Astrofizika za poetnike

Napravite sljedei pokus. Tokom sljedeih dana, pitajte razne ljude dali vam mogu rei koja je razlika izmeu 1/4 i 1/5. Postavite pitajte na leeran nain. Mnogi od nas se nerado prisjeaju takvih aritmetikih problema i esto se zbune. No, ako paljivo postavite pitanje i odaberete irok raspon dobnih skupina, primijetiti ete, kao to smo mi primijetili, da veina ispitanih nije znala odgovor. A opet, gotovo svaki drugi trinaestogodinjak e znati razliku izmeu 1/4 i 1/5. To ispitivanje nam pokazuje da veina odraslih ne dijele jednadbe na taj nain pa su naravno zaboravili metodu takvog prorauna. Sada pokuajte drugi eksperiment. Pokaite ispitanicima jednadbu e=mc2 i pitajte ih to to znai. Pripremite se za ugodno iznenaenje: Ne samo da puno ljudi zna to znai taj dio fizike, nego ak i uivaju priati o tome. Ova jednadba je svakako najpoznatija u cijeloj fizici. Moemo ju nai u asopisima, stripovima, knjigama, grafitima, posterima i SF romanima. Mnogi ju odmah povezuju sa Albertom Einsteinom i mnogi e rei da ona ima veze sa masom i energijom. A neki e vam ak rei (studenti i uitelji) da je energija jednaka masi i kvadratu brzine svijetlosti. Ono to ljudi znaju o Einsteinu nije dio nastavnog programa i ne ui se u koli.

Albert Einstein (1879-1955)

Meutim, iako je ovo najpoznatija jednadba u povijesti, na nju se uope ne gleda kao na jednadbu. Ona je vie postala kao zatitni znak nauke, na isti nain na koji Mercedes postao zatitni znak kvalitete automobila. Da bismo to vidjeli moemo preraditi jednadbu u e=c2m i pitati ljude to je to.

Drugi nain je da ih pitamo da upotrijebe tu jednadbu. Svakako, jednadba nije nikada prikazana kao: Energija (jouli) = masa (kilogrami) X kvadrat brzine svijetlosti (metri na kvadrat po sekundama na kvadrat) Moda zbog toga mnogi koji nam ponosno kau "energija je jednaka masi puta kvadratu brzine svijetlosti", pocrvene kada ih pitamo: "Ok, onda koliko energije e imati litra vode ako ju potpuno pretvorimo u energiju ?". Oito je da je poznavanje jednadbe jedno, a njena upotreba drugo - dakle namijenjena je strunjacima. Prihvaanje ovakve kontradikcije nije njihova krivnja. Mnogo nauke se naui samo po pamenju. Pa ipak, teta je to uenici nemaju priliku koristiti ovu jednadbu. Elegantna je i jako snana. A pomae im da odgovore na egzotina pitanja.

Krenimo redom. Svakako najznaajnije otkrie stoljea je da su materija i energija dvije forme iste stvari. Niti jedna se ne moe unititi a pod specijalnim okolnostima, jedna se moe pretvoriti u drugu. Ovo je svakako vano. Sva energija u svemiru nastala je od iste energije u periodu od 700,000 godina nakon Velikog Praska. A danas zvijezde sjaje zato to se materija u njihovim centrima pretvara natrag u energiju. I anhilacija materije u energiju i kondenzacija materije iz energije su demonstrirane u laboratorijima. Svakako najzanimljivije u cijeloj stvari je da nam ova jednostavna jednadba pokazuje tono koliko energije se nalazi u odreenoj koliini mase. Napiimo na komad papira e=mc2. Odmah ispod napiimo:

Energija (jouli) = masa (kilogrami) X brzina svijetlosti na kvadrat (metri na kvadrat po sekundama na kvadrat)
Nas zanima koliko se energije nalazi u jednoj litri vode ako se cijela masa pretvori u energiju. Ponimo sa brzinom svijetlosti. Kako brzina svijetlosti iznosi 300 000 000 metara u sekundi, sada moemo napisati:

energija = masa X (300,000,000)2 ili e = m (3 x 108)2

Izostavimo sada jedinice, iako ih ne smijemo zaboraviti na kraju. Sljedei zadatak je dobiti kvadrat brzine svijetlosti. To e nam dati jo vei broj. Kada to izraunamo jednostavnim pritiskom na tipku kalkulatora dobijemo:

e = m (90,000,000,000,000,000) ili e = x (9 X 1016)

