Tom Stafford I Matt Webb

TAJNE UMA
Tom Stafford i Matt Webb

izdava Naklada Jesenski i Turk
za izdavaa Miso Nejami
urednik biblioteke Ognjen Strpi
prijevod Ognjen Strpi
redaktori prijevoda dr. Meri Tadinac-Babi dr. Goran imi
likovna oprema Mario Ostoji
dizajn naslovnice Hanna Dyer Boesauvaj
tisak Zrinski d.d., akovec
UDK 159.91 612.821 159.937 159.952
STAFFORD, Tom
Tajne uma : 100 hakersklh trikova naeg mozga / Tom Stafford i Matt
Webb ; predgov
or Steven Johnson ; <preveo Ognjen Strpi>. - Zagreb : Naklada
Jesenski i Turk,
2005. - (Biblioteka 42)
ISBN 953-222-208-1
1. Webb, Matt
I. Mozak - Neuroznanstveno gledite
II. Mozak -- Kognitivni procesi
III. Vizualna percepcija - Psihofizioloko gledite
IV. Panja - Psihofizioloko gledite
V. Zakljuivanje -- Psihofizioloko gledite
www.jesenski-turk.hr
TAJNE UMA
100 hakerskih trikova naeg mozga
Tom Stafford i Matt Webb
predgovor Steven Johnson
Naklada Jesenski i Turk Zagreb 2005.
6a
KH1UH1CA ZELINA
- .... ~ - j
Naslov izvornika: Mind Hacks. Tips & Tools for Using Your Brain
Copyright Jese
nski i Turk 2005. Authorized translation of the English edition 2005
O'Reilly
Media Inc. This translation is published and sold by permission of
O'Reilly Medi
a Inc., the owner of all rights to publish and sell the same.
Sadraj
Predgovor.......................................................................
...................................9
Proslov ........................................................................
.....................................17
Prvo poglavlje: U mozgu.........................................................
.......................29
1 Saznajmo kako mozak radi a da ne gledamo unutra.................30
2 Elektroencefalogram: stvaranje velike slike pomou EEG-a......33
3 Tomografija pozitronskom emisijom: neizravno
mjerenje aktivnosti pomou PET-a................................................
..35
4 Funkcijska magnetska rezonancija: najbolja tehnika..................36
5 Transkranijalno magnetsko podraivanje:
palite i gasite djelie mozga...................................................
........37
6 Neuropsihologija, mit o 10% i zato ipak koristite cijeli
mozak.....38
7 Upoznajte se sa sredinjim ivanim
sustavom..............................42
8 Turneja po modanoj kori i etiri renja..........................................
46
9 Neuron........................................................................
........................49
10 Detektirajte uinak kognitivnog rada na optok krvi u mozgu ....52
11 Zato ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizalu...............................5
5
12 Napravite svoj osjetni homunkulus............................................
......58
Drugo poglavlje: Vid............................................................
..........................63
13 Postupak vidne obrade........................................................
...........64
14 Nazrite granice svoga vida...................................................
..........69
15 Da biste vidjeli, djelujte...................................................
..................74
16 Ucrtajte svoju slijepu pjegu.................................................
.............78
17 Uoite praznine u svom vidnom polju..........................................
..82
18 Kad vrijeme stane............................................................
.................85
19 Napustite one fiksacije i reagirat ete bre................................88
i 20 Zavarajte se da vidite treu dimenziju.....................................
......90
21 Kreu se objekti, a ne svjetlo...............................................
............96
22 Dubina je vana................................................................
.............100
23 Kako se svjetlina razlikuje od luminancije:
iluzija sjene na ahovskoj ploi..................................................
...107
24 Stvorite iluziju dubine pomou sunanih naoala....................111
25 Vidjeti pokret kad sve miruje................................................
........115
26 Prilagodite se ..............................................................
...................118
27 Prikazati kretanje a da se nita ne mie.....................................12
2
28 Ekstrapolacija kretanja: efekt "kanjenja bljeska".....................126
29 Pretvorite glatko kretanje u koraanje.......................................
130
30 Iluzija rotirajuih zmija i kako je razumjeti................................
....133
31 Smanjite zamiljenu udaljenost.................................................
....139
32 Istraite svoj obrambeni hardver...............................................
...144
33 Neuralni um nije mana nego prednost..................................... 146
Tree poglavlje: Panja...........................................................
....................151
34 Detalji i ogranienja panje...................................................
......152
35 Brojte bre saimanjem...........................................................
......155
36 Osjetite prisutnost i odsutnost panje.........................................
..158
37 Privlaenje panje.............................................................
.............164
38 Ne osvrite se...............................................................
..................168
39 Izbjegnite rupe u panji.......................................................
..........171
40 Slijepi za promjenu..........................................................
...............176
41 Uinite stvari nevidljivima samo koncentracijom
(na neto drugo) .................................................................
..........179
42 Mozak kanjava obiljeja koja viu: To je
vuk! ..........................182
43 Poboljajte vidnu panju pomou kompjuterskih igara...........185
etvrto poglavlje: Sluh i jezik.................................................
....................189
44 Odreivanje vremena pomou sluha........................................190
45 Odreivanje smjera dolaska zvuka ............................................
192
46 Odredite visinu tona.........................................................
.............197 .
47 Sauvajte ravnoteu............................................................
.........199
48 Detektirajte zvuk na granici sigurnosti......................................
...201
49 Govor je irokopojasni ulaz u glavu............................................
.203
50 Neka veliko zvui veliko ....................................................
...........206
51 Sprijeite zaguenje pamenja pri itanju ................................210
52 Obrada je robusna kad se obavlja paralelno ..........................214
Peto poglavlje: Integracija.....................................................
...................219
53 Informacije o vremenu dogaanja ubacite u sluh,
a informacije o poloaju u vid....................................................
..220
54 Ne dijelite panju na vie mjesta................................................
..223
55 Oteajte prepoznavanje boja pomijeanim signalima.............226
56 Ne tamo......................................................................
....................229
57 Kombinirajte modalitete i pojaajte intenzitet..........................234
58 Gledajte se, osjeat ete vie.................................................
.....236
59 Sluajte oima: McGurkov efekt.................................................
.239
60 Obratite panju na ubaene glasove........................................241
61 Razgovarajte sa sobom .......................................................
........244
esto poglavlje: Kretanje.........................................................
..................249
62 Fenomen pokvarenog dizala: vonja na
automatskom pilotu..............................................................
........250
63 Snaite se...................................................................
.....................253
64 Preoblikujte svoju tjelesnu shemu............................................
.....257
65 Zato ne moete pokakljati sami
sebe?....................................260
66 Prevarite si pola mozga......................................................
...........266
67 Objekti trae da ih koristimo..................................................
.......269
68 Ispitajte jeste li ljevak ili denjak..........................................
..........273
69 Upotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevu...............................27
7
Sedmo poglavlje: Zakljuivanje .................................................
..............283
70 S brojevima oprezno..........................................................
............283
71 Razmiljajte o uestalosti umjesto o
vjerojatnosti.......................287
72 Pronaite uljeza ............................................................
................292
73 Uinite da se drugi osjeaju bolje na prevaru ..........................295
74 Odrite status quo.............................................................
.............299
Osmo poglavlje: Objedinjavanje .................................................
............305
75 Uoite getalt ................................................................
................306
76 Da bi vas uoili, sinkronizirajte se.........................................
.........309
77 Ugledajte ovjeka u pokretnim svjetlima...................................312
78 Neka stvari oive .............................................................
..............317
79 Uinite dogaaj shvatljivim kao uzrok i posljedicu....................320
80 Djelujte a da to i ne znate..................................................
..........324
Deveto poglavlje: Pamenje......................................................
...............329
81 Kako da vam neto padne na pamet........................................330
82 Subliminalne poruke su slabe i jednostavne..............................333
83 Lana poznatost................................................................
............336
84 Pazite na izvore (ako moete)..................................................
...340
85 Stvorite lana sjeanja........................................................
...........345
86 Promjenjiv kontekst stvara robusnija sjeanja ...........................350
87 Poboljajte si pamenje pomou konteksta.............................354
88 Ojaajte se mislima..........................................................
.............357
89 Pronaite put kroz sjeanja .................................................
........362
90 Doivite izvantjelesno iskustvo ...............................................
......366
91 Dobrodoli u zonu sumraka: hipnagogno stanje......................368
92 Neka vam kofeinska navika postane ukusna ...........................372
Deseto poglavlje: Drugi ljudi...................................................
...................377
93 Po emu su lica osobita .....................................................
.........378
94 Signalizirajte emocije ......................................................
..............382
95 Usreite se .................................................................
.....................386
96 Sjeajte se hladno ili vrue ......................................,.........
..........390
97 Vidi kamo gledam.............................................................
............394
98 Majmun radi to majmun vidi....................................................
...398
99 Proirite loe raspoloenje........................................................
.....401
100 O emu mislite to i jeste ..................................................
.............405
"Velika zagonetka naeg doba je: to uiniti s previe informacija"
- Theodore Zeldin, An Intimate History of Humanity
Predgovor
Malo je otkria u znanostima o mozgu u posljednjih dvadeset godina
bilo tako klj
uno kao to je to stalno dokidanje metafore mozga kao raunala,
koja je dominiral
a velikim dijelom miljenja o miljenju ezdesetih i sedamdesetih
godina. Ta je metafo
ra potroena djelomino zato to se pokazalo da je umjetna
inteligencija daleko komp
liciranija stvar nego to nam se inilo; dijelom zato to smo otkrili
nove alate pom
ou kojih razumijemo i vizualiziramo biologiju mozga koji - pokazalo
se - uope
ne slii na mikroprocesor; a dijelom i zato to je utjecajna skupina
znanstvenika
poela istraivati vitalnu ulogu emocija u funkcioniranju mozga.
Istina je da moza
k sadri elemente koji podsjeaju na logika kola digitalnog raunala,
i neki utje
cajni istraivai i dalje opisuju rad mozga kao neku vrstu raunalne
operacije. Al
i najvei dio nas sada prihvaa premisu da su raunalo i mozak dvije
jako razli
ite stvari kojima su, eto, zajednike neke sposobnosti: recimo, igranje
aha i kor
igiranje pravopisa.
Na prvi pogled, knjiga to je drite u rukama mogla bi se optuiti za
oivljavanje stare
doktrine mozga kao raunala: rije "hakeri" se ipak odnosi prije svega
na softv
er. Ipak, mislim da knjiga pripada jednom navlastito 21-stoljetnom
nainu miljenj
a o mozgu, koji bismo - pro-gramerskim jezikom - mogli nazvati
"orijentiranim na
korisnika". udesa znanosti o mozgu vie nisu neto o emu
promiljamo iskljuivo u l
aboratoriju ili predavaonici; sada istraujemo kako mozak radi tako
to eksperimenti
ramo s vlastitom glavom. Arhitekturu i dizajn svoga mozga moete
istraivati jednost
avno tako da izvedete zadatke uvrtene na stranicama koje slijede.
Istraivanje svij
esti je, naravno, stara pria - jedna od najstarijih - ali istraivanje
svijesti u
z empirijsku znanost u ulozi vodia je neto novo. Prolo je doba
Freud.i, psihodeli
ka i meditacije. Ova knji-
Tajne uma
ga sugerira da je na pomolu nov oblik introspekcije, koji sam u
jednom drugom ko
ntekstu nazvao "rekreativna neuroznanost".
Mislim da je zamisao hakerskog pristupa sjajna, i Matt Webb i Tom
Stafford su ov
dje prikupili zbirku trikova s umom koji e vas zapanjiti i predoiti
vam kako v
a mozak oblikuje stvarnost koju zamjeujete. Meutim, treba
istaknuti jednu supti
lnu razliku izmeu upotrebe izraza "hakerski trik" u softveru i naina
na koji j
e Matt i Tom ovdje koriste. U programiranju, hakerski trik je neto
to inimo ve p
ostojeem programu, ime mu dajemo neku novu mogunost koja nije
bila sastavni d
io njegove izvorne specifikacije. Kad hakiramo neki program,
podeavamo softver ta
ko da se povinuje naoj volji; tjeramo ga da napravi neto o emu
njegovi tvorci nis
u ni sanjali.
Hakerski trikovi s umom, koji e vas na nadolazeim stranicama
oduevljavati i ud
iti, uglavnom djeluju u suprotnom smjeru. Kad budete izvodili te
pokuse, osjetit
ete ne podlonost mozga svojoj volji, nego njegovu uvrnutu
nezavisnost od nje. T
i nas trikovi zapanjuju zato to otkrivaju skrivenu logiku mozga;
bacaju svjetlo n
a varke, preice i latentne pretpostavke naeg mozga o svijetu oko
nas. Najveim d
ijelom ti su nam mehanizmi nevidljivi - ili su tako sveprisutni da vie
ni ne prim
jeujemo da postoje. Hakerski trik s mozgom je nain da malo
razgrnemo zastor sv
ijesti i naas zavirimo u maineriju iza zastora.
To je ponekad duboko uznemirujue iskustvo, upravo zato to otkriva
kako mozak nij
e uvijek podloan volji, to e vas vrlo brzo povesti niz
egzistencijalni tobogan. (
ija je to onda volja?) Ali to je putovanje koje ne smije propustiti
nitko koga
zanimaju mozak i um. Na mozak ima pomalo vlastiti ivot, ma to
mi mislili da znamo o
sebi. To je zastraujua misao, ali zbog toga nije manje istinita. Dok
budete it
ali ono to slijedi, nema sumnje da e vas uzbuniti udno kognitivno
ponaanje koje
moete izazvati slijedei jednostavne upute. No, vjerujem da ete
doivjeti i jedan
novi smisao misterije svijesti - a dobit ete i neke oaravajue trikove
kojima
ete moi zabaviti drutvo.
Pred vama je, dakle, takva avantura u unutranjost. Nek' vam
promuka mozak na pra
vi nain.
Steven Johnson Brooklin, New York
Steven Johnson je autor knjige Mind Wide Open: Your Brain and the
Neu-roscience
of Hveryday Life (Scribnor).
Predgovor
O autorima
Tom Stafford voli otkrivati nove stvari i pisati o njima. Nekoliko
godina toga n
a Odsjeku za psihologiju Sveuilita Sheffield dovelo ga je do
doktorata. Danas po
nekad kae za sebe da je raunarski kognitivni neuroznan-stvenik i
onda uzbueno p
ria o neuralnim mreama. Nedavno je poeo uzbueno priati i o
socijalnim mreama.
Osim to se bavi istraivanjem na sveuilitu, radio je na BBC-u
kao pisac i suradnik
u dokumentarnim emisijama. to mu bude zanimljivo, stavi na svoje
web stranice htt
p:// www.idiolect.org.uk.
Matt Webb je inenjer i dizajner. Svoj radni ivot dijeli izmeu
istraivanja i razvoj
a i BBC-ovih radijskih i glazbenih interaktivnih i drugih projekata u
svijetu dr
utvenog softvera. Svojedobno je izraivao kolaboracij-ske igrake
za Internet, pi
sao IM botove i vodio web stranice posveene knjievnosti
(arhivirane su na http:/
/iam.upsideclown.com); danas ga zadovoljavaju hakerske web skripte
i blog Interc
onnected, na http://interconnected, org/home. Matt malo previe ita,
voli rije "
kiberpro-stor", ivi u Londonu i kae majci da se "bavi
kompjuterima".
Suradnici
Na knjizi su suraivali:
Adrian Hon (http://mssv.net) diplomirao je biologiju na Sveuilitu
Cambridge, sa
specijalizacijom iz neuroznanosti. Istraivao je sinesteziju s prof. V.
S. Ramacha
ndranom na Kalifornijskom sveuilitu u San Diegu te je proveo
studijsku godinu na
Sveuilitu Oxford istraujui integrativnu fiziologiju. U proteklih
nekoliko godin
a Adrian je bio koautor NASA-inih nagraenih web stranica Astrobi-
ology: The Liv
ing Universe, te je proveo dva tjedna u pustinji drave Utah na
simulaciji misije
na Mars s ljudskom posadom (tom je prilikom ostvario dugogodinju
elju da nosi svem
irsko odijelo). Nedavno je razvio ozbiljan interes za igre alternativne
stvarnos
ti i trenutno radi na igri Perplex City.
Alex Fradera (http://farmerversusfox.blogspot.com) je postdiplo-
niac psihologije
na londonskom University Collegeu. Uiva kad uini da znanost slii
zabavi, ali m
u preesto zabava slii znanosti. Nema voze. Kn! ne provodi istra/h
inja na paci
jentima i ne programira, svira u limitu, ita stripove i plee cnpociru.
Tajne uma
Andy Brown trenutno pohaa doktorski studij razvojne kognitivne
neuropsihologije
na Sveuilitu Sheffield. Magistrirao je psihologiju (bavio se
kognitivnim poreme
ajima nakon modanog udara) a proveo je i dvije godine kao
istraiva asistent na l
ondonskom University Collegeu, gdje se bavio raunalnim
intervencijama u klinik
oj psihologiji unutar primarne zdravstvene zatite. Osim toga je i
fotograf (http:
//www.envioustime.co.uk).
Chris Bird (http://www.icn.ucl.ac.uk/executive_functions/Pe-
ople/Chris.htm) je i
straiva na Institutu za kognitivnu neurozna-nost u Londonu. Bavi
se uincima ote
enja mozga na kognitivne sposobnosti.
Dr. Christian Beresford Jarrett (http://www.psychologywriter. org.uk)
je autor i
urednik asopisa Research Digest Britanskog psiholokog drutva
(http://vvww.bps.or
g.uk/publications/rd.cfm), istraiva-suradnik u skupini za
senzomotoriku neurozn
anost na Sveuilitu Manchester, kao i honorarni urednik u asopisu
Trends in Cogn
itive Sciences. ivi u zapadnom Yorkshireu. Disa Sauter
(http://www.psychol.ucl.ac
.uk/people/profiles/sau-ter_disa.htm) je doktorandica na londonskom
University C
ollegeu. Strastveno istrauje emocionalne zvukove, tj. nain na koji
se smijemo, p
laemo, kliemo i gunamo. Kad nije u uredu, Disa rado prakticira
jogu i putuje.
Dylan Evans (http://www.dylan.org.uk) je autor nekoliko popular-
noznanstvenih kn
jiga, ukljuujui Emotion: The Science of Sentiment (Oxford
University Press) i
Placebo: The Belief Effect (HarperCollins). Nakon to je stekao
doktorat iz filozo
fije na London School of Economics, bio je na postodoktorskim
studijima iz filoz
ofije na londonskom Kings Collegeu i iz robotike na Sveuilitu
Bath, da bi se pre
selio na Sveuilite West of England, gdje je trenutno stariji
istraiva na podruj
u inteligentnih autonomnih sustava. Ellen Poliakoff
(http://www.psych-sci.manche
ster.ac.uk/staff/EI-lenPoliakoff) predaje psihologiju na Sveuilitu
Manchester i
uiva u radu negdje izmeu psihologije i neuroznanosti. U slobodno
vrijeme, pored
ostalog, rado posjeuje kamene krugove i svira u bendu
(http://www.stray-light.c
o.uk).
Iain Price (http://www.iain-price.com) diplomirao je i doktorirao
neuroznanost n
a Sveuilitu Cardiff. Sada radi na projektima komunikacije znanosti
s javnou, nas
tavljajui svoju fasciniranost filozofi).una ljudskog uma. Nedavno je
pomogao u
razvoju i prezen
Predgovor
taciji BBC-ovih popratnih javnih dogaanja seriji The Human Mind
(http://www.ope
n2.net/humanmind).
Karen Bunday (k.bunday@imperial.ac.uk) pohaa doktorski studij na
podruju kreta
nja i odravanja ravnotee na londonskom Imperial Collegeu, nakon
to je diplomirala p
sihologiju na Royal Hollowayu pri Sveuilitu London. Objavljivala
je kao koautor
u asopisu Current Biology a trenutno priprema za objavljivanje dva
rada temelje
na na vlastitom doktorskom istraivanju.
Dr. Michael Bach (http://www.augen.uniklinik-freiburg.de/mit/
bach/index.html) j
e profesor neurobiofizike; voditelj je sekcije za istraivanje
funkcionalnog vida
u oftalmologiji na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Freiburgu.
Sretno je oenjen
i ima troje djece. Profesionalno prua elektrodijagnostike usluge
pacijentima s o
nim bolestima, a zanimaju ga temeljna i primijenjena istraivanja
vida, pa pokriv
a i fiziologiju i patofiziologiju vidne percepcije. Hobiji su mu itanje,
plivan
je, programiranje optikih varki, vonja sjede-eg bicikla, a zimi
snowboard i ski
janje. Njegove web stranice demonstriraju i objanjavaju mnoge
zanimljive optike
varke i vizualne fenomene (http://www.michaelbach.de/ot/). Mike
Bywaters
Myles Jones predaje psihologiju na Sveuilitu Sheffield (http://
www.shef.ac.uk/s
pinsn). Glavni istraivaki interes mu je razumijevanje odnosa
signala pri snimanj
u mozga i odgovarajue ivane aktivnosti.
Nicol Spencer Harper je doktorand na projektu CoMPLEX Odsjeka za
fiziologiju lon
donskog University Collegea. Njegov glavni interes je neuralno
kodiranje u slunom
sustavu - kako elektrokemijski impulsi u naem mozgu predstavljaju
zvukove u svij
etu. Meu ostalim interesima su mu jelo i spavanje.
Dr. Sarah- Jayne Blakemore je Royal Society istraivaica na
Institutu za kognitiv
nu neuroznanost pri londonskom University Collegeu. Fokus njenih
novijih istraiva
nja su modani mehanizmi koji stoje u podlozi socijalne interakcije
kod autizma, t
e razvoj socijalnog razumijevanja u adolescenciji. Studirala je
eksperimentalnu
psihologiju na Oxfordu, da bi 2000. godine doktorirala neuroznanost
na UCL-u. Ce
sto dri predavanja o mozgu u kolama, pie novinske lanke o
svojim istraivanjima i da
je intervjue na televiziji i radiju. upama Choiulhury pohaa
doktorski studij kog
nitivnog razvoja u adolescenciji ni Institutu za zdravlje djeteta pri
londonskom
University Collegeu, i diplomirala je neuroznanost. U aritu njezina
Tajne uma
istraivanja su razvoj zauzimanja perspektive i motoriko
predoavanje. Zanima je
i fenomenologija i filozofija uma, te se bavi razumijevanjem znanosti
u javnosti
.
Vaughan Bell (http://www.cf.ac.uk/psych/home/bellvl) je istraiva
i gostujui pre
dava na Sveuilitu Cardiff, gdje se bavi poduavanjem i
prouavanjem psihologije
, uglavnom pokuavajui bolje razumjeti mentalnu bolest i ozljede
mozga. Radi s pr
edstavnicima javnosti te osobljem i pacijentima lokalnih bolnica, a u
sklopu akt
ualnog istraivakog projekta prouavanja neuropsihologije
vjerovanja, anomalnih d
oivljaja, psihoza i deluzija. Kako ni sam nije bez deluzija, uglavnom
se osjea k
ao kod kue.
William Bardel (http://www.bardel.info) je informacijski dizajner,
ivi u Sjedinje
nim Dravama a specijalnost su mu informacijska grafika,
kartografija i pronalaenje
puteva, te strategija dizajna. Njegov rad ukljuuje pretvaranje
kompleksnih ide
ja u jednostavne i pristupane putem strukture. Will je magistrirao
dizajn na po
druju planiranja komunikacije i dizajna informacija na Sveuilitu
Carnegie Mello
n, a diplomirao je i engleski jezik na koledu Kenyon; studirao je
dizajn informac
ija na koli za dizajn SIGDS u Rhode Islandu.
Zahvale
eljeli bismo zahvaliti svima koji su pridonijeli knjizi svojim idejama,
trikovima
, strunou i vremenom. Svima koji su na Internetu podijelili sa
svijetom svoja i
straivanja i demonstracije: uinili ste neto divno.
Rael Dornfest bio je na urednik i vodi. Bilo je to dugo putovanje, i
bez njega n
e bismo stigli ni blizu ovome gdje smo sada; to vrijedi i za ostatak
O'Reillyjev
e ekipe. Hvala svima.
Nai su tehniki urednici i savjetnici bili istinske zvijezde. Hvala to
ste pazili
na nas. I naravno, hvala Jamesu Croninu, koji nam je u Helsin-kiju
ponudio vino
i razgovor - i jedno i drugo bilo nam je nuno da osmislimo ovu
knjigu.
Puno hvala BBC-u to je bio fleksibilan i zaposlio nas obojicu na
nekoliko mjeseci
(u razliitim svojstvima). Zahvaljujemo i naim tamonjim
kolegama i prijateljima,
kao i onima na etvrtom programu radija.
Od mnogih programa kojima smo se sluili pri planiranju,
istraivanju i pisanju, naj
vie nam je pomogao MoinMoin Python WikiClone (I il lp://
moinmoin.wikiwikiwob.ch
:).
Predgovor
E, da, moramo odati priznanje i aju. Puno, puno aja. Moda
previe, treba rei.
Tom
Matt je bio najbolji koautor kojeg sam mogao poeljeti - hvala to si
me uzeo u ekip
u i vodio. Bilo je i pouno i jako zabavno.
elio bih zahvaliti svim svojim predavaima, prijateljima i kolegama
s Odsjeka za
psihologiju Sveuilita Sheffield. Tamo sam dobio sliku o tome kako
treba izgledat
i dobro psiholoko objanjenje, i koliko je uzbudljiv pothvat stii do
njega.
Ne bih uspio bez moje obitelji i prijatelja - starih, novih, onih blizu i
onih d
aleko. Silno sam zahvalan svakome tko me izveo van, podijelio sa
mnom svoje vrij
eme, nahranio me i napojio, okuio i bio tako ljubazan da mi udovolji
i poslua mo
je ponekad preuzbueno brbljanje. Previe je zahvala da bih mogao
pojedinano nave
sti sva vaa imena, ali siguran sam da ete se prepoznati.
Posebno zahvaljujem svom bratu Jonu, Nicolu koji je uvijek bio uz
mene i koji je
uvijek razumio, hvala Danu i Gemmi koji su me vodili u izlaske u
Londonu, oboje
ste me nadahnuli, svatko na svoj nain.
Matt
Kad sam itao preopirne zahvale i isprike autora njihovim
voljenima, moram prizna
ti da sam mislio da malo pretjeruju. Sada se pokazalo da nije tako.
Hvala ti, Eh
san.
Drugo, ako budete u prilici otii na pie s Tomom, nemojte je
propustiti. Nai su
me tjedni susreti za dorukom ovoga ljeta ostavljali bez daha.
Slubeno govorei, i na kraju, dok ovo piem povrina mojih onih
unjia obasjana je
svjetlom zvjezdanog sustava p Eridiani. p Eridiani, zdravo!
Proslov
Razmislite na trenutak o tome to se sve dogaa dok itate ovaj tekst:
kako vam se
oi miu da bi se fokusirale na rijei, kako odsutno ekate ruku dok
razmiljate,
pomislite na pokrete, umove i druge stvari koje ometaju a vi ih
filtrirate. Kako
sve to funkcionira? Kao mozak mozgu, odat u vam tajnu: nije lako.
Mozak je zastraujue sloeno okruenje za obradu informacija.
Uzmimo, na primjer, pro
cese ukljuene u vid. Jedan od zadataka koji trebamo obaviti da bismo
vidjeli je
st zapaziti pokrete u svakom djeliu vidnog polja, koji se odvijaju u
tom i tom
smjeru, tom i tom brzinom, i predstaviti to kretanje u mozgu. Ali u
svjetlu koje
pada na mrenicu vidjeti lice, dokuiti koji osjeaj ono pokazuje, i
onda taj poj
am nekako predstaviti u mozgu, drukiji je zadatak.
