Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
743
744
zemlje. U takvim se vodama mogu nai po pele tetne tvari. To se najee dogaa na povrinama gdje se provodi intenzivna poljoprivreda, tako da u povrinskoj vodi mogu zaostati tvari koje se koriste u zatiti bilja ili suzbijanju korova. Takoer se vrlo esto znalo dogoditi da za vrijeme duljih sunih razdoblja izvori presue[8]. Pelari su za pele nastojali osigurati kontinuiranu opskrbu vodom, no konstrukcije pojilica nisu omoguavale adekvatnu higijensku ispravnost vode. Vrlo esto u vodi su se mogle nai uginule pele i/ili njihov izmet, to je izvor eventualne zaraze za sve pele koje koriste pojilite, ukoliko je pela koja je dospjela u vodu bila zaraena nekom boleu npr. nozemozom. Potrebe za vodom variraju i ovise o vanjskim klimatskim uvjetima (temperaturi, konguraciji terena, zasjenjenosti pelinjaka, vjetru, oborinama) i o razvoju zajednice (snazi zajednice i zdravstvenom stanju). U dobro razvijenoj pelinjoj zajednici nalazi se ovisno o dobu godine i tipu konice od 20 000-80 000 pela radilica [1,6]. Starije pele radilice zovu se sabiraice a iz prirode donose hranu-slatke tvari: nektar, mednu rosu ili med, pelud i vodu koju skupljaju na pojilitima. Pele vodu u konicu unose u svom mednom mjehuru. Volumen mednog mjehura za vodu je oko 40 l. Potrebe za vodom se samo djelomino podmiruju iz meda i nektara. Pele koje nemaju na raspolaganju dovoljno vode ive krae, a u ekstremnim uvjetima sue izbacuju liinke uzimajui od njh neophodnu vodu. Voda je svakako najvaniji anorganski sastojak svih ivih bia. Ona je openito sredstvo za otapanje organskih tvari [5]. Isparavanje vode je najvaniji nain za odvoenje topline iz konice. Pelama je za ivot i razvoj jednako potrebna voda kao i med i cvjetni praak. Za intenzivni proljetni razvoj tj. proizvodnju matine mlijei, pele troe znaajne koliine peluda. Za ishranu s peludom potrebna je znaajna koliina vode. Ukoliko pele nemaju na raspolaganju dostatne i kontinuirane koliine vode pelud se u crijevu stvrdne i nastaje zaep. To je tehnoloka bolest koja se najee javlja u svibnju kada je razvoj zajednice najintenzivniji, pa se zove i Svibanjska bolest. To je nezarazna bolest pela ija pojava izaziva slabljenje ili u teim sluajevima propadanje zajednice. Pojavu ove bolesti moemo sprijeiti ili prekinuti postavljanjem higijenske pojilice u pelinjaku. Ljeti kada su vanjske temperature visoke pele koriste vodu za odravanje optimalne temperature i vlanosti u ploditu. Za razvoj legla najpogodnija je temperatura od 34 -35C. Leglo lake podnosi nie nego vie temperature od optimalnih, primjerice kod 38C leglo moe u potpunosti stradati.
POJILITA ZA PELE Pele e ukoliko nemaju vode na pelinjaku potraiti vodu negdje dalje. Na kakav e izvor vode naii i u kakvom e stanju biti pojilite to se ne moe predvidjeti. Poeljno je da u blizini pelinjaka nema vode koja lei, nikakvih bara i lokvica jer su takva mjesta s ustajalom vodom obino arita pelinjih bolesti. Stoga se nikako ne treba oslanjati na eventualne izvore vode u prirodi koji su nesigurni, a mogu biti pogubni za opstanak cijele zajednice ve je potrebno postaviti higijensku pojilicu u pelinjaku. Higijenska pojilica s vodom u pelinjaku bi trebala biti od poetka razvoja zajednice u proljee pa sve do zadnjih izleta pela pred zimu. Pele se moraju naviknuti da u blizini konice imaju stalan izvor vode tako da nee biti prinuene traiti okolne izvore vode upitne kvalitete. Potrebe za vodom nisu male naroito u proljee kada hraniteljice lue velike koliine matine mlijei, to se vie legla hrani vee su i potrebe za vodom. Kezi i sur. [7] navode podatak istraivanja Weipple iz 1928. g. da je koliina vode unesena tijekom godine ne raunajui vodu u unesenom nektaru oko 20 litara, i istraivanje Ferara iz 1973. g. gdje su pele potroile vie od 220 litara vode na pelinjaku s 50 konica na tjedan. Vode u pojilicama treba biti stalno jer se na pojilice koje povremeno imaju vodu pele nerado vraaju. U praksi se tada esto dogaa da pelari u vodu za napajanje pela stave grumen soli, to nije poeljno jer je laboratorijskim pokusima utvreno da ve od 0,2-0,5% soli u hrani pelama skrauje ivot, a vie koncentracije od 1-5% su vrlo otrovne. Pelari koji sele pelinje