UNIVERZITET U ISTOCNOM SARAJEVU PEDAGOKI FAKULTET BIJELJINA SEMINARSKI RAD IZ FIZIKE TEMA: ULTRAZVUK

Radio: Zlatan Hori

Prof.: S.Pelemi

Bijeljina, 04.01.2012.

Uvod

Ultrazvuk je zvuk ija je frekvencija iznad gornje granice ujnosti za normalno ljudsko uho, a koja iznosi 20 kHz (20000 herca). Neke ivotinje (npr. psi, dupini, imii, mievi, ...) mogu uti ultrazvuk jer imaju viu gornju graninu frekvenciju od ovjeka. Mlae osobe, a posebno djeca, mogu uti neke zvukove visokih frekvencija. to je ovjek stariji, gornja granica ujnosti mu pada, to znai da sve slabije uje zvukove visokih frekvencija. Visoke zvune frekvencije sastavni su dio spektra frekvencija koje proizvodi neki izvor zvuka, a spektar zvunih frekvencija ini boju zvuka. Opadanjem ujnosti visokih frekvencija starenjem, starijim ljudima se mijenjaju i boje zvuka, to znai da simfonijski orkestar ili zvuk violine drugaije uje dijete od est, odrastao ovjek od 30 ili starac od 80 godina. Najpoznatija primjena ultrazvuka je u medicini ultrazvuna dijagnostika (npr. Transkranijalni dopler), no koristi se i u mnoge druge svrhe (otkrivanje jata riba i podmornica, tzv. sonar). Princip koritenja je vrlo jednostavan: odailje se ultrazvuni val, koji se odbija od prepreke te se prema vremenu potrebnom da se val vrati odreuje udaljenost i oblik objekta.
.

PRIRODA ULTRAZVUKA Ultrazvucni valovi su valovi frekvencije iznad frekvencije cujnosti ljudskog uha. U medicinskoj dijagnostici se upotrebljava ultrazvuk frekvencije izmedu 3 i 10 MHz. U tijelu se ultrazvuk prvenstveno iri longitudinalnim valovima, kod kojih cestice sredstva (tkiva) titraju uzdu smjera irenja valova. U mekim se tkivima mogu iriti samo longitudinalni valovi, dok se u kostima mogu iriti i druge vrste valova, poput transverzalnih, ali se to u dananjoj klinickoj dijagnostici ne koristi. Najbitniji parametri koji opisuju val jesu : - valna duljina - frekvencija - brzina irenja - intenzitet Prve tri velicine povezane su medusobno formulom : v = fl v - brzina irenja ultrazvuka (priblino 1540 m/s u mekim tkivima), f - frekvencija u Hz l - valna duljina u m to je via frekvencija, valna duljina je kraca. Intenzitet ultrazvuka je mjera gustoce energije koja protice kroz jedinicnu povrinu u jedinicnom vremenu i mjeri se u W / m2. U dijagnostici se upotrebljavaju prosjecni intenziteti reda velicine nekoliko milivata po kvadratnom centimetru. Dosad nije dokazana tetnost takvih intenziteta na sisavce. U medicinskoj ultrazvucnoj dijagnostici se upotrebljavaju kratki impulsi ultrazvuka, koji u sebi sadre cijeli spektar frekvencija, dok se pod radnom frekvencijom podrazumijeva centralna frekvencija tog spektra. Ljudska tkiva nisu jednolicna u pogledu irenja ultrazvucnih valova, pa pri prolazu tih valova kroz tkiva dolazi do loma, refleksije, rasprenja, te apsorpcije energije. Refleksija ovisi o odnosu karakteristicnih akusticnih impedancija sredstava na cijoj se granici ultrazvuk reflektira. Karakteristicna akusticka impedancija je definirana kao odnos trenutnog zvucnog tlaka i brzine titranja cestica koje taj tlak izaziva. Kut loma valova na granici sredstava ovisi o odnosu brzina irenja u tim sredstvima. Medu mekim tkivima razlike impedancija i brzina su malene, ali dovoljne da omogucuju upotrebu odjeka za medicinsku dijagnostiku. Karakteristicna akusticka impedancija kostiju je dva do cetiri puta veca, a u plinovima nekoliko redova velicine manja nego u mekim tkivima. Brzina ultrazvuka u kostima je dva do tri puta veca nego u mekim tkivima, dok je u plinovima pet puta manja. Priguenje ultrazvuka je oko deset puta vece u kostima i plucima (ispunjenim zrakom) nego u mekim tkivima. Sve to bitno utjece na prikaz kosti i organa u kojima ima plina.Opcenito se moe reci da se mogu prikazivati konture kosti i hrskavica, ali ne I unutranjost kosti. Naime, refleksivnost neke granice tkiva ovisi o razlici impedancija tih tkiva. Ako je ta razlika velika, onda se vecina energije odbije i ostane vrlo malo zaprikaz unutranjosti kosti, a i taj se ostatak vrlo brzo priguuje i nema dovoljno energijeza povrat do sonde. Za mjehurice plinova ovi su efekti jo drasticniji, i prakticki onemogucavaju prikaz unutranjosti organa ispunjenih plinovima. Cak bi i tanki sloj zraka izmedu sonde i koe pacijenta onemogucio pregled, pa stoga kou pacijenta maemo

