Beijou sua mulher como se fosse a última E cada filho seu como se fosse o único E atravessou a rua com seu passo tímido Subiu a construção como se fosse máquina Ergueu no patamar quatro paredes sólidas Tijolo com tijolo num desenho mágico Seus olhos embotados de cimento e lágrima Sentou pra descansar como se fosse sábado Comeu feijão com arroz como se fosse um príncipe Bebeu e soluçou como se fosse um náufrago Dançou e gargalhou como se ouvisse música E tropeçou no céu como se fosse um bêbado E flutuou no ar como se fosse um pássaro E se acabou no chão feito um pacote flácido Agonizou no meio do passeio público Morreu na contramão atrapalhando o tráfego
Amou daquela vez como se fosse o último
Beijou sua mulher como se fosse a única E cada filho seu como se fosse o pródigo E atravessou a rua com seu passo bêbado Subiu a construção como se fosse sólido Ergueu no patamar quatro paredes mágicas Tijolo com tijolo num desenho lógico Seus olhos embotados de cimento e tráfego Sentou pra descansar como se fosse um príncipe Comeu feijão com arroz como se fosse o máximo Bebeu e soluçou como se fosse máquina Dançou e gargalhou como se fosse o próximo E tropeçou no céu como se ouvisse música E flutuou no ar como se fosse sábado E se acabou no chão feito um pacote tímido Agonizou no meio do passeio náufrago Morreu na contramão atrapalhando o público
Amou daquela vez como se fosse máquina
Beijou sua mulher como se fosse lógico Ergueu no patamar quatro paredes flácidas Sentou pra descansar como se fosse um pássaro E flutuou no ar como se fosse um príncipe E se acabou no chão feito um pacote bêbado Morreu na contra-mão atrapalhando o sábado Gradjevina Voleo je tog dana kao da je poslednji put Ljubio svoju ženu kao da je poslednji put I svako dete svoje kao da mu je bilo jedino I prešao je ulicu svojim stidljivim korakom Popeo se na građevinu kao da je mašina Podigao na ploči četiri stamena zida Cigla po cigla do magičnog nacrta Očiju zamagljenih od suza i cementa Seo je da predahne kao da je subota Jeo pasulj s pirinčem kao da je vojvoda Pio je i štucao kao da je propalica Plesao i smejao se ko da svira muzika Posrtao po oblacima kao da je pijanica Lebdeo u vazduhu kao da je ptica I završio na podu kao krpa mlitava Zapao je u agoniju nasred krcatog pločnika Umro je u kontrasmeru unoseći zbrku među vozila
Voleo je tog dana kao da mu je poslednji
Ljubio je svoju ženu kao da je bila jedina I svakog sina svog kao da je zabludeli I prešao je ulicu svojim korakom pijanim Uspeo se na građevinu kao da je stamena Podigao na ploči četiri zida magična Cigla po cigla po nacrtu logičnom Očiju zamagljenih od cementa i vozila Seo je da predahne kao da je vojvoda I pasulj s pirinčem pojeo kao da je ljudina Pio je i štucao kao da je mašina Igrao i smejao se kao da je blizak svima I posrtao po oblacima kao da svira muzika I lebdeo u vazduhu kao da je subota I završio na podu kao krpa stidljiva Zapao je u agoniju u sred propalog pločnika Umro je u kontrasmeru praveći zbrku među ljudima
Voleo je taj dan kao da je mašina
Ljubio svoju ženu kao da je logično Podigao na ploči četiri mlitava zida Seo da predahne kao da je ptica I lebdeo na nebu kao da je vojvoda I završio na podu kao krpa pijana Umro je u kontrasmeru praveći zbrku kao da je subota