Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Jones
GALATIMA POSLANICA KOMENTARI
www.najvaznijevesti.com
Naslov originala:
Glad Tidings
By Ellet Joseph Waggoner
Izdava:
Eden kua knjige, Novi Sad
Preveo sa engleskog:
Branko R. uri
Pesme prepevao:
Zvonimir Kosti Palanski
tampa:
Eurodrim, Beograd
Drugo izdanje
Novi Sad, 2012.
Elektronska verzija knjige Galatima Poslanica Komentari
besplatno je dostupna na Internetu, za linu upotrebu. Ukoliko elite
da nabavite ovu knjigu u tampanom obliku, moete je naruiti na:
www.eden.rs
(+381) 062/200-046
dobravest@yahoo.com
(+381) 064/40-29-428
GALATIMA POSLANICA
KOMENTARI
Sadraj
Re izdavaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
I DEO E. J. WAGGONER
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
12
13
56
Re izdavaa
Ova kompilacija komentara Galatima poslanice sastoji se iz dva
nesrazmerna dela jednog opirnijeg iji je autor E. J. Waggoner, i
drugog manjeg koji je potpisao A. T. Jones. U oba sluaja se radi o
sakupljenim materijalima koji su ova dvojica plodnih pisaca i vesnika
izuzetno dragocene vesti objavljivala u asopisima i publikacijama
tokom niza godina.
Dok u prvom delu imamo sistematsku studiju gde se razmatra
stih po stih Poslanice Galatima, poslednjih dvadesetak stranica koje
sadre Jones-ova nadahnuta razmiljanja, fokusirana su na one kljune stihove i arina mesta oko kojih su nastale mnoge kontroverze u
hrianstvu.
Oigledno je da se radi o dva autora i dva vesnika, ali jednom
svetom delu i jednoj misiji, jednoj vesti koja je univerzalnog karaktera,
namenjena ne samo vernicima jedne denominacije, pa ak ne u prvom
redu vernicima, ve svakoj dui i svakom pripadniku ove generacije
koja obamire u mraku neznanja u pogledu Bojeg karaktera karaktera u kojem su na boanski savren nain kombinovani Njegova pravednost i Njegova milost.
Treba znati da su Jones i Waggoner potpuno nezavisno, svaki za
sebe, dolazili do svojih zakljuaka i da sticajem okolnosti nisu imali
mnogo prilika da neposredno i blisko sarauju, pa ipak njihova vest
odie jedinstvom duha, usklaenou u obrazlaganju poruke i velikim
arom ljubavi koja ne ostavlja itaoca ravnodunim. Sve to govori u
prilog injenici da je ovaj oganj mogao biti zapaljen samo na onom
nebeskom svetom ognju koji potie od Bojeg Duha.
Predgovor
Gotovo pukim sluajem, otkrio sam redak primerak knjige koja se
teko vie moe nai. Re je o delu Radosne vesti, autora E. J. Waggoner-a koje je lealo u jednoj privatnoj biblioteci sve do 1938. godine. Ne
znajui nita o autoru, niti o okolnostima pod kojima je knjiga nastala,
osetio sam kako mi se srce udno zagreva dok sam itao ispisane redove.
Znao sam da je nehotian susret sa ovom zaista sjajnom knjigom obeleio poetak nove epohe u mom ivotu. Plaei se da moda vie nikada
neu biti u prilici da vidim jo jedan primerak, izmolio sam pristanak za
prekucavanje celog tiva na mojoj pisaoj maini, koju sam za tu svrhu
doneo u biblioteku. Prekucavao sam stranicu po stranicu sa najdirljivijim
tekstovima, i bio sam srean to e to blago sada biti zauvek sauvano.
Nikad nisam uspevao da shvatim ta zapravo znai Pavlovo pismo
Galatima, sve dok nisam pronaao Radosne vesti. Ono to me je u Galatima muilo, bio je naizgled nepomirljiv sukob izmeu Zakona i vere.
Znao sam da Pavle u svojim pismima istie Zakon kao svet, pravedan i
dobar (vidi Rimljanima 7,12). Meutim, u Galatima on kao da protivrei samom sebi. Prividan raskorak i nesaglasje inili su da se oseam zbunjeno. Veina komentara na Poslanicu Galatima koje sam itao bili su ili
lieni duha, ili otvoreno usmereni protiv Zakona. Galatima poslanica je
bila izvan domaaja mog poimanja (razumevanja). To je znailo da sam
lien onog oseanja ljubavi i odanosti Hristu koje je Pavle tako oigledno poznavao. Kako bih, poput njega, mogao da se hvalim krstom sa
tako zbunjujuim pojmovima o onom to Poslanica Galatima govori.
Radosna vest je progovorila mom srcu, na nain kako je to jo
samo par knjiga uspelo u mom ivotu. Jasna, koncizna, potresna, ova
knjiga zasluuje svoj naslov.
Tek kasnije nauio sam poneto od pieve biografije i okolnosti
koje su pratile ovu poruku. Otkrio sam da je poruka ove knjige praktino
doslovno zapisana studija koju je u obliku propovedi Waggoner lino izgovorio pred okupljenim propovednicima u Mineapolisu, krajem 1888.
Neko ko je imao priliku da neposredno uje ove neobino snane teme, odmah je prepoznao njihovu vrednost i zapisao sledee rei:
Ellet J. Waggoner
GALATIMA POSLANICA
KOMENTARI
I DEO
Uvod
Veoma je uobiajeno, kada se pie o bilo kojoj biblijskoj knjizi, da
se malo prostora posveti onome to se zove uvod. No, bolje je odmah
uvesti itaoca u sadraj same knjige i dopustiti mu da sam doe do
razumevanja, to e postii ukoliko je paljiv i predan prouavanju, jer
knjiga sama o sebi otkriva sve to o njoj treba znati. O nekom oveku
saznajemo vie u linom razgovoru s njim, nego sluajui tua zapaanja o njemu. Zato emo odmah prei na prouavanje Pavlove Poslanice
Galatima.
Kada bi svi prouavali Bibliju kao to treba, savesno i u molitvenom duhu, poklanjajui panju svakoj rei i primajui je kao da dolazi
direktno od Boga, ne bi bilo potrebe za bilo kojom drugom verskom
knjigom. Sve to bi pored Biblije bilo napisano, imalo bi svrhu samo
kao podsticaj da se jo vea panja obrati direktno na rei iz Svetih
spisa. Sve to tei da zameni Bibliju ljudskim miljenjem, i to navodi
ljude da se oslone na sadraj napisanog ili izgovorenog bez proveravanja Biblijom i njenog daljeg prouavanja, vie je nego beskorisno.
Neka Bog uini da ova studija, kao mali doprinos u prouavanju
Njegove rei, svakog itaoca dovede do odluke da se bolje upozna sa
celokupnim sadrajem Biblije, koja mu moe dati mudrost za spasenje.
E. J. Waggoner
12
1. Pravo Jevanelje:
Otkrivenje Isusa Hrista
Galatima 1,1-5:
Pavle, apostol ne od ljudi, niti posredstvom nekog oveka, nego posredstvom Isusa Hrista i Boga Oca koji ga je
vaskrsao iz mrtvih, i sva braa koja su sa mnom, crkvama u
Galatiji: blagodat vam i mir od Boga Oca naega, i Gospoda
Isusa Hrista koji je dao samoga sebe za nae grehe, da nas
izbavi od sadanjeg zlog sveta po volji Boga i Oca naega,
kome slava u sve vekove. Amin.
Prvih pet stihova su pozdravi u kojima se sadri celo Jevanelje.
Da nita drugo od Spisa ne postoji sem ovoga, bilo bi to dovoljno da
spase svet. Ako ovaj mali odlomak budemo prouavali sa takvim arom i uzdizali ga tako kao da nita drugo od Jevanelja ne postoji, u
njemu emo nai vrst oslonac za svoju veru, nadu i ljubav. Dok budemo itali rei poslanice, neka Galati nestanu iz vida i neka svako primi Boji glas, posredstvom Njegovog apostola, kao da se njemu lino
danas obraa.
Apostol znai onaj koji je poslan. Njegov autoritet je srazmeran
autoritetu Onoga koji ga alje, kao i njegovom poverenju u taj uzvieniji autoritet i silu. Jer onaj koga je Bog poslao govori Boije rei (Jovan 3,34). Tako je bilo sa Pavlom. On je govorio sa autoritetom, a rei
koje je izgovarao, Bog mu je predao kao zapovest (vidi 1. Kor. 14,37).
itajui ovu njegovu ili bilo koju drugu poslanicu u Bibliji, treba da
iskljuimo svaku mogunost uticaja apostolove line nesavrenosti ili
nekih njegovih predrasuda. Svaki pisac zadrava svoju individualnost,
jer Bog upravo zbog toga i bira razliite ljude za razliite poslove. To je,
meutim, Boja re, sve u svemu.
Svi, a ne samo apostoli, imaju ovlaenje da govore kao rei (kao
prorotvo eng. prev) Boje (1. Petr. 4,11). Svi koji su u Hristu, nova
13
su stvorenja, pomirena s Bogom kroz Isusa Hrista; a svi koji su pomireni dobili su re i slubu pomirenja, i kao ambasadori Hristovi preklinju druge da se pomire s Njim (vidi 2. Kor. 5,17-20). Ova injenica bi
trebalo da otkloni svako obeshrabrenje i svaki strah kod onih koji nose
Boju poruku. Ambasadori zemaljskih vlasti imaju autoritet koji prati mo njihovih kraljeva ili vladara, iji su oni predstavnici. Hriani
predstavljaju Cara nad carevima i Gospodara nad gospodarima.
Celokupno uenje Jevanelja je zasnovano na Hristovom Boanstvu. Apostoli i proroci su do te mere bili obuzeti ovom istinom, da
ona iskri svuda u njihovim spisima. Isus Hristos je slika nevidljivoga Boga (Kolo. 1,15). On je odsjaj njegove slave i odraz njegovoga
bia1 (Jevr. 1,3). On je u poetku bio s Bogom i bio je Bog, pre nego
to je svet sazdan Jovan 1,1; 17,5. On je pre svega i sve u njemu ima
svoje postojanje (sve stvoreno u njemu se odrava eng. prev) (Kolo.
1,17)
Isus Hristos i Bog Otac koji ga je vaskrsao iz mrtvih (vidi Gal.
1,1), povezani su na ravnopravnoj osnovi. Ja i Otac jedno smo (Jovan
10,30). Oni obojica sede na jednom prestolu Jevrejima 1,3; Otkrivenje 3,21. Savet mira je meu Njima obojicom Zaharija 6,12.13. Isus je
bio Sin Boji celog Svog ivota (oduvek), iako je po telu bio od semena
Davidovog. No, vaskrsenjem iz mrtvih, koje se dogodilo silom Duha
svetosti, Njegov odnos prema Bogu, kao Sina prema Ocu, pred svima
je potvren Rimljanima 1,3.4. Ova poslanica (Galatima) nosi isto
obeleje autoriteta kao i samo Pavlovo apostolstvo.
Blagodat vam i mir od Boga Oca naega. Ovo su rei Gospodnje i zato one znae mnogo vie od ljudskih rei. Bog ne daje isprazne komplimente. Njegova re stvara; tako ovde imamo jedan oblik
stvaralake rei.
Bog kae: Neka bude svetlost2, i nastaje svetlost. Tako je i u
ovom sluaju: Neka bude blagodat (milost) i mir u vama, i tako biva.
Bog je poslao milost i mir, donosei pravednost i spasenje svim ljudima da, ak i tebi, ko god da si; takoe i meni. Kada itate ovaj trei
1 On odraava slavu Boju i nosi peat njegove prirode eng. prev.
2 Jer on ree, i postade, on zapovedi, i pokaza se Psalam 33,9 prim. prev.
14
stih, ne inite to tako kao da je on deo neke fraze koju nalae bonton,
ili kao uobiajeno izraavanje pozdrava, nego kao stvaralaku re koja
vama lino donosi sve blagoslove obuhvaene mirom Bojim. Nama su
namenjene iste rei koje je Isus izgovorio eni: Oproteni su ti gresi
idi s mirom. (Luka 7,48.50)
Ovaj mir i ova blagodat dolaze od Hrista, koji je dao samoga sebe
za nae grehe (Gal. 1,4). A svakome od nas dana je blagodat po meri
Hristovoga dara (Efes. 4,7). To je blagodat koja je u Hristu Isusu
(2. Tim. 2,1). Dakle, znamo da je Hristos darovan svakome od nas.
injenica da ljudi ive dokazuje da im je Hristos darovan, jer je On ivot, i ivot bee svetlost za ljude (Jovan 1,4). Ova ivotodavna svetlost
obasjava svakog oveka (Jovan 14,6; 1,4.9). U Hristu se sve stvoreno
odrava (Kolo. 1,17), i to je tako jer Bog, koji nije potedeo svog
sopstvenog Sina, nego ga je predao za sve nas (Rimlj. 8,32), ne moe
a da nam s Njim ne daruje i sve drugo. ...Njegova boanska sila darovala (nam je) sve to slui ivotu i pobonosti (2. Petr. 1,3). Hristos
je dat svakom oveku, to znai da svaki pojedinac dobija Njega celog.
Boja ljubav grli ceo svet, ali se ona takoe obraa i svakom ponaosob.
Majinska ljubav nije podeljena izmeu njene dece tako da svako dobija po treinu, etvrtinu, ili petinu od nje. Svako njeno dete je predmet
njene potpune panje i celokupne ljubavi. Koliko to vie vai za Boga
ija je ljubav savrenija od ljubavi svake majke! Isaija 49,15. Hristos je
svetlost sveta, Sunce pravde. Ta svetlost, meutim, nije izdeljena na
ljudske grupe i naseobine. Ako je neka soba puna ljudi savreno osvetljena, onda svaka prisutna osoba uiva u punini svetlosti koja obasjava
celu prostoriju, kao i kada niko drugi osim te osobe ne bi bio prisutan. Dakle, Isusov ivot obasjava svakog oveka koji dolazi na svet. U
svakom srcu koje veruje Hristos stanuje u Svojoj punini. Ako posejete
seme u zemlju, nai ete kasnije mnogo semena od kojih svako ima
podjednako mnogo ivota kao i ono prvo seme.
Hristos nas je otkupio. Kako esto ujemo da neko kae: Ja
sam toliko grean, da se bojim da me Gospod nee prihvatiti! ak i
neki koji dugo ispovedaju hriansku veru, esto sa aljenjem eznu da
dobiju kakav dokaz da ih Bog prihvata. Ali, Bog nikome nije dao po-
15
16
zlo (ili zlo sadanjeg narataja), sve dok, dovedeni do oajanja, ne poviemo Ja nesrean ovek! Ko e me izbaviti od tela ove smrti? (Rim.
7,24 eng. prev)
ak je i Hristos imao teka iskuenja u pustinji, daleko od ljudskih
naseobina. Sve nas to ui da kaluerski i pustinjaki nain ivota nije
deo Bojeg plana. Boji narod je so zemlji; a so mora da se izmea sa
supstancom koju treba da sauva od kvarenja.
Osloboenje nam je stiglo i ono je nae. Hristos je poslat da
otvori() oi slijepcima, da izvede() sunje iz zatvora i iz tamnice koji
sjede u tami (Isaija 42,7). Prema tome, On uzvikuje: Sloboda!, svima
koji su zarobljeni u tamnici. Onima koji su zatoeni On objavljuje da
su vrata tamnice otvorena Isaija 61,1. Svim robovima On poruuje: Iziite! (Is. 49,9). Svako ko to eli, moe radosno da uzvikne: O
Gospode! ja sam sluga tvoj sin slukinje tvoje; raskovao si s mene
okove moje. (Psalam 116,16)
To je tano, verovali mi ili ne. Mi smo Boje sluge, iako zadravamo pravo odbijanja, pa ak i tvrdoglavog, da Mu sluimo. Ako samo
poverujemo, ve imamo pobedu koja je pobedila svet 1. Jovanova
5,4; Jovan 16,33. Poruka koja nam se upuuje jeste da je na rat zavren i da se nae bezakonje oprostilo. (Is. 40,2 eng. prev)
Moj greh, o blaene li pomisli,
moj greh, ne delom, nego u celini,
na krst je Njegov pribijen i ja ga ne nosim vie.
Hvali, o duo, moja, slavi Gospoda na visini!
Boja volja. Ovo osloboenje je po volji Boga i Oca naega
(Galatima 1,5). Volja Boja je naa svetost (posveenje) 1. Sol. 4,3.
On hoe da se svi ljudi spasu i dou do spoznaje istine 1. Tim. 2,4.
On sve ini shodno savetovanju svoje volje (Efes. 1,11). Da li vi to
propovedate univerzalno spasenje?, pitae neko. Ono to mi propovedamo jeste tano ono to Biblija ui, a to je da se pokaza blagodat
Boija koja spasava sve ljude (Titu 2,11 Karadi). Bog je ostvario
spasenje za svakog oveka i to mu daje kao Svoj dar; ali, veina ovaj dar
17
18
19
ljude, jasno je da su vernici u Galatiji napustili Gospoda. Manje je vano kada se pridruite oveku ili ga napustite, ali od ivotne je vanosti
da budete s Bogom.
Mnogi misle da su sigurni samim tim to su lanovi dobrog
(uglednog) drutva koje ini ovu ili onu crkvu. No, jedino to je vredno u celoj stvari, jeste: Da li sam u zajednici s Gospodom? I da li hodam
u Njegovoj istini? Ako je neko sjedinjen s Bogom, On e ubrzo nai
svoje mesto meu Bojim narodom; jer oni koji nisu Njegov narod
nee dugo tolerisati revne Boje sledbenike u svojim redovima. Dok je
boravio u Antiohiji, Varnava je podsticao brau da odlunim srcem
ostanu u Gospodu (Dela 11,22.23). To je sve to je bilo neophodno.
Ako tako inimo, sigurno emo vrlo brzo nai Boji narod.
Oni koji su naputali Gospoda bili su bez Boga u svetu, u meri
u kojoj su se odvojili od Njega. No, oni na koje su se ove rei pre svega
odnosile, bili su neznaboci, ili pagani Efescima 2,11.12. Dakle, braa
Galati vraala su se nazad na paganstvo. Ne bi ni moglo biti drugaije,
jer hrianin se neminovno vraa natrag, na onaj svoj ivot od kojeg je
bio izbavljen, kad god izgubi svoj oslonac u Gospodu. Nema beznadenije pozicije nego kada je ovek bez Boga.
Drugo jevanelje. Kako je mogue da postoji drugo jevanelje? Pravo Jevanelje je sila Boja na spasenje svakome ko veruje
(Rimlj. 1,16). Sam Bog je sila, i odvojiti se od Njega znai odvojiti se od
Hristovog Jevanelja.
Nita ne zasluuje da se nazove Jevaneljem ukoliko ne nudi spasenje. Ono to ne nudi nita sem smrti, ne moe se zvati Jevanelje
dobra vest, ili radosna vest. Obeanje smrti ne odgovara definiciji
Jevanelja. Da bi bilo koje lano uenje prolo, ono mora makar da se
pretvara da je put ivota; drugaije ne bi moglo da prevari ljude pred
kojima se predstavlja. Galati su bili zavedeni da napuste Boga, posredstvom neega to im je obeavalo ivot i spasenje, ali silom koja nije
bila Boja. To drugo jevanelje bilo je samo ljudsko. Varka je nita. Maska nije ovek; tako ni ovo drugo jevanelje, na koje su braa Galati
bili namamljeni, nije bilo nita drugo nego jedno izopaeno jevanelje,
falsifikat, varka, nikako ne ono pravo Jevanelje. Pitanje koje sledi je:
20
21
ovoga? To je isto kao kada bi prevarili nekoga da zida kuu nad bezdanom jamom.
Aneo s Neba. Meutim, da li postoji takva mogunost da aneo s neba doe i propoveda neto to nije pravo Jevanelje? Svakako,
iako to ne bi bio aneo koji je skoro siao s neba. Jer i sam satana
uzima vid svetlog anela. Nije onda nita veliko kad se i njegove sluge
pretvaraju u sluge pravednosti (2. Kor. 11,14.15). To su oni koji se
predstavljaju kao duhovi mrtvih i koji kau da donose nove vesti iz carstva koje je s one strane groba. Svi oni bez izuzetka propovedaju neko
drugo jevanelje koje nije Hristovo. uvajte ih se. Dragi moji, ne verujte svakom duhu, nego proveravajte duhove jesu li od Boga (1. Jov.
4,1). Ako li ko ne govori u skladu sa zakonom i svedoanstvima, to je
zato to u njemu nema svetlosti (Is. 8,20 eng. prev). Niko ne mora
da bude prevaren sve dotle dok ima Boju re. U stvari, nemogue je
da neko bude prevaren sve dok se dri rei Boje.
U prva tri stolea crkva je bila proeta paganstvom, i uprkos reformacijama, mnogo je jo paganskog ostalo. To je bio plod ugaanja
ljudima (vidi Galatima 1,10). Biskupi su mislili da e ostvariti uticaj na
neznaboce, poputajui u nekim odreenim jevaneoskim principima. Rezultat je bio kvarenje crkve.
Samoljublje je uvek u osnovi svakog napora da se postigne usklaenost s ljudima, kako bi se oni odobrovoljili. Biskupi su eleli (verovatno esto i sami nesvesni) da povedu uenike za sobom Dela 20,30. Da bi dobili
ugled i ast u narodu, morali su da naprave kompromise i izopae istinu.
