Značaj agroekoloških

uvjeta za povrćarsku
proizvodnju
 Uspješnost povrćarske
proizvodnje znatno ovisi o
povoljnosti agroekoloških
uvjeta određenog područja.
Od agroekoloških uvjeta za
proizvodnju povrća
svakako su najznačajniji
klima i tlo.
 Stanju klimatskih
čimbenika i raspoloživog
zemljišta nužno je
prilagoditi izbor vrsta i
sorata povrća te
tehnologiju njihova uzgoja.
Voda
Ima važnu fiziološku ulogu
u procesu fotosinteze i
stvaranja asimilata,
omogućava upijanje
otopljenih mineralnih tvari
iz tla pomoću korijena.
 Povrtne kulture su veliki
potrošači vode. Za sintezu
jednog dijela suhe tvari
većina povrtnih kultura
potroši 600 - 900 puta
toliku količinu vode.
Za stvaranje 1kg suhe tvari
potrebna je količina od
3
600-900 litara vode (1m )
Optimalna vlažnost tla za
uzgoj većine povrtnih
kultura je 70 - 90%
poljskoga kapaciteta tla za
vodu.
Najveće potrebe za vlagom
imaju povrtne kulture u
periodu najintenzivnijeg
rasta, tijekom cvatnje i
formiranja plodova.
 Za sigurnu i ekonomski
isplativu proizvodnju
povrća neophodno je
osigurati i dodatne količine
vode za natapanje.
 Natapanje kišnim topovima

Prirodni vodotoci
 Ovisno o klimatskim i
zemljišnim uvjetima
određenog područja, te
količine su 2.000 - 4.000
3
m /ha.
Mjerenje vlažnosti
tla uređajima
tenziometrima
Temperatura
 Osnovne fiziološke
funkcije, kao što su
upijanje vode, fotosinteza,
disanje, transpiracija i
nakupljanje stvorenih
asimilata, pod izravnim su
utjecajem temperature.
 Najvećih zahtjeva prema
temperaturama su lubenice,
dinje, krastavci, paprika i
rajčica koje prestaju rasti
uglavnom na
temperaturama od 10°C.
Tijekom vegetativnog rasta
za većinu povrtnih kultura
optimalni temperaturni
režim je 17 - 20°C.
 Zagrijavanjem ili
provjetravanjem u
zaštićenim prostorima
temperaturni režim može
se prilagođavati
zahtjevima vrste i
razvojnog stadija uzgajanih
povrtnih kultura.
Provjetravanje niskog tunela
Svjetlost
 Fotosinteza, kao proces
stvaranja organske tvari iz
ugljičnog dioksida i vode u
biljkama, moguća je jedino
uz prisutnost svjetla.
Za normalan razvoj biljaka
važan je intenzitet svjetla,
njegovo trajanje i
spektralni sastav.
 U najzahtjevnije povrtne
kulture spram svjetla
spadaju rajčica, paprika i
lubenica čiji se optimum
fotosintetske aktivnosti
postiže pri intenzitetu
svjetla od oko 30.000 luxa.
 Skromnih zahtjeva prema
osvjetljenju su kupusnjače,
luk i češnjak, a maksimalni
intenzitet fotosinteze
postižu pri svjetlosti
intenziteta oko 16.000
luxa. (Naoblaka)
 Paprika uzgajana u
uvjetima intenzivnijeg
osvjetljenja ima znatno
veći sadržaj vitamina C u
odnosu na onu koja je rasla
u uvjetima ograničenog
osvjetljenja.
Zrak
Od sastojaka zraka za rast i
razvoj povrtnih kultura
najznačajniji je ugljični
dioksid.(CO2)
Iz ugljičnog dioksida i
vode stanice zelenih
biljaka fotosintezom
stvaraju organsku tvar.
Prosječni sadržaj ugljičnog
dioksida u zraku od oko
0,03 % koji u povoljnim
uvjetima za intenzivnu
fotosintezu može biti
ograničavajući čimbenik.
Najveće količine ugljičnog
dioksida potječu od
mikrobiološke razgradnje
organske tvari u tlu.
Za uspješnu proizvodnju
povrća izuzetno je važna
gnojidba organskim
gnojivima i održavanje
biogenosti tla.
Gnojidba stajskim gnojem
 Koncentraciju CO2 uz
same biljke moguće je
povećati uzgojem na
mulchu (nastiranje tla), od
PVC folije gdje se ugljični
dioksid usmjerava kroz
otvore na folijama uz
biljke.