U odreenoj mjeri mozak je modularan, pa bi nam to moglo pomoi
da proniknemo u
njega, ali stvari nisu tako crno-bijele. Procesni podsustavi mozga
naslagani su
jedan na drugi, ali njihova funkcija nalazi se as ovdje as ondje i nije
organi
zirana kao slijed zasebnih faza. Cesto se isti zadatak obavlja na vie
razliitih
mjesta i na vie razliitih naina. To nije jasan mehaniki sustav
poput satnog me
hanizma ili kompjuterskog programa; za isti ulaz neemo uvijek dobiti
isti izlaz
. Automatske i voljne radnje su jako isprepletene, esto neraskidivo.
Dijelovi v
ida koji izgledaju potpuno izolirano od svjesnih doivljaja odjednom
daju razliit
e rezultate kad se promijene svjesna oekivanja.
Informacijske transformacije u mozgu dodatno se kompliciraju
povijesnim, raunal
nim i arhitektonskim ogranienjima. Razvoj mozga u evolucijskom
vremenu doveo je
do toga da mu je teko vratiti se korak u 11.1 trag; struk t ura mozga
mora odi.ia
vati njegov razvoj i promjene nje-
Tajne uma
gove svrhe. Prorauni se moraju izvoditi to je bre mogue -
govorimo
0 reakcijama kraim od sekunde - ali brzina kojom informacije putuju
meu fizik
im dijelovima mozga nije neograniena. Sve su to ogranienja s
kojima treba radi
ti.
to nas sve dovodi do jednog pitanja: kako uope poeti shvaati to
se tu dogaa?
Kognitivna neuroznanost je izuavanje biologije mozga koja lei u
pozadini naih men
talnih funkcija. To je skup metoda (kao to su snimanja mozga i
raunalno modelira
nje) koji u kombinaciji s odreenim nainom gledanja na psiholoke
fenomene otkriv
a gdje, zato i kako mozak te fenomene ostvaruje. To nije ni klasina
neuroznanost
- turneja niske razine po biologiji mozga - ni ono to mnogi smatraju
psihologijo
m - meta-foriko istraivanje ljudskog unutranjeg ivota; ne, to je
nain gledanja na
mozak koji trai njegove temeljne sastavnice i pravila to postupno
tvore svjesne d
oivljaje i radnje.
Imajui u aritu panje i bioloki supstrat i fenomen visoke
razine, svijest, uspijevam
o rasplesti vor mozga. Upravo je to raspletanje razlog zbog kojeg ne
morate bit
i kognitivni neuroznanstvenik da biste uivali u plodovima ovog
znanstvenog polja.
Ova je knjiga zbirka naina sondiranja trenutanog rada mozga. Nije
to udbenik -
knjiga zapravo vie lii na bife. Svaki hakerski trik je jedno
sondiranje u djelat
nost mozga, jedna mala demonstracija. Gledajui kako mozak reagira,
uoavamo tra
gove struktura i projektantskih odluka koje su dovele to tih reakcija,
da bismo
nauili jo neto o tome kako je sastavljen mozak.
Istodobno, pokuali smo pokazati da se voljni osjeaj "ja" ne moe
odvojiti od autom
atske prirode mozga - podjela na voljno i automatsko ponaanje je
slinija plimi i
oseki, a svojim kognitivnim sposobnostima baratamo istovremeno
podsvjesno i s n
amjerom, onako kako, recimo, baratamo svojim rukama, olovkom ili
blanjom.
U odreenom smislu, pokuavamo razumjeti sposobnosti koje
podupiru um. Pretpostavi
mo da smo razumjeli u kojoj se mjeri praznine u vidnom polju
neprestano popunjav
aju, ili kakvi e zvukovi i svjetla - izvjesno - zaokupiti nau panju
(a kakvi nee
): s tim emo spoznajama moi dizajnirati bolja pomagala i bolja
suelja koja ra
de u skladu s prirodom nae mentalne arhitekture, a ne rade protiv
nje. Moi emo
malo bolje razumjeti sami sebe; saznati neto malo vie o tome na
to trzamo, 11 vrlo
rc.ilnom smislu.
lo:; jr.in plus je zab.iv.i. To jf kljuno. Kognitivna neuroznanost je
1 ni I n i lu ni iva die iplina. I 'i itovanji' po mozgu tek je odnedavna
dostupn
o
Proslov
i veoma je ugodno. Uinci koje emo vidjeti su posve stvarni, ali o
njihovim obj
anjenjima jo uvijek se raspravlja. U kartografiranju tog novog
teritorija sudjeluj
emo ve time to se ukljuujemo u igru. Piui ovu knjigu uoavali
smo kako na sustav
panje vrluda po sobi, hvatali smo se kako preuzimamo gestikulaciju
ljudi s kojim
a razgovaramo, igrali smo se s bojom gradskog prometa i perifernim
vidom. To je
zabavni dio. Ali dogaalo nam se i da se naemo u stisku argumenata
iz znanstven
e literature, a stjecali smo i nove uvide u facete naeg svakodnevnog
ivota, na pri
mjer zato su jedne web stranice iritantne a druge su izvedene osobito
dobro. Ako
smo ovom knjigom uspjeli uiniti i taj svijet malo pristupanijim,
onda smo uspj
eli. Ako naiete na neki novi nain da se te ideje primijene i, jasno,
nove teme
koje nismo dotaknuli, molimo, javite nam. I mi hoemo biti dio igre.
aZato hakerski?
oNaziv "haker" ima lou reputaciju u medijima. Mediji koriste tu rije za
one koji
uprovaljuju u raunala i pretvaraju ih u oruje kojim nanose tetu. No,
meu programe
erima naziv "hakerski trik" znai "brzo i prljavo" rjeenje nekog
problema ili pame
etan nain da se neto obavi. A naziv "haker" shvaa se kao veliki
kompliment i zna
i da je ta osoba "kreativna", tehniki dobro potkovana i sposobna.
uOvime pokuava
mo ponovo osvojiti tu rije, dokumentirati dobre naine da se bude
haker, i pren
ijeti hakersku etiku kreativnog sudjelovanja na neinicirane. Vidjeti
kako drugi
rljudi pristupaju sustavima i problemima esto je najbri nain da se
eneto naui o n
ovoj tehnologiji.
iMozak, kao i svi skriveni sustavi, teritorij je kao naruen za znatieljne
hakere.
Zahvaljujui relativno nedavnim otkriima u kognitivnoj ne-
ouroznanosti, moemo za
dovoljiti djeli te znatielje i dajui utemeljena objanjenja nekih
ia
opsiholokih uina
ka umjesto da ih samo navedemo, i rasvijetliti unutarnji rad mozga.
Neke stavke u ovoj kolekciji su odlini trikovi kojima se mozak koristi
da bi ob
eavio posao. Gledajui na mozak ovako izvana, teko je ne biti
impresioniran time k
aako funkcionira. Drugi hakerski trikovi ukazuju na zakoljice naeg
ouma koje moemo
iskoristiti na neoekivan nain, i sve je to sastavni dio uenja
provlaenjem kr
oz vijuge i brazde te odnedavna razotkrivene tehnologije.
ZELINA
Tajne uma
rK -. . - - ^
Tajne
ei uma je knjiga za one koji ele saznati neto vie o tome to im se
dogaa u glavi,
kao i za one koji e na neki novi nain skupljati trikove igrajui se sa
suelj
em izmeu nas i svijeta. udesno je lako ukljuiti se: napokon, mozak
imamo svi.
uKako se sluiti ovom knjigom
Akoo elite, moete proitati knjigu od korica do korica, ali svaki trik je
samostala
in pa slobodno listajte i skaite na poglavlja koja vas najvie zanimaju.
Ako je ne
gdje potrebno predznanje, uputit emo vas na odgovarajui prethodni
trik.
uSve demonstracije u knjizi sami smo iskuali, tako da znamo da e kod
veine ljudi
funkcionirati onako kako je obeano; to su stvarni fenomeni. Dapae,
neki e va
s iznenaditi: ni sami nismo vjerovali da funkcioniraju dok ih nismo
probali. Obj
anjenja su saeci aktualnog znanstvenog znanja - esto su to trenutni
aa
prikazi raspr
ava koje se i dalje vode. U tim sluajevima budite otvorena uma jer
uvijek posto
aji mogunost da e se nae shvaanje promijeniti nakon nekih buduih
aistraivanja.
aKako o svakoj temi ima tako mnogo istraivanja, upuivali smo na web
stranice, knj
ige i znanstvene radove u kojima moete saznati neto vie. Slijedite te
oei
reference. To
su fantastina mjesta gdje moete istraiti iri kontekst pojedinog trika, i
oa
dovest
e vas na druga zanimljiva mjesta i stvoriti zanimljive veze.
Kad je rije o radovima iz znanstvenih asopisa, oni su okosnica
znanstvenog zna
nja. Ponekad je teko doi do njih, a ponekad ih je teko razumjeti, ali
ee
smo ukljui
li i takve reference jer ete ih morati koristiti ako zaista elite ii do
kraja (
i stii do samog ruba znanstvenog znanja). Osim toga, za mnoge
znanstvenike doka
z niti ne postoji ako nije objavljen u znanstvenom asopisu. Da bi do
otoga dolo,
aistraivanje moraju recenzirati drugi znanstvenici iz tog podruja,
sustavom zvani
em znanstvena recenzija. Iako taj sustav nije sasvim nepristran i greke
se dogaaj
uu, on znanost ini kolektivnim pothvatom i prua stanovitu garanciju
kvalitete.
lanci iz asopisa navode se vrlo precizno pa smo u knjizi slijedili
nain citir
anja Amerikog psiholokog udruenja (http://www.apastyle, org).
ou
Navodi izgledaju ot
prilike ovako:
Lettvin, J., Maturana, H., McCulloch, W., i Pitts, W. (1959). What
the frog's ey
e tells the frog's brain. Proceedings of the IRP, 47(11), 1940-1951.
Proslov
Prije godine objavljivanja (u zagradi) popisani su autori. Nakon
godine je naslo
v lanka, a u kurzivu slijedi naziv asopisa u kojem ete ga pronai.
Slijede go
idite (u kurzivu) i broj (u zagradi). Na kraju dolaze brojevi stranica.
(Shema nav
oda je dostupna na Internetu, http://www.uu.
edu/cwis/cwp/library/workshop/citap
a.htm.) U tekstu ete esto vidjeti izraz "et al." nakon glavnog autora
lanka.
To je uobiajena kratica za "i drugi" ili "i suradnici".
Mnogi, iako ne svi, asopisi imaju svoje elektroniko izdanje, od kojih
ete nek
ima moi pristupiti besplatno. Veina zahtijeva pretplatu, a neki e
vam izdava
ii omoguiti i plaanje samo odabranog lanka. Ako idete u knjinicu,
obino sveui
linu knjinicu, provjerite da li je pretplaena na asopis koji elite, ali i
ii
ima li
godite u kojem je objavljen lanak koji traite.
ia
Ako imate sree, lanak e biti ponovno objavljen na Internetu. To je
est slua
oj s klasinim, ali i najnovijim lancima, koje su autori moda stavili na
svoju st
aranicu s objavljenim radovima. Dobar nain pretraivanja dostupnih
radova u PDF fo
rmatu pomou Googlea (http://www.google, com) je: "What the Frog's
Eye Tells the
Frog's Brain" filetype: pdf
aDrugi nain je pretraivati po imenu autora uz dodatak rijei
"publications" kako
oa biste dobili lanke, demonstracije i jo neobjavljena istraivanja, to je
zlatni rudn
ikeiako elite nauiti neto vie o pojedinoj temi.
Preporuena literatura
Ako elite stei opu sliku, umjesto da trite za detaljima pojedine
oprie, moda e
te radije proitati neku knjigu o tom podruju. Slijedi nekoliko nama
omiljenih
aknjiga o nama najdraim temama; sve one ine specijalistiku gradu
pristupanom i
ostatku svijeta:
Paul Bloom, Descartes's Baby: How the Science of Child
Development -Explains W
ihat Makes Us Human (2004). Pronicavo razmiljanje jednog od
avodeih istraivaa.
Andy Clark, Natural-Born Cyborgs: Minds, Technologies, and the
Future of Human I
ntelligence (2003). Clark postavlja pitanje je li inteligencija
aograniena naom l
uubanjom ili je dio alata i tehnika kojima se sluimo.
I Tajne uma
Terrence Deacon, Symbolic Species: The Co-Evolution of
Language and the Brain (1
997). Provokativna integracija informacija iz razliitih disciplina od
koje e v
am se zavrtjeti u glavi.
oDaniel Dennett, Consciousness Explained (1991). Psiholoki
informirana filozofija.
aSvijest na koncu ne biva objanjena, ali put je krajnje zabavan.
Richard Gregory, Eye and Brain: The Psychology of Seeing (1966).
Eru-ditski i du
hovito - klasini uvod u psihologiju vida.
Judith Rich Harris, The Nurture Assumption: Why Children Turn
Out the Way They D
o (1998). Evolucijska psihologija razvoja djeteta, odlino tivo koje
preispituje
apretpostavku da roditelji predstavljaju najvaniji utjecaj u ivotu
djeteta. Vidi ta
koer web stranicu na http:// home.att.net/~xchar/tna.
Steven Johnson, Mind Wide Open: Your Brain and the
Neuroscience of Everyday Life
a(2004). Sto najnovija otkria znanosti i tehnike o mozgu znae za nae
samorazumi
jevanje kao pojedinaca.
Steven Pinker, The Language Instinct: How the Mind Creates
Language (1995). Uvje
rljiv argument u prilog postojanja uroene jezine sposobnosti i
omodane strukture
akoje odraavaju jedna drugu.
V. S. Ramachandran i Sandra Blakeslee, Phantoms in the Brain:
Probing the Myster
ies of the Human Mind (1998). Sto nam ozljede mozga govore o tome
kako mozak fun
kcionira.
Oliver
e Sacks, ovjek koji je svoju enu zamijenioeirom i druge
klinike prie (1998
). Informativne i humane anegdote o pacijentima s raznim vrstama
oteenja mozga.
Ako traite neto dublje, preporuujemo da pokuate sa sljedeim
aeu
naslovima:
Richard Gregory (ur.), The Oxford Companion to the Mind (1999).
Autoritativna i
zabavna zbirka eseja o svim aspektima mozga.
Douglas Hofstadter, Godel, Escher, Bach: an Eternal Golden Braid
(1979). Klasin
ao istraivanje uma, stroja i matematike autoreferen-cijalnosti. Na
astranjoj strani
mog primjerka s pravom se kae: "vjeba u najboljoj mentalnoj teretani
ae
u gradu".
Keith Stanovich, How to Think Straight About Psychology (1997).
Kako primijeniti
kritiko miljenje na psiholoke teme.
io
Proslov
Organizacija knjige
Knjiga je podijeljena na deset poglavlja, organiziranih po temama:
Prvo poglavlje, U mozgu
Pitanje nije samo "Kako zaviriti u mozak?" nego i "Kako govoriti o
onome to tamo
vidimo?" Mnogo je naina da se dobije slika o tome kako je mozak
strukturiran (o
ad mjerenja izvanjskih reakcija do fotografiranja unutranjosti) - to je
polovica o
vog poglavlja. Ostatak je posveen drugom pitanju: upit emo neke
prizore, posje
atiti znamenitosti i istraiti geografiju mozga.
Drugo poglavlje, Vid
eVidni sustav protee se cijelim putem od toga kako miemo oi do toga
kako rekonst
ruiramo i vidimo pokrete na osnovi "sirovih" slika. Osjetilo vida nam
aje vano; on
o pokriva irok raspon frekvencija i odvija se na velikim udaljenostima
(za razlik
u od, recimo, dodira), to svoj odraz ima u veliini ovog poglavlja.
aTree poglavlje, Panja
aPanja je jedan od mehanizama kojima filtriramo informacije prije
nego stignu do s
vjesnog doivljaja. Nekad je voljna (moete obratiti panju na neto) a
ooae
nekad automatska
(neto vam moe privui panju) - ovdje se bavimo funkcioniranjem
eoa
apanje i nekima od nj
enih ogranienja.
etvrto poglavlje, Sluh i jezik
eZvukovi obino odgovaraju dogaajima; buka obino znai da se neto
upravo dogodil
o. Vidjet emo emu slue nae ui, da bismo preli na jezik i neke od
uaue
naina na koje pr
onalazimo znaenje u rijeima i reenicama.
Peto fioglavlje, Integracija
uRijetko se sluimo samo jednim osjetilom; obino potpuno koristimo
sve informacije
odo kojih moemo doi, pri emu integriramo vid, dodir, svoje jezine
mogunosti i
druge ulazne podatke. Kad se osjetila jedna s drugima slau, naa je
aa
percepcija svi
jeta izotrenija. Pogledat emo kako mijeamo naine djelovanja (i kako
oe
osi ne moemo i
zbjei da to i mimo, ak i kad ne elimo) i to se dogaa kad su osjetila
u nesuglas
ju.
Tajne uma
esto poglavlje, Kretanje
Ovo poglavlje pokriva tijelo - vidjet emo kako je sliku koju mozak
aima o naem ti
ujelu lako zbuniti i kako se svojim tijelom sluimo pri interakciji sa
svijetom. Tu
imamo jednu varku za van, a osvrnut emo se i na dominantnost
lijeve, odnosno d
esne ruke.
Sedmo poglavlje, Zakljuivanje
rMi nismo graeni kao savreni logiki strojevi; oblikovani smo tako da
se to bolje
snaemo u svijetu. Ponekad se to oituje u tome kakve zagonetke
edobro rjeavamo a
kakve stvari nas lako zbune.
Osmo poglavlje, Objedinjavanje
aOsjetila nam umnogome pomau da rekonstruiramo to se dogaa u
univerzumu. Uzrok i p
oosljedicu ne moemo izravno percipirati, nego samo to da su se dvije
stvari dogodi
le u otprilike isto vrijeme na otprilike istom mjestu. Isto vrijedi za
osloene obj
aekte: zato vidimo cijelu osobu umjesto trupa, glave i zbirke udova?
Objekte i uzr
one odnose rekonstruiramo na osnovi jednostavnih naela koja emo
koristiti u o
vom poglavlju.
Deveto poglavlje, Pamenje
Ne bismo bili ljudi da stalno ne uimo i ne mijenjamo se, i pritom
postajemo dru
kiji. Ovo poglavlje pokriva poetak uenja na razini pamenja unutar
vrlo kratk
ih perioda (obino minuta). Nadalje, razmotrit emo i manifestacije
nekoliko na
ina na koje uimo i pamtimo.
Deseto poglavlje, Drugi ljudi
Drugi ljudi su sasvim poseban dio naeg okruenja i treba rei da se na
aua
mozak njima b
oavi na poseban nain. Izvrsno nam ide itanje emocija, jo smo bolji u
aoponaanju em
ocija i drugih ljudi openito - tako smo dobri da ponekad to inimo
nenamjerno.
Pozabavit emo se i jednim i drugim.
Proslov
iKonvencije koritene u ovoj knjizi
U knjizi se koriste sljedee tipografske konvencije: Kurziv
Njime oznaavamo URL-ove, imena i ekstenzije datoteka, te imena
direktorija. Na
primjer, staza u datotenom sustavu pojavit e se kao /Programiranj
e/Aplikacij
e.
Boja
uDruga boja slui za oznaavanje unakrsne reference u tekstu.
Posebno obratite panju na biljeke koje su sloene izvan teksta, a prate
aeo
ih sljedee
sliice:
rOvo je savjet, sugestija ili opa napomena. Sadri korisne dodatne
informacije o t
emi.
^1 Ovo je upozorenje, koje esto znai da vam moe biti naruena
ou
privatnost,
oili da moete izgubiti novac.
Ovo je popratna napomena, lateralni ili usputni komentar. Mislili smo
daje zanim
ljivo, ali ne bitno.
iKoritenje materijala iz ove knjige
Bit emo vam zahvalni ako navedete izvor, ali to ne zahtijevamo.
Navod se obino
sastoji od autora, naslova, izdavaa i ISBN-a. Na primjer: "Tom
Stafford i Matt
Webb, Tajne uma, za hrvatski prijevod Jesenski i Turk, ISBN 953-
222-208-1."
aAko osjeate da vaa upotreba materijala iz ove knjige izlazi iz opsega
opotenog kor
itenja ili prethodnog doputenja, slobodno nam se obratite na adresu
iu
naklada@jesens
ki-turk.hr.
Tajne uma
Kako stupiti u kontakt s nama
Ispitali smo i provjerili informacije koje se nalaze u knjizi najbolje to
smo mog
oli, ali moda otkrijete neke nove eksperimentalne dokaze, ili mislite da
se promij
enilo prevladavajue znanstveno razumijevanje. Kao itatelj ove
oknjige, moete nam
jpomoi da poboljamo budua izdanja tako da nam aljete svoje
komentare. Molimo, ob
eavijestite nas o eventualnim pogrekama, netonostima, bugovima,
zbunjujuim ili d
evosmislenim izjavama i tipografskim grekama, ako ih pronaete bilo
gdje u knjizi.
Takoer
o vas molimo da nas obavijestite to moemo uiniti da vam
knjiga bude korisni
ja. Vae komentare shvaamo ozbiljno i pokuat emo ugraditi razumne
au
prijedloge u bu
odua izdanja. Moete nam pisati na adrese:
Naklada Jesenski i Turk
Sokolgradska 58
10000 Zagreb
tel. (01) 3845 044/048, fax (01) 3845 049
O'Reilly Media, Inc.
1005 Gravenstein Highway North
Sebastopol, CA 95472
USA
tel. +1 707 829 0515, fax +1 707 829 0104
oZa tehnika pitanja ili komentare o knjizi, poaljite nam e-mail na
adresu: bookqu
estions@oreilly.com
iKnjiga Tajne uma ima vlastitu web stranicu na kojoj ete pronai vie i
dalje o kn
jizi i oko knjige, a imamo i blog: http://www.mindhacks.
com
rO'Reillyjeva web stranica izvornog izdanja sadri primjere, ispravke i
planove za
budua izdanja. Adresa je: http://www.oreilly.com/ca-taiog/mindhks
iVie informacija o drugim izdanjima O'Reillyja i Naklade Jesenski i
Turk dobit et
e na: http://www.oreilly.com, http://www.jesenski-turk.hr
Proslov
Imate trik?
oO ostalim knjigama iz serije moete se informirati, kao i dodati nove
trikove za b
udua izdanja, na adresi: http://hacks.oreilly.com
Prvo poglavlje: U mozgu
" trikovi 1
_#1-12j
Nikad nije sasvim tono rei: "Ovaj djeli mozga je iskljuivo
odgovoran za funk
eciju X." Uzmimo, na primjer, vidni sustav [trik #13J; on se protee kroz
mnoge dij
elove mozga i ne postoji podruje koje bi bilo odgovorno iskljuivo za
vid. Vid
se sastoji od puno razliitih podfunkcija, a mnoge od njih mogue je
kompenzirat
oi ako neko podruje postane nedostupno. Kod nekih tipova oteenja
mozga mogue je
i edalje vidjeti ali ne moi odrediti to se kree ili ne vidjeti koje je neto
boje
.
oNo, moemo promatrati koja su podruja mozga aktivna dok se obavlja
odreena aktiv
nost - bilo to, od prepoznavanja lica do sviranja klavira - i donositi
zakljuke
na osnovi tih zapaanja. Moemo dati ulazni podatak i gledati kakav
ao
emo dobiti izla
ozni podatak - to je pristup prouavanju uma kao crne kutije. A moemo
raditi i pre
uma unutra, i pokuati uoiti koje sposobnosti nedostaju ljudima s
odreenim tipovi
ma modanih oteenja.
oo
aOvo posljednje pripada neuropsihologiji [trik #6] i vana je metoda u
psihologiji.
Mali, izolirani modani udar moe deaktivirati vrlo specifina podruja
oo
mozga, a oz
ljeda (iako rjee) moe otetiti tek mali dio mozga. Uoimo li to takve
oo
iosobe vie ne m
oogu initi u tim patolokim sluajevima, dobit emo pouzdane naznake
o funkcijama
tih podruja mozga. Drugi nainje eksperimentiranje na ivotinjama,
namjerno odstr
anjivanje dijelova mozga kako bi se vidjelo to e se dogoditi.
No, te se metode zasnivaju na patologiji - dostupne su i manje inva-
zivne tehnik
ie. Briljivo eksperimentiranje - mjerenje tipova i vremena reakcija, te
ebiljeenje p
aromjena reakcija na odreene podraaje - jedna je takva alternativa. To
je kogniti
ovna psihologija [trik #1], znanost donoenja deduktivnih zakljuaka o
strukturi mo
nzga pomou obratnog ine-
Saznajmo kako mozak radi a da ne gledamo unutra
onjeringa izvana. Ona ima uglednu povijest. Ali odnedavna moemo
otii i korak dalj
ue. Kad se tehnike kognitivne psihologije udrue s metodama snimanja i
tehnikama po
dr ivanja [trikovi #2 do #5], moemo gledati mozak i manipulirati
aoa
ao
njime izvana, a d
oa ne moramo, recimo, rezati lubanju i vaditi modanu tvar. Te su
metode snimanja t
aako vane i toliko se spominju u ostatku knjige, da u ovom poglavlju
dajemo pregle
d nekih najee primjenjivanih tehnika i ukratko ih objanjavamo.
ea
Kako bi ostatak knjige imao smisla, nakon to se osvrnemo na razne
tehnike neurozn
ianosti, napravit emo kratku turneju po sredinjem ivanom sustavu
[trik #7], od kr
ealjenice do mozga [trik #8] i konano pojedinanog neurona [trik #9].
No, pritom
nas zapravo zanima kako se ta biologija manifestira u svakodnevnom
ivotu. Sto za
nae sustave donoenja odluka zapravo znai to to su sastavljeni od
ao
neurona a ne od s
rilicija, poput raunala? Znai to, da mi nismo softver koji se izvrava
na nekom h
aardveru. To dvoje je jedno te isto, i fizika svojstva naeg mentalnog
supstrata n
aeprestance
a prodiru u na svakodnevni ivot: znak raspoznavanja naih
neurona je oit k
ad bre reagiramo na jarko svjetlo [trik #11 ], a nai bioloki korijeni
rao
izbijaju na p
ov inu kad se tok krvi ubrzava jer ozbiljno razmiljamo [trik #10].
rir
ri
aI konano, bacite pogled na sliku tijela kakvo va mozak misli da imate
i uspostav
ite vezu sa svojim unutarnjim osjetnim homunkulusom [trik
Kako saznati to je u crnoj kutiji a da ne virite u nju? To je izazov koji
um post
avlja pred kognitivnu psihologiju.
Kognitivna psihologija je psihologija temeljnih mentalnih procesa,
kao to su perc
aepcija, panja, pamenje, jezik, odluivanje. Ona postavlja pitanje: "Na
kojim se
elementarnim operacijama zasniva um?"
Problem
o je u tome to, iako moete mjeriti to nekome ide u glavu
(ulaz) i ugrubo mjer
itieito to neto ini (izlaz), to vam ne govori nita o onome to se dogaa
u meuvremen
nu. To je crna kutija, klasini problem obratnog inenjeringa.1 Kako da
shvatimo ka
ko funkcionira bez gledanja u program?
