RENESANSNA ARHITEKTURA PANJOLSKE I NJEMAKE

SAETAK: DAVOR SIFTAR

PRIJEVOD I

MURRAY

PANJOLSKA
Talijanske renesansne ideje i oblici uli su u panjolsku na isti nain kao i u Francusku: panjolci su vladali Napuljem, a talijanski su politiari bili ovisni o Charlesu V. I Filipu II., pa nije iznenaujue to je nekoliko talijanskih umjetnika stiglo u panjolsku (osobito u drugoj polovici stoljea), a mnogo je panjolaca odlazilo u Italiju. "Platereskni" stil, tako nazvan zbog sklonosti prema zlatarskom radu, utemeljen u ornamentalnim oblicima preteno lombardijskog porijekla, bio je dodavan grobovima kao neka vrsta dekorativne "koe", odakle se proirio i na povrine graevina. Ovi lombardijski elementi, koji u biti nisu bili arhitektonskog karaktera, bili su kompletno transformirani, ali rezultat je imao malo veze s arhitekturom. Postoji svega nekoliko graevina koje zaista odraavaju talijansku praksu i datirane su iznenaujue rano - oko 1500. g., ili ak i ranije. One su pripadale prvoj fazi renesansnog utjecaja, koji je oko 1526. otvorio put drugom, klasinijem stilu, koji je trajao gotovo do kraja 16. stoljea. Konano, strogi "herreranski" stil, zapoet oko 1560. trajao je do ranog 17. st.

DVORITE SAN GREGORIJA Valladolid, 1487 - 1496.

Graditelj: Juan Guas. Dvorite se sastojalo od dviju arkada, jedne iznad druge, to je oigledni talijanski utjecaj. Dvostruke arkade gornjeg kata donekle su nalikovale Bramanteovu dvoritu u San Ambroggiju, a sliile su i tipu kojeg je predstavljalo Dvorite lavova u Guadalajari iz 1483.

PALAA MEDINACELLI Cogolludo, 1492 - 1495.

Graditelj: LORENZO VASQUEZ . Moda najraniji primjer talijanskog tipa palae. Graena je prema prototipu talijanskog 15. st, a ukupni dojam slii Filareteovu crteu Banke Medici u Milanu, pa se moe pretpostaviti da je slijeen lombardijski, a ne toskanski uzor. Vasquez je oigledno bio obrazovan u Italiji, moda u Bologni.

KRALJEVSKA BOLNICA Santiago de Compostela, 1501.

Arhitekt: ENRIQUE DE EGAS . Jasan primjer talijanskog ukusa. Sagraena je radi hodoasnika, istovremeno kad je Bramante dobio narudbu za Tempietto. Arhitekt je morao biti svjestan talijanskih uzora, jer je u krinom tlocrtu vidljiv utjecaj Filareteova projekta za Ospedale Maggiore u Milanu. Dvorite je takoer veoma nalik milanskom prototipu, pa ak i Bramanteovu dorskom 1

klaustru u San Ambroggiju.

BOLNICA SANTA CRUZ Toledo, 1504 - 1514.

Arhitekt: ENRIQUE DE EGAS . Bolnica je slino projektirana kao i ona u Santiago de Compostela.

STUBITE U S. JUAN DE LOS REYES Toledo

Arhitekt: ENRIQUE DE EGAS . Zajedno sa stubitem u Bolnici Santa Cruz, to su prvi datirani primjeri otvorenog stubita u Europi. Jedino to je u Italiji tome prethodilo, bili su crtei graevina koje nisu sagraene, Francesca di Giorgia i Leonarda.
BOLNICA SANTA CRUZ, TOLEDO

KATEDRALA U GRANADI po. 1523.

ENRIQUE DE EGAS 1523. zapoinje

gradnju, a 1528. zamijenio ga je Diego de Siloe, ije je remek-djelo velika rotonda.

ROTONDA je projektirana kao crkva unu-

tar crkve i vladao je stav da ju je Siloe projektirao po uzoru na crkvu Sv. groba u Jeruzalemu. To je vjerojatno tono, ali interijer podsjea na katedralu u Paviji i pokazuje zajednike karakteristike s Bramanteovim ranim projektom Sv. Petra u Rimu, koji je adaptirao tip martirija Svetog groba.

ROTONDA

ALCAZAR Toledo, 1537.

Arhitekt: ALONSO DE COVARUBIAS . Ova fasada pokazuje regresivan utjecaj talijanskih formi u velikom jednostavnom bloku, u posve dekorativne svrhe. Dvorite Alcazara (uniteno u ratu) bilo je stilski drugaije od fasade i podsjealo je na dvije donje etae Cancellerije u Rimu, a dovrio ga je Francisco de Villalpando (prevodio je Serlija).

BOLNICA TAVERA Toledo, 1542 - 1579.

Projekt: BARTOLOME DE BUSTAMANTE , tajnik kardinala Tavere. Dvorite je gotovo jednako onome u Alcazaru, ali fasada pokazuje daleko vei osjeaj za teksturu na talijanski nain.