Ovo isto uinjeno je i u Galatiji. Ljudi su izopaili Jevanelje. Ali,
Pavle je nastojao da ugodi Bogu, a ne oveku. On je bio Boji sluga i
Bog je bio jedini do ijeg zadovoljstva je Pavlu bilo stalo. Ovaj princip
pokazuje se kao taan u bilo kojoj vrsti posla. Uposleni radnici koji
pokuavaju da dobiju odobravanje i pohvalu samo od strane ljudi, nee
biti lojalni radnici, jer e raditi dobro samo kad ih drugi gledaju, dok
e zabuavati kada ih niko ne nadzire. Zato Pavle apeluje: Robovi, sluajte u svemu svoje telesne gospodare, ne u pritvornosti (ne kao pod
prismotrom eng. prev) kao oni koji ljudima ugaaju to god inite,
inite iz due kao da inite Gospodu. (Kolo. 3,22-24)
22
Postoji sklonost da se otra ivica istine ublai, kako se ne bi izgubila naklonost bogatih i uticajnih osoba. Koliko njih je uguilo sopstveno
ubeenje u strahu od gubitka para ili poloaja! Neka svako od nas zapamti rei: Kad bih jo ljudima ugaao, Hristov sluitelj ne bih bio
(Gal. 1,10). Ovo, meutim, ne znai da treba da budemo kruti i neuljudni. To, takoe, ne znai da emo namerno uvrediti bilo koga. Bog
je ljubazan i prema nezahvalnima i onima koji su daleko od svetosti.
Moramo da budemo lovci na ljude (sposobni da zadobijamo ljude) i
to onim manirima koji su nebom odobreni. Sve to treba da pokaemo
jeste privlanost Raspetoga u svoj Njegovoj ljupkosti.
Galatima 1,10-12:
Da li ja sad ljude uveravam ili Boga? ili nastojim da ugodim ljudima? Kad bih jo ljudima ugaao, Hristov sluitelj ne
bih bio. Dajem vam, naime, na znanje, brao, da evanelje,
koje sam vam ja propovedao, nije ljudsko; jer ga ne primih
od oveka, niti sam od oveka bio pouen, nego otkrivenjem
Isusa Hrista.
Jevanelje je boansko, ne ljudsko. U prvom stihu apostol kae da
ga nije ovek poslao, pa zato i nije njegova briga da oveka uini zadovoljnim, ve samo Hrista. Sada postaje sasvim jasno da je poruka koju
nosi sveta i da potie s neba. Po roenju i vaspitanju, Pavle je bio protivnik Jevanelja. Obraen je tako to je zauo glas s neba. Sam Gospod mu
se obratio jo dok je bio proet ubilakom mrnjom protiv Bojih svetih.
Nema dve osobe koje su imale isto iskustvo obraenja. Ipak, u
svim iskustvima ove vrste zapaaju se isti opti principi. Imajui u vidu
rezultat, svako ko se obrati mora da proe kroz ono kroz ta je Pavle
proao. Moda neije iskustvo nee biti tako upeatljivo za druge, ali
ako je istinsko, ono mora da bude otkrivenje koje dolazi s neba, kao
to je to bilo u Pavlovom sluaju. A sinovi e tvoji svi biti naueni od
Gospoda (Is. 54,13). Svaki ko je uo od Oca i nauio dolazi k meni
(Jovan 6,45). A vi u vama ostaje pomazanje koje ste od njega primili
i nije vam potrebno da vas ko pouava. (1. Jov. 2,27)
23
Ne inite greku, zakljuivi da to ini izlinom potrebu za ovekom kao sredstvom u prenoenju Jevanelja. Gospod je postavio apostole i proroke, uitelje i druge sluitelje u crkvi (1. Kor. 12,28). Boji
Duh je taj koji u svima njima deluje. Bez obzira preko koga ovek prvi
put uje istinu, on treba da je primi kao poruku koja dolazi direktno
s neba. Sveti Duh osposobljava one koji ele da tvore Boju volju, da
raspoznaju ta je istina im je uju; i oni je i prihvataju, ne na osnovu
autoriteta oveka preko kojeg im je istina dola, nego na osnovu Bojeg
autoriteta, jer je On Bog svake istine. I mi moemo da budemo isto
tako sigurni u istinu koju drimo i propovedamo, kao to je to Pavle
bio.
Kada god neko naglaava ime nekog uvenog i uvaenog skolara
(teologa), da bi time opravdao svoje verovanje, ili dao znaaj onome u
ta eli da ubedi svog sluaoca, moete biti sigurni da on sam ne poznaje istinu koju ispoveda. To to govori moe biti istina, ali on sam za
sebe nije ubeen u to. Svako ima privilegiju da spozna istinu Jovan
8,31.32. Kad neko prihvati istinu kao neto to mu dolazi direktno od
Boga, ni deset hiljada puta deset hiljada velikih imena onih ljudi koji bi
stali na stranu istine, ne bi doprinela njenoj vrednosti ni koliko jedno
zrnce, kao to, s druge strane, poverenje u tu istinu ni najmanje ne bi
bilo naeto ako bi se protiv nje udruili svi veliki umovi ovog sveta.
Zapazite da Pavlova poruka nije samo otkrivenje dobijeno od Hrista, nego otkrivenje (samog) Hrista. Ne radi se samo o tome da je
Hristos neto rekao Pavlu, ve se Hristos otkrio Pavlu. Tajna Jevanelja
je Hristos u verniku, nada slave Koloanima 1,25-27. Samo tako istina moe da bude obznanjena. Hristos nije neko ko stoji podalje i stavlja pred nas pravedne principe koje mi moramo da sledimo; On Sebe
utiskuje u nas, uzima nas pod Svoje i ini da se Njegov ivot otkriva u
naim smrtnim telima, kada Mu se mi predamo. Kada se ovaj ivot ne
ispoljava, onda nema nita od propovedanja Jevanelja. Isusov ivot
se otkrivao u Pavlu da bi ovaj mogao da Ga propoveda meu neznabocima. Njegov posao nije bio da pria o Hristu, nego da propoveda
Hrista samog. Jer mi ne objavljujemo sebe same nego Hrista Isusa
Gospoda. (2. Kor. 4,5)
24
Bog eka i ezne da Hrista otkrije u svakom oveku. itamo o ljudima koji nepravednou zadravaju (gue, zatakavaju eng. prev)
istinu; i da ono to se moe saznati o Bogu njima je poznato; Bog im
je objavio; u svemu to je Bog stvorio Njegova vena sila i boanstvo
mogu se jasno sagledati (Rimlj. 1,18-20). Isus je istina Jovan 14,6.
On je, takoe, sila Boja (1. Kor. 1,24) i sam Bog (Jovan 1,1). Prema
tome, Hristos je istina koju ljudi gue. On je Boja Re data svim
ljudima, a ujedno i sila pomou koje oni ovu re mogu da sprovedu u
delo (vidi 5. Mojs. 30,14; Rimlj. 10,6-8).
Meutim, u mnogim ljudima Hristos je do te mere uguen (zatakan) da Ga je teko prepoznati. Sama injenica da oni ive dokazuje
da ih Hristos voli i da bi ih spasao. Ali, On mora strpljivo da eka vreme kada e oni primiti re i kada e, na taj nain, Njegov savreni ivot
biti otkriven u njima.
To se moe ve sada dogoditi u ivotu svakog oveka ko eli ovo
iskustvo, bez obzira na to koliko je on grean i unien. Bogu ini zadovoljstvo da ostvari ovo delo u svakom oveku.
Galatima 1,13-17:
Vi ste svakako uli za moj nekadanji nain ivota u judejstvu, da sam preko mere gonio crkvu Boiju i razarao je,
pa sam u judejstvu prevaziao mnoge svoje vrnjake u svom
narodu kao preterani revnitelj za svoja otaka predanja. Ali
kada se svide onome koji me je izabrao od utrobe moje matere i koji me je pozvao svojom blagodau, da otkrije svoga
Sina u meni da ga ja objavim meu mnogobocima, nisam
se odmah posavetovao sa ljudima, niti sam otiao gore u Jerusalim onima koji su pre mene bili apostoli, nego odoh u
Arabiju, pa se opet vratih u Damask.
Zato je Pavle proganjao crkvu tako neumoljivo i revnosno, pokuavajui da je uniti? On nam objanjava da je to bilo prosto zato to
je revnovao za tradiciju svojih otaca. Pred Agripom on kae: I ja sam
sa svoje strane mislio da treba sasvim neprijateljski da postupim protiv
25
imena Isusa Nazareanina. To sam i uinio u Jerusalimu; dobivi ovlaenje od prvosvetenika zatvorio sam u tamnicu mnoge od svetih, a
kad su ih ubijali, ja sam bio za to. Mnogo puta sam ih po svim sinagogama kanjavanjem prisiljavao da hule; razjaren preko svake mere na
njih gonio sam ih ak do tuih gradova. (Dela 26,9-11)
Svu tu mahnitu revnost za otaku tradiciju Pavle je smatrao revnovanjem za Boga. (Dela 22,3)
Izgleda gotovo neverovatno da neko ko kae da slui pravom Bogu
moe da gaji tako pogrene ideje o Njemu i da pretpostavlja kako On
uiva u takvoj vrsti slube. Ipak je ovaj ogoreni i nemilosrdni progonilac hriana mogao da kae nakon mnogih godina svog potonjeg iskustva: Brao, ja sam sa potpuno istom saveu iveo sluei Bogu do
ovoga dana (Dela 23,1). Iako je pokuavao da uutka rastue osvedoenje koje je ga je sve vie obuzimalo, dok je kao svedok prisustvovao
strpljivom podnoenju muka i snanom svedoanstvu koje su ostavljali umirui hriani, Savle nije svesno ubijao svoju savest. Naprotiv,
pokuavao je da odri dobru savest. Farisejska nauka bila je tako duboko ukorenjena u njegovom umu, da je bio uveren u to da su ova nova
i udna osvedoenja delo nekog zlog duha, i da je njegova dunost da
se tome suprotstavi. Dakle, ubeenje koje je dolazilo od Duha Bojeg,
za neko vreme inilo je samo da se njegovo revnovanje protiv hriana
udvostrui. Od svih ljudi na svetu, Savle, samopravedni farisej, bio je
ovek sa najmanje simpatija prema hrianstvu. On je bio mlad ovek
u usponu, na koga su jevrejski vladari mnogo polagali, verujui da je
upravo on neko ko e dati bitan doprinos u obnovi jevrejske nacije i
religije, do one veliine koja je postojala u prolim vremenima. Pred
Savlom se pruala blistava budunost, posmatrano iz ovozemaljske
perspektive. Meutim, ono to je mislio da mu je dobitak, to je poeo
da smatra gubitkom Hrista radi, zbog kojeg je sve izgubio Filibljanima 3,7.8.
Judaizam, meutim, nije bio Boja i Hristova religija. Bila je to ljudska tradicija. Mnogi ine veliku greku smatrajui judaizam religijom
Starog zaveta. Stari zavet ne nauava judaizam nita vie nego to Novi
zavet nauava romanizam. Religija Starog zaveta je religija Isusa Hrista.
26
27
karakter i ivotni poziv bili su opisani u mesecima pre njegovog roenja. Gospod je rekao Jeremiji: Prije nego te sazdah u utrobi, znah te;
i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih
te (Jer. 1,5). Neznaboaki car Kir, bio je po imenu prozvan sto godina
pre nego to se rodio, a njegov deo posla u Bojem velikom planu bio
je ve ispisan, ekajui na Kirovo pojavljivanje Isaija 44,28; 45,1-4.
Ovo nisu izolovani sluajevi. Vai za sve ljude, koliko i za Solunjane, da ih je Bog od poetka izabrao za spasenje, posveenjem Duha i
verom u istinu (2. Sol. 2,13 eng. prev). Na svakome je da ovaj poziv
i izbor potvrdi. Onaj koji hoe da se svi ljudi spasu i da dou u poznanje istine (1. Tim. 2,4), isto tako odredio je svakome njegov posao
(Marko 13,34). Dakle, Onaj koji Sebe nije ostavio neposvedoenog,
ak ni kada je re o neivoj prirodi, imae ljude, kao najuzvienija zemaljska stvorenja izala iz Njegove ruke, koja e voljno svedoiti za
Boga kako to samo mogu ljudi obdareni razumom.
Svi su ljudi izabrani da svedoe za Boga i svakome je pokazan njegov posao. Kroz ceo ivot Duh se bori sa svakim ovekom, ne bi li ga
naveo da da svoj pristanak i bude upotrebljen u onom poslu za koji
ga je Bog pozvao. Samo e veni sud pokazati koliko divnih prilika
su ljudi nemarno proerdali. Savle, surovi progonitelj, postao je silan
apostol. Ko moe da pretpostavi koliko bi dobra nastalo da su se ljudi,
iji ogroman uticaj navodi druge samo na zlo, pokorili uticaju Svetog
Duha? Ne mogu svi biti apostol Pavle; ali istina je da je svako, prema
mogunostima koje mu je Bog dao, izabran i pozvan da svedoi za
Boga, i ta istina e dati ivotu jedno sasvim novo znaenje.
Kako je to divna, radosna, a uz to i uzviena misao koja nam pada
na pamet dok posmatramo ljude koji hodaju pored nas: svakome od
njih Bog je lino poverio jedan naroit posao koji oni treba da obave
u toku svog ivota! Svi su oni sluge najuzvienijeg Boga, svakome je
dodeljena naroita sluba. Morali bismo strogo da se uvamo da ni u
najmanjoj sitnici ne spreimo nekoga u vrenju njegove nebom odreene dunosti.
Poto je Bog taj koji svakome odreuje posao, svako mora od Njega da primi uputstva, a ne od oveka. Zato treba da se uvamo od toga
28
29
30
31
32
33
34
35
Oni nisu znali ta obrezanje u stvari predstavlja. Jer nije Judejin onaj
koji je to samo spolja, i nije pravo obrezanje ono koje je spolja na telu,
nego, Judejin je onaj koji je to iznutra, i pravo obrezanje je u srcu, u
duhu, a ne u slovu. Takvoga ne hvale ljudi nego Bog. (Rimlj. 2,28.29)
U Avramovom ivotu postojalo je razdoblje kada je on vie sluao glas svoje supruge, Sare, nego glas Boji, pokuavajui da ispuni
Boja obeanja snagom sopstvenog tela (vidi 1. Mojs. 16). Rezultat je
bio greka rob umesto naslednika. Onda mu se Bog ponovo javio
bodrei ga da hodi pred Njim celim srcem i da ponovo prihvati Njegov
zavet. Kao podsetnik na njegovu greku i na injenicu da telo nita
ne pomae, Avram je primio znak obrezanja, odseeno pare tela. To
je trebalo da pokae da u telu... dobro ne obitava (Rimlj. 7,18) i da
se Boja obeanja mogu ispuniti samo odstranjivanjem greha koji su
u telu. Mi smo, naime, obrezanje, mi koji Duhom Boijim sluimo,
Hristom Isusom se hvalimo i ne uzdamo se u telo. (Filib. 3,3)
Avram je bio istinski obrezan kada je primio Duha kroz veru u
Boga. Pa i znak obrezanja dobio je kao peat pravednosti koju je stekao verom kao neobrezan, da bude otac svih koji kao neobrezani veruju, da se i njima to urauna u pravednost (Rimlj. 4,11). Spoljanje
obrezanje nikada nije bilo neto vie od spoljanjeg znaka za pravo
obrezanje srca. Ako je ovo drugo nedostajalo, onda je znak bio obina
prevara; ali, ako je postojalo pravo obrezanje srca, onda je znak mogao
i da se izostavi. Avram je otac svih koji kao neobrezani veruju (Rimlj.
4,11). Lana braa su zamenila stvarnost ispraznim znakom. Za njih
je ljuska bez jezgra znaila daleko vie nego jezgro bez ljuske.
Isus je rekao: Duh je ono to oivljava a telo nita ne pomae. Rei
koje sam vam ja rekao, duh su i ivot su (Jovan 6,63). Narod u Antiohiji i Galatiji verovao je u Hrista za svoje spasenje; a sada je doao neko
ko je eleo da ih navede da veruju u telo i oslanjaju se na njega. Oni
im nisu rekli da mogu slobodno da gree... O, ne, to nikako! Naprotiv,
rekli su im da moraju da dre Zakon! Ipak, po njihovom, oni to moraju
postii sami, svojom snagom; moraju sami da stvore pravednost, bez
Hrista. Obrezanje stoji kao jednakost dranju Zakona. Meutim, pravo
obrezanje je Zakon upisan u srce, delovanjem Svetog Duha. Ova lana
36
37
sebi je jasno da ovo pismo ne sadri nita sem Jevanelja i to u njegovom najubedljivijem obliku. Mnogi su ga, pak, pogreno razumeli i
zato nemaju od njega nikakve koristi, jer su mislili da ono predstavlja smo povod za prepiranja o zakonu (Titu 3,9), protiv ega je sam
Pavle upozoravao brau.
Galatima 2,6.7:
to se tie onih koji su vaili kao ugledni, ma kakvi
da su nekad bili, meni je sve jedno; Bog ne gleda ko je ko,
meni, naime, ti ugledni nisu nita dodali, nego, naprotiv, kad
su videli da je meni povereno evanelje za neobrezane kao
Petru za obrezane
Dela apostolska kau da je u Antiohiji odreeno da Pavle i Varnava, i jo neki s njima, idu gore do Jerusalima i rasprave ovaj problem.
Meutim, Pavle kae u Galatima 2,2, da je on po otkrivenju tamo
iao. On nije poao na ovaj put prosto samo zato to su to drugi preporuili, ve je isti Duh pokrenuo obe strane, i njega i brau u Antiohiji.
Nije on otiao da naui istinu Jevanelja, nego da je odri; ne da sazna
ta je zapravo Jevanelje, nego da prenese prisutnima ta je propovedao meu neznabocima. Oni koji su vaili za vane linosti na tom
saboru, nisu nita doprineli onome to je ve imao. On nije primio Jevanelje od bilo kog oveka, pa zato nije imao potrebu za bilo kakvim
ljudskim svedoanstvom koje bi potvrdilo istinitost Jevanelja koje je
propovedao. Kada Bog progovori, svaki ljudski in davanja dozvole za
ono to je Bog rekao, predstavlja krajnju drskost. Bog je znao da brai
u Jerusalimu treba ovakvo svedoanstvo. Takoe, i novoobraenima je
trebala sigurnost da oni koje je Bog poslao govore rei Boje, i da svi
govore jedno. Njima je bila neophodna potvrda da je istina jedna, i da
je Jevanelje samo jedno, isto za sve ljude, kao to je jedan Bog kome
su se obratili, za razliku od mnogih bogova kojima su ranije sluili.
Jevanelje nije magija. Ne postoji nita na ovom svetu to bi
oveku moglo da dodeli milost i pravednost, i ne postoji nita to bi
ovek mogao da uradi da bi sebi ili drugima doneo spasenje. Jevane-
38
lje je sila Boja za spasenje, a ne sila ljudska. Svako uenje koje ljude
navodi da se verom oslanjaju na bilo ta neku sliku, izvajani lik, ili
ma ta drugo, ili da veru polau na bilo koje sopstveno delo ili napor,
ak i kada bi taj napor bio usmeren na najpohvalnije ciljeve bilo bi
to izopaavanje Jevanelja, odnosno lano jevanelje. U Hristovoj crkvi danas nema sakramenta koji bi nekom svojom maginom silom
primaocu dodelio naroitu meru milosti; meutim, postoje dela koja
ini ovek, koji veruje u Gospoda Isusa Hrista i koji je na osnovu toga
opravdan i spasen, kao izraz takve vere. Jer ste posredstvom vere blagodau spaseni, i to nije od vas, Boiji je dar; ne od dela, da se niko ne
pohvali. Mi smo, naime, njegovo delo, u Hristu Isusu stvoreni za dobra
dela, koja je Bog unapred pripravio da u njima ivimo (Efes. 2,8-10).
To je istina Jevanelja i ono za ta se Pavle zauzimao Jevanelje za
sva vremena.
Nema monopola na istinu. Nema oveka na svetu koji ima monopol na istinu, tako da bi najpre njemu morao da doe svako ko tu
istinu eli. Istina je nezavisna u odnosu na ljude. Ona je od Boga; to je
tako jer je istina sam Hristos (Jovan 14,6), koji je svetlost slave Boje
i oblije bia Njegovog (Jevrejima 1,3). Ko god je dobio istinu morao
je dobiti od Boga, a ne od oveka, ba tako kako je bilo i u Pavlovom
sluaju. Bog moe, i to ini, da upotrebi oveka kao orue ili kanal, ali
On sam je Izvor i Darodavac. Ni broj ljudi, ni njihova slavna imena
nita od svega toga ne moe da odredi istinu. Ona nije nita monija
niti je privlanija kada je zastupaju deset hiljada prineva, nego to bi
bila kada je dri jedan jedini skromni radnik ili ratar. Takoe, nema
nikakvog sigurnog dokaza da deset hiljada ljudi ima istinu, a da onaj
jedan nema samo zato to su oni u veini. Svaki ovek na ovom svetu
moe posedovati istinu u onoj meri u kojoj je spreman da je prihvati i
koristi se njome; ne vie od toga Jovan 7,17; 12,35.36. Onaj ko eli da
imitira papu, tako to e pomiljati da ima monopol na istinu i terati
ljude koji ele istinu da dolaze k njemu, onaj ko misli da proizvoljno
moe da manipulie s istinom, otkrivajui je na jednom mestu i jednoj grupi ljudi, a spreavajui njeno obznanjivanje na drugom mestu
i drugoj grupi ljudi takav gubi svu istinu koju je nekad imao (ako ju
39
40
koji ivi u vjenosti, kojemu je ime sveti stanuje s onim ko je skruena srca i smjerna duha. (Is. 57,15)
Pojava nita ne znai. Bog gleda na to kakav je ko ovek, a ne na
ugled koji ga prati. Ugled esto zavisi od oiju onih ljudi koji gledaju na tog
oveka, od onoga to im on prikazuje od sile i mudrosti koju mu je Bog
podario. Bog ne pridaje vanost ni jednom zvaninom poloaju. Nije poloaj to to daje autoritet, ve autoritet daje pravi poloaj. Mnogi siromani i
ponizni ljudi koji pored svog imena nikad nisu imali neku uglednu titulu, u
Bojem poretku su zauzeli uzvieniju poziciju, sa autoritetom veim od bilo
kojeg kraljevskog. Autoritet je nesputano prisustvo Boga u ljudskoj dui.