#12].
trik
#1
trik # 1
oDanas nam, naravno, na raspolaganju stoje tehnike snimanja modane
aktivnosti (kao
to su EEG [trik #2], PET [trik #3] i fMR [trik #4]),
kojima moemo zaviriti u unutranjost glave i gledati mozak, a tu su i
oa
informacije i
z anatomije te informacije dobivene od osoba s modanim oteenjima
oo
[trik #6], na os
novi kojih moemo izgraditi miljenje o tome kako mozak izvodi
oi
algoritme od kojih se
sastoji um. Meutim, te nam tehnike nisu uvijek bile dostupne, i
njihova upotre
iba nije ni laka ni jeftina. Eksperimentalni psiholozi ve vie od sto
godina dotje
ruju metode kojima se dolazi do uvida u rad mozga bez petljanja s
unutranjou - to
ao
se moderno zove kognitivna psihologija.
eEvo primjera jednog rjeenja u stilu kognitivne psihologije iz knjige
Google Hacks
(http://www.oreilly.com/catalog/googlehks). Google, dakako, ne
udoputa pristup al
goritmima koji pogone njegove pretrage, pa su autori Google Hacks
Tara Calishain
i Rael Dornfest bili prisiljeni na malo eksperimentiranja. Oito, ako
unesete d
vije rijei, Google daje stranice na kojima stoje obje. Ali kakvo
znaenje ima n
ajihov poredak? Evo pokusa. Pretraite Google rijeima "reverse
engineering" /obrat
nni inenjering/ a zatim rijeima "engineering reverse". Rezultat nije isti;
itovi e, p
aonekad se razlikuje ak i kad se pretrauje rijeima koje se inae ne
pojavljuju z
aajedno. Tako bismo mogli zakljuiti da poredak jest vaan; Go-ogleov
apretraivaki a
ulgoritam poredak na neki nain uzima u obzir. Ako pokuate srezati
pretragu tako d
a odaje samo nekolicinu eljenih rezultata, moda ete s vremenom
preciznije dokuiti
utjecaj poretka rijei.
U biti, to pokuavaju i kognitivni psiholozi: obratno-inenjerski
un
pristupiti temeljn
im funkcijama uma tako to manipuliraju ulaznim podacima i gledaju
rezultat. Ulazn
i podaci su esto strogo kontrolirane situacije u kojima se od ispitanika
atrai da
donose prosudbe ili reagiraju na razne vrste situacija. Koliko se rijei s
popi
osa koji ste juer nauili jo uvijek sjeate? Koliko crvenih toaka
vidite? Pritis
nite tipku kad vidite da se na ekranu pojavio X. Takve stvari. Brzina
kojom reag
iraju, broj pogreaka, ili obrasci prisjeanja, ili uspjenost, govore nam
ee
eneto o inf
aormacijama koje koriste nai kognitivni procesi, te kako ih koriste.
No, obratni inenjering mozga tei je od obratnog inenjeringa softvera, i
nen
to zbog nek
oliko stvari.
oBioloki sustavi su esto kompleksni, ponekad ak kaotini (u
tehnikom smislu). T
uo znai da nije nuno da jedna promjena ulaznih podataka odgovara
jednoj promjeni
izlazne reakcije. U logiki zasnovanom ili linearnom sustavu jasno
vidimo uzrok
i posljedicu. U umu, meutim, nema tako urednog preslikavanja.
Mah1 stvari daju
veliki uinak, a velike promjene okolnosti ponekad donose slabo
vidljivu r.i/.li
ku u nainu na
okoji reagiramo. Bioloke funkcije - ukljuujui kogniciju- esto su
iposredovane vie
strukim procesima. To znai da su one robusne u pogledu promjena u
samo jednom p
orocesu koji ini podlogu bioloke funkcije, ali i to da ne reagiraju
uvijek onako
ukako biste oekivali kad pokuate na njih utjecati.
Osim toga, ljudi nisu dosljedni na isti nain na koji to softver ili
strojevi ob
ino jesu. Dva izvora varijacije su umovi i uenje. Ne odgovaramo
automatski isto
asvaki put na isti podraaj. To se ponekad dogaa bez oitog razloga, i
tu nasumi
nost
a nazivamo um. No, ponekad se nae reakcije mijenjaju s razlogom,
ne zbog uma, ve
azato to sam in prvobitne reakcije daje povratnu informaciju naem
obrascu reagir
anja na sljedei sluaj (na primjer, kad kupite novi bicikl, u poetku
ste oprez
ni pri koenju jer ne znate koliko e vam trebati da stanete, ali svaki
put kad
morate naglo zakoiti postajete bolje informirani o tome kako sljedei
put treba
te kontrolirati koenje). Gotovo svako djelovanje utjee na kasniji
postupak obr
ade, pa psiholozi pri ispitivanju jako paze na to da je ispitanik ili ve
mnogo
puta
i radio ono to se ispituje, pa vie ne mijenja svoju reakciju, ili to
nije radio
nikad.
Drugi problem na koji nailazimo kad hoemo nagaati kako
funkcionira um jest da
se ljudima ne moe vjerovati kad nude svoje miljenje o tome zato su
oia
eneto uinili i ka
ko su to uinili. Poetkom dvadesetog stoljea psihologija se jako
oslanjala na
introspekciju i zbrka koja je zbog toga nastala dovela je do pokreta
koji e pre
vladavati psihologijom do sedamdesetih: biheviorizma. Biheviorizam
je inzistirao
nao tome da dijelom psihologije treba smatrati samo ono to se moe
pouzdano mjeriti
, a iskljuivao je svako pozivanje na unutarnje strukture. Posljedica
toga bila
je da smo se trebali pretvarati da je psihologija samo prouavanje
povezanosti p
aodraaja s reakcijama. Time je psihologija postala eksperimentalno
puno rigoroznij
a (netko bi rekao: i manje zanimljiva). Psihologija danas prepoznaje
potrebu da
se um postulira kao neto vie nego podudaranje podraaja i reakcije,
eia
iako su kognitiv
ni psiholozi od biheviorista preuzeli oprez prema introspekciji. Za
kognitivne p
sihologe,
e ono to ste naveli kao razlog zbog kojeg ste neto uinili
osamo je jo jedan
podatak, koji ni na koji nain nije privilegiran u odnosu na bilo to
drugo to su
mjerili, niti je vjerojatnije da je ispravan.2
Kognitivna psihologija odvela nas je daleko. U ovoj se knjizi obrauju
mnogi fen
omeni koje su otkrile kognitivna i eksperimentalna psihologija -
primjerice trep
ataj panje [trik #39] i dosjee,mje ovisno o stanju [trik #87]. Strogost i
precizno
st metoda to ih je razvila kognitivna psihologi-ja jos su nezaobilazne,
a danas i
oli moemo upotrijebiti zajedno s meto
Elektroencefalogram: stvaranje velike slike pomou EEG-a
dama koje nam daju uvid u strukturu mozga i procese koji tvore
podlogu prouavan
og fenomena.
eBiljeke
1. Daniel Dennett je napisao kratki esej pod naslovom "Cognitive
Science as Reve
rse Engineering" (http://pp.kpnet.fi/serioa/cdenn/ cogscirv.htm) u
kojem rasprav
lja o filozofiji tog pristupa umu.
2. Psiholog Darly Bern to je formalizirao "teorijom samopercepcije".
aOn kae: "Oso
ba dolazi do spoznaje o svojim stavovima, osjeajima i unutarnjim
stanjima tako t
o zakljuuje o njima na osnovi opaanja vlastitog ponaanja i okolnosti
aa
u kojima se
epojavljuju. Kad su unutarnji nagovjetaji slabi, dvosmisleni ili ih je
nemogue pr
ootumaiti, osoba je u istom poloaju kao i vanjski promatra." Bem, D.
J., "Self P
erception Theory". U L. Berkowitz (ur.), Advances in Exprimental
Social Psycho-
logy, sv. 6 (1972).
'trik #2
EEG vam daje opu sliku odvijanja aktivnosti mozga u vremenu, ali
bez finih deta
lja.
Elektroencefalografija (EEG) kartografira elektrinu aktivnost na
rpovrini mozga.
Sreom, esto nas zanima upravo povrina jer je modana kora
ro
(odgovorna za nae sloene,
ao
vie modane funkcije) tanki stanini pokrov na vanjskom sloju mozga.
io
Openito govo
rei, razliita podruja pridonose razliitim sposobnostima, pa se
ojedno moe pove
zati s gramatikom, a drugo s detekcijom kretanja. Neuroni si uzajamno
alju signal
e elektrinim impulsima pa aktivnost neurona (koliko su zaposleni
oobradom) moemo
lijepo izmjeriti mjerenjem elektromagnetskog polja u njihovoj blizini.
Elektrode
na povrini koe, dakle izvan lubanje, dovoljno su blizu da oitaju ta
ro
elektromagne
tska polja.
Mali metalni diskovi ravnomjerno se razmjeste po glavi, prianjajui
pomou elekt
orovodljivog gela. Broj im moe varirati od dvije do stotinjak elektroda,
a sve oi
otavaju signale istovremeno. Izlazni podatak moe biti jednostavni
grafikon signala
osnimljenih po svakoj elektrodi, a moe se vi-
trik #2
zualizirati i kao karta mozga na kojoj je stupanj aktivnosti razliitih
podruja
eobiljeen razliitim bojama.
Prednosti
aTehnika EEG-a je dobro istraena i koristi se ve desetljeima.
Obrasci elektrine
aktivnosti koji odgovaraju razliitim stanjima danas su dobro poznati:
san, epi
lepsija, ili kako vidni dio modane kore reagira na vidne podraaje.
oa
Pojmovi alfa, b
eta i gama valova, povezani s trima vrstama karakteristinih oscilacija
signala,
potjeu upravo iz EEG-a.
Odlina vremenska razluivost. Oitavanje elektrine aktivnosti
omoe se izvoditi s
vakih nekoliko milisekundi, pa se reakcija mozga na podraaj moe
ao
precizno ucrtati n
a grafikon.
Relativno je jeftin. Dostupni su i kuni modeli u dijelovima. Open-
EEG (http://o
peneeg.sourceforge.net), EEG za sve, projekt je kojim se razvijaju
jeftini EEG u
reaji, i hardver i softver.
Mane
oLoa prostorna razluivost. Moete imati samo onoliko oitanja u
oo
oprostoru koliko moet
e postaviti elektroda (do sto, a uobiajeno je etrdeset). ak i ako
snimate s v
ie lokacija, elektrini signali s koe glave ne daju precizne informacije
io
o njihovu
izvoritu u mozgu. Dobivate samo informacije s povrine lubanje i na
ir
temelju njih n
e m ete savreno tono zakljuiti o kojoj se modanoj aktivnosti radi i
oroo
oro
gdje se gener
iraju signali. Utoliko je je EEG koristan kao pogled na sveukupnu
aktivnost, ili
aktivnost u podrujima odreenim preciznou od ne vie od dva-tri
oi
centimetra.
- Myles Jones i Matt Webb
Tomografija pozitronskom emisijom:
Tomografija pozitronskom emisijom: neizravno mjerenje aktivnosti
pomou PET-a
PET je tehnika koja se temelji na radioaktivnom zraenju i daje
detaljni 3D mode
l mozga i njegove aktivnosti.
Tomografija pozitronskom emisijom (PET) je najinvazivnija tehnika
snimanja mozga
. Ona zahtijeva da se u krvotok (injekcijom) uvede radioaktivna
kemikalija i ond
ra se gleda u kojem e dijelu mozga radioaktivnost zavriti - to je,
dakle, "pozitr
onska emisija" iz imena. Razina radioaktivnosti nije opasna, ali tu
tehniku ne b
i trebalo opetovano primjenjivati na istoj osobi.
Kad neuron izbija kako bi poslao signal drugim neuronima, on meta-
ibolira vie ener
egije. Nekoliko sekundi poslije u to se podruje slijeva svjea krv
idonosei vie kis
oika i glukoze. Koliina protoka krvi do odreenog poloaja u mozgu
omoe se pratiti p
omou radioaktivnog izotopa vode, i po tome se zakljuuje koja su
podruja mozga
aktivna, jer ona trebaju puno energije i stoga brz protok krvi.
Prednosti
PET snimka daje 3D model aktivnosti mozga. Mane
Snimanje se izvodi glomaznim, skupim strojevima, u koje ulazi
cijelo tijelo.
PET zahtijeva da se ispitaniku ubrizga radioaktivna kemikalija.
jIako se razluivost snimki pobolj ala u posljednjih 30 godina, PET
ojo uvijek ne daj
e tako fine detalje kao druge tehnike (vidi se aktivnost u promjeru od
oko 1 cm)
.
PET nije dobar kad treba pratiti promjene aktivnosti mozga u
vremenu. Za dobivan
ije jedne jedine slike raunalu treba vie minuta.
trik #3
Funkcijska magnetska rezonancija: najbolja tehnika
Funkcijska magnetska rezonancija: najbolja tehnika
fMR daje animaciju mozga na djelu, u visokoj razluivosti.
'trik #4
Funkcionalna magnetska rezonancija (fMR) je kraljica snimanja
mozga. Snimanje ma
gnetskom rezonancijom je neinvazivno i nema poznatih nuspojava -
oosim moda klaust
rofobije. Da biste dobili snimku MR-om trebate lei u veliki
elektromagnet i izl
oiti se snanom magnetskom polju. Otprilike kao da vas ubace u veliki
oa
bijeli lijes.
Obino bude i dosta buno.
aMagnetsko polje stavlja atome vodika u vaem mozgu u stanje u kojem
se "postroje"
i vrte /engl. spin/ istom frekvencijom. Kad se ispali ra-dijski izboj na
tono t
oj frekvenciji, molekule ponu "rezonirati" i tada emitiraju radio-
valove dok gu
be energiju i vraaju se "na normalu". Emitirani signal ovisi o tipu
tkiva u koj
em se molekula nalazi. Snimanjem tih signala gradi se
trodimenzionalna karta ana
tomije mozga.
oMR nije nova tehnologija (izvodi se jo od '70-ih), ali se u psihologiji
primjenju
je kao BOLD funkcionalna MR (skraeno fMR) tek od 1992. godine.
Da bi se dobile
funkcionalne snimke mozga, BOLD fMR (od engl. Mood oxygen
level dependent, ovisa
n o razini kisika u krvi) koristi injenicu da je deoksigenirana krv
magnetski n
abijena (zbog eljeza u hemoglobinu) pa ini sliku tamnijom. Kad
neuroni postanu a
ektivniji, svjea krv ispire deoksigeniranu krv u tono onim podrujima
mozga koja
su aktivnija nego inae.
Dok za strukturalni MR esto treba dugo ekati, funkcionalni MR
ebiljei aktivnost
cijelog mozga svakih nekoliko sekundi, a razluivost je jo uvijek via
oi
nego kod PET
-a [trik #3]. fMR-om se vidi aktivnost obujma dijela mozga u
promjeru od samo 2
mm te se iz takvih sliica sastavlja cijela karta mozga. U jednom
ispitivanju na
pravit e se animacija niza fMR slika u jedinstvenu MR snimku visoke
razluivost
ai, a istraiva e moi tono vidjeti u kojim se podrujima mozga
odvija aktivnost
.
aDanas se mnoga istraivanja u kognitivnoj neuroznanosti obavljaju uz
pomo fMR-a.
oj To je sjajna metoda, koja se jo uvijek razvija i poboljava, ali ve daje
izvrsne r
ezultate.
Prednosti
Promjene obrazaca aktivnost i vide se u visokoj prostornoj i
solidnoj vremensko
j razluivosti. Iako promjrnr u mozgu ne vidi tako lako
aTranskranijalno magnetsko podraivanje:...
ikao EEG [trik #2], mnogo via prostorna razluivost fMR ini
pogodnim kad se gleda
ukoji su dijelovi mozga aktivni, primjerice, dok se pokuavamo prisjetiti
neke in
jenice ili prepoznati neko lice.
Mane
Glomazna, veoma magnetina i iznimno skupa oprema.
ooo fMR je jo uvijek nov. To je sloena tehnika koja zahtijeva veliku
raunalnu snagu i
eizvjebanu ekipu koja dobro poznaje i fiziku i mozak.
Stimulirajte ili obuzdajte pojedina podruja mozga, zavalite se u
fotelju i gled
ajte to se dogaa.
Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) nije tehnika snimanja
nalik EEG-u [t
orik #2] niti fMR-u [trik #4], ali se moe koristiti uz njih. TMS pomou
magnetskog
izboja ili oscilirajuih magnetskih polja privremeno potie ili
obuzdava elektr
inu aktivnost u mozgu. Za nju nisu potrebni veliki strojevi, nego tek
mali ure
aj oko glave, a - koliko nam je poznato - bezopasna je i nema
nuspojava.
Neuroni meusobno komuniciraju pomou elektrinih izboja, pa moi
umjetno proizv
oditi elektrinu aktivnost ima svojih prednosti. Odabrana podruja
mogue je pob
uditi ili umrtviti, to dovodi do halucinacija ili djelomine sljepoe ako
se cilj
aju odreeni dijelovi modane kore zadueni za vid. I jedan i drugi nain
ou
upotrebe p
omae nam da otkrijemo emu slue pojedini dijelovi mozga. Ako
au
ispitanik osjeti trza
nje miia, TMS je vjerojatno podraio neurone za motoriku kontrolu,
ia
a uzrokovanje
ohalucinacija na raznim mjestima vidnog sustava moe se iskoristiti za
otkrivanje r
edoslijeda obrade (na taj nain je, primjerice, otkriveno gdje nestaje
vid dok t
raje sakada [trik #17]).
Korisno je i sprijeiti neko podruje mozga da reagira: ako nakon to
iskljuite n
eurone u odreenom podruju modane kore ispitanik vie ne
oi
pirpoznaje pokrete, to ja
sno ukazuje na funkciju tog podruja. Ta vrsta oi kria nekad je bila
mogua jed
aino kad biste pronali osobu s lokalizira-
trik ~ Transkranijalno magnetsko #5 J podraivanje: palite i gasite
~a
djelie
mozga
aNeuropsihologija, mit o 10% i zato ipak koristite cijeli mozak
aNeuropsihologija istrauje to razliiti dijelovi mozga rade tako to
prouava ljude k
ioji te dijelove vie nemaju. Osim to je najstarija tehnika kognitivne
neuroznanosti
, ona pobija esto ponavljani mit da se sluimo samo s 10% naeg
ua
mozga.
Od mnogih neznanstvenih zrnaca mudrosti o mozgu u koja vjeruju
omnogi ljudi, moda
je najea "injenica" da koristimo samo 10% naeg mozga.
ea
aU nedavno provedenom istraivanju u Rio de Janeiru na ljudima s
fakultetskim ili v
iim obrazovanjem, otprilike polovica je izjavila da je mit o 10%
istinit.' Nema r
azloga za pretpostavku da bi rezultati slii ne anke-
onim oteenjem mozga; TMS danas omoguuje izvoenje bolje
strukturiranih pokusa.
Kad se primjenjuje skupa s tehnikama snimanja, mogue je vidjeti
reakcije mozga
una kruno irenje magnetskog pulsnog vala kroz susjedna podruja,
ime se pokazuje n
jihova struktura. '
Prednosti
Izravno utjee na aktivnost neurona, umjesto da je samo mjeri.
Mane
oini se da je bezopasna, ali tehnika je jo mlada.
Dodatna literatura
Lawrence Osbourne, "Savant For a Day" (http://www.nytim.es.
com/2003/0/22/magaz
ine/22SAVANT.html ili http://www.co-
gnitiveliberty.org/neuro/TMS_NYT.html, alter
nativni URL), lanak je iz New York Timesa u kojem se opisuje
iskustvo Lawrencea
iOsbo-urnea s TMS-om. Njemu su privremeno umrtvljene vie funkcije
mozga, pri emu
se pojavio drukiji tip inteligencije.
Ite provedene bilo gdje drugdje na svijetu bili radikalno drukiji. Ne
udi to mn
vogi vjeruju u taj mit, uzevi u obzir kako se esto tvrdi da je istinit.
Njegova s
atalna popularnost potaknula je jednog autora da kae kako "taj mit ima
udui rok traj
eanja od mesnog doruka".2 Otkud to vjerovanje? Teko je otkriti kako
je mit nastao
. Neki kau da je tako neto rekao Einstein, ali za to nema dokaza. Ideja
ae
da imamo p
uno neiskoritenog kapaciteta svakako je istinita i ona se uklapa u nau
ia
kulturu amb
icija, kao i u frojdovsku koncepciju uma koji je najveim dijelom
nesvjestan. Da
apae, taj se mit koristio za podilaenje itateljima u literaturi o
samopomoi ve
1929. godine.3 Brojka od 10% je osim toga vrlo zgodna i numeroloski
potentna, to
rje takoer pridonijelo izdrljivosti tog mita.
-A. B.
_l
oNeuropsihologija je prouavanje pacijenata s oteenjima mozga i
opsiholokih posljed
oica tih oteenja. Osim to je kljuni izvor informacija o tome koji su
djelii mozg
a ukljueni u izvoenje kojih radnji, neuropsihologija vrlo lijepo
pobija mit o
10%: ako koristimo samo 10% mozga, kojeg biste se dijela
svojevoljno odrekli? Iz
neuropsihologije znamo da gubitak bilo kojeg dijela mozga uzrokuje
prestanak sp
eosobnosti da se neto radi ili da se to radi dobro. Koristimo ga cijelog,
ne samo
10%.
aPriznat emo da ba nije jasno koji dio mozga radi to, ali to ne znai
oda moete bez
90% mozga.
Korist od neuropsihologije ne prestaje s opovrgavanjem
bespredmetnih ali popular
onih trivijalnosti. Gledajui koje psiholoke funkcije pre-ostaju nakon
gubitka odr
eenog podruja mozga, saznajemo koja podruja mozga jesu a koja
unisu nuna za oba
ovljanje razliitih stvari. Osim toga, moemo saznati i kako se funkcije
grupiraju
i raspodjeljuju, tako da gledamo gube li se uvijek zajedno ili samo u
inae nesl
oinim sluajevima oteenja mozga. Dva slavna rana otkria
neuropsihologije su dva
zasebna podruja za obradu jezika. Brokino podruje (nazvano prema
ne-uropsihol
eogu Paulu Brocau) nalazi se u eonom renju i odgovorno je za
razumijevanje i stva
oranje jezinih struktura. Osobe s oteenim Broki-nim podrujem
govore isprekidano
, nepovezanim pojedinanim rijei-
ma. Wernickeovo podruje (nalazi se na spoju tjemenog i sljepoonog
erenja, a naz
vano je po Carlu Werneckeu) odgovorno je za razumijevanje i
stvaranje semantike
ojezika. Osobe s oteenjem VVernickeova podruja
trik #6
aNeuropsihologija, mit o 10% i zato Ipak koristite cijeli mozak
mogu stvarati gramatiki ispravne reenice, ali one su esto
besmislena, nerazum
ljiva "jezina salata".
Drugu dokaznu liniju protiv mita o 10% daju snimanja mozga [trikovi
#2 do #4]. T
a su istraivanja doivjela eksponencijalni uspon u posljednja dva
ao
desetljea. Takve
tehnike omoguuju mjerenje ubrzanog krvotoka u odreenim
podrujima mozga za vr
oijeme obavljanja pojedinih kognitivnih zadataka. Iako se jo raspravlja
o tome u k
ojoj je mjeri razumno zakljuivati o funkcijskoj lokalizaciji na temelju
studija
snimanja, iz njih je posve oigledno da ne postoje podruja mozga
koja bi bila
"crne rupe" - podruja koja se nikad ne "pale" reagirajui na ovaj ili
onaj zada
otak. Dapae, neuroni od koji se sastoji modana kora su u stanovitom
stupnju aktiv
ni sve vrijeme, ak i dok spavamo.
Trea linija argumenta dolazi iz evolucijske teorije. Ljudski mozak je
veoma sku
p organ jer mu treba oko 20% ukupnog optoka krvi iz srca i otprilike
isti udio k
eisika, iako zauzima tek 2% tjelesne teine. Evolucijski argument je
jasan: je li d
oista plauzibilno da bi tako zahtjevan organ bio tako nedjelotvoran da
mu neisko
iriteni kapacitet bude deset puta vei od korisnog?
etvrto, razvojne studije ukazuju na to da se neuroni koji se ne koriste
u ranim
fazama
a ivota vjerojatno nikad nee oporaviti i ponaati se normalno.
Na primjer, a
ako vidni sustav ne dobije svjetlo i ne bude podraivan unutar prilino
uskog razvo
jnog okvira, neuroni atrofiraju i vid se nikad ne razvije. Ako vidni
sustav bude
lien neke specifine vrste podraaja, recimo okomitih linija, razvit e
ia
se bez ika
akve osjetljivosti na tu vrstu podraaja. Funkcije u drugim dijelovima
mozga na sli
an nain trebaju aktivaciju da bi se normalno razvile. ak i da postoji
veliki
udio neurona koji se ne koriste nego sjede i ekaju, najvjerojatnije bi
do puber
teta ve bili neupotrebljivi.
Oito je, dakle, da mit o 10% jednostavno ne moe izdrati kritiku. No,
or
dva elementa
neznatno kompliciraju tu sliku; i jedan i drugi su svojedobno
iiskoriteni da bi s
e zamutile vode oko te tvrdnje.
Prvo, postoje osobe koje su djetinjstvu imale hidrocefalus, koji dovodi
do velik
"ih "upljina" u sredini mozga, a ipak funkcioniraju normalno (praznine
osu modane ko
more ispunjene tekuinom i prisutne su u svakom mozgu ali su kod
hidrocefalusa z
natno i uveane). To je stanje bilo u aritu raznih senzacionalistikih
TV-dokumentar
iaca, ija je poanta da nam nita ne fali i bez dobrog dijela mozga.
Takvim se tvrd
njama namjerno iskrivljuju injenice - takvi primjeri zapravo pokazuju
izvanredn
u sposobnost mozga da preusmjerava funkcije na alternativna
podruja ako u odre
enom trenutku razvoja dode do problema u "standardnim" podru
trik #6
ojima. Ta takozvana "neuralna plastinost" nije uoena nakon oteenja
mozga do ko
ojeg je dolo u odrasloj dobi. Kako smo ve rekli, razvoj mozga ovisi o
aktivnosti
- ista injenica objanjava i zato mozak s hidrocefalu-som moe
aao
normalno funkcionirat
ai i zato je iznimno malo vjerojatno da nam je 90% mozga
ineiskoriteno.
Drugo, u jednom veoma neinteligentnom smislu doista stoji da
"koristimo" samo 10
% naeg mozga. Glija stanice u mozgu brojano premauju neurone
aa
otprilike deset puta
. Glija stanice imaju ulogu potpore neuronima, stanicama koje prenose
elektrokem
ijske signale mozga. Mogue je, dakle, rei daje u spoznajne procese
izravno ukl
ojueno samo oko 10% stanica modane kore.
Meutim, zagovornici teorije o 10% ne misle na to. Taj je mit gotovo
auvijek izrae
n kao tvrdnja o umu, a ne o mozgu. Ta je tvrdnja analogna onoj da
radimo sa samo
10% naeg potencijala (iako je "potencijal" neto tako nemjerljivo da je
ae
tu posve u
vrnuto nabacivati se preciznim postocima).
To tumaenje "neostvarenog potencijala" izrijekom iznosi Uri Geller u
uvodu knji
ge Uri Geller's Mind-Power Book:
aNa je um sposoban za zapanjujua, nevjerojatna postignua, samo to
ne koristimo nj
egov i puni kapacitet. tovie, veina nas koristi samo oko 10 posto
mozga. Ostalih 90
posto ine neostvareni potencijal i neotkrivene sposobnosti, to znai
ada na um ra
di sputano, umjesto da se protegne do kraja.
Brkanje uma i mozga tu dodatno zamuuje stvar, ali daje dojam
znanstvene uvjerlj
ivosti jer se govori o fizikom mozgu, umjesto o nespoznatljivom
umu.
eAli jednostavno nije istina da 90% kapaciteta mozga samo lei
ineiskoriteno. Istina
aje da na mozak prilagoava svoje funkcije iskustvu [trik #12] - to je
dobra vijest
za pacijente koje prouava neuropsihologija. Mnogi od njih obnove
neke od izgub
ljenih sposobnosti. Istina je i to da mozak moe preivjeti zauujue
oe
ovelika oteenj
a i donekle funkcionirati (ilustraciju njegove superiorne otpornosti na
etekoe u
radu dobit ete ako usporedite uinak ulijevanja litre piva u sebe i
uinak ulij
aevanja litre piva u vae raunalo). No, nijedna od tih injenica ne znai
da imate
aupravo 90% neostvarenog potencijala - sva plastinost vaeg mozga, i
sva njegova
eotpornost na tekoe, potrebna vam je da biste neprestano uili i
funkcionirali do
kraja svog ivotnog vijeka.
