - naime na vlasništvo, kao u po­
krivičnog iprava. jedinačnim stvarima - i na tijela, njegove dijelove, život -
Primjena u nekom pozitivnom zakonodavstvu -
Pravo čija je povreda zločinstvo ima, doduše, dosada Na ovim stupnjevima još nema takvih odnosa vlas­
samo tek one oblike koje smo vidjeli, a zločinstvo, prema ništva - pravnih obaveza - No zločinstvo uopće povreda
tome, prije svega također samo bliže značenje koje se od­ po sebi bitkujuće volje, koja pada u jednu stvar - Država
nosi na ta određenja.* No ono supstancijalno u tim oblici­ je ono običajnosno u zbiljnosti, opst[ojeća] egzistencija -
ma jest ono opće, koje u svom daljem razvoju i oblikova­ ne u osjećaju, čuvstvu, raspoloženju - kao djelomice poro­
nju ostaje isto i otuda isto tako njegova povreda, zločin­ dica - nemajući nekakve dovršenosti, što počiva na njoj,
stvo, prema njegovu pojmu. Stoga se i određenje koje se kolebljiva, neodređena - nego izrađena do zbiljskog pri­
uzima u obzir u idućem § tiče posebnog, dalje određenog rodnog opstanka - nužnosti, fizičke organizacije - otuda
sadržaja, npr. u krivokletstvu, državnom zločinstvu, falsifi­ prisila.
ciranju novca i mjenica itd.

• [uz § 95]
§96.
pozitivno beskonačni sud, pojedinačno je pojedinač­
no - prazni privid jednog suda kod kojega u predikatu ne­
dostaje ono opće - Ukoliko je to opstojeća volja, koja se jedino može povrije­
22
diti, ali koja je u opstanku ušla u sferu nekog kvantitativnog op­
1. Izd. - 2. izd.: svezak 6, str. 324 i dalje sega, kao i kvalitativnih određenja, pa se, dakle, po tome razli­
* [u rukopisu:] naime na vlasništvo, kao u pojedinačnim stvarima - i na
tijelo, njegove dijelove, život kuje, utoliko sačinjava isto tako različitost objektivne strane zlo-
GEORG W I L H E L M FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 171
170

činstava to da li su takav opstanak i njegova određenost uopće Engleskoj) - ne više tako vrijedan kazne, štaviše, drugi na­
povrijeđeni u svom cijelom opsegu, dakle u beskonačnosti, koja zor na kaznu
je jednaka svom pojmu (kao u ubojstvu, ropstvu, nasilnom pri­ Svakako se ni zločinstvo ne smatra više tako visoko -
znavanju neke vjere itd.) ili samo u jednom dijelu, kao i to pre­ zvjerokradica - još u Engleskoj za to najviša kazna -
ma kojemu je kvantitativnom određenju povrijeđen. Svakako povreda ne tako jaka ako je društvo od nje
sigurno; - ono opće toliko čvrsto da se gotovo ne povre-
Stoički nazor da opstoji samo jedna vrlina i jedan
porok, drakonsko zakonodavstvo, koje svako zločinstvo đuje -
kažnjava smrću, kao i sirovost formalne časti, koja besko­ Razlika prijevare od pravog zločinstva -
načnu ličnost uvaljuje u svaku povredu, imaju to zajednič­ Ako takvo zločinstvo ostane nekažnjeno, (ako je)
ko da ostaju pri apstraktnom mišljenju slobodne volje i ovome takvo korišten, onda propada društvo, (i) u njemu
ličnosti pa je ne uzimaju u njenom konkretnom i određe­ sigurnost vlasništva - (ovo) se tiče spoljašnje - ne unutar­
nom opstanku, koji ona mora da ima kao ideja. - Razlika nje nužnosti kazne -
između grabeža i krade odnosi se na ono kvalitativno što Opasnost - Zločinstvo je a/ ova pojedinačna radnja,
je pri onom povrijeđen ja također i kao prisutna svijest, β/ općenitost u sebi - kako kasnije ima veliki efekt s te
dakle kao ova subjektivna beskonačnost, i da je protiv me­ strane αα/ u spoljašnjem realitetu: zapali se mali komad
ne izvršena osobna sila. - Neka kvalitativna određenja, drveta, izgori čitav grad ββ/ posredovanjem općenitosti u
kao opasnost za javnu sigurnost, imaju svoj razlog u dalje predstavi - grabež na otvorenoj cesti, presijecanje komu­
određenim odnosima, ali shvaćena su također češće tek nikacija - krivotvorenje mjenice - γγ/ Strana onoga real­
zaobilaznim putem posljedica umjesto iz pojma stvari; - noga ideje kao važeće predstavljena u realitetu: ako prola­
kao što je upravo opasnije zločinstvo za sebe u svom ne­ zi slobodno, onda to smatraju dopuštenim svi (oni) - koji
posrednom svojstvu najteža povreda po opsegu i kvalitetu. gledaju samo na povezanost onoga što po sebi važi prema
- Subjektivni moralni kvalitet odnosi se na višu razliku empirijski važećemu -
ukoliko je neki događaj i djelo uopće radnja i tiče se samo Što važi u svijetu, jest pravo, nama je pravo što važi
njene subjektivne prirode, ο čemu kasnije. drugom; - Jednakost - upravo pretpostavka u državi. -
Moralitet je postojan za sebe spram ovog važenja; ili ne či­
• [uz § 96.] Određenost zločinstva - ni pojedinačni slučaj važećim, tj. općenito bitkujućim, ne­
Određenost sama je nešto opće - sredina između po­ go ograničenim na ovu individuu.
jedinačnog i općega - Posebnost - Vrijednost Otuda krađa među moralnim narodom nije tako
opasna - nije zavodnička -
• [uz § 96 primjed.] Subjektivna imputacija, stanje da grabež, zločinstvo
Obrazovanje pobliže određuje ovu razliku, vrijed­ važi; tj. da se zločinstvo vrši bez srama - zavodnički i op­
nost, zločinstvo - pozitivno zakonodavstvo - mnogo neod­ raštajući, da važi; nasuprot tome, međutim, vršeno s uvje­
ređenosti, sumnja - renjem, karakterom, da ono važi, izričito valja pokazati da
Krađa, koliko je velika; ali kvalitativno: provala, sila ne važi.
- krađa poljskih plodova, više povrijeđeno javno povjere­ Razlika da li da zločinac vrši kao nešto što važi; što
nje i sigurnost. - on čini, treba da važi, ali ono što važi jest priznato, opće-
Promjena u pogledu zločinstva (djecoubojstvo - kra­ važeće.
đa - 5 ukradenih sousa u Francuskoj, krađa 40 šilinga u Prisila, vid. g. § 93.
APSTRAKTNO PRAVO 173
172 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

nje i ukoliko se uopće ne može ponovo uspostaviti, stupiti


Dodatak. Kako da se kazni svaki zločin, ne može se poka­ njeno opće svojstvo, kao vrijednost.
zati pomoću misli nego su za ovo potrebna pozitivna određenja.
Napredovanjem obrazovanja pogledi na zločine postaju među­ • [uz §97/98]
tim blaži, i danas se dugo već ne kažnjava tako oštro kao što se a/ § 97. Apstraktni je opći pojam, ono što slijedi jest
to činilo prije stotinu godina. Zločini ili kazne upravo i nisu ono njegova konkretna predstava i dokazivanje -
što postaje drugačijim ali se mijenja odnos prema njima. Volja koja hoće nešto ništavno - njen predmet, sad­
ržaj, svrha.
Povredu valja ukinuti; gdje ona egzistira? -
β/ § 98. Ponajprije ništetnost počinjene štete - ni­
§97. kakvo pravno zlo - Nešto spoljašnje uništeno, za moju po­
trebu. Ovo uništenje ponovo uništiti - je nadomjestak šte­
Dogođena povreda kao prava jest, doduše, pozitivna, spo- te, da sam ja ponovno u svojem pređašnjem stanju, vlas­
ljašnja egzistencija, ali koja je u sebi ništavna. Manifestacija te ništvu -
njene ništavnosti jest isto tako uništenje one povrede koje stupa Kod naroda gdje se za umorstvo plaćala samo na­
u egzistenciju - zbiljnost prava, kao njegova nužnost, koja sebe knada u novcu, kao kod starih Nijemaca - ako je onaj no­
sobom posreduje ukidanjem njegove povrede. vac imao samo taj smisao - ne zločinstvo - ne pravo kao
takvo povrijeđeno - ispaštanje što je narušen mir
Dodatak. Zločinom se nešto mijenja a stvar egzistira u utoliko kao postavljen na određenu sumu, besprav-
ovom mijenjanju; ali ova egzistencija je suprotnost nje same i nost - Pravo apsolutno, beskonačno.
utoliko u sebi ništavna. Ono ništavno je to da se pravo kao pra­
vo ima ukinuti. Pravo, naime, kao ono apsolutno je neukidivo, γ/ Ovdje dvojaka volja - αα/ po sebi, ββ/ subjektiv­
dakle, ospoljenje zločina je po sebi ništavno, a ova ništavnost je no
suština djelovanja zločinstva. Ali šta je ništavno mora se mani­ [nastavak nakon § 99]
festirati kao takvo, to znači, postaviti sebe kao samo povredivo.
Čin zločinstva nije nešto prvo, pozitivno, prema čemu bi kazna
§99.
došla kao negacija, nego nešto negativno tako da je kazna samo
negacija negacije. Zbiljsko pravo sada je ukidanje ovog povređi­
vanja koje svoje važenje pokazuje baš u tome i sebe obistinjuje Međutim, povreda koja se može dogoditi volji koja po se­
kao jedno nužno posredovno postojanje. bi bitkuje (i to kako volji povrediteljevoj, tako i povrijeđenoga i
svih) nema pozitivne egzistencije u toj volji koja bitkuje po sebi,
isto tako kao ni u samom produktu. Za sebe je ta volja koja bit­
kuje po sebi (pravo, zakon po sebi) naprotiv ono što ne egzistira
§98. izvanjski, a utoliko je ono nepovredivo. Isto je tako povreda za
posebnu volju povrijeđenoga i ostalih samo nešto negativno.
Povreda kao povreda samo spoljašnjeg opstanka ili posje­ Pozitivna egzistencija povrede jest samo kao posebna volja zlo-
da jest zlo, šteta u nekom načinu posjeda ili imovine; ukidanje činčeva. Povreda ove potonje kao opstojeće volje jest, dakle,
povrede kao oštećenja jest civilno zadovoljenje kao nadomjes­ ukidanje zločinstva, koje bi inače važilo,* pa je ponovo uspos­
tak, ukoliko takvoga uopće može biti. tavljanje prava.
U toj strani zadovoljenja mora već na mjesto kvalita­ * [u rukopisu:] to jest, imalo bi opću egzistenciju, jer je pojedinačni bitak
tivne specifične osobine štete, ukoliko je oštećenje razara- ovdje opći - za sve.
174 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 175

Teorija kazne jedna je od materija koje su najlošije ßß/ s njegovom voljom, - jer je zločinac ovo proti-
prošle u pozitivnoj pravnoj nauci novijeg vremena, jer u vurječje u sebi samome - U pojavi -
toj teoriji nije dovoljan razum, nego se u bitnosti radi ο a/ povrijeđeni β/ koji [rukopis prekinut]
pojmu. - Ako se zločinstvo i njegovo ukidanje, koje se Povreda je egzistencija - nepravna - Povreda prava
nadalje određuje kao kazna, smatra uopće samo kao neko gdje ona egzistira kao nešto pozitivno?
zlo, onda se, dakako, može držati nerazumnim htijenje zla Pravo po sebi nije se povrijedilo
prosto zbog toga što već opstoji neko drugo zlo (Klein, Nepravo treba da se ukine: gdje ono egzistira - gdje
Osn. nač. krivičnog prava, § 9 i dalje"). Taj se površni ka­ se ono može naći? Njegovo je mjesto posebna volja.
rakter nekog zla u različitim teorijama ο kazni, u teoriji ο Pitanje gdje? može ponajprije udariti u oči -
sprečavanju, zastrašivanju, prijetnji, popravljanju itd., pre­ Posebna volja zločinčeva jest egzistencija zločinstva;
tpostavlja kao ono prvo, a ono, naprotiv, što treba da proi- ona posebna važi, - tj. priznata egzistencija /tj. ne spoljaš-
zade, isto je tako površno određeno kao nešto dobro. No nji, nego od volje postavljeni opstanak - samo se ο takvo­
niti se radi prosto ο zlu niti ο ovom ili onom dobru, nego me radi: tvrđeni opstanak, u kojemu je volja afirmativna -
određeno ο nepravu i pravednosti. Onim se površnim gle­ strana onoga unutrašnjega - pravo/. Volju samu možemo
dištima" stavlja na stranu objektivno promatranje praved­ shvatiti samo kao egzistentnu, po njenoj tjelesnoj strani, ti­
nosti, koje je prvo i supstancijalno gledište kod zločinstva, jelo i život, spoljašnja sloboda prema prostoru.
te po sebi slijedi da postaje bitnim moralno gledište, sub­ Sva iz drugih uzeta određenja kazne ne tiču se volje
jektivna strana zločinstva, pomiješana s trivijalnim psiho­ čina, kao njegove volje - zao čovjeka popraviti - njegovu
loškim predstavama ο razdraženosti i snazi osjetilnih po- opću zlu volju - ne njegovu u ovom činu, kao u ovome
buda protiv uma, ο psihološkoj prisili i djelovanju na zbiljsku volju -
predstavu (kao da se ona slobodom ne bi isto tako snizila αα/ volja zločinčeva koja opstoji - nešto što zločinac
do nečega samo slučajnoga). Različiti obziri, koji pripada­ hoće da ima i zadrži kao svoje; - tako kad je kazna odre­
ju kazni kao pojavi i njenom odnosu prema posebnoj svi­ đena suma novca, pa se tako hoće da baci u trošak - i pla­
jesti, te posljedice koje se tiču predstave (zastrašiti, pobolj­ ća to - /Rimljanin koji je šetao i građanima dijelio ćuške,
šati itd.), na svom su mjestu, i to prvenstveno s obzirom na htijući da je slijepi rob s kesom punom asova i polažući
modalitet kazne, zacijelo od bitnog značenja, ali oni pre­ globu/ - ne kazna - kazna mora biti osjetljiva - tako već
tpostavljaju obrazloženje da je kazna po sebi i za sebe pra­ sramota da se bude osuđen; - to se u pravilu pretpostav­
vedna. U tom se obrazloženju radi samo ο tome da treba lja. - Gdje su ispoljavanja, nasuprot tome, - pooštrena ili
ukinuti zločinstvo, i to ne kao stvaranje nekog zla, nego u drugo obrnuta. - Čak se rad ubojstva javlja da se izgubi
kao povredu prava kao prava, a zatim kakva je to egzisten­ život - dakle smrtna kazna nije osjetljiva - tako se dogodi­
cija koju ima zločinstvo i koju valja ukinuti; ona je istin­ lo da se pretvorila u kaznu zatvora -
sko izlo, koje valja ukloniti, a u čemu ona leži, bitna je tač- ßß/ {vidi zaključni stav § 99 i rukopisnu primjedbu
ka. Sve dok se pojmovi ο tome određeno ne spoznaju, mo­ uz to]
ra u nazoru ο kazni vladati zbrka.
• [uz §99] • [uz § 99 primjed.]
αα/ Pravo treba da bude, da se uspostavi - po sebi - Sažaljenje, popravljanje, državni cilj, posebni ciljevi
protiv volje zločinca i društva - obilje spram pitanja: što zahtijeva pravednost? -
23
Ono je sve dobro i lijepo, ali različito. - Pravednost propa­
Ernst Ferdinand Klein, Načela općeg njemačkog krivičnog prava, Hal­ da, kao i istina, ako se sa svime postupa na subjektivan na­
le 1795
24
u Hegelovom primjerku riječ »međutim« je precrtana čin; - proizvoljnost, mnjenje -
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 177
176

Ako se takvo što uzima u pravosuđu kao bitno - tj. da je u društvenom ugovoru sadržan pristanak individua
osnovna određenja, onda sudovi vrše pomilovanja; Pomi­ da se dadu ubiti, nego bi se, štaviše, moralo uzeti suprot­
lovati je nešto drugo nego suditi; - Miješanje, pometnja. no. No država uopće nije ugovor (vidi § 75) niti je zaštita i
Oprostiti i opravdati dvije su različite stvari. osiguranje života i vlasništva individua kao pojedinaca
Radi se ο pravednosti, tj. ο umu - tj. da sloboda do­ bezuvjetno njena supstancijalna bit, štaviše, ona je ono vi­
bije svoj opstanak, - ne da se poštuju osjetilne pobude še, što također traži pravo na sam taj život i vlasništvo i za­
itd., izvode sažaljenja, osjećaj. htijeva njegovo žrtvovanje. - Nadalje, nije samo [ovo] po­
jam zločinstva, ono njegovo umno po sebi i za sebe, s pri­
Dodatak. Feuerbachova teorija kazne zasniva kaznu na stankom pojedinčevim ili bez tog pristanka, ono čemu
prijetnji i misli da ako neko uprkos njoj počini zločin, onda mo­ država ima da pribavi važenje, nego također i formalna
ra uslijediti kazna jer ju je zločinac ranije znao. Ali kako stoji sa umnost, htijenje pojedinčevo, leži u radnji zločinčevoj. Što
pravednošću prijetnje? Ona ne pretpostavlja čovjeka kao slo­ se smatra da kazna sadržava u tome njegovo vlastito pra­
bodnog i hoće da izvrši prinudu predodžbom nekog zla. Ali pra­ vo, time se zločinac poštiva kao ono umno. - Ta mu čast
vo i pravednost svoje uporište moraju imati u slobodi i volji a ne pada u dio ako se pojam i mjerilo njegove kazne ne uzi­
ne u neslobodi kojoj se obraća prijetnja. Sa zasnivanjem kazne ma iz samog njegova čina; - a isto tako ne pada mu ona u
na ovaj način stvar stoji tako kao kad se na psa podiže batina, a
čovjek se ne tretira po svojoj časti i slobodi nego kao pas. Ali dio kad se on smatra samo štetnom životinjom koju treba
prijetnja koja u osnovi može čovjeka pobuniti da svoju slobodu učiniti bezopasnom, ili pod svrhama zastrašivanja i po­
dokaže protiv nje, posve ostavlja po strani pravednost. Psihološ­ pravljanja. - Nadalje, s obzirom na način egzistencije pra­
ka prinuda se može odnositi samo na kvalitativnu i kvantitativ­ vednosti, ionako oblik koji ona ima u državi, naime kao
nu razliku zločina, ne na prirodu zločina samog, a zakonici, koji kazna, nije jedini oblik, pa država nije uvjetna pretpostav­
su možda proizišli iz ovog učenja, time su lišeni vlastitog funda­ ka pravednosti po sebi.
menta.
• [uz] § 100. Ovdje je prisutna također subjektivna volja; i
ovu valja uzeti u obzir.
Kazna područje slobode. - Sa svojom voljom.
§ 100. Ne samo pojam stvari nego od njega samoga postav­
ljen, - njegova subjektivna volja.
Povreda koja snalazi zločinca jest ne samo po sebi praved­ Njegov je čin
na - kao pravedna ona je ujedno njegova volja koja po sebi bit- a/ Povreda volje,
kuje, opstanak njegove slobode, njegovo pravo, nego ona je i β/ ako je on ono umno opće - postavio je zakon*
pravo za zločinca samoga, tj. postavljena u njegovoj opstojećoj
volji, u njegovoj radnji. Jer, u njegovoj radnji klio umnoga leži • [uz § l00 primjed.]
da je ona nešto opće, da je njome postavljen jedan zakon, koji Beccaria: Ja sam uložio jedan dio svoje prirodne slo­
je on u njoj za sebe priznao, pod koji se, dakle, on smije supsu- bode - za održavanje svoje slobode i slobode svih - kojim
mirati kao pod svoje pravo. drugi, država, ima da disponira, ali ne život -
subjektivna sloboda - bez obzira na sadržaj - danas
Beccaria" je osporio državi pravo na smrtnu kaznu, princip uopće - također teologija - nije istina -
kao što je poznato, iz razloga što se ne može pretpostaviti
25
Cesare Beccaria, Del Delitti e della pene, Monaco, 1764. - Bilj. njem. * Ispod toga olovkom: Ovaj čin... [T\ po sebi ništavan
izd. β) postavljen kao ništavan. - Bilj. njem. izd.
12 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
178 APSTRAKTNO PRAVO 179
Njegovo pristajanje svakako opstoji - naime u nje­ ju i s jednom takvom takozvanom općom činjenicom svi­
govu činu. jesti. - Glavnu je teškoću, međutim, unijelo u predstavu
Pristajanje - kao ovaj subjekt - odmazde određenje jednakosti; ali pravednost je kaznenih
Izraziti pristajanje kao uvjerenje - moralno još razli­ određenja po njihovu kvalitativnom i kvantitativnom svoj­
čito od čina kao nečega misaonoga - prihvaćeno prema stvu ionako nešto što je kasnije nego ono supstancijalno
stvari - postavljeno same stvari. Ako bi čovjek poradi tog daljeg određivanja i
Čast, tj. kao volju koju je imao, još ima - po njenoj morao potražiti druge principe a ne za ono opće kazne,
zbiljnosti - obrađenu - Obzir popravljanja jest mijenjanje ono ostaje što jest. Međutim, već sam pojam mora uopće
volje - sadržavati osnovni princip i za ono posebno. To određenje
Dodatak. Ono što zahtijeva Beccaria, da bi, naime, čovjek pojma, pak, jest upravo ona veza nužnosti da zločinstvo
morao dati svoj pristanak na kažnjavanje, posve je tačno, ali kao u sebi ništavna volja u samome sebi sadržava i svoje
zločinac ga već saopštava svojim činom. Isto je tako priroda zlo­ uništenje - koje se javlja kao kazna. Unutrašnji je identitet
čina kao i vlastita volja zločinca daje ukinuto povređivanje koje onaj koji se u spoljašnjem opstanku za razum reflektira
iz nje proizilazi. Uprkos tome, ovo nastojanje Beccarie da do­ kao jednakost. Kvalitativno i kvantitativno svojstvo zlo­
pusti da se ukine smrtna kazna, proizvelo je povoljno djelova­ činstva i njegovo ukidanje padaju sad u sferu spoljašnjos-
nje. Ako niti Joseph II niti Francuzi, nisu mogli nikada posve ti; u ovoj je ionako nemoguće neko apsolutno određenje
provesti njeno ukidanje, onda se ipak počelo uviđati šta bi bili (uspor. § 49); to određenje na polju konačnosti ostaje sa­
zločini koji zaslužuju smrt a šta ne. Smrtna kazna je time posta­ mo zahtjev što ga razum sve više ima da ograničava, što je
la rjeđa kao što ovaj najviši vrh kazne i zaslužuje. od najveće važnosti, ali taj zahtjev ide u beskonačno i do­
pušta samo približavanje, koje je trajno. - Ako se previdi
ne samo ta priroda konačnosti nego ako se uz to ostane i
pri apstraktnoj, specifičnoj jednakosti, onda nastaje ne sa­
§ 101. mo neprebrodiva teškoća da se odrede kazne (potpuna
ako psihologija još pridoda veličinu osjetilnih pobuda i
Ukidanje je zločinstva odmazda utoliko ukoliko je ona po ono što je s time povezano - kako se hoće - ili to veću ja­
svom pojmu povreda povrede, a po opstanku, ukoliko zločin­ kost zle volje ili pak to manju jakost i slobodu volje uop­
stvo ima određeni kvalitativni i kvantitativni opseg, dakle ukoli­ će), nego veoma je lako da se odmazda kazne (kao krađa
ko i njegova negacija kao opstanak ima upravo jedan takav op­ za krađu, grabež za grabež, oko za oko, zub za zub, pri če­
seg. Na taj identitet, koji se osniva na pojmu, nije jednakost u mu čovjek sebi može počinitelja predstaviti kao jednooko-
specifičnoj kakvoći povrede, nego u kakvoći koja bitkuje po se­ ga ili krezuboga) prikaže kao apsurditet a s kojim pojam
bi - prema njenoj vrijednosti. nema nikakve veze, nego ga je skrivila samo ona pridoda­
na specifična jednakost. Vrijednost kao ono unutarnje jed­
Budući da u običnoj znanosti definicija nekog odre­ nako stvari koje su u svojoj egzistenciji specifično sasvim
đenja, ovdje kazne, treba da se uzme iz opće predstave psi­ različite jest određenje koje dolazi već pri ugovorima (vidi
hološkog iskustva svijesti, ta bi predstava zacijelo pokaza­ gore), jednako u civilnoj tužbi protiv zločinstva (§ 95), i
la da jest i da je bio kod zločinstva opći osjećaj naroda i kojim se predstava iz neposrednog svojstva stvari prebacu­
individua da ono zaslužuje kaznu i da treba da se zločincu je u ono opće. Kod zločinstva u kojemu je osnovno odre­
dogodi onako kako je on uradio. Ne da se uvidjeti kako te đenje ono beskonačno čina nestaje utoliko više puka spo-
znanosti, koje imaju izvor svojih određenja u općoj pred­ ljašnja specifičnost, a jednakost ostaje samo temeljno pra­
stavi, drugi put prihvaćaju postavke koje su u protivurječ- vilo za ono bitno što je zločinac zaslužio, ali ne za spoljaš-
12·
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 181
180
nji specifični oblik te plaće. Samo su prema obliku sasvim mo da je protiv njega - negativno - okrenut; - do njegove
nejednaki krađa, grabež i kazne novcem, zatvorom itd., ali volje dolazi nešto negativno -
u tome da su povrede po svojoj vrijednosti, svojem općem formalno da njegov čin postaje opće pravilo, i da je
svojstvu, oni su usporedivi. Zatim je, kao što je primijeće­ on pod njega supsumiran - ova povezanost, ova sveza po­
no, stvar razuma da potraži približavanje ove njihove vri­ javljuje se kao spoljašnja. - Ono »po sebi« jest sadržaj -
jednosti k jednakosti. Ako se ne shvati veza zločinstva i ono pozitivno čina - obrat u negativni lik - pojava*.
njegova uništenja, koja bitkuje po sebi, i ako se zatim ne Ali β/
shvati misao ο vrijednosti i usporedivosti obojega po vri­ po sebi, već je ponajprije postupak ništavan - kiseli­
jednosti, onda se može doći dotle da se (Klein, Osn. kazn. na, kalij - ono već po sebi neutralno, tako ovo.
prava, § a) u nekoj pravoj kazni vidi samo proizvoljno po­ Općenitost određenosti u čovjeku - Treba da odre­
vezivanje nekog zla s nekim nedopuštenim postupkom. đeno dobije što je učinio - ovaj opseg ništetnosti treba da
se manifestira.
• [uz] § 101. Zdravi ljudski razum [:] kako je on učinio, ta­ (Odmazda kao nešto lično nemoralno - samo zakon
ko treba da se njemu dogodi. treba da kažnjava...)
Sa zdravim ljudskim razumom juristi nisu višeuizašli
• [uz § 101 primjed.]
na kraj; - bilo bi već ispravno ako bi se samo dalo pokaza­
Moralna strana - krivica - sloboda htijenje kao ono
ti, shvatiti - unutarnje postupka - Njen opseg u tom pogledu pripada
Kako je on učinio, tako treba da se njemu dogodi - ovamo -
unutarnja povezanost - u općenitosti, umu - to u pređaš-
Dodatak. Odmazda je unutarnji sklop i identitet dvaju od­
njem § ređenja koja se pojavljuju kao različita i koja jedno prema dru­
Odmazda to izražava. Strana u predašnjem §. gom imaju različitu spoljašnju egzistenciju. Time što je nad zlo­
a/ Kako je on učinio, treba da se njemu dogodi - čincem izvršena odmazda ovo ima izgled jednog stranog odre­
Postavljenost - to je njegova volja, njegov zakon. To što je đenja koje njemu ne pripada; ali kazna je ipak samo, kao što
on učinio postaje neka moć, neprijateljska spram njega, - smo vidjeli, manifestacija zločinstva, to znači, druga polovina
on ju je izazvao - Eumenide spavaju - istupaju tek - po­ koja onu prvu nužno pretpostavlja. Ono šta odmazda najprije
zvane. To je vlastiti čin, koji sebi u njemu pribavlja svoja ima protiv sebe jeste to da se ona javlja kao nešto nemoralno,
prava - ono opće, čemu je on sada posebno - prije je on kao osveta, i da ona tako može važiti za nešto lično. Ali samu
nekoga drugoga pod to supsumirao - sada je on pod tom odmazdu ne izvodi ono osobno nego pojam. »Osveta je moja«,
supsumiran. Tako on to nije mislio - ali kao um, kao volja kaže Bog u Bibliji, i ako se u riječi protiv - odmazda [Wider
učinio - Svoju posebnost nije procijenio kao posebnost - -Vergeltung] možda htjela imati predstava jedne posebne
obrtanje protiv njega. proizvoljnosti subjektivne volje, onda se mora reći da to znači
Ovaj argumentum ad hominem - iz njegovih princi­ samo okretanje samog oblika zločina protiv sebe. Eumenide
pa, argumenata - spavaju ali ih zločinstvo budi, i tako je ono vlastiti čin koji sebe
Samo prividno - subjektivna posebna strana - stoga čini važećim. Ako se sada kod odmazde ne može ići na specifič­
ne po sebi - nu jednakost, onda je ovo ipak drugačije kod ubojstva, nad ko­
ß/ Ad hominem no da li po sebi? * jim nužno stoji smrtna kazna. Jer budući da je život cijelo bo-
Naime * [Na rubu:] a/ je pojava zbog [?] suprotnosti - αα/ pozitivni čir volja
a/ jest pozitivna volja, zločinstvo, povreda slobode - ββ/ negativni zatim, onaj koji preko drugoga dolazi do njega. - Bilj. njem. izd.
To može u njegovu smislu važiti - No po sebi je upravo
protivno. - Iz istog se principa on kažnjava - razlika je sa-
182 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 183

gatstvo postojanja, onda kazna ne može postojati u jednoj vri­ kvalitativnom ograničenju, nego samo kao nepravo uopće, u od­
jednosti koja za to ne postoji, nego opet postoji samo u oduzi­ mazdi on može sebi preuzeti ono što bi ponovo vodilo novom
manju života. nepravu. Kod neobrazovanih naroda osveta je besmrtna, kao
kod Arabljana, gdje ona može biti potčinjena samo višom silom
ili nemogućnošću izvršenja; a u mnogim današnjim zakonodav­
stvima još je preostao jedan ostatak osvete tako što se individu­
§ 102.
ama prepušta da li povredu hoće ili neće iznijeti pred sud.
Ukidanje zločinstva u ovoj je sferi neposrednosti prava,
prije svega, osveta, pravedna po sadržaju ukoliko je odmazda.
No po obliku ona je postupak subjektivne volje, koja može svo­ § 103.
ju beskonačnost staviti u svaku učinjenu povredu, pa je njena
pravednost stoga uopće slučajna, kao što je ona za druge tako­ Zahtjev da se razriješi to protivurječje (poput protivurječja
đer samo kao posebna. Osveta time što je ona pozitivni postu­ kod drugog neprava, § 86, 89), koje ovdje opstoji u načinu uki­
pak jedne posebne volje postaje jedna nova povreda: ona kao danja neprava, jest zahtjev neke od subjektivnog interesa i obli­
ovo protivurječje zapada u progres u beskonačno i prenosi se s ka kao i od slučajnosti moći oslobođene, dakle ne osvetničke,
pokoljenja na pokoljenje u bezgranično. nego kažnjavalačke pravednosti. U tome leži prije svega zahtjev
jedne volje koja kao posebna subjektivna volja hoće ono opće
Gdje se zločinstvo ne progoni i ne kažnjava kao cri- kao takvo. Taj pojam moraliteta nije, međutim, samo nešto za­
mina publica, nego kao privata (kao kod Židova, kod htijevano, nego je sam proizišao u ovom kretanju.
Rimljana krađa, grabež, kod Engleza još u nekim drugim
stvarima itd.), ima kazna u sebi bar još jedan dio osvete.
Od privatne je osvete različito osvećivanje heroja, pusto­
lovnih vitezova itd., što pada u nastanak država. Prijelaz od prava u moralitet

• [uz§ 102] § 104.


Obrat - spram zločinca - njegova se pozitivna volja
pojavljuje, postavljena je - samo kao druga pozitivna vo­ Zločinstvo i osvetnička pravednost prikazuju, naime, lik
lja - isto tako proizvoljna, slučajna volja**. razvoja volje kao one koja je prešla u razlikovanje opće volje po
Proizvoljnost individue da stvar podnese (sudu). - sebi i pojedinačne, za sebe [bivstvujuće] nasuprot one postojeće
Gdje nema tužioca, nema suca; - javni tužilac - [volje], te nadalje, da se volja koja po sebi bitkuje, ukidanjem te
Dodatak. U jednom stanju društva u kojemu nema niti su­ suprotnosti, vratila u sebe i time sama postala za sebe i zbiljska.
daca niti zakona, kazna ima uvijek formu osvete, a ona ostaje Tako jest i važi pravo, obistinjeno spram puke pojedinačne vo­
manjkava utoliko što je djelovanje jedne subjektivne volje, dak­ lje što za sebe bitkuje, kao svojom nužnošću zbiljsko. - To je
le, nije primjerena sadržaju. Osobe suda su doduše i osobe ali oblikovanje isto tako ujedno usavršena unutarnja pojmovna od­
njihova volja je opća volja zakona, i oni u kaznu neće staviti ni­ ređenost volje. Po svom je pojmu njeno ozbiljenje u njoj samoj
šta šta se ranije već ne nalazi u prirodi stvari. Tome nasuprot se, ovo: ukidanje" bitka po sebi i oblika neposrednosti, u kojem
onom ko je oštećen, nepravo ne javlja u svom kvantitativnom i ona ponajprije jest i u apstraktnom pravu ga ima kao lik (§ 21) -

** uz to olovkom: osveta. - Bilj. njem. izd. 26 A: »ukinuto«. Izmjena po Lassonu. Bilj. njem. izd.
1 8 4 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL APSTRAKTNO PRAVO 1 85

time postavljanje sebe ponajprije u suprotnosti opće volje po se­ β/ Opstanak je posebna subjektivna volja, tj. za - se­
bi i pojedinačne volje što za sebe bitkuje i zatim, ukidanjem ove be - bitkujuća, beskonačna subjektivna volja.
suprotnosti, negacijom negacije, određivanje sebe kao negativi- Volja koja je za sebe slobodna - pojava opstanka -
teta koji se odnosi na sebe, sebe kao volje u njenom opstanku, za sebe, ponajprije razlika, zatim beskonačna refleksija u
da ona nije samo slobodna volja po sebi nego / za sebe samu. sebe - Postavljanje ovih likova, momenata time što su po­
Svoju ličnost kakva volja samo jest u apstraktnom pravu ima jmovna određenja kao za sebe bitkujuća volja. -
ona sada tako za svoj predmet; takav za sebe beskonačni sub- Ozbiljenje prava - je beskonačno kretanje volje iz
jektivitet slobode sačinjava princip moralnog stajališta. njene suprotnosti k sebi samoj - tj. subjektivitet - besko­
načna posebnost. Bitak-u-sebi* - protiv - razlučen od -
Osvrnemo li se pobliže na momente s pomoću kojih objektivitet(a).
se razvija pojam slobode iz ponajprije apstraktne određe­ Posebnost, opstanak - po sebi bitkujuće volje - je
nosti volje, koja se prema sebi odnosi spram sebe same, a subjektivna volja sama.
time prema samoodređenju subjektiviteta, to je ta određe­
nost u vlasništvu ono apstraktno »moje« i stoga u nekoj Pravo važi spram posebne, apstraktno za sebe bitku­
spoljašnjoj stvari - ono moje što je u ugovoru posredova­ juće volje.
no voljama i samo zajedničko - u nepravu je volja pravne Njegovo je važenje, međutim, samo bitak-za-sebe**
sfere, njen apstraktni bitak po sebi ili neposrednost, po­ negativ. Formalno: Ukidanje subjektiviteta. a/ ukidanjem
stavljena kao slučajnost pojedinačnom, također slučajnom stvari b/ moje posebne volje u toj stvari c/ ukidanjein sup­
voljom. U moralnom stajalištu ona je tako prevladana da rotstavljene volje.
ta slučajnost sama jest kao u sebe reflektirana i sa sobom Razvoj pojma - a/ Neposrednost b/ ukidanje ne­
identična, beskonačna, u sebi bitkujuća slučajnost volje, posrednosti c/ povratak u sebe, ne više neposredno.
njen subjektivitet. Volja jest
a/ Pravo; opstanaic slobode u nekoj spoljašnjoj pojedinač­
• [uz§ 104] noj stvari; - uzdizanje pojedinačnoga k općenitosti
a/ Volja, sloboda, - objektivirati se - u jednom spo- b/ osloboditi se ove neposrednosti - posredovanje.
ljašnjem neposrednom opstanku - Odnos spram druge volje, nastajanje unutrašnjosti volje.
β/ Razlika, volja i volje - Apstr. ponajprije pravo, Stvar kao volja drugoga - pravo za mene i nekoga drugo­
volja po sebi - i posebna volja u istom subjektu, posebni ga. Ugovor je odnos volje spram volje, ali nekoga drugo­
interes - ga. - Odnos volje spram same sebe, njen realitet kao unu­
Značenje opstanka kao odnos spram neke volje, od­ tar nje. Slobodan u toj stvari, slobodan u meni.
ređeno - c/ Pravo kao pravo, za sebe - jest kao važeće; - kao
γ/ Dvojake samostalne volje u ugovoru - istog odre­ nužni opstanak; što može stajati nasuprot pravu, samo je
đenja - nepravo - Pravo je važeće, obistinjeno - ovo obistinjenje
αα/ različite uopće prava - kao njegovo određenje, ali ne samo određenje -
ββ/ suprotstavljene; ne prosto dvije različite volje nego kao zbiljnost - za sebe ponovo volja u sebi.
uopće, nego posebne spram opće. Pravo za sebe - beskonačno u sebe vraćeno, kao tak­
δ/ nejednakog suprotstavljenog određenja; nepravo vo u sebi beskonačnost.
spram prava -
ε/ apstraktna posebnost, - čisti subjektivitet. * Bitak-u-sebi - Insichsein. - Bilj. prev.
a/ Volja po sebi, neposredni pojam volje; ** Bitak-za-sebe = Fürsichsein. - Bilj. prev.
186 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
APSTRAKTNO PRAVO 187

Vraćeno ne prosto pojmovno određenje, nego egzis­ nestaje. Sto hoće po-sebi-bitkujuća volja? pravo tj. opsta­
tencija kao subjektivitet, volja u sebi samoj - nak slobode kao takav v/ stvar sama, supstancija, pravo; -
Volja kao za sebe c/ pojmovno određenje prava,
a/ u ugovoru - njen interes a/ Pravo uopće neposredno, za nas, samo po sebi
β/ Srdžba, spram neprava - pojedinačni bitak-za-se- β/ Pravo postavljeno, posebna postavljenost kao za­
be osjećaja. No po sebi, u pravednoj volji ne više kao poje­ jednička volja - obavezno, kao po sebi, ipak slučajno,
dinačno za sebe - pravo za sebe - Ponajprije apsf/takcija], γ/ Pravo - postavljeno.
bitak-za-sebe, moralna volja, volja u sebi, um.
Interes, objektivitet prava - postavljenost - a) ne­
posredno za nas β/ postavljeno, - samo posebno - ovdje
• [uz § 104 primjed.]
Ponajprije kao subjektivna proizvoljnost γ/ postavljeno, - kako je to
po sebi - kao pravo, - pravo za sebe -
a/ neposredno pojedinačna /prohtjev/
β/ posebna - tj. zajednička, Ovo određenje za nas ili po sebi - Pravo za sebe - je
γ/ volja po sebi još kao pravo subjektivitet prava.
Subjektivitet je volja - kao takva u njemu samome -
Pravo kao pravo važi - odnos prava prema sebi sa­ dakle pravo kao u volji
mome - samo posredovanjem - negacija slučajne pojedi­ Da je pravo kao pravo bitno u volji - dakle u njenoj
načne volje. - svrsi, njen uvid, namjera -
Pravo po sebi - u odnosu prema subjektivnoj volji Subjektivna volja kao opstanak volje.
/ne pedagoški, stega, stvaranje država/ nego prema prav­
noj \olji, volji u sferi prava - /otuda osveta, kazna ne dje­ Dodatak. Istini pripada da pojam jeste i da ovo postojanje
ce, neobrazovanih, - samo prisila kao takva, sila koja se njemu odgovara. U pravu volja ima svoje postojanje u nečemu
obraća spoljašnjosti/. spoljašnjem; ali ono što je dalje, jeste to da ga volja ima u nje­
Volja za sebe - u njemu; formalna općenitost - kod mu samom, u nečemu unutarnjem: ona za samu sebe mora biti
njega samoga kao kod njega - subjektivitet i samu sebe imati nasuprot sebe. Ovo držanje pre­
ma sebi jest ono afirmativno, ali ona ovo može dostići samo uki­
Tri vrste oblika razvoja određenja a/ subjekta /oso­ danjem svoje neposrednosti. U zločinu ukinuta neposrednost
ba/, b/ stvari, c/ pojmovnog određenja [prava]. kroz kaznu, to znači kroz ništavnost ove ništavnosti, tako vodi
a/ Osobe /volje/ u svom predmetu sebi objektivno ka afirmaciji - ka moralitetu.
a/ opstanak kao pojedinačna, postojeća volja hoće
sebe, ovu,
β/ pojedinačni opstanak kao ujedno volja jednoga
drugoga. Opstanak zajedničke volje u vrijednosti y/ Pra­
vo, opstanak po sebi bitkujuće volje, po sebi, tj. istinske
volje, jest ideja.
Volja je kao takva za sebe - ali kako - a/ kao pro­
htjev, pojedinačno, β)...
b/ Stvari a/ ova pojedinačna stvar β/ zajednička
stvar - vrijednost - i vlasništvo svakog, te kao podijeljena
među vlasnicima. Opstanak slobode; Pojedinačna stvar
MORALITET 189

Subjektivna sloboda - čisti odnos volje u sebi, spram


sebe - i po sebi, upravo to - Sve kao ono njegovo - ono
unutarnje -
Tako još nepostavljeno - ponajprije pojava - subjek­
tivna volja različita od objektivnog, po sebi bitkujućeg po­
jma.
Unutrašnjost slobodne volje.
DRUGI DIO Pravo važi, ali moja namjera, moja svrha, naum, na­
čelo, savjest.
MORALITET Subjektivna volja - ideja na jednoj strani - volje -
Ja volja - u meni idealno -opstanak kao svrha, na­
um, dobro -
§105.
Ovaj se subjektivni moment slobode zove za /sebe
Moralno stajalište jest stajalište volje ukoliko ona nije pro­ naročito i sloboda -
sto po sebi nego za sebe beskonačna (predašnji §). Ta refleksija naša sloboda - slobodno u sebi - zlo itd. ovdje staja­
volje u sebe i njen za sebe bitkujući identitet spram bitka po se­ lište
bi i neposrednosti i određenosti koje se u tom razvijaju, određu­ - Ne rob, ne kmet - slobodan čovjek, realni vlasnik,
je osobu kao subjekt. znači nezavisan čovjek - ingenuus - ali naročito postavlja
ja - moderno -
• [uz§ 105] 17. XII 1822. Moja sloboda u tome, s mojim znanjem i uvidom i
Drugi stupanj - njemu je prvi predmet - Ja sam za namjerom /koju sam namjeru imao, kako je stvar bila
sebe kao za mene bitkujuća volja, znam ο meni kao za- unutarnje u meni/ - Sud, pri tome da bude moja unutar­
mene-bitkujućemu - određen sam da budem kao subjek­ nja suglasnost i smatranje da je dobro, npr. da se moje
tivno, određeno subjektivna volja - kao za mene - isklju­ misli [smiju] ispoljavati.
čivo - razlučeno od objektivnog uopće. - Upravo volja
kao beskonačno određena - ima idealno u sebi postavlje­ Subjektivna volja je prije moralna /ili nemoralna/
no biće po sebi* - nego primjerena pojmu -
Subjekt - razlikovati se od drugih, bitno određenje
a/ Subjekt β/ Stvar γ/ Pojmovno određenje diferencije. Ja znam za sebe kao za mene koji bivstvuje**.
a/ zna sebe kao slobodnu, tj. da jest sloboda u nje­
mu, on njen postanak - ona njegov opstanak -
Subjektivitet volje jest
β/ volja hoće sebe, svoju slobodu, svoj bitak-u-sebi a/ Opstanak volje uopće, § 106.
γ/ Volja za sebe beskonačna - ideja - pravo subjektivne β/ (jest ideja u sebi) ima sam opstanak - bitak, § 107.
volje da opstoji, važi -
γ/ jest ono formalno, § 108.
Po sebi je čisto subjektivna volja i po sebi bitkujuća Apstraktna refleksija u sebi - odnos spram drugoga -
volja identična.
** Ispod toga: Unutrašnje nešto drugo nego spoljašnje. - Bilj. njem. izd.
* Biće po sebi = das Ansichseiende. - Bili. prev.
MORALITET 191
190 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

§ 107.
§ 106.