Sada je masa na redu. Ona se naravno izraava u kilogramima, a kako je jedna litra vode definirana masom od jednog kilograma, tada znamo da masa iznosi 1 kg. Jednadba tada postaje:

e = 1 (9 x 1016) ili e = 9 x 1016 joulea

To je sve. To je odgovor. Kvadriramo brzinu svijetlosti u metrima po sekundi i dobijemo energiju proizvedenu iz kilograma mase. Zamjenom vrijednosti mase moemo izraunati ekvivalentnu energiju za bilo to (od hot-doga do Sunca). Problem je naravno znati to taj odgovor znai. Energiju dobivamo u jouleima a zapravo malo ljudi tono zna to je to. No trebali bi, jer joule je jako opaajna mjera. Joule je rad potreban da se pomakne jedan kilogram na udaljenost od jednog metra pri akceleraciji od jednog metra u sekundi na kvadrat. Da biste shvatili to je to, primite bocu ispunjenu litrom vode i podignite (bacite) ju deset centimetara u zrak. Upravo ste potroili jedan joule. Evo jo nekih primjera. Kod sitnih veliina:

prekidanje veze u ljudskoj DNA trai 10-20 joulea pobueni neuron neuron trai 10-9 joulea za skok, buba mara trai 10-7 joulea

Kod ljudskih mjerila:

bacanje lopte iz skoka sa linije slobodnih bacanja, trai 15 joulea zalet kod bacanja kugle u kuglani, trai 230 joulea

Kod planetarnih mjerila:

najjaa hidrogenska bomba ikad testirana oslobodila je 2.4 x 1017 joulea tipini uragan iznosi oko 3.8 x 1019 joulea

Kod astronomskih mjerila:

supernova oslobaa oko 1044 joulea neke procjene energije osloboene Velikim Praskom iznose 1068 joulea

Joule koji se kontinuirano troi jednu sekundu, naziva se Watt. To znai da bismo iz jedne litre vode, pretvorene u energiju, arulju od 1 watta mogli pogoniti 9 x 1016ili 2.5 x 1013 sati. Naravno, kada bismo uzeli arulju od 100 watta ona bi gorila samo 2.5 x 1011 sati ili bi moda bilo zanimljivije uzeti 1011 arulja koje bi gorile dva i pol sata. Razumno je da se pitamo, koliko bi bilo veliko podruje kada bismo htjeli posloiti sve te arulje. Dodijelimo podruje od 10x10 cm po svakoj arulji. Takvim rasporedom smjetaja arulja, napravili bismo kvadrat veliine stranice trideset i jednog kilometra. Ovo to smo napravili bila je aritmetika. Ali po pitanju znanosti, to bi se dogodilo kada bismo ukljuili sve te svjetiljke da gore dva i pol sata ? Dali bi dolo do eksplozije ? Koliina osloboene energije bila bi neto manja od desetine energije osloboene u enormnim testovima hidrogenskih bombi tokom ranih ezdesetih. Meutim, podruje na kojemu oslobaamo energiju mnogo je vee i oslobaamo ju tokom dueg vremena. Dali bi moda stvorila tornado ? Oslobaamo manje od jedne stotinke energije tipinog uragana, ali uragani se pruaju na jako velikom podruju i treba im tjedan dana da se otpuu sami sebe. Mi vrimo oslobaanje energije na relativno malom podruju u manje od tri sata. Ili bi pak veina energije pobjegla kroz vedro nebo u svemir kao svijetli signal ? Ovakva pitanja su upravo sama sr znanosti. Inae, postoji i direktan odnos izmeu kalorija hrane i energije. Jedan joule jednak je koliini hrane od etiri kalorije. Naravno osim ovakvih prorauna, moemo raditi o one ozbiljne. Uz pomo matematike moemo ustanoviti koliko nam je mase potrebno da namirimo potranju za odreenom koliinom energije. Jednadba sada izgleda m = e / c2. Primjerice, ako znamo da Sunce emitira 4 x 1026 joulea u sekundi, koliko mase ono pretvori

svake sekunde kako bi moglo gorjeti ? Ako znamo da je Sunce staro 5 x 109 godina (1.6 x 1017 sekundi), koliko mase je potroilo do sad ? Zapravo nije ni bitno to raunamo. I nije bitno dali su udaljenosti i koliine tone. Bitno je da kroz zabavu sa tom jednadbom ustanovimo da je ona lako obradiva, pristupana i mnogo vie od zatitnog znaka za znanost.