Zakljuno, mit o 10% nije istinit, ali donosi intuitivno privlanu
premisu o mog
junosti osobnog poboljanja. Taj mit kola ve barem 80 go-
iUpoznajte se sa sredinjim ivanim sustavom
idina, i premda nema uporita u aktualnom znanstvenom znanju i
pobija ga barem 150
godina neuropsihologije, vjerojatno e biti na ivotu dok god ljudi tako
ustrajno
tee neem viem nego to jesu.
ei
eBiljeke
1. Herculano-Houzel, S. (2002). Do you know your brain? A survey
on public neuro
science literacy at the closing of the decade of the brain. The
Neuroscientist 8
, 98-110.
2. Radford, B. (1999). The ten-percent myth. Skeptical Inquirer,
oujak--travanj (
http://www.csicop.org/si/9903/ten-percent-myth. html).
o3. Sve o mitu o 10% moete proitati u Beyerstein, B. L. (1999),
Whence cometh the
myth that we only use 10% of our brains? U Delia Sala (ur.) Mind
Myths - Explor
ing Popular Assumptions About the Mind and Brain. New York: John
Wiley and Sons,
4-24. na snopes.com (http:// www.snopes.com/science/stats/1
Opercnt.htm), te u
ova dva online teksta Erica Chudlera: "Do We Use Only 10% of Our
Brain?" (http:/
/ faculty.washington.edu/chucller/tenper.html) i "Myths About the
Brain: 10 Perc
ent and Counting" (http://www.brainconnection. com/topics/?
main=fa/brain-myth).
- Andrew Brown
Napravite kratku turneju po kraljeninoj modini i mozgu. to je gdje i
eo
to radi to?
iZamislite e sredinji ivani sustav kao gljivu kojoj je kraljenina
omodina stapka a moz
ak klobuk. Veina trikova iz ove knjige poiva na obiljejima modane
eo
kore, gusto pr
eemreenih stanica koje ine tanki sloj oko mozga ... ali ne svi.
Ponimo, dakle, i
azvan samog mozga pa emo se poslije probiti natrag u unutranjost.
iOsjetila i miii u itavom tijelu povezani su sa ivcima, snopovima
izdanaka neuron
ia koji prenose signale amo-tamo. Ima vie vrsta neurona, ali u osnovi
su isti bez
obzira na to gdje se u tijelu nalazili; oni provode
trik #7
elektrinu struju i djeluju kao releji, te prenose informacije s
prethodnog neur
ona na sljedei. Tako se informacije, kao elektrini signali, provode od
osjetlj
ive povrine koe; i miii tako primaju naloge o pokretima, samo to
roi
informacije putuju
u obratnom smjeru.
eivci tada u parovima idu ka kraljoninoj m dini. Po jedan ivac iz
eo
usvakog para slui za
provoenje signala iz receptora (na primjer, za osjet dodira), a drugi za
odvo
enje signala u efektora - njima se nalae poetak rada miia ili lijezde.
ai
eU kraljeni
noj modini jo nema prave inteligencije, ali tu se ve donose neke
oo
odluke - primjer
ice,
a refleks odmicanja. Hitni signali, kao to je jak podraaj vruine,
mogu pokrenu
tiireakciju efektora (kao to je pomicanje miia) prije nego to signal
uope stigne
do mozga.
Kraljenina modina djeluje kao vod za ivane impulse uz i niz tijelo:
eo
osjetni impul
si putuju gore do mozga, a motorika podruja mozga alju signale
natrag dolje. Un
outar modine signali se okupljaju u 31 par ivaca (osjetno-motorikih)
koji naposlje
tku, pri vrhu vrata, prilaze mozgu.
Otprilike u visini usta, tono u sredini glave, ti snopovi vlakana iz kra-
eljenin
e modine stvarno stiu do mozga. Taj vrh modine, takozvano modano
oioo
edeblo, protee se uvi
is kao debela mrkva do samog sredita mozga, otprilike u visini oiju.
To se mjesto, skupa s jo nekim sredinjim podrujima, naziva stranji
oia
mozak (rhombenc
oephalon). Ako gledamo prema van od modanog debla, drugi veliki
dijelovi mozga su
mah mozak (cerebellum), koji se nalazi iza mekog podruja koje
omoete napipati na
potiljku, i veliki mozak (prosencephalon), koji obuhvaa gotovo sve
ostalo, uklj
ouujui modanu koru.
aAktivnosti stranjeg mozga uglavnom su automatske: disanje, otkucaji
srca i regula
cija opskrbe krvlju.
uMali mozak je stari mozak - gotovo kao da je to bio prvi pokuaj
evolucije da izve
de vie modane funkcije, koordinaciju osjeta i pokreta. On ima vanu
ioa
ulogu u uenju i
motorikoj kontroli: odstranjivanjem malog mozga dolazi do
karakteristinih trz
uajnih pokreta. Mali mozak prima ulazne podatke od oiju i uiju, kao i
od sustava
za ravnoteu, a odailje motorike signale ka modanom deblu.
eao
Povrh stranjeg mozga lei srednji mozak (mesencephalon), mali u
ae
ovjeka ali mnogo v
eiiikodiiivotinja poput imia. U imia on odgovara relejnoj stanici za
uslune informacij
ii koriste ui za mnoge stvari. Kod nas srednji mozak djeluje kao
iu
povezujui sloj,
akoji s jedne strane prodire duboko u veliki mozak (gdje se nalaze nae
ivie funkcije
o), a s druge je povezan s modanim deblom. Srednji mozak dijelom
sudjeluje u kontr
oli i pokreta tako to povezuje dijelove vieg mozga s motorikim
trik #7
neuronima, a dijelom ima ulogu razvodne kutije za pojedine ivce koji
se ne penju
po kraljeninoj modini nego stiu direktno u mozak: pokreti oiju
eoi
jedna su od funkci
ja koje se obavljaju tim putem.
aSada smo gotovo stigli do cilja naeg putovanja. Veliki mozak
(cerebrum), mjehur m
ase podijeljen na dvije velike polutke - to je ona prepoznatljiva slika
mozga to
smo je svi vidjeli. Zakopani u velikom mozgu, tono u sredini gdje
okruuju vrh mod
uo
anog debla i srednji mozak, nalaze se limbiki sustav i drugi
primitivni sustavi
. Limbiki sustav sudjeluje u bitnim automatskim reakcijama kao to
su emocije, a
oobuhvaa sam vrh sljepoonog dijela modane kore, hipokampus i
amigdalu, a po neki
m podjelama i hipotalamus. Za neke ivotinje, kao to su gmazovi,
veliki mozak time
zavrava. Njima je to profinjeni njuni sustav: tu se analiziraju mirisi i
ru
pokreu s
e bihevioralne reakcije kao to su hranjenje i borba.
r~
Neuroznanstveniki vic: hipotalamus regulira sva etiri bitna sastojka
ivota - tu
enjavu, bjeanje, hranjenje i... parenje /engl. 4 F: fighting, fleeing,
feeding, a
nd mating/ .
-T. S. _J
U nas ljudi, limbiki sustav je zadobio novu svrhu. I dalje se bavi
njuhom, ali
aprimjerice hipokampus - jedan dio toga sustava - sada ima vanu ulogu
u dugoronom
pamenju i uenju. Ostali su i sustavi za preusmjeravanje koji primaju
osjetni
ulaz (odasvud osim iz nosa, iz kojeg vlakna idu direktno u limbiki
sustav) i ra
ispodjeljuju ga po itavom velikom mozgu. Signali koji stiu iz ostatka
velikog moz
ga mogu aktivirati ili modulirati procese u limbikom sustavu,
zajednike svim iv
otinjama - primjerice, emocionalno uzbuenje. Kod nas ljudi, razlika
je u tome to
nam je ostatak velikog mozga tako velik.
eKlobuk gljive sastoji se od po etiri velika renja u svakoj polutki,
vidljiva kad
gledate sliku mozga. Oni zajedno ine 90% teine mozga. Poloen kao
eo
presavijena dek
a, po itavom klobuku prostire se sloj gusto meusobno povezanih
oneurona: modana
okora (cortex cerebri), i ako se za bilo koji razvojni dio mozga moe rei
da je od
govoran za posebnost ljudskosti, to je taj. Vie o funkcijama modane
io
kore proitajt
e u turneji po modanoj kori i etiri renja [trik #8].
oe
Radii orijentacije, dobro je imati i malo argona, a i kartu sredinjeg
ivanog sustav
a. Opisali smo podruja mozga uglavnom se rukovodei njihovim
razvojem i izgledo
om mozga. Tu su jo i funkcionalni opisi, kao
to je vidni sustav [trik #13], koji djeluje u svim podrujima. Ti su
opisi uglavn
om samorazumljivi ako imate na umu da su funkcije obino i podruja
mozga i pute
vi koji ih povezuju.
oTu su jo i pozicijski opisi, koji geografski opisuju mozak i u prvi mah
mogu biti
zbunjujui. Cesto se koriste, pa je zgodno imati pri ruci njihovu
shemu, prikaz
anu na slici 1-1.
Tim se nazivima opisuje smjer gledanja na mozak i obino se odnose
na odreeno p
aodruje (npr. stranji zatiljni dio kore).
aNaalost, pri imenovanju poddijelova mozga koriste se razliite sheme,
koje nisu u
vijek suglasne oko granica razliitih podruja. Analogna podruja kod
neke druge
uvrste mogu se zvati drugaije. Osim toga, razliite pod-discipline slue
se razli
itim shemama i konvencijama. Neuropsiholog bi rekao "Brokino
podruje", dok e
neuroanatom rei "Brodmanova polja 44, 45 i 46" - ali i jedan i drugi
govore o i
ostoj stvari. "Modana kora" se zove i "korteks". Analogno podruje kod
takora je ve
liki mozak. Vidite i sami koliko je sati. Pridodajte tome injenicu da
mnoga pod
ruja imaju potpod-jele (na primjer, somatosenzorni dio kore je u
etjemenom renju,
koji je u neokorteksu) a neke potpodjele razliiti ljudi stavljaju u
razliite
onadkate-gorije, pa cijela stvar moe postati jako zbunjujua.
medijalno
lateralno gornje
donje
lateralno
leno (dorzalno)
utrbuno (ventralno
koronarna ravnina
koronarna ravnina prednje
astranje
vodoravna ravnina
trik #8
Turneja po modanoj kori i etiri renja
oe
Dodatna literatura
aTri izvrsna online izvora za istraivanje neuroanatomije su Brain
Info (http://bra
ininfo.rprc.washington.edu), The Navigable Atlas of the Human Brain
(http://www.
msu.edu/~brains/humanatlas), i The Whole Brain Atlas
(http://www.med.harvard.edu
/AANLIB/ home.html).
rThe Brain Museum (http://brainmuseum.org) sadr i puno prekrasnih
islika mozgova vie
od 175 razliitih vrsta.
Brain Voyager (http://www.brainvoyager.com), tvrtka koja izrauje
softver za obr
adu podataka dobivenih fMR-om, ljubazno je ustupila besplatni
program koji omogu
auje istraivanje mozga u tri dimenzije.
Nolte, J. (1999). The Human Brain: An Introduction to Its
Functional Anatomy.
Crossman, A. R., & Neary, D. (2000). Neuroanatomy: An Illustrated
Colour Text.
oe
Veliki mozak, klasini prikaz mozga koji poznajemo sa slika, dio je
mozga koji o
edreuje ljudsku jedinstvenost. Sastoji se od etiri renja i tankog
rpovrinskog sloj
a zvanog kora.
Kad gledate slike ljudskog mozga, vei dio onoga to vidite je
zaobljena, naborana
uguva mozga. To je veliki mozak, i on obujmljuje ostatak mozga i
isredinji ivani su
stav [trik #7].
Da biste se snalazili po velikom mozgu, trebate znati samo par stvari.
Podijelje
en je na dvije polutke, lijevu i desnu. Nadalje, dijeli se na etiri renja
(velika
podruja omeena osobito dubokim usjecima). Usjeci koje vidite
izvana zapravo s
ru vijuge: veliki mozak je golema zavojita povrina, i zbog toga ima
tako veliku du
binu. Kad bi se ta povrina - modana kora -izravnala, bila bi velike oko
ro
1,5 m2 i d
uboka izmeu dva i etiri milimetra. Nije debelo, ali ima toga dosta i
tu se odr
rauje sav posao. Vanjski dio, vrh povrine, je siva tvar, u kojoj se
nalaze sami n
euroni. Ispod nekoliko slojeva neurona je bijela tvar, a ine je vlakna
koja me
ousobno povezuju neurone. Modana kora je posebna jer se uglavnom u
njoj odvijaju v
ie, ljudske kognitivne funkcije. Tu se integriraju i kombiniraju
informacije iz
t ugih
oe
podruja mozga, i na osnovi njih se moduliraju jednostavne funkcije
ostalih dije
ilova mozga. Vijuge su tu da bi u njih stalo vie neurona i veza nego to
ih na podru
ju sline veliine ima bilo koja druga ivotinja.
M dani renjevi
oeo
oe
etiri modana renja, openito govorei, obavljaju stanovite klase
oe
funkcija.
eSvoj ete eoni reanj (lobus frontalis) pokriti rukom ako postavite
dlanove na e
elo s prstima prema gore. eoni reanj je ukljuen u planiranje,
socijalizaciju, je
zik i opu kontrolu i nadzor nad ostatkom mozga.
eTjemeni reanj (1. parietalis) nalazi se na vrhu i na pozadini glave, i
pokrit et
e ga ako ukrstite prste i zakvaite ruke preko tjemena. Tjemeni reanj
se bavi osj
etilima, kombinira informacije i reprezentira tijelo i pokrete. Tu je
esmjeten mod
ul za prepoznavanje objekata u postupku obrade vida [trik #13].
Ruke moete staviti tek na krajeve sljepoonog renja (1. temporalis) -
oe
on je tono
iza iju. Lei iza eonog i ispod tjemenog renja i podvi-ja se pod veliki
ueeu
uee
mozak. U n
jemu se obrauje zvuk, to i ne udi. Bavi se i jezikom (verbalnim
pamenjem), a l
ijeva polutka je za to specijalizirana (nejezini zvukovi su na desnoj).
Podvije
eni krajevi sljepoonog renja spajaju se u limbikom sustavu kod
hipokampusa i ukl
jueni su u stvaranje dugoronog pamenja.
Konano, tu je zatiljni reanj (1. occipitalis), na stranjem dijelu mozga
ea
i na oko
pola puta prema dolje. To je najmanji modani reanj i u njemu je
oe
esmjeten vidni dio k
ore.
Polutke povezuje jo jedna struktura zakopana ispod renjeva, zvana
oe
uljevito tijelo (
corpus callosum). To je najvei snop ivanih vlakana u cijelom
ivanom sustavu. Os
ujetne informacije, primjerice vidne, razdvojene su du dviju polutki
mozga, a uljev
ito tijelo ponovno ih spaja. I )ebelo je prekriveno masnom tvari
zvanom mijelin,
ukoja ubrzava elek-l rinu vodljivost du ivanih stanica i tako je
efikasna da dvi
je strane vidnog dijela kore (na primjer) zajedniki rade gotovo kao da
stoje je
dna kraj druge. Nije loe, uzevi u obzir da uljevito tijelo spaja podruja
ov
mozga uda
ljena do desetak centimetara.
oe
oModana kora
Kora, povrina tih renjeva, podijeljena je na podruja koja obavljaju
re
razliite fun
kcije. Podjela, naravno, nije egzaktna i podruja su meusobno
eizrazito premreena
ii razmjenjuju informacije, ali manje-vie to su mala podruja na
rpovrini koja za v
idni sustav odrauju detekciju rubova te detektiraju orua, za razliku
od ivih ob
ijekata kojima se bave mnogo via podruja mozga.
oZa osjetna podruja modane kore karakteristine su mape,
reprezentacije informaci
ja koje dolaze iz osjetila. Nazivamo to kartom jer se stalne promjene
vrijednost
i ulaznih podataka predstavljaju stalnim prostornim pomacima izmeu
mjesta gdje
se oni obrauju u prostoru kore. U vidnom dijelu kore, vidni prostor se
preslika
eva na mrenicu. Prostorna karta se uva u svim fazama rane vidne
obrade. To znai
da ako dvije stvari stoje jedna pokraj druge vani, u svijetu, onda e
njih, bare
m u poetku, obraivati susjedna podruja vidnog dijela kore. To je,
dakle, sli
no pohrani slike na fotografskom negativu, ali neslino pohrani slike u
JPEG dat
ooteci. Ne moete automatski uzeti dva susjedna dijela JPEG datoteke i
biti sigurni
da e se pojaviti jedan kraj drugoga na slici. Kod fotografskog filma i
vidnog
dijela modane kore moete. Slino, sluni dio kore stvara mape onoga
oou
uto sluate, ali osi
morto organizira stvari sukladno njihovu poloaju u prostoru, on sadri i
karte koje k
oriste frekvenciju zvuka kao koordinatni okvir (tj. te mape su
tonotopne).
i tovie,
u fizikom prostoru modane kore postoji ak i karta cijele povrine
or
tijela, takozva
ani osjetni homunkulus [trik #12]. Koliku komparativnu vanost mozak
pridaje podru
ojima na mapi moete doznati po tome koliko su velika. Sredina mape
primarnog vidno
eg dijela kore odgovara foveji (fovea centralis) na mrenici. Foveja ima
ekstremno
visoku razluivost i njena je reprezentacija u kori velika kao ostatak
vidne kar
te zajedno.
oFunkcije koje se obavljaju u modanoj kori veoma su vrsto integrirane
s ostatkom
imozga. Kad razmiljamo o tome to nas uistinu ini ljudskima i gdje se
nalazi svijes
t, odgovor ne lei iskljuivo u modanoj kori: ostatak mozga kod
eo
ovjeka ima izmijen
jene u funkcije, imamo ljudsko tijelo i ivani sustav, i ivimo u okruenju
koji se odr
aava u adaptacijama naeg mozga. Ali definitivno, najvie u kori. Tu
aai
ste.
O tome kako se ta podruja prepoznaju govore trikovi o raznim
nainima snimanja
mozga i drugim metodama, u pret hodnom dijelu ovog poglavlja.
trik
Neuron
Neuron
aU vaoj glavi bjesni prava oluja: sto milijardi ivanih stanica, koje
jedna na drug
au ispaljuju elektrine signale, odgovorne su za svaku vau misao i
asvako vae djelo.
Neuron, ili ivana stanica, specijalizirana je stanica koja alje
elektrini impuls
po vlaknima koja je povezuju s drugim neuronima. Te stvarice su
akablovi vaeg os
obnog icanog sklopa.
eSlijedi pojednostavljeni opis opih obiljeja ivane stanice, bilo da je
rije o ne
uronima
i koji alju signale od osjetila ka mozgu, od mozga ka miiima
ili od jednog
do drugog neurona. Veina ljudi obino misli na tu posljednju klasu
akad kau "neur
ioni", i upravo e nas ona ovdje najvie zanimati. (Svim je ivanim
stanicama, meut
im, zajednika osnovna graa.)
\ Nemojte ni pomisliti da pria prestaje s opom strukturom ^\ koj
u ovdje izlaemo. Elegancija i sloenost grae neurona je zapanjujua:
ao
oto je sloena m
euigra strukture i uma; elektriciteta, kemije i biologije; prostornih i
dinamik
ih interakcija iji je rezultat takva vrsta obrade informacija koja se ne
omoe def
oinirati jednostavnim pravilima.1 Da biste barem zavirili u sloenost
strukture neu
orona, moete krenuti s besplatnim poglavljem o ivanim stanicama
dudbenika Harveya Lo
di-sha, Arnolda Berka, Lawrencea S. Zipurskog, Paula Matsu-daira,
Davida Baltimo
rea i Jamesa Darnella, Molecular Cell Biology, koji je objavila kua
W. H. Freem
an (http://www. ncbi.nlm.nih.gov/books/bv.fcgi?
call=bv.View..Show$e-ction&rid=mc
b.chapter.6074), ali sliku o tome ega sve ovdje nema dobit ete i iz
bilo kojeg
dnaprednog udbenika iz stanine biologije ili neuroznanosti.
Neuron ine tijelo stanice i dugaki izdanci - mogu biti zaista jako
dugi (neki
neuroni
eue irafe proteu se cijelom duinom vrata) ili vrlo kratki (tj. doseu
samo susjed
unu stanicu, bijednih par milimetara). Signali du neurona putuju
jednosmjerno. Izd
anci koji primaju nadolazeu transmisiju zovu se dendriti. Izdanak
koji ide prem
ua van u pravilu je dui i zove se akson. Veina neurona ima samo jedan
dugi akson,
koji se na vrhu grana i povezuje s drugim neuronima (do 1 ()()()())
Spoj n.i ko
jem akson jedne
trik #9
Neuron
stanice susree dendrite druge zove se sinapsa. Kemijski spojevi,
zvani neurotra
unsmiteri, slue tome da se signal prenese preko sinaptike pukotine.
Svaki neuron
otputa samo jednu vrstu neurotransmitera, iako moe imati receptore za
uo
ivie vrsta. Do
laskom elektrinog signala do zavretka aksona pokree se otputanje
ru
zalihe neurotra
nsmitera koji prelazi na drugi kraj pukotine (ona je ipak vrlo mala) i
povezuje
se s receptor-skim mjestima na drugoj strani, ugoenima tako da
odgovaraju uprav
o tom kemijskom spoju.
Iako signal koristi neurotransmitere izmeu neurona, unutar stanice on
je elektr
ine
u prirode. Elektrini signal alje se du neurona u obliku akcijskog
potencijala.
2 Na to zapravo mislimo kad govorimo o impulsima, signalima,
iljcima, odnosno, arg
onom snimanja mozga, o izbijanju ili os-vjetljivanju podruja mozga
(jer aktivno
st tako izgleda na slici). Akcijski potencijali su osnovna jedinica
informacije
u mozgu, univerzalna valuta neuralnog trita.
ri
i Njihova dva najznaajnija raunalna obiljeja su sljedea: / Binarni
e/
su. Neuro
n ili izbija ili ne izbija, a svaki put kad izbije, signal bude iste veliine
(o
tome neto vie kasnije). Binarni signali spreavaju da poruka oslabi za
ei
vrijeme ko
munikacije meu neuronima, preko udaljenosti koje su goleme u
usporedbi s moleku
larnim redom veliina na kojem djeluju.
Neuroni kodiraju informacije onom brzinom kojom alju signale,
neovisno o veliini
signala. Signali su uvijek iste veliine, a informacije su kodirane
frekvencijo
mikojom se alju. Jai signal prepoznaje se po vioj frekvenciji iljaka,
a ne po tome
toibi pojediniiiljci bili vi i. To se naziva kodiranje po frekvenciji.
eTa dva obiljeja zajedno znae da mozak zapravo ne govori jezikom
samih iljaka (sig
nala koje alju neuroni), nego jezikom iljaka u vremenu.
Hoe li postsinaptiki neuron (primateljska strana sinapse) generirati
rnovi vrak,
ili novi impuls, to ovisi o spletu sljedeih faktora:
ukoliini otputenog neurotransmitera
interakciji s drugim neurotransmiterima koje su otpustili drugi
neuroni
njihovoj blizini u vremenu i prostoru
uporetku kojim su neurotransmiteri otputeni
aNa sve te kratkorone informacije utjee dotadanja povijest interakcije
meu ta d
va neurona - koliko je puta jedan izbio zbog drugoga i kada su oba
izbila istodo
bno, svaki sa svojim razlogom zbog ega e se vjerojatnost za
izbijanje novog im
pulsa malo promijenit i.1
Neuron
trik #9
iljci se pojavljuju prilino esto: maksimalno svake dvije mi-
lisekunde pri najve
roj moguoj brzini izbijanja onih stanica koje izbijaju najbre (to su
uneuroni slun
iog sustava; vie o tome u etvrtom poglavlju). Iako prosjena brzina
izbijanja ovi
si o informacijama koje se reprezentiraju i prenose u mozak,
nemogue je predvid
jeti trenutak u kojem e se pojaviti pojedinani iljak. ini se da je
mozak evolu
cijski razvio stanoviti sustav interne komunikacije u kojem je um
prisutan u samo
jednom aspektu informacije to je prenosi - vremenu izbijanja, ali ne i
u veliin
i oprenesenih signala. um je svojstvo svakog biolokog sustava pa ne
udi da ga nala
zimo ak i u naem najsloenijem organu. Osim toga, lako je mogue da
ao
um [trik #33] i
ma i neku korisnu ulogu pri obradi informacija u mozgu.
Nakon to je neurotransmiter prenio signal (ili nije prenio, kako ve
jest sluaj)
preko sinaptike pukotine, specijalizirani enzimi ga razgrauju i
reapsorbiraju
, da bi se ponovno otpustili kad naie sljedei signal. Mnoge droge
djeluju tako
uda utjeu na frekvenciju i koliinu otputanja pojedinih
neurotransmitera, kao i
na brzinu kojom se razgrauju i reapsorbiraju.
Trikovi
a kao to su "Zato ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizalu" [trik
#11] i "P
rilagodi se" [trik #26] pokazuju kakve posljedice na psihologiju ima
upotreba ne
urona. Dva dobra uvodna teksta o kombiniranju neurona mogu se nai
na http://www
.foresight.gov.uk/Previous_Pro-jects/Cognitive _Systems/index.html.
Rije je o p
rojektu Ministarstva za trgovinu i industriju britanske vlade, koji ima
za cilj
potaknuti neuro-znanstvenike i informatiare da zajedniki recenziraju
nova dost
aignua u svojim podrujima i saimaju njihove implikacije za razvoj
umjetnih kogni
tivnih sustava.
eBiljeke
1. Gurney, K. N. (2001). Information processing in dendrites II.
Information the
oretic complexity. Neural Networks, 14,1005-1022.
e2. Za prvi susret s detaljima njenog elektrokemijskog plesa koji
omoguuje prijen
os tih binarnih elektrinih signala, preporuujemo stranice o akcijskim
potencij
ealima u sklopu niza biljeki s predavanja o ljudskoj fiziologiji
(http://members.a
ol.com/Bio50/LecNotes/le cnotl 1 html), stranice Neuroscience for
Kids (http://f
aculty.wa
[J^^H Detektirajte uinak kognitivnog rada na optok krvi u mozgu
shington.edu/chudler/ap.html), te projekt The Brain from Top to
Bottom (http.7/w
aww.thebrain.mcgill.ca/flash/a/a_01/a_01_m/ a01 jr_fon/
a_01_m_fon.html). 3. Ali t
o je ve druga pria - uenje.
Dodatna literatura
oKako se neuroni raaju, kako se razvijaju i kako umiru, jo je jedna
zanimljiva pr
eia ali je ovdje nismo obuhvatili. Sljedee su biljeke s Nacionalnog
instituta za
zdravstvo SAD-a dobar uvod: http://www.
ninds.nih.gov/disorders/brain__basics/n
euron.htm.
Neuroni zapravo ine niti desetinu svih stanica u mozgu. Ostalih
90-98% su, prem
ra brojnosti, glija stanice koje sudjeluju u razvoju i odravanju - to su
administr
aatori sustava u mozgu. Novija istraivanja osim toga sugeriraju daje
njihova uloga
au obradi
o informacija vanija nego to se mislilo. O tome moete itati u
tekstu "The
Ot-her Half of the Brain", Scientific American (sv. 290 br. 4),
naslovnom lanku
iz travnja 2004.
Detektirajte uinak kognitivnog rada na optok krvi u mozgu
iKad naporno razmiljate, frekvencija otkucaja srca vam se primjetno
povea.
Mozgu je potrebno oko 20% kisika iz tijela, ak i u vrijeme poinka.
