Você está na página 1de 2

Chico Buarque - Construção

Amou daquela vez como se fosse a última


Beijou sua mulher como se fosse a última
E cada filho seu como se fosse o único
E atravessou a rua com seu passo tímido
Subiu a construção como se fosse máquina
Ergueu no patamar quatro paredes sólidas
Tijolo com tijolo num desenho mágico
Seus olhos embotados de cimento e lágrima
Sentou pra descansar como se fosse sábado
Comeu feijão com arroz como se fosse um príncipe
Bebeu e soluçou como se fosse um náufrago
Dançou e gargalhou como se ouvisse música
E tropeçou no céu como se fosse um bêbado
E flutuou no ar como se fosse um pássaro
E se acabou no chão feito um pacote flácido
Agonizou no meio do passeio público
Morreu na contramão atrapalhando o tráfego

Amou daquela vez como se fosse o último


Beijou sua mulher como se fosse a única
E cada filho seu como se fosse o pródigo
E atravessou a rua com seu passo bêbado
Subiu a construção como se fosse sólido
Ergueu no patamar quatro paredes mágicas
Tijolo com tijolo num desenho lógico
Seus olhos embotados de cimento e tráfego
Sentou pra descansar como se fosse um príncipe
Comeu feijão com arroz como se fosse o máximo
Bebeu e soluçou como se fosse máquina
Dançou e gargalhou como se fosse o próximo
E tropeçou no céu como se ouvisse música
E flutuou no ar como se fosse sábado
E se acabou no chão feito um pacote tímido
Agonizou no meio do passeio náufrago
Morreu na contramão atrapalhando o público

Amou daquela vez como se fosse máquina


Beijou sua mulher como se fosse lógico
Ergueu no patamar quatro paredes flácidas
Sentou pra descansar como se fosse um pássaro
E flutuou no ar como se fosse um príncipe
E se acabou no chão feito um pacote bêbado
Morreu na contra-mão atrapalhando o sábado
Gradjevina
Voleo je tog dana kao da je poslednji put
Ljubio svoju ženu kao da je poslednji put
I svako dete svoje kao da mu je bilo jedino
I prešao je ulicu svojim stidljivim korakom
Popeo se na građevinu kao da je mašina
Podigao na ploči četiri stamena zida
Cigla po cigla do magičnog nacrta
Očiju zamagljenih od suza i cementa
Seo je da predahne kao da je subota
Jeo pasulj s pirinčem kao da je vojvoda
Pio je i štucao kao da je propalica
Plesao i smejao se ko da svira muzika
Posrtao po oblacima kao da je pijanica
Lebdeo u vazduhu kao da je ptica
I završio na podu kao krpa mlitava
Zapao je u agoniju nasred krcatog pločnika
Umro je u kontrasmeru unoseći zbrku među vozila

Voleo je tog dana kao da mu je poslednji


Ljubio je svoju ženu kao da je bila jedina
I svakog sina svog kao da je zabludeli
I prešao je ulicu svojim korakom pijanim
Uspeo se na građevinu kao da je stamena
Podigao na ploči četiri zida magična
Cigla po cigla po nacrtu logičnom
Očiju zamagljenih od cementa i vozila
Seo je da predahne kao da je vojvoda
I pasulj s pirinčem pojeo kao da je ljudina
Pio je i štucao kao da je mašina
Igrao i smejao se kao da je blizak svima
I posrtao po oblacima kao da svira muzika
I lebdeo u vazduhu kao da je subota
I završio na podu kao krpa stidljiva
Zapao je u agoniju u sred propalog pločnika
Umro je u kontrasmeru praveći zbrku među ljudima

Voleo je taj dan kao da je mašina


Ljubio svoju ženu kao da je logično
Podigao na ploči četiri mlitava zida
Seo da predahne kao da je ptica
I lebdeo na nebu kao da je vojvoda
I završio na podu kao krpa pijana
Umro je u kontrasmeru praveći zbrku kao da je subota

Você também pode gostar