Galatima 2,8:
Jer onaj koji je osposobio Petra za apostolstvo meu
obrezanima osposobio je i mene za mnogoboce.
Boja re je iva i aktivna Jevrejima 4,12. Kakva god da je aktivnost u jevaneoskom delu, ako je ona uspena, onda od Boga potie.
Isus proe inei dobro... jer je Bog bio s njim (Dela 10,38). On je
za Sebe rekao: Ja ne mogu da inim nita sam od sebe (Jovan 5,30).
Otac, koji ostaje u meni, on ini dela (Jovan 14,10). Petar je govorio o
Njemu kao o oveku od Boga potvrenog... silama, udima i znacima
to je Bog preko njega uinio (Dela 2,22 kombinovani prevod engleski-arni). Uenik nije vei od svog gospodara. Zato su Pavle i Varnava prepriavali na sastanku u Jerusalimu: kolike je znake i uda Bog
preko njih uinio meu mnogobocima (Dela 15,12). Pavle je izjavio
da se trudio da svakog oveka predstavi kao zrelog2 u Hristu. Za to se
i trudim borei se shodno njegovoj delotvornoj sili koja u meni silno
deluje (Kolo. 1,28.29 kombinovani prevod engleski-arni). Istu
tu silu i najponizniji vernik moe da ima jer Bog je taj to ini u vama
da elite i da delate kako je Njemu ugodno (Filib. 2,13). Isusovo ime
je Emanuilo, Bog s nama. Bog koji je bio s Isusom uinio je da On
proe inei dobro. On se ne menja; prema tome, ako zaista imamo
Isusa, Bog je s nama, i mi emo prolaziti inei dobro.
2 U arnievom i Vukovom prevodu stoji: savrenog u Hristu prim. prev.
41
Galatima 2,9.10:
I kad su poznali blagodat koja mi je dana, Jakov, i Kifa,
i Jovan, koji su vaili kao stubovi, dadoe meni i Varnavi desnice u znak zajednice, da mi idemo k mnogobocima, a oni
k obrezanju; samo da se seamo siromanih, to sam se ba i
trudio da inim.
Braa koja su bila u Jerusalimu pokazala su svoju povezanost s Bogom tako to su prepoznala blagodat koja... je dana Pavlu. Oni koji su
pokrenuti Duhom Bojim, uvek e biti brzi da prepoznaju delovanje
Duha u drugima. Najpouzdaniji dokaz da neko ne zna nita iz linog
iskustva o Svetom Duhu, jeste taj to nije u stanju da prepozna Njegovo
delovanje. Drugi apostoli su imali Svetog Duha i prepoznali su da je
Bog odabrao Pavla za naroiti posao meu neznabocima. Iako je njegov nain rada bio drugaiji od njihovog, jer mu je Bog dao drugaije
darove za njegov drugaiji, naroiti zadatak, oni su mu dragovoljno
pruili desnu ruku Zajednice, napominjui mu samo to da se sea siromanih u sopstvenom narodu, to sam se ba i trudio da inim.
Savreno jedinstvo. Zapamtite da nije bilo razlike u miljenju
meu apostolima, niti u crkvi, kada je re o tome ta je Jevanelje.
Bilo je lane brae, to je tano; ali, s obzirom na to da su bili lana
braa, oni i nisu bili deo crkve, Hristovog tela, koje su inili istinska
braa. Mnogi hriani po imenu, iskrene osobe, pretpostavljaju da je
gotovo nuno da u crkvi postoje razlike. Ne mogu svi da vide na isti
nain, glasi uobiajeno pravdanje ovakvog stava. Oni pogreno itaju i
shvataju Efescima 4,13, na taj nain kao da nam je Bog dao darove koji
treba da nam poslue do vremena dok svi ne doemo do jedinstva u
veri. Ono to zapravo Re ui, jeste da u jedinstvu u veri i poznanju
Sina Bojeg, svi mi dolazimo do savrenog oveka, do pune mere
Hristovoga rasta.3 Samo je jedna vera (stih 5), vera Isusova, kao to
3 U engleskoj verziji koju Waggoner koristi, u Efescima 4,13 stoji: Dok svi mi ne
dospemo, u jedinstvu vere (ili u jedinstvu u veri) i u poznanju sina Bojeg, do mere
stasa koji predstavlja puninu Hristovu. Dakle, cilj radnje (dospevanja) je mera stasa
koji predstavlja Hristovu puninu, a sredstva pomou kojih se to ostvaruje su jedin-
42
43
44
Galatima 2,14:
Ali kad sam video da ne idu pravo po evaneoskoj istini, rekoh Kifi pred svima: kad ti kao Judejin ivi mnogoboaki a ne judejski, kako moe da prisiljava mnogoboce da
ive judejski?
Moemo videti kako su Petar i ostali svojim postupkom praktino
porekli Hrista, iako ne s namerom. Bilo je to pitanje opravdanja i spasenja spasavaju li se ljudi jedino verom u Hrista, ili spoljanjim formama. Bilo je dato jasno svedoanstvo da je spasenje mogue iskljuivo
verom; a sada, kada se otvorilo ovo pitanje, u isto vreme dok su lana
braa i dalje propagirala svoje zablude, ak su i ona odana braa najednom potpala pod lo uticaj i poela da diskriminiu vernike obraene iz
neznabotva, zato to nisu bili obrezani. Oni su im na taj nain zapravo
govorili: Ako se ne obreete ne moete se spasti. Njihov postupak je
slao poruku: Mi takoe sumnjamo da vera u Hrista jedino ima silu da
spase; zaista verujemo da spasenje zavisi od obrezanja i dela zakona;
vera u Hrista je dobra, ali ima jo neto to se mora uiniti; ona nije
sama po sebi dovoljna. Takvo poricanje jevaneoske istine Pavle nije
mogao da podnese. Odmah je udario u sam koren problema.
Galatima 2,15.16:
Mi smo po roenju Judeji a ne grenici iz mnogoboaca, ali znajui da se ovek ne opravdava delima zakona, nego
samo verom u Isusa Hrista (samo vjerom Isusa Hrista Karadi), poverovasmo i mi u Hrista Isusa, da budemo opravdani verom u Hrista a ne delima zakona, jer na osnovu dela
zakona niko nee biti opravdan.
Da li je Pavle mislio da oni, kao Jevreji, nisu bili grenici? Nipoto,
jer odmah zatim on dodaje da su oni poverovali u Hrista za opravdanje. Oni su samo bili grenici jevrejskog, a ne neznaboakog porekla.
Sve ono ime bi se mogli hvaliti kao Jevreji, trebalo je uraunati kao
45
gubitak, Hrista radi. Nita im nije pomagalo sem vere u Hrista; i ako
je to tako, onda je oigledno da i grenici neznaboci mogu isto tako
neposredno da budu spaseni, verom u Hrista, bez prolaenja kroz mrtve forme koje nikako nisu pomogle Jevrejima, i koje su im u velikoj
meri date zbog njihovog neverovanja.
Istinita je re i dostojna da je svi prime: Hristos Isus doe na svet
da spase grenike od kojih sam prvi ja (1. Tim. 1,15). Svi su zgreili
i postali krivci pred Bogom; ali isto tako svi, bez obzira na rasu i klasu, mogu da prihvate spasenje, govorei: Ovaj prima grenike i jede s
njima (Luka 15,2). Obrezani grenik nije nita bolji od neobrezanog;
grenik koji je lan crkve, nije nita bolji od od onog napolju. Grenik
koji je proao kroz obred krtenja, ni najmanje nije bolji od grenika
koji nikad nije ispovedao veru. Greh je greh, i grenik je grenik, svejedno da li je u crkvi ili izvan nje. Ali, Bogu hvala, Hristos je rtva za
nae grehe, kao i za grehe celog sveta. Ima nade za neobraene lanove crkve, kao i za grenike koji nikad nisu prizvali Hristovo ime. Isto
Jevanelje koje je propovedano svetu, treba da se propoveda crkvi, jer
postoji samo jedno Javanelje. Ono slui tome da obrati grenike iz
sveta, kao i one koji su lanovi crkve. Istovremeno, ono obnavlja one
koji su istinski u Hristu.
Znaenje rei opravdan jeste uinjen (stvoren) pravednim. Latinska re za pravednost je justitia. Biti opravdan znai biti pravedan.
Onda dodajemo nastavak fy4, kao prevod latinske rei koja znai
nainiti, uiniti, i tako dobijamo izraz koji se podudara sa onim
jednostavnijim uiniti pravednim5.
Zakon Boji je pravedan (vidi Rimljanima 7,12; 9.30; Psalam
119,172). Pavle je tako visoko cenio Zakon, da se za dobijanje pravednosti koju Zakon trai, ali je ne daje, oslanjao samo na Hrista:
Jer, to zakonu bee nemogue, jer mu je telo oduzimalo snagu , Bog je osudio greh u telu, poslavi, zbog greha,
4 U engleskom: justify [dastifaj] opravdati; Slino kao pure purify (ist oistiti), ili clear clarify (jasan uiniti jasnim, pojasniti) prim. prev.
5 Kod nas je to mogue uporediti sa predmetkom, tj. prefiksom o u rei oistiti
uiniti istim, ili osvetiti uiniti svetim, dakle, opravdati znai uiniti pravednim
46
47
48
Kor. 5,21). Zato nije mogue da bilo koji greh doe od Njega. On ne
dodeljuje greh. U mlazu koji tee od Hristovog srca preko Njegovih ranjenih rebara, nema ni traga bilo kakve neistote. On nije sluga grehu,
odnosno, On ne slui niijem grehu.6
Ako se u nekome ko je traio (i ne samo traio, nego i naao) pravednost kroz Hrista, posle svega naao greh, to je zato to je ta osoba
pregradila tok, uinivi da se tekua voda pretvori u stajau. Ona nije
omoguila da Re slobodno tee i da se proslavi. Gde nema aktivnosti,
tu je smrt. Niko za to nije kriv osim oveka. Neka niko ko ispoveda hrianstvo ne govori da je iveti bez greha nemogue jednom hrianinu,
zakljuujui to na osnovu svojih sopstvenih nesavrenosti. Sasvim suprotno, nemogue je za pravog hrianina, onog ko sasvim veruje, da
ivi bilo kakav drugi ivot, osim onaj bez greha. Kako emo mi, koji
smo umrli grehu, i dalje u njemu iveti? (Rimlj. 6,2). Niko, ko je od
Boga roen, ne ini greha, jer njegovo seme ostaje u njemu; i ne moe
da grei, jer je od Boga roen (1. Jov. 3,9). Zato ostajte u njemu. (1.
Jov. 2,28)
Galatima 2,18.19:
Jer ako ja ponovo zidam ono to sam jednom sruio,
sebe prikazujem kao prestupnika. Jer ja sam posredstvom zakona umro zakonu da Bogu ivim.
Ako hrianin satre i uniti svoje grehe posredstvom Hrista, a potom pone ponovo da izgrauje te iste grehe, ponovo postaje prestupnik kojem je potreban Hristos.
Ne zaboravite da apostol ovde govori o onima koji su poverovali u
Hrista i bili opravdani Njegovom verom. U Rimljanima 6,6 Pavle kae:
To znamo, da je na stari ovek raspet s njim, da bi greno telo bilo
obesnaeno (uniteno eng. prev), da mi vie ne robujemo grehu.
Ono to je uniteno jeste telo greha, a uniteno je iskljuivo posredstvom prisustva samog Hristovog ivota. To greno telo uniteno
je da bismo mi bili slobodni od njegove sile, tako da ne moramo vie
6 Ne podrava niiji greh prim. prev.
49
50
skom ili jedna dlaka u prostornom smislu, za nas bi to bilo isto kao da
Hristos uopte nije bio razapet. Ako ljudi hoe da gledaju razapetog
Hrista, oni moraju da svoj pogled uprave nagore; tu, na podignutom
Golgotskom krstu, rairene ruke obuhvataju sve, od izgubljenog do obnovljenog raja, i grle itav greni svet. Hristovo raspee nipoto nije
samo jedan dan u istoriji. On je Jagnje zaklano od postanja sveta
(Otkr. 13,8). Stradanje sa Golgote nee se svriti sve dok u svemiru postoji i najmanji greh ili grenik. ak i sada Isus nosi grehe celog sveta,
jer su u Njemu sve stvari sadrane (Kolo. 1,17 eng. prev). Kada na
kraju bude prinuen da odsee one koji su nepovratno utonuli u zlo
i iji je kraj u ognjenom jezeru, muenje koje e oni podneti nije nita
vee od onoga to je na krstu podneo Hristos kojeg su odbacili.
Hristos je nae grehe u Svom sopstvenom telu izneo na krst7 (1.
Petr. 2,24). On je bio uinjen kletvom nas radi (Gal. 3,13 eng. prev),
time to je obeen na drvo. On nije na krstu nosio samo slabosti i grehe
celog oveanstva, nego i prokletstvo zemlje. Trnje je simbol prokletstva
(vidi 1. Mojs. 3,17.18). Hristos je nosio krunu od trnja. Svaki, pa i najmanji trag prokletstva, naao se na Hristu koji je pristao da sve to nosi.
Kad pogledamo na palo, grehom ranjeno, jadno ljudsko bie, treba da vidimo i Hrista, Bojeg Pomazanika, koji je za njega razapet.
Hristos na krstu sve nosi, pa i greh tog jadnog oveka. Ako ostane u
svom neverovanju, on bi na kraju mogao da oseti svu teinu tog satirueg bremena. Ako pak poveruje, bie osloboen tereta. Hristos nosi
grehe celog sveta na krstu. Zato, gde god da se greh nae, moemo biti
sigurni da je tamo i Hristov krst.
Greh je lina stvar. On se nalazi u ovekovom srcu. Jer iznutra
iz ljudskog srca izlaze zle misli, blud, krae, ubistva, preljube, lakomstva, zloe, prevare, raspojasanost, zavist, hula, oholost, bezumlje.
Sva ova zla izlaze iznutra i ine oveka neistim (Marko 7, 21-23).
Srce je prijevarno vie svega i opako; ko e ga poznati? (Jer. 17,9).
Greh prirodno postoji u svakom vlaknu naeg bia. Roeni smo u njemu i na ivot je greh, tako da on ne moe da bude uzet od nas a da
to istovremeno ne predstavlja i oduzimanje naeg ivota. Ono to mi
7 Drvo kako stoji u nekim prevodima prim. prev.
51
52
53
54
zavoleo i sebe predao za mene. Pavle nije vie iv, ali rei koje je napisao jesu. One su vaile za Pavla, ali nita manje ne vae za bilo koju
drugu osobu. To su rei koje Duh stavlja u naa usta, ako smo voljni da
ih primimo. Celokupan dar koji je u Hristu, svakome je pojedinano,
dakle i meni, darovan. Hristos nije razdeljen, nego Ga svaka dua dobija kao celinu, kao da nema nijedne druge osobe na svetu. Svako dobija
puninu svetlosti koja sija. To to milioni ljudi ive pod suncem koje
ih obasjava, ne uskrauje mi puninu njegove svetlosti; ja je dobijam u
svom njenom sjaju. Nita vie ne bih dobio ni da sam jedina osoba na
svetu. Tako je i Hristos Sebe dao za mene, kao da sam jedini grenik
koji hoda ovom zemljom. Isto vai i za svakog drugog grenika.
Kada posejete zrno ita, od njega dobijate mnogo istih zrna, od
kojih svako u sebi ima isti ivot i u istoj meri kao i ono prvo zrno. Tako
je i sa Isusom Hristom, pravim Semenom (Klicom). Da bismo i mi
postali pravo seme, On je umro za nas, dajui svakome ponaosob puninu Svog ivota. Hvala Bogu za njegov neiskazani dar. (2. Kor. 9,15)
Galatima 2,21:
Blagodat Boiju ne odbacujem; jer ako pravednost dolazi posredstvom zakona, onda je Hristos uzalud umro.
Kad bismo mogli da sami sebe spasemo, onda bi Isusova smrt bila
uzaludna, jer bi spasenje bilo neto to se mora zaraditi. Ali, mi ne
moemo sami sebe da spasemo. Hristos nije uzalud umro. Spasenje se
nalazi samo u Njemu. On je kadar da spase sve koji kroz Njega dolaze
Bogu. Neko se mora spasti, jer bi inae Njegova rtva bila besmislena.
Meutim, ona nije uzaludna. Obeanje je sigurno: Kad poloi duu
svoju u prinos za grijeh, vidjee natraje (videe svoje seme eng.
prev), produljie dane, i to je Gospodu ugodno napredovae njegovom rukom. Vidjee trud due svoje i nasitie se. (Isaija 53,10.11)
Ko hoe (Otkrivenje 22,17) moe da se spase. Poto Hristos nije
umro uzalud, uvajte se i vi da ne primite naprazno blagodat Boiju.
(2. Kor. 6,1)
55
3. Iskupljeni od prokletstva
Iskupljeni od kletve. Poto su primili Jevanelje, Galati su bili
zavedeni od strane lanih uitelja koji su im izneli drugo jevanelje,
koje je zapravo bilo falsifikovano, jer postoji samo jedno Jevanelje za
sva vremena i za sve ljude.
Falsifikovano Jevanelje saeto je u ovim reima: Ako se ne obreete po mojsijevskom obiaju, ne moete se spasiti. Iako danas nema
dileme oko toga da li je obrezanje uslov spasenja, spor oko naina spasenja dobio je drugu formu, koja je i te kako aktuelna ljudska dela ili
iskljuivo Hristos.
Umesto da napada njihovu greku i pobija ih argumentima, apostol poinje jednim iskustvom koje dobro ilustruje predmet u ii spora. U svom kazivanju on pokazuje da je spasenje u potpunosti plod
vere, to jest, ni najmanje se ne moe pripisati delima, i to je istina koja
vai za sve ljude. S obzirom na to da je Hristos okusio smrt za svakog
oveka, svako ko je spasen mora da ima Hristovo lino iskustvo smrti,
vaskrsenja i novog ivota.
Hristos u telu ini ono to Zakon ne moe Galatima 2,21; Rimljanima 8,3.4. Meutim, sama ta injenica svedoi u prilog pravednosti Zakona. Ako Zakon ne bi bio ispravan, Isus ne bi ispunio njegove
zahteve. On pokazuje pravednost Zakona tako to ispunjava, odnosno
ini ono to Zakon trai, i to ne samo za nas, nego i u nama. Blagodat
Boju ne odbacujem (Gal. 2,21). Ako pravednost dolazi preko Zakona, onda je Hristos uzalud umro.
Ako tvrdimo da je Zakon ukinut, ili da je mogue napraviti kompromis kada je re o njegovim zahtevima i na taj nain ih obezvrediti,
onda je to isto kao da kaemo da je Hristos uzalud umro. Dopustite da
ponovimo, pravednost nikako ne moe da doe posredstvom Zakona, ve samo posredstvom Hristove vere. No, injenica da pravednost
Zakona ni pod kojim uslovima ne moe da se dobije naim trudom
i naporima, ve samo raspeem, vaskrsenjem i ivotom Hristovim u
nama, pokazuje beskrajnu veliinu i svetost Zakona.
56
Iskupljeni od prokletstva
Galatima 3,1:
O nerazumni Galati, ko je opinio vas kojima je Isus
Hristos pred oima naslikan kao raspeti
Gle, poslunost je bolja od rtve i pokornost od pretiline ovnujske. Jer je neposlunost kao grijeh od aranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo (1. Sam. 15,22.23). Tvrdoglavost i pobuna
predstavljaju odbacivanje Boga. Onaj ko odbacuje Boga, stavlja se pod
kontrolu zlih duhova. Svaki oblik idolatrije je sluba avolu. to mnogoboci rtvuju, demonima prinose na rtvu (1. Kor. 10,20). Tu nema
neutralnog terena. Hristos kae: Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko
ne sabira sa mnom, rasipa (Mat. 12,30). To jest, neposlunost, odbacivanje Gospoda, delo je antihrista. Braa Galati bili su, kao to smo ve
videli, odvojeni od Boga; kao posledica, neizostavno je dolo idolopoklonstvo na koje su se ponovo vratili, iako toga moda nisu bili svesni.
Zatita od spiritizma. Spiritizam je samo drugo ime za vetiarenje i vraanje iz davno prolih vremena. Re je o prevari, ali ne
o prevari u onom smislu kako to mnogi ljudi zamiljaju. U njoj ima
stvarnosti. Prevara je u tome to spiritisti kau da komuniciraju s duhovima mrtvih osoba, dok zapravo razgovaraju sa duhovima avolskim, jer mrtvi ne znaju nita (Prop. 9,5). Biti spiritistiki medijum
znai dobrovoljno sebe dati pod kontrolu demona.
Ima samo jedna zatita od ovoga vrsto oslanjanje na Boju Re.
Onaj ko olako uzima Boju Re, liava sebe zajednitva s Bogom i stavlja
se pod sotonin uticaj. Ako se vrsto ne dri Boje Rei, ak i da najstroe osuuje spiritizam, ovek e pre ili kasnije da bude zaveden jednom
snanom prevarom lanim Hristom. Ljudi e moi da odole iskuenju
koje e doi na sav svet, samo ako su u bliskom odnosu sa Bojom reju
Otkrivenje 3,10. Po duhu koji sada dejstvuje u sinovima nepokornosti (Efes. 2,2). Ovaj duh je duh sotonin, duh antihristov; a Hristovo
Jevanelje, koje otkriva pravednost Boju, jedina je zatita od njega.
Hristos razapet pred nama. Isus je bio tako ivo predstavljen
Galatima dok im je Pavle propovedao o Njemu, da je to bilo kao da je
57
58
Iskupljeni od prokletstva
59
60
Iskupljeni od prokletstva
nost do koje se dolo verom, dobra dela uinjena bez delanja, njima
izgledaju kao neto sasvim nepraktino i nestvarno (izmiljeno). Oni
sebe smatraju praktinim osobama i veruju da jedini nain da stvar
bude obavljena, jeste da je obave sami. Prava istina je, meutim, da su
sve takve osobe krajnje nepraktine. ovek koji je bez ikakve snage,
nita ne moe da uini, ak ni toliko da se podigne da bi popio lek koji
mu se nudi. Svaki savet da pokua da se podigne, krajnje je nepraktian. Samo u Gospodu je snaga i pravednost Isaija 45,24. Predaj
Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on e uiniti. I izvee kao vidjelo
pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne (Psalam 37,5.6). Avram je
otac svih, I samo onih, koji veruju za pravednost. Jedino praktino
reenje jeste da verujemo, kao to je i Avram inio.