Kao i drugi
aorgani
ioi u naem tijelu, mozak to vie radi troi vie glukoze, kisika i
drugih bitnih hra
njivih tvari. Na tome se zasnivaju mnoge tehnike snimanja mozga
kojima je cilj m
jeriti neke aspekte rada mozga. Funkcijska magnetska rezonancija
(fMR) [trik #4]
okoristi injenicu da oksigenirana krv, kad je se izloi jakom
magnetskom polju, d
aje neznatno drugaije elektrine signale nego deoksigenirana, te da je
koncentr
iacija oksigeni-rane krvi via u aktivnijim podrujima mozga.
Tomografija pozitrons
kom emisijom (PET) [trik #3] pak podrazumijeva ubrizgavanje slabo
radioaktivne g
lukoze i oitavanje njenih signala iz najaktivnijih podruja mozga,
koja su najg
ladnija glukoze.
Tehnologija zvana transkranijalna Doppler monografija ima drukiji
pristup i mje
ri protok krvi u venama i arterijama. ( ma koristi injenicu da e
trik #10
ti
#
se visina reflektiranog ultrazvuka promijeniti razmjerno brzini
protoka, a upotr
ebljava se za mjerenje promjene opskrbe krvi u mozgu u odreenom
razdoblju. Osob
ito je korisna kad se usporeuju razliite mentalne zadatke. Meutim,
uinak pov
oeane aktivnosti mozga na krvotok moete mjeriti i bez transkranijalne
Doppler son
ografije, tako da izmjerite puls.
Na djelu
eZa ovu vjebu trebat ete nekoga da vam mjeri karotidni puls s bilo
koje strane pr
aednjeg dijela vrata, tono ispod kuta vilice. Vano je da pritisak bude
blag - pri
jatelj e vam lako napipati puls ako s dva prsta lagano pritisne vrat
upokraj duni
ka.
Prvo trebate izmjeriti puls u mirovanju. Sjednite i opustite se nekoliko
minuta.
Kad se umirite, zamolite prijatelja da vam broji otkucaje srca 60
sekundi. Za t
ro vrijeme drite oi zatvorene i nastojte isprazniti um.
oKad ste utvrdili osnovicu, zamolite prijatelja da vam jo jednom izmjeri
puls isto
m tom metodom. Ovaj put, meutim, pokuajte se dosjetiti im vie
ui
ivotinjskih vrsta.
iMirno i zatvorenih oiju, intenzivno razmiljajte. Ako vam zapne,
upokuajte smisliti
oneku drugu strategiju koja e vam pomoi da se dosjetite jo neega.
aU drugom mjerenju brzina vaeg pulsa e se najvjerojatnije ubrzati jer
vam mozak t
rai vie glukoze i kisika da bi obavio zadatak. Koliko e to poveanje
ai
tono biti,
varira od osobe do osobe.
Kako to radi
iI )osjetitio se im vie vrsta ivotinja moete, pripada tipu zadataka
verbalne fluentn
oosti; ispituje se s kolikom lakoom moete producirati odreenu klasu
rijei. Da b
eiste uspjeno obavili taj zadatak, trebate koordinirati razliite
ekognitivne vjetin
ae; na primjer, traenje upamenih primjera kategorija, stvaranje i
provoenje stra
tegija za dosjeanje imena (moda ste zamislili kako hodate dunglom,
od
iili ste razmilj
aliao ivotinjama koje ive u vaoj okolici), te provjeravanje da se ne
ponavljate.
Neuropsiholozi se esto slue tim zadatkom kako bi ispitali izvrni
ur
sustav. To je po
jmovni sustav koji nam omoguuje koordinaciju mentalnih zadataka
epri rjeavanju pr
eoblema i postizanju cilja: te ste vjetine
'i
koristili da se dosjetite primjera ivotinja. Nakon ozljede mozga
(osobito eonog
dijela modane kore), taj se sustav moe raspasti pa se, izmeu ostalog,
oo
ispituje ve
rbalna fluentnost kako bi se ocijenilo funkcioniranje toga sustava.
aIstraivanja s PET snimkama pokazala su da slini zadaci verbalne flu-
entnosti kor
oiste znaajni dio resursa mozga i velika podruja modane kore, osobito
eona, slj
epoona i tjemena.1
aZanimljivo je da su ljudi koji su u tom istraivanju imali najbolje
rezultate kori
stili manje glukoze iz krvi nego oni sa slabijim rezultatima. Taj odnos
omoete isp
itati i sami ako izvedete prijanju vjebu na veem broju ljudi. Da li
ae
najbolji meu
njima imaju malo sporiji puls od ostalih? ini se da ne stoji da najbolji
ispit
anici u tim sluajevima jednostavno troe vie resursa mozga: oni
oi
mozak koriste djel
otvornije.
Iako je brzina karotidnog pulsa prilino gruba mjera aktivnosti mozga
u usporedb
oi s PET snimkama, jo uvijek je dobra indirektna mjera aktivnosti
mozga za ovaj ti
p zahtjevne mentalne zadatke, budui da karoti-dna arterija
opskrbljuje srednje
oi prednje arterije mozga. One pak prehranjuju glavne dijelove modane
kore, uklju
ujui eona, sljepoona, tjemena i zatiljna podruja, pa bi doista bile
avane pri
opskrbi mozga potrebnom glukozom kad ga ubacite u brzinu.
oJedan problem s PET snimanjem je da, iako moe lokalizirati aktivnost
na pojedina
podruja
a mozga, ima slabu vremensku razluivost, to znai da nije ba
dobro u detek
ciji brzih promjena protoka krvi. Transkranijalna Doppler sonografija,
naprotiv,
omoe detektirati razlike u optoku krvi unutar kratkih razdoblja (reda
veliine mi
ulisekundi). Frauenfelder i suradnici posluili su se tom tehnikom da bi
izmjerili
oprotok krvi kroz srednje i prednje modane arterije dok ispitanici
obavljaju zadat
ke za koje se zna da zahtijevaju kognitivne vjetine sline vjebi
ee
verbalne fluentno
sti.2 Otkrili su da se brzina protoka mijenja od sekunde do sekunde,
ovisno o to
me kojim se tono dijelom zadatka ispitanik trenutno bavi. Iako
snimanje mozga m
oe dati vane informacije o tome koja su podruja mozga ukljuena u
oa
odvijanje neke
mentalne aktivnosti, ponekad mjerenje neeg tako jednostavnog kao
to je protok kr
ovi moe popuniti praznine.
1. Parks, R. W., Loewenstein, D. A., Dodrill, K. L., Barker, W. W.,
Yoshii, E, C
hang, J. Y., Emran, A., Apicella, A., Sheremata, W. A., & Duara, R.
(1988). Cere
bral metabolic effects of.) verbal fluency test: A PET scan study.
Journal of Cl
inical and Experimental Neuropsycholoyy. J 0(5), 565-575.
eBiljeke
aZato ljudi ne funkcioniraju kao tipke u dizalu
ti #
2. Schuepbach, D., Merlo, M. C, Goenner, F., Staikov, L, Mattle, H. P.,
Dierks,
T., & Brenner, H. D. (2002). Cerebral hemodynamic response induced
by the Tower
of Hanoi Puzzle and the Wisconsin card sorting test.
Neuropsychologic!, 40(1), 3
9-53.
- Vaughan Bell
rIntenzivniji signali uzrokuju bre vrijeme reakcije, ali dobitak je sve
manji: kak
o podraaj biva sve intenzivniji, brzina reakcije se na kraju vie ne moe
aio
poveati. F
aormula koja povezuje intenzitet podraaja i brzinu reakcije je Pieronov
zakon.
esta
i je zabluda da e dizalo, ako vam se uri, stii prije ako pritiete
tipku ja
ee. Ili ee. Ili sve tipke odjednom. Nekako osjeamo da bi to trebalo
funkcionira
ti, iako naravno znamo da nije tako. Ili vas je dizalo ulo ili nije.
Koliko ga
glasno zovete nema veze s tim koliko e mu trebati da stigne.
Ali dizala nisu kao ljudi. Ljudi doista reagiraju bre na jae podraaje,
ra
ak i na n
ajosnovnijoj razini. Konicu pritiemo bre kad su stop-svje-tla jaa, i
ir
jae posko
aimo na glasniji prasak. A ba zato to sve to inimo skloni smo
pomisliti da bi se
ai stvari, medu njima i dizala, trebale tako ponaati.
Na djelu
I )ajte nekome ovaj jednostavan zadatak: mora sjesti pred ekran, i im
vidi blje
sak, to prije pritisnuti tipku. Da su ljudi kao dizala, na vrijeme
potrebno da pr
itisne tipku ne bi utjecala ni jarkost svjetla ni broj bljeskova.
rAli ljudi nisu kao dizala i mi bre reagiramo na jarka svjetla; zapravo, i
idnos i
zmeu fizikalnog intenziteta svjetla i prosjene brzine reakcije slije- li
prec
diznu matematiku formu. Tu formu zahvaa jednadba zvana Pieronov
zakon. Pieronov
zakon kae da se vrijeme reakcije na podraaj odnosi prema intenzitetu
aa
apodraaja na na
in opisan sljedeom formulom:
trik #11
vrijeme reakcije = R0 +
Vrijeme reakcije je razdoblje izmeu pojave podraaja i vae reakcije. I
aa
je fizikaln
i intenzitet signala. RQ je minimalno vrijeme reakcije, asimptotska
vrijednost k
oja predstavlja sve one komponente vremena reakcije koje ne variraju,
kao to je v
arijeme potrebno da svjetlost stigne do vaeg oka. k i P su konstante
koje variraju
ovisno o okolnostima ispitivanja i samom ispitaniku. No, u kakvim se
god okolno
dstima ispitivalo i tkogod bio ispitanik, ta jednadba grafiki izgleda
kako je pri
kazano na slici 1-2.
Kako to radi
Pieronov zakon zapravo vrijedi za intenzitet svjetla, glasnou zvuka,
pa ak i s
enagu okusa.1 On nam govori neto temeljno o tome kako obraujemo
signale i donosim
ao odluke - fizikalna narav podraaja prenosi se kroz cijeli sustav i
utjee na nar
av reakcije. Mi nismo binarni sustavi! Stvarni broj fotona svjetlosti i
amplitud
a zvunih valova, koji pokreu nau reakciju, utjeu na to kako emo
reagirati. tov
ie,aosim to utjee na vrijeme reakcije, fizikalni intenzitet podraaja
utjee i na s
nagu reakcije (npr. koliko emo jako pritiskati tipku).
Slika 1-2. Kako se vrijeme reakcije mijenja s porastom intenziteta
apodraaja
Jedna posljedica formule Pieronovog zakona je da se brzina lako
poveava kod pod
raajaa niskog intenziteta, a sve tee to je podraaj intenzivniji. Kao i
ae
mnogo to drugo
u psibofizici, on slijedi logaritamsku skalu. Vrijedi i obratni sluaj:
rkod brih
kvremena reakcije, ljude je lake usporiti nego ubrzati.
Pieronov zakon vjerojatno proizlazi iz fundamentalnog naina na koji
donosimo od
oluke na temelju neizvjesnih informacija. Iako vam je moda oito da
svjetla ili im
a ili nema, tome je tako samo zato to vam je mozak obavio posao
otklanjanja neizv
jesnosti. A na ivanoj razini sve je neizvjesno, jer ivani signali
ruvijek sadre um.
aZnai, dok ekate da se pojavi svjetlo, va neuralni hardver za
odonoenje odluka pro
uava u ulazne podatke pune umova i pokuava odluiti postoji li
dovoljno dokaza da k
ae: "Da, tu je!" Ako na to tako gledate, vrijeme vae reakcije je vrijeme
aa
potrebno
eda se prikupi dovoljno neural-nih dokaza da se neto doista pojavilo.
Pieronov zak
on zbog toga vrijedi; intenzivniji podraaji daju vie dokaza a nain na
ai
koji daju v
ie dokaza rezultira prethodnom jednadbom.
id
Zato? Gledajte na to ovako: Pieronov zakon je nain da se kae kako se
aa
s poveanjem
intenziteta (tj. brzine kojom se dokazi gomilaju) vrijeme reakcije
jpoboljava, al
i sve sporije. Probajte s ovom analogijom: intenzitet podraaja je vaa
aa
dnevna plaa
a reakcija je kupovina ljetovanja za 4500 kuna. Ako vam plaaju 50
kuna dnevno,
trebat e vam 90 dana da skupite novac za ljetovanje. Kad bi dobili
ipoviicu od 2
u5 kuna, mogli biste si priutiti ljetovanje za 60 dana - 30 dana prije.
Kad biste
dobili dvije poviice od po 25 kuna, mogli biste si priutiti ljetovanje za
iu
45 dana
i- samo 15 dana prije nego da ste dobili samo jednu poviicu od 25
kuna. Vrijeme po
utrebno da biste si mogli priutiti ljetovanje skrauje se kako vam se
poveava pla
a, ali sve sporije. Ako to izraunate, vidjet ete da ispada kako je to
primjer
Pieronovog zakona.
eBiljeka
1. Pins, D., & Bonnet, C. (1996), On the relation between stimulus
intensity and
processing time: Pieron's law and choice reaction time. Perception &
Psychophys
ics, 58(3), 390-400.
trik # 12
Napravite svoj osjetni homunkulus
Dodatna literatura
Stafford, T., & Gurney, K. G. (u tisku). The role of response
mechanisms in dete
rmining reaction time performance: Pieron's law revisited.
Psychonomic Bulletin
& Review (u tisku).
Luce, R. D. (1986). Response Times: Their Role in Inferring
Elementary Mental Or
ganisation. New York: Clarendon Press. Kljuno mjesto za sve to
trebate znati o m
odeliranju vremena reakcije.
Pieron, H. (1952). The Sensations: Their Functions, Processes and
Mechanisms. Lo
ndon: Frederick Muller Ltd. O ovoj knjizi Pieron prvi put iznosi svoj
zakon.
"trik I Napravite svoj osjetni - # 12 J homunkulus
Sve sposobnosti su vjetine; vjebajte neto i va e mozak tome posvetiti
eeea
ivie resursa.
Osjetni homunkulus izgleda kao ovjek /lat. homunculus znai
ovjeuljak, prev.l
, ali je sav oteen i neproporcionalan. Sake su mu velike koliko i
glava; ima go
uleme oi, usne, ui i nos, a ruke i noge su mu goljave. Kakav je to
ovjek? To ste
avi, ovjek u vaoj glavi. Prvo pogledajte kako izgleda osjetni
homunkulus, a zatim
nacrtajte svoj.
Na djelu
Poigrajte se web programiem homunkulusa Jaakke Hakulinena
(http:// www.cs.uta.
fi/~jh/homunculus.html; Java) i vidjet ete gdje se u osjetnom i
motorikom dije
olu modane kore reprezentiraju dijelovi tijela. Snimka ekrana je na slici
1-3.
aTo je ovjek u vaoj glavi. Svaki dio tijela razmjeran je veliini
osjetnog dijela
okore posveenog tome dijelu. Podruje modane kore odgovorno za
obradu osjeta dod
eira zove se somatosenzorno podruje. Ono nastanjuje tjemeni reanj,
malo iza motor
ikog dijela, i prostire se pokraj motorikog dijela od vrha glave
prema dolje,
s obje strane mozga. Podruja za obradu susjednih dijelova tijela su,
openito u
ze i, susjedna i u moda noj kori, iako to nije uvijek mogue zbog
vov
vo
ogranienja pri
preslikavanju
3D povrine vae koe na 2D kartu. Na primjer, podruje koje
rao
predstavlja stopala nalaz
i se pokraj podruja koje predstavlja genitalije (reprezentacija
genitalija je n
a samom vrhu somatosenzornog dijela kore, u procijepu izmeu dviju
polutki).
/Sensory Homunculus
4... Ik-iB U'm +'4?http://vww.cs.uta.li/-jh/homuriculus.ritml
Motor/Sensory Homunculus
aim 7% dex finger 3%
This homunculus visualizes the connection between different bod v
pans and areas
in brain hemispheres.
eSlika 1-3. Crte je u razmjeru s udjelom pojedinih dijelova tijela u
motorikom i
oosjetnom podruju modane kore; motoriko je lijevo a osjetno desno.
(Homunkulus v
oizualizira vezu razliitih dijelova tijela i podruja u modanim
polutkama - dlan:
a7%, kaiprst: 3%, stopalo: 5%.)
.Java program omoguuje usporedbu motorike i osjetne mape.
Motori-' ka mapa pre
dstavlja dijelove tijela za kretanje, a ne za osjete. Iako razlike I m >.;!
oje
, mape su dosta sline. Kad u programu kliknete na dio ovjeulj-I i,
i/.nad e
se osvijetliti odgovarajui dio mozga. Polovica tijela s lijeve i ii ne
razmjern
a je reprezentaciji tijela u primarnom motorikom dijelu kure, a
polovica s desn
e strane razmjerna je reprezentaciji tijela u so-inattiscnzornom dijelu
kore. Ak
o kliknete na dio mozga ili tijela, moete ukljuivati i iskljuivati
sjenanje i
prikaz postotka osjetne ili motorike
trik # U
reprezentacije kojom upravlja taj dio tijela. I slika ovjeuljka je
nainjena u
skladu s time kolikom dijelu kore odgovaraju pojedini dijelovi tijela.
Zbog tog
a su ake toliko vee od trupa.
Sad kad ste vidjeli tu sliku, moete saznati koji udio va somatosen-
oa
ozorni dio modane
kore posveuje kojem dijelu tijela, i to tako to ete izmjeriti svoju
taktilnu r
azluivost. Za to ete trebati prijatelja ili prijateljicu koji e vam
pomoi u
izvoenju testa razlikovanja dvije toke.
oZamolite prijateljicu da uzme dva otra predmeta - bit e dobre dvije
olovke - i d
odiruje vam dlan s oba vrha, na udaljenosti od oko pet centimetara.
Okrenite pog
led tako da je ne vidite dok to radi. Prepoznat ete dodir na dva
mjesta. Neka v
as prijateljica sada dodirne samo jednom olovkom - prepoznat ete da
vas je dodi
rnula na samo jednom mjestu. Trik je u tome da vam nastavi dodirivati
dlan olovk
ama, neki put samo jednom, neki put s obje, ali svaki put sa sve
manjim prostorn
im razmakom. U jednom trenutku neete moi prepoznati s koliko vas
je olovaka do
idirnula. U sreditu dlana trebali biste moi razlikovati dvije toke u
razmaku od
otprilike jednog milimetra. Na bazi palca imate razluivost od
nekoliko milimeta
ra.
uSada pokuajte istu stvar na leima - razlikovat ete dvije toke na oko
4 do 5 ce
ntimetara.
Da biste nacrtali homunkulus na osnovi tih mjerenja, podijelite irinu
dijela tije
la koji mjerite s razmakom na kojem raspoznajete dvije toke i dobit
ete velii
enu tog dijela na crteu.
\Moja su lea iroka oko 35 centimetara pa bi moj homunkulus trebao
imati lea irok
ia 9 jedinica (35 podijeljeno s 4 centimetra, priblino). Dlanovi bi
trebali biti ir
oki 45 jedinica (moj dlan je irok 9 centimetara; podijelite to s 2
milimetra (tj.
0,2 cm) i dobit ete 45 jedinica). Ako budete na taj nain raunali
jedinice, d
obit
e ete prave omjere - aka na mom crteu bit e pet puta ira od lea.
To su samo dva dijela tijela. Da biste napravili homunkulus slian
onom u Hakuli
onenovom programiu (ili jo bolje, modelu osjetnog homunku-lusa iz
londonskog Pri
rodoslovnog muzeja; http://owen.nhm.ac.uk/pi-clib/www/image.php?
img=87494&cat=6)
, trebat ete izmjeriti i lice, udove, stopala, prste, trbuh i ostalo. Rekao
bih
da ete trebati prilino blisku prijateljicu.
trik # 12
Kako fo radi
Mozak s razliitim taktilnim osjetima barata onako kako barata i s
mnogim drugim
vrstama ulaznih podataka. U podruju mozga koje se bavi takvim
ulaznim podacima
rnalazi se povrina na kojoj se obrauju razliite takve vrijednosti -
vrijednosti
eodgovaraju stvarnom smjetaju u fizikom prostoru. Kad je rije o
osjetima, dijel
ovi tijela se reprezentiraju u razliitim dijelovima somatosenzornog
opodruja mod
ane kore: mozak ima so-matotopnu mapu (dakle, mapu koja
preslikava tijelo). Kod
usluha, razliiti tonovi aktiviraju razliite dijelove slunog podruja
kore: to je
etonotopna mapa. Ista stvar deava se i u vidnom sustavu, pri emu je
dobar dio vi
ednog podruja kore organiziran u karte obiljeja, koje se sastoje od
neurona odgov
eornih za predstavljanje tih obiljeja. Njihov poredak takoer odgovara
poretku tih
eobiljeja u vidnom polju.
aMape znae da se kvalitete podraaja mogu predstaviti bez prekida.
Shvatit ete ko
aliko je to vano kad uzmete u obzir da je dokazni materijal za svaku tu
kvalitetu
- drugim rijeima, brzina kojom izbijaju neuroni u tom dijelu karte -
pun uma, a
ispravna vrijednost se izraunava po relativnoj a ne apsolutnoj
vrijednosti izbi
janja neurona. (Kako to izgleda na djelu pogledajte u odjeljku o
naknadnom efekt
u prividnog kretanja, "Vidjeti pokret kad sve miruje-'' [trik #25].)
iSto mozak vie stanica posveti stvaranju karte koja predstavlja neku
osjetnu ili m
otoriku vjetinu, to finije moemo luiti razlike u tom tipu ulaznih
eo
podataka ili u
kontroli izlaza. S vjebom e promjene u naim re-prezentacijskim
ea
kartama postati t
rajne.
Snimanje mozgova glazbenika pokazalo je da su kod njih vea osjetna
opodruja moda
ne kore kojima predstavljaju dijelove tijela kojima sviraju kod gitarista
ije vie
neurona posveeno pokretima prstiju, a kod trom-bonista pokretima
uusana. Slune ka
rte "tonskog prostora" kod glazbenika su vee, a neuroni su im bolje
ugodeni za
detekciju razlika meu zvukovima,5 dok dirigenti orkestara bolje
detektiraju oda
kle dolazi odreeni zvuk u nizu drugih zvukova.
oNe udi da glazbenicima sve to dobro ide, ali dokazi iz neurolokih
snimki pokazuj
au da se s praksom mijenjaju i same karte pomou koji na mozak
predstavlja svijet.
Time se objanjava zato su male razlike nevidljive poetnicima a oite
aa
strunjacim
ea. A tu je i poruka nade nama osta-luna: sve sposobnosti su vjetine.
eAko ih vjebat
e, va e mozak shvatiti poruku i posvetiti im vie resursa.
ai
2
eBiljeko
1. Miinte, T. E, Altenmuller, E., & Jancke, L. (2002). The musician's
brain as a
model for neuroplasticity. Nature Neuroscience Reviews, 3, 473-478.
(To je rece
nzija, a ne izvorni istraivaki izvjetaj.)
ae
Dodatna literatura
Pantev, C, Oostenveld, R., Engelien, A., Ross, B., Roberts, L. E., &
Hoke, M. (1
998). Increased auditory cortical representations in musicians. Nature,
392, 811
-814.
Pleger, B., Dinse, H. R., Ragert, P., Schwenkrein, P., Malin, J. P., &
Te-gentho
ff, M. (2001). Shifts in cortical representations predict human
discrimination i
mprovement. Proceedings of the National Acad-
. emy of Sciences of the USA, 98,12255-12260.
Drugo poglavlje: Vid
trikovi
#13-33
Zagonetka vida lei na raskru sirovih informacija koje prikuplja oko -
er
pada svjetl
osti na nau mrenicu - i nae bogate percepcije boje, predmeta, pokreta,
aea
oblika, cije
olih 3D scena. U ovom emo poglavlju proetati kroz neke od naina na
koje mozak to
ini moguim.
Zapoet emo pregledom vidnog sustava [trik #13], ogranienjima
anaeg vida [trik #
14] i aktivnom prirodom vidne percepcije [trik #15].
aNa vid ima neka ogranienja koja obino ne primjeujemo, kao to su
slijepa pjega [
trik o #16] i 90 minuta sljepoe to ih svakodnevno doivimo kad se vid
deaktivira dok
nam zjenice araju uokolo [trik #17]. Morat emo se osvrnuti i na
jedno i na drug
ao, kao i na neke od preica i hakerskih majstorija nae vidne obrade
kkoje nam olaka
vaju ivot: pret-I >ostavku da je sunce iznad glave [trikove #20 i #21 ],
naglo od
micanje
( od i amnih oblika koji se brzo ire [trik #32] (to je zgodna
preica koja u
brzava obradu ako se trebate brzo izmaknuti), te na trikove kao to su
ikoritenje ne
urona u uvjetima s puno uma [trik #33] kako bi se signal razluio od
vidnog uma.
Putem emo saznati kako percipiramo dubinu [trikovi #22 i #24] i kre-
tanje [trik
eovi #25 i #29]. (Usput reeno, tu su i ispravna i pogrena percepcija
kretanja.) Z
ravrit emo s jednom malom optikom varkom zvanom iluzija
rotirajuih zmija [trik
#30] na koju smo svi nasjeli. Konano, ponekad je zabavno biti
prevaren.
3
Postupak vidne obrade
'trik #13
Vidni sustav je sloena mrea modula i puteva specijaliziranih za
oe
razliite zadatke
akako bi pridonijeli naem dojmu o svijetu.
Kad govorimo o "vidnoj obradi", prirodno mislimo o tome kao o
uglavnom samostojn
om procesu. Prema tom modelu, oko bi bilo nalik video-kameri koja
hvata niz foto
grafija svega to u tom asu glava gleda te ih alje u mozak na obradu.
Nakon "obrad
(e" (to god to bilo), mozak pribraja takve fotografije ostalim
eobavjetajnim podacim
a prikupljenim o svijetu oko sebe i donosi odluku kamo da nakon toga
okrene glav
u. A onda sve iznova. Da je mozak raunalo, ta bi zgodna priica
vjerojatno odgo
varala radu vidnog podsustava.
Imajui na umu taj (priznajemo, neosnovan) primjer, krenut emo na
turneju po vi
dnom sustavu, na kojoj emo vidjeti da se tu malo to odvija kao na
traci.
Da bismo nali prvu greku u naem primjeru, ne moramo ii dalje od
aea
dsame predodbe oiju
kao pasivnih receptora slika slinih fotografijama. Vid poinje s
cijelim tijel
om: dok hodamo miemo oi i glavu kako bismo dobili informacije o
dubini [trik #
22] kao to su paralaksa i druge. Neke od odluka o nainu kretanja
donose se ve u
ranim fazama vidne obrade, esto i prije nego u igru ue
prepoznavanje objekata
ili svjesno razumijevanje.
To shvaanje vida kao interaktivnog procesa, koji ukljuuje mnoge
krugove povrat
ne sprege prije nego obrada uznapreduje do svjesne percepcije, veoma
je uobiaje
no. Istina je da postoji stanoviti slijed od sirovog do obraenog vidnog
signala
e, ali taj je slijed zakuast i ispremijean. Za obradu treba vremena, a
mozak defi
nitivno ima razloga da upotrijebi informacije im ih izlui: nema
vremena za ek
ranje na "svretak" obrade. Da bismo se nesvjesno trgnuli [trik #32]
dovoljno je da
nam e u vidno polje ue tamna mrlja koja se brzo iri, kao da se neto
nadvilo nad na
s. To je primjer uinka do kojeg dolazi u ranoj fazi vidne obrade.