Kako subjektivitet sada sačinjava određenost pojma i ka­ Samoodređenje volje ujedno je moment njezina pojma, a
ko je različit od njega kao takvoga, od po sebi bitkujuće volje, i subjektivitet nije samo strana njezina* opstanka nego njeno,
to time što volja subjekta ujedno jest kao volja za sebe bitkuju- njeno vlastito određenje (§ 104) kao subjektivno određena za se­
ćeg pojedinca (ima i neposrednost još na njemu), sačinjava on* be slobodna volja, ponajprije kao pojam, da bi bila ideja, sama
opstanak pojma. - Time se za slobodu odredilo više tlo; u ideji opstoji. Moralno je stajalište stoga u svom liku pravo subjektiv­
je sada strana egzistencije ili njen realni moment - subjektivitet ne volje. Po tom pravu volja priznaje i jest samo nešto ukoliko
volje. Samo u volji kao subjektivnoj može biti zbiljska sloboda je to ono »njezino«, ukoliko je ona sebi u tome kao nešto sub­
ili volja koja bitkuje po sebi. jektivno.
Isti proces moralnog stajališta (vidi primj. uz pređaš-
Druga sfera, moralitet, prikazuje stoga u cjelini real­ nji §) ima s te strane lik da bude razvoj prava subjektivne
nu stranu pojma slobode, a proces je ove sfere: ukinuti po­ volje ili načina njenog opstanka - tako da ona to što spoz­
najprije samo za sebe bitkujuću volju, koja je neposredno naje kao ono svoje u svom predmetu dalje odredi da bude
samo po sebi identična sa po sebi bitkujućom ili općom njen istinski pojam, da bude ono objektivno u smislu nje­
voljom, prema toj razlici u kojoj se u sebi produbljuje, pa ne općenitosti.
je postaviti za sebe kao identičnu sa po sebi bitkujućom
voljom. To je kretanje, prema tome, obrađivanje ovog sa­ • [uz] § 107. Opstanak slobode - ona određena kao sub­
dašnjeg tla slobode subjektiviteta da se on koji je ponaj­ jektivitet - njena bitna određenost - tlo opstanka uopće -
prije apstraktan, naime od pojma različit, učini jednakim Sloboda treba opstojati s ovom određenošću - Pravo sub­
njemu i da se time za ideju dobije njena istinska realizaci­ jektivne slobode -
ja, da se subjektivna volja isto tako odredi u objektivnu, Moje je moralno pravo - da je nešto - moj predlo­
dakle istinski konkretnu. žak, svrha - interes - od mene priznato, smatrano dobrim
- Interest mea, ut ego intersim.
Da je taj momenat mojeg subjektiviteta - u tom da
Dodatak. U strogom pravu nije se radilo ο tome šta je bilo
moje načelo ili moja namjera. Ovo pitanje ο samoodređenju i opstoji, jest njegovo pravo - pravo namjere - uvida - sav­
pobudi volje kao i ο namjeri, ovdje se sada postavlja u onom jesti - beskonačno pravo.
moralnom. Time što čovjek hoće da bude prosuđen prema svom Dodatak. Cijelo određenje subjektiviteta volje ponovo je
samoodređenju, on je u ovom odnosu slobodan, kako god se jedna cjelina koja kao subjektivitet mora imati i objektivitet.
držala spoljašnja određenja. U ovo uvjerenje čovjeka u sebe ne Tek se na subjektu može realizirati sloboda, jer, on je istinski
može se prodrijeti; njemu se ne može dogoditi nikakvo nasilje, materijal za ovu realizaciju; ali ovo postojanje volje, koje smo
pa je moralna volja odatle nepristupačna. Vrijednost čovjeka se nazvali subjektivitetom, različito je od volje koja postoji po sebi
ocjenjuje po njegovom unutarnjem djelovanju i time je moralno i za sebe. Volja se, naime, mora osloboditi od ove jednostranosti
stajalište sloboda koja postoji za sebe. puke subjektivnosti, da bi postala voljom po sebi i za sebe. U
moralitetu je ovo vlastiti interes čovjeka, koji dolazi u pitanje, a
upravo je njegova visoka vrijednost u tome da on zna i da odre­
đuje samog sebe kao apsolutnog. Neobrazovan čovjek dopušta
* Tj. opstanka volje. - Bilj. prev.
* Tj. subjektivitet. - Bilj. prev.
192 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 193

sebi da sve nametne silom snage i prirodnih određenosti, djeca §109.


nemaju moralne volje nego puštaju da ih odrede njihovi rodite­
lji; ali onaj ko je obrazovan, čovjek koji postaje unutarnji, hoće To formalno sadržava po svom općem određenju ponaj­
da on sam bude u svemu što čini. prije suprotstavljanje subjektiviteta i objektiviteta i djelatnosti
koja se na to odnosi (§ 8) - čiji su momenti pobliže ovi: opsta­
nak i određenost su u pojmu identični (usporedi § 104), a volja
kao subjektivna sama je taj pojam - oboje valja, i to za sebe,
§ 108. razlikovati i postaviti kao identično. Određenost je u volji koja
određuje sebe samu a/ ponajprije postavljanje u njoj s pomoću
Subjektivna volja kao neposredno za sebe i različita od vo­ nje same; - oposebljavanje (specifikacija) sebe u sebi samoj,
lje koja bitkuje po sebi (§ 106, primj.) jest stoga apstraktna, og­ sadržaj koji ona sebi daje. Ovo je prva negacija i njena je for­
raničena i formalna. Subjektivitet, međutim, nije samo formalan malna granica da bude samo nešto postavljeno, subjektivno.
nego kao beskonačno samoodredivanje volje sačinjava ono nje­ Kao beskonačna refleksija u sebe ta je granica za nju samu i
no formalno. Jer ono u tom svom prvom ispoljavanju u pojedi­ ona β/ htijenje da ukine tu prepreku - djelatnost da se taj sad­
načnoj volji još nije postavljeno kao identično s pojmom volje, ržaj prevede iz subjektiviteta u objektivitet uopće, u neposredni
zato moralno stajalište jest stajalište odnosa i trebanja (das Sol­ opstanak. y/ Jednostavni identitet volje sa sobom u tom suprot­
len) ili zahtjeva. - A kako diferencija subjektiviteta isto tako stavljanju jest sadržaj koji u objema ostaje jednak sebi i koji je
ravnodušan prema tim razlikama oblika, svrha.
sadržava određenje spram objektiviteta kao spoljašnjeg opstan­
ka, to ovdje nastupa također i stajalište svijesti (§ 8) - uopće sta­
jalište diferencije, konačnosti i pojave volje. • [uz§ 108/109]
Razlika subjektivne volje u njenim svrhama, naumi­
Ono moralno ponajprije nije već određeno kao ono ma, interesima
što je suprotstavljeno nemoralnome, kao što pravo nije ne­ kako ja to znam - i hoću.
posredno ono što je suprotstavljeno nepravu, nego opće § 108. 109. Subjektivitet kao takav - tj. suprotnost -
stajalište moralnoga kao i nemoralnoga počiva na subjek- posebna volja.
tivitetu volje. Formalna određenja sadržaja. Subjektivna volja ima
sadržaj - prije puka potreba - pored toga - ne pita se da li
pravo - ali sada je sadržaj kao sadržaj volje, pa stoga bi­
Dodatak. Samoodredivanje se u moralitetu treba misliti tan.
kao čisti nemir i djelatnost koji još ne može doći do nikakvog § 109/113 Postupak treba da se odmah ovdje uzme
šta jest. Tek u onom ćudorednom volja je identična sa pojmom
volje i samo njega ima za svoj sadržaj. U onom moralnom volja
se još drži prema onom što jeste po sebi; to je dakle stajalište di­ • [uz§ 109]
ferencije, a proces ovog stajališta je identifikacija subjektivne Ovdje se tek javlja sadržaj kao takav; -
volje sa njenim pojmom. Trebanje koje je stoga još u moralitetu, Formalni objektivitet kao spoljašnjost uopće.
dostignuto je tek u onom običajnom, i to je ovo drugo prema Volja
kojemu subjektivna volja stoji u jednom odnosu, nešto dvostru­ a/ se određuje - to je negacija njene neodređenosti
ko: jednom ono supstancijalno pojma, a zatim ono spoljašnje - sadržaj ujedno bitan kao u njoj postavljen, subjektivno -
postojeće. Ako bi ono dobro bilo postavljeno i u subjektivnoj ili prva negacija - još ne beskonačnost
volji, onda ono time još ne bi bilo izvedeno. β/ Djelatnost
13 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
194 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
MORALITET 195
γ/ Identitet - svrha jest: α/ sadržaj u meni kao sub­
jektivno određen - predstava - β/ određen da bude objek­ § 111.
tivan - i da to isto ostane.
Sadržaj tek kao takav, kao ravnodušan spram oblika b.) Sadržaj, premda on sadržava nešto posebno (to neka se
prevođenja - ali zatim također subjektiviteta - ukoliko je uzme odakle mu drago), ima kao sadržaj volje koja je u svojoj
od toga razlučeno. određenosti u sebe reflektirana, a time sa sobom identična i op­
ća, a) određenje u sebi samome da bude primjeren volji koja
bitkuje po sebi ili da ima objektivitet pojma, β) time što je sub­
jektivna volja, kao ona koja jest za sebe, ujedno još formalna (§
§ 110. 108), to je samo zahtjev pa volja sadržava isto tako mogućnost
da ne bude primjerena pojmu.
No taj identitet sadržaja dobiva bliže osebujno odre­
đenje na moralnom stajalištu, gdje sloboda, taj identitet • [uz§ 111]
volje sa sobom, jest za njega (§ 105). β/ Bitna diferencija i odnos prema općem:
Suprotnost onog objektivnog kao pojam* spram po­
a.) Sadržaj je za mene kao moj i tako određen da je sebnosti - jedinstvo je zahtjev.
on u svom identitetu ne samo kao moja unutrašnja svrha Objektivitet ovdje općenitost - istina -
nego on također, ukoliko je dobio spoljašnji objektivitet,
sadržava za mene moj subjektivitet.
§ 112.
• [uz§ 110]
a/ Moj sadržaj kao ja, supstancijalno, objektivno. [§ Održavajući svoj subjektivitet u izvođenju svojih svrha (§
110] 110), ukidam ja ujedno u tome, kao njihovu objektiviranju, taj
β/ Suprotnost - objektivitet pojma [§ 111] subjektivitet kao neposredan, dakle kao ovaj moj pojedinačni
γ/ Spoljašnje - subjektivitet drugoga. [§ 112] subjektivitet. No tako sa mnom identični spoljašnji subjektivitet
a/ apstraktni identitet - spram subjektiviteta i objek- jest volja drugih (§ 73). Sada je tlo egzistencije volje subjektivi­
tiviteta uopće - tet (§ 106), a volja drugih jest ujedno meni druga egzistencija
koju dajem svojoj svrsi. - Izvođenje moje svrhe ima stoga u sebi
U izvjesnoj svrsi treba da ja, moje djelo [moj interes], ovaj identitet moje volje i volje drugih - ono se pozitivno odno­
tj. spoljašnjost, održi namjeru -
si spram volje drugih.
Objektivitet izvedene svrhe sadržava stoga u sebi tri
Dodatak. Sadržaj subjektivne ili moralne volje sadrži jed­ značenja ili, štaviše, sadržava u jednome ova tri momenta:
no vlastito određenje: on, naime, treba, ako je dostigao i formu a) da je spoljašnji neposredni opstanak (§ 109), β) primje­
objektiviteta, ipak neprestano sadržavati moj subjektivitet, a čin ren pojmu (§ 112), γ) opći subjektivitet. Subjektivitet, koji
treba da važi samo ukoliko je on bio određen od mene, ukoliko se održava u tom objektivitetu, jest taj da objektivna svrha
je bio moj predložak, moja namjera. Ja u ospoljenju ne prizna­ treba daje moja, tako da se ja održavam u njemu kao ova*
jem više nego što je ležalo u mojoj subjektivnoj volji, kao ono (§ 110); β/ i γ/ subjektiviteta već se slažu s momentima β)
što je moje, i u stvari zahtijevam da ponovo vidim moju subjek­
tivnu svijest. * Iznad toga: općega. - Bilj. njem. izd.
* Tj. kao svrha. - Bilj. prev.

13*
MORALITET 197
196 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

i γ) objektiviteta. - Da su ta određenja tako, razlikujući se Tek ispoljavanje moralne volje jest djelovanje. Op­
na moralnom stajalištu, ujedinjena samo u protivurječje, stanak koji volja sebi daje u formalnom pravu jest u ne­
sačinjava pobliže ono pojavno ili konačnost ove sfere (§ posrednoj stvari, sam je neposredan i za sebe nema ponaj­
108) i razvoj ovog stajališta jest razvoj tih protivurječja i prije nikakav izričit odnos spram pojma koji, kao još ne-
njihovih razrješenja koja, međutim, unutar tog stajališta suprotstavljen subjektivnoj volji, nije od nje različit pa se
mogu biti samo relativna. još pozitivno odnosi spram volje drugih; pravna je zapovi­
jed po svom temeljnom određenju samo zabrana (§ 38).
• [uz] § 112: Objektivitet - je ovdje opći subjektivitet - Ugovor i nepravo započinju, doduše, da se odnose spram
Spoljašnji opstanak subjekta bitno ujedno volja dru­ volje drugih - ali suglasnost koja se u onima ostvaruje te­
gih melji se na proizvoljnosti a, bitni odnos koji je u tome
- Bitak za drugoga - tj. subjektivna volja spram volje drugoga jest, kao pravni odnos, ono negativ­
Pretpostavka, materijal - Drugi subjektivitet no, da se održi moje vlasništvo (po vrijednosti) i da se dru­
uvjetovano činjenje - stvaranje neke promjene op­ gome ostavi ono njegovo. Naprotiv, strana zločinstva koja
stanka, tj. određenost koja se odnosi na volju drugih - dolazi iz subjektivne volje, i to onako kako ono u njoj eg­
zistira, dolazi tek ovdje u obzir. - Sudsko djelovanje (ac­
Dodatak. Kod formalnog prava bilo je rečeno da ono sad­ tio) koje mi se ne da imputirati prema svom sadržaju koji
rži samo zabrane, da strogo pravno djelovanje ima, dakle, samo je određen propisima sadržaja sadržava samo neke mo­
negativno određenje s obzirom na volju. U onom moralnom, na­ mente pravog moralnog djelovanje, i to na spoljašnji na­
protiv, određenje moje volje je u odnosu na volju drugog pozi­ čin; da bude pravo moralno djelovanje, stoga je jedna
tivno, to znači, subjektivna volja u onome šta realizira ima po strana koja je od nje, kao sudske, različita.
sebi postojeću volju kao nešto unutarnje. Ovdje je prisutno jed­
no proizvođenje ili jedno mijenjanje postojanja, a ovo ima je­ • [uz §113]
dan odnos prema volji drugih. Pojam moraliteta je unutarnje Pravo neposredno činjenje slobodne volje.
držanje volje prema samom sebi. Ali ovdje nije samo jedna vo­ Moralitet htijenja kao nešto što ja znam; ono stoji u
lja nego objektiviranje ujedno ima određenje u sebi da se poje­ meni prije nego što je od mene postavljeno, prije ispolja-
dinačna volja u njemu ukida i upravo time su, dakle, tim što od­ vanja - teorijski.
ređenje jednostranosti otpada, dvije volje i jedno njihovo pozi­ Subjektivna volja -
tivno određenje postavljeni su jedno na drugo. U pravu se ne ra­ a/ je § 110 beskonačna refleksija u sebi - da bude za
di ο tome da li volja drugog nešto želi u odnosu na moju volju nju u njoj, u njenom ispoljavanju u sebe reflektirana - od­
koja sebi daje postojanje u vlasništvu. U onom moralnom se, nos - prema opstanku uopće - da neka svrha - namjera -
naprotiv, radi i ο dobru drugoga, a ovaj pozitivni odnos može se naum koji sam postigao.
pojaviti tek ovdje. β/ Suprotnost - općenitost - § 111 - Razlika u na­
mjeri -
γ/ Opstanak - volja drugih - Subjektivna se volja is-
§113. poljava - ona se odnosi, pretpostavlja ono drugo - u tome
je neposredno u sebe reflektirana - tj. to pretpostavljeno
Ispoljavanje volje kao subjektivne ili moralne jest djelova­ jesu subjekti
nje. Djelovanje sadržava pokazana određenja a) da ga ja u nje­ Čime se stvara promjena u stanju drugih, ili moja
govoj spoljašnjosti znam kao svojeg, ß) da bude bitni odnos dobrobit, moje stanje - stanje nekog subjekta. U pravu sa­
spram pojma kao trebanja (das Sollen) i γ) spram volje drugih. mo opstanak personalnosti. Ovdje opstanak posebnosti -
198 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
MORALITET 199
a/ i β/ je formalno, γ/ reflektirano u meni kao odre­
đen sadržaj - ne apstraktna personalnost. β) Apstraktna refleksija u meni, formalno neodređe­
ni subjektivitet, interes - spram opstanka - stvar -
- Ono pretpostavljeno, određeno kao u sebi reflekti­
rano - subjekt - posebni subjekt - tj. određeni subjekt - γ) Sadržaj - moja posebnost - različita - spram pra­
va - Ispunjen interes - je formalno jedinstvo - c) Apsolut­
da li ja ili drugi subjekt - subjektivna posebnost - Poseb­ na refleksija sadržaja i pojedinačnosti - onoga mojega, u
nost je predmetnost - u pravu samo stvar* - mene -
Posebno - u sebi reflektirano - uopće dobrobit - po­ a) Određenje dobra kao dužnosti - za mene -
sebna volja - opstanak - u sebi reflektirana volja - Treba β) njegova sadržaja formalizam: a) zlo β) savjest γ)
da važi
prijelaz
b) Suprotnost unutarnjega i spoljašnjega. (Namjera i
što je čin)
Spoljašnje - velika povezanost - općenito - Drugo
nego pojedinačnost
§114. Namjera je nešto općenito,
a) različito uopće od pojedinačnoga kao takvoga, djelova­
Pravo moralne volje sadržava tri strane: nja
a) apstraktno ili formalno pravo djelovanja da je, kako je β) interes da ja - formalna općenitost -
ono izvršeno u neposrednom opstanku, njegov sadržaj uopće γ) sadržaj, određena posebnost, dobrobit, suprotnost
moj, da je on tako predložak subjektivne volje. spram općega - pravo,
b) Ono posebno djelovanja jest njegov unutami sadržaj a) c) Različitost postupka od predloška - njegova refleksija u
kako je za mene određen njegov opći karakter, što sačinjava vri­ sebe -
jednost djelovanja, i ono po čemu on za mene važi - što sačinja­ Odnos djelovanja spram općenitoga - relativna op­
va namjeru; β) njegov sadržaj, kao moja posebna svrha mog ćenitost ono u sebe reflektirano djelovanja; otuda poseb­
partikularnog subjektivnog opstanka - jest dobrobit. nost - i njeno podređivanje; što je namjera, također je pre­
c) Taj sadržaj kao ono unutarnje ujedno podignut u svoju tpostavljeno; sadržaj namjere i predloška, tj. njemu svoj­
općenitost, kao u objektivitet koji po sebi i za sebe bitkuje, ap­ stveno, može biti različito - podređeno - jedno općenitije
solutna je svrha volje, dobro, u sferi refleksije sa suprotnošću nego drugo - postavljeno samo kao ono bitno. Određen
subjektivne općenitosti, dijelom zla, dijelom savjesti. sadržaj, ali ovdje samo nagoni, sklonosti -
Vrijednost djelovanja za mene -
• [uz§ 114] a/ Namjera - može (biti) različita od apsolutne općenitos­
Cjelina se kreće u suprotnostima: a/ što jest i β/ što ti -/ kao oblik i od neposrednog djelovanja -
je ona za mene i u meni. γ/ Ova posebnost kao posebni sadržaji -
a) Predložak - što neposredno jest i kako je taj op­ Predložak.
stanak za mene. a) Znanje neposrednih okolnosti - neposredni sud.
b) Namjera, samo-refleksija - b) Znanje reflektirane stvari, ne naprosto njene neposred-
a) vrijednost stvari - ono opće - refleksija, predikat nosti, a) njenog vlastitog kvalitativnog sadržaja, β) subjek­
različit od pojedinačnih [:] Korisno, svrha - tivnog osebujnog sadržaja - γ) Suprotnost α i β Sud reflek­
sije.
* [na rubu olovkom:] stupa u određenost, - u sebi reflektiranu određe­ c) Znanje pojma (sudpojma): a) neposrednog dobra: tako
nost. - Bilj. njem. izd. je to zakonski određeno, β) subjektivno određenje dužnos-
200 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 201

ti iz mene; refleksija o dobru, γ) suprotnost α) i β), naime Neki događaj, neko proizašlo stanje konkretna je
kao općenito, objektivno ili... [?] i posebnog dobra: αα) spoljašnja zbiljnost, koja zato ima u sebi neodredivo mno­
savjest uopće, kolizija, ββ) ono posebno volje u suprotnos­ go okolnosti. Svaki pojedinačni moment koji se pokazuje
ti objektivnog dobra; γγ) apstraktno dobro i subjekt ono kao uvjet, razlog, uzrok neke takve okolnosti, pa je, prema
što određuje - Isto tako zlo αα) ono posebno spram objek­ tome, pridonio ono svoje, može se smatrati da je za to
tivnoga kao apstraktnosti dobra... kriv, ili u najmanju ruku da ima krivnje za to. Stoga for­
malni razum kod nekog bogatog događaja (npr. francuske
Dodatak. Svako djelovanje da bi bilo moralno mora naj­ revolucije) izabira pri bezbrojnom mnoštvu okolnosti onu
prije biti saglasno sa mojim predloškom, jer pravo moralne vo­ koju on hoće da ustvrdi kao onu koja bi bila kriva.
lje je da u njenom postojanju jest priznato samo ono što je na
unutarnji način postojalo kao predložak. Predložak pogađa sa­
mo ono formalno da je vanjska volja u meni također kao ono • [uz§ 115]
unutarnje. Tome nasuprot, u drugom momentu se pita ο namje­ Intencija - Predložak različit od namjere.
ri, to znači ο relativnoj vrijednosti djelovanja u odnosu na me­ Uračunljivost - djelovanja
ne ; konačno, treći moment nije puko relativna nego opća vrijed­ Ono objektivno jest ono moje - posljedice -
nost djelovanja, dobro. Prvi prekidi djelovanja je prekod onog Dvije strane objektiviteta - u pogledu djelovanja:
što je predložak i postojanja onog što je navedeno, drugi prekid a) ono pretpostavljeno, koje on hoće da mijenja
je između onoga što spoljašnje postoji kao opća volja i unutar­ β) ono promijenjeno samo, ono što je proizvedeno -
njeg posebnog određenja koje mu ja dajem; treći je, konačno, u Djelotvorno prema proizvedenome - koje je, dakle,
tome daje namjera također i opći sadržaj. Dobro je namjera uz­ također u proizvodu - pa je bilo kao subjektivni razlog, u
dignuta do pojma volje. djelatnosti.
Krivica - što (je) razlog - razlog - kao djelatnost -
kao ono koje je učinilo -
Dodatak. Može mi se uračunati ono što je postavljeno u
moj predložak, a kod zločina se naročito radi ο tome. Ali u kri­
vici leži samo još posve spoljašnje prosuđivanje ο tome da li
Prvi odsjek sam nešto učinio ili nisam; a da sam zbog nečega kriv još ne
znači da bi mi stvar mogla biti imputirana.

PREDLOŽAK I KRIVNJA
§ 116.
§ 115.
Moj vlastiti čin to, doduše, nije ako stvari kojih sam ja
Konačnost subjektivne volje u neposrednosti djelovanja vlasnik i koje kao spoljašnje stoje i djeluju u raznolikim vezama
sastoji se neposredno u tome što ona za svoje djelovanje ima ne­ drugima prouzrokuju time štetu (kao što to može biti slučaj i sa
ki pretpostavljeni spoljašnji sadržaj s raznolikim okolnostima. mnom samim kao mehaničkim tijelom ili kao živim). No ta šteta
Čin postavlja neku promjenu u tom opstanku koji predleži, a pada mi više ili manje na teret, jer su one stvari uopće moje, ali i
volja je uopće za to kriva ukoliko u promijenjenom opstanku le­ po svojoj osebujnoj prirodi ipak više ili manje podvrgnute mo­
ži apstraktni predikat onoga mojega. joj vlasti, pažnji itd.
MORALITET
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 203

pretpostavku, jest konačna ili štaviše, jer je konačna, ima jednu


• [UZ§ 116] takvu pretpostavku. Ukoliko ja mislim umno i ukoliko hoću, ja
Heinecc [ius, Elementa Juris Civilis] § 1235. Paupen- nisam na ovom stajalištu konačnosti, jer predmet na kojem ja
es est damnum sine injuria facidentis, datum nonnisi djelujem, nije nešto drugo protiv mene, ali konačnost po sebi
quadrupes pauperem facere dicitur. ima stalnu granicu i ograničenost. Ja nasuprot sebi imam nešto
§ 1229 filii familias noxiam infere dicuntur; noxia drugo koje je samo nešto slučajno, nešto puko spoljašnje nužno
damnum quocunque privato servi delicto vel quasi delicto i koje se sa mnom može složiti ili biti različito od tog. Ali ja sam
datum.1 samo ono što jest u odnosu na moju slobodu, a čin je samo kri­
Ovdje § 117 i 118. Dvije strane vica moje volje ukoliko ja ο tom znam. Edip, koji ubija svoga
oca a da to ne zna, ne može se optužiti kao oceubica; ali u sta­
α) Pretpostavljeni opstanak - kako sam ja to učinio rim zakonodavstvima, na ono subjektivno, na uračunljivost nije
onim mojim se polagala velika vrijednost kao danas. Zato su kod Starih na­
ß) od mene promijenjeno, što sam ja proizveo. stajali azili da bi se time onaj koji je umakao pred osvetom za­
- Smatrati da je puška nenapunjena - u nekom štitio i prihvatio.
grmlju neko kretanje, tama - (smatrati) čovjeka za divljač
Natrči li tko na metak - usmrćivanje, ne umorstvo -
Edip § 118.

Djelovanje, premješteno dalje od spoljašnjeg opstanka što


se po svojoj vezi razvija u spoljašnjoj nužnosti na sve strane,
§ 117. ima raznolike posljedice. Posljedice kao lik čija je duša svrha
postupka jesu ono njegovo (ono što pripada djelovanju - ali is­
Volja koja sama postupa ima u svojoj svrsi, koja je uprav- tovremeno je on, kao svrha koja je postavljena u spoljašnjost,
ljenu na prisutan opstanak, predstavu ο njegovim okolnostima. napustio spoljašnje moći, koje uz to vezuju nešto sasvim drugo
No zato što je ona, zbog te pretpostavke, konačna, predmetna je nego što je on za sebe, pa ga odvode u udaljene strane posljedi­
pojava za nju slučajna i može u sebi sadržavati nešto drugo ne­ ce. Isto je tako pravo volje da sebi uračuna samo ono prvo, jer
go u njenoj predstavi. Pravo je volje, međutim, da u svom činu samo one leže u njenom predlošku.
prizna samo ono kao svoje djelovanje i da bude kriva samo za
ono što ona zna ο njegovim pretpostavkama u svojoj svrsi, što je Što su slučajne, a što nužne posljedice, neodređeno
od toga ležalo u njenom predlošku. - Čin se može uračunati sa­ je time što unutrašnja nužnost na konačnome stupa u op­
mo kao krivnja volje; - pravo znanja. stanak kao spoljašnja nužnost, kao međusobni odnos po­
jedinačnih stvari, koje se kao samostalne sastaju međusob­
Dodatak. Volja ima neko postojanje pred sobom, na koje no ravnodušno i spoljašnje Načelo: kod djelovanja prezi­
ona djeluje; ali da bi ovo mogla ona mora imati njegovu pred­ rati konzekvencije, i drugo: djelovanja prosuđivati po po­
stavu, a istinska krivnja je samo u meni ukoliko prisutno posto­ sljedicama i činiti ih mjerilom onoga što je pravo i dobro,
janje leži u mom znanju. Volja, budući da ima jednu ovakvu oba su jednako apstraktni razum. Posljedice, kao vlastiti
imanentni lik djelovanja, manifestiraju samo njegovu pri­
1
§ 1235. »Siromaštvo je kazna bez nepravde; već jedan konj, kaže se, mo­ rodu i nisu ništa drugo nego on sam; djelovanje ih stoga
že m'kog učiniti siromašnim« ne može poricati i prezirati. No obratno, pod posljedica­
ί 1229. »Potčinjeni, kaže se, prouzrokuju krivnju; Krivica je šteta nanese­ ma je isto tako obuhvaćeno ono što spolja zahvaća i što
no bilo kojim privatnim deliktom ili kvazideliktom.«
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET
205
slučajno pridolazi, što se ništa ne tiče prirode samog djelo­ kog posebnog postupka ili općeg karaktera uopće - to više
vanja. - Razvoj protivrječja koje sadržava nužnost konač­ nezasluženo.
nog jest u opstanku upravo preobraćanje nužnosti u slu­ a/ Površno[:] Dobrome treba da je dobro - zlom loše
čajnost, i obratno. Djelovati znači stoga, s te strane, preda­ - povezano je djelomice s pojmovima ο providnosti - ras­
vati se tom zakonu. U tome leži to da zločincu dobro dola­ pravljanje koje ne pripada ovamo - djelomice je na svijetu
zi ako njegovo djelovanje ima manje rđave posljedice, kao u ovoj općenitosti država priroda da čestiti pri svojoj ose­
što dobro djelovanje mora pregoriti što nije imao nikakve bujnosti približno nalazi plodove svoje marljivosti, radi­
ili da je imao malo posljedica, i da zločinstvu, iz kojega su nosti i zadovoljenje za svoje talente itd., ali uvijek kao po­
se posljedice potpunije razvile, ove padaju na teret, - He­ jedinac. U tome također slučanost, - Koteriju - No kriv­
rojska samosvijest (kao u tragediji Starih, Edipovoj itd.) nja i nevinost bliže volji - i voljom nekoga drugoga - (ne
nije iz svoje čistote još napredovala do refleksije razliko­ prirodom - nevin trpjeti zbog poplave, potresa) - nevin
vanja čina i postupka, spoljašnjeg događaja, te nauma i trpjeti voljom nekoga drugoga, komplikacijom okolnosti,
znanja okolnosti, kao ni do razdvajanja posljedica, nego koje se nalaze u volji - izaziva veliki interes, a/ Neovlašte­
prihvaća krivnju u čitavom opsegu čina. na volja, grubost, strast - nije običajnosni interes - isto ta­
ko slučajna sila prohtjeva, osjetilne volje - svejedno da li
• [uz§ 118] spoljašnja priroda ili kao unutarnja slučajnost.
Prosuđivati neku radnju prema posljedicama, a/
Čovjek ne mora biti i suviše uznemiren i brižljiv s obzirom
na posljedice - on ih može prevladati - brižljivi ljudi. - • [uz § 118 primj.]
može ovo i toga slijediti - Dramatski interes: a/ djelovanje - učinci kao rezul­
β/ Također obazriv, premda samo da bi se izbjegao loš tati volje, β/ obiju - jer obje su volje. - bitno - γ/ sup-
privid - u tome ne praviti nikakve bravure - prostodušno stancijalne volje - opravdane; - to je primjereno ideji;
tisuću neprijatnosti. dramatski ne prosto interesirati, ganuti - samilost, nego
Dolus indirectus bitni interes - medu ljudima - kao zbiljskima, - postupa­
Predložak utvrđuje ono pojedinačno, ono što se uz nje. - Istinski interes ovdje nije nevino trpjeti, nego a/
to veže kao nešto drugo, što nije sadržano u naumu - Ja čast volje onoga koji trpi; što se njemu događa njegovom
tako odbijam od sebe djelovanje kao nešto opće - Ono krivicom - β/ što je učinio; u čemu je njegova krivnja, -
sasvim neposredno djelovanje - i njegova priroda - uz to opravdana - ujedno supstancijalna volja - dakle, ne­
vina; - po supstanciji - kriv po obliku - γ/ ne slučaj, nego
Sve pojedinačno nije u spoljašnjoj povezanosti s dru­ αα/ volja nekoga drugoga - učinila je to preokretanje po­
gim - nego je za sebe samo nešto opće.
sljedica, koje su za subjekt zle, negativne; - β/ ili (je) za
- Konzekvencija zbog načela, - Robespierre - rop­
stvo - načelo i konkretno stanje - To nije jednostrani čin sebe već unaprijed položaj takav - tako se htjela žrtva za
- nego pripada izvođenju međusobne samosvijesti. Obra­ neku svrhu dobrovoljno na se preuzeti - ne nevino trpjeti
zovanje - odgoj, okolnosti su konkretne - Gomilu razrije­ - poći u opasnost - činiti dužnost - vojska - u αα/ volju
šiti njenog reda - mora se znati što se radi - Apstraktno drugoga - da bi bila bitna - istovremeno opravdana -
načelo. Orest: kazna, povreda - Viša kolizija običajnosti moći...
Krivnja ili nekrivnja - u odnosu prema zlu - i zla [??] - Orest - nije samo kaznio Egista nego i majku - ova
prema krivnji. - Trpljenje uopće, - među ovima također i spram njega (- čak spram Agamemnona) neizmjerno op­
kazna - kao jedna posljedica uopće postupka - ili također ravdana: ovo je običajnosno interersantno, jer je njena vo­
ne - odnos, zahtjev povezanosti za trpljenje, s voljom ne- lja bitna - U modernoj »krivnji« niža, zla volja - kako u
MORALITET 207
206 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGE!
pušteno - [?]. Pri tome nesreća da se time povrijedilo nešto
njoj afirmativni interes? - Ono što treba jest jednostavno drugo - Edip - onaj koji zna -
- da on bude obješen - što on neće - to je jedino mogući Nevinost - ne tragična, u najmanju ruku ne herojska
postupak pod takvim okolnostima - Zavađena braća, sud­ - sa sebe svaliti koliko je moguće.
bina, - stara sudbina, unutarnje istinska običajnosna nuž­ Htio je - čast - da se ne odvoji od svog djela, spo-
nost - moderni slučaj - slijepa nužnost. - Sudbina porodi­ ljašnjosti - Htjeti se podvrći također i tome što iz toga sli­
ce, unutarnje divljaštvo stanja. Braća, žalost. Za djevojku, jedi - to preuzeti - Nesreća isto tako velika [?] tamo -
slučajno, ne običajnosna nužnost - i gruba uzavrelost, mo- Nesretno, izmučeno - Obuzet ne svojim djelova­
mentana u drugome, za ubojstvo - ono ostalo (majka) - njem, nego svojom imovinom, tijelom, životom, porodi­
vrlo nepotrebno ukrašavanje. U mod[erno doba] a/ Staleži com, djecom, okolnostima, nepažljivošću, položajem - Ne
[?] - protiv volje - nikakav vrijedni prizor; nesretno, ali ne nužno, tj. ne umno, ne preokretanjem samog njegova dje­
tragično β/ Zla volja postaje kriva - i kažnjena; - Krimi­ lovanja - nego preokretanje samo u nepravom mnjenju
nalno pravo - drugih.
Pripada području prirodne grubosti i niskosti - ne­
Drama. Djelovanja bitna. pravedna zla strast obuzima spoljašnje slabosti drugoga -
Umjetnost - individualiteti] koji su sve to sami, što ne njegove običajnosne slabosti, njegovo zločinstvo ili jed­
jesu - suprotnošću objašnjeno - moderna vremena - služ­ nostranost njegove običajnosti - To nije uopće nikakav
benički i građanski odnosi - običaji - navike - je opći ka­ običajnosni odnos - Sasvim spoljašnji događaj - okolnos­
rakter - jedan što i drugi, čestit, ne kao njegov individual­ ti koje stvaraju privid - Ljudi koji imaju zlu volju -
ni karakter. Nesreća prosto kao takva nema nikakvog običajnos-
U službi moram činiti mnogo toga što činim zbog nog interesa - kao nepravo, ni kazna nije puka zla.
službe, zbog reda - (Imatrikulirati itd.; slušati ove i one Dramatski - je čast - čast da je to njegova stvar, koja
kolegije, od početka se ne zna što je). je nikla iz njegove volje - činjenje i opravdano činjenje -
Stara umjetnost - slobodan individualitet] - Sve oni moderno - slučajnost karaktera.
sami - sasvim od jednog komada - Dakle, ne upuštati se Prijelaz s predloška na namjeru: Djelovanje, ali ovaj
polovično u njena dramatska prikazivanja da netko nešto u raznovrsnoj vezi, posljedicama - slučajnim ili nužnim -
jest, čini, učinio je i također nije učinio - njegovu zbiljnost Takvo je prirodno događanje sa stajališta refleksije - No
- bez njegove volje. - Oni hoće, dakle, da budu krivi za istina je ove zajedničke nužnosti i povezanosti ono opće.
ono što su učinili i za ono što trpe. Ja koji mislim i ovo opće - što se iz sebe na sebe odnosi -
Trpjeti, negativno, ne može se direktno htjeti. to je ono moje, time prekinut, u sebe svedeno posljedice. -
No tako da su oni sami krivi za to trpljenje - tj. da ih Refleksija ujedno suprotnost spram pojedinačnoga - čov­
samo dira - njihov vlastiti čin jek u postupanju mora imati namjeru, ne samo predložak
Oni su pri tome plemeniti, herojski individualiteti - - jer je misaon.
ne nevini uopće. Oni su nešto učinili čemu visoka oprav­ Neposredni sadržaj djelovanja kao u sebi reflektiran.
danost - Orest kažnjava oceubice - ali [ona] je [njegova]
majka - neizmjerna povreda nečega isto tako beskrajno Dodatak. U tome da ja priznajem samo ono što je bila mo­
opravdanoga - nerastavljeno - Antigona iskazuje bratu ja predstava, leži prelaz ka namjeri. Samo to, naime, šta sam ja
posljednju počast - povređuje državnu zapovijed koja je znao ο okolnostima, može mi se uračunati. Ali, postoje nužne
isto tako beskonačno opravdana. Ne nevinost, ne svjesno, posljedice koje se vežu za svako djelovanje ako ja proizvodim
ne ono što se htjelo - Interes za njih da (su) oni a/ učinili samo i nešto pojedinačno, neposredno, a koje su utoliko ono
β/ što je opravdano - ili što u najmanju ruku nije nedo-
208 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 209

opće koje ono ima u sebi. Posljedice koje bi mogle biti spriječe­ je dodirnuta samo na jednoj pojedinačnoj tački (kao: pa­
ne ja doduše ne mogu predvidjeti, ali moram poznavati opću lež neposredno pogađa samo jednu malu tačku drveta, što
prirodu pojedinačnog čina. Stvar ovdje nije ono pojedinačno daje samo rečenicu, a ne sud), ali opća priroda ove tačke
nego cjelina koja se ne odnosi na ono određeno posebnig djelo­ sadržava njeno protezanje. U živome nije ono pojedinač­
vanja nego na njegovu opću prirodu. Prijelaz od predloška ka no neposredno kao dio, nego kao organ u kojemu ono op-
namjeri sada se sastoji u tome da ja trebam znati ne puko moju će kao takvo sada egzistira, tako da se u slučaju umorstva
pojedinačnu radnju nego ono opće koje je s njom povezano. ne povređuje jedan dio mesa, kao nešto pojedinačno, nego
Nastupajući tako ono opće je ono što sam ja htio, moja namje­ je u njemu povrijeđen čak život. To je s jedne strane sub­
ra. jektivna refleksija, koja ne poznaje logičku prirodu pojedi­
načnoga i općega pa se upušta u rascjepkavanje na pojedi­
načnosti i posljedice, a s druge je strane to priroda samo
konačnog čina - da sadržava takva odvajanja slučajnosti.
Drugi odsjek Iznalaženje dolus indirectusa ima svoj razlog u razmatra­
nome.

