u siromašnoj, ali obrazovanoj aristokratskoj porodici U ranom djetinjstvu razvio znanja stranih jezika, zahvaljujući privatnim učiteljima Nakon gimnazijskog obrazovanja radio je u Savjetu vanjskih poslova u Petrogradu Liberalna stava, na jug države protjeran “po dužnosti”, a zapravo zbog revolucionarnih ideja Na demonstracijama 1825. među prosvjednicima njegove pjesme Car Nikolaj mu omogućio de iure slobodu, ne i slobodu kretanja i pisanja 1831. se oženio Natalijom Gončarevom Imenovan carskim Kamerjunkerom Nakon što je francuski diplomat D’ Anthès otvoreno očijukao s njegovom ženom, Puškin ga izaziva na dvoboj U njemu su obojica ranjena, a nakon dva dana Aleksandar umire u strašnim bolovima Puškin je objavio prvu pjesmu sa 14 godina, kao učenik u carskoj gimnaziji u časopisu Evropski glasnik Tijekom školovanja je počeo pisati svoje prvo veliko djelo, - Ruslan i Ljudmila, izdano 1820. Od 1817. do 1820. njegova politička aktivnost utjecala je na njegove radove - između ostalog, napisao je djelo Oda slobodi Zbog ovih djela je prognan - za prvog izganstva (1820.- 1823.) napisao je djela Braća razbojnici i započeo je Česmu Bahčisaraja Također je započeo rad na jednom od svojih najpoznatijih djela: Evgenij Onjegin Tijekom kratkog perioda slobode, završio je rad na Česmi Bahčisaraja, i napisao je Cigane Za vrijeme drugog perioda u prognanstvu (1824- 1826), započeo je rad na Borisu Godunovu, izdano tek 1831. Evgenija Onjegina je izdao 1833. godine. Belkinove priče (puno ime: Priče pokojnog Ivana Petroviča Belkina), izdane 1831., nisu postale posebno popularne za vrijeme Puškinovog života, ali su danas veoma cijenjene Smatra se da je ovim pričama Puškin iskazao mišljenje o dotadašnjoj ruskoj prozi te da namjerava napraviti novu rusku književnu tradiciju Djelo je epski roman u stihovima Radnja se događa u Rusiji, tijekom 19. stoljeća Glavni lik je Evgenij Onjegin, mladi ruski plemić Značajniji likovi u djelu su Onjeginov prijatelj Lenski, te Evgenijeva velika ljubav, Tatjana Rođen u Petrogradu, ima neku opću naobrazbu, ali ne i radne navike Poznaje literaturu, što se vidi iz razgovora s prijateljem Lenskim - muči ga mrzovolja (strica nalazi mrtva i tako nasljeđuje njegovo imanje) U početku ga selo zabavlja, no i to mu ubrzo dosadi Nije monolitna ličnost – nehajan je do prezira prema društvu, ali zbog formalne časti hladnokrvno u dvoboju ubija prijatelja Lik Onjegina prethodnica je onome liku koji će biti nazvan „suvišnim čovjekom” Živi najprije na selu, gdje se još kao dijete poznavao s Olgom i zaljubio se u nju Studira u Göttingenu, gdje je upoznao njemačku filozofiju, Goethea i pisce njegova doba Sklon idealiziranju, prema Olgi nema čvrsta stava, ljubomoran je na Evgenija Puškin na njegovu primjeru ismijava romantizam, kao i klasicizam - klasične uvodne epske stihove o junaku kojeg opijeva stavlja tek na kraj sedmog poglavlja Lenski je suprotstavljen Evgeniju Karakter provincijske vlastelinske kćeri - misaone i osjećajne djevojke, odgojene na Richardsonu i Rousseauu Unatoč tome ne gubi čar neposrednosti, što ga je stekla u provinciji u dodiru s pukom i svojom vjernom dadiljom Karakterizirana je u svome razvitku promjenama koje tijekom vremena nastaju u njoj, pa se i sam njezin tvorac mora čuditi Voli kontakte sa seljacima, posebno je vezana uz svoju dadilju (radi se o dostavi ljubavnog pisma koje je Tatjana napisala Onjeginu) Ne podnosi grad, grozi se nad mišlju da mora ići u Moskvu Radnja započenje pričom o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu, “suvišnom čovjeku”, koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu Takav mu život ubrzo dosadi - nasljeđuje imanje te mora otići u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme Tamo se upozna sa Lenskim, romantičarom, koji je zaljubljen u Olgu Njena sestra Tatjana, koja je mirna i povučena, zaljubljuje se u Evgenija, te mu piše pismo u kojem izjavljuje ljubav Onjegin ju odbija, te na proslavi Tatjanina imendana iz prkosa koketira s Olgom Lenskog to uvrijedi, te traži zadovoljštinu Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na dugo putovanje od više godina Jednog dana na nekoj zabavi u Petrogradu sreće Tatjanu, te joj piše strastveno pismo Ona pak kao žena generala, oglušuje se na njegove izjave, te on odlazi na daljnja putovanja.