kontaktnim sredstvom (uljem ili gelom). Apsorpcija i rasprenje ultrazvuka rastu s porastom frekvencije, tj. nie frekvencije su prodornije. Zbog toga se za abdominalne preglede (jetra, bubrezi, guteraca...) upotrebljavaju frekvencije od oko 3 MHz, za pretrage djece, vrata, dojke i slicno oko 5 MHz, neki put i 7 MHz. Via frekvencija omogucuje bolje razlucivanje detalja u slici, te se u praksi upotrebljava najvia frekvencija koja je jo dovoljno prodorna. U dananjim medicinskim ultrazvucnim uredajima upotrebljavaju se informacije o vremenu i smjeru povratka ultrazvuka i amplitudi reflektiranog ultrazvuka. Ostali podaci, poput faze i kuta rasprenja se ne upotrebljavaju , iako su u svijetu u tijeku istraivanja mogucnosti da se ta svojstva upotrebe za karakterizaciju tkiva.DOPPLEROV EFEKT Ova pojava, nazvana po znanstveniku koji ju je opisao, sastoji se u tome da prijemnik, koji se relativno krece prema pretvaracu, prima drugaciju frekvenciju od odaslane. Ako se prijemnik i odailjac pribliavaju, frekvencija koju prima prijemnik via je od odaslane, a ako se udaljavaju, primljena frekvencija je nia. Razlika odaslane i primljene frekvencije naziva se Dopplerovim pomakom, i upravo je proporcionalna brzini pribliavanja ili udaljavanja odailjaca i prijemnika. U medicini se ovaj efekt primjenjuje tako, da se ultrazvuk usmjerava na pokretne reflektore (obicno eritrociti u pokretu) i mjeri se razlika odaslane i reflektirane frekvencije, iz cega se moe odrediti brzina i karakteristike protoka krvi. Vano je znati da Dopplerov efekt postoji samo ako se zbog kretanja mijenja udaljenost primopredajnika i reflektora. To znaci da nema Dopplerovog pomaka, ako je kretanje pod pravim kutom na ultrazvucni snop. Kretanje pod nekim drugim kutom mora se uzeti u obzir odgovarajucim proracunom. SISTEMI ULTRAZVUCNIH UREAJA Kod upotrebe ultrazvuka u medicini u unutranjost tijela se odailju kratki impulsi ultrazvuka (duljine trajanja manje od jedne mikrosekunde) i detektiraju se njihovi odjeci iz unutranjosti tijela. Isti pretvarac se upotrebljava kao odailjac, pa zatim kao prijemnik ultrazvuka. Poznavajuci brzinu ultrazvuka, i mjereci vrijeme potrebno da se odjek vrati, odreduje se udaljenost reflektirajucih struktura u tijelu. Ultrazvucni impulsi se u unutranjost tijela odailju priblino 1000 puta u sekundi. Odjeci se na ekranu uredaja prikazuju: - A prikazom (Amplitude mode) - B prikazom (Brightness mode) - M prikazom (Motion mode) A prikaz - Odjeci se na ekranu prikazuju kao iljci sa udubinama koje odgovaraju udaljenostima reflektirajucih struktura uzdu snopa. Udaljenost izmedu iljaka na ekranu odgovara u nekom mjerilu udaljenosti reflektirajucih struktura u tijelu. Ovaj se prikaz upotrebljava u neurologiji, oftalmologiji i pregledu sinusa.