NAMJERA I DOBROBIT • [uz §119]


23. XII 1824. (posljednji sat u ovoj godini)
Ovdje stupamo u ono određenije moralnog područ­
§119. ja.
Diferencija, drugo kao neposredno djelovanje, po­
Spoljašnji je opstanak djelovanja mnogostruka veza, koja najprije prosuđivanje (ali općenito kao predikat refleksi­
se može promatrati kao beskonačno razdijeljena u pojedinač- je).
nosti, a djelovanje tako da je ponajprije dodimulo samo jednu Ovdje svrha, kao određena svrha u suprotnosti
takvu pojedinačnost. No istina je pojedinačnoga ono opće, od­ spram sredstva u pravom smislu; - formalno.
ređenost djelovanja nije za sebe sadržaj koji je izoliran u spo- a/ Predložak - subjektivitet uopće apstraktno znanje
ljašnjoj pojedinačnosti, nego opći sadržaj koji u sebi sadržava - predstava uopće, - kao u prirodi.
mnogoliku vezu. Predložak, kao onaj koji polazi od nekoga koji b/ Namjera - određenje postupka - na osnovu sa­
misli, ne sadržava prosto pojedinačnost, nego bitno onu opću mosvijesti, na osnovu refleksije u sebi, na osnovu mojeg
stranu - namjeru. znanja ο [?] meni.
Djelovanje neko činjenje (ne mehaničko kao u živo­
Namjera (Absicht) sadržava etimološki apstrakciju, tinje - ne čisto pravno - sfera moje personalnosti -) kao
djelomice oblik općenitosti, djelomice izdvajanje jedne na osnovu mene određeno, time kao nužno određenje.
posebne strane konkretne stvari. Nastojanje opravdavanja Sfera prava ne sadržava u svom principu nikakvu određe­
s pomoću namjere je izoliranje jedne pojedinačne strane nost, jer to je ono općenito slobode same personalnosti.
uopće koja se tvrdi kao subjektivna bit djelovanja - Sud ο Stoga nadležnost, dopuštenje - ili određenost, osposoblja­
nekom djelovanju kao spoljašnjem činu, još bez određenja vanje sporedno - to se može učiniti, također dopustiti da
njegove pravne ili nepravne strane, dodjeljuje tom djelo­ se uzme u posjed, učini ugovor, nisam uz to vezan. U
vanju opći predikat da je ono palež, umorstvo itd. - Poje­ onom moralnom ja sebe vezujem, te nalazim sebe, vezan
dinačna određenost spoljašnje zbiljnosti pokazuje ono što sam - Moralitet stajalište određenja. - Ono opće volje mo­
je njena priroda kao spoljašnju vezu. Zbiljnost je ponajpri- ra biti određeno - Određenje u prirodi volje. -
14 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
210 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
MORALITET 211
Tako sadržava radnja nešto pozitivno - neko prisi­
ljavanje, koje je pozitivno zasnovano u znanju, određenje jektiviteta djelovanja, kako se može nazvati, da bude utvrđen
uz ovo ili ono ispoljavanje. - Dužnost - Ja treba da - u subjektom kao misaonim, kao objektivitet koji se zna i koji se
refleksiji razlikovanje, izbor. - Ja, ono posebno, razlučeno hoće.
od općega, koje je ono supstancijalno. - Posebnost bitni To pravo na ovaj uvid donosi sa sobom potpunu ili
momenat - dakle određenje - ali samo to određuje s po­ smanjenu uračunljivost djece, budala, luđaka itd. u njiho­
moću onoga općega. - vim postupcima. - No kao što djelovanja po svom spoljaš-
Prosuđivanje djelovanja; određivanje njegova kao njem opstanku u sebe uključuju slučajnosti posljedica, ta­
nečega općega; red, klasa. ko i subjektivni opstanak sadržava neodređenost koja se
Djelovanje (je) čin misaonog čovjeka - dakle općeni­ odnosi na moć i snagu samosvijesti i razboritosti - neodre­
tost u njemu - to (je) ono bitno. đenost koja ipak može doći u obzir samo u pogledu tupog-
a/ Namjera - kao takva uopće. Formalna razlika uopće - lavosti, ludila itd. kao i dječje dobi, jer samo takva izrazita
Ono opće bilo kojeg sadržaja koji još nije određen. - stanja ukidaju* karakter mišljenja i slobode volje, pa do­
Neposredni sadržaj djelovanja kao u sebe reflektiran, puštaju da se onaj koji postupa ne uzima po časti da je on
b/ određena suprotnost - misaon i volja.
a/ aa/ moj (apsatraktni) subjektivitet - i ßß/ stvar
uopće • [uz§ 119/120]
β/ moj određeni, konkretni subjektivitet - dobrobit Namjera pripada cjelokupnosti djelovanja. - U
γ/ ovo je reflektirano - opće - također dobrobit dru­ predlošku krivica - kao razvoj posljedice - nužnost poslje­
gih dica jest priroda djelovanja, jer po sebi [?] općenito - Kri­
c/ Kolizija dobrobiti i prava, - općenitosti volje. vo ili nevino - unutarnje i spoljašnje djelovanja - razliku­
Namjera - općenitost je stvar. je se. - Krivnja kao razvoj nužne posljedice sačinjava pri­
Dodatak. Svakako je slučaj da u nekom djelovanju više ili jelaz na predložak. - Djelovanje se dijeli u posljedice - u
manje mogu uticati i okolnosti: u nekom podmetanju požara ne pojedinačne spoljašnje i opće. - Ova je dioba a/ u postup­
može izbiti vatra ili se, na drugoj strani, ona može proširiti dalje ku kao takvome, po samom predlošku, vid. gore, - β/ raz­
nego što je to počinilac htio. Uprkos tome ovdje se ne treba pra­ ličito - ono unutrašnje i cjelina djelovanja; - Ono unutar­
viti razlikovanje sreće ili nesreće, jer se čovjek djelujući mora nje jest namjera, a radnja sredstvo, svrha - Orest a/ ubija
baviti spoljašnošću. Stara uzrečica s pravom kaže: kamen koji je β/ osvećuje oca. - Ubojstvo, predložak; Sudac još pita:
bačen iz ruke je đavolov. Time što djelujem ja samog sebe izla­ koja svrha, u kojem interesu? - čini se daje indiferentno -
žem nesreći; ona, dakle, ima pravo na mene i jest postojanje ono je dovoljno - ponajprije; da li zakletva, opća svrha;
moje vlastite volje. Namjera subjektivna bitnost, čija je posljedica rad­
nja. U a/ radnja ima posljedice, njihovu općenitost u sebi
kao cjelinu, β/ on sam jest također posljedica, po određe­
nju spoljašnjosti, koju ima na sebi. - γ/ Namjera, po-
§ 120. seb[na], čiji sadržaj αα/ Formalno, interes, ßß/* Sadržaj,
* U HofTmeisterovu izdanju stoji »aufhaben« (imati što), ali to je, vjero­
Pravo je namjere da opći kvalitet djelovanja nije samo po jatno, štamparska greška, jer i u Glocknerovu (str. 179) i u Lassonovu (str. 104)
sebi nego da ga je upoznao onaj koji djeluje i da ga je time već izdanju stoji, »aufheben« (ukinuti). Osim toga i smisao rečenice jasno govori da
stavio u svoju subjektivnu volju; kao što je, obratno, pravo ob- je rijeć ο ukidanju. - Bilj. prev.
* Ispod toga: Odavde nadalje iza Nove godine. - Bilj. njem. izd.

14*
MORALITET 213
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
212
sklonost, zadovoljavanje. Ponajprije moja posebnost δ / Sup­ Prvo - djelovanje a/ konkretno - uopće ono moje
rotnost spram prava -, Drugi oblik uračunljivosti β/ njena opća priroda
ipak samo idući rod
Djelovanje se dijeli u općenitost i posebnost. Treći je dobro -
a/ Djelovanje po pojedinačnosti ima prirodu uopće
- spolj[ašnjost], neposrednu općenitost. Mogućnost koja u • [uz § 120 primjed.]
tome leži - upravo sama mogućnost da se uz to povezuju
slučajnosti. Slaboumni, djeca znaju sigurno da udaraju, da pale,
β/ Što postižem pri djelovanju - njegov pobliži sad­ ali ne da time ubijaju, mogu biti ubijeni - Ova je moguć­
ržaj - spoljašnja promjena; ne spoljašnju stvar učiniti mo­ nost ono opće djelovanja - U predlošku može biti samo
jom, - nego (promjena u odnosu prema volji drugoga) - prikladno da se udara - 100 puta kod tučnjava - stolica,
ne stjecanje nekog vlasništva (može biti pri tome, ali ne vrč za pivo bačen u glavu - oružanom rukom - No pravo
kao stjecanje vlasništva, ono bitno), nego učiniti važećim (je namjere na misaonog čovjeka da pozna prirodu djelo­
kao sadržaj mojeg subjektiviteta - Jesti (uzeti u posjed i vanja, da zna da je ono*) mogućnost ubojstva.
potrošiti) i gladovati(mor[alna?] je [?] strana); - nešto kao Ako i nije taj određeni postupak - ubojstvo - u
ono moje - Sadržaj nešto subjektivno: što ja postižem? tj. ovom času svjesno opstojao u namjeri - on zna da to leži
sebe zadovoljavam? - tj. moj posebni interes - § 121-122. u takvom ponašanju.
Duša je radnje ono opće koje ja hoću -
αα/ Pobliže određenje - na osnovu moje prirodne b/ Osebujni sadržaj. - Dobro je apsolutni sadržaj -
posebnosti - Subjekt još ne općenito (dobar), još Određena suprotnost: Moj je subjektivitet jednostav­
konkretno u sebi određen. na, u sebi reflektirana posebnost. - Život, sastavljena po­
ββ/ Dobrobit, ukupnost mojeg subjektivnog poseb­ sebnost. -
nog zadovoljenja. Ljudi hoće da im bude dobro. - Djelovanje uopće nešto određeno - da određenost
Dobrobit - volo - to je ono što je njihovo htijenje. U proizlazi iz mene, od mene - objektivno. Izvođenje djelo­
govoru tb tako povezano, dobrobit učinjena bitnom vanja, izvođenje moje svrhe, koju sam sam odredio.
voljom.
vv/ Dobrobit - drugih. Znači prvenstveno moralno, Umorstvo, paljenje, krađa - opći predikati - No rod
δδ/ Dobrobit u suprotnosti spram prava, posebno djelovanja kao spoljašnji opstanak - ne moj sadržaj, moje
spram općega - Sloboda kao takva sama. Takva mo­ kao takvo - To nastupa spoljašnje, izvan mene - Ja sam to
ralna svrha tiče se samo uvijek posebnoga.^ htio; volja ima neki sadržaj, subjektivitet sam nije sadržaj
Dolus indirectus - Opasnost djelovanja - Život pro­ - Paljenje zbog paljenja, ubijstvo zbog ubijstva? - Ja za­
mašen, a/ Krađa, grabež, ranjavanje - jedan dio, ono· spo- dovoljan; to je moj sadržaj - Općenitost je moj oblik; ali
ljašnje povrijeđeno - ne život, beskonačni'Opseg svega još ne moj sadržaj. Spoljašnji postupak samo sredstvo.
spoljašnjega. β/ ali opća priroda djelovanja - u društvu -
čini čitavo društvo nesigurnim, povreduje čitav sklop; - Radnja nas se tiče samo po svom sadržaju - Pobuda
moje vlasništvo ovdje nije pojedinačni posjed, potpis na - različita od njoj osebujnoga, ali spoljašnjega [?] - U
mjenici nije samo crno na bijelome, nego je op[će] prirode užem smislu moralno.
u društvu. Moje vlasništvo ima istu garanciju kao sve vlas­
ništvo u društvu - opći posjed, društveni posjed, sigurnost
je posjedovanje kao opće važenje; - ova je opća egzisten­ * Tj. djelovanje. - Bilj. red.
cija povrijeđena.
214 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
MORALITET 215

§ 121. § 122.

Opći kvalitet djelovanja jest različit sadržaj djelovanja Po tome posebnome ima djelovanje za mene subjektivnu
uopće, sveden na jednostavni oblik općenitosti. No subjekt kao vrijednost, interes. Spram ove svrhe, namjere po sadržaju, ono
u sebe reflektiran, dakle spram objektivne posebnosti ono po­ neposredno djelovanje jest u svom daljem sadržaju sniženo na
sebno, ima u svojoj svrsi svoj vlastiti posebni sadržaj, koji je od- sredstvo. Ukoliko je takva svrha nešto konačno, može biti pono­
ređivalačka duša djelovanja. To što je ovaj moment posebnosti vo snižena na sredstva za dalju namjeru itd. u beskonačno.
onoga koji djeluje sadržan i izveden u djelovanju, sačinjava sub­
jektivnu slobodu u njenom konkretnijem određenju, pravo sub­
jekta da u djelovanju nađe svoje zadovoljenje. § 123.

Dodatak. Ja za mene, u mene reflektiran, još sam nešto Za sadržaj tih svrha ovdje opstoji samo a) formalna djelat­
posebno prema spoljašnosti moga djelovanja. Moja svrha sači­ nost sama - da je subjekt sa svojom djelatnošću pri onome što
njava njen određujući sadržaj. Ubojstvo i požar, na primjer, kao treba smatrati i unapređivati kao svoju svrhu; - za što se ljudi
ono opće još nisu moj pozitivni sadržaj, kao subjekta. Ako je ne­ interesiraju ili treba da se interesiraju kao za ono svoje, za to će
ko počinio slične zločine onda se pitamo zašto ih je počinio. Ni­ biti djelatni, β) Dalje, još apstraktna i formalna sloboda subjek-
je se dogodilo ubojstvo radi ubojstva nego je pri tom bila još tiviteta ima, međutim, određeni sadržaj samo u svom prirodnom
jedna pozitivna svrha. Ali ako bismo rekli da se ubojstvo dešava subjektivnom opstanku, potrebama, sklonostima, strastima,
iz uživanja u ubojstvu, onda bi užitak već bio pozitivni sadržaj mnjenjima, domišljanjima itd. Zadovoljenje je tog sadržaja do­
subjekta kao takvog, a čin je onda zadovoljenje njegove volje. brobit ili blaženstvo u svojim posebnim određenjima i u opće­
Pokretački razlog nekog čina time je prije ono što nazivamo mo­ mu, svrhe konačnosti uopće.
ralnim, a ovo utoliko ima podvostručeni smisao onog općeg u
Ovo kao stajalište odnosa (§ 108) na kojemu je sub­
predlošku i onog posebnog namjere. U novija vremena naročito
jekt određen u svojoj različitosti, dakle na kojemu važi
se pojavilo to da se kod radnji uvijek pita ο pokretačkim razlozi­
kao ono posebno, jest mjesto gdje nastupa sadržaj prirod­
ma, dok se inače samo pitalo: je li ovaj čovjek pošten, čini li on
ne volje (§ 11); ali on ovdje nije kakav je neposredno, ne­
ono šta je njegova dužnost? Sada se hoće gledati po srcu, i pri
go taj je sadržaj, kao pripadan u sebe reflektiranoj volji,
tom se pretpostavlja prekid onog objektivnog u radnji i onog
uzdignut do jedne opće svrhe, dobrobiti ili blaženstva
unutarnjeg, onoga subjektivnog pokretačkih razloga. Svakako
(»Enciklop«, § 395 i dalje)2 - stajališta mišljenja koje volju
treba promatrati određenje subjekta: on hoće nešto stoje zasno­
još nije shvatilo u njenoj slobodi, već koje reflektira ο nje­
vano u njemu; on želi zadovoljiti svoje uživanje, postići zadovo­
nom sadržaju kao prirodnome i danome - kao npr. u Kre-
ljenje svoje strasti. Ali ono dobro i pravo ovdje također nije je­
zovo i Solonovo vrijeme.
dan puko prirodni nego kroz moju umnost postavljeni sadržaj;
moja sloboda, učinjena sadržajem moje volje, čisto je određenje
moje slobode same. Više moralno stajalište je stoga u tome da se • [uz§ 123]
u djelovanju nađe zadovoljenje a ne da se ostane kod prekida Subjekt - u namjeri kao jedan u sebi posebno odre­
između samosvijesti čovjeka i objektiviteta čina, a ovaj način đen - osebujni sadržaj.
shvatanja ima svoje epohe u svjetskoj povijesti kao i u povijesti c/ Interes da sam ja pri tome bio, pri tome djelatan - Go­
individua. ethe: Plešemo već tri dana i tri noći - nitko nije mislio na
revjestu -
2
U 3. izdanju § 478 i dalje, - Bili. njem. izd.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 217

Napoleonovi vojnici: pljačkanje, avancement - slava a/ svoju dobrobit učiniti svrhom, tj. ovaj sadržaj kao
- častoljublje. takav, ne suprotno personalnosti; - (također dužnost, op­
β/ Ja kao konkretan subjekt. - Samo kao takav egzistiram. ćenito nužna) - ali ne strogo pravo, jer ponajprije samo
Ja sam kao posebno uopće osjećaj, ljubav - ne uzdignuto do ap-
a/ formalna djelatnost - ali ideja kao takva apstrakcija ni­ solutnosti, kao običajnosni sadržaj - prije se [to] može
je ono što određuje, kao ono unutarnje nije određenje sa­ smatrati kao posebna stvar nagona - (tako država nad
mo ono moje, nego važi također kao ono moje; u apstrak­ strogim pravom) - ali brak kao običajnosni odnos poseb­
tnom pravu sam ja samo personalnost - ovdje kao onaj nost, u usporedbi s ličnošću, međutim, apsolutan.
koji sebe unutarnje određuje, na osnovu posebnosti onoga β/ Dužnost - ο tome kod dobra - Šuplje uzdizanje -
mojega. Ovdje, da je posebnost kao moja, počinje dioba za izvrsnost - Stoici
po sadržaju; - osebujni sadržaj - Baš ovaj je pri tom bio
β/ moje zadovoljenje - u šta? apsolutne svrhe. - Kao da bi se suprotnosti u međusobnom odnosu mo­
Zadovoljstvo - samo apsolutne svrhe, svrha - rale promatrati kao apsolutne suprotnosti - strogi moralni
Jer još formalno apstraktni subjektivitet - apstraktno nazor.
određivanje, samo prihvaćanje na prirodni način opstoje-
ćih određenja. Ovaj je apstraktni subjektivitet isto što i Dodatak. Utoliko su određenja blaženstva zatečena, ona
Kantov praktički um. Ovo formalno nije ništa drugo nego nisu nikakva prava određenja slobode koja je tek u njegovoj sa-
mosvrsi u dobru sebi istinita. Ovdje možemo postaviti pitanje:
interes, djelatnost subjektiviteta uopće. Autonomija je ono ima li čovjek pravo da sebi postavlja takve neslobodne svrhe ko­
formalno samoodređenje. Heteronomija, nagoni - Samo je počivaju samo na tome da je subjekt nešto živo? Ali nije slu­
praktički um utoliko različit, kao objektivni oblik općeni­ čajno da je čovjek nešto živo, nego je primjereno umu, i on uto­
tosti, to je formalnom identitetu svjesno određenje, ono liko ima pravo da svoje potrebe čini svojom svrhom. Nema ni­
što ja hoću treba da ima oblik općenitosti za mene, to šta ponižavajuće u tome da neko živi, i njemu nije suprotstavlje­
znam kao takvo - određenje mojeg interesa, određenje na nikakva viša duhovnost u kojoj bi se moglo egzistirati. Samo
npr. onog dopuštenog - Vlasništvo - nešto opće što ssbi uzdizanje onoga što je zatečeno ka jednom stvaranju-iz-sebe,
ne protivurječi. daje viši krug dobra, koja različitost međutim u sebi ne uključu­
β/ Ovo određenje - čuvstva - kao ranije u tmu je nikakvu nepodnošljivost obiju strana.
(ima) svoj osnov. Momenti njegova razvoja, ali još ne u
obliku umnosti - to tek u običajnosti. - Ovo tek time što je
subjektivitet napustio svoju jednostranost kao pojedinač-
nost koja sebe u sebi zna i postavlja jest kao moment - § 124.
Ovdje stoga sklonosti, nagoni, sadržaj - ali ne prosto
na prirodni, grubi način - pustiti maha svojim nagonima, Budući da je i subjektivno zadovoljenje same individue
biti određen prohtjevima, sklonostima kao takvima - ne­ (između ostaloga priznavanje njene časti i slave) sadržano u iz­
vezan kao divljaci, surovi - nego da [se] ja držim kao u se­ vođenju svrha koje važe po sebi i za sebe, zato su oboje - kako
bi reflektirano - formalna općenitost. - Ovi se nagoni ne zahtjev da se pojavi samo takva svrha koja se hoće i koja se po­
odnose neposredno, nego na cjelinu, ponajprije rjihovu stiže, tako i nazor kao da se objektivne i subjektivne svrhe me­
cjelinu - mišljenje koje reflektira, dobrobit, blažerstvo. - đusobno isključuju u htijenju - prazna tvrdnja apstraktnog raz­
Znam ο njima kao podređenima. Smetnje nagona, prirod­ uma. Jest, ona** postaje nečim zlim ako prelazi u to da tvrdi da
nosti.
Dopušteno je - ** Tj. prazna tvrdnja apstraktnog izuma. - Bilj. red.
218 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 219

u glavnu namjeru i djelotvornu pobudu djelovanja; - o n o


je subjektivno zadovoljenje, budući da takvo opstoji (kao i uvi­ uvjerava, budući da su veliki postupci i djelovanje koje je
jek u nekom izvršenom djelu), bitna namjera onoga koji postu­ opstojalo u nizu takvih djelovanja stvorili ono veliko u svi­
pa, a da je objektivna svrha nešto takvo što mu je bilo samo jetu, a za individuu koja djeluje imali su posljedicu moći,
sredstvo za ono*. - Što subjekt jest, jest niz njegovih djelovanja. časti i slave, njoj ne pripada ono veliko, nego sam ono po­
Ako su, pak, ta djelovanja niz bezvrijednih proizvoda, onda je sebno i spoljašnje, što je od njega palo na individuu; bu­
subjektivitet htijenja isto tako bezvrijedan; ako je, naprotiv, niz dući da je ono posebno posljedica, ono je bilo također i
njegovih čina supstancijalne prirode, tada je to i unutarnja volja kao svrha, i to čak kao jedina svrha. - Takva se refleksija
individue. drži onoga subjektivnoga velikih individua u kojoj je sa­
Pravo posebnosti subjekta da se pokaže zadovolje­ ma, pa previđa u toj samostvorenoj taštini ono njihovo
nim ili, što je isto, pravo subjektivne slobode, čine prekret­ supstancijalno; - to je nazor »psihologijskih komornika
nicu j( središte u razlici između starog vijeka i modernog za koje ne opstoje junaci, ne zato što potonji nisu junaci,
vremena. To je pravo u svojoj beskonačnosti izraženo u već zato što su oni prvi samo komornici« (»Fenomenolo­
kršćanstvu pa je učinjeno općim zbiljskim principom jed­ gija duha, str. 616).4
nog novog oblika svijeta. Njegovim bližim likovima pripa­
daju ljubav, ono romantično, svrha vječnog blaženstva in­ • [uz § 124]
dividue itd. - zatim moralitet i savjest, nadalje drugi oblici Suprotnost - a/ ne nužno - β/ kratko primijećeno:
koji su se u onome što slijedi djelomice pokazali kao prin­ ne bitno, ne apsolutno, - u protivnosti, aa./ ne odlične na­
cip građanskog društva i kao momenti političkog uređe­ mjere i loši postupci ββ/ ne loše namjere i odlični postup­
nja, a djelomice nastupili su uopće u povijesti, posebno u ci γγ/ ne odlične namjere i nikakva djelovanja - natezati
povijesti umjetnosti, znanosti i filozofije. - Taj je princip se s namjerama u unutrašnjemu - ne zbiljnost individue -
posebnosti, pak, zacijelo jedan moment suprotnosti, te po­ Namjera ne ostaje u unutrašnjemu, nego je dana sa samim
najprije, u najmanju ruku, isto tako identičan s onim op­ djelovanjem - moralni je kvalitet djelovanja, tj. njegova
ćim, kao i različit od njega. Apstraktna refleksija fiksira, opća svrha; Odnos spram svrhe, koja je u duhovnom car­
međutim, taj moment u njegovoj razlici i suprotstavljanju stvu po sadržaju opća; a/ Ubojstvo, da li (su se) spoljašnje
spram onoga općega, stvarajući tako nazor ο moralitetu da okolnosti - β/ htjele; da li posljedice, tj. opći kvalitet dje­
ovaj perenira samo kao neprijateljska borba spram vlasti­ lovanja po svojoj spoljašnjosti - Povezanost pojedinač-
tog zadovoljavanja - zahtjev. nosti s drugim okolnostima - γ/ subjektivna namjera, os­
»Da se s odvratnošću čini što dužnost nalaže«3 veta ili pravednost; - Svrha u svijetu slobode, priroda pri­
Upravo to shvaćanje stvara onaj psihološki nazor ο rode kao duhovna αα/ uzeta iz unutrašnjega - ββ/ Opsta­
povijesti koji sve velike čine i individue zna umanjiti i po­ nak, postavljen u odnosu prema voljama drugih, tj. uopće
niziti time da sklonosti i strasti, koje su u supstancijalnoj zbiljnost u svijetu slobode. Namjera je postignuta, tj. ne
djelotvornosti također našle svoje zadovoljenje, kao i sla­ samo kao moja nego također kao opća stvar u duhovnom
vu i čast i druge posljedice, uopće posebnu stranu, koju je tlu. - Ovdje više, drugačije tlo opstanka - sačinjava priro­
ono* prije toga dekretiralo kao nešto za sebe loše, pretvori du postupka kao zbiljskoga. Moj postupak djelatan na
ovom tlu, kao i podvrgnut prosuđivanju. - Ja nisam svoju
namjeru za sebe zadržao, nego je također objektivno po­
* Tj. za subjektivno zadovoljenje. - Bilj. red.
3 stavio -
Vidi Schillerov distih »Decisium« (»... Und mit Abscheu alsdann tun,
wa. die Pflicht dir gebeut.«) - Bilj. njem. izd.
* Tj. shvaćanje. - Bilj. red. * Svezak 3. str. 489.
220 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
221
Razlikovanje razuma, što je među mnogim određe­ § 125.
njima u nekom djelovanju namjera - ova određenost da je
svrha - umjerenost se uzdiže - nema takve strasti. To je
kao da se radi prosto ο subjektivitetu, a ne ο stvari. Ono subjektivno s posebnim sadržajem dobrobiti stoji,
kao ono u sebe reflektirano, kao ono beskonačno, ujedno u od­
Djelovanje znači postavljanje namjere, učiniti objek­ nosu spram onoga općega, spram volje koja po sebi bitkuje. Taj
tivnim, upravo, da to nije subjektivno - moment, ponajprije stvoren u toj posebnosti samoj, jest dobro­
bit također i drugih - u potpunom, ali sasvim praznom određe­
Mnjenje, moć, mogućnost. - Djelovanje je zbiljnost. nju dobrobit svih. Dobrobit mnogih drugih posebnih uopće jest
Ovdje važi posebnost, okolnosti, sve prednosti, štete pod­ tada također bitna svrha i pravo subjektiviteta. No kako, među­
rijetla, talenta, karaktera - opseg činova, djelovanja - Mo­ tim, ono opće koje je različno od takvog posebnog sadržaja, a
ra se promatrati bez zavisti. Ja nisam bio ovaj, nisam ovaj. koje bitkuje po sebi i za sebe, ovdje sebe još nije dalje odredilo,
Ja sa svoje strane, u svojim odnosima moram biti zbiljski, osim kao pravo, one svrhe posebnoga mogu biti različite od nje­
što ja mogu - Što čovjek treba, to on može, Fichte - takve ga, njemu primjerene, ali i ne.
prazne opće riječi. Što svatko treba, kod svakoga je različi­
to - Moralno ocjenjivanje ljudi - Prosuđivanje sebe i dru­ • [uz§ 125]
gih, sebe u usporedbi s drugima i drugih u usporedbi sa S dobrobiti - onim dobrim - [dospjeli] smo u sasvim
sobom. miran, u neku ruku privatno-građanski odnos - ne ono
Supstancijalna priroda, to je stvar - ono objektivno, dobro nekog čovjeka, tj. što je primjereno njegovu određe­
umno, nužno. nju. - Blaženstvo - opstoji neka tipična dosada u tim rije­
čima dobrobit i blaženstvo - jer tako neodređena, prazna
Bezvrijedni proizvodi. Vrijednost je ovdje karakter refleksija.
djelovanja - po njenoj unutarnjoj svrsi, duhovna zbiljnost,
njeno načelo.
Namjera - ponajprije interes posebne volje - voljom § 126.
postavljen duhovni sadržaj postupka - (Osveta) praved­
nost, sebičnost, opća svrha itd. - dakle s jedne strane Moja, kao i posebnost* drugih jest, međutim, samo pravo
stvar; - od toga zavisi priroda radnje; to po sebi i za sebe uopće ukoliko sam slobodan. Ona stoga sebe ne može tvrditi u
samo - duša, tijelo - duh postupka - je volja subjekta (im- protivurječnosti te svoje supstancijalne osnove; a namjera moje
putaciia) - Djeca ne znaju da li pravo ili nepravo - dobrobiti, kao i dobrobiti drugih - u kojem se slučaju ona po­
sebno naziva moralnom namjerom - ne može opravdati neprav-
Proizvoljnost može radnju učiniti sredstvom - ako je ni postupak.
ono supstancijalno radnje to postalo - ništa ne sačinjava
za mene - Ο tome kasnije - Ono duhovno djelovanje mo­ Poglavito je jedna iz izopačenih maksima našeg vre­
ra imati apsolutnu vrijednost. mena, koja djelomice potječe iz pretkantovskog razdoblja
dobrog srca i koja npr. sačinjava kvintesenciju poznatih
Dodatak. »In magnis voluisse sat est« ima tačan smisao dirljivih dramskih prikaza, da se kod nepravnih postupaka
da se treba htjeti nešto veliko; ali i ono veliko se mora moći iz­ valja interesirati za takozvanu moralnu namjeru i da loše
vesti : inače je to ništavno htijenje. Lovori pukog htijenja su suhi subjekte valja prikazati sa srcem koje bi imalo biti dobro,
listovi koji se nikad nisu zelenili.
* U posebnost β) slobodna apstraktna personalnost - Bilj. njem. izd.
MORALITET 223
222 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

pravo da čini to s određenom sviješću, da je to po sebi pra­


tj. takvim koje hoće svoju vlastitu dobrobit, a možda i do­ vo - No dobrobit drugih nije po sebi meni apsolutno odre­
brobit drugoga; ali djelomice se ovo učenje, u povišenom đena kao svrha - Sadržaj dobrobiti uopće (U državi nešto
liku, ponovo podgrijalo, pa je unutarnje oduševljenje i drugo - ali kod individue stvar slučajnosti, proizvoljnosti
ćud, tj. oblik posebnosti kao takve, učinilo kriterijem ono­ njezine vlastite posebne odluke) - To je posebnost, od me­
ga što je ispravno umno i odlično, tako da bi zločinstvo i ne razlučena posebnost, druga posebnost, - Darežljivost,
misli koje ga vode, makar one bile i najpliće, najšupljije koja ima što na pretek. - Drugo je činiti nekome drugome
pomisli i najluđa mnjenja, bili ispravni, umni i odlični za­ iskreno usluge; to ovdje upravo nije vrijedno spomena.
to što dolaze iz ćudi i oduševljenja; pobliže vidi dolje § No čim stvar stupi u refleksiju, ona je određena kao stvar
140. primjed. - Uostalom, valja paziti na stajalište s kojega izbora, jer je predmet ovdje bitno određen po svom odre­
su ovdje razmotreni pravo i dobrobit, naime kao formalno đenju, kao ono posebno. - Moju dobrobit mogu zapostav­
pravo i posebna dobrobit pojedinca; takozvano opće do­ ljati - ništa po sebi i za sebe nužno - isto tako dobrobit
bro, dobrobit države, tj. pravo zbiljskog konkretnog duha, drugih, i još više - jer ja treba da se ponajprije brinem za
posve je druga sfera, u kojoj je formalno pravo isto tako svoju dobrobit, isto tako drugi za svoju; -samo pošto oni
podređen moment kao posebna dobrobit i blaženstvo po­ to propuštaju, ne znaju, ukratko spoljašnja, slučajna nuž­
jedinca. Da je jedna od čestih pogrešaka apstrakcije, da da ili vlastita krivica, koju ja treba da otklonim.
privatno pravo i privatna dobrobit čini nečim što spram
onoga općega države važi po sebi i za sebe, to je gore (§ Dobrobit je tek određena pomoć onoga partikular-
29) već primijećeno. noga, mnjenja - to je stvar svakoga pojedinoga, u što on
stavlja svoju dobrobit.
• [uz§ 126] Posebne svrhe, - posebnost uopće [naspram] općega
Dobrobit je cjelina - ono opće. Nagon a/ nešto po­ uopće, po sebi i za sebe određenoga - prava.
jedinačno] - β/ u nekoj cjelini. - Ova cjelina sama moja Dobrobit je samo sadržaj, spram prava; - to ličnost
pojedinačnost - samo ono njeno opće. kao takva - onaj interes posebnog individualiteta.
Moja se dobrobit proširuje po sebi odmah u dobro­ Dobrobit - tako mnogo oblikovana, mnogostruko
bit drugih, jer moja dobrobit ne može opstojati bez dobro­ preokretljiva -
biti drugih - tako sebično - ali ta općenitost dobrobiti sa­ Strogo pravo jednostrano - kao puka moralna svrha.
ma svrha za sebe, jer [je] ona povezanost umna. Dobrobit Parničenje - sakrivanje iza formalnog prava.
drugih sa zapostavljanjem, žrtvovanjem moje - upravo Općenito najbolje - ako je tako određena svrha
ono unutarnje [,] posebno prelazi u karakter općenitosti - države - isto tako proizvoljnost, dosjetljivost, despotizam.
negaciju moje pojedinačnosti.
Opća ljubav prema ljudima - ono opće prazno - jer Ljudi su skloniji blagonaklonim postupcima, darež­
ljudi konkretno pojedinačni. - Dobrobit individua, ukoli­ ljivost - nego npr. - da se plate dugovi - nepravo - ipak
ko ja nju sebi mogu učiniti svrhom, nešto sasvim ograniče­ drugo nepravo nego npr. ono svetog Krispina - da se kra­
no, jer [je] u državi, običajnosnom stanju, zasnovana u du kože - da bi se siromašnima napravile [cipele] - pripa­
onome objektivnome, a ne u subjektivnoim mnjenju. dao je u tamnicu. Dugovati - prevariti povjerenje - ipak
nešto drugo nego krađa - Povjerenje drugih, moja vlastita
To znači prvenstveno neko po sadržaju moralno dje­ namjera, proračun, mogućnost da se [dugovi] plate. - Po­
lovanje kao dobar za sebe. Što inače znači moralno ili mo­ vjerenje stavlja svoju stvar u mnjenje - on se sam prevario.
ralni čovjek kao pravedan muž, koji hoće, tvrdi i čini pra­
vo - vrši valjano svoje staleške i službeničke dužnosti - Za posebnu dobrobit povređuje se također i pravo -
vidi idući §.
ovdje moralitet u smislu onoga formalnoga - to je po sebi
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 225
224
ko koliko se smatra da služi za mogućnost njegove ishrane
Posredovanje - u državi - oboje jednostrano - ap­ - čak u skladu sa staleškim položajem.
straktno;] što se može tako općenito kazati - a/ Op[će]-
sadržaj dobrobiti, život, sam..[?] i realitet personalnosti. • [uz § 127]
Mnogo glupog govorkanja može biti ovdje ili ondje, Život ima također istinsko pravo spram formalnog
često ništa dalje, često nada ili namjeravanje nekog veli­ prava, tj. isto tako apsolutan moment. To je posebnost, po
kog dobitka. sadržaju u svom totalitetu - ne kao moja dobrobit samo
neka refleksivna općenitost. - Dobrobit ne nešto za sebe
• [uz§126 primjed.] zbiljsko.
Ono značajno pripada običajnosnom, općem životu Život, beskonačni način realiteta, realna je strana sa­
- a pitanja koja se [odnose] na ove suprotnosti dobrobiti i me ličnosti, ono po sebi iza sebe određeno, ne neko mnje­
prava - također prava u nuždi - tiču se samo slučajeva nje [?].
jedne veoma ograničene sfere; jer za takvu je vrlo malo Dobrobit apstraktna riječ - Dobrobit nije u »jednoj«
preostalo. Veliki interesi čovjeka, njegov istiniti odnos, le­ stvari - ali život u »jednoj« okolnosti, »jednom« momen­
že u sferi običajnosti - ovi moralni samo su otpaci. tu. -
Fiat justitia, pereat mundus - prazna riječ.
Dodatak. Ovdje spada poznati odgovor koji je dat libelis- Nužda je sveta riječ ako istinska - Cjelina stanja -
tu koji se ispričao jednim // faut done que je vive: je n'en vois Nužda neke cjeline - život - porodica.
pas la necessite.5 Život nije nužno protiv onog višeg slobode. Za drugu nuždu više ovlaštenje.
Kad sveti Krispin krade kožu za siromahe onda je radnja moral­ Pravo u nuždi - kao opstanak - naime opći, ne ogra­
na i nepravna a time nevažeća. ničen - već apstraktni opstanak kao takav; opstanak se
svojim općim opsegom suprotstavlja pravu, formalno bes­
konačno, ali u svojem opstanku ograničeno. Oba opća mo­
menta samog prava su u koliziji - Pobuna nužde života -
§ 127. Dodatak. Život kao cjelokupnost svrhe ima pravo prema
apstraktnom pravu. Ako se on, na primjer, krađom hljeba može
Posebnost interesa prirodne volje, sažeta u svoj jednostav­ produžiti, time je doduše povrijeđeno vlasništvo nekog čovjeka,
ni totalitet, jest lični opstanak kao život. Ovaj u posljednjoj ali bi bilo nepravo ovaj postupak smatrati običnom krađom.
opasnosti i u koliziji s pravnim vlasništvom nekoga drugoga va­ Ako čovjeku kojemu je ugrožen život ne bi bilo dopušteno da
lja da traži pravo u nuždi (ne kao pravičnost nego kao pravo), tako postupi da bi se održao, on bi se mogao odrediti kao čov­
budući da na jednoj strani stoji beskonačna povreda opstanka i jek lišen prava, a time što bi mu bio porečen život, njegova bi ci­
u tome totalno bespravlje, a na drugoj strani samo povreda jed­ jela sloboda bila negirana. Osiguranju života svakako pripada
nog pojedinačnog ograničenog opstanka slobode, pri čemu se nešto mnogostruko, i ako gledamo u budućnost onda se mora­
ujedno priznaje pravo kao takvo i pravna sposobnost onoga ko­ mo upustiti u ove pojedinosti. Ali nužno je samo živjeti sada,
ji je povrijeđen samo u ovom vlasništvu. budućnost nije apsolutna i ostaje ostavljena sudu slučajnosti.
Stoga samo nužda neposredne sadašnjosti može dati za pravo
Iz prava u nuždi proističe dobročinstvo kompetenci­ nekom nepravnom postupku, jer bi u samom njegovom propuš­
je da se dužniku od alata, ratarskog oruđa, odjeće, uopće tanju opet ležalo izvršenje jednog i to najvišeg neprava, naime,
njegove imovine, tj. od vlasništva vjerovnika, ostavi onoli- totalna negacija postojanja slobode, - ono beneficium compe-
5
tentiae ovdje ima svoje mjesto time što u srodničkim odnosima
upor. Rousseau, Emile III, ed. Garnier 1964, str. 223.
15 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
226 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
MORALITET 227

ili u drugim odnosima bliskosti leži pravo da se zahtijeva da se


pravu potpuno ne žrtvujemo. Općenitost - St(rogo) pravo - u sebi određeno - poseb­
nost.
Ponajprije dobro - pojam volje - što za sebe pravo i
opstanak - posebnost - na svom r(ealnom) vrhuncu - kao
§ 128. ono opće volje - što je u njoj samoj određeno - i tako da
je ova, određenost vlastita određenost subjekta -
Nužda otkriva isto tako konačnost i time slučajnost prava Duhovna a/ općega β/ subjektivitet γ/ sadržaj s po­
kao dobrobiti, apstraktnog opstanka slobode a da to nije kao moću pojma.
egzistencija posebne osobe, te konačnost sfere posebne volje Apstraktno je još ponajprije dobro - jer sämo ap­
bez općenitosti prava. Njihova jednostranost i idealitet time su straktno kao određenost.
postavljeni kako su već u pojmu određeni u njima samima; pra­ Savjest - posebnost, koja zna svrhe, određuje, misli
vo je već (§ 106) odredilo svoj opstanak kao posebnu volju, a - neprihvaćena.
subjektivitet u svojoj svestranoj posebnosti sam je opstanak slo­ Niti svrha posebnosti za sebe - niti apstraktno pravo
bode (§ 127) kao stoje on* po sebi, kao beskonačni odnos volje za sebe - nego jedinstvo obiju - apstraktno pravo - ap­
spram sebe, ono opće slobode. Oba momenta, po sebi tako in­ straktna suprotnost života, dobrobiti - i apstraktnog pra­
tegrirana u svoju istinu, svoj identitet, ali ponajprije još u među­ va.
sobnom relativnom odnosu, jesu dobro kao ispunjeno po sebi i Duh shvaća ovo jedinstvo - shvaća sebe; teorijski
za sebe određeno opće, te savjest kao beskonačni subjektivitet prijelaz.
koji u sebi zna i u sebi određuje sadržaj. - Subjektivno,
a/ formalno znati apsolutno pravo, htjeti ono opće po­
• [uz§ 128] stupka, moj interes
Pravo - mora imati života - Dobrobit uzdignuta do β/ ali posebno htijenje - nerazumijevanje posebnosti; sa­
općenitosti - treba uzdizati - nekoga koji misli - prelazi mo opća posebnost u slobodi.
na pravo - suprotnost i jedinstvo dolazi na vidjelo. -
Prijelaz -
a/ Prijelaz s prava u nuždi i pravo Treći odsjek
Život - samo život koji ima osoba jest neko pravo -
Po sebi - u pojmu nesuprotstavljen - naprotiv, na svom
najvišem vrhu suprotnosti - sam uzdignut do identiteta - DOBRO I SAVJEST
duh dolazi k sebi samome, vraća se - nalazi se - povlasti­
ca duha.
Pravo - opći pojam volje § 129.
Subjektivitet, posebnost - život
Oboje jednostrano - Ideja njihovo jedinstvo Dobro je ideja, kao jedinstvo pojma volje i posebne volje
β/ Oblik namjere kao posebnog sadržaja. - Za ono - u kojoj* su apstraktno pravo kao i dobrobit i subjektivitet zna­
opće opći je sadržaj volje - duhovni - i pobliže određen - nja i slučajnost spoljašnjeg opstanka ukinuti kao za sebe samos­
takav koji u sebi sadržava opću volju (pojam - personal­ talni, ali time po svojoj biti u njoj sadržani i zadržani - realizira­
nost) i ono posebno (moralitet) - Konkretna sloboda. - na sloboda, apsolutna konačna svrha svijeta.
* [u rukopisu:] subjektivitet. - Bilj. njem. izd. * Tj. u ideji. - Bilj red.

15*
MORALITET 229

• [uz§ 129] § 131.