Ali pustimo sada mehanizme ranih faza vidnog sustava i pogledajmo
kako se on kor
isti. Koje su krajnje toke cijelog tog postupka obrade? Za vrijeme
koje percepc
iji treba da stigne do svijesti, ona dobiva jedan novi sloj svijeta:
umjesto da
vidimo boje, oblike i promjene u vremenu (sve to zapravo je dostupno
oima), vid
eimo cijele objekte. Vidimo dubinu i osjeamo kad se neto kree. ini
se da neki o
abjekti iskau kad na njih obratimo panju, dok se drugi povlae u
pozadinu. Svjesn
o, mi vidi
trik # 13
omo i svijet i ukupni rezultat modane obrade: oboje nam je potrebno da
bismo mogli
zaobii svoja ogranienja (kao to je slijepa pjega oka [trik #16]), kao i
radi b
oljih reakcija izvedenih na temelju nagaanja. Trikovi u ovom
poglavlju odnose s
e na cijelu tvorniku traku obrade vida, a kako bi istaknuli neke detalje
o radu
vida koristit emo se optikim varkama i vidnim anomalijama.
No, prije nego uronimo u sve to, bilo bi dobro imati neki pregled nad
time to zap
ravo znai vidni sustav. Zapoet emo s okom i vidjeti kako signali
odatle putuj
u gotovo izravno u primarno vidno podruje modane kore na stranjem
oa
dijelu mozga, g
dje se dijele na dva glavna toka. Nakon toga, vizualne informacije se
distribuir
aju i stapaju s opim funkcijama same kore.
ePoetak na mrenici
U odreenom smislu, svjetlo koje pada na mrenicu - osjetnu povrinu
er
u pozadini oka
i- ve se nalazi u mozgu. itav sredinji ivani sustav (mozak i
kraljenina modina [t
eo
erik #7]) smjeten je unutar brojnih ovojnica, od kojih se vanjska zove
dura mater.
rBjeloonica,
u povrina koja titi oko, produetak je te membrane, to
znai da se oi i
mozak nalaze u istoj ovojnici. Kao da su se dva dijela mozga odluila
izboiti i
z glave i postati oi, bez da postanu zasebni organi.
Mrenica je povrina stanica u pozadini oka koja sadri jedan sloj fo-
err
toreceptora, sta
nica koje detektiraju svjetlo i pretvaraju ga u elektrine signale. Za
vei dio
oka signali konvergiraju - stotinu fotoreceptora e prenijeti svoje
signale na s
amo jednu stanicu koja slijedi u lancu. Na sredini oka, na mjestu
zvanom foveja,
nema takve kompresije signala. (Gustoa populacije fotoreceptora u
emrenici znaa
jno varira [trik #14].) Ra-zluivost na foveji, gdje su stanice gusto
esmjetene, n
ajvea je mogua t c se nekomprimirani signal prosljeuje vidnom
ivcu (nervus opt
icus) skupa s drugim vidnim informacijama iz drugih stanica. Vidni
ivac je skup i
zdanaka neurona koji lee iza fotoreceptora u mrenici. On provo-11 i
ee
elektrine inf
ormacije do mozga i predstavlja izlazni put informacijama iz oka.
Veliina vidno
gaivca tolika je da stvara rupu u naem vidnom polju jer na mjestu gdje
izlazi iz o
ne jabuice nema fotoreceptora (to je slijepa pjega [trik #16]).
trik #13
Iza oiju
U sredini tono iza oiju, dijelovi vidnog ivca iz oba oka susreu se,
dijele i i
iznova rekombiniraju. To se mjesto zove krianje vidnog ivca (chiasma
opticum). Desn
e polovice iz obje mrenice prebacuju se na lijevu stranu mozga i
obratno (od tog
mjesta nadalje, dvije polutke mozga su zrcalne slike jedna druge).
Naizgled je m
alo udno podijeliti postupak obrade po sredini vidnog polja, umjesto
po svakom
ooku, ali na taj nain jedna polovica mozga moe usporeivati istu scenu
iz oba oka
, uto je nuno da bi se pristupilo informacijama o dubini.
iPlan puta sada je sljedei: nakon krianja vidnog ivca skreemo prema
astranjem dijel
u mozga da bismo stigli do vidnog dijela kore, gdje poinje pravi
posao. Putem i
imamo samo jedno odmorite u malom podruju zakopanom duboko u
mozgu, zvanom latera
lno koljenasto tijelo (corpus geniculatum laterale) ili LGN (naravno,
po jedno s
e nalazi u svakoj polutki).
oStvar ve tu postaje malo zbrkana. Do vidnog dijela modane kore ne
istie svaki sig
inal koji proe krianje vidnog ivca. Neki odlaze u gornji kolikul
(colliculus super
ior), koji je neto kao vidni sustav za hitne sluajeve. Smjeten je u
ee
srednjem mozg
au i pomae pri odluivanju o orijentaciji glave i oka. Srednji mozak je
evolucijsk
i stariji dio mozga i ukljuen je u jednostavnije reakcije, za razliku od
omodane
kore i velikog mozga, koji su kod ljudi bolje razvijeni. (Kratka turneja
je u [t
iriku #7] "Upoznajte se sa sredinjim ivanim sustavom".) ini se,
dakle, da cijelo
ito podruje funkcionira na nioj razini. No, zbunjujue je to to gornji
kolikul utj
iee na vie funkcije, primjerice kad odjednom ubacuje hitne vidne
signale u svjesn
oi doivljaj [trik #37J.
LGN zapravo nije puka relejna stanica. On se gotovo u potpunosti
bavi vidnim inf
ormacijama, svih njegovih milijun i pol stanica. Ali ne samo to: on
prima ulazne
podatke
a i iz podruja mozga koji se bave onime na to obraate panju,
ali i openi
oto iz modane kore, i sve to dodaje u smjesu. Prije nego to se vizualna
eobiljeja izl
ue iz sirovih informacija, iz drugih se podruja dodaju i sofisticirani
ulazni
podaci - ustvari nismo sigurni to se tu dogaa.
oPostoji jo jedna potpodjela vidnog signala. LGN ima procesne pute-vc
za dva odvoj
ena signala: grubi podaci niske ra/.luivosti (bez boje) idu
u magnocelularni put. Informacije visoke razluivosti idu u
parvocelular-ni put.
oirr Iako se kasnije jo vie puta ukrtaju, ta se podjela zadrava kroz cijeli
vidni sustav
.
Ulazak u vidni dio kore
Signali
o se iz LGN-a alju izravno u vidni dio modane kore. Na donjem
astranjem dijelu
avelikog mozga (dakle, oko treine puta prema gore, na stranjem dijelu
glave i ma
lo prema sredini) nalazi se podruje kore koje se naziva strijatni ili
primarni
vidni dio kore. "Strijatni" je jednostavno zbog svoje bijele pruge,
vidljive pri
apaljivom pregledu.
aZato pruga? Primarni vidni dio kore ini doslovce est slojeva stanica,
od kojih je
retvrti deblji, dijeli se na podslojeve i u njemu zavravaju oba vidna
puta iz LG
N-a. Te projekcije iz LGN-a stvaraju bijelu prugu ("stri-ju") po kojoj
je nazvan
. Dok se vidne informacije kreu po tom podruju, stanice iz svih est
slojeva ima
eju svoju ulogu u izluivanju razliitih obiljeja. Sve skupa je mnogo
osloenije nego
rkod LGN-a - strijatni dio sadri oko 200 milijuna stanica.
Prvi dio obrade odvija se u modulu zvanom VI. VI kao izvorni
materijal uva mapu
mrenice, koja manje-vie izgleda kao podruje oka na koje se odnosi,
ei
samo izoblie
ino. Dio karte koji reprezentira foveju - sredite oka s najveom
razluivosti - zn
atno je preuvelian zbog broja stanica od kojih prima informacije. Taj
je dio ve
lik kao cijeli ostatak karte zajedno.
Fiziki najveu organizacijsku jedinicu ove mape ine takozvane hi-
perkolumne. H
riperkolumnu ine stanice naslagane jedna na drugu, a vre obradu
informacija koje
su dole iz mrenice te iz njih izluuju temeljna obiljeja objekata u
oee
vidnom polju. N
eki e neuroni tako postati aktivni kad "vide" odreenu boju, drugi
kad "vide" o
dsjeak pravca pod odreenim kutom, a trei, jo sloeniji, kad "vide"
oo
linije pod od
reenim kutovima kako se kreu u odreenom smjeru. Ta prva mapa i
s njome poveza
ne hiperkolumne ine podruje VI (V kao "vid"); to podruje obavlja
zaista jedno
estavno izluivanje obiljeja.
Sljedea podruja obrade vida, zvana V2 i V3 (opet, V kao "vid", broj
samo ozna
ava poredak) slina su i takoer se nalaze u vidnom dijelu kore.
Informacije se
izbacuju iz VI u V2 i upadaju u kartu u V2, koja se ponaa kao sredite
ai
ovog dijela
postupka obrade. V3 slijedi isti obrazac: na kraju svake faze karta se
rekombini
ra i alje dalje.
3
"TokoW obrade onoga "to" i onoga "gdje"
Dosad je postupak vidne obrade bio uglavnom linearan. Imali smo
povratnu spregu
(na primjer, LGN dobiva informacije iz modane kore) i krianja, ali i
oi
grubi i fini
vidni put veinom se obraivao odvojeno. Od oka do primarnog
vidnog dijela kore
napredovali smo uglavnom u slijedu.
Iz podruja V3 vidne informacije se alju u desetke podruja po
oitavoj modanoj kor
i. Ti moduli alju informacije jedan drugome, nastavljaju posao jednog
podruja a
pripremaju teren za drugo. Postupak prestaje sliiti tvornikoj traci i
pretvara
ise u veliko gradilite na kojem mnoga podruja analiziraju i povezuju
razliita o
ebiljeja, a sve se odvija istodobno.
I dalje se, meutim, mogu ugrubo prepoznati dva puta. Ope vidne
informacije tek
u uzvodno magnocelularnim putem ka vrhu glave. To se zove dorzalni
ktok, ili, lake
epamtljivo, tok onoga "gdje" (se neto nalazi). Otud nadalje imamo
module koji pri
emjeuju kretanje i dekodiijaju grublja obiljeja vidnih informacija. I
eFinija obiljeja vidnih informacija dolaze iz primarnog vidnog dijela
kore parvoce
"lularnim putem i teku niz ventralni tok - tok onoga "to" (gledamo).
iOdredite toga
etoka je donji dio sljepoonog renja, koji se nalazi s donje strane
velikog mozga
iznad i iza oiju.
Kako mu ime kae, tok onoga "to" bavi se prepoznavanjem objekata.
a"
Na putu prema slj
epoonom renju imamo jedno stajalite na kojem se odvija dio
ei
postupka obrade - ta s
e jedinica zove lateralni zatiljni kompleks (LOC, od engl. lateral
occipital com
plex). Ono to e se tu dogoditi kljuno je za dogaaje na konanom
odreditu toka "t
i"
ao". LOC trai slinosti u pogledu boje i orijentacije, grupira dijelove
vidne kart
e u objekte te ih odvaja od pozadine.
Kasnije e se ti objekti prepoznati kao lica ili to ve. Tu se provodi
uobiajen
postupak: u obradi vidnih informacija trae se njihova obiljeja. Kad se
ae
pronau, in
formacije o tim obiljejima dodaju se u spremite podataka i sve skupa
ei
se alje dalje.
Obrada s ugraenim pretpostavkama
Dijagram sklopova sljedeih modula za detektiranje pokreta i
prepoznavanje objek
oata neizmjerno je sloen. Nakon to su razluene osnovne znaajke,
otreba obaviti jo m
nogo toga: odrediti broj objekata, slijediti
Nazrite granice svoga vida
ti
oobjekte u pokretu i uoiti bioloko kretanje [trik #77). U jednom e
trenutku mora
oti ui u igru i opa definirajua karakteristika modane kore, da
istodobno djeluj
e kao cjelina, te e se vidne informacije obraditi dovoljno da se mogu
povezati
is pamenjem, jezikom i itanjem emocija. Tada e se uklopiti u vie
funkcije cijel
og mozga.
aU trikovima koji slijede istrait emo uinke rane i kasne vidne obrade.
Zajednik
a nit tih uinaka bit e pretpostavke vidnog sustava o vizualnom
svijetu kojima
se ubrzava proraunavanje - razmatrajui udljivo ponaanje naeg vida
aa
doi emo do
nekih od tih pretpostavki. Na primjer, tu je pretpostavka da vizualni
svijet ost
aje relativno stabilan (pa ne primjeujemo kad nije [trik #40]), ili da su
tamna
ipodruja zapravo sjene (tu zakoljicu iskoritavamo kad se minkamo
[trik #20]).
U odreenom smislu, injenica da te pretpostavke moemo opaati
oa
sugerira da vidni su
ustav o svom vanjskom okruenju pretpostavlja barem isto onoliko
koliko i o vlastit
im modulima. Oekivanje vidnog sustava da e modul za kretanje
ispravno izvijest
aiti o kretanju (otud naa zbunjenost kad netono identificira kretanje
[trik #25])
eslino je oekivanju vidnog sustava da sjena tono izvjeuje o 3D
obliku. Iako m
oda o vidnom sustavu razmiljamo kao o neemu to se cijelo nalazi u
oi
glavi, komponent
e tog velikog, zbrkanog, gusto premreenog ljudskog sustava za vidnu
obradu zapra
evo su i oi, glava, tijelo i okolina. Svi oni izvjeuju o svojim
zakljucima i sv
e se dodaje u mjeavinu.
A iz svega toga nekako izvire vidna percepcija kakvu znamo i volimo.
ini se da
ne postoji nikakvo jedinstveno mjesto ponovnog sastavljanja svih
sastavnica vidn
e obrade, da ne gledamo nikakav interni TV ekran (a i da postoji, tko
bi ga gled
ao?). Percepcija je distribuirana po itavom vidnom sustavu, a i po
njegovoj oko
lini. Ba i nije tek slika na mrenici.
ae
trik #14
uDio vidnog polja koji ima visoku razluivost na udaljenosti ispruene
ruke velik j
ae kao nokat na vaem palcu. Ostatak vidnih ulaznih podataka je niske
razluivosti
i uglavnom nema boju, iako to rijetko primjeujete.
Nije cijelo vidno polje ravnomjerne razluivosti. Ono to obino
smatramo svojom s
posobnosti vida, otrina kojom vidimo svijet, zapravo je samo sredite
oi
anaeg vidnog po
ilja, gdje je razluivost najvia. Na osnovi
#
ik 14
itog sredita visoke razluivosti i periferije niske razluivosti, stalnim
micanjem
glave i oiju [trik #15] konstruiramo neisprekidanu sliku svijeta
oravnomjerne ot
rine. Ali koliko toga kompenziramo? Kolika je razlui-vost vida?
Razluivost oka odreena je gustoom stanica osjetljivih na svjetlo na
emrenici. M
renica je sloj tih stanica sa stranje strane oka (a ukljuuje i nekoliko
ea
slojeva s
tanica koje obrauju i objedinjuju vidne signale koje onda alju ostatku
mozga). D
a su stanice rasporeene ravnomjerno, u kutovima oiju vidjeli bismo
jednako dob
uro kao kad gledamo ravno preda se. Ali nisu: stanice su najgue
pakirane tono u
esredini mrenice, na malom podruju zvanom foveja, i zato vid ima
inajviu razluivos
t u centru vidnog polja. Podruje koje mu odgovara je malo; ako
gledate u nono
nebo, od svega to vidite foveja pokriva samo puni mjesec. Izvan toga,
na periferi
ji vida, razluivost je mnogo zrnatija.
Na periferiji vida opada i obojenost. Stanica osjetljivih na svjetlo,
zvanih fot
oreceptori, ima nekoliko vrsta, ovisno o tome kakvo svjetlo pretvaraju
u ivane s
ignale. Gotovo svi fotoreceptori koji raspoznaju boje (tonije, najjae
se aktiv
iraju na odreene valne duljine svjetlosti) nalaze se u foveji. Izvan tog
isredinj
eg podruja i dalje moete raspoznavati boje, ali tee; pretee druga vrsta
oee
stanica, o
sjetljivijih ali sposobnih samo za prepoznavanje svjetline.
Na djelu
Slika 2-1 jedna je varijanta uobiajene skice za provjeru vida s
kakvom ste se m
ogli susresti kod optometriara, a sastavio ju je Stuart Anstis. Stavite
je pred
a se i zadrite pogled na sredinjoj toki. Slova na karti su najmanja u
ri
sredini a n
ajvea na vanjskom rubu; poveavaju se tono onim tempom koji
kompenzira opadanj
ae razluivosti vaih oiju od centra foveje prema periferiji.
To znai da biste, ako drite pogled u sreditu karte, trebali jednako
ri
lako itati i
slova u sredini i ona na rubu.
trik #14
Slika 2-1. Sva slova su velika toliko da imaju istu razluivost kad
fiksirate po
igled na sredite skice'
aTa skica, meutim, ne pokazuje relativno opadanje nae osjetljivosti na
boje s pre
laskom na periferni vid. Zamolite prijatelja da pred vas stavi neki
papir u boji
ri polako ga mie u stranu, a vi zadrite pogled (glavu i oi) prema
naprijed. Uo
iite da, iako primjeujete da se papir mie, krajikom oka vie ne vidite
koje je p
apir boje.
oBudui da se periferni vid jo uvijek dobro snalazi sa svjetlinom, trebat
e vam p
oapir takve boje da ne moete zakljuiti o kojoj je boji rije samo na
osnovi toga
koliko vam svijetlo izgleda. Bit e dobra zagasita uta ili jarka plava.
Ako elite
aprovesti rigorozniji eksperiment, na stranicama Istraivakog muzeja
ete pronai
oupute prema kojima moete izraditi okovratnik kojim ete moi mjeriti
kut na kojem
ava vid za boje postaje upotrebljiv
(hllp://www.oxplofcitorium.eciu/snacks/periph
e-rol vision.html).
Nakon to sam isprobao taj eksperiment, znao sam se poigrati neeg
slinog kad bih
etao ulicom. Kad mi auti prilaze s lea a ja gledam ravno preda se, u
kojem tren
outku poinjem vidjeti da tamo neega ima, a koliko mi jo treba da
vidim boju? Za
uujue je koliko dugo znam da mi je auto na periferiji vidnog polja
prije nego t
o mu mogu raspoznati boju. Iako bi to bilo u ime znanosti, molim vas
pazite da n
re zavrite pod kotaima.
-M.W.
Kako to radi
Kad gledate Anstisovu onu kartu na slici 2-1, sva slova su vam
jednako itljiva
jer svjetlo sa svakog pada na isti broj fotoreceptora u oku. Slova u
sredini pa
daju na sredite vae mrenice, gdje su fotoreceptori najgui: slova sa
iaeu
strane padaju n
a periferiju gdje su stanice rasporeene rjee, ali slova su vea pa je
pokriven
isti broj stanica.
Distribucija stanica osjetljivih na svjetlost prikazana je na slici 2-2.
Imamo d
vije krivulje, jedna predstavlja tapie a druga unjie, to odgovara
dvjema vrstam
a naih fotoreceptorskih stanica, nazvanih po njihovom obliku. Vidi se
kako su i j
uedni i drugi najgue rasporeeni blizu sredine oka a prorjeuju se
prema periferi
ji, iako im gustoa ne opada istim tempom. Pod pretpostavkom da ovu
knjigu ne i
tate pri jako slabom svjetlu, gledajui onu skicu koristili ste unjie -
njiho
rva gustoa opada najbre, a ona odreuje razluivost vida.
Zbog toga nam osjetljivost na boje slabi daleko od foveje. unjii
najbolje rade
na normalnom, danjem svjetlu, a oni reagiraju na boju. tapii su pak
relativno b
rojniji na periferiji, a oni ne reagiraju na boju. Oni su iznimno
osjetljivi na
asvjetlo pa vam danju nisu od neke koristi, ali itekako pomau kad
unjia ima malo
. Zbog njih vidite kako vam prijatelj pomie papir u boji iz prethodnog
pokusa,
oali ne moete prepoznati da li je papir ut ili plav, ili koje ve boje.
Zbog svoje osjetljivosti na svjetlo, tapii dobro dou i kad je veoma
mrano. U u
vjetima slabe osvijetljenosti unjii nam se gase (za to im treba oko
pet minuta)
i (igledamo tapiima (tapii postiu najveu osjetljivost nakon oko pola
sata). Uoit
e,umeutim, da su tapii zapravo najgui dalje od foveje, to znai da
ete veoma sl
kabo svjetlo najlake primijetiti ako ne gledate tono preda se. Na taj
onain moete
promatrati
jedva vidljive zvijezde na mranom nebu: malice izvan centra vidnog
polja vidje
t ete neto vie zvijezda.
ei
Gustoa receptora
foveja
prema nosu
Ekscentrinost
eSlika 2-2. Raspodjela razliitih totoreceptora na mrenici2
Zanimljivo je da, osim u pokusima poput onog s papirom u boji,
normalno ne primj
eujete da vam cijeli vizualni svijet nije u visokoj razluivo-sti.
Razlog tome
je to miete oi k onome to elite gledati, a podruje visoke
razluivosti slijedi p
omake oiju. Taj proces aktivnog vida [trik #15] mnogo je efikasniji
nego to bi b
ilo imati cijelo vidno polje u visokoj razluivosti.
aNaravno, prije nego pomaknete oi ka neemu, va vidni sustav to
mora predsvjesno
aregistrirati perifernim vidom i usmjeriti vam panju na to to elite
gledati. O tome t
ao periferni vid najbolje primjeuje govori se u "Privucite panju" [trik
#37] - ri
je je uglavnom o naglim promjenama pokreta i svjetla. Te pojave
oznae da se moda
edogaa neto to zahtijeva hitnu reakciju - nije udno to smo ustrojeni
tako da prim
jeujemo takve stvari ak i kad nam nisu u visoko-razluivom centru
oka.
eBiljeke
1. Preuzeto iz Vision Research, sv. 14, Anstis, S., "A chart
demonstrating varia
tions in acuity with retinal position", str. 591, copyright (1974), s
udoputenjem
Elseviera.
e'}'. Za dijagram koji pokazuje detalje, a ne opa obiljeja, vidi:
0sterberg, G. A
. (1935). Topography of the layer of rods and cones in the human
retina. Acta Op
haimotoiogha, 13 (Suplement b), 1 97.
Da biste vidjeli, djelujte
Dodatna literatura
Ilustracije opadanja razluivosti prema periferiji (http://psy.ucsd.
edu/~sansti
s/SABIur.html).
Kratki uvod u ljudsko oko i implikacije za dizajn stranice (http://
www.awpa.asn
.au/tipstnx/eyeballl .htm i http://www.awpa.
asn.au/tipstrix/eyeball2.htm).
"The Rods and Cones of the Human Eye" (http://hyperphysics.phy-
astr.gsu.edu/hbas
e/vision/rodcone.html), dobar uvod i izvor, dio inovativnog i
informativnog hipe
rtekstualnog projekta HyperPhy-sics (http://hyperphysics.phy-
astr.gsu.edu/hbase/
hph.html).
ePopis injenica i brojki o oku i njegovim sposobnostima, neto malo
o obradi vida:
http://white.stanford.edu/~brian/numbers/nodel. html).
oJe injenica i brojki, ovaj put o ljudskoj mrenici: http://webvisi-
oe
on.med.utah.edu
/facts.html, s referencama.
O percepciji razmiljajte kao o ponaanju, kao o neemu aktivnom a ne
ia
pasivnom. Perc
epcija postoji da bi rukovodila djelovanjem, a moi djelovati je
kljuno za kons
otrukciju visoko-razluive iluzije svijeta kakvog ga doivljavamo.
oDrugi trikovi u ovoj knjizi moda odaju dojam da je vid samo stvar
avaeg mozga koji
pasivno .obrauje informacije koje dolaze kroz oi. Meutim,
percepcija je puno
aktivniji proces. Dojam koji imamo o svijetu stvoren je uzimanjem
uzoraka u vrem
ienu, ali i uzorkovanjem vie osjetila. Osjet koji primamo u bilo kojem
trenutku po
tie nas da promijenimo poloaj glave, preusmjerimo panju ili neto
oae
uinimo kako bism
o djelovali na svijet. Sve nam to daje razliite osjete u sljedeem
trenutku, a
naa se slika svijeta aurira.
aa
Vaem je mozgu lake oitavati vie puta i zatim interpolirati odgovore,
aki
nego to bi bil
ao dugo obraivati samo jednu scenu. Sto je jednako vano, ako znate
to elite, scenu
moda i ne morate potpuno interpretirati; moda je dovoljno obraditi je
oo
taman toliko
oda moete odluiti to ete dalje uiniti i zatim si djelovanjem priskrbiti
drukij
i skup osjeta uz iju e pomo scen.i postati jasnija.
trik
djelujte
#15
Da biste vidjeli, djelujte H_KIQ
Na djelu
Jedan primjer aktivnog vida koji se uvijek dogaa ali ga obino ne
primjeujemo
je pomicanje vlastitih oiju. Normalno ne primjeujemo svoju slijepu
pjegu [trik
#16] niti da nam je periferni vid slab [trik #14] jer nam pogled
neprestance le
rpra s mjesta na mjesto. Stalno uzimamo uzorke vizualnog svijeta
koristei se viso
iko-razluivim sreditem oka - fovejom - a mozak za nas konstruira
konstantnu, nepr
ekinutu, konzistentnu, vi-soko-razluivu iluziju.
Stalno uzorkovanje podrazumijeva stalno kretanje oiju: automatske,
brze pomake
zvane sakade. Sakade izvodimo do pet puta u sekundi a da to obino i
ne primijet
imo, iako svaka sakada stvara trenutaan prekid u toku vizualnih
informacija pre
ma mozgu [trik #17]. Iako se odredite sakade moe svjesno
io
kontrolirati, sam pokret
ooka nije svjestan. Saka-du moe pokrenuti i dogaaj kojeg uope nismo
svjesni - ba
rem dok ne okrenemo pogled i smjestimo ga u na centar panje. Tada
aa
anam je panja priv
ruena nesvjesno i nemamo izbora nego izvriti sakadu na to mjesto
[trik #37].
Svaka stanka u lancu sakada naziva se fiksacija. Fiksacije se dogaaju
tako hitr
o i tako automatski daje teko vjerovati da zapravo ne zadravamo
er
pogled na onome to
gledamo. Zapravo tek po djeli sekunde gledamo male dijelove scene i
pomou tih
uzoraka konstruiramo sliku.
Uz pomo ureaja za praenje pomaka oiju mogue je konstruirati
slike toga kamo
ljudi fiksiraju pogled kad gledaju razliite objekte - na primjer, web
stranice
s vijestima. Projekt Eyetrack III Instituta Poynter
(hltp://www.poyntoroxtrn.or
aa/oyntiu( k?004/) istrauje na koji nain
Taiokola miljenja naziva se "ekoloki" pristup percepciji i povezuje se s
psihologom
J. J. Gibsonom.1 On je isticao da je percepcija kognitivni proces koji,
kao i dr
augi kognitivni procesi, ovisi o interakciji sa svijetom. Istraivai vida
esto po
stavljaju ispitanike u krajnje neprirodne situacije: morate gledati u
eneto bez da
pomaknete glavu ili posegnete za predmetom kako biste ga dodirnuli.
To je tolik
o razliito od slobodnog doivljaja uobiajenog stvarnog svijeta koliko
i film ili
ikazalina predstava, iji je redatelj netko drugi.
Ako e elite da ljudi neto jasno vide, dajte im priliku da to malo miu i
vide kako s
ae ponaa u interakciji s drugim objektima. Ne dajte se zavarati daje
percepcija pa
sivna.
iposjetitelji iitavaju vijesti na Internetu (slika 2-3). Rezultati njihova
aistraiv
ranja daju obrazac kretanja i zadravanja pogleda pri gledanju web
stranice s vijes
tima.