Galatima 3,7.8:
Poznajte, dakle, da su Avraamovi sinovi oni koji su od
vere. A Pismo je predvidelo da Bog opravdava mnogoboce
na osnovu njihove2 vere, pa je unapred objavio Avraamu: U
tebi e biti blagosloveni svi narodi.
Ovi stihovi trae mnogo itanja. Njihovo ispravno razumevanje
bie zatita od mnogih greaka. Nije ih teko razumeti; samo se drite
onoga to oni kau, i imaete njihovo znaenje.
a) Kao prvo, ovaj stih pokazuje da je Jevanelje bilo propovedano
barem od Avramovih dana.
b) Sam Bog ga je propovedao. Zato je ono bilo pravo i jedino Jevanelje.
c) Bilo je to isto ono Jevanelje koje je Pavle propovedao. Dakle,
mi nemamo nikakvo drugo Jevanelje osim onog koje je Avram imao.
d) Jevanelje se danas ni u emu ne razlikuje od onoga u Avramovo vreme. Bog zahteva isto to je i onda zahtevao, i nita vie od toga.
tavie, Jevanelje je i onda propovedano neznabocima, jer
Avram je bio neznaboac, ili drugim reima, paganin. Odgojen je kao
2 Re njihove ne stoji u originalu; kada se tekst ita bez nje onda se smisao reenog
podudara sa stihom u Galatima 3,16, gde pie da se opravdamo verom Hristovom a
ne naom verom prim. prev.
61
paganin, jer Tara otac Avramov... sluae drugim bogovima (Isus Navin 24,2), i bio je paganin sve dok mu nije propovedano Jevanelje. Prema tome, propovedanje Jevanelja nije neto to je obeleavalo samo
Petrovo i Pavlovo doba. Jevrejska nacija je odvojena izmeu pagana,
i jedino je propovedanje Jevanelja neznabocima dovelo do toga da
Izrailj bude podignut i spasen (vidi Rimlj. 11,25.26). Samo postojanje
Izrailja kao naroda, oduvek je bilo, a i danas je dokaz da Gospod eli
da spase ljude meu neznabocima. Kao ispunjenje ove Boje namere,
Izrailj i danas postoji.
U svemu reenom moemo uoiti da apostol vraa Galate (a i nas)
na ono prvobitno vrelo, na mesto gde je Sam Gospod propovedao Jevanelje nama, neznabocima. Nijedan neznaboac nije se mogao nadati spasenju ni na jedan drugi nain, niti posredstvom bilo kog drugog jevanelja, osim Jevanelja kojim je Avram spasen.
Galatima 3,9.10:
Na taj nain oni koji veruju primaju blagoslov zajedno
sa vernim Avraamom. Jer koji ine dela zakona pod kletvom su; napisano je, naime: Neka je proklet svako ko ne
ostane u svemu to je napisano u knjizi zakona da to ini.
Zapazite blisku vezu izmeu ovog i prethodnog stiha. Avramu je
Jevanelje propovedano reima: U tebi e biti blagosloveni svi narodi. Re paganin ili neznaboac, kako stoji u Revidiranoj standardnoj verziji Pisma, ima isti koren kao i re narodi, u osmom stihu, i
dolazi od iste grke rei. Ovi blagoslovi su plod pravednosti kroz Hrista, kao to uimo u Delima 3,25.26: Vi ste sinovi proroka i saveza koji
je Bog sklopio sa vaim ocima govorei Avraamu: U tvom potomstvu
bie blagosloveni svi narodi na zemlji. Bog je prvo vama podigao svoga slugu i poslao ga da vam donese blagoslov time to e svakog od
vas odvratiti od zlih dela vaih. S obzirom na to da je Bog propovedao Jevanelje Avramu, reima: U tvom potomstvu bie blagosloveni
svi narodi na zemlji, svi koji poveruju u Jevanelje bie blagosloveni
zajedno s vernim Avramom. Ni za jednog oveka nema drugog bla-
62
Iskupljeni od prokletstva
63
64
Iskupljeni od prokletstva
65
eng. prev) (1. Jov. 3,4). Prema tome, svaka nepravda je prekraj Zakona i isto tako, svaka pravda je poslunost Zakonu. Iz ovoga vidimo da
je pravedan, odnosno opravdan ovek, neko ko u poslunosti izvrava
Zakon, a biti opravdan znai biti uinjen izvriteljem Zakona.
Kako postati pravedan. Ponaanje ispoljeno u ispravnim delima je cilj koji se mora postii, a merilo za to je Boji Zakon. Zakon izaziva gnev (Rimlj. 4,15), zato to su svi zgreili (Rimlj. 3,23)
i gnev Boiji (dolazi) na nepokorne sinove (Kolo. 3,6). Kako emo
postati oni koji ispunjavaju Zakon i tako umai gnevu, ili kletvi? Odgovor je: Onaj ko je pravedan kroz veru, ivee. Kroz veru, a ne kroz
dela, postajemo izvritelji Zakona! Jer srcem se veruje za pravednost
(Rimlj. 10,10). U Bojim oima niko nije opravdan Zakonom. Zato?
Zato to e pravednik iveti verom. Ako pravednost od dela dolazi,
onda nije od vere; Ako je pak po blagodati, onda nije po delima, jer
inae blagodat ne bi vie bila blagodat (Rimlj. 11,6). A onome koji
radi plata se ne rauna po milosti nego po dugu. Onome pak koji ne
radi, a veruje u onoga koji opravdava bezbonika, njegova vera se uraunava u pravednost. (Rimlj. 4,4.5)
Ovde nema izuzetka, niti polovinosti. Nije reeno da e neki od
pravednika iveti verom, ili da e iveti verom i delima; jednostavno
pravednik e verom iveti. To dokazuje da pravednost ne dolazi od
ljudskih dela. Svi pravednici su iskljuivo verom uinjeni (stvoreni)
pravednima i isto tako, verom, oni se odravaju u pravednosti. To je
zato to je Zakon svet. Njegovi zahtevi su neto daleko vie od onoga
to ovek moe da ostvari. Dakle, mi verom primamo Gospoda Isusa,
a onda On ivi Svoj savreni Zakon u nama.
Zakon nije od vere. Zakon se ne oslanja na veru (Gal. 3,12
eng. prev). Naravno, ovde se radi o Zakonu koji je zapisan u knjizi, ili
na kamenim ploama, svejedno gde. Zakon jednostavno kae: ini
to, ili: Ne ini ovo. Ko ih izvri ivee u njima (12. stih arni).
To je jedini uslov pod kojim Zakon nudi ivot. Dela, i samo dela to
je jedino to moe da se preporui Zakonu. Kako su ta dela postignuta
njega ne zanima pod uslovom da su ona prisutna. Meutim, niko
nije udovoljio zahtevima Zakona, pa zato niko ne moe da se proglasi
66
Iskupljeni od prokletstva
njegovim izvriteljem; to jest, niko svojim ivotom ne moe da posvedoi savrenu poslunost.
Ko ih izvri ivee u njima. Ali, ovek mora da bude iv da bi
ih izvrio! Mrtav ovek ne moe nita da uini, a oni koji su mrtvi u
svojim prestupima i gresima (vidi Efes. 2,1) ne mogu da ine pravdu.
Hristos je jedini u kojem se nalazi ivot, jer On Sam je ivot, i samo
On moe da ostvari, i ostvario je, pravdu Zakona. Kada Ga priznamo i
primimo, umesto to Ga se odriemo i potiskujemo u stranu, On tada
u punini ivi Svoj ivot u nama, tako da to vie nismo mi, nego Hristos
koji u nama ivi. Njegova poslunost u nama, ini nas pravednicima.
Naa vera se uraunava u pravednost samo zato to ona prisvaja ivog
Hrista. Verom mi predajemo svoje telo da bude hram Boji. Hristos,
iva Stena, zatvoren je u naem srcu koje je sada postalo Boji presto.
Tako ivi Zakon koji je u Hristu, postaje na ivot, jer iz (srca) izlazi
ivot. (Prie 4,23)
Galatima 3,13.14:
Hristos nas je iskupio od kletve zakona time to je on postao kletva za nas, jer je napisano: Neka je proklet svako ko visi
na drvetu, da Avraamov blagoslov doe na mnogoboce u Hristu Isusu, da mi posredstvom vere primimo obeanog Duha.
Sutinsko pitanje. U ovoj poslanici nema spora oko toga da li
treba ili ne treba potovati i posluati Zakon. Nigde se ne tvrdi da je
Zakon ukinut, ili da je promenjen, niti da je izgubio neto od svoje
sile. U Poslanici nema nagovetaja za bilo ta slino. Pitanje nije da li
treba da drimo Zakon, nego kako da ga drimo. Opravdanje, kao in
stvaranja pravednika, istie se kao neophodnost. Pitanje glasi: Verom
ili delima? Lana braa ubeivala su Galate da moraju da postanu
pravedni svojim sopstvenim naporima. Pavlu je Duh pokazao da su svi
takvi pokuaji beskorisni i da je njihov rezultat samo jo vre stezanje lanaca kletve oko grenika.
Pravednost kroz veru u Isusa Hrista ponuena je svim ljudima, u
svim vremenima, kao jedina istinska pravednost. Lani uitelji hvalili
67
68
Iskupljeni od prokletstva
69
70
Iskupljeni od prokletstva
71
72
Iskupljeni od prokletstva
73
74
Iskupljeni od prokletstva
75
76
Iskupljeni od prokletstva
mnogima, nego kao jednom: i tvom potomku, koji je Hristos. Nego ovo velim: zakon, koji je postao posle etiri stotine
i trideset godina, ne ponitava zavet koji je Bog pre potvrdio,
niti unitava obeanja. Jer ako nasledstvo dolazi od zakona,
ne dolazi vie od obeanja; Bog ga je, meutim, obeanjem
darovao Avraamu.
Jevanelje o sveoptem spasenju propovedano je Avramu. On je
poverovao i primio blagoslov Pravednosti. Svi koji veruju, blagosloveni su zajedno s Avramom koji je poverovao. Oni koji su od vere,
deca su Avramova. Obeanja su data Avramu i njegovom potomstvu.
Ako nasledstvo dolazi od zakona, ne dolazi vie od obeanja; Bog ga
je, meutim, obeanjem darovao Avraamu. Obeanje koje je nama
dato, isto je ono koje je primio Avram obeanje nasledstva u kojem
mi uestvujemo kao njegova deca.
I Njegovom potomstvu (semenu, izdanku u drugim prevodima). Ovo nije igra rei. Radi se o stvarima od ivotnog znaaja. Postoji borba oko naina spasavanja: samo preko Hrista, nekim drugim
putem, ili kroz Hrista i jo nekim dodatnim sredstvom. Mnogi ljudi
zamiljaju da se mogu spasti tako to e sami sebe nainiti dobrima.
Opet, mnogi drugi smatraju da je Hristos dragoceni dodatak, dobar
Pomonik koji asistira u njihovim naporima. Trei su voljni da Hristu
prepuste prvo, ali ne i jedino mesto. Takvi sebe smatraju dovoljno dobrim da zauzmu drugo mesto. Posao, po njima, obavlja Gospod ali i
oni. Meutim, na tekst iskljuuje mogunost svakog slinog pokuaja
samouzdizanja i prisvajanja nezasluene asti. Ne semenju (izdancima), nego Semenu (Izdanku); ne mnogima nego Jednom. I tvom
potomku, koji je Hristos. Hristos je jedan.
Ne dve linije. Duhovno seme moemo da uporedimo sa telesnim (fizikim) semenom koje je pripadalo Avramu. Kao suprotnost
duhovnog stoji telesno i telesna deca, osim ako ona u isto vreme nisu
i duhovna deca, to je naravno mogue. Ova prva, telesna, nemaju nikakvog uea u duhovnom nasledstvu. Mogue je da ovek, dok hoda
ovim svetom u svom telu, bude potpuno duhovan. tavie, on takav
77
78
Iskupljeni od prokletstva
79
80
Iskupljeni od prokletstva
dodaje poto je jednom potvren (Gal. 3,15 kombinacija arniKJV). Koliko li to vie vai kada je re o Bojem testamentu!
Zato, s obzirom da je savrena i vena pravednost osigurana testamentom nainjenim s Avramom, potvrenim u Hristu i Bojom
zakletvom, nije mogue da Zakon, koji je izgovoren etiri stotine i trideset godina kasnije, unese bilo kakvu promenu. Nasledstvo je Avramu dato kroz obeanje. Meutim, ako bi se stvari tako odvijale da nakon etiri stotine i trideset godina nasledstvo mora da se dobije na neki
drugi nain, onda bi obeanje bilo bezvredno, a testament ili zavet
bio bi nevaei. To bi, dalje, znailo obaranje Boje vladavine i okonanje Njegovog postojanja, jer je On zaloio Svoje sopstveno postojanje
kao garanciju da e Avramu i njegovom semenu dati naslee i pravednost koja je neophodna da bi se obeano naslee dralo u posedu. Jer
obeanje Avraamu ili njegovom potomstvu da e on biti naslednik
sveta, nije dolo posredstvom zakona, ve posredstvom pravednosti u
veri (Rimlj. 4,13). Jevanelje je bilo tako potpuno i celovito u danima
Avramovim, kao to je uvek bilo i kao to e uvek biti. Nisu bili mogui
nikakvi dodaci niti promene u njegovim odredbama ili uslovima, posle
Boje zakletve Avramu. Nita se ne moe izuzeti iz njega takvog kakvo
je, niti se od ma kog oveka moe zahtevati neto vie od onoga to je
zahtevano od Avrama.
Galatima 3,19.20:
ta e onda zakon? On je odreen posredstvom anela,
rukom jednog posrednika, pa je poradi prestupa dodat dok
ne doe potomak kome je obeanje dano. Posrednika7 pak
nema tamo gde je samo jedan, a Bog je jedan.
emu onda Zakon? (Gal. 3,19 eng. prev). Apostol Pavle postavlja ovo pitanje da bi jo vie istakao mesto Zakona u Jevanelju. Pitanje
je vrlo prirodno. Ako je nasledstvo u celini zasnovano na obeanju, a
potvreni testament ili zavet ne moe da bude promenjen (nita mu se
7 Posrednik, pak, znai da ima vie od jedne strane; a Bog je jedan glasio bi prevod sutine ovog dela stiha, kako stoji u KJV prim. prev.
81
82
Iskupljeni od prokletstva
83
84
Iskupljeni od prokletstva
nema u originalu i drugim prevodima, to bitno menja smisao) Isusa Hrista da obeanje onima koji veruju.
Da li je prema tome zakon protivan Boijim obeanjima? Daleko
od toga. Da je tako ne bi bio postavljen rukom Posrednika, Hrista, jer
sva su Boja obeanja u Njemu 2. Korinanima 1,20. Zakon i obeanje
sjedinjeni su u Hristu. Moemo znati da Zakon nije bio, niti e biti protiv Bojeg obeanja, iz injenice da je Bog dao i jedno i drugo. Takoe,
znamo da davanje Zakona nije unelo nikakav novi element u zavet, jer
je ovaj ve bio prethodno potvren, tako da mu se vie nita nije moglo
ni dodati ni oduzeti. Ipak, Zakon nije beskoristan, jer ga Bog inae ne
bi dao. Nije svejedno da li ga drimo ili ne, jer sve to je u njemu Bog
zapoveda. I pored toga, on nije protiv obeanja i ne unosi nikakav nov
element u njega. Zato? Prosto zato to je Zakon obuhvaen obeanjem
(nalazi se u njemu). Obeanje Duha ukljuuje i sledee: Dau svoje
zakone u njihov um i napisau ih na njihovim srcima (Jevr. 8,10). To je
upravo ono to je Bog uinio za Avrama, kada mu je dao zavet obrezanja. Proitajte Rimljanima 4,11; 2,25-29; Filibljanima 3,3;
Zakon uveliava obeanje. Zakon je pravednost, kae Bog: Posluajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj (Is.
51,7). Dakle, pravednost koju Zakon zahteva jedina je pravednost koja
moe da nasledi obeanu zemlju. Ona se dobija ne preko dela Zakona, nego kroz veru. Pravednost Zakona nije neto to moe da ostvari
ljudski napor u nastojanju da se vri Zakon, ve je ostvaruje vera (vidi
Rimljanima 9,30-32). Zato, to je vea pravednost koju Zakon trai,
utoliko je vee obeanje Boje. On je obeao da e dati ovu uzvienu
pravednost svakom ko veruje. Da, ak se i zakleo! Kada je, dakle, Zakon izgovoren na Sinaju, na gori usred ognja, oblaka i mraka, glasom
velikim, uz zvuke trube Boje, praene stranim zemljotresom koji je
izazvalo prisustvo Boga i Njegovih anela, sve je to imalo da doara
nepojmljivu veliinu i uzvienost Bojeg Zakona. Ovaj dogaaj bio je
udesno otkrivenje neizmerno velikog obeanja Bojeg, svima koji su
se seali Boje zakletve date Avramu; jer svu pravednost koju Zakon
zahteva, On je zakletvom obeao da e dati svakom ko Mu veruje. Jaki
85
glas kojim je Zakon izgovoren, bio je snaan glas koji s vrhova planina
objavljuje dobre vesti o Bojoj milosti koja spasava (vidi Isaija 40.9).
Boje zapovesti su obeanja; neophodno je da to budu, jer On zna da mi
u sebi nemamo sile! Bog trai samo ono to daje. Kad kae: Ne ini!8,
to moemo primiti kao Njegovo uveravanje da e nas On, ako Mu samo
budemo verovali, sauvati od greha protiv kojeg nas upozorava.
Pravednost i ivot. Da je, naime, dan zakon koji je u stanju da
oivi, onda bi pravednost stvarno bila od zakona (stih 21). Ovo pokazuje da je pravednost ivot; ne samo formula, ili mrtva teorija, dogma,
nego ivotvorno dejstvo. Hristos je ivot, prema tome, On je naa pravednost. Zakon ispisan na kamenim ploama ne moe da podari ivot,
kao to to ne moe ni kamen u kojem je isklesan. Sve njegove norme
su savrene, ali uklesana mrtva slova ne mogu da se preobraze u delo,
u akciju. Onaj ko prima Zakon samo kao slovo, on ima slubu koja
donosi osudu i smrt (vidi 2. Kor. 3,9). Ali, Re postade telo. U Hristu, ivoj Steni, Zakon postaje ivot i mir. Primajui Njega kroz slubu
Duha, imamo ivot i pravednost koju Zakon odobrava.
Ovaj dvadeset prvi stih pokazuje da je davanje Zakona imalo za
cilj da istakne znaaj obeanja. Sve okolnosti koje su pratile objavu Zakona glas, truba, zemljotres, vatra, oluja, gromovi i munje, granica
ivota i smrti oko planine sve nam to govori da zakon gradi gnev
(Rimlj. 4,15) za decu neposlunosti (Efes. 2,2 eng. prev). Sama injenica da gnev koji Zakon stvara, pada iskljuivo na decu neposlunosti, potvruje da je Zakon dobar, i da onaj ko ih izvri ivee u njima
(Gal. 3,12). Da li je Bog eleo da obeshrabri ljude? Nipoto. Zakon se
mora drati, a strahote Sinaja demonstrirane su da vrate one koji su ih
gledali, nazad na Boju zakletvu, koju je On dao etiri stotine i trideset
godina ranije i koja vai za sve ljude u svim vekovima, kao sigurnost da
se pravednost dobija preko raspetog i veno ivog Spasitelja.
Kako uimo da oseamo svoju potrebu. Isus je rekao o Uteitelju: I kada on doe, dokazae svetu da ima greha, i pravednosti, i
suda (Jovan 16,8). O Sebi samom On kae: Nisam doao da pozovem
pravednike nego grenike na pokajanje (Luka 5,32). Lekar nije po8 U engleskom stoji: Nee initi! prim. prev.
86
Iskupljeni od prokletstva
87
88
Iskupljeni od prokletstva
89
90
Iskupljeni od prokletstva
Hristos, u kojem se nalazi mir (Jer je On mir na), trai one koji
su zabrinuti i optereeni, i poziva ih da dou k Njemu. Svako od nas
ima enje koje niko na svetu ne moe da zadovolji. Dakle, jasno je da
Zakon budi i izotrava ovekovu savest. Na taj nain, grenik je doveden
do spoznaje svog stanja. Zakon nastavlja da ga podbada, ne dajui mu
mira, i zatvara pred njim svaki drugi izlaz, tako da na kraju ovek mora
da pronae jedina vrata koja pred njim stoje otvorena vrata sigurnosti.
Hristos je grad utoite u koji mogu da uteknu svi koje goni osvetnik
prolivene krvi. Oni e tu sigurno naii na dobrodolicu. Samo u Hristu grenik moe da nae olakanje od Zakona i njegovog bia, jer je u
Hristu pravda Zakona ispunjena, a preko Njega, ispunjena je i u nama
Rimljanima 8,4. Zakon nikom nee dozvoliti da se spase ako nema
pravednost od Boga na osnovu vere (Filib. 3,9) vere Isusa Hrista.
Galatima 3,25.26:
A poto je vera dola, nismo vie pod pedagogom. Verom u Isusa Hrista sad ste svi sinovi Boiji.