Ideja dobra ponajprije sama subjektivna ili formal­
na. - Dobro je ono objektivno (ili, štaviše, koje bi trebalo Za subjektivnu je volju dobro isto tako ono upravo bitno, i
da bude objektivno). ona ima samo vrijednost i dostojanstvo ukoliko mu je u svojem
Pojam volje pravo - personalnost - tj. subjektivni uvidu i namjeri primjerena. Ukoliko je dobro ovdje još ta ap­
opstanak - ja, kako sam ja neposredna volja - neposredna straktna ideja dobra, utoliko subjektivna volja još nije postavlje­
posebna volja - na kao prihvaćena u njemu i primjerena njemu; ona stoji tako u
Ova neposredna posebna volja u blaženstvu, dobro­ nekom odnosu prema njemu, i to u odnosu da dobro** za nju
biti, - život - njena vlastita općenitost treba biti supstancijalno - da ga ona treba činiti svrhom i izvrša­
Ako čovjek reflektira na svoju dobrobit, ne više - vati - kao što je dobro, sa svoje strane, samo posredovanjem
kao neposredna volja subjektivne volje, s pomoću kojega stupa u zbiljnost.
Dodatak. Svaki stupanj je zapravo ideja, ali raniji stupnje­ • [uz§ 131]
vi je sadrže samo u apstraktnoj formi. Tako je, na primjer, Ja
Još ne razvoj određenja - posebnost još nije postav­
kao personalnost također već ideja ali u apstraktnom obliku.
ljena. Subjektivitet kao takav još nije postavljen u dobru,
Ono dobro stoga je dalje određena ideja, jedinstvo pojma volje i
dakle najprije odnos - relativan - Sadržaj doista neodre­
posebne volje. To nije nešto apstraktno pravno, nego nešto sad­
đen - subjekt - time proizvoljnost. -
ržajno puno, čiji sadržaj sačinjava pravo kao i dobrobit.
Odnos - Objektivitet spram... [?] subjektivne volje -
beskonačna važnost razvoja.
Treba samo biti određen - u zbiljnost - Određenost
još nije postavljena - Određenost je, međutim, kao besko­
§ 130. načna - istinski oblik - subjektivitet - Ja, ovaj, personal­
nost samo neposredno - stoga bez određenja, tj. slučaj­
Dobrobit u toj ideji ne važi za sebe kao opstanak pojedi­ nost, spoljašnjost određenja
načne posebne volje, već samo kao opća dobrobit, bitno kao op­
će po sebi, tj. po slobodi; - dobrobit nije neko dobro bez prava. Dodatak. Dobro je istina posebne volje, ali volja je samo
Isto tako pravo nije neko dobro bez dobrobiti (fiat justitia ne ono zbog čega se ona postavlja: ona nije dobra od iskona nego
treba imati za posljedicu pereat mundus). Time dobro, kao nuž­ ono šta ona jest, može postati samo svojim radom. S druge stra­
nost da bude zbiljsko s pomoću posebne volje i ujedno kao nje­ ne je dobro bez subjektivne volje samo još apstrakcija bez reali­
na supstancija, ima apsolutno pravo spram apstraktnog prava teta, koji mu treba doći tek kroz nju. Razvitak duha sadrži, pri­
vlasništva i posebnih svrha dobrobiti. Svaki od tih momenata, mjereno tome, tri stupnja: 1. daje ono dobro za mene, kao ono
ukoliko se razlikuje od dobroga, važi samo ukoliko je njemu što se hoće, dobro posebne volje i da ja to isto znam, 2. da se ka­
primjeren i njemu podređen. že šta je dobro i da se razviju posebna određenja dobrog, 3. ko­
načno određivanje dobrog po sebi, posebnost dobrog kao bes­
• [uz§ 130] konačni, za sebe bivstvujući subjektivitet. Ovo unutarnje određi­
a/ Formalno: znanje da (je) dobro b/ Sto je dobro ? vanje je savjest.
- Posebnost - kao u c/ Ja sam ono što odlučuje - znam a i
određujem to iz svog subjektiviteta - [?]kao maloprije ži­ ** [U priručnom primjerku:] treba da bude njegovo (dobro) subjektivne
vot). volje. - Bilj. njem. izd.
230 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET
231

§ 132. jma da ostane pri onome što tko drži ili ne drži primjere­
nim svojem umu, pri subjektivnom uvidu u pravednost ili
nepravednost, u dobro ili zlo i pri zahtjevima koje on po­
Pravo je subjektivne volje da ono što ona treba da prizna
stavlja za zadovoljenje svog uvjerenja. Na ovom objektiv­
kao važeće uvidi kao dobro i da joj se neko djelovanje kao nom polju važi pravo uvida kao uvid u ono zakonito ili ne­
svrha koja stupa u spoljašnji objektivitet, prema njezinu znanju zakonito, kao u važeće pravo, a on* se ograničava na svoje
ο njegovoj vrijednosti koju on ima u tom objektivitetu pripiše najbliže značenje, naime da bude znanje kao poznanstvo s
kao pravno ili nepravno, dobro ili rđavo, zakonito ili nezakoni­ onim što je zakonito i utoliko obavezno. Javnošću zakona
to. i općim običajima oduzima država pravu uvida formalnu
Dobro je uopće bit volje u njenom supstancijalitetu i stranu i slučajnost za subjekt, što ih to pravo još ima sa sa­
općenitosti - volja u njenoj istini - ono je stoga upravo sa­ dašnjeg stajališta. Pravo subjekta da zna postupak u odre­
mo u mišljenju i s pomoću mišljenja. Stoga tvrdnja da čov­ đenju dobra ili zla, zakonitoga ili nezakonitoga, ima kod
jek ne može spoznati istinito, nego da ima posla samo s djece, slaboumnih, ludih posljedicu da se i s te strane
pojavama - da mišljenje škodi dobroj volji, ove i slične umanji ili ukine uračunljivost. Ipak se ne može utvrditi od­
predstave oduzimaju duhu kako intelektualnu tako i svu ređena granica ovim stanjima i njihovoj uračunljivosti. No
ćudorednu vrijednost i dostojanstvo. - Pravo da se ništa zaslijepljenost trenutka, razdraženost strasti, pijanstvo,
ne prizna što »ja« ne uvida kao umno jest najviše pravo uopće ono što se naziva jakošću osjetilnih pobuda (ukoli­
subjekta, ali je svojim subjektivnim određenjem ujedno ko je isključeno ono što zasniva pravo u nuždi, § 120) uči­
formalno, te pravo onoga umnoga kao objektivnoga na niti razlogom u uračunavanju i određenju samog zločin­
subjekt ostaje stoga nesumnjivo. - Zbog formalnog odre­ stva i njegove kažnjivosti, te takve okolnosti smatrati kao
đenja uvid je isto tako sposoban da bude istinit, kao i da da je s pomoću njih oduzeta krivnja zločinca, znači ujedno
bude puko mnjenje i zabluda. Što individua dolazi do s njime ne postupati po pravu i časti čovjeka (usporedi §§
onog prava svog uvida, to po stajalištu još moralne sfere 100, 119, primjed.), čija je priroda upravo to da bude bitno
pripada njegovoj posebnoj subjektivnoj obrazovanosti. Ja nešto općenito, a ne nešto apstraktno trenutno i osamljeno
mogu sebi postaviti zahtjev, pa to mogu smatrati kao sub­ znanja. - Kao što palikuća ovu, poput palca veliku površi­
jektivno pravo u sebi, da »ja« uvidi obavezu iz dobrih raz­ nu drveta, koju je dodirnuo svjetlom, nije zapalio kao izo­
loga i da je zasniva na uvjerenju, i još više, da je spoznaje liranu, nego je u njoj upalio ono opće, kuću, tako on kao
iz njenog pojma i prirode. No što ja za zadovoljenje svog subjekt nije ono pojedinačno ovog trenutka ili ovaj izolira­
uvjerenja zatijevam od dobroga, dopuštenoga i nedopušte­ ni osjećaj žestine osvete; tako bi on bio životinja s kojom
noga nekog postupka i time od njegove uračunljivosti u bi se, zbog njene štetnosti i nesigurnosti, da bi se ukrotio
tom pogledu, nimalo ne povređuje pravo objektiviteta. - njen napad bijesa, moralo bezobzirno postupati. - Da bi
Ovo pravo uvida u dobro je različito od prava uvida (§ zločinac u trenutku svog postupka sebi morao jasno pred­
117) u pogledu postupka kao takvoga; budući da je postu­ staviti nepravo i kažnjivost svog postupka, da bi mu se
pak promjena koja treba da egzistira u zbiljskom svijetu, moglo uračunati kao zločinstvo - ovaj zahtjev, koji mu, či­
dakle, koja u njemu hoće da bude priznata, pravo objekti­ ni se, hoće očuvati pravo njegova moralnog subjektiviteta,
viteta ima po ovome lik da postupak mora biti uopće pri­ odriče mu, štaviše, unutarnju inteligentnu prirodu, koja u
mjeren onome što u tom svijetu važi. Tko želi postupati u svojoj djelatnoj prisutnosti nije vezana uz wolfovsko-psi-
ovoj zbiljnosti, upravo se time podvrgao njenim zakonima hološki lik ο jasnim predstavama, pa je samo u slučaju lu-
i priznao pravo objektiviteta. - Na isti način ne treba sud­
sko uračunavanje u državi kao objektivitetu umskog po- * Tj. uvid. - Bilj. red
232 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 233

dila tako poremećena da bi bila odijeljena od znanja i čina individua ne uviđa. Pravo subjektivnog uvida promatra se
pojedinačnih stvari. - Sfera gdje one okolnosti dolaze u kao beskonačno, apsolutno, ο čemu jedino treba ovisiti da
obzir kao razlozi za ublažavanje kazne jest druga sfera, a li sam ja na nešto obavezan ili ne - tj. ne prosto spoljašnje,
ne sfera prava, to je sfera milosti. nego unutarnje - Sad mora a/ biti unesena mogućnost za­
blude - i brzo se pokazuje da je jedan uvjeren u ovo, a
• [uz§ 132] drugi u ono. - Dakle slučajnost uvida i uvjerenja, a ipak
Odnos a/ znanje - dobro - kao određeno, prisutno, treba za mene - jer (je) za mene - to slučajno biti ono po­
dano. Dobro kao utvrđeno. - Formalno - pretpostavljeno, sljednje - ja säm tako nešto slučajno, što traje u svojoj slu­
kao po sebi i za sebe određeno - Vječni zakoni bogova - čajnosti. Dobro, sami osnovi, međutim, je ono u čemu tre­
nepisano pravo - državni zakoni ba da nestane slučajnost, nešto opće.
Treća uračunljivost - Svi ovise ο znanju - kao što
zbiljnost za mene - jest u znanju, svijesti - teorijski - (ina­
če samo životinja) - ne kako ja osjećam - nego znam - Uvid, uvjerenje - ono trajanje kao nešto slučajno -
sloboda, subjektivitet u znanju - moj interes, međutim, ka­ otkloniti - da bi se posebno uzdiglo u ono opće, tiče se ob­
ko pribaviti - povratak slobodi, pojmu. razovanja; - Taština, oholost, druga raspoloženja - ne
mogu se uvjeriti, dovesti k uvidu - to je ono najsublimnije,
a/ Dobro treba da bude subjektivno, moje znanje -
najlaskavije -ja treba da slijedim samo svoj uvid -
Jer dobro je upravo to, imati subjektivitet kao takav u sebi,
pri sebi imati njegov opstanak - Ja sam misaon - slobo­ Obrazovanje, često početi sasvim ispočetka, s pomo­
dan - u biću po sebi i za sebe treba da budem kod sebe - ću stege učiti i naviknuti se, svoj uvid smatrati onim slučaj­
Uvjerenje (je) tako oblik, ono subjektivno - dobro po sebi nim što ne važi, nije dovoljno - razum koji rezonira nesav­
i za sebe - ono supstancijalni temelj. Ovo formalno izoli­ ladiv je - ili svojeglavost: ja upravo to ne uviđam - Ideja
rano stajalište je uvida za sebe, vidi iduću stranu. koja leži u osnovu one stege jest samo dobro, - ideja da
a/ Uvid u gledanje * formalnog prava sasvim spoljaš- pravo jest, važi. Moje uvjerenje koje odstupa od svega što
nji - Pravo - prinudno pravo - zapovjeđeno je ili zabra­ važi ili koje još nije dotle došlo - samo je jedan autoritet -
njeno - postavljeno kao dobro - Kasnije priroda zakona subjektivno zasnivanje na razlozima, - drugo, država, svi­
β/ moralan - je moj sadržaj - je dužnost ono poseb­ jet također autoritet, ogroman autoritet - samo moj autori­
no - tet, suprotstavljam onome. Osjećaj visine takvog autoriteta
spram mojega - je strahopoštovanje, poštovanje uopće -
ovo nestaje spram onog subjektiviteta - bojazan pred op­
• [uz § 132 primjed.] ćim, strah za svoju posebnost.
Znanje kao po sebi - priznanje uopće - ono ostalo
pripada slučajnosti subjekta - vjerovanju. Ponajprije
Što je sveto? - što ljude drži zajedno, bilo to makar
spram mnjenja, svaki svoj posebni uvid, - uvjerenje - je­
dinstvo, sklad, strana volja, strano dobro - da, sila - samo lako, kao sita vijenac - što je najsvetije? što za vječ­
Ja mogu biti u zabludi, ali zakoni, vladari također - nost duhove ujedinjuje i čini ih ujedinjenima* - zbiljski
Pravo subjekta na uvid, uvjerenje - je formalno, jed­ 6
Ovdje i kasnije još jednom (vid. komentar uz § 142) smjera Hegel na
nostrano - Nešto može biti vrlo istinito a da to ipak neka Goetheove distihe 76. i 77. iz »Godišnja doba«:
Što je sveto? To je što mnogo duša povezuje
Povezivalo ih makar samo lako, kao sita vijenac.
* »Ansehen« preveo je prevodilac sa »gledanje«, što je zacijelo pogreš­ Što je najsvetije? Ono što danas i vječno duhovi
no, ali cijela je rečenica u originalu nejasna, tako da bi bilo teško reći što je He­ Dublje i dublje osjećaju, uvijek čini samo jedinstvenijima.
gel ovdje mislio pod »Ansehen«. - Primjedba red. Bilj. njem. izd.
234 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET
235
supstancijalna sveza - u koju je upravo onaj subjektivitet a/ Bitnost - obaveza - dužnost
koji sebe izolira, koji hoću sebi zadržavati, utonuo i apso­ β/ Dužnost zbog dužnosti - ne zbog njenog posebnog sad­
lutno zadovoljan - tako beskrajno u sebi moćna da sam ja ržaja, nego jer (je) dužnost - Odvajanje sadržaja od bit­
sam posve u njoj. nosti kao takve -
Prazna predstava, ja zavisim samo od svog uvjerenja Dodatak. Ono bitno volje meni je dužnost; ako ja sada ni­
i uvida - kao posebnoga - Oni razlozi, predstave jesu, po­ šta ne znam nego da mi je ono dobro dužnost, onda ja ostajem
bliže promatrani, sami kao da su crpeni iz opće bujice još kod onog njenog apstraktnog. Ja moram činiti dužnost radi
predstave, pa ako oni doista leže tako izvan općevažećeg, nje same, a to je moj vlastiti objektivitet u istinskom smislu, ko­
oni su obrani sa smeća, nečistoće i pjene, koja pliva sas­ jeg ja ostvarujem u dužnosti: time što je ja izvršavam ja sam kod
vim gore, dijete vremena, i to najpovršniji njegov lik. - Io­ sebe i slobodan sam. Zasluga i visoko stajalište Kantove filozo­
nako, za ono što još pripada pozitivnome, supstancijalno- fije u onom praktičnom bila je da se istakne ovo značenje duž-
me u meni i po meni, zahvaljujem ja sam ovoj supstanci-
jalnoj vezi, onome svetome. Potpuno gruba, zajednička
nesvjesnost ο tome što sam ja, što je moja uvjerenost, os-
nov, uvid i tome slično. § 134.
Pravo subjektivne volje da ona zna, da je znala -
mogla znati, - da je nešto dobro ili nije dobro - zakonski Kako postupanje za sebe zahtijeva poseban sadržaj i odre­
ili neispravno itd. - Ovdje je ostavljeno sasvim neodređe­ đenu svrhu, a takve još ne sadržava apstrakcija dužnosti, nastaje
no kakve je vrste ovo znanje - Zahtijevam li ja - sa staja­ pitanje: što je dužnost?Za ovo određenje, ponajprije, još ništa
lišta refleksije - da sam ja uvjeren iz osnova, imam uvid - ne opstoji osim ovoga: činiti pravo i brinuti se za dobrobit, svo­
to je moja stvar, koja je meni prepuštena - jer ja time sebe ju vlastitu dobrobit i dobrobit u općem određenju, dobrobit
postavljam na partikularno stajalište. Može se samo pože­ drugih (vidi § 119).
ljeti da ljudi poznaju osnove, dublje izvore prava - ali to
objektivno nije nužno. Povjerenje, vjera, zdrav um, običaj • [uz§ 134]
je opći objektivni način utemeljenja. a/ Formalni odnos - znanja - dobro ovdje kao neposred­
no - predmet -
β/ Sadržaj - posebnost - refleksija - dobro ne samo dano
§ 133. - voljom postavljeno - nikakve spoljašnje stvari kao pri­
rodne stvari - od volje postavljene, subjekt, dužnosti bitne
Dobro se prema posebnom subjektu odnosi tako da jest volje - ova moja volja - bitna volja sama - postaju vječno
ono bitno njegove volje, koja je time na to upravo obavezana. postavljenima, i nije pitanje tko je onaj koji postavlja - sa­
Budući da je posebnost različita od dobra i budući da pripada u mo oblik (svejedno tko), nego upravo princip: određenja u
subjektivnu volju, dobro ima prije svega samo određenje opće bitnoj volji. Ovdje ono posebno, ali u apstraktnoj opećni-
apstraktne bitnosti - dužnosti; zbog tog svog određenja dužnost tosti dobra ili dužnosti zbog dužnosti - samo predikat do­
treba da se čini zbog dužnosti. bra - jest (ono) čime je to dobro - ono opće, lijepo kod
Platona - posebno uspoređeno s općim - još ne posebnost
>[uz § 133] koja po sebi samoj jest opća.
β/ Zakon, dobro - ovdje kao iz mene - posebni, γ/ Određenja dobra - tj. pitanje - po posebnosti - nemo­
vlastiti sadržaj - Stupanje u razliku - guće po pretpostavci apstraktne bitnosti.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 237
236

Ova oba određenja spomenuta već gore u svojoj di­ te osim toga ako takav posebni sadržaj dolazi u obzir za
jalektici - Pravo kojim dobrobit u osnovu - nepravo - do­ postupanje, kriterij leži u onom principu da li je on duž­
brobit - heteronomija - spram čiste dužnosti - posebna nost ili nije. - Nasuprot tome, mogu se na ovaj način op­
stvar - eudemonija ravdati svi nepravni i nemoralni načini postupanja. - Dalji
Pravo - formalno - moralna dužnost tiče se uvjere­ Kantov oblik, sposobnost da se jedan postupak predstavi
nja - Refleksija u sebi - pretpostavlja dalje - stajalište kao opća maksima, donosi, doduše, konkretniju predstavu
kao neposrednu personalnost ο nekom stanju, ali za sebe ne sadržava nikakav drugi pri­
ncip nego onaj nedostatak protivurječja i formalni identi­
Dodatak. Ovo je isto pitanje koje je postavljeno Isusu kad tet. - Da nema nikakvog vlasništva, to za sebe isto tako ne
se od njega htjelo saznati šta se treba činiti da se dosegne vječni sadržava nikakvu protivurječnost, kao ni to da ovaj ili
život; jer ono opće dobra, ono apstraktno, ne može se kao ap­ onaj narod, porodica itd. ne egzistiraju, ili da uopće ne ži­
straktno ostvariti, ono za to mora sačuvati određenje posebnos­ vi nijedan čovjek. Ako je inače za sebe utvrđeno i pretpos­
ti. tavljeno da vlasništvo i ljudski život treba da budu i da ih
treba respektirati, onda je protivurječnost izvršiti krađu ili
umorstvo; protivurječnost može proizaći samo u odnosu
§ 135. prema nečemu, tj. prema nekom sadržaju koji kao čvrsti
princip unaprijed leži u osnovu. U odnosu prema takvom
principu postupak je tek ili suglasan s njime ili je u proti-
Ta određenja, međutim, nisu sadržana u određenju same
vurječju. No dužnost, koju treba htjeti samo kao takvu ne
dužnosti, nego, kako su oba uvjetovana i ograničena, donose
poradi nekog sadržaja, formalni identitet, jest upravo to
upravo time prijelaz u višu sferu neuvjetovanoga, dužnosti.
da se isključi svaki sadržaj i određenje.
Dužnosti samoj - ukoliko je ona u moralnoj samosvijesti ono
njeno bitno ili opće, kako se ono unutar sebe odnosi samo pre­ Dalje antinomije i obličja perenirantnog »treba da«
ma sebi - ostaje time samo apstraktna općenitost, (ona) ima be- (Sollen), u kojemu se samo vrti zgoljno moralno stajalište
sadržajni identitet, ono apstraktno pozitivno, neodređenost kao odnosa a da ih ne može razriješiti i prijeći preko onoga
svoje određenje. »treba da«, razvio sam u »Fenomenologiji duha«, str. 550
i dalje; usporedi »Encikl. filoz. znanosti«, § 420 i dalje7.
Koliko je bitno da se izdvoji čisto neuvjetovano sa­
moodređenje volje kao korijen dužnosti, kako je, naime, Dodatak. Kada smo i ranije istakli stajalište Kantove filo­
spoznaja volje tek Kantovom filozofijom zadobila svoj zofije koje je uzvišeno ukoliko postavlja primjerenost dužnosti
umu, onda se ovdje mora otkriti nedostatak da ovom stajalištu
čvrsti temelj i polazište s pomoću misli ο beskonačnoj au­ nedostaje svaka raščlanjenost. Jer stav: gledaj da li tvoja maksi­
tonomiji volje (vidi § 133), toliko pridržavanje samo mo­ ma može biti postavljena kao opće načelo, bio bi vrlo dobar kad
ralnog stajališta, koje ne prelazi u pojam običajnosti, sni­ bismo mi već imali određene principe ο tome šta činiti. Time
žava taj dobitak na prazan formalizam, a moralnu znanost što, naime, zahtijevamo od nekog principa da bi trebao moći bi­
na naklapanje ο dužnosti zbog dužnosti. S tog stajališta ni­ ti i određenjem jednog općeg zakonodavstva, tada jedno takvo
je moguća nikakva imanentna nauka ο dužnosti; svakako, određenje već pretpostavlja neki sadržaj, a ako bi ovaj postojao
moguće je spolja unijeti neku građu i tako doći do poseb­ onda bi primjena morala biti laka. Ali ovdje samo načelo još ni­
nih dužnosti, ali iz onog određenja dužnosti kao nedostat­ je prisutno, a kriteriji da ne treba biti nikakve protivrječnosti, ne
ka protivurjetja (ili kao) formalne suglasnosti sa sobom,
koja nije ništa drugo do utvrđivanje apstraktne neodređe­ 7
Fenomenologija sver. 3. 442 i dalje.;
nosti, ne može se prijeći na određenje posebnih dužnosti; Enciklopedija, 3. izd. § 507 i dalje.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET
238 239

proizvodi ništa budući da tamo gdje nema ničega ne može po­ sebe beskonačna formalna izvjesnost ο sebi samoj, koja upravo
stojati nikakvo protivrječje. stoga jest ujedno kao izvjesnost ovog subjekta.

Savjest izražava apsolutno ovlaštenje subjektivne sa­


mosvijesti, naime, znati u sebi i iz sebe što je pravo i duž­
§ 136. nost, te ništa ne priznavati doli što ona tako zna kao do­
bro, i ujedno u tvrdnji da je ono što ona tako zna i hoće
Zbog apstraktnog svojstva dobroga pada drugi moment uistinu pravo i dužnost. Savjest je, kao to jedinstvo subjek­
ideje, posebnost uopće, u subjektivitet, koji je u svojoj u sebe tivnog znanja i onoga što je po sebi i za sebe, svetinja, koju
reflektiranoj općenitosti apsolutna izvjesnost ο sebi samome u bi bilo drskost dirnuti. No je li savjest jedne određene in­
sebi, ono što postavlja posebnost, što određuje i odlučuje - sav­ dividue primjerena toj ideji savjesti, je li ono što ona drži
jest. ili prikazuje kao dobro i zbiljski dobro, to se može spozna­
Dodatak. Ο dužnosti se može govoriti vrlo uzvišeno, a ovo ti samo iz sadržaja onoga što treba da bude dobro (Gutse-
govorenje uzdiže čovjeka i širi njegovo srce, ali ako se ne napre­ insollenden). Što je pravo i dužnost, jest kao ono po sebi i
duje ni do kakvog određenja, na koncu postaje dosadno: duh za sebe umno u određenjima volje, u biti ni posebno vlas­
iziskuje jednu posebnost prema kojoj je on u pravu. Tome na­ ništvo jedne individue, niti je u obliku osjećaja ili inače
suprot savjest je ova dublja unutarnja usamljenost sa sobom, nekog pojedinačnog, tj. osjetilnog znanja, već bitno u obli­
gdje je sve spoljašnje i svaka ograničenost iščezla, ova prolazna ku općih, misaonih određenja, tj. u obliku zakona i načela.
povučenost u samog sebe. Čovjek kao savjest više nije sputan Savjest je stoga podvrgnuta ovom sudu, da li je istinska ili
svrhama posebnosti a ovo je time više stajalište, stajalište mo­ ne, pa je njeno pozivanje samo na svoje sopstvo neposred­
dernog svijeta koji je tek došao do ove svijesti, do ovog potonu- no suprotno onome što ona želi biti; pravilo umnog općeg
ća sebe. Prethodna čulnija vremena imaju pred sobom nešto načina postupka koji važi po sebi i za sebe. Država stoga
spoljašnje i dato, bilo to religija ili pravo; ali savjest samu sebe ne može priznati savjest u njenom vlastitom obliku, tj. kao
zna kao mišljenje, kao i to da je ovo moje mišljenje koje je samo subjektivno znanje kao što ni u znanosti ne važi subjektiv­
za mene ono što predstavlja dužnost. no mnjenje, uvjeravanje i pozivanje na subjektivno mnje­
nje. Što u istinskoj savjesti nije različito, ipak se dade raz­
likovati, a to je određivalački subjektivitet znanja i htije­
nja, koji se može rastaviti od istinskog sadržaja, postaviti
za sebe i sniziti do oblika i privida. Dvoznačnost u pogle­
du savjesti leži stoga u tome što se ona pretpostavlja u zna­
§ 137. čenju onog identiteta subjektivnog znanja i htijenja i istin­
ski dobroga, pa se ona tako tvrdi i priznaje kao ono sveto,
Istinska savjest jest uvjerenje da se hoće ono što je po sebi a tako kao samo subjektivna refleksija samosvijesti u sebi,
i za sebe dobro; ona stoga ima čvrsta načela; a ta načela njoj su ona ipak isto tako zahtijeva pravo koje samom onom iden­
za sebe objektivna određenja i dužnosti. Različita od tog njenog titetu pripada samo zbog njegova umnog sadržaja koji va­
sadržaja, istine, ona jest samo formalna strana djelatnosti volje, ži po sebi i za sebe. U moralno stajalište, kako ga ova ras­
koja kao ova nema nikakav vlastiti sadržaj. No objektivni sistem prava razlikuje od običajnosnoga, pripada samo formalna
ovih načela i dužnosti i ujedinjenje subjektivnog znanja s njime savjest; istinska je navedena samo zato da bi se dala njena
opstoje tek na stajalištu običajnosti. Ovdje, na formalnom staja­ razlika i da bi se odstranio mogući nesporazum, kao da bi
lištu moraliteta, savjest je bez tog objektivnog sadržaja pa je za ovdje, gdje se razmatra samo formalna savjest, bilo riječi ο
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 241

istinskoj, koja je sadržana tek u običajnosnom uvjerenju, nije nepravedna - bila bi za sebe, dakako, dopuštena - sa­
što dolazi tek u nastavku. Religiozna savjest ne pripada, mo neko zlo - kao protiv prava i dužnosti -
međutim, uopće ovom krugu. Opstoje, dakako, kolizije gdje je dužnost protiv duž­
nosti - dobrobit protiv dobrobiti - izvanredni slučajevi -
• [uz§ 137] na takvim se rado zadržava cjepidlačka refleksija - djelo­
γ/ prema a/ odnos β/ sadržaj - γ/ savjest - ono što odre­ mice zbog praznog cjepidlačarenja - Ja se ne znam odluči­
đuje - ti - Riješiti se svojih [?] sukrivaca također dobro - djelo­
αα/ savjest ββ/ dijalektički, zlo - [§ 132]. Pravo subjektiv­ mice da bi sebi izmudrijala iz onog izvanrednog izuzetka
ne volje - da bi znala što treba da je dobro - savjest - kao opće odrješenje od dužnosti i prava. Ako ja kažem, pravo
proizvoljnost, kao odlučujuća. ti moraš respektirati - i koji opći stavak ove vrste - to je
Pravo dužnosti, dobra, po savjesti - trebalo je da ti meni moguće suprotstaviti neku instanciju. - U izvanred­
to znaš - apsolutno, ne samo spoljašnje okolnosti - nim slučajevima, gdje nestaje ono objektivno, - opće u se­
δ/ nikakav princip određenja kao subjektivitet - tj. objek- bi - a za sve slučajeve vrlo je različito - kao što je različita
tivitet je opća posebnost (subjektivitet), određivanje, po­ određenost ptica i riba - premda leteće ptice.
stavljanje razlike.
Savjest je dobro, kao ona koja određuje, koja hoće, • [uz § 137 primjed.]
koja se odlučuje. Dobro u identitetu s izvjesnošću sebe sa­ Opstoji apsolutno mjerilo savjesti - to je ono što ga
ma - ja - životnost. Ono najdublje najunutarnije, supstan- ima sama savjest - Ja to nisam znao, moja mi savjest to ni­
cijalno. je rekla - upravo zla savjest - božanska savjest - Boga za
Izvjesnost sebe sama - kao izvjes[nost] znanja ο do­ svjedoka - Bog je bog istine - ne popuštati sebi samom -
bru - Bitak i postavljanje - misterij slobode - da je to nje­ loša savjest - ovaj me se sud ne tiče - to je upravo moja
no samoodređenje - po sebi - pojam. savjest, jer ako načela prava itd. nisu u mojoj savjesti, to
Istinska je savjest formalna, tj. pretpostavlja dužnos­ nemaju spram mene nikakva zahtjeva; Ja prihvaćam samo
ti - određeno dobro - izražava da sam ja njima primjeren, što zatičem u svojoj savjesti, inače nikakav izvor - savjest
moj subjektivitet - da sam izvjesnost sebe samoga po sebi koja luta - Time čovjek napušta svoje dostojanstvo, sup-
- meni su tako kao sigurna izvjesnost. Ja to ne mogu čini­ stancijalitet. Njegovo uvjeravanje ništa ne važi, ono je pro­
ti. tiv njegove apsolutne časti - ako (je) tako kako on kaže -
Savjestan čovjek, koji čini svoje dužnosti - ali ih ne to njega valja ubiti kao štetnu životinju, čija priroda nije
stvara tek iz sebe - One su, vječne - (nitko ne zna odakle ništa drugo od zla i razorna - ili u najmanju ruku odstra­
su došle) - vječni zakoni bogova niti iz društva - takve ono ne može da treba. - Vi ne treba
također da mene potrebujete; Ja sam za sebe, samosvrha -
Bitak - one su - različite od zakon[i]tosti. Dobro neka tako bude - ali za tebe, potrebovati tj. stajati
Ovaj sistem dužnosti ovdje još ne opstoji, jer smo na u pravnoj, običajnosnoj zajednici - ne prosto u ugovoru -
stajalištu refleksije, koje, doduše, ima pred sobom ideju a säm ugovor pretpostavlja povjerenje. Postupci, ispolja-
dobra, ali dobru oduzima određenost, - ili, štaviše, odre­ vanja ljudi takve su pojedinačnosti jednog spram drugoga
đenost je shvaćena još samo apstraktno. da samo spram toga sigurni, mirni samo s pomoću općeg
Ovo je protiv moje savjesti, savjest to ne dopušta - osiguranja, povjerenja, da su ozbiljno mišljeni, u najmanju
postupam po savjesti - u koliziji koristi i dužnosti - takvu ruku da su prostodušni. Mnoštvo ljudi prolazi ulicama,
korist učiniti sebi ili tebi - korist na štetu nekoga drugoga govorim s mnoštvom, pouzdajem se u to da me neće op­
- protiv savjesti - Korist za sebe ako nije protiv dužnosti i ljačkati, ubiti - idu prema meni, obučeni su (kod orijenta-
16 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
242 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 243

laca pretraživanja odijela). Kad bih ja pretpostavljao da bi § 138.


oni bili savjesti koje lutaju, oni koji priznaju samo ono
kao pravo što bi našli u svojoj subjektivnoj savjesti, tako Taj subjektivitet, kao apstraktno samoodređenje i čista iz­
da bi u tome našli suprotnost svemu što je pravedno i obi-
čajnosno, mada bih se ja osjećao lošije nego medu razboj­ vjesnost samo samoga sebe, pretvara u sebe isto tako sve odred­
nicima, jer ο ovima znam da su razbojnici - oni, međutim, be prava, dužnosti i opstanka kao što je on rasudivalačka moć
imaju spoljašnji izgled i sve načine izražavanja - čak reli­ da za neki sadržaj samo iz sebe odredi što je dobro, kao što je
gije, prava, dobra, savjesti - ujedno moć kojoj isprva dobro, samo predstavljeno i koje treba
da bude, zahvaljuje zbiljnost.
Mnogi nesporazumi sa strane religije - stajališta Samosvijest, koja je došla uopće do ove apsolutne
kršćana - u njihovom prvom istupu - Pravedniku nije dan refleksije u sebi, zna sebe u njoj kao takvu kojoj nijedno
nikakav zakon, a/ Samo pravedniku - lako tako iskrivlje­ opstojeće i dano određenje ništa ne može i ne treba da na­
no - da svaki sebe odmah smatra već po sebi i za sebe pra­ udi. Kao općenitiji lik u povijesti (kod Sokrata, stoika itd.)
vednikom - i to time da on ne priznaje nikakav zakon, pojavljuje se pravac - da se prema unutra u sebi traži i iz
ovaj negativitet sačinjava pravednika; naprotiv β /ono što sebe zna i određuje što je pravo i dobro - u epohama kad
čini pravednik - jest sam zakon αα [on] mu nije dan - kao ono što u zbiljnosti i običaju važi kao pravo i dobro ne
židovski zakoni - Policijske zakone itd. čini svaki praved­ može zadovoljiti bolju volju. Ako joj je opstojeći svijet slo­
nik - ljudi često nevoljko ο tome da je to određeno, da je bode postao nevjeran, onda ona sebe ne nalazi više u duž­
dan takav zakon - kao da bi u tom određivanju ležala pre­ nostima koje važe, pa mora nastojati da u zbiljnosti izgub­
tpostavka da to oni ne treba da čine, da su (oni stoga) ne­ ljenu harmoniju dobije samo u idealnoj unutrašnjosti. Bu­
pravedni, ββ/ Zakoni, opća su načela, svakako, ograničeni dući da je tako samosvijest shvatila i stekla svoje formalno
- utoliko više što je pozitivniji njihov sadržaj - jesti sveti pravo, sada se radi ο tome kakav je sadržaj što ga ona sebi
kruh, subotom čupati klasje - ali u slučaju nužde - ne op­ daje.
ćenito - Veličanstvo savjesti - ali samo u izuzetnim sluča­
jevima, tj. samo savjesno. • [uz§ 138]
Što subjektivitet istinski može očistiti - njegovi su Spoljašnji svijet njenog nastupanja -
vlastiti čini, njegove posebnosti - učinjeno u sebi stvoriti Stajalište apstraktne savjesti, apstraktne subjektivne
neučinjenim - sebe apsolvirati - ne od dobra, zakona, ne­ slobode u sebi.
go od zla - ova beskonačna energija, veličanstvo savjesti, To je glavno stajalište i bolest ovog vremena.
ja kao apstraktan, kao beskonačan, u kojemu nestaje ono Razrješenje - strahopoštovanje spram opstojećega
konačno - ali samo ukoliko je ova izvjesnost identična s objektivnoga u običajima - refleksija - to se želi vidjeti sa­
onim supstancijalnim, istinskim. mo u obliku da ja, ovaj, to hoću.
Potpuna nepostojanost onoga unutarnjega; samo
Dodatak. Ako govorimo ο savjesti onda se lako može po­ spoljašnja sila, policija, zajednička povlastica.
misliti da je ona za volju svoje forme, koja je ono apstraktno
unutarnje, već po sebi i za sebe ono istinito. Ali savjest kao ono Dodatak. Ako bliže posmatramo ovo iščezavanje i vidimo
istinsko jest ovo određenje nje same da hoće ono što je po sebi i da u ovom jednostavnom pojmu nastaju sva određenja i iz njega
za sebe dobro i dužnost. Ali mi ovdje imamo posla tek sa ap­ ponovo moraju nastati, onda se ono najprije sastoji u tom da se
straktno dobrim, a savjest je još bez onog objektivnog sadržaja, sve što priznajemo kao pravo ili dužnost od misli može pokazati
samo je tek beskonačna izvjesnost same sebe. kao nešto ništavno, ograničeno i posve ne apsolutno. Tome na­
suprot, subjektivitet, onako kako on sav sadržaj poništava u se-
16*
MORALITET 245
244 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

svoj sadržaj crpe samo iz određenja prirodne volje, želje,


bi, smije ga ponovo razviti. Sve što nastaje u običajnosti biva nagona, sklonosti itd. Ο tim željama, nagonima itd., kaže
stvoreno kroz ovu djelatnost duha. S druge strane nedostatak se, pak, da mogu biti dobri ili također zli. Međutim budući
ovog stajališta je u tome da je ono puko apstraktno. Ako ja mo­ da volja u tom određenju slučajnosti što ga oni imaju kao
ju slobodu znam kao supstanciju u sebi, onda sam bez činjenja i prirodni, pa time i oblik koji ona ovdje ima, posebnost,
ne djelujem. Ali ako napredujem sa djelovanjima, ako tražim njih sama čini određenjem svog sadržaja, ona je suprot­
načela, onda posežem za određenjima, a zahtjev je onda da ona stavljena općenitosti kao onome unutarnje objektivnome,
bude izvedena iz pojma slobodne volje. Ako je odatle pravo da dobrome, koje ujedno s refleksijom volje u sebe i spozna-
pravo i dužnost iščeznu u subjektivitetu, onda je, s druge strane, valačkom svijesti nastupa kao drugi ekstrem prema nepos­
nepravo ako se ovaj apstraktni temelj ponovo ne razvija. Samo rednom objektivitetu, onome zgoljno prirodnome, pa je ta­
u vremenima u kojima je zbiljnost prazna bezduhovna i držanja ko ta unutrašnjost volje zla. Čovjek je stoga ujedno, isto
lišena egzistencija, individui može biti dopušteno da iz zbiljske tako po sebi ili od prirode kao i svojom refleksijom u sebe,
životnosti pobjegne nazad u unutarnju životnost. Sokrat se poja­ zao, tako da nije za sebe zlo ni priroda kao takva, tj. kad
vio u dobu propasti atinske demokratije: on je učinio da iščezne ona ne bi bila prirodnost volje koja ostaje u svom poseb­
ono postojeće i pobjegao je u sebe da bi tamo tražio ono pra­ nom sadržaju, niti refleksija koja ide u sebe, spoznavanje
vedno i dobro. A u našem dobu se manje ili više događa to da uopće, kad se ne bi držala u onoj suprotnosti. - S tom stra­
strah od postojećeg više nije prisutan i da čovjek hoće da ima nom nužnosti zla isto je tako apsolutno sjedinjeno da je to
ono važeće kao svoju volju, kao ono što je on priznao. zlo određeno kao ono što nužno ne treba da bude, tj. da ga
treba ukinuti, ne to da ono prvo stajalište razdvajanja ne
treba uopće da nastupi - ono sačinjava, štaviše, odvajanje
neumne životinje od Čovjeka - nego da se ne zadrži na nje­
§ 139.
mu i da se posebnost ne zadrži kao ono bitno spram opće­
ga, da se ono prevlada kao ništavno. Nadalje, kod te nuž­
Samosvijest, u ispraznosti svih inače važećih određenja i u nosti zla ono je subjektivitet kao beskonačnost ove reflek­
čistoj unutrašnjosti volje, isto je tako mogućnost da ono po sebi sije, koja tu suprotnost ima pred sobom i koja je u njoj;
i za sebe općenito, kao proizvoljnost da vlastitu posebnost učini ako on ostane kod nje, tj. ako je zao, onda je on time za se­
principom nad onim općim i da je postupkom realizira - da bu­ be, smatra sebe kao pojedinačnoga pa je sam ta proizvolj­
de zla.
nost. Pojedinačni subjekt kao takav stoga je naprosto kriv
Savjest je, kao formalni subjektivitet, naprosto to da za svoje zlo.
je spremna da se preobrati u zlo. Oboje, moralitet i zlo,
ima svoj zajednički korijen u samoj svojoj izvjesnosti, koja • [uz§ 139]
za sebe bitkuje, za sebe zna i odlučuje. a/ Zlo kako moguće? - Izvor zla - kako ono tuđe,
Izvor zla uopće leži u misteriju, tj. u onome spekula­ negativno dolazi u pozitivno, dobro? - Želi se vidjeti ovo
tivnome slobode, njenoj nužnosti da izađe iz prirodnosti negativno u dobru, njegovoj suprotnosti.
volje i da bude spram nje unutarnja. To je ta prirodnost Stari nisu imali, nisu poznavali pitanje ο iivoru zla;
volje koja počinje da egzistira u onoj suprotnosti kao pro- ne ovu apstrakciju dobra i zla (kao spoznaju dobra i zla) -
tivurječje sebi samoj i kao nepodnošljiva sa sobom, pa je doduše zlo, zločinstvo - ali u svojim konkretnim likovima
tako ova posebnost same volje, koja se dalje određuje kao ljudi i postupaka - ne tako neka suprotnost kako smo na­
zlo. Posebnost je, naime, samo kao ono dvostruko, ovdje vikli - također ne dubina duha - dubina duh u sebi, tj. u
suprotnost prirodnosti spram unutrašnjosti volje, koja je u svojoj čistoj apstrakciji, - svjetlo i tama - ne duh, ali tako
toj suprotnosti samo relativan i formalan bitak za sebe, što
246 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 247

