AKVAREL Akvarel (watercolour painting) je likovna tehnika koja koristi vodotopive pigmente pomijeane s vodotopivom gumom kao vezivom

i vodu kako bi se dobile transparentne (providne) boje. Akvarelirani crte (watercolour drawing) je crte kod kojeg linija (esto obrisna) ima znaajnu ulogu, a vodene boje, monokromne ili raznobojne, nanose se kistom i podreene su iscrtanim oblicima. esta primjena akvareliranog crtea je u podruju modnog dizajna, a ranije je esto koritena u podruju dizajna kao i kod arhitektonskih crtea. Gva (guash) je likovna tehnika koja koristi akvarelne boje djelimice pomijeane s bijelim pigmentom (temperom) ime se gubi transparentnost boja. prethodnice akvarela: iluminirani rukopisi -ne smatraju se akvareliranim crteima a) rukopis - namijenjen privatnom itanju (akv. - javna intencija) b) rukopis - na pergamentu (akv. - na papiru) c) rukopis - esta upotreba zlata- dekorativnost (akv. transparent. i nema dekor.) portretne minijature -takoer imaju zasebnu povijest -primjeri iz 16 i 17. st. izvedeni su vodenim bojama na pergamentu -u 18. i 19. st. vodenim bojama ugl. na slonovai -intimistiki pristup portretu - vrlo razliit i ograniavajua tema za razl. od akvarela akvarel kao likovna tehnika -vodene boje u razliitim gradacijama su nosee sredstvo kao i kist kojim se nanose -povean interes za akvarel u suvremenom smislu javlja se kada i ovjekova obnova interesa za vidljivi svijet 1.upotrebljavan je u znanstvene svrhe - botanika i zoologija 2. primijenjene umjetnosti - bilo je potrebno kada je dizajner neto zamislio za to su bile potrebne boje pr. Rafaelovi kartoni za tapiserije (oko 1515), boja je fiksirana ljepilom ivotinjskog porijekla i s bijelom bojom) - slino gvau - spada u najranije i najvee akvarele koji su naslikani. 3. krajolik najvie profitirao od izvoenja u akvarelu - toliko da je postao dominantna tema za akvarel u gotovo 4. st. Akvarel se osamostaljuje kao tehnika krajem 15. i poetkom 16. stoljea kada se esto koristi za slikanje krajolika, posebice egzotinih ili manje

poznatih mjesta koje akvarelisti izrauju na putovanjima (pr. Drer). U 17. stoljeu u Holandiji biljee se prvi primjeri prodaje akvarela kao samostalnog umjetnikog djela. U Engleskoj osim tradicije u iluminiranim rukopisima, postoji sporadina upotreba akvarela kao dodatak monokromnom crteu od poetka 16. stoljea do sredine 18. stoljea. Tada poinje stalna pojava akvarela, izuzetna u kvantitetu i to je u poetku glavna razlika u odnosu na ostale kole. Posebna priroda ove pojave pokazala se na svjetskoj izlobi Exposition Universelle u Parizu 1855. kada je izloeno 114 akvarela iz Engleske. To je bilo prvi puta da je slikarstvo akvarela sudjelovalo na izlobi tog tipa i francuska kritika je akvarele iz Engleske odmah uoila. Najpoznatiji predstavnici britanskog akvarela kroz povijest su: Paul Sandby, Alexander Cozens, Francis Towne, Henry Fuseli, Wiliam Blake, William Turner, John Constable, John Sell Cotman). U 19. stoljeu Francuska je dala niz iznimno znaajnih akvarelista s vrlo razliitim individualnim znaajkama (Ingres, Elacroix, Constantin Gys, Honore Daumier, Paul Cezanne). U dvadesetom stoljeu akvarel nije imao odluujuu ulogu u odbacivanju principa umjetnosti koji su se smjenjivali kroz proteklih pet stoljea ali moemo rei da se u akvarelu reflektiralo sve to se tijekom dvadesetog stoljea dogaalo. Od vremena slikarstva i skulpture postimpresionista i fovista - razilaze se crte i boja od prirodne pojavnosti motiva. este su pojave mijeanje medija.