Vera, dakle, potie od propovedi, a propoved biva Hristovom reju (Rimlj. 10,17). Kad god ovek primi Boju re, re obeanja koja
sa sobom donosi puninu Zakona, i vie se ne bori protiv nje nego joj
se pokorava, dolazi mu vera. Jedanaesto poglavlje Jevrejima kae da je
vera dola jo na poetku. Jo od Aveljevih dana ljudi su nalazili osloboenje verom. Vera moe da doe sada, danas. U zgodno vreme usliah te i u dan spasenja pomogoh ti. Evo sad je najpoeljnije vreme, evo
sad je dan spasenja (2. Kor. 6,2). Zato, kao to govori Duh Sveti: Danas ako ujete njegov glas, neka vam ne otvrdnu vaa srca. (Jevr. 3,7.8)
Galatima 3,27:
kli.
Ili ne znate da smo svi mi, koji smo krteni u Hrista Isusa, u njegovu smrt krteni? (Rimlj. 6,3). Svojom smru nas je Hristos oslobo-
91
92
Iskupljeni od prokletstva
zrelu savest po odreenom pitanju. Mora da ima svest o grehu, a takoe i o oprotaju kroz Hrista. On mora da poznaje ivot koji se otkriva,
i mora voljno da preda svoj stari ivot greha, u zamenu za novi ivot
pravednosti.
Krtenje se ne sastoji u uklanjanju telesne neistoe (1. Petr.
3,21), ne u spoljanjem ienju, ve u ienju savesti i due. Otvoren
je izvor za greh i za neistotu (Zahar. 13,1). Ovaj izvor je krv Hristova.
Njegov ivot tee kao reka od Bojeg prestola i usred njega je Jagnje zaklano (vidi Otkrivenje 5,6). Isti mlaz potekao je iz probodenih Hristovih rebra, dok je bio na krstu. Kada je kroz venog Duha Sebe prineo
Bogu (Jevrejima 9,14), iz Njegovog tela potekla je krv i voda Jovan
19,34. Hristos je zavoleo Crkvu i samoga sebe predao za nju, da je posveti, oistivi je vodenim kupanjem i reju (Efes. 5,25.26). Bukvalan
prevod glasi: Oistivi je vodenim kupanjem u rei. Time to je sahranjen u vodi, u ime Oca, Sina i Svetog Duha, savesni vernik ukazuje
na svoje prihvatanje vode ivota, Hristove krvi, koja isti od svakog
greha, kao i na to da se on predaje Bogu da bi od tog trenutka iveo od
svake rei koja izlazi iz Bojih usta. On tada nestaje, a jedino to se vidi
jeste Hristov ivot koji se ispoljava u njegovom smrtnom telu.
Galatima 3,28.29:
Nema vie ni Judejina ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema vie ni muko ni ensko; jer ste svi vi jedno u
Hristu Isusu. Ako ste pak vi Hristovi, onda ste Avraamovo
potomstvo, naslednici po obeanju.
Nema razlike. Ovo je kljuna ideja Jevanelja. Svi su jednaki
grenici, i svi su spaseni na isti nain. Oni koji bi da prave razliku zasnovanu na nacionalnosti, tvrdei da je ipak neto drugaije kada je re
o Jevrejima u odnosu na neznaboce, mogu da nastave sa pravljenjem
razlika po polnoj osnovi, tako to e tvrditi da ene ne mogu da budu
spasene na isti nain i u isto vreme kao mukarci. Postoji samo jedan
nain. Sva ljudska bia, bez obzira na rasu ili uslove u kojima ive, jednaka su pred Bogom. Jer ste svi vi jedno u Hristu Isusu, a Hristos
93
94
Iskupljeni od prokletstva
Meutim, mi sada ne raspravljamo o ratu, ve samo objanjavamo apsolutno jedinstvo izmeu vernika koji su u Hristu. Oni su jedno.
Samo je jedan Izdanak, i to je Hristos. Mogu da budu milioni pravih
vernika, ali u Hristu i samo u Njemu oni su jedno. Svaki ovek ima svoju
individualnost, ali u svakom pojedinanom sluaju radi se samo o ispoljavanju jedne od faza Hristove individualnosti. Ljudsko telo ima mnoge
udove i svi se oni razlikuju po sebi. Ipak, postoji savreno jedinstvo i
sklad u svakom zdravom telu. Meu onima koji su se obukli u novog
oveka, koji su obnovljeni kroz spoznaju, po slici Onoga koji stvara tog
novog oveka, nema Grka ni Judejina, obrezanja i neobrezanja, varvarina, Skita, roba, slobodnjaka, nego je sve i u svima Hristos. (Kolo. 3,11)
etva. U Hristovom objanjenju prie o kukolju i itu, reeno
nam je da dobro seme (ili izdanci, klice) to su sinovi carstva (Mat.
13,38). Ratar ne bi dozvolio da se upa kukolj koji raste pored ita, jer bi
u ranoj fazi vegetacije bilo teko uvek razlikovati tetnu od korisne biljke, i neke vlati ita bi sigurno bile unitene. Zato on kae: Ostavite neka
oboje rastu zajedno do etve; i u vreme etve rei u eteocima: skupite
prvo kukolj i sveite ga u snopove da se spali, a penicu snesite u moju
itnicu (Mat. 13,30). ito se prikuplja tek prilikom etve. To svako zna.
Meutim, ono to ova pria naroito istie jeste da se u vreme etve zrno potpuno prepoznaje. Ukratko, seme se naliva u vreme etve.
etva eka da se seme u potpunosti pokae i da sazri.
etva je kraj sveta (Mat. 13,39). Dakle, vreme kada e doi potomak (izdanak eng. prev) kome je obeanje dano (Gal. 3,19), jeste
kraj sveta vreme da se ispuni obeanje o novoj zemlji. Zaista nije
mogue da Izdanak, ili Seme doe ranije.
Proitajte sada Galatima 3,19 i obratite panju na to da je Zakon
izgovoren zbog greha, dok ne doe potomak kome je obeanje dano.
ta moemo da nauimo iz ovoga? Zakon koji je izgovoren na Sinaju,
bez ikakve, ak i one najmanje promene, sastavni je deo Jevanelja i
mora se izlagati u okviru Jevanelja, sve do drugog Hristovog dolaska,
to jest, do kraja sveta. Dok ne proe nebo i zemlja, nee ni jedno iota
ili jedna crtica od zakona nestati (Mat. 5,18). A ta nakon toga, kad
nebo i zemlja prou, a novo nebo i nova zemlja nastanu? Tada nee biti
95
96
97
vie mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u lai ovjeijoj,
putem prijevare (Karadi). Ukratko, odnosi se na nas dok smo jo
bili neobraeni, po prirodi deca gneva, kao i ostali. (Efes. 2,3)
Kad smo bili maloletni (deca) bili smo zarobljeni svetskim stihijama. Jer sve to je na svetu, grena ulna pouda, pouda oiju i
razmetanje zemaljskim blagom (ponos ivota Karadi, KJV), nije
od Oca, nego od ovoga sveta. A svet i elja za njim prolazi (1. Jov.
2,16.17). Prijateljstvo sa svetom neprijateljstvo je prema Bogu (Jakov
4,4). Hristos je doao da nas izbavi od sadanjeg zlog sveta. Upozoreni smo da nas ko ne zarobi filosofijom i sujetnom prevarom po
ljudskom predanju, po svetskim stihijama, a ne po Hristu (Kolo. 2,8).
Robovanje svetskim stihijama posledica je ivota po duhu (u skladu
sa stremljenjima) ovoga sveta, u poudama naeg tela i ispunjavanju
elja tela i uma, poto smo po prirodi deca gneva (Efes. 2,1-3 engleski prevod). To je isto ropstvo koje je opisano u Galatima 3,22-24, pre
no to je vera dola, kada smo bili uvani pod zakonom i zatvoreni,
dakle pod grehom. To je stanje ljudi koji su bez Hrista, otueni od
izrailjskog drutva, bez udela u obeanim zavetima, nemajui nade, i
bez Boga u svetu. (Efes. 2,12)
Svi ljudi mogui naslednici. Bog nije odbacio ljudski rod. Prvi
stvoreni ovek nazvan je sin Boji (Luka 3,38), prema tome, svi ljudi
mogu se nazvati naslednicima. Pre no to je vera dola, svi smo lutali
odvojeni od Boga i bili smo pod Zakonom, uvani pod strogim gospodarem, zatvoreni; sve to imalo je za cilj da nas navede da prihvatimo
obeanje. Kako je to blagoslovena stvarnost da Bog ak i bezbone, one
to su u ropstvu greha, rauna kao Svoju decu, zalutalu i zabludelu, ali
ipak decu! Bog je sve ljude uinio prihvaenim u Ljubljenom (Efes.
1,6 eng. prev). Ovaj probni ivot dat je kao ansa da Ga upoznamo
kao Oca i da postanemo pravi sinovi i keri. Meutim, ako se ne vratimo Njemu, pomreemo kao robovi greha.
Hristos je doao onda kad je dola punina vremena. To je paralelan iskaz u odnosu na onaj u Rimljanima 5,6: Jer je Hristos, dok smo
mi jo bili slabi, u odreeno vreme umro za bezbonike. Hristova smrt
slui onima koji sada ive i onima koji su iveli pre nego to se On otkrio
98
u telu, u Judeji, kao to je sluila i ljudima koji su iveli u vreme Njegovog raspea. Na ljude te generacije ova rtva nije imala nita vei efekat.
Ona je prineta jednom za sve ljude i za sva vremena, prema tome, imala
je podjednak uinak u svakom razdoblju. Kad je dola punina vremena ovde se misli na vreme koje je najavljeno u proroanstvima koja
govore o pojavljivanju Mesije. Meutim, otkup vai za sve ljude, u svim
vremenima. On je unapred odreen, pre nego to je sazdan svet, ali se
otkrio na kraju vremena (1. Petr. 1,20). Da je po Bojem planu Hristos
trebalo da se otkrije u ovom veku, ili tek u poslednjoj godini pre svretka vremena milosti, to ne bi nita promenilo u pogledu Jevanelja. On
svagda ivi i uvek je iveo, isti jue i danas i doveka. Kroz venog
Duha je On samog Sebe prineo za nas (vidi Jevrejima 9,14), tako da je
Njegova rtva jednako prisutna i delotvorna u svakom vremenu.
Roen od ene. Bog je poslao Svog Sina, roenog od ene,
dakle istinskog oveka. On je preiveo i propatio sve bolesti i nevolje
kroz koje ljudi prolaze. Re postade telo (Jovan 1,14). Hristos se uvek
predstavljao kao Sin oveji, poistoveujui se tako sa celom ljudskom
rasom, i to za sva vremena. Veza jedinstva nikad nee biti pokidana.
Kao roen od ene, Hristos je morao biti roen pod Zakonom,
jer je to stanje celog oveanstva. U svim stvarima je On trebalo da
bude nainjen kao i braa, da bi bio milostiv i veran Prvosvetenik u
onim stvarima koje se tiu Boga, kako bi uinio neophodno pomirenje, zbog greha naroda (Jevr. 2,17 eng. prev). Sve je na Sebe preuzeo.
A on bolesti nae nosi i nemoi (tuge eng. prev) nae uze na se (Is.
53,4). On uze nae slabosti i ponese bolesti (Mat. 8,17). Svi mi kao
ovce zaosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj
bezakonje svijeh nas. (Is. 53,6)
On nas iskupljuje tako to doslovno dolazi na nae mesto i preuzima teret sa naih lea. Onoga koji nije znao greha Bog je uinio grehom
za nas, da mi u njemu postanemo pravednost Boija. (2. Kor. 5,21)
On je postao ovekov Zamenik u punom znaenju ovih rei i do
mere koju retko koji ovek razume. To jest, On se tako potpuno poistoveuje sa nama da sve to nas dira ili utie na nas, dodiruje Njega i
utie na Njega. Ne ja, nego Hristos (vidi Gal. 2,20). Mi bacamo svoje
99
100
101
102
Galatima 4,9:
Sada pak, poto ste poznali Boga, ili jo bolje: poto je
Bog vas poznao, kako moete da se opet vraate na slabe i
bedne stihije, kojima hoete opet iznova ropski da sluite?
Nije li udno to to se ljudima dopadaju lanci? Hristos je objavio
zarobljenima slobodu i sunjima da e im se otvoriti tamnica (Is.
61,1). On je sunjima rekao: Izidite! onima koji su u mraku: Pokaite
se! (Is. 49,9). Ipak, neki od onih koji su posluali ove rei i izali napolje, videvi svetlost Sunca pravde i okusivi sladost slobode, ponovo
se okreu nazad i vraaju u svoju tamnicu. Oni ele da budu okovani u
stare lance, ak ih i miluju, upregnuti u ropski jaram dok okreu rvanj
greha. Ljudi mogu da zavole najodvratnije stvari, ak i samu smrt. To
je zaista ivopisna slika ljudskog iskustva.
Galatima 4,10.11:
Pazite na dane, i mesece, i vremena, i godine. Bojim se
za vas, da se za vas nisam uzalud trudio.
Za nas je ovo jednako opasno kao i za Galate u njihovo vreme2.
Ko god se uzda u sebe, zapravo se klanja delima svojih ruku umesto
2 Autor ovde oigledno misli na povratak Galata na njihovu raniju pagansku praksu
u kojoj su se, sluei svojim bogovima (vidi Galatima 4,8), strogo drali odreenog
kalendara, forme i rituala, i to uporeuje s naim dananjim oslanjanjem na sopstvena
dela (to takoe predstavlja naputanje vere u Hrista i povratak u idolopokloniko
oboavanje samoga sebe). Ova Vagonerova ideja jo se bolje vidi u tekstu jedne njegove prepiske, gde on kae:
Da bi se dokazalo da je Pavle video svetkovanje dana od odmora kao opasno, esto
je citiran stih Gal. 4,10; bez obzira na ovo, isti pojedinci navode da 14. glava Rimljanima poslanice dokazuje da je savreno svejedno da li e dan od odmora biti svetkovan;
ti ljudi ne vide da ovakva tumaenja ine da Pavle bude u kontradikciji sa samim
sobom. Ali ako se poveu stihovi 9-11 videe se da Galati pre njihovog obraenja nisu
bili Jevreji nego pagani; i da ovi dani, vremena, meseci i godine nisu iz levitskog zakona ve oni koji se odnose na sujeverne obiaje dok su bili pagani. Pogledajte naglasak
koji Pavle stavlja na rei opet iznova, u stihu 9. prim. prev.
103
104
105
106
107
grei rob greha. A rob ne ostaje u kui doveka; sin ostaje doveka
(Jovan 8,34.35). Hvala, dakle, Bogu za Njegovo usinovljenje.
Lani uitelji hteli su da ubede brau da e postati Avramova deca,
a time i naslednici obeanja, odvraanjem od svesrdne vere u Hrista i
oslanjanjem na dela koja sami mogu da ostvare. Sva telesna deca nisu
deca Boija, nego deca obeanja smatraju se kao pravo potomstvo (Rimlj. 9,8). Od dva Avramova sina, jedan je roen po telu, a drugi je, po
obeanju, roen od Duha. Verom i sama Sara dobi silu da zatrudni,
iako je ve bila i suvie stara, zato to je smatrala vernim onoga koji joj
je obeao (Jevr. 11,11 kombinacija KJV-arni).
Agara je bila egipatska robinja. Sinovi robinje takoe su bili robovi, ak i kad su njihovi oevi bili slobodni ljudi. Tako je i Agara svog
sina mogla da rodi samo za ropstvo.
Meutim, mnogo pre nego to je Ismail, dete-rob, roen, Gospod
je jasno naglasio Avramu da e njegov roeni i slobodni sin, kojeg e
imati sa svojom slobodnom enom Sarom, naslediti obeanje. Tako to
radi Svemogui.
Ove dve ene to su dva saveza (zaveta). Dve ene, Agara
i Sara, predstavljaju dva zaveta. itamo da je Agara gora Sinaj, koja
raa (decu) za robovanje. I kao to Agara moe da rodi samo robove,
tako isto Zakon, upravo onaj Zakon koji je Bog izgovorio na Sinaju,
ne moe da stvori slobodne ljude. On ne moe nita drugo osim da ih
dri u ropstvu. Zakon donosi gnev, jer kroz Zakon dolazi poznanje
greha3 (Rimlj. 4,15; 3,20). Ljudi su pod Sinajem obeali da e drati
Zakon koji im je predat. Meutim, oni u sebi nisu imali snage da ga
ispune.
Gora Sinaj raa decu za robovanje (Gal. 4,24 eng. prev), jer
njihovo obeanje da e sebe uiniti pravednicima svojim sopstvenim
delima, nije dalo rezultat niti e to ikad moi.
Zamislite ovu situaciju: ljudi su bili u ropstvu greha. Nisu imali
snage da raskinu njegove lance. Izgovaranje Zakona nije nita promenilo u pogledu njihovog poloaja. Ako je ovek u zatvoru zbog zloina,
on ne dobija slobodu tako to e sluati paragrafe zakona koje e mu
3 Svest o grehu prim. prev.
108
neko itati. itanje zakona koji ga je smestio iza brave, samo e uiniti
njegovo zatoenitvo jo bolnijim.
Znai li to da ih je sam Bog doveo u ropstvo? Ni u kom sluaju.
On nije traio od njih, niti ih je na bilo koji nain podsticao da uine
onaj zavet na Sinaju. etiri stotine i trideset godina pre tog vremena On je uinio zavet sa Avramom, koji je bio dovoljan da ispuni sve
ciljeve. Taj zavet bio je potvren u Hristu, i zato je bio Zavet odozgo
(vidi Jovan 8,23). Bog je obeao pravednost kao besplatan dar koji On
Sam daje posredstvom vere, i on ukljuuje sve narode. Sva uda koja je
Bog uinio da bi oslobodio decu Izrailjevu iz egipatskog ropstva, bilo
je samo pokazivanje Njegove sile da njih, ali i nas, oslobodi iz ropstva
greha. Da, osloboenje iz Egipta bilo je slika ne samo Boje sile, nego i
Njegove elje da ih izvede iz tamnice greha.
Dakle, kada je narod doao do Sinaja, Bog ih je jednostavno
uputio u ono to je upravo uinio i onda je rekao: A sada ako dobro
uzasluate glas moj i uuvate zavjet moj, biete moje blago mimo sve
narode, premda je moja sva zemlja (2. Mojs. 19,5). Na koji je On to
zavet mislio? Svakako na onaj koji je ve bio na snazi na Svoj zavet
dat Avramu. Da su samo drali Boji zavet, da su odrali veru i verovali
Njegovim obeanjima, bili bi Boje naroito blago (eng. prev). Kao
vlasnik cele zemlje, On je mogao da uini za njih ono to je obeao. injenica da su oni u svojoj samodovoljnoj urbi preuzeli celokupnu odgovornost na sebe, ne znai da ih je Bog naveo da naprave takav zavet.
Da su deca Izrailjeva koja su izala iz Egipta hodala stopama vere
naega oca Avraama (Rimlj. 4,12), nikad se ne bi hvalili da mogu da
dre Zakon sa Sinaja, Jer obeanje Avraamu ili njegovom potomstvu
da e on biti naslednik sveta, nije dolo posredstvom zakona, ve
posredstvom pravednosti u veri (Rimlj. 4,13). Vera opravdava. Vera
stvara pravednika. Da su ljudi imali Avramovu veru, oni bi imali i pravednost koju je on imao. Na Sinaju bi Zakon, koji je objavljen radi
prestupa (eng. prev), bio stavljen u njihova srca. Ne bi bilo potrebe da
ih bude njegovi gromovi, kako bi postali svesni svog stanja. Bog nikada
nije oekivao od njih, kao to ni sada od nas ne oekuje, da dostignu
pravednost kroz Zakon koji je objavljen na Sinaju. To potvruje sve to
109
110
je: Kako emo ga drati? Da li e to biti nae sopstveno delo, pri emu
nagrada vie nije pitanje milosti, nego duga (zaraene plate), ili to treba da bude Boje delo u nama, koje obuhvata oboje da hoemo i da
inimo ono to je Njemu ugodno?
Gora Sinaj protiv gore Sion. Kao to postoje dva zaveta, postoje
i dva grada, povezana sa zavetima. Sadanji Jerusalim pripada starom
zavetu i gori Sinaj. On nikada nee biti slobodan, ali e biti zamenjen
Bojim Gradom, nebeskim Jerusalimom, koji treba da sie s neba
Otkrivenje 3,12; 21,1-5. To je grad koji je Avram oekivao, grad koji
ima vrste temelje, iji je graditelj i tvorac Bog (Jevr. 11,10). Uporedite
ovo sa Otkrivenjem 21,14.19.20.
Mnogi polau svoje najvee, pa ak i sve svoje nade, u sadanji Jerusalim. Za takve do dananjeg dana ostaje isto pokrivalo pri itanju
Staroga saveza i ne podie se (2. Kor. 3,14). Oni zapravo trae goru Sinaj i stari zavet, da bi se spasili. Meutim, tu se spasenje ne moe nai.
Jer vi niste prili gori koja se moe opipati i koja je zaarena od vatre,
ni tmini, ni pomrini, ni oluji, ni zvuku trube, ni glasu rei ... Nego ste
prili Sionskoj gori i gradu Boga ivoga, nebeskom Jerusalimu... i posredniku novoga saveza, Isusu, i krvi kropljenja, koja govori bolje nego
Aveljeva krv (Jevr. 12,18-24). Ko god se Bogu klanja sa licem okrenutim ka Novom Jerusalimu i samo s tog mesta oekuje blagoslov, on
trai novi zavet, goru Sion i slobodu; jer Gornji Jerusalim... slobodna
je. Od ega je slobodna? Slobodna je od greha; i s obzirom na to da je
ona naa mati, ona nas ponovo raa i tako sada postajemo slobodni
od greha. Da li to znai slobodni od Zakona? Da, svakako, jer Zakon
ne osuuje one koji su u Isusu Hristu.
Meutim, ne dajte da vas iko vara praznim reima, govorei vam
da odsad slobodno moete da gazite nogama Zakon, koji je Sam Bog
objavio u tako zastraujuem ispoljavanju Svog velianstva na Sinaju.