ponajprije samo afirmativno za sebe u svojoj slobodi spoz­ Dodatak. Apstraktna izvjesnost koja sama sebe zna kao te­
nat [?] melj svega ima mogućnost u sebi da hoće ono opće pojma, ali i
β/ Subjektivitet - (sloboda - apsolutno mišljenje - mogućnost da neki posebni sadržaj učini principom i da ga rea­
oblik jedinstvo sa mnom samim, - svijest koja razlikuje), - lizira. Onome zlom, koje je ovo posljednje, time uvijek pripada
koji sebi daje neki osebujni sadržaj - prije nagone, dobro­ apstrakcija izvjesnosti njega samog a samo čovjek, i to ukoliko
bit - još ne spram ideje, spram dobra; - isti sadržaj, ukoli­ on može biti i zao, jest dobar. Dobro i zlo su nerazdvojivi a nji­
ko se on zadržava spram dobra.
hova nerazdvojivost leži u tome da pojam sebi postaje predme-
Apstraktna unutrašnjost ima neki predmet, određe­ tan a kao predmet ima neposredno određenje razlike. Zla volja
nje dvostruko: općenitost ili posebnost jednu pored druge hoće nešto što je suprotstavljeno općenitosti volje, a dobra vo­
- proizvoljnost - lja, naprotiv, drži se primjereno svom istinskom pojmu. Teškoća
Opstoji izbor - proizvoljnost - jer neodređen - ali kod pitanja kako volja može biti zla, najčešće dolazi otuda da se
ne samo između ovoga i onoga nego između dobra i zla - volja misli samo u pozitivnom odnosu prema samoj sebi i pred­
objekta volje. stavlja kao nešto određeno, što je za nju, kao ono dobro. Ali pi­
Supstancijalno određenje - bitak volje po sebi i za tanje ο porijeklu zla ima sada jasniji smisao: kako u ono pozi­
sebe* - u svojem suprotstavljanju. tivno ulazi ono negativno? Ako je u stvaranju svijeta Bog pre­
Čovjek misaona svijest - Mišljenje njegove biti - op­ tpostavljen kao ono apsolutno pozitivno, stvar možemo obrtati
ćega - njegove volje - izbor dobra i zla - uračunljivost s kako hoćemo, no ono negativno se ne treba spoznavati u ovom
tog gledišta. pozitivnom, jer ako se hoće prihvatiti jedno dopuštenje od stra­
Biti kriv - kao ono moje - ako sam ja zao, to je apso­ ne Boga, onda je takav pasivan odnos nešto nedostatno i nešto
lutno moja krivica, tj. objekt volje postavljen je po sebi i što ništa ne kazuje. U mitološkoj religijskoj predstavi porijeklo
za sebe, s pomoću uma, izbora, odluke. To je subjektivno, zla se ne poima, to znači, jedno nije spoznato u drugom, nego
tj. ja - to nitko drugi, ili drugo, nije počinio, ili htio, ili za­ postoji samo jedna predstava ο jednom sljedovanju i napored-
ključio - nego ja - nikakva od drugoga dana predstava - nosti, tako da ono negativno izvana dolazi na ono pozitivno. Ali
ili sila - Apsolutni subjektivitet ne može se prisiliti - ovo ne može biti dovoljno misli koja iziskuje neki osnov i traga
za jednom nužnošću i u onom pozitivnom želi shvatiti ono nega­
• [uz § 139 primjed.] tivno kao ono što se samo ukorjenjuje. Rješenje, kako ga pojam
Prirodna volja - ni dobra ni zla - nikakvi zli narodi shvata, sada je već sadržano u pojmu jer pojam, ili konkretnije
[;] takozvani prirodni, nedužni narodi - rđavije nego zli - rečeno, ideja, na sebi bitno ima to da sebe razlikuje i da sebe po­
Zlo je ono najgore - što apsolutno ne treba da posto­ stavlja negativno. Ako se ostaje kod onog puko pozitivnog, to
ji - Priroda još gora jest, kod čisto dobrog, koje treba biti dobro u svojoj izvornosti,
Od prirode zao - tj. jer ono prirodno što je on ujed­ onda je ovo prazno određenje razuma koji se čvrsto drži takvog
no volja, ovo je samo njenom odlukom. apstraktnog i jednostavnog i time što postavlja pitanje uzdiže ga
Stari zavjet - zakon - za spoznaju zla - Zakon tek či­ do nečeg teškog. Ali sa stajališta pojma pozitivitet se shvaća ta­
ni zlim ko da je on djelatnost i razlikovanje od samoga sebe. Zlo, dakle,
Nijedan čovjek nije zao, zlo zbog zla; - nego afirma­ kao i dobro, svoje porijeklo ima u volji, a volja je u svom pojmu
tivno - sklonost, svrha - svakako; ali ovo afirmativno pri­ dobra kao i zla. Prirodna volja je po sebi protivrječnost, da sebe
rodno - razlikuje od same sebe, da bude za sebe i da bude unutarnja.
Ako bi se sada reklo da zlo sadrži bliže određenje u tome da je
čovjek zao ukoliko je on prirodna volja, onda bi se ovo protivilo
* Bitak po sebi i za sebe - das Anund-fürsichsein - Bilj. prev. uobičajenoj predstavi koja upravo prirodnu volju misli kao ne-
248 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 249

dužnu i dobru. Ali prirodna volja je suprotstavljena sadržaju jektiviteta u moralnom stajalištu, obliku u kojemu cvjeta
slobode, a dijete, neobrazovan čovjek, koji imaju prirodnu vo­ zlo u naše vrijeme, i to s pomoću filozofije, tj. plitkosti
lju, podvrgnuti su nižem stupnju sposobnosti uračunljivosti. misli, koja je jedan duboki pojam premjestila u taj lik, pri-
Ako sada govoriimo ο čovjeku, onda ne mislimo na dijete nego svojivši ime filozofije, isto tako kao što je zlo prisvojilo
na samosvjesnog čovjeka; ako se govori ο dobru onda se misli ime dobra. Želim u ovoj primjedbi ukratko navesti glavne
na njegovo znanje. Ono prirodno je, svakako, po sebi prosto- likove tog subjektiviteta, koji su postali sasvim obični. Što
dušno, niti je dobro niti zlo, ali ono prirodno koje se odnosi na se tiče
volju kao slobodu i kao njeno znanje, sadrži određenje onog ne­ a) licemjerstva, u njemu su sadržani momenti
slobodnog i stoga je zlo. Ukoliko čovjek hoće ono prirodno, a) znanje istinski općega, bilo u obliku samo sjećaja prava,
ono više nije puko prirodno nego je ono negativno prema do­ i dužnosti, bilo u obliku daljeg poznavanja i spoznaje ο to­
bru, kao pojam volje. - Ali, ako bi se htjelo reći da bi čovjek, me ; β) htijenje posebnoga, koje se protivi tome općemu, i
pošto zlo leži u pojmu i nužno je, bio bez krivice ako se toga do­ to γ) kao posebno znanje obaju momenata, tako da je za
hvati: onda se može uzvratiti da je odluka čovjeka vlastiti čin, samu hotilačku svijest samo njeno posebno htijenje odre­
čin njegove slobode i njegove krivice. U religijskom mitu se ka­ đeno kao zlo. Ta određenja izražavaju postupanje sa zlom
že da je čovjek sličan Bogu u tome da posjeduje spoznaju dobra savješću, a još ne licemjerstvo kao takvo. - Bilo je vrijeme
i zla, naukovanje Bogu prisutno u svemu, time što nužnost ov­ kad je postalo vrlo važnim pitanjem da li je neka postupak
dje nije nikakva prirodna nužnost, nego je odluka upravo uki­ samo utoliko zao ukoliko se događa sa zlom savješćui, tj. s
danje ovog podvostručenog, dobrog i zlog. Budući da mi dobro razvijenom sviješću upravo naznačenih momenata. - Pas­
kao i zlo stoji nasuprot, ja imam izbor između obojega, mogu se cal (Le Proviniales 4e lettre) izvlači vrlo dobro zaključak iz
odlučiti za oboje, pa i jedno i drugo prihvatiti u moj subjektivi- potvrđenog pitanja: »lis seront tous damnes ces demi-pec-
tet. Priroda onog zlog je, dakle, da ga čovjek može htjeti ali ga heurs, qui ont quelque amour pour la vertu. Mais pour ces
ne mora nužno htjeti. franespecheurs, pecheurs endurcis, pecheurs sans melan­
ge, pleins et acheves, l'enfer ne les tient pas: ils ont trompe
le diable ä force de s'y abandonner«. 9 * Subjektivno pravo
§ 140.
* Pascal navodi tu također Kristovo zauzimanje na križu za svoje neprija­
telje: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine'. - suvišna molba ako okolnost da
Budući da samosvijest zna iz svoje svrhe izvesti neku pozi­ oni nisu znali što su učinili podjeljuje njihovu postupku kvalitet da nije zao,
tivnu stranu (§ 135) koja je toj svrsi potrebna, jer pripada kon­ dakle, da mu ne treba opraštanje. Isto tako navodi on Aristotelov nazor (mjesto
se nalazi Nikomahovoj Etici, III, 2.[1110 b27] koji razlikuje da li je ούχ είδώς
kretnog zbiljskog postupanja, ona zbog takve strane, za volju ili άγνοών onaj koji djeluje; u onom slučaju neznanja postupa on nedobmvolj-
neke dužnosti i odlične namjere, može tvrditi da je to za druge i no (to se neznanje »odnosi na spoljašnje okolnosti; vidi gore §117) pa mu se ne
za nju samu dobar postupak, čiji se negativni bitni sadržaj ujed­ "može uračunati djelovanje. Ο drugom slučaju, međutim, kaže Aristotel: »Ne
no u njoj, kao u sebe reflektiranoj, dakle svjesnoj onoga općega spoznaje svaki nevaljanac što treba činiti i dopustiti, i upravo taj nedostatak
volje, uspoređuje.* njome; - [za] druge, onda je to licemjerstvo, (άμοετία) čini ljude nepravednima i uopće zlima. Nespoznaja izbora dobra i zla
8 ne čini da je neko djelovanje nedobrovoljno (da se ne može uračunati), već sa­
- [za] sebe samu, onda je to još viši vrhunac subjektiviteta, koji mo daje ono loše.« Aristotel je, dakako, imao dublji uvid u vezu spoznaje i hti­
sebe tvrdi kao ono aposolutno. jenja nego što je to postalo običnim u površnoj filozofiji, koja uči da su istinski
prinicipi običajnosnog djelovanja nespoznavanje, ćud i oduševljenje.
Taj posljednji, najzamršeniji oblik zla, kojim se zlo 9
»Svi će biti prokleti, ovi polugrešnici, koji prema vrlini imaju još neku
obraća u dobro, a dobro u zlo, kojim svijest sebe zna kao ljubav. Ali oni općepoznati grešnici, okorjeli grešnici, grešnici bez primjese, po­
ovu moć, a stoga kao apsolutnu - jest najviši vrhunac sub- tpuni i savršeni, te pakao više nema, oni su prevarili đavola time što se posve
predaju« (prva rečenica se ne slaže sa originalom)
?*Umetnuto u priručnom primjerku. Bili. niem. izd.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET
250 251

samosvijesti da zna postupak prema određenju kakav je zna pronaći bilo kakav dobar razlog, pa makar to bio sa­
on po sebi i za sebe dobar ili zao, ne mora se s apsolutnim mo autoritet nekog teologa, sve ako drugi teolozi i odusta­
pravom objektiviteta, tog određenja tako pomišljati u koli­ ju od njegova suda, čak i u toj predstavi još opstoji isprav­
ziji da se oba predstavljaju kao rastavljivo ravnodušna i na svijest da takav razlog i autoritet daje samo probabili-
slučajna jedno spram drugoga, koji je odnos stavljen u os- tet, premda je to dostatno za sigurnost savjesti; u tome se
nov poglavito i kod pređašnjih pitanja ο djelotvornoj mi­ priznaje da je dobar razlog samo takve kakvoće da pored
losti. * Zlo je prema formalnoj strani ono najvlastitije in­ njega može biti drugih, u najmanju ruku isto tako dobrih
dividue, budući da je ono upravo njezin subjektivitet, koji razloga. Pri tome valja također još spoznati ovaj trag ob­
sebe postavlja upravo posebno za sebe pa je time upravo jektiviteta da to treba biti razlog koji određuje. No kako je
njezina krivnja (vidi § 139 i primjedbu uz pređašnji §), a odluka ο dobru ili zlu postavljena na mnogo dobrih razlo­
prema objektivnoj strani čovjek je, po svom pojmu kao ga, pod kojim su obuhvaćeni i oni autoriteti, a tih je razlo­
duh, ono umno opće, pa ima apsolutno u sebi određenje ga tako mnogo i tako suprotnih, zato se u tome nalazi
općenitosti, koja sebe zna. Stoga to znači da se s njime ne ujedno i to da nije ovaj objektivitet stvari, nego da je sub­
postupa po časti njegova pojma, kad bi se strana dobra i jektivitet onaj koji ima da odlučuje - strana kojom su pro­
time određenje njegova zlog djelovanja kao zloga odijelila izvoljnost i samovolja učinjene onim što odlučuje ο dobru
od njega i kad mu se ne bi pripisivalo kao zlo. Koliko se i zlu, pa je potkopana običajnost, kao i religioznost. No da
određeno ili u kojem se stupnju jasnoće ili tame svijest je to vlastiti subjektivitet u koji pada odluka, to još nije iz­
onih momenata u njihovoj različitosti razvila do nekog raženo kao princip: naprotiv se, kao što je primijećeno,
spoznavanja i koliko je zlo djelovanje izvršeno manje ili neki razlog prikazivao kao ono što odlučuje; probabilizam
više s formalnom zlom savješću, to je sporednija strana, je utoliko još lik licemjerstva.
koja se tiče više empirijskoga.
d) Idući je viši stupanj da se dobra volja treba sastojati u
b) No zlo i djelovati sa zlom savješću još nije licemjerstvo; tome što ona hoće dobro; to htijenje apstraktno dobroga
ovome pridolazi još formalno određenje neistinitosti da se treba da dostaje, štaviše, treba da bude jedini zahtjev da bi
zlo prije svega tvrdi kao dobro za druge i da se čovjek spo- bilo dobro. Budući da djelovanje kao određeno htijenje
lja uopće pravi dobar, savjestan, pobožan itd., što je na taj ima neki sadržaj, a apstraktno dobro, međutim, ništa ne
način samo vještina prijevare drugih. Zao čovjek, među­ određuje, posebnom je subjektivitetu pridržano da mu da­
tim, može nadalje u svom ostalom činjenju dobra ili po- de njegovo određenje i ispunjenje. Kao što je u probabiliz-
božnosti, uopće u dobrim razlozima, za sebe samoga naći mu - za onoga koji sam nije učeni reverend Pere - autori­
ovlaštenje za zlo preokrećući ga s pomoću njih za sebe u tet jednog takvog teologa po kojemu se može supsumirati
10
dobro. Ta mogućnost leži u subjektivitetu, koji kao ap­ neki određeni sadržaj pod [u] opće određenje dobroga,
straktni negativitet zna sva određenja kao podvrgnuta nje­ tako je ovdje svaki subjekt neposredno stavljen u tu čast
mu i kao takva koja dolaze iz njega. Ovoj privremenoj da apstraktnom dobru dade sadržaj ili, što je isto, da neki
mjeri valja sadržaj supsumira pod ono opće. Taj sadržaj je na postup­
ku kao konkretnom uopće jedna strana, kakvih on ima vi­
c) ponajprije pribrojiti onaj lik koji je poznat kao probabi- še, strane koje mu, možda, mogu dati čak predikat zloči­
lizam. On je stvorio princip da je neko djelovanje dopušte­ načkog i rđavog djelovanja. No ono moje subjektivno od­
no i da savjest u tom može biti sigurna, a za koji svijest ređenje dobra jest od mene u djelovanju znano dobro, do-

* [u rukopisu:] Djelotvorna milost - čovjek apsolutno pasivan; milost ni 10


je čovjeku nešto imanentno. umetnuto u rukopisu
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
MORALITET 253
bra namjera (§ 114). Time nastupa suprotnost određenja;
po jednome od njih djelovanje je dobar, po drugima, me­ - umorstvo iz mržnje i osvete tj. da bi se zadovoljio samo-
đutim, zločinački. Čini se da je time kod zbiljskog postup­ osjećaj svog prava, prava uopće, i osjećaj rđavosti drugo­
ka također nastalo pitanje da li je namjera i zaista dobra. ga, njegova neprava spram mene ili spram drugih, spram
No da je dobro zbiljska namjera, to, pak, ne može biti sa­ svijeta ili uopće naroda, uništenjem tog lošeg čovjeka, koji
mo uopće, nego mora moći čak uvijek biti slučaj sa staja­ u sebi ima ono loše samo čime se, u najmanju ruku, daje
lišta gdje subjekt ima apstraktno dobro kao odredbeni raz­ prilog svrsi iskorjenjivanja lošega. Dovoljna je najmanja
log. Što je takvim djelovanjem koje se, s druge strane, od­ obrazovanost razuma da bi se, kao što su učinili oni učeni
ređuje kao zločinačko i zlo, povrijeđeno od dobre namje­ teolozi, za svako djelovanje našla neka pozitivna strana i
re, također je, dakako, dobro, pa se čini da se radi ο tome time dobar razlog i namjera. - Tako se reklo da zapravo
koja je među tim stranama najhitnija. No ovo objektivno nitko nije zao, jer nitko ne želi zlo poradi zla, tj. ne ono
pitanje ne pripada ovamo, ili, štaviše, to je subjektivitet sa­ čisto negativno kao takvo, nego hoće uvijek nešto pozitiv­
me svijesti čija odluka jedino sačinjava ono objektivno. no, dakle s tog stajališta neko dobro. U ovom je apstrak :
Bitno i dobro ionako su istoznačni; prvo je isto takva ap­ mom dobru nestala razlika između dobrog i zlog i sve zbilj­
strakcija kao i drugo; dobro je ono što je u pogledu volje ske dužnosti; stoga prosto htjeti dobro i pri nekom djelo­
bitno, a ono bitno u tom pogledu treba da je to da je neko vanju imati dobru namjeru, to je taj način, štaviše, zlo,
djelovanje za mene određeno kao dobro. Supsumcija, me­ ukoliko se dobro hoće samo u toj apstrakciji, pa se time
đutim, bilo kojeg sadržaja pod dobro proizlazi za sebe ne­ njegovo određenje prepušta proizvoljnosti subjekta.
posredno iz toga što se to apstraktno dobro, budući da ne­ Uz ovo mjesto ide i zloglasno načelo: svrha posveću­
ma gotovo nikakva sadržaja, sasvim reduciralo samo na to je sredstvo. - Onako za sebe, taj je izraz, prije svega, trivi­
da znači uopće nešto pozitivno - nešto što bilo u kojem jalan i ne kaže ništa. Čovjek isto tako neodređeno može
pogledu važi i štc po svojem neposrednom određenju mo­ odvratiti da sveta svrha, zacijelo, posvećuje sredstvo, ali
že također da važi kao bitna svrha; - npr. činiti dobro si­ nesveta ga svrha ne posvećuje. Ako je svrha ispravna, on­
romasima, brinuti se za sebe, za svoj život, za svoju poro­ da su i sredstva, to je, utoliko tautološki stav ukoliko je
dicu itd. Nadalje, kao što je dobro apstrakcija, tako je dak­ sredstvo upravo ono što nije ništa za sebe, nego što je zbog
le i ono loše nešto besadržajno što dobiva svoje određenje nečega drugoga imajući u tome, u svrsi, svoje određenje i
od mog subjektiviteta; i s te strane također proizlazi mo­ vrijednost - ako je, naime, uistinu sredstvo. - No onim se
ralna svrha da se mrzi i iskorjenjuje to neodređeno loše. - načelom ne misli prosto formirani smisao, nego se pod
Krađa, kukavičluk, umorstvo itd. uopće kao djelovanje njim razumijeva nešto određenije, naime, da je dopušteno,
koje je izvršila subjektivna volja, a imaju neposredno od­ štaviše, da je i dužnost da se za dobru svrhu upotrijebi kao
ređenje da budu zadovoljenje jedne takve volje, dakle ne­ sredstvo nešto što za sebe nije upravo nikakvo sredstvo da
što pozitivno a da bi se djelovanje učinilo dobrim, stoji sa­ se povrijedi nešto što je za sebe sveto, dakle da se zločin­
mo do toga da se ta pozitivna strana zna kao moja namje­ stvo učini sredstvom jedne dobre svrhe. Pri onom načelu
ra u njemu, a ta je strana bitna za određenje djelovanja da lebdi pred očima, s jedne strane, neodređena svijest ο dija­
je ono dobro zato što je ja znam u svojoj namjeri kao ono lektici onoga pozitivnoga što se prije toga opazilo u poje­
dobro. Na ovaj su način, zbog pozitivne strane svog sad­ dinačnim pravnim ili običajnosnim određenjima, ili onak­
ržaja, učinjeni dobrom namjerom i time dobrim djelova­ vih isto tako neodređenih općih načela kao što su: ne tre­
njem: krađa da bi se siromasima učinilo dobro, krađa, bi­ ba da ubijaš, ili treba da se brineš za svoju dobrobit, za do­
jeg iz bitke zbog dužnosti prema svom životu, da bi se Čov­ brobit svoje porodice. Sudovi, ratnici imaju ne samo pravo
jek brinuo za svoju porodicu (možda uz to još i siromašnu) nego i dužnost da ubijaju ljude, ali tu je tačno određeno
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 255
254

zbog kojih je kvaliteta ljudi i pod kojim okolnostima to zor običajnosnoga kao u jedan bitni dio filozofije, pa se
dopušteno i dužnost.* Tako se mora također moja dobro­ tek tada u zbiljnosti i za sebe pokazuje što je u onim nazo­
bit, dobrobit moje porodice zapostaviti višim svrhama i ti­ rima. - Proširenjem nazora da je subjektivno uvjerenje
me sniziti na sredstva. No što se označuje kao zločinstva, ono čime se jedino određuje običajnosna priroda nekog
nije tako neodređeno ostavljena općenitost koja bi još djelovanja, dogodilo se da se nekad mnogo govorilo, a da
podlijegala dijalektici, nego ima već svoje određeno objek­ se danas još malo govori ο licemjerstvu; jer kvalificiranje
tivno ograničenje. Ono, pak, što se suprotstavlja takvom zla kao licemjerstva ima kao osnov da su izvjesni postupci
određenju u svrsi koja treba da zločinstvu oduzme njego­ po sebi i za sebe prestupak, opačina i zločinstvo, da ih
vu prirodu, sveta svrha, nije ništa drugo do subjektivno onaj tko ih izvršava nužno zna kao takve ukoliko on nače­
mnjenje ο tome što je dobro i bolje. To je isto što se doga­ lo i spoljašnja djelovanja pobožnosti i pravičnosti zna i
đa u tome da htijenje ostaje pri apstraktno dobrome, da je, priznaje upravo u vidu u kojemu ih zloupotrebljava. Ili u
naime, ukinuta svaka po sebi i za sebe bitkujuća i važeća pogledu zla uopće važila je pretpostavka da je dužnost
određenost dobroga i lošega, prava i neprava, pa da se to spoznati dobro i znati ga razlikovati od zla. U svakom je
određenje pripisuje čuvstvu, predstavljanju i proizvoljnos­ slučaju, međutim, važio apsolutni zahtjev da čovjek ne iz­
ti individue. - Subjektivno je mnjenje, konačno, i izričito vršava nikakva poročna i zločinačka djelovanja te da mu
iskazano kao pravilo prava i dužnosti, budući da se oni moraju kao takvi uračunati ukoliko je čovjek, a ne
stoka. No ako se dobro srce, dobra namjera i subjektivno
e) uvjerenje, koje nešto smatra za pravo, treba da bude uvjerenje proglašavaju kao ono što djelovanjima daje nji­
ono čime se određuje običajnosna priroda nekog djelova­ hovu vrijednost, onda više nema licemjerstva i uopće zla,
nja. Dobro koje se hoće nema još nikakva sadržaja, prin­ jer što tko čini, to on zna učiniti nečim dobrim s pomoću
cip uvjerenja sadržava, pak, tu bližu okolnost da supsum- refleksije dobrih namjera i motiva, a dobro je po momentu
cija nekog djelovanja pod određenje dobroga pripada sub­ njegova uvjerenja.** Tako nema više zločinstva i poroka
jektu. Time je potpuno nestao i privid nekog običajnosnog po sebi i za sebe, a na mjesto gore navedenog (str. 143 i d.)
objektiviteta. Takvo učenje povezano je neposredno s potpuno slobodnog, okorjelog, nepomućenog griješenja
onom često spominjanom filozofijom koja sebe tako nazi­ stupila je svijest ο potpunom opravdanju s pomoću namje­
va i poriče spoznatljivost istinitoga** - a ono istinito hoti- re i uvjerenja. Moja namjera dobroga u mom djelovanju i
lačkog duha, njegova umnost, ukoliko on sebe ozbiljuje, moje uvjerenje ο tome daje on dobar čini ga dobrim. Uko­
jesu običajnosne zapovijedi. Budući da jedno takvo filozo­ liko je riječ ο prosuđivanju i suđenju djelovanje, to se s
firanje prikazuje spoznaju istinitoga kao praznu, krug pomoću ovog principa može učiniti samo prema namjeri i
spoznavanja koji je samo ono prividno kao pretjeranu taš­ uvjerenju onoga koji postupa, po svojoj vjeri da se treba
tinu, ono mora i ono prividno u pogledu postupanja da osuditi - ne u onom smislu u kojemu Krist, zahtijeva vjeru
učini principom i da ono običajnosno, prema tome, posta­
vi time u individuin vlastiti nazor ο svijetu i njeno poseb­ ** »Da se on osjeća potpuno uvjerenim, u to ni najmanje ne sumnjam.
no uvjerenje. * Degradacija u koju je tako utonula filozofi­ No koliko ljudi započinje iz tako osjećanog uvjerenja najgora bezakonja. Ako,
ja pojavljuje se, dakako, pred svijetom, ponajprije, kao dakle, taj razlog uopće može da ispriča, onda uopće nema više nikakva razum­
nog suda ο dobrim i zlim, časnim i podlim odlukama; ludost ima tad ista prava
najiindiferentniji događaj, koji se desio samo dokonom kao um, ili um tada uopće nema više nikakva prava, nikakva ugleda, njegov je
školskom brbljanju, ali takav se nazor nužno unosi u na- glas besmislica; samo tko ne sumnja, jest u istini.
Grozi mi se od posljedica takve tolerancije, koja bi bila isključivo na ko­
* [u rukopisu:] dužnosti - bitno kao sistem - objektivno potvrđivanje rist bezumlja.«
** [u rukopisu:] filozofski oblik. - Bilj. njem. izdav. Fr. H.Jacobi grofu Holmeru. Eutin, 5. augusta 1800, ο mijenjanju vjere
grofa Stolberga (Brennus, Berlin, august 1802)
* [u rukopisu:] načela. - Bilj. njem. izd.
MORALITET
256 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 257

u objektivnu istinu, tako da za onoga koji ima lošu vjeru, čiju nepoštenja; jednom bi uvjerenje imalo biti ono nä što
tj. neko uvjerenje koje je po svom sadržaju zlo, ispada ta­ je postavljeno ono običajnosno i čovjekova najviša vrijed­
kođer i loš sud, tj. primjeren ovom zlom sadržaju, nego po nost, pa se time proglašava najvišim i najsvetijim, a drugi
vjeri u smislu vjernosti uvjerenju da li je čovjek u svom po­ puta ono ο čemu riječ nije ništa drugo doli zabluda, moja
stupanju ostao vjeran uvjerenju, formalnoj subjektivnoj uvjerenost u nešto neznatno i slučajno - doista nešto spo-
vjernosti, koja jedino sadržava ono što je primjereno duž­ ljašnje, što me može zadesiti ili ovako ili onako. Uistinu je
nosti. Kod ovog principa uvjerenja, budući da je ono ujed­ moja uvjerenost nešto vrlo neznatno ako ne mogu spozna­
no određeno kao nešto subjektivno, mora se, doduše, na­ ti ništa istinito; tako je svejedno kako ja mislim, pa mi za
metnuti i pomisao ο mogućnosti zablude, u čemu, prema mišljenje ostaje ono prazno dobro, apstraktum razuma. -
tome, leži pretpostavka zakona koji po sebi i za sebe bitku- Po tom principu ovlaštenja na osnovu razloga uvjerenja
je. No zakon ne djeluje, djeluje samo zbiljski čovjek, a vri­ proizlazi uostalom - da to još spomenemo - konzekvenci-
jednost ljudskih djelovanja može po onom principu zavisi­ ja za način djelovanja drugih protiv mog djelovanja, da
ti samo od toga koliko je on onaj zakon primio u svoje uv­ posve pravo čine u tome šta po svom vjerovanju i uvjere­
jerenje. No ako, prema tome, nisu djelovanja ona koje va­ nju moja djelovanja drže za zločinstva; - konzekvencija
lja po onom zakonu prosuđivati, tj. uopće mjeriti po nji­ pri kojoj ne samo da nemam nikakve prednosti nego sam,
ma, onda se ne može uvidjeti čemu još treba da bude i da naprotiv, samo sa stajališta slobode i časti snižen u odnos
služi onaj zakon. Takav je zakon snižen na samo spoljaš- neslobode i nečasti, naime da u pravednosti, koja je po se­
nje slovo, na doista prazne riječi, jer je on tek mojim uvje­ bi također ono moje, iskusim samo strano subjektivno uv­
renjem učinjen zakonom, nečim što me obavezuje i veže. - jerenje i da mislim kako u izvršavanju pravednosti sa
Da takav zakon ima za sebe autoritet boga, države, tako­ mnom postupa samo neka spoljašnja sila.
đer i autoritet tisućljeća u kojima je bio sveza u kojoj su se
povezivali i opstojali ljudi i sve njihovo djelovanje i sudbi­ f) Konačno, najviši oblik u kojemu ovaj subjektivitet sebe
na - autoriteti koji u sebi obuhvaćaju bezbroj uvjerenja in­ potpuno shvaća i izražava jest lik koji su imenom, posuđe­
dividua - i da »ja«, nasuprot tome, postavlja autoritet nim od Platona, nazvali ironija; jer samo je ime uzeto od
mog pojedinačnog uvjerenja - kao moje subjektivno uvje­ Platona, ko}i gaje upotrebljavao na Sokrato ν način, što ga
renje važenje je njegovo samo autoritet - ovo, prije svega, je primijenio u jednom ličnom razgovoru spram uobraža-
čudesno, vlastito uobražavanje odstranjeno je samim prin­ vanja neobrazovane i sofističke svijesti, μ svrhu ideje isti­
cipom koji subjektivno uvjerenje čini pravilom - Ako se, ne i pravednosti, ali ironički postupao je samo s onom svi­
doduše, po višoj inkonzekvenciji koju unose um i savjest, ješću, a ne sa samom idejom. Ironija se tiče samo držanja
koji se ne dadu protjerati s pomoću plitke znanosti i rđave u razgovoru prema osobama; bez osobnog pravca bitno je
sofisterije, priznaje mogućnost neke zablude; onda je po­ kretanje misli dijalektika, a Platon bio je tako daleko od
greška time, da su zločinstvo i zlo uopće zablude, reducira­ toga da ono dijalektično za sebe, ili čak ironiju, uzme kao
na na svoju najmanju mjeru. Jer griješiti je ljudski - tko se ono posljednje i kao ideju samu, da je, naprotiv, stalno
nije zabunio u ovome ili onome, da li sam jučer u podne prelaženje misli potpuno subjektivnog mnjenja utopio u
jeo kelj ili kupus te u bezbroj stvari nevažnih i važnih? No supstancijalitet ideje i završio ga.*
razlika između ovoga važnoga i nevažnoga otpada ako je
riječ samo ο subjektivitetu uvjerenja i ostajanju kod njega. * Moj pokojni kolega, profesor Solger, tumačio je, doduše, izraz ironije;
Međutim, ona viša nekonzekvencija ο mogućnosti zablu­ koji je gospodin Fried, pl. Schlegel upotrebljavao u ranijem razdoblju svoje
de, koja dolazi iz prirode stvari, zaista se u obratu da je lo­ spisateljske karijere i koji je uzdigao do onog subjektiviteta Sto zna samoga sebe
kao ono najviše, ali njegov bolji smisao, koji je dalek od takvog određenja, i nje­
še uvjerenje samo zabluda mijenja u drugu nekonzekven- gov filozofski uvid u tome je obuhvatio i zadržao redovito samo stranu onog
17 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
258 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET
259
Vrhunac subjektiviteta koji sebe shvaća kao ono po­
pravog dijalektičkog, uzbuđenog pulsa spekulativnog promatranja. No ja to ne sljednje, vrhunac koji ovdje još treba razmotriti, može biti
nalazim posve jasnim niti se mogu suglasiti s pojmovima koje on razvija još u samo taj: znati sebe još kao ono zaključivanje i odlučiva­
svom posljednjem sadržajnom radu, jednoj iscrpnoj Krida predavanja gospodi­
na Augusta Wilhelma pl. Schlegela od dramskoj umjetnosti i literaturi (Wiener nje ο istini, pravu i dužnosti što u predašnjim oblicima po
Jahrb. sv. VII, str. 90 i dalje). - »Istinita ironija«, kaže Solger na str. 92, »polazi sebi već opstoji. On se, dakle, sastoji u tome da se dobro
od gledišta da čovjek sve dotle dok živi u ovom sadašnjem svijetu može svoje zna ono običajnosno objektivno, ali se ne udubljuje u nje­
određenje, u najvišem smislu riječi, ispuniti samo u ovom svijetu. Sve čime vje­ govu ozbiljnost, i da se ne postupa na osnovu njega zabo­
rujemo da samo prelazimo konačne svrhe jest tašto i prazno uobražavanje.... I
ono najviše opstoji za naše postupanje samo u ograničenom konačnom liku.« ravljajući i odričući se samoga sebe, nego da se u pogledu
Ispravno shvaćeno, to je platonski i veoma istinito rečeno prema onome što se toga ujedno isto drži ο sebi i da se sebe zna kao ono što ta­
tu prije toga spominje ο praznom teženju za (apstraktnim) beskonačnim. No da ko hoće i zaključuje, a što isto tako može i drukčije htjeti i
ono najviše postoji u ograničenom, konačnom liku poput običajnosnoga - a
običajnosno bitno postoji, kao zbiljnost i postupak - to je vrlo različito od toga zaključiti. - Vi uzimate zakon doista i ozbiljno kao da bit-
da bi bilo konačna svrha; lik, oblik konačnoga ne oduzima sadržaju, onome obi- kuje po sebi i za sebe, »ja« sam također pri tome i u tome,
čajnosnome ništa od njegova supstancijaliteta i beskonačnosti koju ima u samo­ ali također još i dalje nego »vi«, ja sam također i iznad to­
me sebi. Dalje se kaže: »I upravo zbog toga je to (ono najviše) u nama tako ni­ ga, pa to mogu učiniti ovako ili onako. Ono vrsno nije
štavo kao i ono najmanje i propada nužno s nama i našim ništetnim smislom, jer
uistinu ono opstoji samo u Bogu, a u ovom propadanju preobražava se to kao stvar, nego sam »ja« ono vrsno pa sam nad zakonom i
nešto božansko, u čemu mi ne bismo imali udjela kad ne bi opstojala neposred­ stvari*gospodar ja, koji se s time, kao po svojoj volji, samo
na prisutnost toga božanskoga, koja se očituje upravo u nestajanju naše zbilj­ igra u toj ironičnoj svijesti, u kojoj ja dopuštam da pro­
nosti: raspoloženje oak. kojemu je to u samim ljudskim događajima jasno, jest padne ono najviše, uživam samo sebe. - Taj lik nije samo
tragična ironija«. Nećemo se obazirati na samovoljno ime ironije; ali nešto ne
jasno leži u tome da je to ono najviše što propada s našom ništavošću i da se tek ispraznost cijelog običajnosnog sadržaja prava, dužnosti,
u nestajanju naše zbiljnosti očituje - ono božansko, kao što se ovdje, str. 91 ta­ zakona - zlo, i to u sebi posve opće zlo - nego on dodaje i
kođer kaže: »mi vidimo kako junake zbunjuje ono najplemenitije i najljepše u oblik, subjektivnu ispraznost, da same sebe znamo kao tu
njihovima mišljenjima, ne samo s obzirom na uspjeh nego i s obzirom na njihov ispraznost svog sadržaja i da u tom znanju sebe znamo
izvor i njihovu vrijednost, štaviše, mi se uzdižemo na propasti samoga onoga
najboljega.« Da tragična propast najviših običajnosnih likova može interesirati kao ono apsolutno. U »Fenomenologiji duha«, str. 605. i
(pravedna propast otvorenih pravih hulja i zločinaca, kakav je npr. junak u mo­ dalje" - gdje se može usporediti čitav odsjek c) savjest,
dernoj tragediji »Krivica«", ima, doduše, kriminalno-juristički interes, ali ne i naročito s obzirom na prijelaz u jedan, tamo uostalom
interes za istinitu umjetnost ο kojoj je ovdje riječ), uzdizati i sa samom sobom drukčije određen, viši stupanj uopće - obradio sam koliko
pomiriti samo utoliko ukoliko takvi likovi jedan protiv drugoga nastupaju s jed­
nako opravdanim različitim običajnosnim moćima, koje po nesreći dolaze u ko­ ova apsolutna samodopadljivost ne ostaje osamljena služ­
liziju, pa su tako sada svojim suprotstavljanjem protiv nečega običajnosnoga ba božja samome sebi, nego ukoliko može stvoriti i nešto
krivi, iz čega pravo i nepravo obojice, a time istinita običajnosna ideja pročišće­ poput općine, čija je povezanost i supstancija možda i me­
na i trijumfirajući nad tom jednostranošću, dakle izmirena, proizlazi u nama, da đusobno uvjeravanje ο samosvijesti, dobrim namjerama,
to, prema tome, nije ono najviše u nama što propada, pa se mi ne uzdižemo pro­
pašću najboljega, nego, naprotiv, trijumfom istinitoga - da je to istinski čisto radovanje toj međusobnoj čistoći, ali poglavito krijeplje-
običajnosni interes antikne tragedije (u romantičnoj doživljava to određenjejoš nje divotom tog znanja i izricanja sebe i divotom tog čuva­
Jednu dalju modifikaciju), to sam izveo u »Fenomenologiji duha« (str. 404 i d., nja i njegovanja, ukoliko su s razmotrenim stupnjem srod­
por. 683. i d.)". Običajnosna ideja, međutim,, bez one nesreće kolizije i propasti ni obrati: ono što se bilo nazvalo lijepom dušom, plemeni­
individua koje su obuhvaćene tom nesrećom jest u običajnosnom svijetu zbilj­
ska i prisutna, a da se ono najviše u svojoj zbiljnosti ne prikazuje kao nešto ni­ tiji subjektivitet koji izgara u ispraznosti svakog objektivi-
štavno, to je ono za čim teži i što uzrokuje realna običajnosna egzistencija, drža­ teta, a time u nezbiljnosti samoga sebe, te, nadalje, drugi
va, i što u njoj ima, promatra i zna običajnosna samosvijest i shvaća misaono likovi.
spoznavanje.
11
0d Adolfa Müllnera 1816. - Bilj. njem. izd. * [u rukopisu :1 Virtuoznost - genijalnost - majstor onog običajnog
13
12
svez. 3. stra. 343. npr. 533 i dalje - Bilj. njem. izd. svez. 3. str. 481 i dalje.