Slika 2-3. Obrazac onih fiksacija pri pregledavanju web stranice s
vijestima; s
vjetlije mrlje pokazuju tendenciju duljeg fiksiranja2
eKad vjebamo brzo itanje, dio posla je nauiti kako to manje puta
fiksirati pogled
nai svaki redak a upiti to vie rijei u svakoj fiksaciji. Ako ste dobri - i
ako su
oreci dovoljno kratki - moete postii samo jednu fiksaciju po retku pa
stranicu p
regledavate odozgo prema dolje, a ne slijeva na desno. Slika 2-4
pokazuje jedan
tipian obrazac fiksiranja pogleda pri itanju.
i&Hee did not feci eiicouragedtoQ^kj^y-iibre Cjtresticns about it, so
she tjjrnedt
o~fft^%lQDk Turtle, anci said 'What else had you tcTlearn?' 'Well,
there was Mys
tery,' the Mock TUrfft replied, counting off the subjects op. his
ffapp&?s, '- M
ystery, ancient and modern, with Seaogiaphy then Drawling:-the
aDravtfihg-mater wa
s an old conger-eft, that useeCJe-oetTie oilee a week: he taught
usjgfawling, t
retening, ariihFaintjng in Coils.'
'\
Slika 2-4. Tipini obrazac onih fiksacija pri itanju'
Slika 2-5 pokazuje tipini obrazac onoga to se dogaa kad gledate
neije lice. Fi
ksirate pogled dovoljno dugo da dobijete pregled oblika lica u cjelini
periferni
m vidom, a najvie se fiksirate na one pojedinosti koje prenose najvie
ii
informacija:
oi.
Slika 2-5. Obrazac fiksiranja tijekom 8 sekundi gledanja lica (u ovom
sluaju Ma
ttovog)4
1. Gibson, J. J. (1979). The Ecological Approach to Visual Perception.
Boston: H
oughton Mifflin.
2. Prikaz toplinske mape tvrtke Eyetools Inc., dio projekta Eyetrack III
Institu
ta Poynter (http://www.poynter.org/content/resource_po-
pup_view.asp?id=27204).
3. Put gledanja dobiven programom BeGaze na temelju pokreta oka
ezabiljeenih susta
ovom iView X Hi-Speed, ljubaznou SensoMotoric Instruments
GmBH.
4. Mattova fotografija, snimio ju je Dorian Mcfarland. Puno hvala
Lizzie Crundal
l to je izradila ovu sliku putanje pogleda.
eBiljeke
Ucrtajte svoju slijepu pjegu
Dodatna literatura
aDemonstracije i filmovi praenja pogleda i vidne pinje sa Sveuili ta
ai
uJune Kaliforni
je (http://ilab.usc.edu/bu). ' Uvod u mehaniku sakada
(http://www.personal.psu.e
dU/users/e/ l/elm 173/schlwork/semester3/psych/complete.htm).
aSaznajte kolika vam je slijepa pjega i kako va mozak popunjava
prazninu tako da j
e ne primjeujete.
aStranji dio svakog oka prekrivaju fotoreceptori koji hvataju svjetlo i
obavljaju
njegovu konverziju u ivane impulse kako bi ih poslali mozgu. Po toj
povrini, mreni
re
ci, fotoreceptori su razmjeteni neravnomjerno - najgue su rasporeeni
eu
iblizu sredit
ea a rjee na periferiji [trik #14]. Nadalje, jedna je mrlja na mrenici
posve bez
receptora; svjetlo koje tamo padne uope se ne pretvara u ivane
signale i ostavl
aja slijepu pjegu u vaem vidnom polju - zapravo dvije, po jednu u
svakom oku.
Na djelu
Prvo, evo kako ete primijetiti svoju slijepu pjegu (poslije emo
nacrtati mapu
ida vidite kolika je). Zatvorite lijevo oko i gledajte ravno u krii na
slici 2-6.
Postavite knjigu na oko 25 centimetara od oiju i polako je pri-miite.
Na dese
tak centimetara udaljenosti crni krui desno od kriia e nestati, a
ui
njegovo mjest
o postat e sivo, kao i okolno podruje.
M da ete morati malo micati knjigu naprijed-natrag. Pokuajte
ouo
ou
primijetiti nestanak
ucrnog kruia dok poveavate udaljenosti, a zatim pri-maknite knjigu
ukako bi krui
posve nestao. Vano je da vam desno oko ostane fiksirano na kriiu jer
ai
opoloaj slije
rpe pjege ovisi o centru vidnog polja pa ga morate odrati nepominim
da biste je p
aronali.
uKad naete svoju slijepu pjegu, posluite se programom Jeffreya Ori-
staglia i Paul
a Grobsteina na web stranicama Serendipa (I ittp:/serendip.
biynmnwi.f >< lu/l >
t >/l tlindspot; Java) i ucrtajte njenu veliinu.
trik
Ucrtajte svoju slijepu pjeg
u
#16
aSlika 2-6. Tipini obrazac za pronalaenje slijepe pjege.
Na ekranu su opet krii i krui; dakle, zatvorite lijevo oko, usmjerite
iu
pogled na
kr i i pomiite glavu naprijed-natrag dok vam krui ne nestane u
iui
iu
slijepoj pjezi.
iZatim kliknite miem na Start (u dnu programa) i miite pokaziva po
slijepoj pjez
i. Dok god je u njoj, pokaziva se nee vidjeti, ali im ga ugledate
(jedva) kli
knite i pojavit e se tokica. Ponovite to nekoliko puta, s tim da svaki
put pom
iete pokaziva mia u drugom smjeru iz kruia.
iu
I opet, pazite da ne miete glavu i da vam pogled ostane usmjeren na
ikrii. Na kr
aju ete dobiti obrazac slian slici 2-7. Podruje unutar kruga to ga
opisuju to
akice vaa je slijepa pjega.
I~~
oSa svojom slijepom pjegom moete se i poigrati. Evo kako: u sobi
punoj ljudi zatvo
arite jedno oko i usmjerite pogled na svoj kaiprst. Izaberite rtvu i
namjestite prs
t tako da vam zbog slijepe pjege njezina glava nestane a umjesto nje se
pojavi p
aozadina. Nije ba korisno, ali je zabavno a nije tako oito kao da joj
"drobite" g
alavu izmeu palca i kaiprsta.
- T. S. _l
6
Slika 2-7. Mapa Mattove slijepe pjege
Kako to radi
eSlijepa pjega svakog oka odgovara mrlji na mrenici na kojoj nema
foto-receptora.
Bez njih nema niega to bi detektiralo svjetlo i pretvorilo ga u
informacije koje
bi koristio vidni sustav, i otud slijepa pjega.
Svaka receptorska stanica povezana je s mozgom preko niza stanica
koje sakupljaj
u signale prije nego o njima izvijeste mozak putem vla-kna-
prijenosnika informac
ija zvanog akson (Vidi "Neuron" [trik #9]). Tu je bizarno da se dio
fotoreceptor
a koji je odgovoran za detekciju svjetlosti nalazi iza vlakana za
prijenos infor
macija u mozak. Tako je - dio osjetljiv na svjetlost je na strani oka
najudaljen
oijoj od svjetlosti. To ne samo da izgleda loe projektirano, nego i znai
da na po
vrini mrenice mora postojati rupa na kojoj e okupljena vlakna izai
re
iz bjeloonic
e i ui u mozak - slijepa pjega je upravo to mjesto izlaska.
Na prvi pogled se ne vidi nikakav osobit razlog za takvu strukturu,
osim sluajn
uosti. Nije nuno da bude tako. Da su dijelovi stanica osjetlji vi na
svjetlost neg
idje blie svjetlu, ne bi nam trebala slijepa pjega; vla
kna bi mogla izai iz oka bez naruavanja kontinuiteta povrine fotore-
ur
ceptora na mr
enici. *
oMoemo li biti sigurni da je to bug a ne korisna osobina? Jedan primjer
je oko hob
otnice, koje je izvedeno drukije. Oko je kod hobotnica evoluiralo
nezavisno i t
eada su stanice mrenice ve imale fotoreceptore ispred, a ne iza
ivanih vlakana, p
a slijepe pjege nema.
e\ Obratno, od ustrojstva ljudske mrenice ima i koristi; ono
e\ omoguuje dobru opskrbu krvlju blizu mrenice, kojom se
kprehranjuju fotoreceptori a i olakava se metaboliranje otpadaka koji se
tamo skup
eljaju. I jedna i druga orijentacija mrenice ima svoje prednosti.
aTe dvije slavne rupetine u naem se vidnom polju obino ne
primjeuju. Ne samo da
ase nae oi kreu pa ne zanemarujemo nijedan djeli vizualnog
prostora, nego se i
slijepe pjege dva oka ne preklapaju pa na osnovi informacija iz jednog
ooka moemo
popuniti ono to nedostaje iz drugoga-
uMeutim, ak i u situacijama kad drugo oko ne prua korisne
informacije i kad vam
slijepa pjega stoji na mjestu, mozak je evoluirao mehanizam kojim
popunjava praz
ninu.1 To je popunjavanje razlog zbog kojeg u prethodnoj
demonstraciji vidite ne
prekinutu sivu pozadinu, a ne crnu rupu.
Trik nad trikom
eEksperiment s eirskom makom (http://www.exploratorium.edu/
snacks/cheshire_cat.
rhtml; sadri potpune upute) pokazuje jako dobru interakciju slijepe
pjege, mehaniz
ma popunjavanja, kao i natjecanje uroene dispozicije da uoavamo
pokrete s uro
aenom dispozicijom da obraamo panju na lica. Uz pomo praznog
zida, zrcala i prij
oatelja, iskoristite svoju slijepu pjegu za stvaranje iluzije da moete
polako bris
ati prijateljevu glavu dok na njoj ne ostane samo osmijeh.
eBiljeka
1. "Seeing More Than Your Eye Does" (http://serendip.brynmawr.edu/
I >b/blin(i'.
a>ot 1 .tilml) zabavna je turneja po mogunostima vae slijepe pjege
(link na dnu
svakog lanka odvest e vas na sljedeu strani-
Uoite praznine u svom vidnom polju
aNae oi neprestano zvjeraju uokolo izvanredno hitrim pokretima
zvanim sakade. Pri
svakom takvom pokretu vid se naas gubi.
Usprkos injenici da oko ima slijepu pjegu, neravnomjernu raspodjelu
percepcije
boje, a detalje moe najbolje razaznati tek u siunom podruju na
ou
sredini vidnog po
lja, ipak uspijevamo vidjeti svijet kao neprekinutu panoramu. Oko
skakue s mjes
ta na mjesto i snima u visokoj razlu-ivosti, a mozak sastavlja te
snimke u zapa
njujue stabilnu i izvanredno detaljnu sliku.
Ti hitri skokovi oiju zovu se sakade, a svake sekunde izvodimo ih do
pet. Probl
em je u tome to se za vrijeme svake sakade sav vidni ulaz zamuti.
Mozgu je dovolj
eno teko dobiti stabilnu sliku i bez zamuenja od kretanja koje stvara
samo oko. P
a se za vrijeme sakada jednostavno ne bavi time. U biti, dok su vam
oi u pokret
u, vi ne vidite.
trik #17
ucu). Ona pokazuje kako se mozak slui bojama i uzorcima u okolnom
podruju slijepe
pjege kako bi pogodio to bi moglo biti u samoj slijepoj pjezi, i onda
to prenosi
avaem svjesnom umu.
Dodatna literatura
Ramachandran, V. S. "Blind Spots". Scientific American, svibanj
1992, 86-91.
Ramachandran, V. S., & Gregory, R. L. (1991). Perceptual filling in
of artificia
lly induced scotomas in human vision. Nature, 350, 699-702.
Zanimljiva rasprava o slijepim pjegama, popunjavanju i njihovim
implikacijama za
oprirodu doivljavanja nalazi se u knjizi Daniela Dennetta
Consciousness Explained
, 344-366. Boston: Little, Brown and Co., 1991.
Na djelu
Postavite lice na oko 15 centimetara od zrcala i gledajte jedno pa
drugo oko. Pr
imijetit ete da, iako oito skreete pogled s oka na oko, zapravo ne
vidite kak
o vam se oi miu - ve samo konani rezultat kad zastanu na novoj
toki u fokus
u. Sada zamolite nekoga da vas gleda dok to radite pred zrcalom.
Jasno e vidjet
i kako vam se oi miu, iako je to vama nevidljivo.
Kod duljih sakada moi ete svjesno percipirati taj efekt, ali jedva.
Rairite ruke tako da su vam kaiprsti na suprotnim krajevima vidnog
aa
epolja. Premjetaj
te pogled s jednog na drugi tako da vam glava ostane mirna. Jedva
jedvice ete p
rimijetiti trenutanu crninu kad vam se od-sijee vidni ulaz. Sakade
ove duljine
traju oko 200 ms (petinu sekunde), to je taman na pragu svjesne
percepcije.
eSto ako se neto desi za vrijeme sakade? Pa, osim ako je veoma
svijetlo, jednostav
no neete nita primijetiti. I ba je to tako udno kod sakada. Stalno ih
ia
radimo ali
nemamo dojam da svijet nestaje sto tisua puta dnevno, svaki put na
oko desetin
ku sekunde.
r~
oSakadiko potiskivanje moda je jedan od naina na koji djeluju neki
madioniarski
atrikovi. Znamo da nagli pokreti svraaju panju na sebe [trik #37].
Maioniar se
arazmee jednom rukom kako bi svratio panju na nju i dok su vam oi
u pokretu ne
vidite to radi s drugom rukom, kojom izvodi trik.
- N. H. _I
Kako to radi
Sakadiko potiskivanje postoji zato da zamuene slike, koje dobiva
oko dok se br
zo kree pri sakadi, ne zbune vidni sustav. Rez poinje trenutak prije
nego se s
tegnu miii koji pokreu oko. Budui da tada slika na niM/.niri jo nije
io
zamuena,
znamo da taj mehanizam ne izrezuje mulin' slike pri obradi. Ne, isti
onaj dio mo
zga koji priprema oko na sakadu iihii.i poslati i signal koji potiskuje
vid. Oda
kle taj signal dolazi? To jo ne zii.uuo sa sigurnou.
oo
Jedan nedavno proveden eksperiment dokazuje da se potiskivanje
definitivno javlj
a oprije nego to do modane kore dou ikakve vidne informacije.
aNaalost, takav pokus
neete moi izvesti kod kue jer zahtijeva transkranijalno magnetsko
apodraivanje
(TMS). TMS [trik #5] vam u biti omoguuje da palite ili gasite
dijelove mozga ko
rji su dovoljno blizu povrini da bi na njih djelovao magnet. Tom se
napravom brzim
elektromagnetskim izbojima utjee na stanice koje prenose signale u
mozgu. Ovis
ono o frekvenciji izboja, moete pojaati, odnosno smanjiti aktivnost
neurona.
iKai Thilo i ekipa sa Sveuilita Oxford1 upotrijebili su TMS kako bi u
vidnom polj
u dobrovoljaca stvorili male prividne mrlje, takozvane fo-sfene.
eKad bi se primjenom TMS-a na oko stvorili fosfeni na mrenici, saka-
diko potiskiv
anje funkcioniralo je na uobiajen nain. Za vrijeme sakade fosfeni bi
nestali, t
eo se i oekivalo. Fosfeni su se tretirali kao normalne slike na mrenici.
Ali kad
obi se mrlje proizvele u kasnijoj fazi vidne obrade, u modanoj kori, nije
bilo utj
ecaja sakada na fosfene. Pojavljivali su se neovisno o pokretima oka.
Potiskivanje, dakle, djeluje izmeu mrenice i modane kore, te
eo
zaustavlja vidne inf
oormacije prije nego uu u svjesni doivljaj. Ne moi vidjeti dok traje
sakada nije
aista vrsta zapreke kao kad ne vidite jer vam je panja usmjerena
nekamo drugamo.
To se dogaa kod sljepoe za promjenu [trik #40] - ne primjeujete
promjene jer
avam panju zaokupljaju druge stvari, ali promjene su i dalje
potencijalno vidljive
.
Za razliku od toga, sakadiko potiskivanje je ozbiljnije ogranienje.
Ono to se d
ogaa dok traje sakada nije niti blizu svijesti. Ne radi se samo o tome
da ne vi
odite, nego da ne uope moete vidjeti.
eBiljeka
1. Thilo, K. V, Santoro, L., Walsh, V., & Blakemore, C. (2004). The
site of sacc
adic suppression. Nature Neuroscience, 7(1), 13-14.
Dodatna literatura
Sakadiko potiskivanje uzrokuje i iluziju sata koji stoji [trik #18].
Kad vrijeme stane
trik # 18
trik "i Kad vrijeme stane # 18 J
aNa osjeaj za vrijeme daje neprekidnu koherentnost svjesnom
odoivljaju svijeta. S l
akoom razlikujemo prolost, sadanjost i budunost. Ipak, neke
oa
suptilne iluzije pok
azuju da na mentalni sat moe grijeiti.
aoe
eDa biste uvidjeli da su ljudi zapanjujue vjeti u procjeni kratkih
vremenskih int
ervala, ne trebate nita vie nego uivati u sinkroniji koju postie va
iiuia
lokalni orkestar.
Meutim, na mentalni sat zapravo grijei. Te se anomalije obino
ae
javljaju kad moza
uk pokuava kompenzirati praznine ili dvosmislenosti u dostupnim
vidnim informacija
ma.
Takve praznine mogu nastati samo-izazvanim pokretom. Na primjer,
anae je znanje o
tome koliko dugo neki objekt stoji u trenutnom poloaju narueno
ou
potiskivanjem vidni
h informacija [trik #17] do kojeg dolazi kad pomiemo oi prema tom
objektu - sv
oe dok su nam oi u pokretu, ne moemo imati pojma o tome to taj
objekt zapravo ini
. Ta neizvjesnost poloaja i nagaanje mozga o tome mogu se doivjeti
oo
kad nam se oi
sa-kadiki miu prema objektu u kretanju.
Na djelu
Kad gledate na sat, ponekad vam se ini da sekundara stoji na istom
mjestu dulje
nego to bi trebala. Dok traje taj naizgled dugi trenutak, pomislili biste
da je
sat stao. Obino nastavite gledati i vidite da e se sekundara ubrzo
opet poeti
normalno kretati - osim, naime, ako sat doista ne stoji.
oTaj se fenomen zove iluzija sata koji stoji. Moete je sebi demonstrirati
tako da
uzmete neki neujni sat i stavite ga u stranu. Ne morate imati analogni
sat s tr
adicionalnom sekundarom; moe to biti i digitalni sat, vano je samo da
oa
pokazuje sek
ounde. Postavite sat tako da ga isprva ne gledate ali da moete vidjeti
sekundaru,
odnosno brojke, samo pomicanjem oiju. Sada bacite pogled na sat (tj.
izvedite s
akadu [trik #15]). Pokret oka treba biti to hitriji, kao da su vam
neoekivani zv
auk ili misao privukli panju [trik #37]; spor, odmjeren pokret nee
upaliti. Proba
ojte nekoliko puta i trebali biste doivjeti efekt "sata koji stoji", barem u
nekom
uod pokuaja.
trik #18
Kad vrijeme stane
Hoe li ovo funkcionirati, ovisi o tome u kojem vam je trenutku
pogled pao na sa
t. Ako ste ga ugledali netom prije nego to e se sekundara pomaknuti
(ili e se d
igitalna brojka promijeniti), manje je vjerojatno da ete vidjeti iluziju.
Ako v
am pak pogled padne na sat tik nakon to se sekundara pomaknula,
mnogo je vjerojat
onije da ete doivjeti efekt.
Kako to radi
aKad na pogled padne na neki objekt, ini se da mozak donosi
stanovite pretpostavk
e o tome koliko se dugo taj objekt nalazi na mjestu. Vjerojatno je da se
time ko
mpenzira potiskivanje vida dok miemo oci [trik #17]. To potiskivanje
znai da v
id moe izbjei teak posao deifrirahja neizbjenog i neprestanog
oeee
zamuenja pri kretanj
u, koje prati svaki od stotine tisua hitrih sakadikih pokreta oka to ih
izvodim
o svakog dana. Tako, kad nam pogled padne na neki objekt, mozak
pretpostavlja da
je on tamo ve barem onoliko dugo koliko nam je trebalo da na njega
usmjerimo p
aogled. Na mozak antedatira vrijeme u kojem objekt stoji na mjestu.
Kad gledamo ne
pomine objekte poput stola ili svjetiljke, taj proces anteda-tiranja ne
primje
ujemo. Ali kad gledamo sekundaru sata, znajui da ona ne hi smjela
dugo biti na
mjestu, taj nesklad stvara iluziju.
aTo je objanjenje dobilo potporu i kvantifikativno odreenje u
eksperimentu Keilan
a Yarrowa i njegovih kolega na londonskom University Collegeu i na
iSveuilitu Oxf
aord.1 Oni su zatraili od ispitanika da gledaju u broja. Pokret njihovih
oiju bi
ukljuio broja, koji bi tada poeo brojati od 1 do 4. Brojke 2, 3 i 4
stajale
su po jednu sekundu, a poetna brojka 1 trajala je svaki put drukije, u
rasponu
od 400 ms do 1600 ms, s poetkom u trenutku kad ispitanik pomakne
oi ka broja
u. Ispitanici su trebali rei jesu li brojku 1 vidjeli dulje ili krae od
ostali
h brojki. Pokazalo se da su svi precijenili vrijeme u kojem su vidjeli
brojku 1,
to je u skladu s iluzijom sata koji stoji. Kljuno je sljedee: to je
poetni pom
iak oka ka brojau bio vei, to su ispitanici vie precjenjivali vrijeme
vidljivost
i brojke 1. To govori u prilog hipotezi o sakadikom potiskivanju jer
su dulje s
eakade neizbjeno povezane s duljim razdobljem potisnutosti vida. A
ako je istina d
ua mozak pretpostavlja da meta koja inu je ul.i u fokus tamo stoji
barem onoliko d
ugo koliko je trajala sakada, onda imi smisla
Kad vrijeme stane
trik # 18
da dulje sakade dovode do veeg precjenjivanja. Nadalje, otkrilo se da
se iluzij
a sata koji stoji javlja samo onda kad ispitanici pomaknu oi ka
brojau, a ne k
ad bi broja iskoio ravno pred njih - to je opet konzistentno s
aobjanjenjem sakad
ikog potiskivanja.
Efekt slian iluziji sata koji stoji doivjet ete kad uzmete slualicu
ou
telefona i
oujete isprekidan ton (pauza, biiip, pauza, biiip... /U SAD-u i jo neke
zemljama;
u Hrvatskoj je ton slobodne linije bip, biiip, pauza, bip, biiip... pa se
iluzij
a nee pojaviti, prev./). Moda vam se uini da tiina na poetku traje
oi
dulje nego to
bi smjela. Doima se da telefon ne radi pa se ta iluzija zove iluzija
mrtvog tel
efona.
Meutim, objanjenje koje vrijedi za sat ne objanjava iluziju mrtvog
aa
telefon jer on
a ne ovisi o sakadikim pokretima oka.2 Osim toga, time se ne
aobjanjava niti neda
rvno primijeena sklonost ljudi da precjenjuju koliko dugo dre u ruci
predmet kad
ga prvi put uhvate,3 a ini se da je efekt slian: doima se da prvi susret
traje
dulje.
Jedno predloeno objanjenje iluzije mrtvog telefona jest da premjetanje
oae
apanje na novi
usluni fokus stvara poveanje pobuenosti, ili mentalnog interesa. Kako
asu prijanj
a istraivanja pokazala da poveana pobuenost - na primjer, kad smo
pod stresom -
aubrzava na osjeaj za vrijeme, to bi nas moglo dovesti do
precjenjivanja trajanj
a zvuka kad na njega prvi put obraamo panju. Naravno, to se ne
auklapa u opaanje k
oje smo prethodno spomenuli, da se iluzija sata koji stoji ne pojavljuje
kad se
asat ili broja pojavljuju ravno pred naim oima - to bi dovelo do
poveane pobue
nosti jednako kao i skretanje pogleda ka satu ili dizanje telefonske
uslualice.
aJedinstveno objanjenje za pojavu "stajanja vremena" i dalje nam,
dakle, izmie. O
noa to, meutim, jest jasno je da na mozak veinu vremena izvanredno
euspjean u tome
uda nam prua koherentni osjeaj za to to se kada dogodilo.
eBiljeke
1. Yarrow, K., Haggard, P., Heal, R., Brown, P., & Rothwell, J. C.
(2001). Illus
ory perceptions and time preserve cross-saccadic perceptual
continuity. Nature,
414(6861), 302-305.
2. Hodinott-Hill, I., Thilo, K. V., Cowey, A., & Walsh, V. (2002).
Auditory chro
-nostasis: Hanging on the telephone. Current Biology, 12,1779-1781.
3. Yarrow, K., & Rothwell, J. C. (2003). Manual Chronostasis: Tactile
perception
precedes physical contact. Current Biology, 12(13), 1134-1139.
- Christian Jarret t
rNapustite one fiksacije i reagirat ete bre
Za prebacivanje panje na novi objekt treba nam vie vremena ako je
ai
stari objekt i d
alje na svom mjestu.
aPrebaciti panju esto znai pomaknuti oi. Samo to mi nikad potpuno
ne kontroliram
oatoenae oi ele gledati. Ako se zalijepe za neto, tvrdoglavo e se
rtoga drati umjest
oer da se okrenu drugamo. Ako elite gledati neto novo, to ete bre
uiniti ako ne bud
ete morali odlijepiti pogled od onog starog: ako ono to ste dotad
igledali iezne i
anastane kratka praznina, tada kao da vam se oi odlijepe i vae se
vrijeme reakci
je popravlja. To se naziva efekt praznine.
Na djelu
Efekt praznine moete uoiti ako se od vas zatrai da zurite u neki oblik
oa
na ekranu,
a da zatim okrenete pogled na neki novi oblik koji e se pojaviti
negdje drugdj
e na ekranu. Za prebacivanje na novi oblik obino treba oko petina
sekunde. Ali
iako stari oblik iezne malo prije nego se novi oblik pojavi, za
pomicanje pogleda
trebat e vam manje vremena, i to oko 20% manje.
Treba rei: ovaj je efekt - reda veliine tek nekoliko stotinki sekunde -
malen
au odnosu na cjelokupno ponaanje. Neete ga samo tako primijetiti dok
eete po stan
u. Taj efekt pripada obiljejima niske razine nae kognitivne kontrole: u
ea
odreenim
okolnostima, voljno prebacivanje panje traje neto dulje. Drugim
ae
rijeima, voljno p
onaanje nije ba toliko voljno kako si volimo zamiljati.
aai
Kako to radi
Svijet oko sebe upijamo korak po korak, na djeli sekunde fokusiramo
usiuni dio s
vijeta visoko-razluivim sreditem naeg vida, a zatim oi idu dalje da
ia
bi fokusiral
e neki drugi dio. Svaki od tih, uglavnom automatskih pokreta, zove se
sakada [tr
ik #15].
trik #19
U ivotu
Potpunosti radi, treba znati da bi za maksimalno ubrzanje stara toka
fiksacije
trebala nestati 200 milisekundi (opet petina sekunde) prije nego se
pojavi novi
iobjekt. Mozak koristi to vrijeme da primijeti da je stari oblik ieznuo i
priprem
i oi na sljedei pomak. E sad, u ivotu objekti rijetko samo tako
nestaju, iako s
e to esto dogaa na ekranu raunala. Stoga vrijedi znati da ako elite
da netko p
rebaci panju s jednog predmeta na drugi, prelazak ete mu olakati ako
ak
prvi predmet
auklonite malo prije nego mu pokaete drugi (zbilja ga uklonite, ne
samo sakrijete
aiza neega, jer mi i dalje obraamo panju na objekte dok su
privremeno nevidljiv
i [trik #36]). Time ete olakati odvajanje od izvornog predmeta, moe
ko
to biti dijal
oki okvir ili neka pripremna obavijest, i dovesti korisnika u pripravno
stanje za
ono
a na to e zatim morati obratiti panju.