Pristupajui drugoj gori, Sionu, to jest, Isusu koji je Posrednik novog
zaveta i Njegovoj krvi kropljenja, mi postajemo slobodni od greha, odnosno, od prestupanja Zakona. Podnoje Bojeg prestola na Sionu je
Njegov Zakon. Od ovog prestola sevaju iste munje, uju se isti gromovi
i glasovi (vidi Otkrivenje 4,5; 11,19) kao i sa Sinaja, jer je re o istim
111
112
113
4 Engleski prevod kae: S oduevljenjem (radosno) inim volju tvoju Boe moj;
Zakon je Tvoj u srcu mom. prim. prev.
114
115
116
117
samo malo pre Svog vaznesenja na nebo rekao: Meni je dana sva vlast
na nebu i na zemlji. Zato idite (Mat. 28,18.19). To znai da nam je ista
vlast, koja je jednom bila izgubljena kroz greh, sada vraena kroz Njega.
Hristos je kao ovek okusio smrt za nas i preko krsta nas iskupio
od kletve. Ako smo s Njim razapeti, s Njim smo, takoe, i podignuti, i
postavljeni s Njim na nebesima, tako da je sada sve pod naim nogama.
Ukoliko ne znamo za ovo, to je samo zato to nismo dozvolili Duhu da
nam sve to otkrije. Oi naeg srca treba da budu prosvetljene Duhom,
kako bismo mogli da znamo kakva je nada na koju vas je pozvao, kakvo
je bogatstvo njegovog slavnog nasledstva meu svetima. (Efes. 1,18)
Onima koji su umrli i vaskrsli zajedno s Hristom, upuuje se podsticaj: Stoga neka ne caruje greh u vaem smrtnom telu da (vas ne
primora da eng. prev) sluate njegove poude (Rimlj. 6,12). U Hristu mi imamo autoritet nad grehom, tako da on ne moe vie da vlada
nad nama.
Kad nas je oprao od naih greha u Svojoj sopstvenoj krvi, On
nas je uinio carevima i svetenicima Bogu i Ocu svome (Otkr. 1,5.6
eng. prev). Slavna je to vladavina! Slavna sloboda! Sloboda od sile
prokletstva, iako smo okrueni njime! Sloboda od ovog sadanjeg zlog
sveta, od poude tela, elje oiju i ponosa ivota! ak ni princ sila koje
su u vazduhu (Efes. 2,2 eng. prev), ni vladari ovog mranog sveta
(Efes. 6,12), ne mogu imati vlast nad nama! To su sloboda i autoritet
koje je Hristos posedovao kada je rekao: Odlazi, sotono! (Mat. 4,12),
i avo je morao odmah da Ga ostavi.
To je takva vrsta slobode, da nas nita na nebu ili na zemlji ne moe
prinuditi da inimo neto protiv svoje volje. Bog to nee ni da pokua,
jer je naa sloboda od Njega. Niko drugi, pak, nije u stanju da nad nama
vri prinudu. To je vlast koja vlada nad stihijama, tako da nam one slue
umesto da nas kontroliu. Nauiemo da svuda raspoznajemo Hrista i
Njegov krst, tako da kletva nee imati nikakvu silu nad nama. Nae e
zdravlje brzo procvasti, jer e se Hristov ivot otkriti u naim smrtnim telima. Tako slavnu slobodu nijedan jezik ne moe da opie.
vrsto, dakle, stojte! (Galatima 5,1) Rijeju Gospodnjom
nebesa se stvorie, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova... Jer on
118
119
120
Ne budi tako nagao, prijatelju moj. Udubi se malo vie u rei ovog
teksta. Obrati panju na formulaciju treeg stiha u King Dejms verziji:
On je dunik celokupnom zakonu. Shvatie da problem nije u Zakonu, niti u izvravanju Zakona, nego u onome ko je dunik Zakonu. Zar
to nije ogromna razlika? Dobro je kad ima namirnice za jelo i odeu za
odelo, a alosno je kad mora da se zadui da bi sve to obezbedio. Jo je
tunije kad si zaduen, a ipak oskudeva u onom zbog ega si se zaduio.
Dunik je neko ko neto duguje. Onaj ko je duan Zakonu, duguje
to to Zakon trai pravednost. Dakle, svi koji su duni Zakonu, pod
kletvom su; jer pisano je Neka je proklet svako ko ne ostane u svemu
(ko se ne povinuje svemu eng. prev) to je napisano u knjizi zakona
da to ini (Gal. 3,10). Prema tome, svakim svojim pokuajem da zadobije pravednosti na bilo koji drugi nain osim verom u Hrista, ovek
navlai na sebe prokletstvo venog duga. On je veni dunik, jer nema
nita ime bi otplatio svoj dug. injenica da je on dunik Zakonu da
duguje celokupnom Zakonu pokazuje da mora da ga izvrava u celini. Kako e on to postii? Ovo je delo Boije, da verujete u onoga koga
je on poslao (Jovan 6,29). Prestanimo da verujemo sebi, i prihvatimo i
priznajmo Hrista u svom telu. Tada e pravednost Zakona biti ispunjena u nama, jer vie neemo hodati po telu, nego po Duhu.
Galatima 5,5:
Jer mi Duhom na osnovu vere (na temelju vere, bukvalno iz vere) oekujemo nadu pravednosti. (prevod grkog
teksta)
Ne prelazite na sledei tekst, a da prethodno niste proitali ovaj
stih nekoliko puta, inae biste mogli da zakljuite kako on kae neto
to zapravo ne kae. Dok ga itate, mislite o onome to ste ve nauili
o obeanju Duha.
Ne pomiljajte na to da ovaj stih ui kako, posedujui Duha, mi
treba da ekamo na pravednost! To nikako! Duh donosi pravednost.
Duh (je) ivot poradi pravednosti (Rimlj. 8,10). I kada on doe,
dokazae svetu da ima greha, i pravednosti, i suda (osvedoie svet o
121
122
123
124
125
126
127
128
zajedno s Njim Njegov mir. Dakle, ovo novo ubeenje koje je dovelo do borbe i meusobnog prodiranja korienjem jezika koji je bio
zapaljen na nesvetoj vatri (tuem ognju), oigledno nije bilo od Boga
koji ih je dozvao Jevaneljem.
Samo jedan korak u stranu mogao je da dovede do konanog i
velikog rascepa. Dva pruna puta mogu izgledati kao da idu paralelno
jedan pored drugog. Ipak, oni se neosetno odvajaju, sve dok se toliko
ne raziu da je njihov svretak na sasvim suprotnim stranama. Malo
kvasca ukiseli sve testo (Gal. 5,9). Naizgled mala greka ma kakva da
je, u sebi sadri klicu svih poroka. Jer ko sav zakon dri, a pogrei samo u jednom, kriv je za sve (Jakov 2,10). Samo jedan pogrean
princip za koji je prionula naa volja, moe da uniti itav ljudski ivot
i karakter. Male lisice kvare vinograde.
Galatima 5,19-21:
A telesna dela su poznata, to su: blud, neistota, raspojasanost, idolopoklonstvo, aranje, neprijateljstva, svaa,
pakost, srdnja, spletke, razdori, stranke, zavisti, pijanke, pirovanja, i ovima slina, za koja vam unapred govorim, kao to
ranije rekoh, da oni koji tako ta ine nee naslediti carstva
Boijeg. (kombinacija prevoda arni-Karadi)
Nije ba prijatan spisak, zar ne? Ali to nije sve, jer apostol dodaje:
I ovima slina. Dobro je razmiljati o onome to se nalazi na ovoj listi
i to povezati sa reima: Oni koji tako ta ine nee naslediti carstva
Boijeg. Uporedite ovaj spisak sa onim koji je dao Gospod u Marku 7,21-23 gde je nabrojano ono to izlazi iznutra, iz srca ovekovog.
Sve pomenuto prirodno pripada oveku. Sada uporedite oba spiska sa
onim u Rimljanima 1,28-32 gde se pominje ono to su inili neznaboci, koji nisu hteli da zadre Boga u svojoj svesti, niti da Mu daju mesto
u svom znanju. To je ono to ine svi koji ne poznaju Gospoda.
Dalje uporedite sve tri liste greha sa listom koju iznosi apostol
Pavle u 2. Timotiju 3,1-5 govorei o onome to e u poslednjim danima initi oni koji imaju samo oblije pobonosti. Moe se zapaziti da
129
su svi ovi spiskovi manje-vie isti. Kad se ljudi okrenu od istine Jevanelja, koje je sila Boja koja spasava svakog ko veruje, oni neizbeno
padaju pod vlast ovih greha.
Nema razlike. Postoji samo jedno ljudsko telo (vidi 1. Korinanima 15,39) jer su svi stanovnici zemaljski potomci jednog para
Adama i Eve. Greh je doao na svet kroz jednog oveka (Rimlj. 5,12
eng. prev). To znai, koji god greh da postoji na ovom svetu, on je zajedniki svakom telu. U planu spasenja nema razlike izmeu Judejina
i Grka; jedan isti Gospod je nad svima, bogat za sve koji ga prizivaju
(Rimlj. 10,12; vidi i Rimljanima 3,21-24). Nijedan ovek na svetu ne
moe da se hvali i uzdie nad drugim, niti da prezire drugoga zbog
njegovog grenog, poniavajueg stanja. Svaki uvid i spoznaja tue poronosti treba da nas ispunim aljenjem i stidom, umesto to nam daje
povod da budemo samozadovoljni zbog svog superiornog morala u
odnosu na bilo koga. To treba da nam bude samo podsetnik kakva je,
zapravo, naa ljudska priroda. Dela koja se ispoljavaju u ivotu ovog
ubice, onog pijanice, ili onog tamo bludnika to su dela naeg sopstvenog tela (nae sopstvene telesne prirode). Telo oveanstva nema nita
drugo u sebi osim ovih zlih dela koja su ve opisana.
Neka telesna dela se, generalno gledano, prepoznaju kao veoma
loa, ili bar nedostojna; druga se, pak, ocenjuju kao oprostiva, ako ne
i kao vrline. Zapazite, meutim, rei i ovima slina, koje ukazuju na
to da su sva nabrojana dela u svojoj sutini ista. Pismo nam kae da je
mrnja isto to i ubistvo. Svako ko mrzi svoga brata ovekoubica je
(1. Jov. 3,15). tavie, gnev je takoe ubistvo, kako to objanjava Spasitelj u Mateju 5,21.22. Zavist, koja je danas tako uobiajena, isto tako
sadri u sebi i ubistvo. Ali ko zavist dri za neto greno? A o tome da
se ovo zlo smatra krajnje grenim, nema ni govora. Naprotiv, ono se
gaji i podstie u svim oblastima naeg drutva. Pa ipak, Boja re ga
nepokolebljivo svrstava u isti red sa preljuboinstvom, bludnienjem,
ubistvom i pijanstvom, za koje se kae da oni koji to ine nee naslediti
Boje carstvo. Zar to nije zastraujue?
Telo i Duh u sukobu. Telo i Boji Duh nemaju nieg zajednikog. Ovo se jedno drugom protivi, to jest, ponaaju se kao neprijate-
130
lji, jer deluju jedno naspram drugog, pri emu svaka strana udno eka
priliku da slomi onu drugu. Telo je iskvareno. Ono ne moe da nasledi
Boje carstvo, jer iskvareno4 ne moe da nasledi ono to je neiskvareno
1. Korinanima 15.50. Telo se ne moe obratiti. Ono mora da bude
razapeto. Telesan um je neprijateljstvo protiv Boga, jer se ne pokorava
bojem Zakonu, niti je u stanju. Zato oni koji su u telu ne mogu da
ugode Bogu. (Rimlj. 8,7.8)
Ovde lei tajna povratka Galata na stare grehe, ali i uzrok nevolja koje mnogi susreu na svom hrianskom putu. Galati su poeli u
Duhu, ali su kasnije pomislili da telom mogu doi do savrenstva (3,3),
to je isto tako nemogue kao i dotai zvezde ukopavanjem u zemlju.
Toliko mnotvo ljudi eli da ini ono to je ispravno; meutim, oni se
nisu potpuno i neopozivo potinili Duhu i zato ne mogu da ine ono
to bi eleli. Duh se bori s njima i ima deliminu kontrolu, ili Mu se
oni pokatkad sasvim potine, pa se u tim trenucima raduju bogatom
iskustvu. Posle toga aloste Duha, dok telo jaa i stie prevlast, a oni
izgledaju kao i ostali ljudi. S vremena na vreme, um Duha (duhovni
um) ih ponovo ponese (vidi Rimljanima 8,6); i tako, dvoumei se, oni
su nestabilni na svim svojim putevima (vidi Jakov 1,8). Ovo je najnezgodnija pozicija u kojoj neko moe da se nae.
Duh i Zakon. Ako li vas Duh vodi, niste pod zakonom (Gal.
5,18). Znamo, naime, da je zakon duhovan, a ja sam telesan, i kao
takav prodan pod greh (Rimlj. 7,14). Telo i Duh su u neprijateljstvu;
protiv rodova Duha, pak, nema Zakona (vidi Gal. 5,22.23). Prema
tome, Zakon je protiv telesnih dela. Telesan um se ne pokorava Bojem Zakonu. Dakle, oni koji su u telu, ne mogu da ugode Bogu, nego
su pod Zakonom. To je jo jedan jasan dokaz da biti pod Zakonom
znai biti prestupnik. Zakon je duhovan. Zato su svi koje vodi Duh u
potpunoj harmoniji sa Zakonom, a nikako pod njim.
Ovde ponovo vidimo da taka fokusa nije treba li ili ne treba drati Zakon, ve kako ga izvravati. Galati su bili zavedeni laskavim ue4 U Vukovom i arnievom prevodu stoje rei raspadljivo i neraspadljivo, to
uglavnom implicira smrtnost i prolaznost, dok Vagoner ovde podvlai grenost ljudske prirode, a smrt i raspadljivost su neminovne posledice ove grenosti koja proima
celokupno telo, to jest, telesnu ljudsku prirodu prim. prev.
131
132
133
Galatima 5,25.26:
Ako Duhom ivimo, Duhom i da hodimo. Ne budimo
puni praznog slavoljublja, ne izazivajmo jedan drugoga, ne
zavidimo jedan drugom.
Da li ima bilo kakve sumnje da je Pavle verovao u to da hriani
ive u Duhu? Ni najmanje! Tu nema ni traga bilo kakvoj sumnji! Zato
to ivimo u Duhu, obavezni smo da se pokoravamo Duhu. ovek
moe da ivi jedino silom Duha, istog Onog koji se u poetku nadvijao nad bezdanom i stvorio red iz haosa. Duh Boji stvorio me je, i
dah Svemoguega dao mi je ivot (Jov 33,4). Istim dahom su i nebesa
stvorena Psalam 33,6. Boji Duh je ivot celog univerzuma. Duh je
sveprisutnost Boja, Jer u njemu ivimo, i miemo se, i jesmo (imamo
svoje postojanje eng. prev) (Dela 17,28). Zavisimo za ivot od Duha;
otud moemo da hodimo u skladu (u korak) s Njim, i da budemo voeni Njime. To je naa umna sluba. (Rimlj. 12,1 eng. prev)
Kako je udesan ivot koji je ovde opisan! Da ivi u telu, ali tako
kao da je to telo zapravo Duh! Postoji prirodno telo, postoji i duhovno
(telo)... Ali nije (bilo) prvo duhovno, nego prirodno, pa zatim duhovno (1. Kor. 15,44.46). Prirodno telo je ovo koje sada imamo. Duhovno
telo e primiti svi istinski Hristovi sledbenici prilikom vaskrsenja 1.
Korinanima 15,42-44.50-53. Ipak, u ovom ivotu, u ovom prirodnom
telu, ljudi moraju biti duhovni, to jest, moraju da ive onako kao to e
iveti kada dobiju duhovno telo. A vi niste u telu, nego u Duhu, ako
Duh Boiji stvarno obitava u vama. (Rimlj. 8,9 eng. prev)
to je roeno od tela telo je, a to je roeno od Duha duh
je (Jovan 3,6). Svojim prirodnim roenjem, mi nasleujemo sva zla
nabrojana u ovom, petom poglavlju Poslanice Galatima, kao i ona
ovima slina. Raamo se kao telesni; iskvarenost je vladajua snaga
u nama. Novim roenjem, pak, nasleujemo puninu Boju, jer smo
uinjeni uesnicima u Boijoj prirodi, izbegavi pokvarenost koja je
prisutna na svetu kroz poudu (1. Petr. 1,4 eng. prev). Stari ovek
koji je iskvaren zbog varljivih pouda (Efes. 4,22 eng. prev), razapet
134
je, ili svuen, da bi greno telo bilo obesnaeno (uniteno eng. prev),
da mi vie ne robujemo grehu. (Rimlj. 6,6)
Dok ostajemo u Duhu i hodimo u Njemu, telo sa svojom poudom nema veu silu nad nama, nego to bi je imalo da smo stvarno
mrtvi i sahranjeni u grobu. To onda znai da jedino Boji Duh pokree
telo. Telo je jo uvek podlono pokvarenosti, jo uvek puno poude, i
spremno da se pobuni protiv Duha; meutim, dokle god predajemo
svoju volju Bogu, Duh dri telo pod kontrolom. Ako se kolebamo, ako
se u svom srcu vraamo u Egipat5, ili postajemo samopouzdani, slabei
tako svoju zavisnost od Duha, mi na taj nain ponovo zidamo ono to
smo jednom poruili i vraamo se na svoje stare prestupe Galatima
2,18. Ali to tako ne mora da bude. Hristos ima vlast nad svakim6 telom (Jovan 17,2). On je pokazao Svoju sposobnost da ivi duhovnim
ivotom u ljudskom telu.
To je Re koja je postala telo. Bog koji se otkrio u telu. Bilo je to
otkrivenje ljubavi Hristove koja prevazilazi nae saznanje, da budete
ispunjeni do sve punoe Boije (Efes. 3,19). S ovim Duhom ljubavi i
krotosti koji vlada u nama, neemo udeti za ispraznom slavom, niti
emo izazivati jedni druge, ili zavideti jedan drugom. Sve zasluge e
Bogu biti pripisane, i to e biti opte priznato, tako da niko nee imati
volju da se hvali nad svojim blinjim.
Duh ivota koji je u Hristu Hristov ivot besplatno je svima
dat. Ko hoe neka uzme vodu ivota badava (Otkr. 22,17). I ivot se
javi, i videli smo ga, i svedoimo i objavljujemo vam veni ivot koji
bee u Oca a nama (u nama eng. prev) se javi (1. Jov. 1,2). Hvala
Bogu za njegov neiskazani dar. (2. Kor. 9,15)
5 Egipat kao simbol ivota u fizikom i duhovnom ropstvu 2. Mojsijeva 20,2; Jovan
8,34 prim. prev.
6 U Vukovom prevodu stoji: Nad svakijem tijelom, a arni je preveo: Nad svakim
ovekom prim. prev.
135
6. Slava krsta
Povrni itaoci mogli bi da zakljue da postoji otar prelaz izmeu petog i estog poglavlja, i da se ovaj poslednji deo Poslanice bavi
praktinom stranom duhovnog ivota, a da je pre toga re o teorijsko
-doktrinalnom izlaganju. To je velika zabluda.
Predmet ove Poslanice jasno se prepoznaje upravo u ovom zavrnom delu. Nema tu materijala koji bi bio povod za doktrinalne rasprave,
ve naprotiv, samo nastojanje da se svako neslaganje prekine, time to
se itaoci upuuju na potinjavanje Duhu. Cilj ovog poglavlja, kao i cele
Poslanice, jeste da se oni koji gree protiv Boga poprave, tako to e se
vratiti Njegovoj slubi, ali u novom Duhu, bez obzira na svoje sopstvene slabosti. Sve rasprave koje su navodno sadraj prethodnih poglavlja
Poslanice Galatima, predstvaljaju samo iznoenje injenice da se dela
telesna, koja su greh, mogu izbei jedino posredstvom obrezanja Hristovim krstom slubom Bogu u Duhu, bez imalo pouzdanja u telo.
Galatima 6,1:
Brao, ako se ko i zatekne u kakvom prestupu, vi duhovni ljudi ispravite takvoga u duhu krotosti, uvajui samoga sebe da i ti ne bude iskuan.
Kad ljudi ponu sebe da opravdavaju i da se izdaju za pravednike,
ponos, hvalisanje i kriticizam utiru put otvorenoj svai. Tako je bilo i
sa Galatima, i tako e biti uvek i sa svima. Ne moe drugaije. Svako
ponaosob ima svoje poimanje Zakona. Mislei da je dobio opravdanje
putem Zakona, ovek sputa ovo uzvieno Merilo na nivo svog ogranienog uma, zamenjujui ga sobom, i tako on sam postaje merilo za
druge. Ako njegovo kritiko oko zapazi nekoga ko se ne ponaa u skladu s njegovim pravilom, on smesta preduzima korake da se razrauna
s prestupnikom. Samopravednici sebe smatraju uvarima svoga brata,
tako to ga uvaju podalje od svog drutva, kako sami ne bi bili uprljani u kontaktu s njim. U otroj suprotnosti s ovakvim duhom, koji
136
Slava krsta
137
138
Slava krsta
139
kao braa... Jer u emu (i sam) postrada i iskuan bi, u onome moe
pomoi i onima koji se iskuavaju (Jevr. 2,17.18 Karadi). On zna
ta znai biti do krajnosti kuan, i zna kako se pobeuje u kuanju. Iako
nije znao greha, Bog (Ga) je uinio grehom za nas, da mi u njemu
postanemo pravednost Boija (2. Kor. 5,21). On je poneo svaki od
naih greha i priznao ih pred Bogom kao da su lino Njegovi.
Na isti nain On i nama pristupa. Umesto da nas prekoreva zbog
naeg greha, On nam otvara Svoje srce i govori nam kako je propatio,
podnosei iste tegobe, bol, tugu i sramotu. Tako On zadobija nae poverenje. Kad znamo da je i On proao kroz isto iskustvo, da se spustio
do najveih dubina, spremni smo da Ga sluamo dok nam govori o
putu izbavljenja, jer znamo da govori iz linog iskustva.