B prikaz - Vraceni odjeci prikazuju se u obliku svijetlih tocaka. Poloaj svijetlih tocaka na ekranu odgovara poloaju odgovarajucih reflektora u tijelu, zahvaljujuci elektronickom sistemu koji u svakom trenutku odreduje poloaj sa kojeg je odaslan ultrazvucni impuls, i smjer u kojem je odaslan. Sistem radi automatski, tako da se svijetle tocke slau u memoriji uredaja, pa se dobivaju linije sastavljene od bliskih tocaka. Te linije predstavljaju ravninski prikaz sloja reflektivnih struktura u tijelu koje se nalaze u podrucju pretraivanja sonde sa pretvaracima. Debljina sloja ovisi o debljini ultrazvucnog snopa i u praksi efektivno iznosi izmedu 2 i 10 mm. M prikaz - Njime se najbolje mogu prikazati pokreti jace reflektivnih struktura u tijelu, obicno srcanih struktura. Ovom metodom se na ordinati prikazuje trenutna dubina nekog reflektora, a na apscisi, tekuce vrijeme. Tijekom mjerenja snop je stalno usmjeren u istom smjeru. Mjerenja brzine krvi pomocu Dopplerovog efekta prikazuju se spektrom Dopplerovih pomaka. OSNOVNI DIJELOVI ULTRAZVUCNOG UREAJA Ultrazvucni uredaj se, u osnovi, sastoji od sonde, odailjackog puls generatora, kompenzacijskog pojacala, upravljacke jedinice za fokusiranje, digitalnog procesora i sistema za prikaz. Uredaj funkcionira tako da se prema programu digitalnog racunala aktivira puls generator, ciji se elektricki impulsi, preko upravljacke jedinice (za usmjeravanje i fokusiranje)

prenesu na pretvarac u sondi. Odjeci se primaju istom sondom, pojacavaju u kompenzacijskom pojacalu, gdje se istovremeno kompenzira i priguenje ultrazvuka u tkivima, te se ti signali zapamte u memoriji i prikau na sistemu za prikaz (obicno TV monitor). Rukovatelj uredajem mora sam podesiti kompenzacijsko pojacalo tako da kompenzira priguenje ultrazvuka u podrucju tijela koje pretrauje. Slika 1. Ultrazvucni uredaj Primjenjuje se kod: abdominalnog, srcanog, porodiljskog, ginekolokog, urolokog i cerebrovaskularnog pregleda, pregleda dojki te malih dijelova tkiva kao i kod pedijatrijskih i operativnih pregleda.PRETVARAC I ULTRAZVUCNI SNOP Pretvarac je naprava koja elektricke signale pretvara u mehanicke (ultrazvucne

vibracije) i obratno. Kad se aktivirani pretvarac prisloni na tijelo, on u tijelo odailje ultrazvucni snop. Snop nema jednolican intenzitet ultrazvuka po svojem poprecnom presjeku. Ako je snop fokusiran, onda je u podrucju arita suen. to je snop ui, to je lateralno razlucivanje (poprijeko na snop) bolje. U neposrednoj blizini pretvaraca snop je neravnomjeran zbog interferencije, to je tzv. blisko polje, a na vecim udaljenostima monotono opada (daleko polje). U pretrazi plitkih organa (titnjaca, dojka, oko), neravnomjernost bliskog polja moe zasmetati, pa se izmedu sonde i tijela stavljaju odstojne kupke (u improvizaciji to moe biti kirurka rukavica ispunjena vodom). Ultrazvucni se valovi fokusiraju lecama, ultrazvucnim ogledalima i elektronicki, pomocu kanjenja aktivacije viestrukih pretvaraca. Elektronicko fokusiranje je fleksibilno, i moguce je fokus smjestiti na mjesto po potrebi, dok je fokus lece ili ogledala fiksan (ali je sonda jeftinija). ULTRAZVUCNE SONDE I SISTEMI PRETRAIVANJA Medicinska ultrazvucna sonda (ehoskopska sonda) je naprava koja se prislanja uz tijelo pacijenta i sadri jedan ili vie ultrazvucnih pretvaraca. U vecini slucajeva, sonda automatski, i to najcece bre od tromosti oka, pretrauje unutranjost tijela (oko 20 slika u sekundi).LINEARNE SONDE Ove sonde sadre linearni niz pretvaraca. Oko 64 pretvaraca u obliku trake smjeteno je jedan do drugog na duljini 5 10 cm. Svaki od tih pretvaraca moe se posebice aktivirati putem svojeg kabela. Ako elimo dobro usmjereni snop, pretvarac mora biti znatno veci od valne duljine, pa se stoga u radu aktiviraju grupe pretvaraca, primjerice prvo pretvaraci 1 10, potom pretvaraci 2 11, potom 3 12, i tako do kraja sonde, tj. do grupe 55 64. Tako dobivamo efekt kao da smo pretvarac irine 10 elemenata pomicali uzdu linearne sonde. Kod ove se sonde u jednoj ravnini upotrebljava elektronicko fokusiranje, a u drugoj (poprijeko na ravninu pretrage) se koristi fokusiranje lecom. SEKTORSKE SONDE Razlikujemo dvije vrste ovih sondi .Prva vrsta ima rotirajuci mehanicki sektorski pretvarac, kod kojeg je nekoliko pretvaraca smjeteno na obodu valjcica koji se okrece. Kad neki od pretvaraca dode pred akusticki prozor koji je usmjeren prema tijelu, onda se aktivira i stvara sliku. U sljedecem trenutku to se isto dogada sa sljedecim pretvaracem itd. Pojedine slike se medusobno preklapaju. Kod druge se vrste jedan pretvarac pokrece njiucim pokretima i pretrauje unutranjost tijela. Obje sonde daju priblino trokutasti format slike, i nazivaju se sektorskim sondama. SONDE KOD KOJIH SE PRSTENASTIM PRETVARACEM IZVODI FOKUSIRANJE, A NJIUCIM OGLEDALOM PRETRAIVANJE Ove sonde imaju pretvarac sastavljen od koncentricnih prstenova koji se mogu