17"
260 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 261
• [UZ§ 140] relativno itd. time što je moja uvjerenost učinjena kriteri­
a/ Zlo i dobro jem, tj. da stvar važi samo s pomoću mojeg subjektiviteta -
β/ Odnos - tako da se dobro učini prividom. To je nikakvo biće -
privid, po sebi, jer još apstraktan, samo nešto postavljeno.
- samo nešto postavljeno, ne za sebe, što samo sebe
drži, istinski supstancijalno - jer besadržajno, neodređeno • [uz § 140, vidi § 140, odjelj. a]
u sebi. Samo je ono konkretno u sebi savršeno - a/ Zna čovjek da čini zlo kad čini zlo.
No sadržaj mora biti; dakle proizvoljno - αα/ Zlo uopće
γ/ Načini tog privida αα/ Sebičnost, strast - istrajavanje u sebi sa žrtvova­
αα/ Prohtjev; bilo koji sadržaj - zao, prostodušan - njem, povredom prava, dobra
ββ/ Sadržaj kao osnov; - Reflektiran; tj. posebnom β) ima neku svrhu, važi mu nešto kao svrha - što to
sadržaju dano određenje dobra - ali ovo određenje kao nije, kao afirmativno, vara ο tome - Zao karakter
besadržajno, apstraktno afirmativno. kao zao pas -
Objekt znači ovdje prosto apstraktno - nešto pozitiv­ γ/ Čovjek stoji apsolutno pod tim sudom - jer duh,
no - biće - ono što mene zadovoljava. um - Drukčije kao neznanje spoljašnjih okolnosti -
/Savjest postupa -/ Određenje dobra - u zlu - je ca­ Ono [je] stvar njegove volje -
put mortuum onoga pozitivnoga, bića - što sebi ne proti- δ/ time nije kazano da bi onaj tko je to znao da (je)
vurječi, jer je svako određenje, oposebljavanje - iščezlo je zlo time prestao biti zao; to znaju mnogi da (je) zlo,
oposebljavanje je uzeto samo iz moje proizvoljnosti - Ja a ipak su to, čine to isto - iz znanja ne slijedi činjenje
ne priznajem nikakav objektivni sadržaj, sadržajno odre­ - Dakako, može on to zadržati protiv svog vlastitog
đenje - samo objektivitet, dobro, formalno, uopće. uvjerenja i savjesti - premda on to također zna, ipak
krivo, da op čak protiv dobra zadržava - smatra
Apsolutna sofistika - stoga dobro, jer sam ja uvjeren svrhom.
- tj. moja teorijska, reflektirana suglasnost sa sobom -
moje zadovoljenje u meni iz razloga - ovo pozitivno - Ni­ ββ/ sa zlom savješću - ne sačinjava tako bitnu razliku -
kakav drugi objektivitet osim ovog samoodređenja - i to samo gore - uopće vrlo općenit izraz - nešto smatrati zlim
apstraktnog - bezodređenost, otuda sva određenja samo - ipak prirodno važenje, pribaviti važenje - spoljašnja
mojom proizvoljnošću. zbiljnost kao istinska, po sebi.
Ironija je svijest ο tome - Sokrat: ponajprije primati a/ Zlo subj. b/ Nez en haut* - dooro - licemjerstvo
predstave protivnika, ostavljati - ništa njima direktno ne c/ Svrha dobro kao osnov d/ Dobro samo - proizvoljnost
suprotstaviti, nego ih, zaključcima, priznatim istinama, po­ e/ Uvjerenje - subjektivni oblik f/ Ironija - svijest apso­
moću njih samih, dovesti u zabunu - oštro - više u zabunu lutnog subjektiviteta,
ali zapravo u sebi razriješiti - Ono objektivno ironije je di­ a/ Zlo, protivurječje u samome sebi
jalektika, ali samo negativan rezultat - b/ Protivurječje spram postavljenog dobra, protivurječje
Ovdje dijalektika negativiteta u obliku apsolutnog posebnog spram dobra po sebi; ο subjektu kao prividu, li­
idealiteta svega objektivnoga (Fichteova filozofija) - Ref­ cemjerstvo kao supsumcija u c/ itd., čak ispod u meni po­
leksija spram postupanja, spram zakona, dužnosti, božan­ stavljenog dobra - refleksija c/ Zid kao afirmativno, tj.
skoga, vječnoga - to ima sadržaj, određenje samo s pomo­ kao dobro postavljeno ili inkozekvencija.
ću mojeg subjektiviteta - Ja sam uvjeren i znati - ovo uv­ d/ Dobro kao apstraktno goli predikat, pod to može se sve
jerenje je moja proizvoljnost - A ovo znanje leži neposred­
no u uvjerenosti - jer osnovi su postavljeni kao ono prosto * Nez en naut (franc.) — s visoka. - Prim. lek.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 263

supsumirati - u subjektu - osnovu; u svojoj posebnosti ce obrazovanje uopće (koje je zajedničko s modernim
ova veza slučajna - po sadržaju - zlom), djelomice, međutim, oblik nepristranog zla uopće -
e/ moja umnost sama, kao subjektivno uvjerenje, što treba Još ne ovaj odnos volje koji pred sobom ima dobro i
da ima vrijednost - Refleksija ο posebnome - Indiferent- [to] bi bio kao refleksija na dobro.
nost posebnog sadržaja, koji nije po sebi. Svijest slučaj­ Razlog treba da bude ono odlučujuće, ono što ovlaš­
nosti. ćuje. Po sadržaju, neki razlog -
Uz c/ objektivna supsumcija; sadržaj treba da bude
dobar; da se meni kao dobar pojavi; za mene, u mom zna­ • [uz§ 140. odjelj. d.]
nju - kao da bi zlo bilo samo kao protivurječje spram u određenje dobra - bez sadržaja
meni postavljenog dobra, ne spram dobra po sebi; - d/ d/ Za sebe sama, unutarnje, učiniti onim dobrim - Najpri­
Ono posebno nije u njemu samome dobro; samo ono do­ je mnjenje, tvrđenje - hoće se dobro - i ovo apstraktno -
bro je dobro. Oblik koji važi za druge, ne za mene, prijeva­ ovo mnjenje, navođenje - da je glavna stvar ili ono jedino;
ra - e/ također subjektivna veza sama u koju zapada sub­ bilo bi dostatno imati dobru volju - ne da li je ona po sebi
jekt. - f/ Ironija, dobra - nego ja to mnijem. Razlog, sadržaj je prepušten
b/ Licemjerstvo - za druge - Dobro kao privid - sredstvo mojoj proizvoljnosti. - Bitno dobro ono afirmativno. - Da
- Pod licemjerstvom razumijeva se, međutim, i nekonzek- li se neko određenje može smatrati kao afirmativno, te (je)
vencija u sebi samome; - Pobožnost ne ozbiljnost; može, rod u njemu, ono dobro.
svakako, biti ozbiljnost; bez konkretne refleksije - ap- Koje dobro valja preferirati? - Ono preferirano ap­
straktna, pobožnost. Dri tome barbari - ono zlo, sorbira druga - koja se inače također mogu afirmativno
c/ za sebe samo - spoljašnji razlog - probabilizam - odre­ odrediti - Kolizija.
đeno u nekome drugome - može još biti po sebi određen
• [uz§ 140 odjelj. e.]
• [uz § 140 odjelj. c] Posebni sadržaj nije povezan s općim s pomoću sa­
Zlo - Obrat, po sebi mog sebe. Mora se znati ova obmana; kao da bismo mi
c/ Licemjerstvo - za sebe sama - spoljašnja volja - razlog znali što je dobro ako Qe) dobro kao dobro zbog dobra -
- pozitivno - probabilizam. Otuda danas nikakva licem-
Po sebi je d/ određeno s pomoću subjekta: - u e/ to
jerstva, jer se po sebi zlo zna kao dobro, refleksijom odre­
đeno kao dobro. Ovo (je) afirmacija. Početna pretpostav­ postavljeno -
ka: to je dobro, - ili, štaviše, tek: Ja sam dobar ukoliko se e/ Prosto stvar mnjenja - prije toga u isto vrijeme ostalo,
to za mene pojavljuje kao dobro; - oprostivo, dopustivi neriješeno da li je objektivno dobro ili ne - Ovdje uvjere­
grijesi - također znan samo privid - nje jedino samo ono objektivno.
Sofistika, po sebi - naime subjekt po svojoj poseb­ Nikakva načela.
nosti je apsolutna svrha; ne uzima u obzir dobro kao tak­
vo; nije mu ta apstrakcija predmet - Tek su Sokrat i Pla­ •[uz § 140, fusnota ο Jacob iju]
ton postavili takve ideje - našto probabilizam itd. namje­ Jacobi sam otkriva vjeru, [da] neposredno znanje u
rava pod to supsumirati, uz to povezati ono posebno; na­ mojem umu i iz mojeg uma, te da je vjera i ono vjerovano
protiv obrazovana sofistika. Sve uz bilo koju svrhu - koja - No doći k ovom umu samo predaja, neposredno znanje
je kod mnogih sofista bila dobra, kod drugih sebičnost, ili
ono obrazovanje uopće za državne svrhe, - što je ono do­ Uvjerenje - ima također oblik razloga - treba da se
bro, pod bilo kojim okolnostima. Dakle sofistika djelomi- samo pozovem na savjest - Franc[uzi(?)] Napoleon u Beču
264 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 265

divlja životinja - ubojica - tj. ne priznaje ono opće, načela pojaviti samo tamo gdje je ono moralno i dobro određeno ne­
- prava, običajnosti - nikakvo zajedničko tlo s njime - kim vanjskim autoritetom, tako da postoji jednako mnogo auto­
riteta kao i razloga da se ono zlo određuje kao dobro. Kazuistič-
• [uz§ 140, odjelj. f.] ki teolozi, posebno jezuiti, obradili su ove slučajeve savjesti i
Još uvijek dovde - subjektivna čestitost umnožili ih do u beskonačnost.
f/ Znanje da ovaj princip - nije ozbiljnost za objektivno Time što su sada ovi slučajevi dovedeni do najviše suptil­
dobro - ironija - da je to sama loša proizvoljnost - uvjere­ nosti, nastaju mnoge kolizije a suprotnosti dobrog i zlog postaju
nje, jer subjektivno ovisi sasvim ο meni - a/ Taština - tako neodređene da se oni u odnosu na pojedinačnost dokazuju
odolijevanje β/ Čežnja za objektivitetom - u drugi ek­ kao preokrenuti u suprotnost. Ono šta se zahtijeva samo je ono
strem - Postati katoličkim. vjerovatno (Probable) to znači, približno dobro koje se može
poduprijeti bilo kojim razlogom ili bilo kojim autoritetom. Ovo
stajalište ima, dakle, vlastito određenje da sadrži nešto apstrak­
Dodatak. Predstava može ići dalje i zlu volju, sebi preokre­ tno a konkretan sadržaj se postavlja kao nešto nebitno, koji šta-
nuti u privid dobrog. Ako ona ono zlo i po njegovoj prirodi ne više ostaje prepušten pukom mnjenju. Tako, dakle, neko može
može preokrenuti, ona mu ipak može dati privid, kao da je on počiniti zločin i zahtijevati dobro: kada se, na primjer, ubije ne­
dobro. Jer svako djelovanje ima nešto pozitivno, a time što se ki nevaljalac, kao pozitivna strana može se prikazivati to da smo
određenje dobrog prema zlom isto tako reducira na ono pozitiv­ se suprotstavili zlu i da se zlo htjelo umanjiti. Dalji napredak
no, onda ja djelovanje, u odnosu na moju namjeru, mogu odre­ probabilizma je sada u tome da se on više ne tiče autoriteta i
diti kao dobro. Dakle, ne samo u svijesti nego i sa pozitivne tvrdnje nekog drugog, nego subjekta samog, to znači, njegovog
strane ono zlo stoji u vezi sa dobrim. Izdaje li samosvijest djelo* uvjerenja i da samo kroz njega nešto može postati dobro. Ono
vanje kao dobro samo za druge, onda je ova forma licemjerstvo; što je ovdje manjkavo jeste da se to ovdje odnosi samo na uvje­
ali ako se djelovanje samo za sebe može odrediti kao dobro, on­ renje i da više nema nikakvog prava po sebi i za sebe, za koje bi
da je to još viši duh subjektiviteta koji sebe zna kao ono apsolut­ ovo uvjerenje bilo samo forma. Svakako nije svejedno da li ja
no, za kojeg je ono dobro i zlo, po sebi i za sebe, iščezlo i koje nešto činim iz navike i običaja ili prožet njihovom istinom, ali
za dobro može izdati ono što hoće i može. Ovo je stajalište apso­ objektivna istina je također različita od mog uvjerenja; jer uvje­
lutne sofisterije koja se nameće kao zakonodavka i razliku do­ renje nipošto nema razliku dobrog i zlog, budući da uvjerenje
brog i zlog stavlja u odnos prema svojoj samovolji. Što se sada stalno jest uvjerenje, a loše bi bilo samo ono u šta nisam uvje­
tiče licemjerstva, njemu, na primjer, pretežno pripadaju religioz­ ren. Time što je ovo stajalište sada više stajalište, stajalište koje
ni licemjeri (licemjeri Tartuffe-a), koji se podvrgavaju svim cere­ briše zlo i dobro, onda se tome dodaje da je ovo više također iz­
monijama i žele za sebe biti pobožni, ali, na drugoj strani čine loženo zabludi i utoliko ono sa svoje visine ponovo postaje slu­
sve što hoće. Danas se manje govori ο licemjerima, jer, s jedne čajnim i izgleda da više ne zaslužuje nikakvu pažnju. Ova forma
strane, ova optužba izgleda isuviše teška, s druge strane, pak, li­ sada je ironija, svijest da se sa takvim principom uvjerenja nije
cemjerstvo je više ili manje iščezlo u svom neposrednom obliku. 'dospjelo daleko i da u ovom najvišem kriteriju vlada jedino sa­
Ova gola laž, ovo skrivanje dobrog, sada je postalo isuviše pro­ movolja. Ovo stajalište je zapravo proisteklo iz Fichteove filozo­
vidno, kao da ga se ne bi trebalo prozirati, a razdvajanje u koje­ fije koja ono Ja izgovara kao apsolut, to znači kao apsolutnu iz­
mu se na jednoj· strani čini dobro a na drugoj zlo, više ne postoji vjesnost, kao opće jastvo koje kroz dalji razvitak napreduje do
otkad je dodatno obrazovanje suprotstavljena određenja učinilo objektiviteta. Ο Fichteu se zapravo ne može' reći da je on u
kolebljivim. Finiji oblik, naprotiv, koji je licemjerstvo sada pri­ onom praktičnom samovolju subjekta učinio principom, ali je
milo, jeste oblik prpbabilizma, koji sadrži to da se neki prestup kasnije u smislu posebnog jastva kod Friedricha v. Schlegela,
nastoji predočiti kao nešto dobro za vlastitu savjest. On se može samo ovo posebno uspostavljeno kao bog, u vezi sa dobrim i li-
266 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET
267

jepim, tako da je ono objektivno dobro samo jedna tvorevina viteta i određenja, a ono odredilačko, subjektivitet, bez
moga uvjerenja, da samo kroz mene dobiva postojanost i da mu onoga što bitkuje po sebi - kao totaliteti za sebe konstitui­
ja, kao gospodar i majstor, mogu dopustiti da se pojavi i da iš­ raju, sebe ukidaju i time snižavaju na momente - na mo­
čezne. Time što se ja držim prema nečemu objektivnom ono je mente pojma koji postaje očit kao njihovo jedinstvo i koji
za mene ujedno iščezlo, i ja tako lebdim nad jednim čudovišnim je upravo tom postavljenošću svojih momenata dobio rea­
prostorom proizvodeći i razarajući likove. Ova najviša tačka litet pa je sada, dakle, kao ideja - pojam koji je svoja od­
subjektiviteta može nastati samo u jednom dobu visokog obra­ ređenja razvio u realitet pa ujedno jest u njihovu identite­
zovanja gdje je ozbiljnost vjerovanja propala, a svoju bit ima sa­ tu kao njihova bit koja bitkuje po sebi. - Opstanak slobo­
mo još u taštini svih stvari. de, koji je neposredno bio kao pravo, određen je u reflek­
siji samosvijesti kao dobro; ono treće, ovdje u svom prije­
lazu kao istina ovog dobra i subjektiviteta, stoga je isto ta­
Prijelaz iz moraliteta u običajnost ko istina tog subjektiviteta i prava. - Ono običajnosno jest
subjektivno uvjerenje, ali prava koje po sebi bitkuje; - da
je ova ideja istina pojma slobode, to ne može biti nešto
§ 141. pretpostavljeno, uzeto iz osjećaja ili bilo čega drugoga, ne­
go - u filozofiji samo nešto što je dokazano. Ta njegova
Za dobro kao ono supstancijalno općenito slobode, ali još dedukcija sadržana je samo u tome da se pravo i moralna
apstraktno, stoga su se isto tako zahtijevala određenja uopće i samosvijest pokazuju sami po sebi i da se u tome vraćaju
njihov princip, ali kao s njime identična, kao što se za savjest, kao u svoj rezultat. - Oni koji vjeruju da se mogu u filozo­
samo apstraktni princip određivanja, zahtijeva općenitost i ob- fiji osloboditi dokazivanja i deduciranja pokazuju da su
jektivitet njenih određenja. Oboje, svako tako za sebe uzdignuto još daleko i od prve misli ο onome što je filozofija, pa ina­
do totaliteta, postaje nečim neodređenim što treba da je određe­ če, doduše, mogu da govore, ali u filozofiji nemaju prava
no. - No integracija obaju relativnih totaliteta do apsolutnog da učestvuju oni koji hoće da govore bez pojma.
identiteta već je po sebi izvršena time što je upravo ovaj subjek­
tivitet koji za sebe lebdi u svojoj ispraznosti, subjektivitet čiste • [uz§ 141]
izvjesnosti samoga sebe identičan s apstraktnom općenitošću Dobro - i savjest: oblici - savjest kao određenje -
dobroga; - time konkretni identitet dobra i subjektivne volje, Zasebitost*, beskonačni oblik bez sadržaja, djelatnost, ide-
njegova istina jest običajnost. alitet, nemir, ništa ne imati i puštati postojanim - dobro
po sebi biće, vječno, nepromjenljivo - beskonačni sadržaj
U logici se podrobnije razjašnjava takav prijelaz po­ bez oblika, stoga nikakav sadržaj.
jma. Ovdje samo toliko, da priroda onoga ograničenoga i
priroda onoga konačnoga, - a takvi su ovdje apstraktno
dobro, koje samo treba da bude, i isto tako apstraktni sub­ • [uz § 141 primjed.]
jektivitet, koji samo treba da bude dobar - u sebi samima Dobro apstraktna posebitost** iščezava s pomoću
imaju svoju suprotnost, dobro svoju zbiljnost, a subjektivi­ subjek[tiviteta], idealiziranja*** svake određene dužnosti
tet (moment zbiljnosti običajnosnoga), ono dobro, ali da - postaje čistom apstrakcijom; određivanje - prelazi u
oni kao jednostrani još nisu postavljeni kao ono što su po subjektivitet. Ovaj što sebe apstraktno izolira nema kao
sebi. To postavljanje postižu u svom negativitetu, u tome
* Zasebitost — Fürsich. - Bilj. prev.
što oni sebe, kako se jednostrano, da ni jedan ne treba da * * .Posebitost = .Ansich. - Bilj prev.
ima u sebi ono Što je po sebi u njima - dobro bez subjekti- * * * Iznad toga: Subjektivitet je sam pojam. - Bilj. njem. izd.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 269
268

određenje nikakvu posebitost, ima samo proizvoljnost - β/ Subjektivitet - ono što određuje
upravo ona hoće da bude neodređena - ovo (Je) njen αα/ nije spram dobra,
vrhunac. ββ/ ne supsumira naprosto ovo ili ono, nego
Ova je neodređenost, međutim, štaviše, prptivnost γγ/ kao sistem primjeren pojmu*
proizvoljnosti - to je ono sebi samome jednako*, ono op­ b. Pravo i moralitet, sloboda također oposebljavanje
će volje - Time što se ona tako spoznala, ona napušta sub- - opstanak - Ono što određuje spoljašnje i u volji (poseb­
jektivitet - štaviše, pojam volje. Sebi tako predstaviti, jest ni sadržaj) -
općenitost koja sebe tako misli** c. Povijesna primjedba
a/ Pobijanje - Odakle ona crpe određenje za postu­ Sloboda u svojoj bitnoj općenitosti sama predmet.
panje? Za postupanje, zbiljnost, mora se odrediti - Ništa Ne gubiti iz vida bitnu volju, slobodu - Određenje prava -
kao proizvoljnost. - Slučajnost, - ili ako to treba biti do­ prelazi u subjektivitet uopće.
bro, općenito, onda je ono objektivno, po sebi i za sebe, Osvrt - razlika ideje slobodne volje, koja [?] se u sebi
vječno - ne samo nešto postavljeno, od mene, s pomoću trne, i običajnosnoga -
mene, što sam ja na ironičan način samo tako bio učinio. - Mi smo samo kod iste ideje - oboje jedno te isto, ni­
Ono istinito nije ništa ironično. kad iznad toga, nikad to ne gubimo -
β/ dijalektički prijelaz:, apstraktni subjektivitei volie - No razlikujemo obje strane u njihovu određenju.
je po sebi ono općenito, dobro, biće - po sebi*** - mnje­ Običajnost je ideja kao zbiljski život - Istina - pose­
nje - Ja činim u sebi što mi se prohtije, što ja, ovaj, hoću - bitost i zasebitost - sada je predmet samosvijesti - kao na­
duh svijeta supstancija - ponižavanje, stvar se mora zbiti, ma od početka.
- ne priznavati nikakvu stvar; ja sam mnogo više ispunje­ Tome da se ideja tako shvaća, tako određuje, pripa­
na, određena, opća stvar. Oslobođen od stvari. - da da subjektivitet ne bude samo shvaćen općenito nego u
Dobro ima ovu apsolutnu ironiju na taj božanski subjekti- potpunom određenju, kako je on postavljen kao identičan
vitet. U tome leži apsolutno određenje, - naime subjektivi- s onim općim.
tet je odredbena djelatnost uma - ali samo ta strana - on Subjektivitet - vraćanja u sebe -
je uman samo u svom neprotivurječnom jedinstvu s općim a/ Znanje što neposredno - β/ Opća priroda p[ostupanja] -
- njegova određenja samo istinska unutar tla općenitosti -
ne neko određivanje proizvoljnosti - Dobro dobiva svoja γ/ Opća priroda po svom pojmu - dobro.
određenja momentom subjektiviteta. Ovaj je istinski u je­ Subjektivitet... [\ Nagon, prirodna je volja osobna
dinstvu s općenitim. Subjektivitet određen kao općenito volja ove ili one stvari - s potpunom ravnodušnošću inte­
dobar, kao objektivan, tj. bitkujući po sebi, ali ako je ironi­ resa - Subjektivitet je, svakako, naum, znanje okolnosti -
čan prema tome - povlači sebe, naime, ono opće, ono po namjera je samoodređenje iz kategorije dobra - jest iz uv­
sebi. jerenja - sve to načini subjektiviteta.
a. S identitetom subjektiviteta i dobra nestaje jednos­ No jedan način subjektiviteta po kojemu je [on] po­
tranost obaju. stavljen kao apsolutan, naime kao identičan s dobrim - Iz­
a/ Dobro jest bor između dobra i zla - Oblik bitka - je sama općenitost
aa/ ne apstraktni subjektivitet, beskonačno određivanje - Oblik bitka ili opstojnosti je svijest - i određenost pojma -
ββ/ ne konačno - nego sistem - Ono daje oblikovanja koja smo vidjeli - ovo određenost
* Ono sebi samu.ne jednako - aas Sichselbstgleiche. - Bilj. prev.
** Po-sebi-biće = das Ansichseiende. - Bilj. prev. * [Ispod toga:] Moja određenja padaju U stvar. - Bilj. njem. izd.
***Ispod toga: Moja određenja padaju u stvar. - Bilj. njem. izd.
270 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL MORALITET 271

momenta za sebe nemaju nikakvu zbiljnost. Samo ono besko­


pojma. Strogo pravo α/ Sloboda β/ Posebnost, spoljašnji načno, ideja, jest zbiljsko: pravo egzistira samo kao ogranak
sadržaj, ovo [?] za sebe izjednačiti [?] jedne cjeline, kao biljka koja puže na jednom po sebi i za sebe
Tako shvaćen, pojam slobode ima kao svoju egzis­ čvrstom stablu.
tenciju samosvijest - subjektivitet, i to takav za koji je, ob­
rnuto, njegova određenost samo ono opće, onaj za sebe
bitkujući pojam. - Ja - način mojeg opstanka, ono opće. -
Obrnuto, ono opće - način njegova opstanka samosvijest
- ali što je sebi samo unutar općenitoga - živi, tj. jest zbilj­
ski, jedinstvo unutarnjega i spoljašnjega - da se ne može
više reći - Što je unutarnje i spoljašnje - Dobro je bez ži­
vota - bez subjektiviteta, kojemu je ono u biti apsolutna
svrha - Samosvijest, duhovno bez života, koja je samo pri­
rodna, ima kao svoje određenje svoje nagone - ili samo
svoju osobitost - apstraktno dobro -
Gdje se pravo - tj. privatno pravo - upotrebljava -
takvo još stanje nije običajnosno. Tome pripada da je sub­
jektivitet, posebnost određena kao opća, - to (je) zbiljnost
- Svi načini zbiljnosti samo su posljedice toga - jer (je)
subjektivitet onaj koji ozbiljuje.
Dodatak. Objema principima koje smo do sada posmatra- {>·,.

li, apstraktnom dobru kao i savjesti, nedostaje ono što im je sup­


rotno: apstraktno dobro isparava se u nešto posve bez snage, u
šta ja mogu unijeti svaki sadržaj, a subjektivitet duha ne postaje
manje besadržajan time što se gubi njegovo objektivno znače­
nje. Stoga se može javiti čežnja za jednim objektivitetom u koje­
mu se čovjek radije unižava do sluge i do potpune ovisnosti, da
bi samo umakao muci praznine i negativiteta. Kada su u novije
vrijeme neki protestanti prešli u katoličku crkvu, to se dogodilo
jer su našli da je njihov interes besadržajan pa su posegli za ne­
čim čvrstim, za jednim uporištem, jednim autoritetom, premda
ono što ih je održalo nije bila čvrstina misli. Jedinstvo subjektiv­
nog i dobrog koje objektivno po sebi bivstvuje, jest običajnost i
u njoj se dogodilo ono po pojmu mišljeno pomirenje. Jer ako je
moralitet forma volje uopće po stvari subjektiviteta, onda obi­
čajnost nije samo subjektivna forma i samoodređenje volje nego
to da se njen pojam, naime sloboda, ima za sadržaj. Ono pravno
i ono moralno ne može egzistirati za sebe, oni moraju ono obi­
čajno imati za načelo i za nosioca, jer pravu nedostaje moment
subjektiviteta kojeg moral, opet, ima samog za sebe, i tako oba
OBIČAJNOST 273

β/ Subjektivitet je dalje u određenju samosvijesti - Jest


znanje a/ jest običajnostan β/ kao svijest odnos prema
dužnostima: αα/ one jesu, supstancijalno, ββ/ daje po­
tvrdu za ovo.
γ/ običaj, navika, § 151.
a/ Duh nekog naroda αα/ Subjekt ßß/kao svijet - γ/ Obi­
čaj - a/ empirijska općenitost, odnos mnogih individua,
oblik konkretnog subjekta, naime a) dužnost - u općem
obliku b/ u spoljašnje svjesnom načinu, - kao opostojeći
TREĆI DIO duh, prema kojemu opstoji odnos - tj. znano u drugim ljudi­
ma -
Ä. Što je običajnost? Da je moja volja postavljena kao pri­
OBIČAJNOST mjerena pojmu - da je ukinut njen subjektivitet - dakle a/
Pravo, pravo predmet volje β/ Subjektivitet, priznanje
§ 142. onog objektivnog, pojam.
Običajnost je ideja slobode kao živo dobro koje u samos­ Suglasnost (volja kao u sebi opća) - da ja - koji mis­
vijesti ima svoje znanje, a s pomoću njegova postupanja i svoju lim - tj. kao ono opće - hoću opće - i jesam ovo htijenje
zbiljnost, kao što postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkuju- općega - U empirijskom - brak, država - jedine su velike
ću podlogu i pokretačku svrhu u običajnom bitku - pojam slo­ običajnosne cjeline - one (su) supstancije - a) Suglasnost
bode koji je postao opstojećim svijetom i prirodom samosvijes­ u ljubavi ß/ s osjećajem - slobodnog subjektiviteta, postu­
ti. pati u smislu takve cjeline, tj. onog općeg - ne posebni na­
goni, interesi - jedno-bitak* onoga jednoga -
• [uz§ 142]
22. I 1823; 14. I 1825. Jednostavno formalno određenje - sloboda: - Ap­
Formalna razlika. Ponajprije ideja. Interes čistog strakcija a/ opća volja i β/ beskonačno identična sa so­
bom - ovu imati u tome, - mišljenje.
subjektiviteta i općenitosti volje.
Razlika posljedice - zbiljnost i pojam - jer se u po­ Sveto što povezuje duhove, bilo to makar samo lako
jmu počinje s mislima - ovaj ponajprije apstraktno - po- kao sita vijenac; ono najsvetije što (je) unutarnje mišljeno
sebitost i zasebitost. - vječno duhove čini ujedinjenima -
Odnos prava i moraliteta prema običajnosti.
a/ Shvatiti običajnost, tj. njene momente - kao njeno je­ Samo dvije strane, lorme
dinstvo Trojako određenje: a/ pojam, β/ subjektivitet kao
β/ Ovi momenti ranije za sebe moja volja, γ/ subjektivitet - kao opći bitak - priroda,
običaj -
αα/ u svojim oblikovanjima -
ββ/ u ovo određenje prelaze - Supstancijalno jedinstvo; opća volja, viša nego poro­
dica, država - stalež, stanje - biće, Bog, penati -
a/ Sistem oposebljavanja dobroga - iz samog pojma koji
je onaj koji se razvija, ne supsumcija - čvrsti temeljJedin­
stvo, § 144/5. - * Jedno-bitak = Einessein. - Bilj. prev.

18 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA


274 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 275
§ 143. momenti običajnosne moći, koje upravljaju životom individua,
imajući u njima kao svojim akcidencijama svoju predstavu, po­
Budući da je znanje to jedinstvo pojma volje i njenog op­ javni lik i zbiljnost.
stanka, koji je posebna volja, opstoji svijest ο razlici tih mome­
nata ideje, ali tako da je sada svaki za sebe sam totalitet ideje pa Dodatak. Pošto običajna određenja sačinjavaju pojam slo­
mu je ona podloga i sadržaj. bode, ona su supstancijalitet ili opća bit individua, koje se pre­
ma tome drže samo kao nešto akcidentalno. Objektivnoj običaj­
nosti, koja je sama ono postojano i moć, kroz koju se upravlja
životom individua, - svejedno je da li individua postoji. Običaj­
§ 144. nost je stoga narodima predstavljena kao vječna pravednost,
kao po sebi i za sebe bivstvujući bogovi, prema kojima tašto
a) Objektivno običajnosno, koje stupa na mjesto apstrak­ držanje individua ostaje samo jedna lelujava igra.
tnog dobra, jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao
spas beskonačnom obliku. Ona otuda postavlja u sebi razlike,
koje su time određene pojmom, pa po tome običajnosno ima
čvrst sadržaj, koji je za sebe nuždan, te opstojanje uzdignuto
nad subjektivno mnjenje i nahođenje jesu po sebi i za sebe bit- § 146.
kujući zakoni i uredbe.
β) Supstancija sebe zna u ovoj svojoj zbiljskoj samosvijesti
• [uz§ 144] i time je objekt znanja. Za subjekt imaju običajnosna supstanci­
Razlike: a/ Zakonsko određenje sadržaja, β/ razlika ja, njeni zakoni i sile, s jedne strane, kao predmet odnos da oni
jesu, u najvišem smislu samostalnosti - apsolutan, beskonačno
od samosvijesti - Individualne dužnosti - priroda stvari čvršći autoritet i moć kao bitak prirode.
Dodatak. U cjelini običajnosti prisutan je i objektivni kao Sunce, Mjesec, brda, rijeke, uopće okolni objekti pri­
i subjektivni moment: ali oba su samo forme istog. Dobro je ov­ rode jesu, oni za svijest nemaju autoritet da samo uopće
dje supstancija, to znači, ispunjenje onog objektivnog subjekti- jesu nego također da imaju posebnu prirodu, koju svijest
vitetom. Ako se običajnost posmatra sa objektivnog stajališta, uvažava pa se prema njoj upravlja u svom držanju prema
onda se može reći da običajni čovjek sebe nije svjestan. U ovom tim prirodnim objektima, svojem bavljenju njima i upotre­
smislu navještava Antingona da niko ne zna dokle sežu zakoni: bi njih. Autoritet je običajnosnog zakona beskonačno viši,
da su oni vječni. To znači da su oni po sebi i za sebe bivstvujuće jer stvari prirode prikazuju umnost na posve spoljašnji i
određenje koje teče iz prirode stvari. Ali ne manje ovo supstan- pojedinačni način pa je kriju pod likom slučajnosti.
cijalno ima i svijest, premda joj pripada uvijek samo položaj
jednog momenta. • [uz§ 146]
Subjekt αα/ jest običajnostan - stoji u jedinstvu -
jest primjeren - ββ/ svijest a/ odnosa prema dužnostima,
§ 145. one jesu, čvrsto - γγ/ daje dokaza - opstoji u tome - volja
-duh-
Da je ono običajnosno sistem tih određenja ideje, to sači­ [Običajni zakoni] jesu - isto tako po sebi - kao što
njava njegovu umnost. Ono je na taj način sloboda ili po sebi i egzistiraju - božanske moći - oblik, božja zapovijed, auto­
za sebe bitkujuća volja kao ono objektivno, krug nužnosti čiji su ritet ili vječna umna određenja - ravnodušno.
18*
OBICAJNOST 277
276 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Ne mogu položiti račun, nikakvu savjest, nikakvo


§ 147. uvjerenje - ne razlozima - izbor, odobravanje - identično
sa mnom postavljeno - Uvjerenju pripada, mene prije
S druge strane, one nisu subjektu nešto strano, nego im subjektivno - učiniti praznim - neodređeno - kao da je
daje svjedočanstvo duha ο njima kao ο svojoj vlastitoj biti, u ko­ nešto drugo naspram mene postavilo sadržaj - postpuno
joj on ima svoj samoosjećaj, živeći u njemu kao svom od sebe posredovanje - ne neposredno čuvstvo i bitak - /premda
nerazličnom elementu - odnos koji je neposredno još više iden­ ovaj leži u osnovi i upravo čini osnove, na koje ja svodim
tičan nego sama vjera i povjerenje. stvar/ - također ne čuvstvo - nego bitak, tako ja jesam -
Vjera i povjerenje pripadaju početnoj refleksiji, te uvid, ja sam svjestan ovog posredovanja, ove povezanosti.
pretpostavljaju neku predstavu i razliku; - kao što bi npr. Svatko ima ovo iskustvo, život u sebi samome -
bilo različito vjerovati u pogansku religiju i biti poganin. Nasuprot tome može on sebe postaviti - ali ne iz se­
Onaj odnos ili, štaviše, jednakost bez odnosa, u kojoj je be izaći - iskočiti iz kože - Goethe:
običajnosno zbiljski život samosvijesti, može, svakako, pri­
jeći u odnos vjere i uvjerenja i u odnos koji je posredovan
daljom refleksijom, u uvid s pomoću razloga koji mogu ot­ § 148.
početi i od nekih posebnih svrha, interesa i obzira, od stra­
ha i nade ili od povijesnih pretpostavki. No adekvatna Kao ova supstancijalna određenja, ona su za individuu
spoznaja toga pripada misaonom pojmu. dužnosti obavezne za njezinu volju - za individuu, koja se razli­
kuje od njih kao ono subjektivno i u sebi neodređeno ili poseb­
• [uz §147] no određeno, koja time stoji u odnosu prema njima kao prema
Sloboda - u umnim zakonima - Spram dužnosti - onome svome supstancijalnome.
porodica
Pravo subjekta Etička nauka ο dužnostima* tj. kakva je ona objek­
tivno, a ne kako treba da se shvati u praznom principu
Tako oni jesu - tako oni žive moralnog subjektiviteta, koji, naprotiv, ništa ne određuje
Grci nisu imali nikakve savjesti - spram običaja - (§ 134) - jest otuda sistematski razvoj kruga običajnosne
Hidarnes je govorio lakedemonskim poslanicima da nužnosti, koji slijedi u ovom trećem dijelu. Različitost
ostanu kod njega, da budu prijatelji njegova kralja i tako ovog prikaza od oblika neke nauke ο dužnostima leži sa­
veliki i sretni kao on [oni odvratiše:] »Tvoj savjet je dobar mo u tome što u onome što slijedi običajnosna određenja
i u skladu s tvojim iskustvom. Da si okušao sreću koju mi proizlaze kao nužni odnosi, što se pri tome ostaje i što se
uživamo, ti bi nam savjetovao da za to žrtvujemo sve svo­ za svako određenje ne dodaje još završna rečenica: tako je
je. Kod Kserksa, još jasnije, kako bismo ovdje mogli živje­ ovo određenje za čovjeka dužnost** - Nauka ο dužnosti­
ti, napustiti svoju zemlju, zakone i takve ljude da smo, da ma, ukoliko nije filozofska znanost, uzima svoju građu iz
bismo za njih umrli, poduzeli tako dug put?« - Iz Herodo- odnosa kao opstojećih i prikazuje njihovu vezu s vlastitim
ta, VII, c. 135 i dalje'. predstavama, s općenito iznenađenim načelima i mislima,
svrhama, nagonima, osjećajima itd., pa može kao razloge
pridodati dalje posljedice svake dužnosti s obzirom na
1 Vrlo slobodno citirani pasaž je kod Lassona kao i kod Hoffmeistera
očigledno pogrešno naveden: »Hydaspes« umjesto Hydarnes; »....pridodati. * [u rukopisu:] Etički - umjesto moralno - običajnosno
Kod Xerxesa, ne [!] jasnije, kako bismo mogli...«; konačno »c. 129« umjesto c. ** Dužnost - je pravo, opstanak, njegove volje
135 i dalje. Bilj. njem. izd.
278 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 279

druge običajnosne odnose, kao i na dobrobit i mnjenje. Što bi čovjek morao činiti, koje su to dužnosti što ih
No imanentna i konzekventna nauka ο dužnostima ne mo­ treba da ispunjava da bi bio krepostan, lako je kazati u
že biti ništa drugo doli razvoj onih odnosa koji su s pomo­ jednoj običajnosnoj zajednici - on ne treba da radi ništa
ću ideje slobode nužni i stoga zbiljski u svom cijelom op­ drugo nego što mu je u njenim odnosima naznačeno, izre­
segu, u državi. čeno i poznato. Ispravnost je ono općenito što se od njega
može zahtijevati dijelom pravno, dijelom po uobičajenos-
ti, No ona/se za moralno stajalište lako pojavljuje kao ne­
§ 149. što što je podređenije, iznad čega bi čovjek još više morao
zahtijevati od sebe i drugih, jer prohtjev da se bude nešto
posebno ne zadovoljava se onim što bitkuje po sebi i za se­
Kao ograničenje može se dužnost koja obavezuje pojaviti be i što je uopće; on nalazi tek u izuzetku svijest ο osebuj­
samo spram neodređenog subjektiviteta ili apstraktne slobode i
spram nagona prirodne ili moralne volje, koja svoje neodređeno nosti. - Različite strane ispravnosti mogu se tako nazvati
dobro određuje na osnovu proizvoljnosti. Individua se, štaviše, vrlinama, jer su one isto tako - premda u usporedbi s dru­
u dužnosti oslobađa dijelom od ovisnosti pod kojom stoji u gima ne posebno - vlasništvo individue. No govorenje ο
zgoljnom prirodnom nagonu, kao i od potištenosti u kojoj je ovoj vrlini graniči lako s praznom deklamacijom, jer se ti­
ona kao subjektivna posebnost u moralnoj refleksiji onoga »tre­ me govori ο nečemu apstraktnome i neodređenome, kao
ba da« (Sollen) i onoga što se može, a dijelom neodređenog što se također takvo govorenje sa svojim razlozima i prika­
subjektiviteta, koji ne dolazi do opstanka, i objektivne određe­ zima obraća individui kao proizvoljnosti i subjektivnom
nosti postupanja, pa ostaje u sebi i ostaje kao nezbiljnost. U nahođenju. U opstojećem običajnosnom stanju, čiji su od­
dužnosti oslobađa sebe individua do supstancijalne slobode. nosi potpuno razvijeni i ozbiljeni, ima prava vrlina svoje
mjesto i zbiljnost samo u izvanrednim okolnostima i koli­
Dodatak. Dužnost ograničava samo samovolju subjektivi­ zijama onih odnosa; - u istinskim kolizijama, jer moralna
teta i udara protiv apstraktnog dobra kojeg se subjektivitet refleksija može sebi svuda stvoriti kolizije i sebi pridati
čvrsto drži. Kada ljudi kažu, mi hoćemo da budemo slobodni, svijest ο nečemu posebnome i ο pridonesenim žrtvama. U
onda to najprije znači samo to da hoćemo da budemo apstrak­ neobrazovanom stanju društva i zajednice javlja se stoga
tno slobodni, a svako određenje i rasčlanjenost u državi važi za više oblik vrline kao takve, jer je ovdje običajnosno i nje­
jedno ograničenje ove slobode. Dužnost utoliko nije ograniče­ govo ozbiljenje više individualno nahođenje i osebujna ge­
nje slobode nego samo njene apstrakcije, to znači neslobode: nijalna priroda individue, kao što su stari posebno predici-
ona je dospijevanje do biti, dobivanje afirmativne slobode. rali vrlinu Herkulu. I u starim državama, budući da u nji­
ma običajnost još nije došla do tog slobodnog sistema sa­
mostalnog razvoja i objektiviteta, morala je vlastita geni­
jalnost individua biti ona koja je nadoknadila taj nedosta­
tak. Nauka ο vrlinama, ukoliko ona nije puka nauka ο
dužnostima, dakle posebnost koja obuhvaća ono što se os­
§ 150. niva na prirodnoj određenosti karaktera, bit će, prema to­
me, neka duhovna povijest prirode.
Običajnosno, ukoliko se reflektira na individualnom, pri­ Budući da su vrline ono običajnosno u primjeni na
rodom određenom karakteru kao takvome, jest vrlina, koja je - posebno, a po toj subjektivnoj strani nešto neodređeno, u
ukoliko ne pokazuje ništa osim jednostavne prikladnosti indivi­ njihovo određenje ulazi ono kvantitativno više ili manje;
due dužnostima onih odnosa kojima pripada - ispravnost. stoga njihovo promatranje dovodi nedostatke ili poroke,
280 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 281

koji stoje nasuprot, kao kod Aristotela, koji posebnu vrli­ vidua više stvar njene vlastitosti i jednog prirodnog načina dje­
nu po svom pravom smislu određuje kao sredinu između lovanja. Nijemci, naprotiv, više su misleći i kod njih isti sadržaj
onoga previše i onoga premalo. - Isti sadržaj koji poprima dobiva formu općenitosti.
oblik dužnosti i zatim vrlina jest i onaj koji ima oblik na­
gona (§ 19, bilj.)· I oni imaju isti sadržaj kao svoj temelj,
ali kako on u njima pripada neposrednoj volji i prirodnom
osjećaju i kako još nije izobražen do određenja običajnos- § 151.
ti, nagoni imaju sa sadržajem dužnosti i vrlina zajednički
samo apstraktni predmet, koji kao neodređen u sebi samo­ No u jednostavnom identitetu sa zbiljnošću individua po­
me ne sadržava za njih granice dobra ili zla - ili su oni po javljuje se ono običajnosno kao njihov opći način postupanja -
apstrakciji pozitivnoga dobri, i obratno, po apstrakciji ne­ kao običaj* - njihova navika kao druga priroda, koja je postav­
gativnoga zli (§ 18). ljena na mjesto prve prosto prirodne volje pa je duša koja proži­
ma njihov opstanak, značenje i zbiljnost, duh čija je supstancija
tek tako duh koji živi i opstoji kao svijet.
• [uz § 150]
Daljna energija posebnog talenta - Aristokracija - • [uz §151]
Svi Atenjani kreposni - Aristokrat izvanredan talent - Pri­
goda da se postupa za cjelinu - Jedinstvo a/ kao supstancija, β/ kao običaj u pojedi-
načnoj svijesti ili svijesti uopće, γ/ svijet - kao bitak, eg-
Grčka vrlina - kao umjetničko djelo - sjaj prirodne zistencija
jedinstvenosti - ono običajnosnoi ujedno kao karakter, Svijest ove suglasnosti
ćud, sklonost, nagon - identično s posebnom ličnošću.
a/ kao duh, Bog - osoba
Tako hrabrost, osobna odvažnost, uvijek - kod voj­ β/ Sadašnjost - jest kao [?] u drugoj svijesti apstraktno -
skovođa, vladara, više snage razuma, duha, smišljenosti, svrha subjektivne svijesti s općenitosti. Subjekt je bitno
odlučnosti. Ali dužnost jednog posebnog staleža. Napro­ ovaj, osoba - s te strane empirijska općenitost, γ/ Svijet
tiv, već hrabrost koja zna - ne pojavljuje se više tako kao
vrlina. αα/ Običaj - mnogih individua - a/ Odnos subjekta pre­
ma subjektu (ne kao u apstraktnom pravu) - stvar samo
Vrline -posebne strane, koje su više ili manje ravno­ potreba i tako također ugovor slučajan - β/ moralna vri­
dušne.
jednost - moralitet - pravo subjektivne samosvijesti ono
Umjerenost, štedljivost, darežljivost - više prepušte­ unutrašnje postupka - tlo, subjektivni odnos spram dru­
ne proizvoljnosti - posebna sklonost - gih, ali vrijednost, okretanje u sebe - Ovdje svijest suglas­
Posljedice sitničave sebičnosti, nerazboritosti s obzi­ nosti - identitet - svijest ne u meni (moralna refleksija),
rom na bitne ciljeve. nego kao bitkujuća, tj. izvan mene - moja suglasnost izvan
mene - suglasnost individua.
Dodatak. Ako neki čovjek čini ovo ili ono običajno, onda Običajnost, običaj je § 147 kao duh - a/ apsolutni
on upravo nije krepostan, ali, krepostan je svakako onda ako je sadržaj, β/ sloboda, dokaz duha.
ovaj način ponašanja neka stalnost njegovog karaktera. Vrlina Savjest, refleksija, moralitet nije duh, kao tupa nevi­
je više običajna virtuoznost i ako se danas ne govori mnogo ο nost također ne. - a/ Tamo subjekt određujući sebe u sebi
vrlini kao takvoj, onda to ima svoj razlog u tome da običajnost
* »Erscheint das Sittliche, als die allgemeine Handlungsweise derselben
više nije toliko forma neke posebne individue. Posebno su Fran­ - als Sitte...«. I ovdje se vidi zašto smo se pri prijevodu kategorija »die Sittlic­
cuzi onaj narod koji najčešće govori ο vrlini jer je kod njih indi- hkeit«, »das Sittliche«, odlučili za termine običajnost, običajnosno. - Bilj. prev.
282 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 283

samom - po dobrom, dužnosti - apstraktna refleksija - §152.