STUBITE KATEDRALE U BURGOSU 1519 - 1526.

2

Autor: DIEGO DE SILOE . Stubite zvano Escalera Dorada, derivirano je iz Bramanteova projekta dvorita Belvederea, to dokazuje kako je Siloe poznavao modernu rimsku arhitekturu. PALAA CHARLESA V. u Alhambri, Granada, 1526 - 1568. Projekt: PEDRO MACHUCA , slikar koji je radio u Italiji i oigledno poznavao rad Bramantea. U panjolsku se vratio 1520, prije poetka talijanskog manirizma. Palaa je dobar primjer talijaniziranog klasicizma prije Eskorijala. Kvadratnog je oblika, smjetena je unutar Alhambre, s jednim uglom koso odrezanim i pretvorenim u oktogonalni oratorij. Ima 4 ulaza - po jedan na sredini svake strane, koji vode u veliko kruno dvorite.
DVORITE je sagradio LUIS MACHUCA ,

nakon smrti svog oca (1550.), oito u skladu s njegovim nacrtima. Dvoetani dorski i jonski portiko koji okruuje dvorite i ravna entablatura (a ne lukovi) podsjeaju na Caprarolu i Michelangelov Kapitol, ali oboje je bilo projektirano nakon Machucina odlaska iz Italije. ini se da je Machuca nastojao stvoriti antiko kruno dvorite kakvo je bilo projektirano za vilu Madama, ali nikada sagraeno. U tu svrhu je pravilno upotrebio dorsku i jonsku kolonadu, vjerojatno deriviranu iz dvorita Bramanteove palae Massimo.
PROELJE (1526.) je iznenaujue jer pred-

stavlja bogatu varijaciju Rafaelove kue i to je jedan od najranijih primjera upotrebe rustificiranih pilastara, nita manje sofisticiranih od onih Sanmichelijevih, Romanovih ili Sanosovinovih, koji su vjerojatno nastali kasnije.

ESCORIAL Madrid, 16. st.

Graditelj: JUAN DE HERRERA . Od 1550. g. panjolskom vlada kralj Filip II, veliki poznavatelj slikarstva. Simpatizirao je talijansku umjetnost i strogost vignolijanskog stila koji je vladao u Rimu od 1550-tih godina. Herrera je bio upravo takav arhitekt kakvog je trebao: "Iznad svega jednostavnost forme, otmjenost bez arogancije, velianstvenost bez raskoi". Eskorijal je bio ogroman samostan, mauzolej, utvrda i palaa, sagraena od sivog granita, usred prirode, pedesetak kilometara od Madrida. Nakon smrti Charlesa V. (1558.) Filip II. je odluio izgraditi mauzolej, samostan, crkvu i kraljevsku palau, smjetene u velik blok (oko 200 x 165 m), sa 17 unutranjih dvorita, pre3

ma uzorku slinom Filareteovoj bolnici u Milanu, koja je u panjolskoj imala velik utjecaj. 1559. Juan Bautista de Toledo, filozof i matematiar, na poziv kralja vraa se iz Napulja i priprema projekt, ija izvedba zapoinje 1563. kad je i Juan de Herrera postao njegov pomonik. Pretpostavlja se da je Juan Bautista je radio i na Sv. Petru, pod nadzorom Michelangela. Umro je 1567, a naslijedio ga je Talijan G.B. Castello da Bergamo, koji je izgradio carsko stubite. Herrera se nije imao prilike dokazati kao arhitekt sve do 1572. g. a 1584. zavrio je cijelu golemu gradnju (umro je 1597.) Da stvar bude kompliciranija, oko 1572. je odlueno da se zatrae projekti 22 vodea talijanska arhitekta, ukljuujui Alessija, Tibaldija, Palladija i Vicenza Dantija. Od Vignole je zatim zatraeno da pripremi konaan plan, ali on to nije elio uraditi. 1574 - 1582. izveden je Herrerin projekt, koji pokazuje jak utjecaj Vignole i Serlija. Poznato je kako je i sam kralj Filip II. modificirao i pojednostavio nekoliko nacrta. Rezultat je esto bio nazivan hladnim i monotonim, ali u komparaciji s veinom panjolske arhitekture 16. st. bilo bi bolje nazvati ga velikim i jednostavnim. Tlocrt pokazuje kako je crkva bila dominantan element cijelog kompleksa. Podsjea na velike rimske terme (npr. u Dioklecijanovoj palai). Crkva je oito derivirana iz projekta Sv. Petra, to se moe vidjeti iz oblika velikih stupaca, a vestibul izmeu crkve i dvorita podsjea na Sangallov nacrt. Oblik i eksterijer podsjeaju na Alessijevu Sv. Mariju di Carignano u Genovi, koja je i sama raena po uzoru na Sv. Petra. Nadalje, neuobiajen detalj bonog broda koji ide uokolo perimetra, namijenjen kleru, preuzet je iz Tibaldijeva San Fedelea u Mlanu. Herrera je bio arhitekt koji se mogao usporeivati sa svojim talijanskim suvremenicima, poput Tebaldija i Alessija, a njegov je strogi stil imao veliki utjecaj na slubenu arhitekturu panjolske.

