Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Realizacija oscilatora
39
Niskofrekventni prenos
Kod niskofrekventnog prenosa signal se prenosi
bez obrade, u svom osnovnom opsegu
frekvencija.
S obzirom na osobine vodova NF prenos
govora je mogu samo kod vazdunih i
simetrinih vodova.
Ako je slabljenje du linije veze vee od
dozvoljenog, na liniji veze, kod inih veza, se
ugrauju pojaavai. NF prenos se moe vriti
dvoino i etvoroino.
40
Ogranienja NF prenosa
Poto ravalica ima konano slabljenje u zabranjenom pravcu
pojaanje pojaavaa je ogranieno.
Ono mora da bude manje od slabljenja ravalice. U protivnom, dolo
bi do pojave samooscilovanja.
Koliko ravalica oslabi signal u zabranjenom pravcu, pojaava ga
toliko pojaa, pa signal krui unutar pojaavake stanice.
Zbog mogunosti da do pojave samooscilovanja doe, broj
pojaavakih stanica je maksimalno pet, pa je domet NF dvoine
veze ogranien na nekoliko desetina kilometara.
41
Visokofrekventni prenos
Kod visokofrekventnih analognih sistema,
signal se pre prenosa modulie i njegov
osnovni spektar se transponuje u drugo,
vie, frekvencijsko podruje.
Na mestu prijema se vri obrnuti proces -
demodulacija.
VF prenos je mogu u svim vrstama linija
veza.
42
Jednokanalni visokofrekventni sistem
43
Dvoina veza
Za dvoini prenos signala u oba smera, kod dvoine veze se koristi jedna bakarna parica.
Poto se u terminalu, na primer telefonu, moraju razdvojiti predaja od prijema, spoj terminal - vod se
vri sa ravalicom. Na mestu gde se pojaava signal (pojaavaka stanica) se takoe pomou
ravalice moraju odvojiti predajni i prijemni smer, jer pojaava moe da pojaava samo u jednom
pravcu, od ulaza ka izlazu, dok u obrnutom smeru signal ne prolazi.
pojaava ravalica
44
Dvoini prenos isti frekvencijski opseg
Dvoini prenos sa istim opsegom frekvencija u oba smera
zahteva da se izmeu taaka 1-1 postavi ravalica.
Problem:ravalica se teko moe uravnoteiti za visoke
frekvencije, ovaj prenos se, uprkos tome to je
najekonominiji sa gledita korienja raspoloivog
frekvencijskog opsega, ne koristi.
45
Dvoini prenos sa razliitim opsegom frekvencija u oba smera u
predaji koristi opseg od f1 do f2, a u prijemu od f3 do f4, f3>f2.
Signal se posle prelaska sa dvoine na etvoroinu vezu i obrnuto,
na terminalima i pojaavakim stanicama, uspeno razdvaja pomou
filtarske skretnice
Prednost ovog prenosa je u korienju jedne parice za oba smera, a
nedostatak vie nego duplo vei frekvencijski opseg potreban za
prenos.
Dvoini prenos razliiti frekvencijski opsezi
46
etvoroina veza
Kod etvoroine NF veze jedna parica se koristi za prenos signala u jednom smeru,
a druga parica za prenos u suprotnom smeru.
Ravalice su samo ostale na krajevima veze. Razlog za to je to je privod od
terminala pretplatnika, preko instalacije, do razvodne kutije najee dvoian, a iz
razvodne kutije se preko ravalice prelazi na etvoroinu vezu.
Opasnost od samooscilovanja je neznatna, pa je domet etvoroine veze veoma
veliki. Plaena cena za to je da je broj ica dupliran u odnosu na dvoinu vezu.
Problem eha sa krajeva veze i dalje ostaje prisutan.
47
etvoroini prenos isti frekvencijski opseg
etvoroini prenos sa istim opsegom frekvencija u oba
smera koristi za prenos dve parice, jednu u jednom smeru,
drugu u drugom smeru, te sa gledita potrebe za duplo
veim brojem provodnika nije ekonomian.
To se kompenzira veom stabilnou veze i potrebom za
minimalnih korienjem frekventnog opsega, jer se u oba
smera prenosi signal od f1 do f2, pa se ovaj prenos najee
koristi.
48
etvoroini prenos sa razliitim opsegom
frekvencija u oba smera je sigurno
najkvalitetniji, posebno sa gleditsa
presluavanja.
Neekonomian je - duplo vei
frekventncijski opseg i duplo vei broj
parica, pa se praktino ne koristi.
etvoroini prenos razliiti frekvencijski opsezi
49
Viestruka modulacija
Transponovanje govora u visoka frekvencijska podruja izuzetno
teko, usled ekstremnog poveanja cene filtra koji treba da obezbedi
zahtevanu selektivnost (brzinu slabljenja). Takav filtar bi zahtevao,
ve pri premetanju govora u podruje iznad 60 KHz, ekstremni broj
LC elemenata, ili primenu skupih kristala kvarca
50
Frekvencijski multipleks
Svaki od vie kanala, modulie nosioce na razliitim frekvencijama koje su
meusobno pomerene za irinu kanala, tako da nema preklapanja njihovih
spektara. Na prijemu se pojedini kanali izdvajaju odgovarajui filtrima i vodi na
demodulator.