razum - ne kao živo dobro - identitet - subjektivitet po-
javljuje se kao proizvoljnost izbora. - β/ Ovdje bez svijesti Običajnosni je supstancijalitet na taj način došao do svog
ο općoj svrsi - ili (Kinezi) ono običajnosno učinjeno juris- prava, a ovo do svog važenja, naime, da je u tom supstancijalite-
tičkim - spoljašnjim zakonom. tu nestala [je] svojeglavost i vlastita savjest pojedinaca, koja bi
bila za sebe i sačinjavala suprotnost spram njega, budući da obi­
Običaj - ήθος - stari nisu ništa znali ο savjesti - Rie­ čajnosni karakter ono nepokretno opće, ali koje je u svojim od­
mer: ήθος jon. ζθός - navika, upotreba - (osobito stan ređenjima otvoreno za zbiljsku umnost, zna kao svoju pokretač­
kod Herodota) porijeklo ljudi - običaj- da li obitavališta? ku svrhu, pa spoznaje svoje dostojanstvo, a isto tako i svako op-
- Navika, karakter, izraz lica - U stilu i deklamaciji stojanje posebnih svrha, kao na njemu osnovano, imajući ga za­
ηθιχος ono karakteristično - način bitka i života - ista u njemu. Subjektivitet je sam apsolutni oblik i egzistentna
ββ/ Spoljašnja zbiljnost. - Ako su loši zakoni, onda zbiljnost supstancije, a razlika subjekta od nje kao njegova
također i običaji. predmeta, svrhe i moći jest samo ujedno isto kao neposredno iš­
čezla razlika oblika.
Dodatak. Kao što priroda ima svoje zakone, kao što životi­ Subjektivitet, koji sačinjava tlo egzistencije za pojam
nje, drveće, sunce, izvršavaju svoj zakon, tako je običaj ono što slobode (§ 106), pa se s moralnog stajališta još razlikuje od
pripada duhu slobode. Ono šta pravo i moral još nisu to jeste tog svog pojma, jest u onome običajnosnome njegova eg­
običaj, naime jest duh. Jer u pravu posebnost još nije posebnost zistencija koja je njemu adekvatna.
pojma nego samo prirodne volje. Isto tako na stajalištu morali­
teta samosvijest još nije duhovna svijest. Pri tom se radi samo ο • [uz §152]
vrijednosti subjekta u samom sebi, to znači da subjekt, što se Pravo - opstanak ovog pojma -
određuje prema dobru protiv zla, još ima formu samovolje. Ov­ Prava - privatna prava - ličnost
dje, naprotiv, na običajnom stajalištu volja jest kao volja duha i Pravo - samosvijesti - znajuće čak u onome što je
ima jedan supstancijalni, sebi odgovarajući sadržaj. Pedagogija običajnosno -
je umijeće da se čovjek napravi običajnim: ona promatra čovje­
ka kao prirodnog i pokazuje put da ga preporodi, da preobrazi
njegovu prvu prirodu u jednu drugu, duhovnu, tako da ovo du­
hovno u njemu postaje navikom. U njoj iščezava suprotnost pri­ § 153.
rodne i subjektivne volje, borba subjekta je prekinuta, i onom
običajnom utoliko pripada navika, kao što pripada i filozof­ Pravo individua na njihovo subjektivno određenje za slo­
skom mišljenju, budući da ono iziskuje da je duh obrazovan bodu ispunjava se u tome što one pripadaju običajnosnoj zbi­
protiv samovoljnih pomisli i da su one razbijene i prevladane, ljnosti, što je izvjesnost njihove slobode u takvom objektivitetu
Čime umno mišljenje ima slobodan put. Čovjek umire i iz navi­ istinita, a one u običajnosme zbiljski imaju svoju vlastitu bit,
ke, to znači, ako se u životu posve navikao, ako je duhovno i fi­ svoju unutarnju općenitost (§ 147).
zički otupio a suprotnost subjektivne svijesti i duhovne djelat­ Na pitanje nekog oca ο najboljem načinu kako da
nosti iščezla, jer, čovjek je djelatan samo ukoliko nešto nije po­ svog sina odgoji običajnosno, odgovorio je jedan pitagoro-
stigao i hoće sebe producirati i učiniti važećim u odnosu na to. vac (i drugima se to pripisuje*): Ako ga učiniš građani­
Ako je ovo postignuto, iščezava djelatnost i životnost, a odsus­ nom države s dobrim zakonima.
tvo interesa koje tada nastupa, jest duhovna ili fizička smrt.
* [u rukopisu:] Sokratu.. - Bilj.njem. izd.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
284 OBIČAJNOST 285

• [UZ§ 153]
moću mene samoga - Njen opstanak, tj. njeno pravoda
tu postiče čovjek svoje određenje - određenje čovje­ ja nju, njen opstanak poštujem, moja dužnost - također je
ka uopće: što treba da bude čovjek? - Posebno određenje moje pravo, to je opstanak moje slobode.
individue - Sto se ljudima nameće kao dužnost, treba da se za
Treba da obrazuje svoju maštu, svoje misli, svoje nešto dogodi, - ne samo pri tome imati direktno ili indi­
mišljenje - također svoju volju, svoju estetsku moć - sin rektno njihovu povlasticu - nego za ono nešto u čemu je
svog vremena - u velikom mnoštvu - ostaje u tome njihovo dostojanstvo, slobodu, čiji je opstanak stoga nji­
Dodatak. Pedagoški pokušaji da se čovjeka izvuče iz op­ hov opstanak - njihovo pravo.
ćeg života savremenosti i da ga se izobrazi na selu (Rousseau u Ne prosto: Drugi imaju prava, ja sam njima jednak,
Emilu) bili su uzaludni jer ne može uspjeti da se čovjeku otuđe osoba sam kao i oni, ja treba da imam dužnosti spram nji­
zakoni svijeta. Ako se i obrazovanje omladine mora odvijati u hova prava - kao njima jednak treba da ja imam na osno­
samoći, onda se ne smije vjerovati da miris duhovnog svijeta ko­ vu tih dužnosti također prava - povezanost uspoređiva­
načno ne isparava kroz ovu usamljenost i da je moć svjetskog njem.
duha isuviše slaba da bi sebi potčinila ove udaljene dijelove. Apsolutno posredovanje, opstanka onoga supstanci-
Tek u tome da je građanin jedne dobre države, individua dolazi jalnoga, prava supstancijalnoga, tj. moje dužnosti - mojim
do svoga prava. opstankom, tj. mojim pravom - i obratno.
Različitost prava i dužnosti - odnosi se na posebno
- razlika staleža, službe. Formalni odnos u posebnome.
a/ Što ja pružam, za to dobivam nešto specifično
§ 154. drugo - ali vrijednost kao dužnost, pravo nekoga drugoga,
obaveza - sredstvo - a ja pri tome svrha.
Pravo individue na njenu posebnost isto je tako sadržano β/ Identični sadržaj - po supstanciji - pravo i duž­
u običajnosnom supstancijalitetu, jer je posebnost spolja pojav­ nost da se pripada državi, pravo, p[rirodni] opstanak kao
ni način u kojemu egzistira običajnosno. individua - dužnost - brak - Ja sam opstanak, obavezan.

Dodatak. Rob ne može imati dužnosti a samo slobodan


§ 155. čovjek ih ima. Ako bi na jednoj strani bila sva prava a na drugoj
sve dužnosti, cjelina bi se raspala jer je samo identitet temelj ko­
jeg smo ovdje utvrdili.
U ovom identitetu opće i posebne volje poklapaju se tako
dužnost i pravo, pa čovjek s pomoću običajnosnoga ima utoliko
prava ukoliko ima dužnosti, a dužnosti ukoliko ima prava. U
apstraktnom pravu imam »ja« pravo, a netko drugi dužnost § 156.
spram ovoga - u onome moralnome treba da je objektivno i uje­
dinjeno s dužnostima samo pravo mog vlastitog znanja i htije­ Običajnosna supstancija, kao ona koja sadržava samosvi­
nja, kao i moje dobrobiti. jest što za sebe bitkuje ujedinjenju sa svojim pojmom, zbiljski je
duh jedne porodice i jednog naroda.
• [uz§ 155]
Dužnosti su veze koje obvezuju, odnosi prema sup- Dodatak. Ono običajno nije apstraktno kao dobro, nego u
stancijalnoj običajnosti - ali ova je moja bit, opstoji s po- intenzivnom smislu zbiljsko. Duh ima zbiljnost a njene akciden-
cije su individue. U običajnom su stoga moguća uvijek samo
OBIČAJNOST
286 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL 287
γ/ Dioba posla - Svi momenti supstancijalnoga i
dva gledišta: ili da se polazi od supstancijalnosti ili automatski njegove djelotvornosti sačinjavaju vlastita tijela i sisteme
postupa i uspinje do pojedinačnosti kao temelja: ovo posljednje zakona i djelotvornosti.
gledište je bezduhovno jer vodi samo jednom spajanju, ali duh
Sistem - oposebljavanje običajnosnoga, tj. ono obi-
nije ništa pojedinačno nego je jedinstvo pojedinačnog i općeg. čajnosno postavljeno u s[vojim] odr[eđenjima] - oblici -
Svaki oblik - razlika - je čitav rod, ideja; a/ neposredna
volja; prirodna volja, sloboda - da se bude kod sebe - ne­
§ 157. gacijom prirodne volje, tj. ono prvo je prirodno
b/ Refleksija - pravo, moralitet, aps[traktni] moment
Pojam ove ideje jest samo kao duh, kao ono što sebe zna i - Padanje u posebnost - nesvjesna supstancija - Nužnost,
što je zbiljsko, budući da je on objektiviranje samoga sebe, kre­ veza -
tanje s pomoću oblika svojih momenata. Partikularnom /apstraktnom/ oblik općenitosti - sa­
mo oblik - obrazovanje samostalnost osobe - Izvan pri­
On je otuda: rodnog jedinstva - suglasnost se čini tek u za - sebe - bit­
A. Neposredni ili prirodni običajnosni duh - porodica. ku dvaju bića -
Taj supstancijalitet prelazi u gubitak svog jedinstva, u c/ Država treće a/ Samostalnost individua - β/ Uje­
podvojenost i u stajalište onoga relativnoga, pa je tako dinjenje u zakonima - jedinstvo kao znano, svjesno, jako
izrečeno, mišljeno jedinstvo - tj. kao sloboda kao takva -
B. građansko društvo, veza članova kao samostalnih poje-
dinaca u jednoj, prema tome, formalnoj općenitosti, s
pomoću njihovih potreba, te pravnim uređenjem kao
sredstvom sigurnosti osoba i vlasništva i spoljašnjim re­
dom za njihove posebne i opće interese, koja spoljaš-
nja država
Prvi odsjek
C. sebe uzima natrag i skuplja u svrhu i zbiljnost supstan-
cijalnoga općega i njemu posvećenog javnog života - u
državni ustav. PORODICA

• [uz § 157]
Razlika između porodice i države 158.
a/ Slobodne, samostalne osobe koje se za sebe brinu
- rob, za kojega se brine gospodar ili država Porodica ima, kao neposredni supstancijalitet duha, svoje
β/ Za njih je ono op[će], svrha, domovina, zakoni, jedinstvo, koje sebe osjeća, ljubav, kao svoje određenje, tako da
država kao neko opće, kao ono što naređuje subjektivite- opstoji uvjerenje da se ima samosvijest svog individualiteta u
tu, i to kao zakon - Poštovanje zakona - ne ljubav ili strah tom jedinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi
- zakon nije subjektivna volja - jednakost za sve i ono za­ se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao član.
jedničko između onih koji zapovijedaju i koji slušaju - što
• [uz §158]
je za ove dužnost, također je ograničavanje, pravo za njih
Oblik osjećanja - uopće
- ne slučajna volja, proizvoljnost - nego čvrsto, granica
Uvjerenje - je unutrašnjost
koju ne smije prekoračiti onaj koji je nameće.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBICAJNOST 289
288

Dodatak. Ljubav znači uopće svijest moga jedinstva sa ne­ nje - ili pravo protiv izdvajanja - razrješavanje - to je pra­
kim drugim tako da nisam izoliran za sebe nego svoju samosvi­ vo samog braka ne individualnih osoba kao takvih -
jest dobivam samo kao ukidanje moga bitka za sebe, i kroz Me­
ne - znanje kao jedinstvo mene sa drugim i drugog sa mnom. Pravo na ljubav ne [može] se učiniti važećim - jer
Ali ljubav je osjećanje, to znači, običajnost u formi onog prirod­ prirodno osjećanje kao vlastito raspoloženje; - u državi
nog; u državi je više nema: budući da smo svjesni jedinstva kao što treba da bude izvršeno zahtijeva se također u obliku
strogog prava - bez i protiv raspoloženja - tj. jer opća
zakona, budući da sadržaj mora biti uman i ja ga moram znati. svrha, opća određenja također apstrakcija od posebnosti -
Prvi moment u ljubavi je da ja neću da budem samostalna oso­ hladno, tj. bez čuvstva, ćudi - ne svi bez ćudi, raspolože­
ba za mene i da, kad bih to bio, osjećao bih sebe manjkavim i nja -
nepotpunim. Drugi moment je da ja sebe dobijam u drugoj oso­
bi, da u njoj važim, šta ona opet postiže u meni. Ljubav je stoga
najčudovišnija protivurječnost koju razum ne može riješiti jer Dodatak. Pravo porodice se zapravo sastoji u tom da njen
ne postoji ništa tvrđe od ovog punktualiteta samosvijesti koji bi­ supstancijalitet treba da ima postojanje; ono je, dakle, pravo
va negiran a kojeg ja ipak trebam imati kao afirmativnog. Lju­ protiv spoljašnjosti i protiv istupanja iz ovog jedinstva. Ali, to­
bav je ujedno stvaranje i rastvaranje protivrječnosti: kao razrje­ me nasuprot, ljubavi je, opet, osjećanje, nešto subjektivno, pre
šenje ona je običajno jedinstvo. ma kojemu se jedinstvo ne može učiniti važećim. Ako se, dakle,
zahtijeva jedinstvo, onda je to moguće samo u odnosu na takve
stvari koje su po svojoj prirodi spoljašnje i ne uslovljavaju se os­
jećanjem.
§ 159.

Pravo koje pripada pojedincu na temelju jedinstva porodi­


ce, a što je prije svega sam njegov život u tom jedinstvu, ispolja- § 160.
va se samo utoliko u obliku prava, kao apstraktnog momenta
određene pojedinačnosti, ukoliko porodica prelazi u raspada­ Porodica se dovršava u trima stranama:
nje, a oni koji treba da budu kao članovi postaju u svojem uvje­ a) u liku svog neposrednog pojma kao brak,
renju i zbiljnosti kao samostalne osobe, pa što su oni kao odre­ b) u spoljašnjem opstanku, vlasništvu i dobru porodice i
đeni moment sačinjavali u porodici, sada dobivaju u izdvajanju, brizi za to;
dakle samo po spoljašnjim stranama (imovina, alimentacija, c) u odgoju djece i razrješenju porodice.
troškovi odgoja itd.).
• [uz§ 160]
• [uz§ 159] Brak i odgoj djece -
Apstraktno strogo pravo - Snaga supstancijalnog je­ a/ U sebe zatvorena porodica
dinstva - uvjerenje - povjerenje, stega - Pravo na ljubav b/ Spoljašnji opstanak osobe. Izdržavanje.
drugo nego na strogo pravo - ovo samo ukoliko su oni c/ Razrješenje - u pravcu samostalnosti - ili više po­
kao osobe i što utoliko svakome posebno, tj. kad istupa, rodica - drugi princip međusobno samostalnih.
pripada njegovu udjelu - u diobi - Pravo se tiče samo
stvari ili izvršavanja stvari - Članovi moraju egzistirati.
Bračno pravo - Odnos spram spoljašnjosti - tek pod
pretpostavkom - na izdvajanje; Obzir na moguće izdvaja-
19 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
290 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBICAJNOST 291

A. Brak čajno ne smije imati. Brak se stoga treba bliže odrediti tako da
je on pravna običajna ljubav, čime iz njega iščezava ono prolaz­
no, ćudljivo i puko subjektivno.
§ 161.

Brak sadržava, kao neposredno običajnosni odnos, pravo, § 162.


moment prirodnog života, i to kao supstancijalni odnos - život
u njegovu totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces
Kao subjektivno ishodište braka može se pojaviti više po­
(vidi Encikl. filozof, znan., § 167 i dalje, te 288 i dalje.2) A u sa­
sebna sklonost obiju osoba što stupaju u taj odnos, ili briga i
mosvijesti se, drugo, samo unutarnje ili po sebi bitkujuće, i up­
pripravljanje roditelja itd.; ali objektivno je ishodište slobodni
ravo time u svojoj egzistenciji samo spoljašnje jedinstvo prirod­
pristanak osoba, i to pristanak na to da sačinjavaju jednu osobu
nih spolova preobraća u duhovno, u samosvjesnu ljubav.
i da napuste svoju prirodnu pojedinačnu ličnost u onom jedin­
stvu koje je, s obzirom na to, samoograničenje, ali i njihovo os­
• [uiz§ 161] lobođenje, budući da one u njemu postižu svoju supstancijalnu
Nuž[no] pravo - braka - u običnim prirodama samosvijest.
- Brak - Suglasnost u svom neposrednom opstanku
u njemu samome - identitet interesa, svrha - Objektivno određenje, dakle običajnosna dužnost,
jest da se stupi u stanje braka. Kakvo je spoljašnje ishodiš­
a/ puko fizički, prirodni, životinjski spolni nagon - te, to je po svojoj prirodi slučajno i zavisi poglavito od ob­
ne opravdanje braka - Venus vaga razovanosti refleksije. Ekstremi su u ovome: jedan, da po­
β/ Sporazum - ο vlasništvu - upotrebi - kao spoljaš- četak čini priprava dobronamjernih roditelja, a u osobama
nja stvar koje se međusobno određuju za sjedinjenje ljubavi otuda
Rod - jer običajnostan - opća priroda što su određene za to da se upoznaju nastaje nagnuće -
- Ova prirodna strana samo iz ljubavi, posljedica na drugi, da se nagnuće najprije javi u osobama kao u ovima
osnovu raspoloženja - ne ono supstancijalno - prirodna beskonačno partikulariziranima. - Onaj ekstrem, ili uopće
suglasnost - put u kojemu odluka za ženidbu čini početak, a nagnuće
Duhovnost mijenja određenje - ima za posljedicu, tako da je pri stvarnoi ženidbi oboje sje­
dinjeno, može se sam smatrati više običajnosnijim putem.
Dodatak. Brak je bitno običajni odnos. Ranije je, posebno - U drugom ekstremu to je beskonačno posebna osebuj­
u najvećem broju prirodnih prava, brak posmatran samo sa fi­ nost koja pribavlja važenje svojim pretenzijama, pa je po­
zičke strane, prema onome šta je po prirodi. Tako je on posmat­ vezana sa subjektivnim principom modernog svijeta (vidi
ran samo kao odnos spolova a svaki put prema ostalim određe­ 3
gore § 124, bilj.) - No u modernim dramama i drugim um­
njima braka ostaje zatvoren. Ali isto tako je sirovo brak poimati jetničkim prikazima gdje ljubav spolova sačinjava osnovni
kao puki građanski ugovor, predstava koja se javlja još kod interes, element prožete hladnoće koji nalazimo u njima
Kanta, gdje se, dakle, podnosi uzajamna samovolja nad indivi­ dovodi se u vatru prikazane strasti s pomoću potpune slu­
duama a brak postaje unižen do forme jedne uzajamne ugovor­ čajnosti koja je povezana s njome, naime time da se cijeli
ne upotrebe. Treća predstava koju isto tako treba odbaciti je interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, što zaci­
ona koja brak stavlja samo u ljubav, jer ljubav, koja je osjeća­ jelo može biti od beskonačne važnosti za ove, ali to nije po
nje, u svakom pogledu dopušta slučajnost, oblik koji ono obi- sebi.
2
3. izd. § 220 i dalje., 366 i dalje. 3
A: »die«

19·
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 293

• [UZ §162] njava posebnu zaljubljenost - U braku susreću se - opće­


Brak nito muž i žena - navikavanje - čak na brak - je nužno.
a/ Identitet svrha, interesa - svijest suglasnosti - ljubav -
ne ističe jednu određenu svrhu - • [uz § 162 primjed.]
β/ posebno određenje - živjeti u toj suglasnosti, sve dijeli­ Strastvena ljubav i brak su nešto dvojako -
ti, zajednički se brinuti - osjetilna strana - uživanje - imo­ a/ Strast - čitava njegova samosvijest, sve strane njegova
vina, zajedničko upravljanje i upotreba - rađati djecu - ta­ bića samo ovo i samo u ovome odzvanja - i u posjedu ove
kođer i kad su brakovi neplodni - pomoć u dnevnom i či­ jedne slučajne osobe.
tavom životu, zajednička briga, užitak - međusobno razu­ β/ Brak (je) zatim osnova na kojoj se - time što je ono pri­
mijevanje i čvrsto određenje koje razlikuje u jednome ili vatno postiglo svoje pravo, interes za individualnu ličnost
drugome. - vrši - djelatnost. Zajedništvo životne svrhe uopće.
γ/ Suglasnost - ono osjetilno dolazi [k određenju] ljubavi,
jer - prirodnost - životnost - prirodno različiti spol. Život Dodatak. Kod naroda kod kojih se na ženski spol obraća
se može u sebi samome razlučeno postaviti - ja. neznatna pažnja, roditelji raspolažu brakom prema svojoj samo­
δ/ doživotna veza - duhovna - općenitost. volji ne pitajući individue a ove to trpe budući da posebnost os­
Sto hoće muškarac, što djevojka? - Ova muža; - jećanja još ne predstavlja nikakav zahtjev. Djevojci se radi samo
onaj ženu. - Ona ga voli, zašto? Jer će on postati njen ο muškarcu a njemu ο nekoj ženi uopće. U drugim stanjima ono
muž, jer treba da je učini ženom; - ona treba da od njega određujuće mogu biti obziri na imovno stanje, koneksiju, poli­
kao muža dobije svoje dostojanstvo, vrijednost, radost, tičke svrhe. Ovdje se može postupati veoma nemilosrdno budu­
sreću kao supruga - a ta je da postaje žena. - Ljubav - ći da se brak čini sredstvom za druge svrhe. U modernim vreme­
ona spoznaje ovaj interes za nju u mužu - ovo je prven­ nima se, naprotiv, kao jedino važno smatra subjektivno ishodiš­
stveno osjećaj djevojke. Muškarac zbog veće tvrdokornos­ te, zaljubljenost. Ovdje se zamišlja da svako mora čekati dok ne
ti, samostalnosti izvan braka a/ djelomice za nj još ravno- otkuca njegov čas u kojemu svoju ljubav može pokloniti samo
dušnije, kako steći ženu, - β / djelomice - naprotiv, isto ta­ određenoj individui.
ko svojeglaviji, izbirljiviji -
Ο tom supstancijalnom dalji partikulariteti. Zašto se
oženio on [njome], ili se ona udala za njega? - Zbog tog § 163.
posebnog svojstva - prirodna ljepota, ljupkost, dražest -
prijaznost spram muža - imovina, stalež - upravo ovaj po- Običajnosno braka sastoji se u svijesti ο ovom jedinstvu
sebni karakter - kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i zajedniš­
Kod izbora radi se ο sreći čitavog života - Svakako - tvu cijele individualne egzistencije - u kojem je uvjerenju i zbilj­
ali određenje: sreću i nesreću dijeliti - Upravo brak treba nosti prirodni nagon snižen na modalitet jednog momenta pri­
da stoji iznad sreće i nesreće. No sreća jednoga s pomoću rode koji je upravo u svom zadovoljenju određen da nestane i
drugoga - Sreća u braku kao takvom, ovisno ο karakteru - da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijal-
Mogućnost, ovisnost ove suglasnosti - od posebnog ka­ no, a time kao ono što je uzvišeno iznad slučajnosti strasti i vre­
raktera. Inače sreća. menski posebnog nahođenja kao ono po sebi nerazrješivo.
Slučajnost poznanstva - Nada da se svidi - sasvim
pojedinačna crta - zgoda - Ako posebnost toliko preteže Da brak nije odnos nekog ugovora ο njegovu bitnom
- tada je dobar brak ο tome ovisan - Ovo posebno sači- temelju, primijećeno je gore (§ 75), jer on je upravo to da
OBIČAJNOST 295
294 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

vašeg srca razvod je dopušten.6 Pošto brak sadrži moment osje­


treba poći od stajališta ugovora, od ličnosti koja je samos­
talna u svojoj pojedinačnosti, da bi se ugovor ukinuo. ćanja, on nije apsolutan nego kolebljiv i u sebi ima mogućnost
Identificiranje ličnosti, po kojemu je porodica jedna oso­ razvrgavanja. Ali zakonodavstva moraju ovu mogućnost otežati
ba a njeni članovi akcidencije [su] (supstancija je, među­ u najvećoj mjeri i podržavati pravo običajnosti protiv proizvo­
tim, bitno odnos samo akcidencija prema 4 njoj - vidi En- ljnosti.
ciklop. filozof, znanosti, 985, jest običajnosni duh koji je za
sebe - lišen raznolikih spoljašnjosti, što su u njegovu op­
stanku, kao u ovim individuama i interesima pojave, koji § 164.
su određeni u vremenu i na raznolike načine - kao lik is­
taknut za predstavu, kao što su se štovali penati itd., te Kao što stipulacija ugovora već za sebe sadrži istinski pri­
uopće sačinjava ono u čemu leži religiozni karakter braka jelaz vlasništva (§ 79), tako svečano objavljivanje pristanka na
i porodice, pijetet. Dalja je jedna apstrakcija ako je ono običajnosnu vezu braka i njeno odgovarajuće priznanje i po­
božansko, ono supstancijalno, rastavljeno od njegova op­ tvrda po porodici i zajednici - (da s obzirom na to nastupa
stanka, pa su se tako također i osjećaj i svijest duhovnog Crkva, dalje je određenje, koje se ovdje neće izvoditi) - sačinja­
jedinstva fiksirali krivo kao takozvana platonska ljubav, to va formalno zaključivanje i zbiljnost braka, tako da je ta veza
je rastavljanje povezano sa samostanskim nazorom, po ko­ konstituirana kao običajnosna samo prethođenjem te ceremoni­
jemu se moment prirodnog života određuje kao ono upra­ je kao izvršenja onoga supstancijalnoga s pomoću znaka jezika,
vo negativno, pa mu se time, upravo ovim rastavljanjem, kao najduhovnijeg opstanka duhovnosti (§ 78). Time je osjetilni
daje za sebe beskonačna važnost. moment, koji pripada prirodnom životu, postavljen u svoj obi­
čajnosni odnos kao posljedica i akcidentalnost koja pripada
• [uz § 163] spoljašnjem opstanku običajnosne veze, koja može biti također
Brak je sveza svjesnih, onih koji reflektiraju. iscrpena samo u obostranoj ljubavi i pomoći.
a/ Čitav život, ne momentana veza. _ Ako se pita za to što bi se moralo smatrati glavnom
β/ Skrb, pregled opsega posljedica, pretpostavka djece, svrhom braka da bi se iz toga mogla crpsti ili prosuditi za­
γ/ Platonska ljubav - protiv osjećaja. - Moment prirod­ konska određenja, onda se pod tom glavnom svrhom razu­
nosti - Ono najviše ova duhovna suglasnost - Duh važi
kao ono najviše, na način egzistencije duha: znanost, drža­ mije koja bi se od pojedinačnih strana njegove zbiljnosti
va, umjetnost. morala uzeti kao bitnija od drugih. No nijedna strana za
sebe ne sačinjava čitav opseg njegova po sebi i za sebe bit-
Dodatak. Brak se razlikuje od konkubinata time da se u kujućeg sadržaja, običajnosnoga, pa može nedostajati jed­
konkubinatu poglavito radi ο zadovoljavanju prirodnog nagona na ili druga strana njegove egzistencije bez povrede biti
dok je on u braku potisnut. Stoga se u braku bez stida govori ο braka. - Ako se zaključivanje braka kao takvo, kao sveča­
prirodnim događajima koji bi u vanbračnim odnosima izazvali nost, čime se izriče i konstituira bit te veze kao običajnos­
osjećaj stida. Ali zato na brak po sebi treba paziti kao na neras- noga što je uzdignuto iznad slučajnosti osjećaja i posebne
kidiv; jer svrha braka je običajna i stoji tako visoko da se sve sklonosti, uzima kao spoljašnja formalnost i takozvana pu­
drugo prema njoj pojavljuje nenasilno i njoj potčinjeno. Brak ka građanska zapovijed, onda ništa ne preostaje tom aktu
ne treba biti ometan strašću jer mu je ona podređena. Ali on je doli da ima otprilike svrhu izgradnje i potvrđivanja gra­
neraskidiv samo po sebi, jer, kako kaže Krist: samo radi tvrdoće đanskog odnosa, ili da bude, čak, puka pozitivna
4
5
A: »od«. Promjena po Lassonu 6
· upor. Matija 19, 8; Marko 10,5.
3. izd. § 150
296 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 297

proizvoljnost neke građanske ili crkvene zapovijedi, koja


je ne samo sporedna za prirodu braka nego koja također - ne - Jer muškarac ima još drugo područje svoje običajnos­
ukoliko duša zbog zapovijedi pridaje neku vrijednost tom ne djelotvornosti, u državi - djevojka ne - nego njena obi-
formalnom zaključivaniu i ukoliko se smatra kao prethod­ čajnost egzistira bitno u bračnom odnosu - Nejednako, sa
ni uvjet međusobnog potpunog podavanja - također prlja' strane muškarca ne ovaj dokaz - Ljubav - može učiniti
moralno shvaćanje ljubavi, pa se, kao nešto strano, protivi različitije zahtjeve nego brak -
prisnosti tog jedinstva. Takvo mnjenje, budući da ima pre­ U ljubavi kao takvoj - sve je u jednom - nerazluče-
tenziju da dade najviši pojam slobode, prisnosti i savršen­ no - osjetilno i običajnosno. Ali upravo brak utvrđuje od­
stva ljubavi, niječe, štaviše, ono običajnosno ljubavi, više nos da je ono osjetilno samo kao posljedica - U pristaja­
suzdržavanje i zapostavljanje pukog prirodnog nagona, nju na brak priznaje djevojka također ovo - Lucinde
što je već na prirodni način sadržano u sramu, pa je odre­
đenom duhovnom sviješću uzdignuto do čistote i stege.
Pobliže je onim nazorom odbačeno običajnosno određe­ Dodatak. Da je ceremonija zaključenja braka suvišna i da
nje koje se sastoji u tome da se svijest iz svoje prirodnosti i je formalnost koja bi mogla biti napuštena jer je ljubav ono sup-
subjektiviteta pribira u misao supstancijalnoga, i umjesto stancijalno, i da čak ovom svečanošću gubi na vrijednosti, tvrdi
da za sebe još uvijek zadrži ono slučajno i proizvoljnost Friedrich von Schlegel u Lucindi, kao i jedan njegov sljedbenik
osjetilnog nagnuća, oduzima toj proizvoljnosti sponu i u pismima jednog neimenovanog (Lübeck i Leipzig 1800).8 Čul­
predaje je supstancijalnome obavezujući se penatima, a no predavanje se tamo predstavlja kao ono što je zahtijevano za
osjetilni moment od onoga istinskoga i običajnosnoga i dokaz slobode i iskrenosti ljubavi, argumentacija koja nije stra­
priznanja sveze kao običajnosne snižava samo na uvjeto­ na zavodnicima. Ο odnosu muškarca i žene treba primijetiti da
vani. Drskost i razum, koji je potpomaže, jest ono što ne djevojka u čulnom predavanju gubi svoju čast što nije slučaj
može shvatiti spekulativnu prirodu supstancijalnog odno­ kod muškarca koji ima još jedno drugačije polje svoje običajne
sa, a njoj, međutim, odgovaraju običajnosna neiskvarena djelatnosti nego što je porodica. Određenje djevojke postoji bit­
duša, kao i zakonodavstva kršćanskih naroda. no samo u odnosu braka; Zahtjev je dakle da ljubav sačuva lik
braka i da različiti momenti koji su u ljubavi dobiju istinski um­
• [uz § 164] ni uzajamni odnos.
Suglasnost svjesnih - opstanak
a/ u govoru - obavezno za volje
β/ običajnosno, kao duhovno, tako izrečeno i razlikovano
takvim opstankom.
Kod prostog ugovora nema nikakve razlike da li je § 165.
stipulacija ili neposredno predavanje. Ovdje je, međutim,
onim izražen njegov duhovni karakter. Duhovno jedinstvo Prirodna određenost obaju spolova dobiva s pomoću svo­
ono prvo - je umnosti intelektualno i običajnosno značenje. To je značenje
određeno razlikom u kojoj se običajnosni supstancijalitet kao
• [uz § 164 primjed.] pojam po sebi samome cijepa, da bi iz nje zadobilo svoju živost
kao konkretno jedinstvo.
Sofistika - kao dokaz - zahtijeva - ljubav vjeruje -
duhovna svijest - Djevojka predaje svoju čast - muškarac
8
' Lasson: »verunreinige«, Bilj. njem. izd. Fr. Schleiermacher, Vertraute Briefe über Friedrich Schlegels »Lucin­
de«.
298 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 299

• [UZ§ 165] objektivne konačne svrhe; - ono drugog ono duhovno koje se
održava u slozi kao znanje i htijenje supstancijalnoga u obliku
Cid, str. 30 konkretne pojedinačnosti i osjećaja; - ono prvo u odnosu pre-
Tajna je - moć žena ma spolja nešto moćno i djelatno; ovo drugo pasivno i subjek­
Na naša muška srca, tivno. Mužu je stoga i zbiljski supstancijalni život u državi, zna­
Ta tajna leži u njima nosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sa
Duboko skrivena, Gospodu Bogu, sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva sa­
Vjerujem, samom neistraživa. /To pak baš ne./ mostalnu slogu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu subjektivnu
Ako bude onog velikog dana, običajnost ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno
Koji će jednom pretražiti sve greške, određenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje.
Bog pretresati srca žena,
Naći će on ili sve Pijetet je stoga, u jednom od svojih najuzvišenijih
Krivim ili jednako nevinim; prikaza, izrečen u Sofoklovoj Antigoni, prvenstveno kao
Tako je zamršeno njihovo srce.* zakon žene, pa je prikazan kao zakon osjećajnog subjek­
Žena - dječja priroda - pojavljuje [se] kao nekonzek- tivnog supstancijaliteta, unutrašnjosti, koja još nije postig­
ventna - raspoloženje, slučajnost - ali kod muškarca nače­ la svoje potpuno ozbiljenje, kao zakon starih bogova, pod­
la - zemlja, kao vječni zakon, ο kojemu nitko ne zna odakle se
Muškarac - snaga - u sebi diferentan - svojeglavost pojavio, i u suprotnosti spram javnog zakona, zakona
- i općenitost države; - suprotnost koja je najviša običajnosna i stoga
najviša tragična, pa je ovdje u ženstvenosti i muževnosti
individualizirana; usporedi »Fenomenologiju duha«, str.
383. i dalje, 417. i dalje.9
§ 166.
• [uz § 166]
Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono što sebe razdva­ Biljka, životinja -
ja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htije­ Nerazdvojen individualitet.
nje slobodne općenitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje U sebi razliku, razdvojenost i općenitost.
Znanost, umjetnost, poezija.
* Prijevod pjesme učinjen je doslovno, bez ikakvih poetskih
Gdje žene i mladost upravljaju državom, država up­
pretenzija, a u Hegelovim marginama pjesma je ovako zapisana: ropaštena. Streme subjektivitetu - ove osobe -
Das Geheimnis ist-der Weiber, Mnjenje ο općemu - ne ono objektivno. Entuzija­
Macht auf unsre Mannerherzen, zam - Ideali, Shiller.
Dies Geheimnis steckt in ihnen
Tief verborgen, Gott dem Herrn,
Glaub ich, selber unerforschlich. /Das nun Dodatak. Žene svakako mogu biti obrazovane ali za više
eben nicht./ znanosti, filozofiju i izvjesne produkcije umjetnosti, koje izisku­
Wenn an jenem grossen Tage, ju nešto opće, one nisu stvorene. Žene mogu biti dosjetljive,
Der einst aufsucht alle Fehle, imati ukus i ljupkost, ali nemaju ideale. Razlika između muškar­
Gott der Weiber Herzen sichtet, ca i žene je razlika životinje i biljke: životinja više odgovara ka­
Findet er entweder alle
Sträflich oder gleich unschuldig; rakteru muškarca, biljka više karakteru žene, jer je ona više mir-
So verflochten ist ihr Herz. 9
Bilj. prev. Bd. 3, str. 328 i dalje, 351 i dalje
300 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 301

no razvijanje koje održava neodređenije jedinstvo osjećanja pre­ β/ viteštvo - beskonačno uzdizanje žene - idealitet - reli­
ma svom principu. Ako žene stoje na vrhu vlasti onda je država gija -
u opasnosti, jer one ne djeluju prema zahtjevima općenitosti ne­ Slobodna, nepodijeljena ljubav - čast personalnosti.
go prema slučajnim sklonostima i mnijenju. Obrazovanje žena - Muž po svojem individualitetu - ženu kao sebi jednaku
se dešava, ne zna se kako, ujedno kroz atmosferu predstave, više poštivati i postaviti - ne više - kao u viteštvu da mu je že­
kroz život nego sticanjem znanja, dok muškarac svoj položaj po­ na gotovo religija - zbog nje - sebi stvoriti - borbu, besko­
stiže samo tekovinom misli i mnogim tehničkim nastojanjima. načne pustolovine, junaštvo - ili galanterija u modernim
državama - intrige - Žena se odnosi prema ličnosti - a ne
prema onom po sebi i za sebe općenitom države -
§ 167. Jednakost, ista prava i dužnosti - Muž ne treba da
više važi nego žena - ne niže - u ropstvu - ili mnogožen-
stvu zadržava još svoj individualitet za druge -
Brak je bitno monogamija, jer je ličnost neposredna isklju­
Beskonačno važno - ili zajedničko političkom stanju
čiva pojedinačnost, ona koja se stavlja i predaje u taj odnos, čija
- Spram stanja Zakona koji se tiču porodice - Gdje je ras­
istina i prisutnost (subjektivni oblik supstancijaliteta) proizlazi,
tava braka sasvim laka - kao u vrijeme Cicerona - ele­
dakle, samo iz međusobnog nepodijeljenog predavanje te lič­
ment raspadanja države - Ako je rastava apsolutno zabra-
nosti; ova stiče svoje pravo da u drugome bude svjesna sebe sa­
ijena, katolički brak - moment uvjerenja - refleksije ne
me samo ukoliko je drugi kao osoba, tj. kao atomna pojedinač­
zadovoljava - običajnosna - božanska veza - Viši i niži
nost u ovom identitetu.
staleži - kod ovog uvjerenja samo supstancijalni odnos.
Brak, a bitno monogamija, jedan je od apsolutnih Objektivitet individualiteta a/ u despotskom odnosu
principa na kojima počiva običajnost neke zajednice; os­ ne objektivan - otuda ne običajnostan - tiranski - proiz­
nivanje braka navodi se stoga kao jedan od momenata bo­ voljnost - ostaje u sebi zatvoren, nije ju istinski kao poseb­
žanskog ili herojskog utemeljivanja država. nu napustio - zadržava sebe u sebi - β/ U viteštvu i galan­
teriji samo kao posebni individualitet objektivno - ne ne­
• [uz§ 167] što više - sluga svoga posebnog individualiteta.
Položaj žene - je domaćica - tako kao ova osoba -
prirodnost - i to trajni odnos. Više žena - podređenost -
nejednakost - volja muža, davanje prvenstva, u redu - ali § 168.
volja - odnos ukazivanja naklonosti - djeca, nekoj drugoj
ženi dana prednost - Ono posebno preferirano - proizvo­
ljnost - pribavljanje važnosti u posebnosti spram davanja Budući da je, nadalje, ta sebi samoj beskonačno vlastita
prvenstva. ličnost obih spolova, ona iz čijeg slobodnog predavanja proizla­
zi brak, on mora biti zaključen ne unutar već prirodno-identič-
Žene na Orijentu upravljaju, ne brinu se za domaćin­
nog, poznatog i u svakoj pojedinačnosti prisnog kruga, u koje­
stvo, nego ropkinje - Domaćinstvo patrijarhalno, monar-
mu individue međusobno nemaju sebi samoj svojstvenu ličnost,
hijsko - Gospodarenje, određivanje, nadgledanje - sastav­
nego su iz odijeljenih porodica i izvorno su različite ličnosti.
ljeno od pojedinačnosti - Više konkubina - povezuju se
Brak među krvnim rođacima stoga je suprotan pojmu po koje­
uz fizički odnos - ne priznavanje. Jedna žena domaćica -
Dva ekstrema: mu je brak običajnosni postupak slobode, a ne sveza neposred­
a/ mnogoženstvo - žene ropkinje; - moraju se udvarati ne prirodnosti i njenih nagona, dakle suprotan je i istinskom
mužu prirodnom osjećaju.
302 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBICAJNOST 303

Ako se brak sam promatra ne kao utemeljen u pri­ § 169.


rodnom pravu, već prosto kao utemeljen u prirodnom
spolnom nagonu i kao proizvoljan ugovor, a isto tako ako Porodica ima kao osoba svoj spoljašnji realitet u vlasniš­
se za monogamiju navode spoljašnji razlozi, čak iz fizičkih tvu, u kojemu njena supstancijalna ličnost opstoji samo kao u
odnosa broja muškaraca i žena, i isto tako, ako se za za­ imovini.
branu braka medu krvnim rođacima navode samo tamni
osjećaji: onda je tome osnov obična predstava ο prirod­
nom stanju i prirodnosti prava, te nedostatak u pojmu um- B. Imovina porodice
nosti i slobode.

• [uz§ 168] § 170.