Autor teksta: Michael Chabin

Crna rupa

Simulacija Crne rupe

Umjetniki prikaz Crne rupe

Opa teorija relativnosti

Einsteinove jednadbe polja

Uvod Matematika formulacija Izvori [otkrij]Fundamentalni koncepti

[otkrij]Fenomeni [otkrij]Jednadbe [otkrij]Napredne teorije [otkrij]Rjeenja [otkrij]Znanstvenici

Crna rupa ili crna jama (eng. black hole) je nebesko tijelo ija je druga kozmika brzina vea od brzine svjetlosti tako da ga ni svjetlost ne moe napustiti. Prostor u kojem je velika masa zbijena u malom prostoru zbog ega se, nakon to pree granicu crne rupe (tzv. horizont dogaaja), nita, pa ak ni svjetlost, ne moe otrgnuti privlanojgravitacijskoj sili te mase.
Sadraj
[sakrij]

1 Teorija 2 Fizika Svojstva

2.1 Gustoa

3 Budunost 4 Vidi jo 5 Vanjske poveznice

Teorija [uredi]
Jedna od teorija koja opisuje Crne rupe je i Einsteinova Opa teorija relativnosti. Ona govori da masa zakrivljuje prostorvrijeme, i da to veu masu neko tijelo ima, to mu je gravitacija vea. Crne rupe se smatraju najguim, a time i najmasivnijim objektima u svemiru, dakle, njihova je gravitacija najvea. One toliko zakrivljuju prostor da im ak ni svjetlost ne moe pobjei.

Fizika Svojstva [uredi]

Crna rupa s masom manjom od tri Suneve mase ne moe nastati ni pod utjecajem enormnog vanjskog pritiska. Taj pritisak bi morao sabiti protone na jo veu gustou, a to je ve teko prihvatljivo. Npr. za Sunce mase m=21030 kgSchwarzschildov polumjer daje 3 km, obujam takve mase je 1,131011 m3 i u taj prostor stane samo 3,61029 kg tvari gustoe protona, stoga bi se protonetrebalo sabiti na pet puta veu gustou.

Gustoa [uredi]
Veliina, tj. masa ovisi iskljuivo o prosjenoj gustoi tvari. Za graninu vrijednost se moe uzeti gustoa od 22000 kg/m3, tj. najvea poznata gustoa tvari sastavljene od obinih atoma. Prema tome, crne rupe se dijele na tri skupine:

Crne jame s veom gustoom od granine. Npr. za gustou protona od 3,21018 kg/m3 , polumjer je najmanje 7 km, a masa je barem 2,43 puta vea od mase Sunca.

Supermasivne crne rupe s manjom gustoom od granine. Npr. za gustouZemlje od oko 5500 kg/m3 polumjer iznosi najmanje 170 milijuna km, a masa barem 1,151038 kg (58,5 milijuna puta vea od mase Sunca).

Mini crna rupa s masom manjom od zvjezdane.

Budunost [uredi]
Jedna od teorija je da emo u budunosti moi putovati kroz vrijeme preko crnih rupa. To je teoretski mogue ali problem je taj to ne moemo vladati rupama pa ne znamo gdje e nas izbaciti. Teorija koja bi nam to omoguila govori da svaka crna rupa zavrava tzv. bjelom rupom koja izbacuje sve to ue u crne rupe (a moda i u drugo vrijeme). Drugi problem je taj da ne postoji nikakvo prijevozno sredstvo koje bi moglo izdrati pritisak rupe i najvjerojatnije bi izgorjeli unutar crnih ru

Kvazar
Kvazar (eng. quasar - dolazi od rijei quasi-stellar radio source) je nebesko tijelo koji prividno izgleda kao obina zvijezda s vrlo izraenim pomakom prema crvenom dijelu spektra. Znanstvenici se slau da je uzrok tog pomaka iskljuivo kozmoloke prirode, rezultat Hubbleovog zakona prema kojem kvazari moraju biti vrlo udaljena nebeska tijela koja zrae desetke puta vie energije nego obine galaksije. Smatra se da su u pitanju jezgre aktivnih galaksija ranog svemira. Neki kvazari pokazuju brze promjene u jakosti svojeg sjaja, to upuuje na injenicu da su malih dimenzija. Prema trenutno dostupnim podacima, najvei zabiljeeni crveni pomak nekog kvazara dosee 6.4 to je vrlo vano svojstvo, jer upuuje na iznimnu udaljenost. Kozmolokim proraunima se ustvrdilo da najstariji kvazari po svojem vremenu postanka odgovaraju vremenu poetka formiranja galaksija.
Sadraj
[sakrij]