neovisno aktivirati, cime se moe ostvariti elektronicko fokusiranje. Pretraivanje unutranjosti tijela vri se pokretnim ogledalom. KONVEKSNE SONDE Ovaj sistem naziva se konveksni niz i razlikuje se od linearne sonde po tome, to su trakasti pretvaraci smjeteni na zakrivljenoj plohi, obicno luku, pa se dobiva nacin pretrage izmedu sektorskog i pravokutnog.Pored ovih sustava postoji jo i tzv. fazno upravljani pretvarac, koji je graden poput linearnog, ali su trakasti pretvaraci smjeteni na vrlo uskom prostoru (1 2 cm), te se i upravljanje smjerom snopa vri pomocu kanjenja u vremenu aktivacije pojedinih pretvaraca. Svi navedeni tipovi sondi imaju svoje podrucje primjene i upotrebljavaju se u praksi. Linearni je najjeftiniji, i moe se upotrebljavati na svim mjestima gdje je pristupni prozor u tijelo dovoljno velik. Ako je akusticki prozor uzak, ili se mora pretraivati u stranu (postrance), onda moramo upotrebiti sektorsko pretraivanje. Pri pretragama plitkih organa interferencijsko podrucje u blizini sonde (blisko polje) negativno utjece na kvalitetu slike, pa treba upotrijebiti odstojnu stazu (sloj vode ili gela). Tako stvoreni sloj pomoci ce pri izbjegavanju mjehurica zraka na putu valovima. KOMPENZACIJA PRIGUIVANJA I SIVA SKALA Ultrazvuk se apsorbira i raspruje u tijelu, pa su stoga odjeci od struktura dubljih u tijelu slabiji nego odjeci struktura bliih povrini. Buduci da je za dijagnostiku vano da se jednaki reflektori prikau jednakima na slici, priguenje se mora kompenzirati elektronickim putem. Zbog toga se u kopmenzacionom pojacalu vie pojacavaju odjeci od dubljih struktura, nego oni od plicih. Razlika u pojacanju za dublje i plice strukture moe se mijenjati vanjskim kontrolama i bitno je da rukovatelj uredajem zna kako i zato to radi. Ako je tkivo vie apsorbirajuce, mora se razlika pojacanja prednjih i stranjih odjeka uciniti vecom. Pored toga, postoji jo i mogucnost da se mijenja ukupno pojacanje, dakle u jednakoj mjeri za prednje i stranje odjeke. Posebno je moguce upravljati i rasponom velicina odjeka koji se na ekranu prikazuju sivom skalom. Jaci se odjeci prikazuju svjetlijim, a slabiji tamnijim tockama. Taj se raspon naziva dinamikom prikaza, i to je dinamika veca, slika je plasticnija. Slika ue dinamike je kontrastnija i pogodnija za geometrijska mjerenja. DOPPLER SISTEMI Doppler efekt se upotrebljava za mjerenje brzine protoka krvi na nekoliko nacina. Ultrazvuk se moe kontinuirano odailjati i primati, ili pak u kratkim impulsima. Ako se ultrazvuk odailje kontinuirano, sistem odlicno mjeri sve brzine, ali nema dubinskog razlucivanja. Ako se upotrebljavaju impulsi, onda imamo dubinsko razlucivanje (moemo birati krvne ile po dubini), ali su moguce velike pogreke u mjerenju velikih brzina duboko u tijelu. Rezultati mjerenja se prikazuju spektrima na kojima je na ordinati prikazan Dopplerov pomak, a na apscisi tekuce vrijeme. Iz spektara se mogu izracunati