Povlačenje sebe u sebe
Novu porodicu osnivati iz početka - Porodica nema samo vlasništvo nego za nju kao opću i po­
Što se daje, mora biti cjelina, za sebe bitkujuća indi­ stojanu osobu nastupa potreba i određenje jednog posjeda koji
vidua - samostalna pojedinačnost; što je već sjedinjeno, ostaje i koji je siguran, imovine. U apstraktnom vlasništvu pro­
ne daje sebe - izvoljni moment posebne potrebe pukog pojedinca i sebičnost
Spol - prirodna razlika - Duh potpune krvne različi­ požude mijenja se ovdje u brigu i stjecanje za zajedništvo, u obi-
tosti čajnosno.
Sjedinjenje najrazdvojenijega ne nalazi se - duhov­ Uvođenje čvrstog vlasništva javlja se u vezi s uvođe­
no osjećajno sjedinjenje - sastoji se od priopćenja, nalaže­ njem braka u kažama ο osnivanju država, ili u najmanju
nja tek sebe, od beskonačno mnogo pojedinačnosti - Što ruku društvenog uljuđenog života. - U čemu se inače sas­
je već poznato, ne zanima, to se već posjeduje - tek sebi toji ona imovina i koji je istinski način njezina utvrđiva­
otkriti - razumjeti - iznenaditi - nja, pokazuje se u sferi građanskog društva.
Braća i sestre - bespolni odnos - ne svjesno, živo je­
dinstvo, koje me stavlja u prisnost • [uz§ 170]
Jedna osoba - ne posebna ovdje u pogledu odnosa
osobe prema vlasništvu - međusobno predstavljena samo
Dodatak. Ponajprije je brak između krvnih srodnika već kao vlasništvo osoba -
protivstavljen osjećaju stida, ali ovo podozrenje je opravdano u Čovjek - individua je nešto - objekt - kao porodica
pojmu stvari. Ono što je, naime, već sjedinjeno ne može biti sje­ Običajnosno vlasništvo -
dinjeno tek kroz brak. Sa strane puko prirodnog odnosa je po­ Za porodicu respekt - skrb - u službi - može se do­
znato da spolna općenja unutar jedne porodice životinja daju pustiti da se individua brine za sebe, ali za porodicu čov­
lošije plodove, jer ono što se treba sjediniti mora biti nešto što je jek se zauzima, - najbolje preporuka za unapređivanje
prethodno razdvojeno; Snaga rađanja kao duha je utoliko veća itd., otac porodice - ne prosto, jer mnogi koji su njime
ukoliko su veće suprotnosti iz kojih se ona ponovo proizvodi. zbrinuti, nego - njegov interes, njegova svrha, njegova svi­
Prisnost, poznanstvo, navika zajedničkog čina ne mora biti prije jest nije sebična - ne pojedinac kao takav - nego nešto op­
braka: ona treba da se pronađe tek u njemu a ovo nalaženje ima će.
utoliko veću vrijednost ukoliko je bogatije i ukoliko više dijelo­ Sprečavanje, prekidanje prohtjeva - pojedinačnost -
va ima. Pijetao ne jede ništa sam - traži kokoške i piliće - dirljivo -
304 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 305

§ 171. pušta oca i majku i postaje privržena mužu - kao što Bibli­
ja ovo je doista.
Porodicu, kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastu­ Rimski odnos loš - povratak ženine imovine njenoj
pa muž kao njena glava. Nadalje, njemu prvenstveno pripada porodici - ako je ona odmah imala djecu -
stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija i up­ No konačnost - mogućnost diobe - slučajnost, po­
ravljanje porodičnim imutkom. Taj je imutak zajedničko vlas­ sebnost - muž rasipnik, muž ili žena se odvaja -
ništvo, tako da nijedan član porodice nema posebnog vlasniš­
tva, ali svaki ima svoje pravo na ono zajedničko. Ovo pravo i Dodatak. U mnogim zakonodavstvima je utvrđen širi krug
ona dispozicija koja pripada glavi porodice mogu, međutim, do­ porodice, i on se smatra bitnom vezom, dok se druga veza sa
ći u koliziju, budući da je u porodici još ono neposredno običaj- svake posebne porodice, naprotiv, smatra nevažnom. Tako je u
nosnog uvjerenja (§ 158) otvoreno oposebljavanju (Besonde- starom rimskom pravu žena u labavom braku, u bližem odnosu
rung) i slučajnosti. prema njenim srodnicima nego prema djeci i mužu a u vremeni­
ma feudalnog prava je održanje onog splendor familiae činilo
nužnim da su u to uračunati muški članovi i da kao glavna stvar
• [uz§ 171] vrijedi cjelina porodice, dok je novoformirana, naprotiv, iščezla.
Glavno određenje zajedništvo - Ovo ovdje umno i bitno, Uprkos tome, svaka nova porodica je ono bitnije prema široj ve­
što ono nije među samostalnima. zi krvnoga srodstva, a bračni drugovi i djeca obrazuju jedinstve­
no jezgro u suprotnosti prema onome što se u izvjesnom smislu
također naziva porodicom. Imovinski odnos individua stoga
mora imati bitniju povezanost sa brakom nego sa širim krvnim
srodstvom.
§ 172.

Brakom se konstituira nova porodica, koja je nešto za sebe


samostalno spram loza ili kuća iz kojih je proizašla; veza s nji­ C. Odgoj djece i razrješenje porodice
ma temelj je prirodno krvno srodstvo, a novoj porodici običaj-
nosna ljubav. Vlasništvo neke individue stoji otuda također u § 173.
bitnoj vezi s njenim bračnim odnosom, a samo u daljoj vezi s
njenom lozom ili kućom. U djeci postaje jedinstvo braka - koje je kao supstancijal-
Bračni ugovori, ako u njima leži ograničenje zajed­ no samo prisnost i nastrojenost, a kao egzistentno u oba subjek­
ništva dobara bračnih drugova, određivanje stalnog prav­ ta razdvojeno - kao samo jedinstvo jedna za sebe bitkujuća eg­
nog zastupnika žene i sl., imaju utoliko smisla ukoliko su zistencija i predmet, što ga oni ljube kao svoju ljubav, kao svoj
upravljeni na slučaj diobe braka prirodnom smrću, rasta­ supstancijalni opstanak. - Po prirodnoj strani pretpostavka ne­
vom i si. te ukoliko su pokušaji osiguranja, čime u takvom posredno opstojećih osoba - kao roditelja - postaje ovdje rezul­
slučaju različnim članovima ostaje njihov udio u onome tatom - tok koji se odvija u beskonačnom progresu pokoljenja
zajedničkome. koja sebe stvaraju i pretpostavljaju - način kako u konačnoj pri­
rodnosti jednostavni duh penata prikazuje svoju egzistenciju
kao rod.
• [uz§ 172]
Istinski odnos u općemu - zajednišvo dobara. Žena i Dodatak. Između muškarca i žene odnos ljubavi još nije
muž sačinjavaju potpuno samostalnu porodicu. Žena na- objektivan; jer ako je osjećanje također supstancijalno jedin-
20 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
306 OBIČAJNOST
307
stvo, onda ono još nema nikakvu predmetnost. Nešto takvo ro­ djece mogu zato imati samo svrhu odgoja i na to se odnose: ona
ditelji tek postižu u njihovoj djeci u kojoj pred sobom imaju cje­ ne moraju htjeti da budu nešto za sebe jer je uopće najneobičaj-
linu sjedinjenja. Majka u djetetu voli muža a on u njemu supru­ niji položaj robovski položaj djece. Glavni moment odgoja je
gu; u njemu oboje imaju svoju ljubav. Dok je imovina jedinstvo stega, koja ima smisao slamanja samovolje djeteta da bi se time
samo u nekoj vanjskoj stvari, ono je u djeci u nečemu duhov­ iskorijenilo ono puko čulno i prirodno. Ovdje se ne mora misliti
nom u kojemu su roditelji voljeni i koji vole. da se na kraj izađe tek samo sa dobrotom; jer upravo neposred­
na volja djeluje prema neposrednim pomislima i prohtjevima a
ne prema razlozima i predstavama. Ako se djeci predoče razlozi
§ 174. onda se djeci prepušta da li će dopustiti da oni važe i zato se sve
stavlja u njihovu proizvoljnost. Na to da roditelji sačinjavaju
ono opće i bitno, priključuje se potreba poslušnosti djece. Ako
Djeca imaju pravo da budu othranjena i odgojena iz za­ nije zadovoljen osjećaj podređenosti, koji kod djece proizvodi
jedničke porodične imovine. Pravo roditelja na usluge djece kao čežnju da odrastu, onda nastaje brzopletost i naduvenost.
usluge temelji se ha onome zajedničkome porodične brige uop­
će i ograničava se time. Isto se tako pravo roditelja nad proiz-
voljnošću djece određuje svrhom da se ona drže u stezi i odgaja­
ju. Svrha kazni nije pravednost kao takva, nego je subjektivne, § 175.
moralne prirode, zastrašivanje slobode, koja je još obuzeta u
prirodi, te uzdizanje onoga općega u njihovu svijest i njihovu Djeca su po sebi slobodna, a život je neposredni opstanak
volju. samo te slobode, ona stoga ne pripadaju ni drugima ni roditelji­
ma kao stvari. Njihov odgoj ima, s obzirom na porodični odnos,
• [uz§ 174] pozitivno određenje: da se običajnost u njima dovede do nepos­
Stega - pomoću autoriteta i osjetilnosti - Stega - na rednog osjećaja, koji je još bez suprotnosti, i da duša u tome,
području osjetilne prirode, prirodne volje - neposredrtb kao u temelju običajnosnog života, svoj prvi život proživi u lju­
susretanje na ovom putu ovisnosti - Moć roditelja ο koj'oj bavi, povjerenju i poslušnosti - ali zatim, s obzirom na isti od­
je ta strana ovisna - Moć ujedno prožeta običajnosnim nos, negativno određenje da se djeca iz prirodne neposrednosti,
motivom - Um svijetli ujedno kroz mutno i u njemu poga­ u kojoj se izvorno nalaze, uzdignu do samostalnosti i slobodne
đa umnu samostalnost - s time se povezuje djetetova duša ličnosti, a time do sposobnosti da istupe iz prirodnog jedinstva
- Moć, pojava običajnosne moći - u načinu moći nad porodice.
ovisnošću djeteta -
Upravo ovaj autoritet, ovo čuvstvo njihove podređe­ • [uz§ 178]
nosti - Nesamostalnost - Potreba duhovne svijesti spram Ropski položaj rimske djece jedna je od institucija
njegove prirodne egzistencije - Želja da se bude velik u koja ovo zakonodavstvo najviše kalja, a to vrijeđanje obi-
kojoj se djeca odgajaju. čajnosti u njenom najunutarnjijem i najnježnijem životu
jedan je od najvažnijih momenata za razumijevanje svjet-
skopovijesnog karaktera Rimljana i njihova pravca prema
Dodatak. Ono što čovjek treba da bude to on nema iz in­ pravnom formalizmu. - Nužnost da se bude odgojen op­
stinkta nego to mora tek steći. Na tome se zasniva pravo djeteta stoji u djeci kao vlastito čuvstvo da u sebi, kakva jesu, bu­
da bude odgajano. Isto tako je sa narodima u patrijarhalnim du nezadovoljna - kao nagon, pak, da se pripada svijetu
vladavinama: ovdje se ljudi hrane iz magacina i ne smatraju se odraslih, koji ona naslućuju kao nešto više, to je želja da
samostalnim i punoljetnim. Poslovi koji se mogu zahtijevati od se odraste. Pedagogija igre uzima već ono dječje samo kao
20*
OBIČAJNOST 309
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
308

nešto što bi po sebi vrijedilo, daje to tako djeci, pa snižava jektivne nastrojenosti i osjećaja, zato u tome ieži prva slučajnost
njima i sebi samoj ono ozbiljno na djetinjast oblik, što ga i njegove egzistencije. Kao što ne može biti prisile da se stupi u
sama djeca malo poštuju. Dok ona tako teži da ih u ne­ brak, isto tako ne opstoji inače samo pravno pozitivna veza koja
dovršenosti, u kojoj se ona osjećaju, predstavi, naprotiv, bi mogla subjekte održati zajedno kad nastanu oprečna i nepri­
kao dovršena i da ih u tome načini zadovoljnima, dotle jateljska uvjerenja i postupci. Potreban je, međutim, treći obi­
njihovu pravu i vlastitu bolju potrebu smeta i onečišćuje, čajnosni autoritet, koji utvrđuje pravo braka, običajnosnog sup-
pa prouzrokuje dijelom nezainteresiranost i tupost za sup- stancijaliteta, spram pukog mnjenja takvih uvjerenja i spram
stancijalne odnose duhovnog svijeta, dijelom prezir ljudi, slučajnosti pukog privremenog raspoloženja itd., te koji to [ras­
jer su se oni njima kao djeci sami predstavili kao djetinjas­ položenje] razlikuje od totalnog otuđenja, pa to otuđenje kon­
ti i prezrivi, a zatim taštinu i uobraženost, koja se naslađu­ statira da bi se tek u tom slučaju mogao rastaviti brak.
je vlastitom osobitošću.
• [uz§ 176]
• [uz §175] Razrješenje porodici a) običajnosno β) nužno
- da su djeca uživala ljubav roditelja, da su u njoj a) slučajnost uvjerenja
živjela, - lošim roditeljima oduzeti djecu da bi se bolje od- β) punoljetnost djece
gajila, (oduzeti) upropašćavanju - No ljubav je roditelja γ) prirodno - smrću - nasljedstvo
prema djeci jedinstvena - prirodna veza - prirodno jedin­ Razrješenje ove pojedinačne porodice nastupa opće,
stvo - Dijete pije na majčinim grudima - prima sve od nje, dalje, krvno srodstvo - Gdje je ova pojedinačna razriješe­
bez zahvalnosti, bez svijesti - Ovo jedinstvo s ljudima tako na - (a) nikakva opća više ne opstoji - kamo s imovinom?
osjećajno - tj. u subjektivitetu kao ovome doživljeno, na­ Osvijestiti ono običajnosno, religiozno, pridržavanje
vika - Osjećaj ljubavi - ova suglasnost s ljudima učinjena ovoga spram mnjenja i slučajnog raspoloženja
prirodom - Običajnosni elementi položeni u subjekt, u Dodatak. Budući da brak počiva samo na subjektivnom
njemu kao ovom hvataju korijen - slučajnom osjećanju, on može biti razvrgnut. Država, naprotiv,
Strogo pravo - i dužnost - Subjekt prema ličnosti - nije podvrgnuta razdvajanju jer počiva na zakonu. Brak svaka­
sloboda - i građanin države. ko treba biti neraskidiv, ali to ovdje ostaje samo pri trebanju.
Dodatak. Kao dijete čovjek mora biti okružen ljubavlju i Ali time što je on nešto običajno on ne može biti raskinut samo­
voljom nego samo običajnim autoritetom, pa bio on crkva ili
povjerenjem roditelja a ono umno mora se u njemu pojaviti kao sud. Ako se dogodilo totalno otuđenje, kao na primjer brako­
njegov najvlastitiji subjektivitet. U prvo vrijeme je važan pretež­ lomstvom, onda i religijski autoritet mora dopustiti razvod bra­
no majčin odgoj, jer običajnost mora u dijete biti usađena kao ka.
osjećanje. Potrebno je primjetiti da u cjelini djeca manje vole
roditelje nego roditelji djecu jer djeca idu ususret samostalnosti
i jačaju, imaju dakle roditelje iza sebe, dok roditelji u djeci po­
sjeduju objektivnu predmetnost njihove veze.
§ 177.

Običajnosno razrješenje porodice jest u tome da djeca, od­


§ 176. gojena do slobodne ličnosti, budu priznata u punoljetnosti kao
pravne osobe i da budu sposobna da imaju djelomice vlastito
Budući da je brak samo neposredna običajnosna ideja, slobodno vlasništvo, djelomice da osnuju vlastite porodice - si-
imajući, prema tome, svoju objektivnu zbiljnost u prisnosti sub-
310 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 311

novi kao starješine, a kćeri kao žene - da osnuju porodicu u ko­ β) - ako već ovaj odnos nije apsolutan - međusobna spo-
joj je sada njihovo supstancijalno određenje, spram kojega od­ ljašnjost - žena još pripada svojoj porodici - imovina mu­
stupa njihova prva porodica kao samo prvi temelj i polazište, a ža ili žene pripada porodici - Samostalna osoba za sebe.
još manje ima ikakva prava apstraktum loze. Ako (je) nasljedstvo stjecanje bez gore određenih
vrsta - isto tako bez rada - pojavljuje se stjecanje kao slu­
čajnost prosto spoljašnjih odnosa - u patrijarhalnom od­
§ 178. nosu jednostavno - ali iznad toga odnosi spoljašnje -
Patrijarhalni] princip održavanja porodice, - njiho­
Prirodno razrješenje porodice smrću roditelja, osobito mu­ va položaja i sjaja - unesen u građansko društvo, državu -
ža, ima za posljedicu nasljedstvo u pogledu imovine; po svojoj αα) građansko društvo - princip imovina - svaka porodica
biti stupanje u vlastiti posjed po sebi zajedničkog imanja - stu­ samostalno - imovinu samo kapital sebi steći radom, dje­
panje koje s daljim stupnjevima srodstva i u stanju raspadanja latnošću ßß) Država - važenje, imovina - u vezi i s pomo­
građanskog društva, što osamostaljuje osobe i porodice, postaje ću veze sa zajednicom - apsolutna veza - ne porodice -
utoliko neodređenije ukoliko se više gubi misao jedinstva i uko­ članovi porodice u ovim povezanostima, svrhe - uvjerenje,
liko svaka porodica napušta pređašnje porodične odnose osni­ najviša svrha razdvojeni - tada slučajni dobitak - iz pri­
vajući novu samostalnu porodicu. rodnog - tj. bez značenja one svrhe - odnosa.
Uvjerenje, ljubav samo u povezanosti porodice koja
Pomisao da se kao razlog nasljedstva smatra okol­ zajedno živi - Bila bi to spoljašnja povezanost bez duše i
nost da smrću imovina postaje dobro bez gospodara i da uvjerenja - slučajni dobitak - ujaka [?] naslijediti u istoč­
kao takvo pripada onome koji ga sebi prvi prisvoji, a to će noj Indiji -
zaposjedanje zacijelo izvršiti većinom rođaci kao obično Osnova testamenta - razriješenost - razdvojenost
najbliža okolina, pa se taj obični slučaj zatim, radi reda, porodične veze.
pozitivnim zakonima uzdiže do pravila - ta pomisao ne a) kod Rimljana već od rođenja nikakav običajnosni od­
uzima u obzir prirodu porodičnog odnosa. nos - Cicero - jedna žena za drugom, bogatija, Dos, ljep­
ša - glupa ponovno otjerana.
• [uz § 178] β) ali dalje - namjesto ove čitave slučajnosti kao spoljaš­
Heinec [cius] Ant. [tiquitatum Romanorum liber I] p. nje, prirodne - ona subjektivne proizvoljnosti - Ja ne mo­
530., liberum olim erat, filios uti occidere, ita exheredare.
10
gu zapovijedati za budućnost.
Nasljedstvo. Kao prijelaz vlasnitšva na drugi indivi­ αα) dakako apstraktno
duum apstraktno - može prijeći samo voljom - Fichte: ßß) No ja nisam povrijeđen neizvršavanjem - Pravo
primus occupans - Pravo djece da budu od toga ishranje- osoba neposredni opstanak ako nisu međusobno priznate.
na, odgojena, samo toliko koliko je za to nužno, ne imovi­
na - No ukoliko već odgojena - pretpostavljati volju rodi­
telja ili rođaka otet) mogu htjeti nepravo - ßß) kod daljih § 179.
rođaka uopće ne pretpostavljati apsolutni razlog nasljed­
stva - Naslijeđeno pravo nesretni kapital - Sve neuređeno
a) apsolutni odnos - brak i djeca - zajedničko imanje Tim raspadanjem nastaje sloboda za proizvoljnost indivi­
;
dua da se dijelom njihova imovina uopće upotrijebi više po na-
10
»Slobodnima je nekad priličilo da svoju djecu razbaštine kao i da ih hodenju, mnjenjima i svrhama pojedinačnosti, dijelom da se,
ubiju.« umjesto porodice odredi, tako reći, krug prijatelja, znanaca itd..
312 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 313

pa da se ta izjava s pravnim posljedicama nasljedstva dade u 180.


testamentu.
U stvaranje takvog kruga, u kojemu bi ležalo običaj- Princip da članovi porodice postaju samostalne pravne
nosno ovlaštenje volje za dispoziciju imovinom, ulazi, po­ osobe (§ 177) dopušta da unutar kruga porodice nastupi nešto
glavito, ukoliko to dovodi sa sobom već odnos prema tes­ od ove proizvoljnosti i razlike prirodnih nasljednika, ali to se
tiranju, toliko slučajnosti, proizvoljnosti, hotimičnosti za može dogoditi samo veoma ograničeno, da se ne bi povrijedio
sebične svrhe itd. da je običajnosni moment nešto vrlo temeljni odnos.
maglovito. Priznavanje ovlaštenja proizvoljnosti da se tes­
tira postaje, pak, mnogo lakše povodom za povredu obi- Puka direktna pokojnikova proizvoljnost ne može se
čajnosnih odnosa i za podla nastojanja i isto toliko zavis­ učiniti principom za pravo da se testira, da se ostavlja u
nosti, kao što također daje priliku i ovlaštenje ludoj proiz­ testamentu, naročito ne ukoliko ona stoji nasuprot sup-
voljnosti i podmuklosti da uz takozvana dobročinstva i po­ stancijalnom pravu porodice čija bi samo ljubav, štovanje
klone, za slučaj smrti u kojemu moje vlasništvo ionako spram njenog nekadašnjeg člana poglavito mogla biti ona
prestaje biti moje, veže uvjete taštine i gazdinskog muče­ koja bi nakon njegove smrti uvažila njegovu proizvoljnost.
nja. Takva proizvoljnost ne sadržava za sebe ništa što bi treba­
lo više respektirati od samog porodičnog prava; naprotiv.
• [uz§ 179] Ostalo važenje neke dispozicije posljednje volje bilo bi sa­
mo u proizvoljnom priznanju drugih. Takvo joj se važenje,
Amicis omnia communia. - Apstraktno darivanje - naročito, može priznati samo utoliko ukoliko porodični
još neizvršeno, onaj koji ostavlja u testamentu ostaje još odnos u kojemu je ona, apsorbirana postaje dalji i nedje-
da uživa i čak u sposobnosti da slobodno raspolaže - po­ lotvorniji. No nedjelotvornost tog odnosa, gdje on zbiljski
sljednja volja ima samo utoliko obavezatnosti koliko se opstoji, pripada neobičajnosnome, a prošireno važenje
(dopušta), tj. društvo hoće dopustiti da važi - spoljašnji
opstanak - ne s pomoću sebe samog - opstanak one proizvoljnosti spram jednog takvog odnosa sadržava
u sebi slabljenje njegove običajnosti. - No učiniti tu samo­
Užasu formalnosti pravo je područje izlaganja u volju unutar porodice glavnim principom reda nasljeđiva­
majstorstvu oko testamenta - Ograničiti klauzulama - En­ nja, pripadalo je prije spomenutoj okrutnosti i neobičaj-
gleski sudovi - sasvim moralno prosuđivanje što je po­ nosti rimskih zakona, po kojima je otac mogao i prodati
sljednja volja - sina, te ako su ga drugi oslobodili, vraćao se u vlast oca,
Da volja - pa je tek nakon trećeg oslobođenja od ropstva bio zaista
Jer slučajnost - proizvoljnost - to bi, moglo, bilo bi slobodan - po kojima sin uopće nije de jure bio punolje­
moguće - slučajnost valja spoznati iz njenih veza - Njene tan i pravna osoba pa je kao vlasništvo mogao posjedovati
okolnosti, takve i takve - što više takvih, utoliko je vjero­ samo ratni plijen, peculium castrense, a kad je onom tros­
jatnije - nijedna okolnost ne čini stvar nužnom - također trukom prodajom i otpuštanjem izašao iz očeve vlasti, nije
je slučajna s onima koji su još ostali u porodičnom ropstvu nasljeđi­
vao bez stavljanja u testament; - isto tako da žena (ukoli­
Ako ο takvim formalnostima opstoji ovisna zbiljnost ko nije u brak stupila kao u ropski odnos, in manum con-
ove važeće volje, učinjena je ponovo nečim slučajnim dru­ veniret, in mancipio esset, nego kao matrona) nije pripa­
ge vrste - Ja treba da sve ispunim što im se prphtjelo zahti­ dala toliko porodici koju je sa svoje strane udajom osno­
jevati - vala i koja je sada zaista njena koliko, naprotiv, onoj iz ko­
Stavljati uvjete nasljeđivanja je je potekla, pa je otuda bila isto tako isključena iz naslje-
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBICAJNOST 315

đivanja imovine zaista njenih kao što ovi nisu nasljeđivali u rimskima, uopće je krivo shvaćeno pravo braka (§ 172)
od nje kao žene i majke. - Da je ono neobičajnosno takvih da je on potpuno osnivanje jedne vlastite zbiljske porodi­
i drugih prava kraj osjećaja umnosti koji se nadalje budio ce i da spram toga ono što znači porodica uopće, stirps, *
putem njegovanja pravosuđa, npr. s pomoću izraza: ο bo­ gens, postaje samo apstrakcija, koja se s generacijama sve
norum possessio (da je od ovoga opet različito possessio više udaljuje i sve manje ozbiljuje (§ 177). Ljubav, običaj-
bonorum, pripada takvim znanjima koja čine učenog juris­ nosni moment braka, kao ljubav osjećaj je prema zbiljskim
ta) mjesto hereditas, Akcijom da se filia prekrsti u filius, prisutnim individuama, a ne prema apstrakciji. - Da se
bilo mimoiđeno, već je gore primijećeno (§ 3, bilj.) kao ža­ razumska apstrakcija pokazuje svjetskopovijesnim princi­
losna nužnost za suca da se ono umno na prepreden način pom Rimskog Carstva, vidi dolje § 356. - A da visoka poli­
prokrijumčari protiv loših zakona, bar s nekim posljedica­ tička sfera dovodi pravo prvorodstva i stalne glavnice ipak
ma. S tim je povezana strašna nestabilnost najvažnijih in­ ne kao proizvoljnost nego nužno iz ideje države, ο tome
stitucija i nesređeno zakonodavstvo spram izbijanja zla, dolje, § 306.
koje odatle proizlazi. - Kakve je neobičajnosne posljedice
ovo pravo proizvoljnosti imalo pri pravljenju testamenta • [uz§ 180]
kod Rimljana, dovoljno je poznato iz povijesti te Luciana i Rimski odnos
drugih opisa. - U prirodi samog braka, kao neposredne
običajnosti, leži miješanje supstancijalnog odnosa, prirod­ • [uz § 180 primjed.]
ne slučajnosti i unutarnje proizvoljnosti; - ako se sada Htjeti učiniti porodicu nezavisnom od svih spoljaš-
proizvoljnosti zbog ropskog odnosa djece i drugih spome­ njih slučajnosti - U patrijarhalnom stanju čak promjene u
nutih i inače s time povezanih određenja, naposljetku i sretnim prilikama - ovdje treba za to upotrijebiti zakono­
zbog lakoće rastave braka kod Rimljana priznaje prednost davstvo u kojemu je upravo slobodna ličnost - (punoljet­
spram prava supstancijalnoga, tako da je čak Ciceron - a nost) - princip.
koliko li toga lijepoga on nije napisao ο Honestum i Deco­ Leno - posjed nikakve vrste - također porodi[čni po­
rum u svojim Officiis i svagdje drugdje! - spekulirao da sjed] fidejkomisarno - vlasništvo kneževske porodice jed­
otpravi svoju ženu kako bi mirazom nove žene platio svoje na je od karika lanca s pomoću kojega je nastala država
dugove - onda je kvarenju običaja utrt zakonski put, ili su, kao država - beskonačno važno -
naprotiv, zakoni njegova nužnost. a/ Vlasništvo
Institucija nasljednog prava za održavanje i sjaj po­ β/ Neotuđivost
rodice s pomoću supstitucija i porodičnih Fideikomisa - γ/ Majorat - nedjeljivost -
bilo da su kćeri isključne iz nasljedstva u korist sinova ili Žena služi, za upotrebu je mužu i da bi se širila poro-
ostala djeca u korist starijeg sina, ili opće dopuštanjem da dica, - ako je on mrtav, izgubljena je njena korist, njeno
nastupi nejednakost - povređuje djelomice princip slobo­ mjesto - oskudno, ovisi ο milosti njegovih sinova; ako
de vlasništva (§ 62), a djelomice ona počiva na proizvo­ ona ima samo kćeri, ne sinove - zajedničko siromaštvo,
ljnosti, koja po sebi i za sebe nema nikakva prava da se nju nije zbrinuo. - Teški odnosi, sestre, udovice, ostavlje­
prizna - pobliže na misli da se hoće održati ova loza ili ku­ ne na milost i nemilost teškoj, neobičajnosnoj sudbini -
ća, a ne isto tako ova porodica. No nije ova kuća ili loza, nije zbrinuo žensku porodicu - Žena nije supruga
nego porodica kao takva jest ideja koja ima takvo pravo, a/ stalna nepunoljetnost - od pokoljenja do pokoljenja
te se slobodom imovine i jednakošću nasljednog prava od­ β/ Isključivanje kćeri; - Kćeri - nejednakost s braćom -
ržava običajnosno obličje isto tako, kako se, štaviše, poro­
dice suprotnošću održavaju. - U takvim institucijama, kao * Stirps (lat.) — deblo, pleme, porodica. - Bilj. prev.
316 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 317

kćeri kojima je potrebna pomoć - jednaka sposobnost - Prijelaz porodice u građansko društvo
da se posjeduje vlasništvo - Atena, Sparta - Ima iz starine
svoj izvor gdje su plemićke kćeri § 181.
a/ našle sklonište i zbrinjavanje u domovima β/ u udaja­
ma bile ograničene na njihov stalež, i tako muževima nji­
hova staleža nisu bile slobodne nikakve druge nego ovak­ Porodica se razdvaja na prirodan način, a uglavnom prin­
ve ženidbe djevojkama bez imovine γ/ Običaji uopće pat­ cipom ličnosti, u mnoštvo porodica, koje se međusobno odnose
rijarhalno - djelomice nemilosrdnost, nešto poput sudbine kao samostalne konkretne osobe i stoga spoljašnje. Ili momenti
- djelomice - posjednik dobra (ima) manje potreba i koji su povezani u jedinstvu porodice kao u običajnosnoj ideji,
svrha da za njih potroši ne kao trgovac, nego kao otac svo­ koja je još u njenom pojmu, moraju od njega biti otpušteni u sa­
je porodice, da potroši sa svojima - mostalan realitet; - stupanj diferencije. Izraženo ponajprije ap­
straktno, to daje određenje posebnosti, koja se, doduše, odnosi
Teški odnosi, a/ Sestre siromašne β/ Žena u blagos­ na općenitost, tako da je ova - ali još samo unutarnji - osnov i
tanju - u oskudnim okolnostima nakon smrti svog muža, stoga na formalan način, koji se samo pričinja u posebnome.
njeno stanje nema ništa osim dostojanstva, matrona. Taj refleksioni odnos prikazuje otuda ponajprije gubitak običaj-
nosti ili, budući da je ona nužno prividna (Enciklopedija filo­
zof, znan., § 64 i dalje, § 81 i dalje)11 sačinjava to pojavni svijet
Dodatak. Kod Rimljana je u ranijim vremenima otac mo­ običajnosnoga, građansko društvo.
gao razbaštiniti svoju djecu kao što ih je mogao i ubiti; kasnije
oboje nije više bilo dopušteno. Ova nedosljednost onog neobi- Proširenje porodice kao njeno prelaženje u drugi pri­
čajnog i njegovog pretvaranja u običajnost nastojala se dovesti ncip jest u egzistenciji dijelom njeno mirno proširenje u je­
u sistem a ostajanje pri tom sačinjava ono teško i pogrešno u na­ dan narod - naciju, koja time ima zajedničko prirodno
šem nasljednom pravu. Testamenti se svakako mogu dopustiti podrijetlo, dijelom skupljanje razasutih porodičnih zajed­
ali pri tom gledište mora biti to da ovo pravo samovolje nastaje nica, bilo s pomoću vladajuće sile, ili dobrovoljnog ujedi­
sa razilaženjem i udaljavanjem članova porodice ili postaje ve­ njenja, koje je uvedeno s povezivajućim potrebama i uzaj-
će, a da se takozvana porodica prijateljstva, koju stvara testa­ mičnim djelovanjem njihova zadovoljavanja.
ment, može pojaviti samo u nedostatku bliže porodice braka ili
djece. Sa testamentom je uopće povezano nešto neprijateljsko i Dodatak. Općenitost ovdje ima za ishodišnu tačku samos­
neprijatno, jer ja se u njemu izjašnjavam ko su oni prema koji­ talnost posebnosti, pa izgleda da je time na ovom stajalištu iz­
ma sam naklon. Ali naklonost je proizvoljna; ona na ovaj ili gubljena običajnost, jer za svijest je zapravo identitet porodice
onaj način može biti iznuđena pritvornošću, može biti povezana ono prvo, božansko i ono što nalaže dužnost. Ali sada se javlja
za ovaj ili onaj glupavi razlog, pa se može zahtijevati da se neko odnos da ono posebno treba da bude ono što je prvo za mene
ko je određen testamentom podvrgne najvećim niskostima. U odredujuće, a time je običajno određenje ukinuto. Ali ja sam u
Engleskoj gdje su uopće udomaćene mnoge čudne navike, za tome zapravo samo u zabludi, jer time što vjerujem da ostajem
testament su povezane mnoge glupave pomisli. pri onom posebnom, općenitost i nužnost povezanosti ipak os­
taje ono prvo i bitno: ja sam dakle uopće na stupnju privida i ti­
me mi moja posebnost ostaje ono odredujuće, to znači svrha da
time služim općenitosti koja zapravo zadržava posljednju moć
nada mnom.
11
3. izd. § 112 i dalji; 131 i dalji. Bilj. njem. izd.
318 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
OBIČAJNOST 319

Drugi odsjek § 183.

Sebična svrha u svom ozbiljenju, uvjetovana tako općeni­


tošću, osniva sistem svestrane zavisnosti da su subzistencija i
GRAĐANSKO DRUŠTVO dobrobit pojedinca, te njegov pravni opstanak isprepleteni u
subzistenciji, dobrobiti i pravu svih, na tome osnovani i samo u
toj povezanosti zbiljski i osigurani. - Taj se sistem može ponaj­
§ 182. prije promatrati kao spoljašnja država - država iz nužde i raz­
umska država.
Konkretna osoba, koja je sebi svrha kao posebna, kao cje­
lina potreba i pomiješanost prirodne nužnosti i proizvoljnosti,
jedan je princip građanskog društva - ali posebna osoba, kao § 184.
bitno u vezi s drugom takvom posebnosti, tako da se svaka po­
sredovana s pomoću druge i ujedno naprosto samo oblikom op­ Ideja u toj razdvojenosti podjeljuje momentima osebujan
ćenitosti, drugim principom, čini važećom i zadovoljava. opstanak, - posebnosti pravo da sebe razvije i raširi na sve stra­
ne, a općenitosti pravo da sebe pokaže kao temelj i nužni oblik
Dodatak. Građansko društvo je razlika koja stupa između posebnosti, kao moć nad njom i kao njenu posljednju svrhu. -
porodice i države, premda njegovo obrazovanje slijedi kasnije Sistem običajnosti koja je izgubljena u svoje ekstreme jest ono
nego obrazovanje države; jer kao diferencija ono pretpostavlja što sačinjava apstraktni moment realiteta ideje, koja je ovdje sa­
državu koju ono mora imati pred sobom kao nešto samostalno mo kao relativni totalitet i unutarnja nužnost u toj spoljašnjoj
da bi postojalo. Stvaranje građanskog društva pripada uostalom pojavi.
modernom svijetu koji svim određenjima ideje tek dopušta da
se pojavi njeno pravo. Ako se država predstavlja kao jedinstvo Dodatak. Ovdje je ono običajno izgubljeno u svojim ek­
različitih osoba, kao jedinstvo koje je samo zajedništvo, onda se stremima a neposredno jedinstvo porodice se raspalo u jedno
time misli samo određenje građanskog društva. Mnogi od novih mnoštvo. Realitet je ovdje spoljašnjost, rastvaranje pojma, sa­
učitelja državnog prava ne mogu to dovesti ni do kakvog drugog mostalnost postojećih momenata koji su postali slobodni. Budu­
nazora ο državi. U građanskom društvu svako je sebi svrha, sve ći da su se u građanskom društvu posebnost i općenitost raspali,
drugo mu je ništa. Ali bez odnosa prema drugima on ne može oni su ipak uzajamno povezani i uslovljeni. Pošto izgleda da
postići opseg svojih svrha; ovi drugi su zato sredstvo za svrhu jedno ima posla upravo sa onim drugim koje mu je suprotstav-
onog posebnog. Ali posebna svrha kroz odnos prema drugom ljeno a samo zamišlja da može biti tako što se od onog drugog
daje sebi formu općenitosti i zadovoljava se tako što ujedno za­ drži podalje, svako ipak ima ono drugo za svoj uslov. Tako, na
dovoljava dobrobit drugog. Budući da je posebnost vezana za primjer, mnogi smatraju plaćanje poreza povredom njihove po­
uslov općenitosti, ona je cjelina tla posredovanja gdje se osloba­ sebnosti, smatraju ga nečim njima neprijateljskim, što povređu-
đaju sve pojedinosti, sve nakane, sve slučajnosti rođenja i sreće, je njihovu svrhu; ali ukoliko se to pričinja istinitim, utoliko se
gdje se izlivaju valovi svih strasti, kojima može upravljati samo posebnost svrhe ne može zadovoljiti bez onog općenitog, pa ne­
još um koji ih obasjava. Posebnost ograničena općenitošću, sa­ ka zemlja u kojoj se ne plaćaju nikakvi porezi, ne bi se ni smjela
ma je mjera kroz koju svaka posebnost zahtijeva svoju dobrobit. odlikovati osnaženjem posebnosti. Moglo bi se isto tako činiti
da se općenitost bolje drži ako na sebe privlači snage posebnos­
ti, kao što je to, na primjer, izvedeno u Platonovoj državi; ali
320 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL OBIČAJNOST 321

ovo je ponovo samo jedan privid, jer su oboje samo pomiješani privatnom vlasništvu (§ 46, bilj.) i porodici, a zatim u nje­
jedno sa drugim i preokrenuti jedno u drugo. Zahtijevajući mo­ govu daljem razvoju kao vlastita proizvoljnost i izbor sta­
ju svrhu ja zahtijevam ono općenito a ovo opet zahtijeva moju leža itd. Ovaj nedostatak poriče također veliku supstanci­
svrhu. jalnu istinu njegove države, pa se ona zbog njega smatra
obično sanjarijom apstraktne misli, onim što se često obi­
čava nazivati čak idealom. Princip samostalne, u sebi bes­
konačne ličnosti pojedinca, subjektivne slobode, koji se
§ 185. pojavio unutrašnje u kršćanskoj religiji, a spoljašnje - sto­
ga povezan s apstraktnom općenitošću - u rimskom svije­
tu, ne stiče svoje pravo u onom samo supstancijalnom ob­
Posebnost za sebe, s jedne strane kao zadovoljenje svojih liku zbiljskog duha. Ovaj je princip povijesno kasniji od
potreba koje se svestrano ispoljava, zadovoljenje slučajne proiz­ grčkog svijeta i isto je tako filozofska refleksija koja se
voljnosti i subjektivnog nahođenja, razara u svojim užicima se­ spušta do ove dubine kasnija od supstancijalne ideje grčke
be samu i svoj supstancijalni pojam; s druge strane, kao besko­ filozofije.
načno izazvana, a u potpunoj zavisnosti od spoljašnje slučajnos­
ti i proizvoljnosti, kao i moću općenitosti ograničena, ona je slu­
čajno zadovoljenje nužne kao i slučajne potrebe. Građansko Dodatak. Posebnost za sebe je ono što je pretjerano i bez-
društvo pruža u ovim suprotnostima i njihovu isprepletanju pri­ mjerno, a forme ovog pretjerivanja same su bezmjerne. Čovjek
zor isto tako raspuštenosti, bijede i zajedničkog fizičkog i obi- kroz svoju predstavu i refleksiju proširuje svoje požude koje ni­
čajnosnog propadanja. su nikakav zatvoren krug kao instinkt životinje, i vodi ih u lošu
beskonačnost. Ali isto tako je na drugoj strani oskudica i nevo­
Samostalni razvoj posebnosti (usporedi § 124, bilj.) lja nešto bezmjerno, a zamršenost ovog stanja može se harmo­
jest moment koji se u starim državama pokazuje kao na- nično riješiti samo kroz državu koja njime ovladava. Ako je Pla­
stupajuće propadanje običaja i kao posljednji razlog nji­ tonova država htjela isključiti posebnost, onda se time ništa ne
hove propasti. Ove države, izgrađene dijelom na patrijar­ može pomoći jer bi takva pomoć protivrječila beskrajnom pravu
halnom i religioznom principu, dijelom na principu du­ ideje da se ono posebno dopusti kao slobodno. U kršćanskoj re­
hovne, ali jednostavne običajnosti - uopće na izvornom ligiji poglavito je rođeno pravo subjektivnosti, kao beskonač­
prirodnom nazoru, nisu mogle izdržati njegovu razdvoje­ nost bitka za sebe, a pri tom cjelovitost ujedno mora sadržavati
nost i beskonačnu refleksiju samosvijesti u sebi, pa su moć da posebnost stavi u harmoniju sa običajnim jedinstvom.
podlegle toj refleksiji kako se počela pojavljivati, po uvje­
renju, a zatim po zbiljnosti, jer je njihovu još jednostav­
nom principu nedostajala istinski beskonačna sila koja le­
ži samo u onom jedinstvu što dopušta da se suprotnost § 186.
uma razvije do svoje potpune snage, pa ju je nadvladao, te·
u. njoj tako sebe održava i nju u sebi zajedno drži. - Platon No princip posebnosti, upravo time što se on za sebe raz­
u svojoj državi prikazuje supstancijalnu običajnost u nje­ vija do totaliteta, prelazi u općenitost, pa ima samo u njoj svoju
noj idealnoj ljepoti i istini, ali on nije mogao s principom istinu i pravo svoje pozitivne zbiljnosti. Ovo jedinstvo, koje
samostalne posebnosti, koji je u njegovo vrijeme prodro u zbog samostalnosti obaju principa s ovog stajališta razdvojenos­
grčku običajnost, nikako drukčije izaći na kraj nego da mu ti (§ 184) nije običajnosni identitet, upravo zbog toga nije kao
suprotstavi svoju samo supstancijalnu državu i da ga po­ sloboda, nego kao nužnost da se posebno uzdigne do oblika op­
tpuno isključi sve do njegovih početaka što ih on ima u ćenitosti, te da u tom obliku traži i ima svoje opstojanje.
21 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
322