Prema tome, najvanija stvar u spasavanju grenika je da se predstavimo kao oni koji su jedno s njima. Priznanjem svojih sopstvenih
greaka, mi spasavamo druge. ovek koji smatra da je bez greha nije
osoba koja e vratiti grenika. Ako kaete nekom koga je greh nadvladao: Kako si, za ime sveta, uopte mogao da uini tako neto? Ja
u svom ivotu nikad nisam uinio nita slino! Ne vidim kako iko ko
ima imalo samopotovanja, moe tako da postupi onda bi mnogo
bolje bilo da ste ostali kod kue. Bog je izabrao jednog, ali samo jednog
fariseja, i uvrstio ga meu apostole. On nije dobio zadatak da bilo gde
ide, pre nego to je shvatio da je grenik, i to najvei od svih.
Poniavajue je priznati greh, ali put spasenja je put krsta. Samo
preko krsta je Hristos mogao da postane Spasitelj grenika. Ako hoemo da uestvujemo u Njegovoj radosti, moramo s Njim zajedno da
pretrpimo isti prezreni krst. Zapamtite ovu istinu: samo priznajui sopstvene grehe, moemo da spasemo druge od njihovih greha. Jedino tako
moemo da im pokaemo put spasenja; jer onaj ko priznaje grehe svoje,
dobija oienje od njih, pa moe i druge da dovede do izvora oienja.
Galatima 6,3.4:
Jer ako ko misli da je neto, a nije nita, zavarava samoga sebe. A svako neka ispituje svoje delo, pa e tada samo
pred sobom imati hvalu, a ne pred drugim.
140
Slava krsta
Obratite panju na rei: A nije nita. Ne kae da ne treba da mislimo da smo neto, sve dok zaista ne postanemo neto. Ne, ovde je
jednostavno konstatovano da smo mi nita. Pred Gospodom su nita
ne samo pojedinci, nego itavi narodi. Ako ikada pomislimo za sebe da
smo neto, onda varamo sami sebe. Mi to esto i inimo, kvarei na taj
nain Boji posao.
Ne zaboravite Hristov Zakon. Iako je bio sve, ispraznio je Sebe
(Filib. 2,7 neki eng. prevodi), da bi Boje delo moglo da se izvri.
Sluga nije vei od svog gospodara (Jovan 13,16). Samo je Bog velik.
Svaki je ovek, ak i kad najbolje stoji, nitavan (Psalam 39,5 eng.
prev). Samo je Bog istinit, a svaki je ovek laa. Kad priznamo ovo i
ivimo sa tom sveu, mi smo u poloaju gde Boji Duh moe da nas
ispuni, tako da Bog moe da radi kroz nas. ovek greha je onaj ko
uzdie sebe (2. Sol. 2,3.4. eng. prev). Boje dete je, pak, onaj ko se
ponizi.
Galatima 6,5:
Svako e, naime, nositi svoje breme.
Da li ovo protivrei stihu 2? Nipoto. Kada nam Pismo nalae da
nosimo bremena jedan drugoga, ono ne kae da svoj teret bacamo na
drugoga. Svako mora da baci svoje breme na Gospoda Psalam 55,22.
On nosi teret celog oveanstva, i to ne kao mase, ve teret svakog pojedinca od kojeg se oveanstvo sastoji. Ne bacamo svoje terete na Njega
tako to ih obuhvatimo svojim rukama, ili mislima, i onda ih odbacimo
od sebe, tako da padnu na Onoga koji stoji na izvesnoj udaljenosti od
nas. To se nikad ne moe postii. Mnogi su pokuavali da se oslobode
svog tereta greha i bola, brige i tuge, ali nisu u tome uspeli. Oseali su
kako im se ovaj teret ponovo vraa, kotrljajui se kao ogromna grudva
pravo na njihovu glavu i svaki put tei nego ikad pre, sve dok zbog toga
nisu skoro potpuno potonuli u oajanje. U emu je bila greka? Jednostavno, u sledeem: Hrista su doivljavali kao nekog ko je na odreenoj
razdaljini od njih, i oseali su da sami moraju da premoste taj prazan
prostor. To je nemogue. ovek koji je bez snage ne moe da baci
141
142
Slava krsta
143
oni su u stvari imali onoliko koliko je On imao. Oni nisu uviali silu
Njegovih rei, pa je zato On morao da uzme hleb u Svoje ruke i da ga
deli uenicima; tako su zaista oni nahranili gladan narod. Rei koje im
je uputio, znaile su da oni treba da ine tano ono to je On uinio.
Koliko nas je samo puta na nedostatak vere u Hristovu re, spreio da
uinimo dobro i podelimo ono to imamo (vidi Jevrejima 13,16), to bi
predstavljalo rtvu koja je Bogu ugodna.
Kako uitelji ne dele samo Re nego i materijalna dobra, tako i oni
koji se poduavaju u Rei ne treba da ograniavaju svoju dareljivost
samo na materijalna dobra. Pogreno je smatrati da propovednici Jevanelja nikad nemaju potrebu za duhovnim osveenjem ili da ga ne
mogu dobiti od najslabijeg lana stada. Niko ne moe rei koliko je
dua jednog uitelja ohrabrena svedoanstvom (ispoljavanjem) vere i
radosti u Gospodu, koje dolazi iz usta onih koji su sluali re. Ne radi se
samo o tome da uitelj uvia kako njegov rad nije bio uzalud. Izreeno
svedoanstvo ne mora da ima ikakve veze sa onim to je on konkretno
inio. Meutim, iskustvo jedne due koja iznosi smerno i radosno svedoanstvo o onome to je Bog za nju uinio, esto e za uitelja znaiti
ono neophodno osveenje, koje e on, potom, utkati u svoje propovedanje Rei, i na taj nain osnaiti stotine dua koje ga sluaju.
Galatima 6,7.8:
Ne varajte se, Bog se ne da ismejavati. Jer to ovek seje,
ono e i njeti: ko seje u svoju plot (telo Karadi) od ploti
e njeti pogibao, a ko seje u Duha od Duha e njeti veni
ivot.
Ovo je saeto izneta istina, koja se ne bi mogla bolje pojasniti nikakvim dugakim govorima. etva, a to je kraj sveta, otkriva da li je
seme bilo kukolj ili ito. Sijte pravdu, eete milost; orite krevinu, jer
je vrijeme da traite Gospoda, da bi doao i podadio vam pravdom
(Osija 10,12). Ko se uzda u svoje srce, bezuman je (Prie 28,26); a podjednako bezuman je i onaj ko se uzda u drugog oveka, kao to kae
Osija 10,13: Oraste bezbonost, este bezakonje, jedoste plod od lai;
144
Slava krsta
145
Prepredenjak uvek, po prirodi stvari, trai da se doepa najvreg poloaja. Zato, gde god su bogata obeanja data vernicima, sotona
nastoji da ih izvrne, tako da ona postanu izvor obeshrabrenja. Shodno
tome, on je mnoge naveo da veruju kako rei: Ko seje u svoju plot od
ploti e njeti pogibao, zapravo znae da oni moraju celokupan svoj
ivot, ak i nakon nanovog roenja, da podrede patnji zbog svog preanjeg ivota u grehu. Neki su ak prihvatili ideju da e i u venosti
morati da nose oiljke svojih starih greha, tvrdei: Ja se ne mogu nadati da u ikad da postanem ono to bih bio, da nisam nikada zgreio.
Kakvu ljagu to baca na Boju milost i iskupljenje u Isusu Hristu!
To nije sloboda koju nam Hristos daje. Podstaknuti smo sledeim reima: Kao to ste, naime, nekad dali svoje udove da slue neistoti i bezakonju za upranjavanje bezakonja, tako sada dajte svoje udove da
slue pravednosti na osveenje (Rimlj. 6,19). Ali ako bi neko, ko je
sebe na ovaj nain predao na posveenje, morao uvek da bude osujeen
zbog svojih loih navika u prolosti, to bi bio dokaz da je sila pravednosti manja od sile greha. Meutim, Boja milost je velika kao nebesa.
Imamo primer oveka koji je zbog svojih velikih greha bio osuen
na doivotnu robiju. Nakon nekoliko godina izdravanja kazne, on dobija pomilovanje i biva puten na slobodu. Nakon izvesnog vremena
sreemo istog oveka sa tekom olovnom kuglom vezanom za njegovu
nogu elinim lancima, i posmatramo kako se zbog okova teko kree.
ta je sad ovo?, pitamo ga u udu. Zar ti nije poklonjena sloboda?
Jeste, odgovara on, slobodan sam, ali moram da nosim ove okove da
bi me podseali na moje ranije zloine.
Svaka molitva koju nadahnjuje Sveti Duh, predstavlja Boje obeanje. Jedna od najdirljivijih je: Grijehova mladosti moje, i mojih prijestupa ne pominji; po milosti svojoj pomeni mene, radi dobrote svoje,
Gospode! (Psalam 25,7)
Kad nam Bog oprosti i zaboravi nae grehe, On nam daje takvu
silu da ih nadalje izbegavamo, da smo poput onih koji nikada nisu
zgreili. Darovana (su nam) skupocena i najvea obeanja, da pomou njih postanete uesnici u Boijoj prirodi, poto izbegnete pokvarenost koja poudom vlada u svetu (2. Petr. 1,4). ovek je pao zbog toga
146
Slava krsta
147
dobro, a ne da Ga drugi zbog toga cene. Zato, Izjutra sij sjeme svoje i
uvee nemoj da ti poivaju ruke, jer ne zna ta e biti bolje, ovo ili ono,
ili e oboje biti jednako dobro (Prop. 11,6). Ne moemo znati koliko
emo ponjeti, niti od kojeg posejanog semena e dospeti rod. Neko
seme moe da padne i pored puta i da bude ugrabljeno pre nego to
uspe da pusti koren; drugo e moda pasti na kamenitu podlogu gde e
uvenuti, a opet, trea vrsta moe zavriti meu trnjem koje e je uguiti. Meutim, jedno je sigurno, a to je da sejaa eka etva. Ne znamo da
li e nam ona doi od onoga to smo posejali ujutro ili, pak, od semena
koje smo bacili na zemlju uvee, ali nije mogue da obe setve podbace.
Jedna e sigurno doneti rod, a moda i obe.
Nije li nam ovo dovoljno ohrabrenje koje pomae da se ne umaramo inei dobro? Zemljite moe da izgleda jadno, sezona moe da
bude jedna od onih koje ne obeavaju mnogo, izgledi za etvu sasvim
mravi. Tada emo verovatno doi u iskuenje da pomislimo da je sav
na rad uzalud. Nije tako! Jer emo u svoje vreme njeti ako ne klonemo. Stoga, brao moja draga, budite vrsti, nepokolebljivi, uvek
bogati u delu Gospodnjem, znajui da va trud nije bez ploda u Gospodu. (1. Kor. 15,58)
Galatima 6,10:
Stoga, dakle, inimo dobro svima dok imamo vremena,
a najvie onima koji pripadaju naoj verskoj porodici.
Po ovim reima zakljuujemo da apostol govori o materijalnoj
pomoi, jer nam ne treba nikakva posebna zapovest da propovedamo Re onima koji ne pripadaju domu vernih. Njima pre svega treba
da se propoveda. Meutim, prirodna je tenja kaem prirodna, a ne
duhovna da svoje dobroinstvo ograniimo na one koje nazivamo
zaslunima. Mnogo sluamo o zaslunim (dostojnim) siromasima.
Ali, svi smo mi nedostojni da primimo i najmanji od Bojih blagoslova. Ipak, On neprekidno izliva Svoje blagoslove na nas. Ako inite
dobro svojim dobrotvorima, kakva vam je hvala? To isto ine i grenici.
I ako zajmite onima od kojih se nadate da ete dobiti, kakva vam je
148
Slava krsta
149
150
Slava krsta
151
Uporedite ovaj stih sa Galatima 6,14. Isti Duh inspirie oba teksta,
tako da tu nema protivrenosti. U jednom sluaju kae nam se da jedino ime treba da se hvalimo jeste poznanje Gospoda. Drugi stih kae
da ne postoji nita ime se moemo hvaliti osim krstom Gospoda naega Isusa Hrista. Zakljuak je da u krstu mi nalazimo poznanje Boga.
Poznavati Boga, to je veni ivot; i nema drugog ivota za oveanstvo
osim onog koji dolazi preko Isusovog krsta. Jo jednom jasno uviamo
da je sve to ovek moe da zna o Bogu, otkriveno na krstu.
Ovo nam jo jednom pokazuje da se krst moe videti u svim delima stvaranja. Vena sila i boanstvo Gospodnje sve to moe da se
spozna o Bogu i da se vidi u onome to je On sazdao. Iz slabosti Bog
izvodi snagu; smru On spasava oveka, tako da i mrtvi mogu da poivaju u nadi. Nijedan ovek ne moe da bude tako siromaan, tako slab
ili grean, do te mere degradiran i dostojan prezira, da ne bi mogao da
se hvali krstom. Krst ga dohvata na onom mestu gde se on nalazi, jer je
on simbol sramote i unienosti. On otkriva Boju silu u oveku, i eto
razloga za venu pohvalu.
Krst raspinje. Krst nas odseca od sveta. Slava mu! Slava mu, jer
nas on, poto nas je odvojio od sveta, odmah potom sjedinjuje s Bogom. Ko, dakle hoe da bude prijatelj svetu, postaje neprijatelj Boiji
(Jakov 4,4). Kroz Svoj krst, Hristos je unitio neprijatelja Efescima
2,15.16. A svet i elja za njim prolazi; ko pak tvori volju Boiju ostaje
doveka (1. Jov. 2,17). Dopustite, onda, da svet proe.
Radosti zemna zgasni, zgasni.
Samo je Isus moj.
Dolazi Gospod i ne kasni.
Samo je Isus moj.
Mrana divljina zemlja je ova,
nema mesta za odmor na njoj,
samo Isus blagoslov prua,
samo je Isus moj!
152
Slava krsta
153
ranja. Sva stvorena dela koja su ispoljavanje Boje sile, isto tako su i ispoljavanje krsta, jer je Hristov krst Boja sila, i Bog je otkriven preko njega.
I ta smo sada dobili? Sila koja je bila neophodna za stvaranje sveta i svega to je na svetu, sila koja sve odrava u egzistenciji, ista je ona
mo koja spasava sve koji se na nju oslanjaju. To je sila krsta.
Dakle, sila krsta, preko kojeg iskljuivo dolazi spasenje, ista je sila
koja stvara i koja nastavlja da deluje u svemu stvorenom. Meutim,
kada Bog neto stvori, onda je to dobro veoma. Tako je i sa novim
stvarenjem u Hristu, posredstvom Njegovog krsta. Mi smo njegovo
delo (njegov posao Karadi; njegova zanatska vetina, izrada eng.
prev), sazdani (stvoreni KJV-arni) u Isusu Hristu za dobra dela,
koje je Bog unapred pripremio, da u njima hodimo (Efes. 2,10). Ovo
novo stvaranje u krstu se ostvarilo; jer sila krsta je sila kojom u poetku stvori Bog nebo i zemlju (1. Mojs. 1,1). Ova mo odrava zemlju i
spreava njeno unitenje, kao rezultat kletve; ona ini da se smenjuju
godinja doba, setva i etva; ona e konano obnoviti lice zemlje. Procvjetae obilno, i veselie se radujui se i popijevajui; slava Livanska
dae joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta e mjesta vidjeti slavu
Gospodnju krasotu Boga naega. (Is. 35,2)
Velika su djela Gospodnja, draga svima (trae ih svi eng. prev)
koji ih ljube. Djelo je njegovo slava i krasota, i pravda njegova traje
dovijeka. udesa je svoja uinio da se ne zaborave; dobar je (pun je
saaljenja eng. prev) i milostiv Gospod. (Psalam 111,2-4)
U ovim reima uoavamo da divna Boja dela otkrivaju Njegovu
pravednost, ali i Njegovu milost i dobrotu (saaljenje). To je jo jedan
dokaz da sva Njegova dela jesu otkrivenje krsta Hristovog, u kojem su
sva ljubav i milost skoncentrisani.
On je svoja udesna dela uinio da se ne zaborave, ili drugaije
prevedeno: Od svojih udesnih dela on je nainio spomenike. Zato Bog eli da ljudi zapamte i priznaju Njegova velianstvena dela?
Da ne bi zaboravili Njegovo delo spasenja, nego da ga se uvek seaju
i uzdaju se u njega. On eli da ima ljude koji e neprestano razmiljati o Njegovim delima, da bi na taj nain spoznali silu krsta. Poto je
stvorio zemlju i nebo i sve vojske njihove za est dana, I svri Bog do
154
Slava krsta
sedmoga dana djela svoja, koja uini; i poinu u sedmi dan od svijeh
djela svojih, koja uini; I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u
taj dan poinu od svijeh djela svojih, koja uini (1. Mojs. 2,2.3). Krst
nam prenosi znanje o Bogu, jer pokazuje Njegovu stvaralaku mo.
Posredstvom krsta smo mi raspeti za svet i svet je raspet za nas2. Kroz
krst mi bivamo posveeni. Posveenje je Boje delo, a ne ljudsko. Samo
Njegova boanska sila moe da dovri ovo veliko delo. U poetku je
Bog blagoslovio subotu kao krunu svog stvaralakog dela, kao dokaz
da je Njegov posao zavren, i uinio je peatom savrenstva. Zato on
kae: I subote svoje dadoh im da su znak izmeu mene i njih da bi
znali da sam ja Gospod koji ih posveujem. (Jezek. 20,12)
Dakle, vidimo da je subota, sedmi dan, pravi znak krsta. Ona je
spomenik stvaranja, a iskupljenje je upravo delo stvaranja stvaranja
putem krsta. U krstu nalazimo potpuno dovrena i savrena Boja dela
u koja smo obueni. Razapeti zajedno s Hrstom to znai da smo potpuno predali sebe (svoje JA), i priznali da da smo nitavni, oslanjajui
se u potpunom pouzdanju iskljuivo na Hrista. U Njemu imamo odmor. U Njemu nalazimo abat (subotu). Krst nas vraa na poetak,
na ono to bee od poetka (1. Jov. 1,1). Odmaranje sedmog dana u
sedmici predstavlja znak koji ukazuje na stvarno postojeu injenicu
da kroz savreno Boje delo, ono koje smo videli u inu stvaranja posredstvom krsta, mi nalazimo odmor od sopstvenih greha.
Krst znai smrt, ali on isto tako znai i ulazak u ivot. U Hristovim
ranama nalazi se isceljenje, blagoslov je u prokletsvu koje je On nosio,
ivot u smrti koju je podneo. Ko se usuuje da kae kako se uzda u Hrista za veni ivot, ako se boji da Mu veruje za nekoliko godina, meseci,
ili dana koji ine prolazni ivot na ovom svetu?
Jo jednom recite, i to iz celog srca: A ja sam daleko od toga da se
hvalim iim drugim sem krstom Gospoda naega Isusa Hrista, kojim je
svet za mene raspet, i ja za svet. Ako to moete da izgovorite kao istinu,
onda e vam nevolje i patnje izgledati tako lake da ete se hvaliti njima.
Pomou krsta se sve stvoreno odrava. U Njemu se sve stvari
dre zajedno (odravaju, ostaju kao celina) (Koloanima 1,17 eng.
2 U smislu: mi smo mrtvi za svet i svet je mrtav za nas prim. prev.
155
156
Slava krsta
(Filib. 3,3). Ovo obrezanje sve nas ini pravim Bojim Izrailjem, jer
ono predstavlja pobedu nad grehom, a Izrael znai pobednik. Vie
nismo otueni od izrailjskog drutva.... niste vie tuinci i doljaci,
nego ste sugraani svetih i domai Boiji, nazidani na temelju apostola
i proroka, a ugaoni temelj je sam Hristos (Efes. 2,19.20). Pridruiemo se mnotvu koje e doi sa istoka i zapada i sesti za sto sa Avraamom i Isaakom i Jakovom u carstvu nebeskom. (Mat. 8,11)
Galatima 6,17.18:
Ubudue da mi niko ne dosauje3, jer ja na svome (u
svome grki orig) telu nosim rane Isusove. Blagodat Gospoda naega Isusa Hrista sa duhom vaim, brao; amin.
Grka re prevedena kao rane (u engleskom prevodu: znake,
oiljke, ig), je u originalnom tekstu data kao mnoina od rei
stigma, koja je prihvaena i naem jeziku4. Ona oznaava sramotu i
prezir i jo od starina se odnosila na bolno igosanje tela zloinaca, ili
odbeglih robova koji su bili uhvaeni, da bi se znalo kome pripadaju.
Slina je i oznaka Hristovog krsta. Znaci krsta bili su na Pavlu. On je
bio razapet s Hristom i nosio je oiljke od klinova. Oni su bili utisnuti kao
ig u njegovo telo, uinivi ga slugom i robom Gospoda Isusa. Neka ga,
onda, niko ne uznemirava, jer on nije sluga ovekov. Dugovao je odanost
samo Hristu koji ga je kupio. Neka od njega niko ne trai da slui oveku,
to jest telu, jer je Isus stavio svoj znak na njega, tako da nikom drugom
vie ne moe da slui. tavie, nek se ljudi uvaju da ga ne ometaju u njegovoj slobodi koju ima u Hristu, i neka paze kako se prema njemu ophode, jer e njegov Gospodar sigurno braniti ono to je Njegovo vlasnitvo.
Da li i ti ima iste znake (rane, oiljke)? Ako ima, onda se moe
hvaliti njima, jer takva hvala nije isprazna, i nee te uiniti nitavnim
ovekom.
Kolika je samo hvala koju imamo u krstu! Cela slava neba je skoncentrisana u tom prezrenom objektu. Ne u krstu kao predmetu i obli3 U jednom od doslovnih prevoda: Vie da mi niko ne nanosi muke... prim. prev.