zajednice prilikom postavljanja pojilita trebaju paziti da je poloaj pojilita u odnosu na konice stalan jer promjene pele teko prihvaaju. NAJEE KORITENA POJILITA ZA PELE U praksi se esto susreu razliite naprave koje slue za napajanje pela. Ova slika samo je dio raznovrsnih improvizacija pojila i pojilica pelara koji svojim pelama ele osigurati vodu (slika 1). Najee je koritena drvena pojilica koja se sastoji od koso poloene daske na koju kaplje voda (slika 2). Daska ima na sebi kose zareze ili letvice kako bi se voda zadravala to due i da bude to vea vlana povrina na koju e slijetati pele. Dugo se vremena ovo pojilite smatralo najboljim nainom osiguravanja dostatne koliine vode pelama. Danas je poznato da sva otvorena pojilita predstavljaju opasnost irenja nozemoze kao parazitarne bolesti unutar pelinjaka ili ireg podruja. Pele koje donose vodu esto boluju od nozemoze koju zovemo i proljev kod pela. Kako pele defeciraju
745
Slika 1. Pojilite za pele kao otvorena posuda ili prilagoeno pojilite za pilie Fig. 1. Water supply in open container for the bees or adaptable water supply container for the chickens
Slika 2. Tradicionalno pojilite za pele Fig. 2. Traditional watering place for the bees
746
Pojilica osim to treba osigurati dostatnu i kontinuiranu koliinu vode za pele, mora zadovoljavati i elementarne higijenske uvjete koji onemoguavaju da u vodu dospije izmet pela ili da se pela u vodi utopi. Novo konstruirana higijenska pojilica za pele osim to je otklonila dosadanje nedostatke glede kontinuiteta opskrbe i higijenske ispravnosti vode omoguila nam je pouzdano praenje potronje vode na pelinjaku. MATERIJALI I METODE Pokus je proveden na pelinjacima smjetenim na otoku Unije. Ukupno 83 zajednice su razmjetene na est lokacija i to: Selo, Marauol, Vele stijene, A5, A9 i A14. Udaljenost meu pelinjacima je vea od 500 metara. Konice su smjetene na metalno postolje, a zajednice su preko ljeta zaklonjene pokrovom od trstike (slika 4).
Tablica 1. Broj konica na pelinjacima na otoku Unije Table 1. Number of the bee hives in apiaries on the island of Unije Lokacija / location Marauol Vele stijene Selo A5 A9 A 14 Ukupno / total Boj konica / No. of beehive 19 17 17 12 9 9 83
Za svaki pelinjak postavljeno je zasebno pojilite. Pojilite se sastojalo od metalne bave s vodom (zapremine 200 litara) poloene na postolje, dok je na manji ep bave montirana pojilica od nehrajueg lima. Vei ep bave bio je zatvoren spuvom. Poloaj pojilita u odnosu na konice bio je stalan. Pojilita nisu bila zaklonjena od sunca osim na pelinjaku Selo gdje je djelomino zaklonjeno oblinjim stablom. Pojilita su bila dobro posjeena pelama. Na temelju promatranja procijenjeno je da je dostupnost vodi primjerena za broj i snagu konica na pelinjacima. Pristup vodi na pojilici prikazan je na slici 6. Osnovni dijelovi higijenske pojilice od nehrajueg lima su: -iroka kapa koja titi vodu od izmeta pela dok ujedno i gubitke od isparavanja vode svodi na minimum -tijelo pojilice u kojemu je smjeten mehanizam za automatsko odravanje nivoa vode u pojilici. Razina vode ispod ruba kanala dostupnog pelama je do 3 mm. Pad vodostaja za 3 mm otvara ventil koji omoguuje nadopunu posude. Ovim mehanizmom se osigurava kontinuiran dotok vode koju pele potroe. Procijenjena je snaga zajednica, brojanjem zaposjednutih okvira pelama prije poetka i na kraju pokusa. Procjenu potronje vode usporedili smo s podacima vremenskih prilika dobivenim u Dravnom hidrometeorolokom zavodu, mjerna postaja Pula. REZULTATI I RASPRAVA Kako su pelinje zajednice na A 5 i A 14 formirane
Slika 3. Higijensko pojilite za pele Fig. 3. Hygienic watering place for the bees
747
Slika 4. Pelinjak Vele stijene na otoku Unije Fig. 4. Apiary Vele stijene on the island of Unije
Slika 5. Pojilite na pelinjaku Selo Fig. 5. Watering place on the apiary Selo
748
neposredno prije poetka praenja potronje vode u Tablici 1 prikazana je snaga zajednica izraena u broju zaposjednutih okvira samo nakon pokusa. U jesen nakon praenja sve zajednice, ija snagaje bila utvrena prije pokusa bile su slabije na kraju pokusa. Jedino pelinje zajednice na pelinjaku A 9 pokazale su znaajno poveanje snage. Prosjena snaga zajednica na kraju pokusa bila je ujednaena.