PRIMER: FDM za multipleksni prenos govora
Svaki govorni kanal modulie razliit nosilac.
Frekvencije nosioca su pomerene za po 4kHz.
Filtrom se odvaja jedan boni opseg. Svaki od govornih kanala lei u "svojih"
4000 Hz, pa nema meusobnog preklapanja spektara kanala - zbog
nesavrenosti filtara jedan deo signala iz jednog kanala pree u drugi kanal,
ali je njegov nivo dovoljno mali da ne utie na kvalitet prenosa.
Tako se kanali "pakuju" u sukcesivne frekvencijske sekvence od 4kHz, sve
dok se propusni opseg voda ne popuni.
Na prijemu, svaki kanal se odvaja iz grupe kanala filtrom koji proputa samo
opseg u kome se dotini kanal nalazi, a ostale kanale ne proputa.
Odvojen kanal ide na demodulator.
51
Postoje pravila, koja se odnose na opseg frekvencija u kome se
svaki kanal nalazi, gde poinje taj opseg i gde se zavrava.
Pravila postoje i za vee grupe kanala. Ona odreuju broj kanala, na
kojoj frekvenciji oni poinju i na kojoj frekvenciji se grupa kanala
zavrava.
Skup pravila se naziva hijerarhija - FDM hijerarhiju ine pravila za
viekanalni analogni prenos telefonskih signala po kojima se
premetanje kanala u vie frekvencijsko podruje se ne vri direktno,
ve korak po korak formiranjem grupa razliitih nivoa.
Hijerarhijski princip formiranja grupa: od odreenog broja govornih
kanala formira se grupa u najniem hijerarhijskom nivou. Sledei
hijerarhijski nivo se formira modulacijom vie grupa iz predhodnog
nivoa. Zatim se grupe iz tog, drugog nivoa grupiu u sledei nivo, i
tako dalje, sve do najvieg hijerarhijskog nivoa.
52
FDM hijararhija
53
FDM hijararhija
Dvanaest telefonskih kanala irine po 4kHz u prvom
multiplekseru (MUX -1) grupiu se moduliu nosioce
na razliitim frekvencijama u osnovnu grupu, koja
zauzima opseg irine 12 x 4kHz=48 kHz i nalazi se u
opsegu uestanosti od 4-52 kHz (grupa A) i 60 do
108 kHz (grupa B).
Grupa od 900 kanala se moe formirati od
15 super grupa, od kojih svaka modulie
nosilac na posebnoj frekvenciji. Ovako
dobijena grupa se naziva glavna grupa.
54
FDM
hijararhija
Pet osnovnih grupa se u MUX-2 modulie
na pet razliitih frekvencija nosioca i tako
se formira super grupa sa 60 kanala.
Pet super grupa u MUX-3 formira
master grupu sa 300 kanala.
Na kraju u MUX-4, od tri master grupe,
formira supermaster grupa od 900
kanala koja predstavlja najvii
hijerarhijski nivo.
55
FDM hijararhija
Na prijemnoj strani se vri demultipleksiranje obrnutim redom
od multipleksiranja. Hijerarhija demultipleksiranja je identina
Slici 14.22, samo je smer signala obrnut, a umesto oznake
MUX treba upotrebiti oznaku DMUX.
56
FDM hijerarhija ema i simboli
57
Prednosti hijerarhijskog formiranja
multipleksnog signala
- smanjuje se broj modulatora i demodulatora,
- frekvencijski poloaj svakog kanala i grupe kanala je tano
odreen,
- jednostavno je manipulisati sa grupama kanala (izdvajanje iz
sistema i prosleivanje u drugom pravcu, poseban transport,
izdvajanje iz jednog i ubacivanje u drugi sistem,
demultipleksiranje, itd)
- terminalna oprema je standardizovana i modularna.
58
Linijski sistemi
Prikljuivanje standardizovane terminalne opreme na
konkretnu liniju veze najee zahteva jo jedan postupak
modulacije.
Njime se grupa iz svog standardnog opsega frekvencija
premeta u neki drugi opseg koji odgovara izabranom
vodu.
Vrsta i broj grupa kanala koji se smetaju u dati vod i njihov
frekvencijski raspored je takoe standardizovan u
takozvane linijske sisteme.
59
Formiranje
osnovne grupe
a) direktan
b) predgrupna
(podgrupna) modulacija
c) prethodna modulacija
(28 kHz)
60
Kod postupka predgrupne modulacije 12
kanala se grupie u etiri podgrupe, svaka sa
po tri kanala. U svakoj podgrupi se tri kanala
modulie identino na 3 frekvencije nosioca,
od 12, 16 i 20kHz. Posle filtriranja dobijaju se
etiri podgrupe, svaka sa po tri kanala, koje
lee u istom frekventnom podruju od 12 do
24kHz. Svaka podgrupa se modulie na
novih 4 frekvencija: 84, 96, 108 i 120 kHz.