4 Autor, naravno misli na engleski jezik, ali isto vai i za srpski prim. prev.
157
158
Alonzo T. Jones
POUKE IZ GALATIMA
POSLANICE
II DEO
163
164
165
166
ska rasa, tako je i drugi Adam bio sam po Sebi cela ljudska rasa; prema
tome, kada je drugi Adam razapet, cela ljudska rasa stara grena ljudska priroda bila je razapeta zajedno s Njim. Zato je pisano: To znamo,
da je na stari ovek RASPET S NJIM, da bi greno telo bilo obesnaeno
(uniteno eng. prev), da mi vie ne robujemo grehu. (Rimlj. 6,6)
Zato svaka dua, s oseanjem i sigurnou koji potiu od savrene
pobede hrianske vere, zaista moe da uzvikne: Ja sam s Hristom
razapet; moja stara grena ljudska priroda raspeta je s Njim, da bi ovo
telo greha bilo uniteno, i da ja odsad ne bih vie sluio grehu. Ipak, ja
ivim; ali ne ja, nego to Hristos ivi u meni; i uvek nosim u svom telu
umiranje Gospoda Isusa Njegovo raspee, jer sam ja razapet zajedno s Njim, da se i ivot Isusov, takoe ispolji u ovom mom telu. Jer ja
to ivim, jednako sam predat smrti, Hrista radi, da se ivot Njegov
pokae u mom smrtnom telu 2. Korinanima 4,10.11. Stoga, ivot
koji sada ivim u telu, ivim verom Bojeg Sina, koji me je voleo i Sebe
predao za mene.
U ovoj blagoslovenoj injenici raspea Gospoda Isusa Hrista, koje
je uinjeno radi svakog ljudskog bia, ne samo da lei temelj vere svakog oveka, nego se u njoj daruje dar vere svakoj dui. Hristov krst ne
predstavlja samo Boju mudrost koju nam On pokazuje, ve je to svemona sila Boja koja se kroz krst ispoljila, da bi nas izbavila od sveg
greha i vratila Bogu.
O, grenie, ti brate i ti sestro, veruj u ovu spasonosnu silu! Primi
je! Predaj se toj monoj istini! Kai s punom sigurnou koju ti donosi
vera, i govori to svagda: Ja sam s Hristom razapet; pa ipak ivim; ali ne
ja, nego Hristos ivi u meni, a ivot koji sada ivim u telu, ivim verom
Sina Bojeg, koji me je zavoleo i Sebe predao za mene! Govori ove rei
jer su one istina, sama istina, i mudrost, i sila Boja koja spasava duu
od svih greha.
Galatima 3,10-14 (Review and Herald 19.12.1899):
Jer koji ine dela zakona pod kletvom su; napisano
je, naime: Neka je proklet svako ko ne ostane u svemu to je
167
168
kue (Zah. 5,4). Ako se ne nae lek, svitak ostaje u kui takvog oveka,
sve dok ispisana kletva ne satre njega i njegovu kuu, pa ak i drva i
kamenje u njoj, odnosno sve dok ne prodere zemlju u onaj veliki dan
kada e se elementi istopiti od ognja koji sve guta; jer Zakon je sila
greha i kletva 1. Korinanima 15,56.
Ali hvala Bogu, Hristos nas je iskupio od kletve zakona time to je
on postao kletva za nas. Sva teina kletve pala je na Njega, jer Gospod
pusti na nj bezakonje svijeh nas (Is. 53,6). On je uinjen grehom nas
radi, On koji nije znao greha. Svi koji su Ga primili, primili su slobodu
od svih greha i razreenje od kletve, jer su sada slobodni od svakog greha.
Hristos je tako potpuno obuhvatio celokupno prokletstvo, da je od
kletve iskupio sve i ljude i zemlju, jer je prokletstvo i na nju palo posle
ovekovog greha. Ona je poela da raa trnje i korov (1. Mojs. 3,17.18).
Zbog toga je Hristos morao da nosi krunu od trnja, pokazavi tako da
je On na Sebe preuzeo sve prokletstvo. Neka je blagosloveno Njegovo
ime. Delo je uinjeno. On nas je iskupio od kletve zakona. Hvala Bogu
za to. Uinjen je kletvom nas radi, jer je On taj koji je visio na drvetu.
Poto je sve to neto to je ve ostvareno, razreenje od kletve posredstvom Hristovog krsta besplatan je dar Boji svakoj dui na ovoj
zemlji. Kad ovek primi ovaj besplatan dar iskupljenja od celokupne
kletve, svitak ga i dalje prati; ipak, Bogu hvala, on sada ne nosi kletvu,
ve svedoanstvo o pravednosti Boijoj koja verom Isusa Hrista dolazi za sve koji veruju; jer nema razlike (Rimlj. 3,21.22). Uzvieni cilj
ovog Njegovog dela naeg iskupljenja od kletve, jeste da Avraamov
blagoslov doe na mnogoboce u Hristu Isusu. Ovaj Avramov blagoslov, zapravo je Boja pravednost koja, kao to smo ve videli u ovom
prouavanju, moe da doe samo od Boga, kao Njegov besplatan dar
koji se prima verom.
Jer koji ine dela zakona pod kletvom su; kako nas je Hristos... iskupio od kletve zakona, onda nas je On iskupio i od dela Zakona, koja su nita drugo do greh jer su to naa sopstvena dela. Umesto
njih, On nam je podario dela Boja dela vere koja je i sama dar Boji;
ova dela su, pak, sama pravednost. Ovo je delo Boije, da verujete u
onoga koga je on poslao (Jovan 6,29). Ovo je pravi odmor nebeski
169
170
171
Ovde je upravo takav sluaj. Upravo je to ono to je ovaj tekst naumio da kae. To je pravo znaenje koje je dodeljeno rei dunik, zato
to ova re, upotrebljena u vezi s moralom, obavezno podrazumeva (i
to je jedino to moe da podrazumeva) greh, odnosno injenicu da je
ovek grenik.
Rei dunik u Galatima 5,3 je ista ona koja se pominje i u Luki
13,4: Ili mislite da su onih osamnaest, na koje je pala kula u Siloamu
i pobila ih, bili vie krivi (vei grenici eng. prev) od svih jerusalimskih stanovnika? Mesto gde stoji re grenici, dodatno je pojanjeno
reju dunici, na margini4.
Dalje, ova re je upotrebljena u Gospodnjoj molitvi (Matej 6,12):
Oprosti nam dugove nae, kao to mi opratamo dunicima svojim.
U Lukinoj verziji (11,4) ove molitve jasno se izraava znaenje greha:
Oprosti nam nae grehe, jer i mi opratamo svako svom duniku.
Spasitelj takoe koristi istu re i u Luki 7,41.42: Dvojica su bili
duni jednom zajmodavcu; jedan je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset. Kako nisu imali da vrate, oprosti obojici.
Ova re moe da se nae i u prii u Mateju 18,23-25. Tamo gde
itamo re grenik u Jevanelju po Luki 13,4, pored kojeg u margini stoji dunik, takoe imamo referencu koja nas upuuje na priu
iz Mateja 18. To je parabola u kojoj se kae da je neki car hteo da se
obrauna sa svojim slugama. Doveli su mu jednog od njih koji mu je
dugovao deset hiljada talanata oko 14.400.000 dolara5; ovaj ovek
nije ima nita ime bi platio tako veliki dug. Gospod otpusti ga i dug
mu oprosti. Meutim, otiavi od gospodara, ovaj sluga nae drugog
slugu, svog kolegu, koji je njemu bio duan oko petnaest dolara. Kad
ovaj nije imao da mu vrati, on ga baci u tamnicu i ne oprosti mu dug.
4 King Dejms verzije, kao to stoji i u grkom originalu u Luki 13,4 prim. prev.
5 Tolika je bila obraunata vrednost u Donsovo vreme, krajem 19. veka. U sadanje vreme (septembar 2011. god), pri trenutnoj ceni od 41,2 dolara za uncu srebra
(28,34 gr) obraunata vrednost 10.000 talanta srebra bi bila oko 381 milion dolara. Talanat(ili talenat) je bio jedinica mere (otprilike 26,2 kg) i ujedno najvea novana vrednost kod Helena i na helenistikom istoku. Srebrni talanat je vredeo oko
6.000 denariusa (srebrni metalni novac). Obzirom da je 1 denarius bio uobiajena
radnika dnevnica, talanat je otprilike vredeo dvadeset godina rada obinog oveka;
drugi izvor kae da je 1 talanat bio mesena plata za oko 200 veslaa prim. prev.
172
Tada car pozva svog dunika i predade ga muiteljima dok mu ne plati sav dug. Tako e i otac moj nebeski uiniti vama, ako svaki ne oprosti
od sveg srca svoga bratu svome. (Matej 18,23-25)
Upravo to predavanje dunika muiteljima dok ne isplati sav
dug, predstavlja sadraj znaenja rei dunik, jer ona podrazumeva
da dunik mora da ispata svoju krivicu. Greh se naziva jo i opheilema, to znai da on ukljuuje i ispatanje (kaznu) i plaanje (namirenje) duga.
Iz stiha koji prouavamo, naroito onog dela koji kae: duan da
izvri sav zakon, paljivi italac e moi da zakljui mnogo vie nego
to je ukazivanje na obinu obavezu da se prihvate zahtevi koje Zakon
stavlja pred oveka i da se da sve od sebe kako bi se ti zahtevi ispunili.
Citirane rei govore da italac nije samo pod obavezom da prizna kao
vaee zahteve Bojeg Zakona, nego je on aktuelni dunik od kojeg se
trai da vrati Zakonu sve to se od njega zahteva. Dalje, stih mu govori
da e, takav kakav je, ostati veiti dunik, jer nema ba nita, niti u sebi
ima snage da stekne bilo ta, ime bi otplatio dug.
Ova njegova prezaduenost ne potie samo od njegove obaveze da
dri Zakon od sad pa nadalje, ve i od obaveze da nadoknadi sav dug
iz prolosti sve to se nagomilalo u prolosti, zakljuno sa dananjim
danom.
Prema tome, svaki je ovek veni dunik po svemu to je obuhvaeno stihom Galatima 5,3 kao i drugim srodnim stihovima koje smo
ovde citirali, jer svi su sagreili i izgubili su slavu Boju. Ko god hoe
da se obree da bi se kroz to spasao, trai spasenje delima koja su rod
samopravednosti i stoga preuzima obavezu da plati Bojem Zakonu
celokupan svoj dug, od poetka, pa sve do kraja svog ivota. Takoe,
on na ovaj nain preuzima i obavezu da ispata svu krivicu koja se odnosi na njegove nagomilane prestupe.
To znai biti dunik celom Zakonu; to je ono to se htelo rei u
stihu: I ponovo svedoim svakom oveku koji se obrezuje da je duan
da izvri sav zakon (dunik celom Zakonu eng. prev). Ne samo da je
dunik, nego preduzimanjem ovog koraka (obrezanja), on svojevoljno
preuzima obavezu da sam ispuni sve ono to obuhvata njegov dug.
173
174
Dva puta, put Duha i put tela, uvek su otvorena pred svakim ovekom. Kao to je sigurno da je prisutno telo koje udi protiv Duha, isto
je tako sigurno i prisustvo Duha koji udi protiv tela. Koga vodi telo,
on ne moe da tvori dobro, sve i da to eli. On slui zakonu greha i zato
je pod Zakonom. Meutim, ako li vas Duh vodi, niste pod zakonom.
Svaki ovek ima slobodu da izabere svoj put put Duha ili put
tela. Jer ako po telu ivite, umreete; ako pak Duhom umorite6 (muite, ponizite, potinite eng. prev) telesna dela, iveete.
Zapazite da se u ovom tekstu u Galatima poslanici, kao i u srodnim tekstovima u Rimljanima i Koloanima poslanici, neprestano istie da je telo, sa svojom telesnom grenom prirodom, jo uvek prisutno
u onom ko ima Bojeg Duha i da se to telo i dalje bori protiv Duha.
Dakle, kad je ovek obraen i tako doveden pod vlast Bojeg Duha,
on nije osloboen od tela tako da je potpuno odvojen od njega i njegovih sklonosti i elja, i tako kao da vie nikad nee biti kuan niti e morati da se bori protiv njega. Ne, isto to izroeno (degenerisano bukv.
prev.), greno telo i dalje je tu sa istim svojim sklonostima i udnjama.
Meutim, ovek mu vie nije potinjen. On je osloboen potinjenosti telu, njegovim tenjama i eljama, i sada je potinjen Duhu. On
je sada podanik jedne sile koja osvaja, potinjava, raspinje i dri pod
kontrolom telo takvo kakvo je, greno, sa svim grenim sklonostima i
poudama. Zato je pisano: Duhom umorite telesna dela. Pomorite,
dakle, svoje udove koji su na zemlji, i u njima blud, neistotu, strast
(prekomernu naklonost), zlu elju (pohotu eng. prev) i lakomstvo,
koje je idolopoklonstvo (Kol. 3,5). Zapazite da je sve nabrojano prisutno u telu i da e iveti i vladati, ako se telu dopusti da vlada. Ali, kako
je telo posredstvom Duha dovedeno pod vlast sile Boje, sve zlo koje je
nabrojano i nalazi se u telu, ubijeno je; udareno je u sam njegov koren
i na taj nain mu je onemogueno da se pojavljuje u ivotu.
Kontrast izmeu vladavine tela i vladavine Duha jasno je izraen u
Rimljanima 7,14-24 i 1. Korinanima 9,26.27. U sedmoj glavi Rimljanima opisan je ovek koji je pod vlau tela, telesan, prodat pod greh. On
6 Prvobitno znaenje rei mortify, koje ima latinsko poreklo, a koju arni prevodi
sa umorite, bila je unititi vitalnost, ivahnost, energinost, snagu prim. prev.
175
ezne da ini dobro i silno eli to, ali je pod vlau sile koja je u telu i koja
mu ne doputa da ini dobro koje eli. Jer ne inim dobro koje elim,
nego zlo, koje ne elim, to inim (Rimlj. 7,19). Nalazim, dakle, da za
mene vai zakon: kad elim dobro da inim, zlo je u meni. Tako se po
unutranjem oveku radujem Boijem zakonu, ali vidim jedan drugi zakon u svojim udovima, koji vojuje protiv zakona moga uma i zarobljava
me zakonom greha (dovodi me u ropstvo zakonu greha), koji je u mojim
udovima. O, bedan li sam ja ovek; ko e me izbaviti od ovog smrtnog
tela? (Rimlj. 7,21-24 kombinacija KJV-arni). Ovde je opisan ovek
koji je potinjen telu, zakonu greha koji je u udovima. ak i kad eli
da slomi silu tela i pone da ini dobro, ova sila ga i dalje vodi u ropstvo
i dri ga pod vlau tela, zakona greha koji je u udovima njegovim.
Meutim, postoji osloboenje od ove sile. Kada je ovek (iz Rimljana
7) povikao: O,bedan li sam ja ovek; ko e me izbaviti od ovog smrtnog
tela?, odgovor je odmah dat: Bogu hvala kroz Isusa Hrista, Gospoda naega (Rimlj. 7,25). Postoji put osloboenja; samo je Hristos Oslobodilac.
Ovaj ovek, iako osloboen, nije lien dalje borbe; nije postavljen
u stanje gde nee morati da se bori protiv tela. Rat e morati da se
nastavi i to nije neki ko bajagi rat; ne radi se o borbi s utvarom. Evo oveka iz 1. Korinanima 9,26.27: Tako se borim, ne kao borac koji bije
vetar (eng. prev). S im se, dakle, on bori? ta bije? itajte: Nego muim svoje telo (drim ga pod kontrolom) i potinjavam ga, da ne bih ja,
koji sam drugima propovedao, sam pretrpeo brodolom. (eng. prev)
Tako je, dakle, u sreditu borbe hrianin i njegovo telo protiv kojeg se on bori; telo sa svojim sklonostima i poudom. On mora da dri
telo pod kontrolom, da ga potinjava uz pomo nove sile Bojeg Duha,
kojoj je on sada potinjen i iji je sada podanik, od trenutka kad je
osloboen od sile tela i zakona greha.
Ovo je jo jae izraeno kada se grki izraz koji stoji tamo gde se
kae muim svoje telo (1. Kor. 9,27), potpunije prevede. Bukvalno
znaenje ovog izraza bilo bi udariti u lice, napraviti modricu na oku i
na licu. U skladu s ovim, neki prevode ovaj tekst na sledei nain: Ja
se ne borim kao bokser koji udara u prazno (u vazduh), ve nanosim
udarce (modrice bukv. prev) svom telu i bacam ga u ropstvo.
176
177
178
i mi (Jevr. 4,15). Da u samo jednoj pojedinosti nije bio kao i mi, onda
upravo u tom jednom detalju ne bi mogao da bude kuan kao i mi.
On je bio ganut, oseajui nae slabosti (Jevr. 4,15 KJV), jer
je za vreme dok je bio kuan, oseao elje i sklonosti tela, tano onako
kako ih i mi oseamo kada smo kuani. Jer svaki ovek biva kuan
kada ga vue i mami njegova udnja (njegove sopstvene elje i telesne
sklonosti7) (Jakov 1,14 eng. prev). Sve je to Isus mogao da iskusi, a
da pri tom ne zgrei, jer iskuenje nije isto to i greh, i biti kuan nije
isto to i zgreiti. Samo kada pouda zane (zatrudni), kada se elja gaji, a sklonost odobrava (podstie) samo u tom sluaju se raa
greh (Jakov 1,15). Isus nikada, ak ni u Svojim mislima, nije gajio ma
koju koju telesnu elju, niti odobravao bilo koju telesnu sklonost. Tako
je On, u istom telu poput naeg, bio kuan u svim pojedinostima kao
i mi, pa ipak, bez i jedne jedine mrlje greha.
Kroz boansku snagu koju je primao putem vere u Boga, On je
sasvim ugasio svaku sklonost tela u kojem je bio, i tako, praktino, u
korenu sasekao svaku elju tela, osudivi greh u njemu. Na ovaj nain, On je doneo potpunu pobedu i boansku silu, koje uva i odrava
za svaku duu na ovom svetu. Sve je to uinio da bi se pravednost,
koju zakon zahteva, ispunila u nama koji ne ivimo po telu nego po
duhu. (Rimlj. 8,4 kombinacija KJV-arni)
Punina ove pobede besplatan je dar koji se daje svakoj dui u Hristu Isusu. Ona se prima verom u Isusa. Ostvarena je i odrava se verom Isusovom, koju je On ostvario i doveo da savrenstva, a potom je
poklonio svakom Svom verniku. Jer ovo je pobeda koja je pobedila
svet: naa vera. (1. Jov. 5,4)
On je u Svom telu ukinuo neprijateljstvo koje je razdvajalo oveanstvo od Boga. Da bi to postigao, uzeo je telo, a to je moralo biti
ono telo u kojem je postojalo pomenuto neprijateljstvo. Zato se kae
da je On u Svom telu ukinuo neprijateljstvo, kako bi u Sebi, od dvoje
od Boga i od otuenog oveka nainio jednog novog oveka,
stvarajui (na taj nain) mir (Efescima 2,14.15 kombinacija prevoda
arni-KJV)
7 Rei u zagradi pripadaju autoru prim. prev.
179
180
veruju u Isusa. Posredstvom Svetog Duha prisustvo Samog Hrista dolazi verniku, jer ovo je Njegova nepromenljiva elja, da vam dade po
bogatstvu svoje slave da njegovim Duhom budete ojaani za unutranjeg oveka, da se Hristos verom useli u vaa srca, da budete u ljubavi
ukorenjeni i utemeljeni, da biste vi sa svima svetima mogli razumeti
ta je irina, i duina, i visina, i dubina, i poznati Hristovu ljubav koja
prevazilazi nae saznanje, da budete ispunjeni do sve punoe Boije.
(Efes. 3,16-19)
Delo osloboenja od krivice greha i njegove sile dri vernika u pobedonosnom poloaju koji mu daje snagu da nadvlauje elje, tenje i
sklonosti tela, pomou sile Bojeg Duha. Ovo se upravo danas ostvaruje linim prisustvom Isusa Hrista u ljudskom telu u telu vernika, ba
onako kako se ostvarivalo Hristovim linim prisustvom u ljudskom
telu, pre hiljadu osamsto sedamdeset godina9.
Hristos je uvek isti. On je isti jue i danas i doveka (Jevr. 13,8).
Hristovo Jevanelje je uvek isto isto jue i danas i doveka. Ono je
danas isto kao i pre hiljadu osamsto sedamdeset godina. Onda je bilo:
Bog se javi u telu (1. Tim. 3,16); i danas je isto to: Bog se javi (u
istom tom) telu telu grenih ljudi, u ljudskoj prirodi, upravo onakvoj
kakva je ona.
Jevanelje je: Hristos u vama, nada slave (Kol. 1,27); Hristos u
vama, takvima kakvi ste, sa svim vaim gresima, grenou i svim drugim odlikama; jer je On dao Sebe za nae grehe i za nau grenost. Dakle, Hristos te je kupio tebe, ba takvog kakav si, i ti si sada prihvaen (uinjen prihvatljivim bukv. prev) (Efes. 1,6 KJV) u Njemu.
On te je primio takvog kakav si, a Jevanelje Hristos u (tebi), nada
slave dovodi te pod vladavinu milosti Boje. Posredstvom Svetog
Bojeg Duha, koji te ini pokornim Hristovoj i Bojoj sili, ti donosi
rodove Duha koji se sada vide na tebi, umesto dela telesnih.
A plod Duha je:
LJUBAV Boja ljubav koja se izobilno izliva u srca, pomou
Bojeg Duha. I umesto da se, ak i u mislima, daje mesta mrnji i sve9 Danas, pre skoro dve hiljade godina prim. prev.
181
182
183
CIP -
,
27-248.48-277
,
Galatima poslanica komentari / Ellet J. Waggoner &
Alonzo T. Jones : (preveo sa engleskog Branko R. uri :
pesme prepevao Zvonimir Kosti Palanski) . - 2 izd. Novi
Sad : Eden kua knjige, 2012 (Nova Pazova : Euro dream).
186 str. ; 21. cm
Prevod dela: Glad Tidings. - Tira 1.000.
ISBN 978-86-89205-02-2
1. , .
) .
COBISS. SR - ID 274586887