PRAENJE VREMENSKIH PRILIKA Poetkom pokusa u mjesecu srpnju 2006. godine prevladavali su sunani dani (4) s visokim temperaturama zraka. Kada je temperatura prelazila 30 C pele su osim za svoje zioloke potrebe vodu koristile i za odravanje optimalne temperature i vlanosti u ploditu to je vrlo bitno za pravilan razvoj legla. Tijekom kolovoza 2006. g. ukupan broj sunanih dana
10,00 9,00 snaga zajednice / no ocupied combs 8,00 7,00 6,00 5,00 4,00 3,00 2,00 1,00 0,00 Marauol Selo Vele stijene Lokacija A5 A9 A 14
10/06/2006
29/09/2006
Graf 1. Prosjena snaga zajednica na pelinjacima na otoku Unije Graph 1. Average strenght of colonies in the apiaries on the island of Unije
Slika 6. Pristup vodi na pojilici od nehrajueg lima Fig. 6. Acces to water on the water supply container from inox
749
60
50
40
celziusa
30
20
10
0 01-ruj 03-ruj 05-ruj 07-ruj 09-ruj 11-ruj 13-ruj 15-ruj 17-ruj 19-ruj 21-ruj 23-ruj 25-ruj 27-ruj 02-kol 04-kol 06-kol 08-kol 10-kol 12-kol 14-kol 16-kol 18-kol 20-kol 22-kol 24-kol 26-kol 28-kol 01-srp 03-srp 05-srp 07-srp 09-srp 11-srp 13-srp 15-srp 17-srp 19-srp 21-srp 23-srp 25-srp 27-srp 29-srp 31-srp 30-kol 29-ruj
dani
Graf 2. Maksimalna i minimalna temperatura zraka od srpnja do rujna 2006. godine na otoku Unije Graph 2. Maximum and minimum of temperature from July to Semptember 2006 on the island of Unije
750
Tablica 2. Potronja vode na pelinjacima na otoku Unije od 26. srpnja do 29. rujna 2006. godine Table 2. Water consumption in apiaries on the island of Unije from 26th July to 29th September 2006. Lokacija/location Broj konica / Ukupna Ukupna potronja Dnevna potronja no. of beehive potronja vode l / vode po konici vode po konici l / total water l / water beehive consumption consumption per consumption beehive per day 19 60,42 3,18 0,08 17 17 12 9 46,42 42,42 82,00 55,42 87,42 374,10 2,73 2,50 6,83 6,16 9,71 5,19+2,88 0,07 0,06 0,16 0,15 0,23 0,12+0,07
itav niz imbenika kao to je zdravstveno stanje, snaga zajednice, vanjska temperatura, vjetar, oborine, intenzitet pae, konguracija terena i zasjenjenost pelinjaka. Izraunate vrijednosti potronje vode su preliminarni rezultati koje je neophodno pratiti nekoliko godina uz praenje ostalih parametara koji mogu uticati na potronju vode. Izmjerena potronja vode vrlo je realna jer su gubici koji mogu nastati zbog prelijevanja ili isparavanja svedeni na minimum. iroka kapa koja titi uski kanal pojilice onemoguava drugim ivotinjama u prirodi da se koriste vodom, pa procjenjujemo da su potroenu vodu mogle koristiti jedino pele. Dopunjavanje pojilice oborinama gotovo je nemogue jer se sva voda cijedi sa iroke kape na pojilici izvan posude. Velike razlike u potronji vode na otoku Unije moemo samo nagaati. Neophodno je pratiti potronju vode kroz nekoliko godina na istim pelinjacima kako bi zakljuivanje o razlozima razlike u potronji bilo mogue. Kezi i sur. [7] navode istraivanje Weipplea iz 1928. godine da je koliina vode unesena tijekom godine ne raunajui vodu u unesenom nektaru oko 20 litara. Prikazani podatak iz literature vrlo je teko usporediti s izmjerenom potronjom vode na otoku Unije, jer je na otoku Unije promatrana potronja samo u ljetnom periodu. Treinu promatranog perioda padala je kia to je znaajno utjecalo na ukupnu potronju vode.
LITERATURA [1] Beli, J., Sulimanovi, ., Zlatna knjiga pelarstva. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb (1982) [2] erimagi, H., Pelarstvo. NIPZadrugar,Sarajevo (1990) [3] erimagi, H., Rihar, J., Sulimanovi, , Bolesti, tetoine i trovanja pela. NIP Zadrugar, Sarajevo (1990) [4] Horvat, J. Kultura hrvata kroz 1000 godina. Globus, Zagreb (1980) [5] Karlson, P., Biokemija. kolska knjiga, Zagreb (1988) [6] Katalini, J., Beli, J., Loc, D., Lonarevi, S., Peradin, L., Sulimanovi, ., imi, F., Tomaec, I., Pelarstvo. Znanje, Zagreb (1979) [7] Kezi, N., i sur., Pelarstvo. Interna skripta, Pelarska kola Zagreb (2006.) [8] Rupi, V. Veterinar u kui. Logos, Split (1988) [9] Sulimanovi, ., Markovi, J., Zeba, Lj., Prepoznavanje i suzbijanje pelinjih bolesti. Biblioteka strunih prirunika 4, PIP Zagreb (1995)
751