ARHITEKTURA SJEVERA
Situacija u kojoj je bila arhitektura na sjeveru, u usporedbi s Francuskom i panjolskom, bila je prilino konfuzna, to je ponajvie proizlazilo iz politike. Njemaka, Nizozemska i Engleska bile su zahvaene Reformacijom. Zanimanje za antiki Rim bilo je jednako veliko i u protestantskim i u katolikim zemljama, ali one nisu bile zanimljive talijanskim umjetnicima, a jo je bilo tee Sjevernjacima putovati u Italiju. Podjela Nizozemske (koja je bila jedno jezino i kulturno podruje) na dva suprotstavljena tabora, s jednim u kojem je dominirala panjolska, odraavala se i na podjelu Njemake, u kojoj su vjerski ratovi unitavali zemlju. Ove okolnosti oteavaju praenje koherentnog razvoja stila, a do uvoenja renesansnih ideja dolazilo je parcijalno, onako kako bi neki pojedini arhitekt dolazio i odlazio. Postoje 4 graevine iz ranog 16. st. koje su izveli talijanski majstori i pod vrlo jakim talijanskim utjecajem: 4

1. 2. 3. 4.

1509 - 1518. Kapela Fugger u Augsburgu 1516 - 1533. Sigismundova kapela u Krakowu 1536 - po. Rezidencija Landshut u Bavarskoj 1535 - 1560. Belvedere u Pragu

KAPELA FUGGER Augsburg, 1509 - 1518.

Jasno je vidljiv utjecaj Venecije, to je vrlo iznenaujue za Augsgurg. To je vjerojatno prva renesansna graevina u Njemakoj, a posluila je kao objekt prouavanja njemakim umjetnicima. Ipak, iznad vijenca se nalazi tradicionalan njemaki gotiki zvjezdasti svod, a ovakva stilska koegzistencija tipina je za sve sjeverne zemlje tijekom mnogih narednih godina.
KAPELA FUGGER, AUGSBURG

KAPELA U KRAKOWU 1516 - 1533.

Graditelj: BARTOLOMMEO BERECCI , firentinac. Sagraena je za kralja Sigismunda I. ija je ena bila Bona Sforza, to objanjava zato je kapela bila lombardijskog tipa s kupolom, a ne firentinskog.

REZIDENCIJA LANDSHUT Bavarska, po. 1536.

To je namjerna kopija palae del Te i sagradila ju je skupina mantovanskih graditelja.

BELVEDERE U PRAGU 1535 - 1560.

Vjerojatno su je izgradili talijanski graditelji, a smatra se kako su pojedini detalji pod utjecajem Serlija (ije je djelo objavljeno 1537.), pa je oigledna ovisnost o talijanskim modelima.

Tek u drugoj polovici 16. st. razvija se sjevernjaki renesansni stil. 1598. u Nurenbergu izlazi publikacija s fantazijama iz "nonih mora" autora Wendela Dietterlina: "Arhitektura" s 203 gravire, a nijedna ni najmanje ne podsjea na nita to bi imalo veze s Bramanteom. Bila je veoma popularna i dekoracije u njoj prikazane esto su primjenjivali holandski, flamanski, engleski i njemaki graditelji.

DVORAC OTTHEINRICHSBAU Heidelberg

Nazvan je po izbornom knezu Ottheinrichu, koji je nastojao uvesti humanistiko uenje i kulturu, kao i klasine arhitektonske oblike, vjerojatno derivirane iz Serlijeva traktata.

RATHAUS U KOLNU 1569 - 1573.

Graditelj: WILHELM VERNUCKEN . Portiko Rathausa pokazuje veliku slinost izmeu njemake i nizozemske arhitekture tog doba i mnogo toga duguje svom velikom uzoru u Antwerpenu. Munchen, koji je bio jak katoliki grad, 1559. ugostio je jezuite i bio je naklonjen Rimu vie od mnogih drugih njemakih gradova.

ANTIQUARIUM Munchen, 1569.

Zapoeo ga je WILHELM EGCKL , kao prvi muzej u Njemakoj.

JEZUITSKA CRKVA S. MICHAELA

Munchen, 1583 - 1597.
FRIEDRICH SUSTRIS , flamanski arhitekt, bio

je autor svetita i transepta, koji su dodani 1592. Nije poznato tko je projektirao glavni brod i proelje, a mogue je da su sami jezuiti donijeli nacrte. To je manje vjerojatno u sluaju proelja, koje je u dojmu daleko manje rimsko i kombinira vrlo daleke odjeke Vignoline crkve Il Gesu s tradicionalnim oblikom zabata njemakih graevina.

RATHAUS U AUGSBURGU 1615 - 1620.

Autor: ELIAS HOLL . Ova je graevina njegovo remek-djelo i kulminacija umjerenog i ozbiljnog stila. Holl je bio ista suprotnost Inigo Jonesu u Engleskoj, koji je boravio u Italiji otprilike istovremeno kad i Holl, iji jednostavan stil vie pripada 17. nego 16. st.