1 Svojstva 2 Izvor i stvaranje zraenja 3 Povijest istraivanja 4 Vanjske poveznice

Svojstva [uredi]
Promatrano sa Zemlje, u optikom dijelu spektra kvazari su slaboga sjaja. No, njihov crveni pomak ukazuje da se nalaze na velikim udaljenostima, te da su intrinsino najsjajniji objekti u svemiru. Trenutno najsjajniji poznati kvazar je 3C 273 u zvijeu Djevice. Njegova srednja prividna magnituda je 12.8 (gledana kroz teleskop), a apsolutna magnituda 26.7. Kada bi ovaj objekt bio na udaljenosti od 10parseka, bio bi

otprilike jednakog sjaja kao i Sunce. Dakle, luminozitet ovog kvazara je otprilike 2x10 puta vei od luminoziteta naeg Sunca, ili oko 100 puta vei od ukupne svjetlosti prosjene velike galaksije kao to je Mlijena staza. Kada je otkriven, smatralo se da kvazar APM 08279+5255 ima apsolutnu magnitudu 32.2. Promatranja s visokom rezolucijom pomou Svemirskog teleskopa Hubble i 10-metarskog Keck teleskopa otkrila su da se radi o sustavu gravitacijske lee. Pojaanje pomou gravitacijske lee u ovom sustavu je ~10 puta. Unato tome, kvazar je jo uvijek puno sjajniji od oblinjih kvazara kao to je 3C 273. Za HS 1946+7658 se smatralo da ima apsolutnu magnitudu 30.3, ali se i u njegovom sluaju pokazalo da je sjaj pojaan pomou gravitacijske lee. Luminozitet kvazara moe varirati na vremenskoj skali od nekoliko mjeseci, tjedana, dana ili sati. To je navelo znanstvenike da smatraju da je izvor energije kvazara malih dimenzija. Da bi promjene luminoziteta bile koordinirane, svaki dio kvazara mora biti u kontaktu s ostalim dijelovima na istim tim vremenskim skalama. Na primjer, kvazar iji luminozitet varira na skali nekoliko tjedana ne moe biti dimenzija veih od nekoliko svjetlosnih tjedana. Kvazari i aktivne galaksije imaju mnoga zajednika svojstva. Zraenje nije termalno, neki posjeduju emisiju iz mlazova i renjeva. Moe ih se opaati u gotovo svim podrujima elektromagnetskog spektra: radio, infracrvenom, optikom, ultraljubiastom, podruju X-zraenja, pa ak i u podruju gama-zraka.

Izvor i stvaranje zraenja [uredi]

Budui da kvazari i aktivne galaksije dijele mnoga zajednika svojstva, mnogi su znanstvenici usporeivali njihovu emisiju. Najvjerojatnije objanjenje kvazara je da njihova energija dolazi od supermasivne crne rupe. Da bi se stvorio luminozitet 1040 W(prosjeni sjaj kvazara), supermasivna crna rupa mora konzumirati koliinu materijala ekvivalentnu masi 10 Sunca godinje. Najsjajniji poznati kvazari konzumiraju 1000 sunevih masa materijala svake godine. Smatra se da se kvazari 'upale' i 'ugase' ovisno o njihovom okoliu. Jedna posljedica utjecaja okolia je da se kvazari ne mogu hraniti tom brzinom 10 milijardi godina, to je ujedno i objanjenje zato nema kvazara u naoj neposrednoj blizini. U ovoj teoriji, nakon to kvazar konzumira sav plin i prainu u svojoj okolini, on postaje obina galaksija. Kvazari nam pruaju i neto informacija o zavretku reionizacije. U spektrima najstarijih kvazara (z>4) vidi se Gunn-Peterson efekt -- jasno su vidljiva apsorpcijska podruja koje ukazuju da je meugalaktiki medij u to vrijeme bio u veoj mjeri neutralan nego danas. Blii (dakle mlai) kvazari nemaju takva apsorpcijska podruja u svom spektru, ve pokazuju nazubljena podruja poznata kao Lyman-alpha uma. To ukazuje na reionizaciju meugalaktikog medija i zadravanje neutralnog vodika samo u malim oblacima. Jo jedno zanimljivo svojstvo kvazara je da u njihovim spektrima vidimo dokaze postojanja elemenata teih od helija. To znai da su galaktike izmeu vremena Velikog Praska i vremena najstarijih kvazara koje vidimo, prole fazu intenzivnog stvaranja zvijezda, sa zvijezdama populacije III. Ako se ne pronau zvijezde populacije III, morati e se pronai drugi mehanizam stvaranja tekih elemenata (za sada nije

pronaena alternativa). Mogue je da je svjetlost sa zvijezda populacije III ve viena pomou NASAinog svemirskog teleskopa Spitzer, iako ta interpretacija krajem 2005. godine jo nije potvrena.