apsolutne brzine protoka, ako poznamo kut izmedu snopa ultrazvuka i protoka. Ako taj kut nije poznat, a nije blizu 90 0 , kad mjerenje nije moguce, ipak se mogu dobiti vani podaci o otporu i elasticnosti krvoilnog sustava. Za to su definirani posebni relativni indeksi. Ako se za Doppler mjerenje upotrijebe dvodimenzionalno rasporedeni impulsi, moguce je dobiti dvodimenzionalni semikvantitativni prikaz protoka kodiran u bojama. Protok prema sondi se prikazuje npr. tonovima crvene boje, a protok od sonde tonovima plave boje. Ovaj sistem znatno ubrzava snalaenje u mjerenju protoka.NEKI PROBLEMI UPOTREBE ULTRAZVUCNIH UREAJA Bitnu ulogu u detaljnosti i tocnosti ultrazvucne dijagnostike igra razlucivanje detalja. Razlucivanje nekog ultrazvucnog uredaja (ehoskopa) moe se definirati kao najmanja udaljenost dvaju reflektora u tijelu koji se na ekranu mogu prepoznati kao odvojeni. Razlucivanje dijelimo na : lateralno (postranicno) aksijalno (dubinsko) Lateralno razlucivanje ovisi o debljini snopa. Na viim frekvencijama lake je postici uski snop, ali je i prodornost smanjena. Za preglede djece se upotrebljavaju frekvencije 5 do 7 MHz, a za odrasle 3 do 5 MHz. Ako radimo smanjenom osjetljivocu uredaja onda slabe reflektore (parenhim) gubimo iz slike, ali je lateralno razlucivanje za preostale, jace, reflektore bolje. Fokusiranje utjece na lateralno razlucivanje, pa kod uredaja gdje moemo podesiti fokus, treba fokus namjestiti na dubinu od interesa. Ako se radi sa sondama fiksnog fokusa, onda valja odabrati odgovarajucu sondu. U tome treba posebice voditi racuna pri nabavi ultrazvucnog uredaja, jer je cijena sonde bitni dio cijene uredaja. Aksijalna rezolucija je redovito znatno bolja od lateralne i za prikaz tankih struktura (primjerice tankih krvnih ila) treba sondu uvijek orjentirati tako da ila tece poprijeko na ultrazvucni snop.Razlucivanje nije jednako za veliki kontrast prema okolini (cisticne tvorbe) i slabi kontrast prema okolini (solidne tvorbe). Tamo gdje se ciste od 4 mm sigurno mogu pronaci, solidne tvorbe dimenzije 9 mm se otkrivaju relativno teko. Cisticne tvorbe su podrucja ispunjena tekucinom ili zrakom unutar organa, te se uslijed promjene medija kroz koji prolazi snop bolje uocavaju. Kod danas uobicajenih ultrazvucnih uredaja za stvaranje slike se koristi samo amplituda (intenzitet) odjeka, dok se podaci o fazi i kutu rasprenja uglavnom gube. Ipak se iskustvom moe razlikovati tekstura tkiva, te se tako provodi jednostavna karakterizacija tkiva. Ta se karakterizacija provodi u odnosu na ostale strukture na slici, i na osnovi klinickog iskustva, pa je stoga relativnog karaktera. U zadnje se vrijeme puno radi na istraivanju egzaktnijih metoda karakterizacije tkiva, na osnovi

spektralnih karakteristika odjeka i mjerenjem raspodjele brzina irenja. Ova istraivanja jo nisu dala prakticne rezultate.

LITERATURA 1. Grupa autora: Prirucnik za tecaj trajnog usavravanja lijecnika 2. Hitachi prospekti ultrazvucnih uredaja 3. Internet : http://www.hitachiultrasound.com/