Filtrima se odvajaju donji boni opsezi, tako
da su se na kraju svih dvanaest kanala nala
u opsegu od 60 do 108kHz. Kod postupka
predgrupne modulacije potrebno je 16 filtara,
ali su samo 7 razliitog tipa i mogu se
realizovati u LC tehnici. Broj modulatora je
16, ali su 7 razliitog tipa. Potrebno je ukupno
7 razliitih frekvencija nosioca. Postupak
predgrupnog formiranja osnovne grupe, iako
komplikovaniji, jeftiniji je od direktnog
postupka te se primenjuje u javnoj telefonskoj
mrei.
61
Formiranje
osnovne grupe
a) direktan
b) predgrupna
(podgrupna) modulacija
c) prethodna modulacija
(28 kHz)
Postupak direktne
modulacije se vri na taj
nain to se 12 kanala
modulie na 12 razliitih
frekvencja, pa se sa 12
razliitih filtara odvajaju
donji boni opsezi. Ovaj
postupak zahteva da filtri
budu realizovani pomou
kristala kvarca. Primenjuje
se kod malog broja kanala i
kod specijalnih slubi, na
primer kod vojnih
dvanaestokanalnih
ureaja.
62
Analogni sistemi za prenos muzike i slike
Analogni sistemi za prenos muzike i slike koriste se za difuziju radio i televizijskih programa.
Korisnici treba da imaju to univerzalnije radio, odnosno TV prijemnike, kako bi mogli da
primaju ove programe, bez obzira na opseg radio talasa u kojima se oni prenose i nain
modulacije na predaji.
Analogni radio sistemi za prenos muzike i slike koriste frekvencijski multipleks. Zbog
ogranienog raspoloivog radio-frekvencijskog (RF) opsega dodela i korienje frekvencija
su strogo kontrolisani. Da bi se iste frekvencije koristile vie puta, domet radio stanice je
ogranien preko ogranienja u snazi predajnog signala i usmerenosti antena.
Prijemnik treba da ima veliku selektivnost kako bi iz vie programa, koji su meusobno
bliski po frekvencijama izdvojio eljeni program. Zbog toga se ulazni signal obrauje na
poseban nain koji se naziva superheterodinski prijem. Najpre se signal sa ulaza odvaja
filtrom i modulie na novu frekvenciju nosioca. Ova meufrekvencija je manja od
frekvencije nosioca na ulazu, ali u toj meri da dobijeni donji i gornji boni opsezi lee ispod
frekvencije signala na ulazu i da se pomou filtra moe selektivno odvojiti, upravo zbog nie
frekvencije na kojoj se nalazi. Potom, se tako dobijeni signal se demodulie.
63
Analogni sistemi za radio difuziju
Ako se radio program prenosi na dugim, srednjim i
kratkim talasima koristi se amplitudska modulacija.
Muziki signal lei u opsegu od 30Hz do 4.5 kHz, a
frekvencije nosioca se meusobno pomerene za po 9
kHz.
Na ultrakratkim talasima raspoloivi opseg frekvencija je
vei, pa se koristi frekvencijska modulacija. Muziki
signal lei u opsegu od 30Hz do 15kHz, a maksimalna
devijacija frekvencije nosioca je 75 kHz. Indeks
modulacije je =Af
0
/f
m
=75kHz/15kHz=5. Potrebna irina
kanala za prenos je 180 kHZ. Frekvencije nosioca iz dva
susedna kanala se razlikuju za 300 kHz.
64
Analogni sistemi za difuziju
televizijskog signala
U analognom prenosu televizijskog signala, kojeg zajedno ine video i tonski
signal, za prenos video signala koristi se amplitudska modulacija sa jednim bonim
opsegom, nesimetrinim delom drugog bonog opsega i potisnutim nosiocem
(VSB). Video signal posle modulacije zauzima opseg uestanosti irine priblino
6MHz .
Zajedno sa video signalom se prenosi i tonski signal. Zvuk se predhodno
frekvencijski modulie (nosilac tona je za 5.5 MHz nagore pomeren u odnosu na
nosilac slike) i spektar tako dobijenog tonskog signala se pridodaje spektru signala
slike. Frekvencija nosioca za modulaciju tona je tako izabrana, da se spektar
modulisanog tonskog signala irine 100 kHz (devijacija frekvencije 50kHz)
neposredno nastavlja na spektar video signala i dalje se ova dva signala zajedno
prenose u vidu kompozitnog TV signala.
Rastojanje izmeu frekvencija nosioca, kod analognih sistema za difuziju
televizijske slike, kod nas je 7MHz u VHF podruju, a 8MHz u UHF podruju.