Dodatna literatura
Taylor, T. L., Kingstone, A., & Klein, R. M. (1998). The
disappearance of foveal
and non-foveal stimuli: Decomposing the gap effect. Canadian Journal
of Experim
ental Psychology, 52(4), 192-199.
Sakade izvodimo bez prestanka - do pet svake sekunde - ali to ne
znai da su one
fluidne niti da je svaka ista. Dok upijate neku scenu, oi su vam
zalijepljene
za nju. Opiru se odmicanju, ali tek zakratko. Sto se, dakle, dogaa kad
naie ne
ki drugi objekt i vi elite okrenuti oi prema njemu? Morate nadvladati
tu inhibic
iju i za to vam je potrebno neko vrijeme.
Prevladavanje otpora pri izvoenju sakada jedan je nain gledanja na
razlog zbog
kojeg fokusiranje na novi oblik traje dulje ako je stari oblik i dalje na
mjest
ou. No, na to se moe gledati i drukije: razmotrimo to se dogaa kad
stari oblik ne
ustane. Tada vidimo da se oi automatski otputaju od svoje fiksacije i
ivie se tolik
ro ne opiru izvoenju sakada - zbog toga je mogue bre prebaciti
pogled kad stari
ioblik nestane prije nego se pojavi novi. Osim toga, oblik koji iezava
djeluje ka
o znak upozorenja ranoj fazi vidnog sustava ("Neto se deava, pripremi
ee
se!"),
u to slui
za ubrzavanje vremena reakcije oiju. Kombinacija oba elementa -
upozorenja i
injenice da oi vie nita ne zadrava - dovodi do ubrzanja.
iir
I Zavarajte se da vidite treu dimenziju
"trik #20
Gledanje sjena jedan je od puno trikova pomou kojih prepoznajemo
oblike. Utolik
o je podlono i varanju - mozak e ve zbog obinog sjenanja
pretpostaviti da vid
ai pravu sjenu. Ta je iluzija toliko snana i tako duboko usaena u nas da
zaista m
oemo osjetiti dubinu slike iako znamo da je ravna.
Na djelu
Pogledajte osjenane krugove na slici 2-8 (prema slinoj ilustraciji u
lanku "O
n the Perception of Shape from Shading"1 Kleffnera i Ramac-
handrana).
iSam sam izradio taj dijagram, i on nije nita posebno: samo skupina
krugova na sre
dnje sivoj podlozi. Svi krugovi su ispunjeni crno-bijelim gradijentom,
samo to je
nekima vrh bijel a nekima crn. Iako je slika jednostavna, ve daje
osjeaj dubi
ne.
ini se da krugovi koji su bijeli na vrhu zbog sjenanja iskau iz slike,
kao iz
iboine. Naprotiv, krugovi koji su bijeli na dnu izgledaju vie kao
udubine ili ak
rupe.
Da biste vidjeli koliko je dojam dubine jak, usporedite te osjenane
krugove s m
nogo jednostavnijim dijagramom na slici 2-9, takoer prema lanku
Kleffnera i Ra
machandrana.
Jedina razlika je u tome da krugovi nisu osjenani nego su podijeljeni
na jednol
ine crne i bijele polovice. Ali dubina je posve nestala.
Kako to radi
Sjene se identificiraju u ranoj fazi vidne obrade kako bismo brzo stekli
prvi do
jam o obliku scene koju gledamo. Znamo da je rije o ranoj fazi jer je
mehanizam
kojim se prepoznaje izvor svjetla prilino hakerski.
Zavarajte se da vidite treu dimenziju
Kako prepoznajete trodimenzionalni oblik samo gledanjem? Tome
uslue sjene.
Stalno se suoavamo s dvosmislenim situacijama. Na primjer, uzmimo
jedan od krug
ova s bijelim vrhom iz slike 2-8. Kad ga gledate, ovisno o tome
izamiljate li da j
oe oblik osvijetljen odozgo ili odozdo, moete vidjeti jedan ili drugi
oblik. Ako s
ovjetlo dolazi odozgo, moete zakljuiti da je oblik izboen, jer je dolje
taman, a
tamo se nalaze sjene. S druge strane, ako svjetlo dolazi s dna stranice,
isti o
brazac sjene daje i udubina. Izbo-ina ili udubina: dva oblika mogu
imati isti o
brazac sjene kad ih se osvijetli iz suprotnih kutova.
Slika 2-8. Osjenani likovi daju iluziju trodimenzionalnosti.
trik #20
Slika 2-9. Binarno crno-bijelo "sjenanje" ne daje osjeaj dubine.
Na dijagramu, meutim, nema izvora svjetla, a jednolina siva
podloga ne ukazuje
na to odakle svjetlo dolazi. Takav krug s bijelim vrhom s punim bi
pravom treba
o biti dvosmislen. Trebali biste nekad vidjeti izboi-nu a nekad
udubinu.
Tu je zapanjujue da ljudi krugove s bijelim vrhom vide kao izboine
a ne kao ud
ubine, iako imaju obje mogunosti. Umjesto da nas ostavi zbunjene,
mozak presuu
je: svjetlo dolazi odozgo.2
Pretpostavka da su scene osvijetljene odozgo itekako ima smisla: ako
ima svjetla
a, obino mu je izvor sunce, koje je gore. Zato to onda opisujemo kao
hakerski meh
anizam?
aIako pretpostavka o izvoru svjetla dobro zvui, zapravo ba i nije jako
robusna. P
ogledajte ponovo sliku 2-8. Prislonite knjigu na zid i okrenite glavu
naopako. I
zboine su se pretvorile u udubine a udubine u izboine. Mozak oito
ne pretpost
avlja da svjetlo dolazi odnekud s neba, nego s vrha vidnog polja.
oUmjesto da troi vrijeme na to da uzme u obzir kako vam je okrenuta
glava pa da on
da zakljuuje gdje se vjerojatno nalazi sunce, mozak je odabrao
"dovoljno dobro"
rjeenje. Ono najee funkcionira, ali ne uvijek (ne funkcionira kad
ee
vam je glava
eokrenuta naopake). Meutim, to rjeenje znai i da se izvor svjetla
omoe uprogramir
ati u rutine za percepciju oblika, to omoguuje brzu obradu scene.
Upravo ta brzina omoguuje da se na temelju sjena zakljui o obliku u
tako ranoj
afazi obrade. To je vano za izradu trodimenzionalne mentalne scene,
umjesto ravne
eslike nalik fotografiji. Osjenani krugovi su, meutim, pogreno
prepoznati kao t
rodimenzionalni, zbog ega uvjerljivo daju dojam dubine.
Ono to se dogodilo s osjenanim krugovima zove se "iskakanje".
Iskakanje znai da
krugovi skau na vas iz pozadine - lake ih je uoiti i pridati im panju
ka
nego to je
to sluaj sa slinim ravnim objektima. Klef-fner i Ramachandran u
istom onom l
anku ilustriraju to osobito svojstvo tako to mjere koliko je vremena
potrebno da
se uoi jedan krug slian izboini na stranici punoj udubina. Pokazalo
se da nem
a veze koliko udubina na stranici prikriva izboinu. Zbog pojave
iskakanja, izbo
inu vidimo trenutano.
Ali ako se stranica s izboinama i jednom udubinom okrene u stranu,
treba nam zn
atno vie vremena da uoimo udubinu. Pogledajte jo jednom sliku 2-8,
io
s tim da ovaj
rput drite knjigu okrenutu pod pravim kutom. Dojam dubine mnogo je
slabiji a, budu
i da pretpostavka o svjetlu odozgo ne daje prednost nijednom tipu
kruga, krugov
ii e manje-vie nasumino izgledati kao udubine, odnosno izboine.
itovi e, mjerenja p
iokazuju da uoavanje jednog drugaijeg kruga vie nije trenutano.
iSto je vie krugo
iva na stranici, za to nam treba vie vremena.
Brzinska prednost iskakanja je tako znaajna da neke ivotinje
mijenjaju boju kako
bi izbjegle iskakanje u pogled u oima svojih predatora. Stojei na
jarkom sunc
au, antilopa bi, s osvijetljenim leima i sjenom s donje strane, bila ba
kao jedan
aod naih osjenanih krugova. No, antilopa je na vrhu tamna a trbuh joj
je bijel.
iTaj uzorak, zvan "protusjenanje", ponitava sjene i daje ivotinji
jednolinu nijan
su, a to ublaava efekt iskakanja i omoguuje joj da se stopi s
pozadinom.
trik #20
U ivotu
aBudui daje iskakanje tako snano, nije ni udo da esto koristimo trik
sa sjenan
jem kako bismo stvorili taj efekt u svakodnevnom ivotu.
Trodimenzionalno fasetirani gumbi u kompjuterskim programima
jedan su primjer za
to. Nisam vidio da postoje eksperimenti tono o tome, ali usudio bih
se pretpos
utaviti da je fasetirani gumb Suan Kare u VVindo-wsima 3.0
(http://www.kare.com/Ma
kePortfolioPage.cgi?page=6) znaajniji nego to bismo mislili - on ini
oitim to t
reba kliknuti.
Moji omiljeni primjeri sjena dobivenih sjenanjem nalaze se u
predavanju Stuarta
iAnstisa o koritenju tog efekta u svijetu mode (http://
www.psy.ucsd.edu/~sanstis
/SAStocking.htm). Anstis istie da traperice s izbijeljenom prednjicom
nogavica
zapravo stvaraju umjetnu sjenu na stranama nogu, zbog ega izgledaju
zaobljenije
pi ljepe oblikovane (slika 2-10). Isto vrijedi i za najlon-arape, koje su
tamnij
e sa strane iz kojeg ih god kuta gledali.
Slika 2-10. Osjenane traperice oblikuju noge
Kroz mnoge primjere njegovo predavanje pokazuje kako se prividni
oblik lica mije
nja minkanjem - njegovim rijeima, "naslikanim sjenkama".
Fotografije sa i bez min
ke (slika 2 11) svojim jasno definiranim linim
kostima i skulptorskim oblikovanjem demonstriraju koliko sjenanje
zapravo utje
e na oblik.
aSlika 2-11. Razlika u prividnom obliku jasno se vidi kad je naminkano
samo pola l
ica.
eBiljeke
1. Kleffner, D. A., & Ramachandran, V. S. (1992). On the perception
of shape fro
m shading. Perception and Psychophysics, 52(1), 18-36.
2. Detaljniji eksperimenti, opisani u navedenom lanku, zapravo
pokazuju da pret
postavljeni izvor svjetla za mozak nije tono na vrhu vidnog polja,
nego gore li
ojevo. Ti eksperimenti ukljuuju sloenije osjenane oblike od krugova,
te ispitiva
nje hoe li, kad ih se pogleda, iskoiti ili e izgledati udubljeno. Kad
se poku
s izvede vie puta, o poloaju pretpostavljenog izvora svjetla moe se
ioo
zakljuiti tako
to se promatra mjesto za koje mozak pretpostavlja da je izvor svjetla.
aNaalost, j
o uvijek je nepoznato zato je to mjesto gore lijevo a ne gore-negdje-
oa
dru-gdje. Vid
i Mamassian, P., Jentzsh, I., Bacon, B. A., & Schweinberger, S. R.
(2003). Neura
l correlates of shape from shading. NeuroReport, 14(7), 971-975.
Kreu se objekti, a ne svjetlo
Na djelu
Uoite kako se va mozak slui sjenama da bi konstruirao 3D model
au
scene. Gledajte fi
lm o kugli u kutiji na
http://gan.dalf.psych.umn.edu/~kersten/kersten-lab/images/ ball-in-
a-box.mov (ma
la verzija)
http://gandalf.psych.umn.edu/~kersten/kersten-lab/demos/
BalllnaBox.mov (velika
verzija, 4 MB)
Ako trenutno nemate pristup Internetu, pogledajte kadrove iz filma na
slici 2-12
.
Film je jednostavna animacija s kuglom koja dvaput ide amo-tamo po
trodimenziona
lnoj kutiji. Kugla svaki put ide dijagonalno po ravnini poda. Prvi put
se ini d
a se kree po podu kutije, a sjena pada tono ispod nje i dodiruje dno
kugle. Dr
ugi put izgleda da se kugla kree horizontalno i lebdi nad podom, a
sjena je sli
jedi po podu. Kugla zapravo i u jednom i u drugom sluaju ide istim
putem; mijen
ja se samo putanja sjene (jedan put dijagonalno, drugi put
horizontalno). Upravo
ase time mijenja vaa perce-
trik #21
Kad su sjene u pokretu, mi vidimo kretanje objekta a ne
pretpostavljamo da se kr
ee izvor svjetla.
Sjene se obraduju u ranoj fazi vidne obrade objekata i jedna su od
prvih stvari
koje na vidni sustav koristi kad pokuava prepoznati oblik. "Zavarajte
au
se da vidite
atreu dimenziju" [trik #20] je, nadalje, pokazao da na vidni sustav ima
uprogram
oiranu pretpostavku da svjetlo dolazi odozgo. Jo jedan nain upotrebe
sjena je zak
ljuivanje o pokretima. Na vidni sustav tada radi s jo jednom
ao
pretpostavkom: da je
sjena u pokretu rezultat objekta u pokretu, a ne kretanja izvora svjetla..
U te
oriji bi, naravno, i jedno i drugo moglo biti razlog za kretanje sjene, ali
mi s
mo evoluirali tako da zanemarujemo jednu od tih mogunosti - objekti
koji se brz
o kreu mnogo su vjerojatniji od svjetala koja se brzo kreu, a da i ne
spominje
mo koliko su opasniji.
tril #2
pcija kretanja kugle. (Na slici 2-12 prikazani su kadrovi iz prvog
(lijevo) i dr
ugog (desno) sluaja prelaska kugle po kutiji.)
n http:
//gandalf.psv<;n.Limri.edu/-kersten/kerstert-
lab/demQS/8al(tnaBQ>:.mti* + 1
http" / .''fiandalf p'.ych umn edu/ kersrc-i/kersten-!
ab,'d^inf)S/eal:lnaBox.
mo
v v
Iflttp://gandalf.psYch.umn.edu/^kers^ I C -1 + I ' "Mmp ; )q."Hialt
psycn.t-inm
.edu/-kersten/keriteri lai .riemos/BalitnaBox.movi
Slika 2-12. Kadrovi iz filma "kugla u kutiji"
oSada pogledajte sloeniji film s kuglom koja se kree "cik-cak" (http://
www.kyb.r
Tipg.de/bu/demo/index.html; slika 2-13 pokazuje jedan kadar iz tog
filma). Opet
imamo kuglu koja se kree po 3D kutiji.
Slika 2-13. Kadar iz filma "kugla koja ide cik-cak"1
Ovaj put, dok se kugla pravocrtno kree od jednog do drugog kuta
kutije (dokaz z
a to je dijagonalna crta koju slijedi), sjena vrluda po cijeloj kutiji. Sada
ak
imamo jasan dokaz da se tu kree izvor svjetlosti - i utoliko, sjena.
Sjenanje
i boja kutije stalno se mijenjaju, ali konzistentno s pokretnim izvorom
svjetlo
sti a ne s kuglom koja ide cik-cak (njeno kretanje ne dovodi ni do
kakvih promje
na u sjenanju ni u boji!). Svejedno, vi vidite kuglu kako ide cik-cak.
Kako to radi
aVa mozak konstruira interni 3D model scene im je pogledate, pri
emu je utjecaj
asjena na konstrukciju nevjerojatno snaan. To ste mogli vidjeti na djelu
u prvom f
ailmu: va interni model scene dramatino se mijenja iskljuivo na
otemelju poloaja i
pokreta sjene.
r~
Nije mi drago rei "interni model". Ako uzmemo u obzir da je veina
in formacija
o sceni ve prisutna u univerzumu, dostupna vec pokretom yl.\ ve,
azato se gnjavi
ti time da se scena polii.iiijuje i u glavi? Najvjerojatnije
tril #2
interno pohranjujemo samo ono to moramo, kad postoje nedoumice.
Vizualni podaci u
glavi nisu fotografija nego strukturirani model koji opstoji u tandemu
s ekstel
oigencijom, informacijama koje moemo tretirati kao inteligenciju ali se
ne uvaju
interno.
-T. S. _J
Drugi film pokazuje jo par pretpostavki (ima toga jo) kojih se mozak
oo
rdri pri obradi
sjena. Jedna pretpostavka je da tamnija boja znai sjenu. Druga je da
svjetlo o
bino dolazi odozgo (te su pretpostavke tako prirodne da ih ak i ne
primjeujem
o). I jedna i druga ulaze u igru kad dvo-dimenzionalni oblici - obine
slike - p
rividno dobivaju dubinu ako ih se znalaki osjena [trik #20].
Na osnovi tih pretpostavki, mozak radije vjeruje da izvor svjetla
miruje a da ob
jekt u kretanju jurca uokolo, umjesto da se mie izvor svjetla. I to
usprkos svi
m naznakama koje govore suprotno: obrascu osvjetljenja na podu i
zidovima, osvje
tljenjem stranica kutije koje prati kretanje sjene - sve bi to moralo biti
dovol
jno jak dokaz. A mozak ipak uzima u obzir jedino sjenu kugle. U
nastojanju da na
rjbre to je mogue stvori trodimenzionalno tumaenje scene, mozak se
ne gnjavi time
da asimilira informacije iz cijelog vidnog polja. On bitno
pojednostavljuje stv
ar tako da pretpostavi kako izvor svjetla miruje.
eBiljeko
i1. Za cik-cak animaciju kugle zahvaljujemo D. Kersten (Sveuilite
Minnesota, SAD)
oi I. Bulthoffu (Institut za bioloku kibernetiku Max Planck, Njemaka)
Dodatna literatura
Laboratorij Kersten (http://gandalf.psych.umn.edu/~kersten/
kersten-lab/kersten-
lab.html) istrauje vid, djelovanje te raunalna naela u pozadini naeg
aa
pretvaranja
vida u razumijevanje svijeta. Osim publikacija o toj temi, web stranice
nude de
monstracije koje istrauju koje informacije moemo izluiti iz onoga to
ao
vidimo i s ko
jim pretpostavkama. Jedna njihova demonstracija, Prividno kretanje
zbog sjene (h
ttp://gandalf.psych.umn.edu/www/kerstoiv lab/imaqo\/kerston
shadow-cine.MOV), po
okazuje kako se pretpostavka da izvori svjetlosti miruju moe iskoristiti
oza jo jedn
au snanu iluziju kretanja.
aDubina je vana
Kersten, D., Knill, D., Mamassian, P., & Buelthoff, I. (1996).
Illusory motion
from shadows. Nature, 379(6560), 31.
a"trik l Dubina je vana
#22 J
aNaa percepcija 3D svijeta oslanja se na mnoge naznake dubine, od
atmosferske izma
glice do prethodnog poznavanja veliine objekta. Sve ih koristimo za
vid, a neke
i u vizualnom dizajnu i svakodnevnom ivotu.
Sposobnost da vidimo dubinu fantastino je obiljeje naeg vida. Ne
ea
samo da ono to vi
dimo ini zanimljivijim, dubina ima i kljunu funkcionalnu ulogu. Uz
njenu pomo
aodvija se navigacija naim 3D svijetom a primjenjuje se i u dizajnu
vizualnih kom
kunikacija radi lake organizacije onoga to vidimo - dubina, naime,
apojanjava tako to
razdvaja1.
Vizualni poticaj koji nam daje osjeaj dubine psiholozi nazivaju znak
dubine. Zn
aanost o vidu sugerira da na osjeaj dubine potjee od barem 19
raspoznatljivih zn
akova u naoj okolini. Rijetko ih vidimo pojedinano jer se najee
ae
pojavljuju zaje
odno i zajedniki daju informacije o dubini, ali moemo ih labavo
organizirati u ne
koliko meusobno povezanih skupina:
Binokularni znakovi (stereoskopska dubina, konvergencija oiju)
Imajui na raspolaganju binokularni (s dva oka) vid, mozak vidi
dubinu usporeuj
ui kutne razlike meu slikama jednog i drugog oka. Ovaj tip vida
aveoma je vaan z
a usvakodnevni ivot (pokuajte samo uhvatiti loptu dok vam je jedno
oko sklopljeno),
ali postoje i mnogi monokularni (s jednim okom) znakovi.
Monokularni znakovi im
aju tu prednost da ih je lake upotrijebiti kod slika na ravnoj povrini
kr
(npr. u tis
ku ili na ekranu raunala).
Perspektivski znakovi (gradijent veliine, gradijent teksture, linearna
perspekt
iva)
Oblik vizualne scene odaje znakove dubine objekata koje sadri. Na
ra
osjeaj dubine m
oe dobiti informacije na vie naina: tu su konvergentne, odnosno
oi
divergentne Unije
koje daju perspektivu, ili promjena veliine uzoraka na slici, za koje
znamo da
su nepromjenjive veliine (kao to su podne ploice).
aDubina je vana
rOkluzijski znakovi (prekrivanje objekata, pad sjene, sjena na povrini)
Prisutnost jednog objekta koji djelomino prekriva lik drugoga i snop
sjena koje
padaju sa njih jaki su znakovi dubine. Primjere pogledajte u
"Zavarajte se da v
idite treu dimenziju" [trik #20].
Fokusni znakovi (zrana perspektiva, jasnoa objekata, raspon
fokusiranja) Vea
udaljenost obino sa sobom donosi brojne znakove dubine povezane s
uvjetima u pr
irodnom svijetu, kao to su poveana atmosferska izmaglica i fizika
ogranienja m
ogueg raspona fokusiranja. O jednom od tih znakova, intenzitetu
objekata, rei
emo neto vie.
ei
Pokretni znakovi (kinetika dubina, ili paralaksa zbog gibanja)
Kad pokreete glavu, razliito udaljeni objekti gibaju se razliitim
relativnim
ibrzinama. To je veoma jak znak, i zbog toga kobra njie glavu lijevo-
desno kako bi
razaznala udaljenost plijena.
Nema dovoljno prostora da bismo raspravili o svim tim znakovima, pa
emo detaljn
ije razmotriti samo dva: intenzitet objekata i poznatu veliinu (taj je
znak lab
iavo povezan s obitelji perspektivskih znakova). Vie informacija o
znakovima dubin
e i njihovoj upotrebi u dizajnu informacija nai ete u referencama na
kraju ovo
g trika.
Jasnoa objekata
aZato nam udaljeniji objekti izgledaju mutno ili nejasno? Jeste li
primijetili da
anam jarki objekti privlae panju? Radi se o intenzitetu.
Ako se zagledamo u daljinu, primjeujemo da se udaljeni objekti kao
to su zgrade
ili planine doimaju manje raspoznatljivo, pa i mutno u usporedbi s
ibliim objektim
a. ak i boje tih dalekih objekata izgledaju blijedo ili isprano. Razlog
za to j
e ono to psiholozi zovu zranom perspektivom ili jasnoom objekata.
To je vizualn
i znak kojim se na um slui da bi osjetio dubinu; primjenjujemo ga
au
automatski kao n
iain sortiranja i davanja prioriteta informacijama o svom okoliu
(razlikujemo pre
dnji plan i pozadinu).
aDizajneri koriste taj fenomen kako bi nam usmjerili panju, tako to
upotrebljavaju
intenzivne boje i jake kontraste. Strunjaci za sigurnost na cestama
rade znakov
e opasnosti tako da budu svj i liji i s debljim linijama, /.a razliku od
drugih
prometnih znakova. Na i.ij ih nain istiu,
trik #22
aDubina je vana
kaoi to se vidi na slici 2-14. tovie, isti princip primjenjujete i sami
kad fluoresc
uentnim flomasterom oznaavate dijelove teksta. Sluite se znakovima
dubine kako bi
este doslovno stavili neto u prvi plan, kako biste dali prioritet
odreenim inform
iacijama u svojem okoliu.
aSlika 2-14. Vani prometni znakovi esto su intenzivnije obojani i
imaju jake kont
rastne elemente da bi se istakli meu drugim znakovima2
Na djelu
Sklopite jedno oko i pogledajte dva osjenana objekta na slici 2-15.
Da morate o
idabrati objekt koji vam izgleda vizualno blie, koji bi to bio? Crna
kocka kao da
ase izdvaja i djeluje primaknuto u odnosu na sivi blok. Kao da na um
eli da bude u
prvom planu.
iSlika 2-15. Koja kocka izgleda blie?
aDubina je vana
trik #22
Kako to radi
oRazlog za doivljaj dubine koji dobivamo od razlika svijetlog i tamnog
je zrana p
eerspektiva, a znanost koja joj lei u pozadini je zapravo prilino
jednostavna. U
azraku se nalaze estice praine i vode koje djelomino zaklanjaju
pogled na objekt
e pa oni izgledaju zamagljeno i manje jasno. Te se estice ne vide
izbliza, ali
kako se poveava razmak izmeu vas i objekta, poveava se i broj
estica u zraku
. One postupno uzrokuju pojavu izmaglice kod udaljenih objekata. Za
dana ta se i
zmaglica doima kao bjeliasta ili plaviasta boja koja nastaje jer
restice raspru
ju prirodno svjetlo. Tamni objekti se odvajaju i percipiramo ih kao
prednji plan
, a svjetlije kao pozadinu. Nou je efekt isti osim to ima obratan
smjer: osvijet
iljeni objekti doimaju se bliima, kako pokazuje slika 2-16. Intenzitet
objekta u u
asporedbi s njegovom okolinom heuristiki nam pomae da steknemo
dojam o njegovu po
oloaju. Isti efekt dubine imaju ak i boje zbog komparativnih razlika u
vrijednost
i i intenzitetu. Sto je vea razlika u intenzitetu boje izmeu dva
objekta, to
ae biti izraeniji dojam njihove dubinske odvojenosti.
i.'lika 2-16. Osvijetljeni objekti nou izgledaju blie
11 kakvom su onda odnosu jasnoa i panja? Prema jednom stajalitu,
ai
ni blizo objekt
o obraamo vie panje jer su vaniji naem fizikom tijelu. Fokusu.uno
iaaa
vizualno jasnije
objekte jer im zbog njihove vezanosti za prednji plan piiroim
pripisujemo veu
avanost. Jednostavno reeno, oni isk.li u ii pi vi plan
aDubina je vana
U ivotu
Budui da vremenske prilike utjeu na stanje atmosfere, one mogu
utjecati i na p
ercipiranu
a dubinu: to je zrak ispunjeniji esticama to je izraenija
zrana perspek
itiva. Stoga emo istu udaljenost procijenjenu za kina nevremena
percipirati kao v
eu nego da smo je procijenili jasnog, sunanog dana.
Relativna veliina
Kako raspoznajemo razliku u dubini izmeu dva predmeta ako oni
nisu jednaki?
Svi znamo da ako postavite dva predmeta iste veliine na razliitu
udaljenost i
pogledate ih, udaljeniji predmet izgleda manji. Ali je li vas ikad
iznenadila ve
liina nekog predmeta kad ste ga vidjeli prvi put izdaleka a shvatili da
izbliza
izgleda puno vei? Psiholozi taj fenomen zovu gradijent veliine i
relativna ve
aliina. Gradijent veliine kae da se predmeti proporcionalno smanjuju
au naem vidno
m polju to se dalje odmiu. Na osnovi tih razlika u relativnoj veliini
stvaramo
aosjeaj dubine. Kap ope pravilo to stoji, ali nae predznanje o veliini
predmeta
oponekad nas moe zavesti jer prema poznatoj veliini predmeta
a(odnosno, naim pretp
ostavkama o njegovoj veliini) odmjeravamo relativnu veliinu
predmeta koje vidi
mo.
iSlika 2-17. Mi i slon - po sjeanju znate da je slon vei.
Svijest o korisnikovom znanju o subjektima i objektima kljuna je ako
je kompara
ativna veliina vaan faktor. Mnogi dizajneri posveeni vizualnoj
aDubina je vana
komunikaciji nali su se u velikoj nevolji zaboravivi unijeti u svoje
av
djelo neki re
ferentni element razmjera kao kontekst. U nedostatku korisniku
prepoznatljivih r
azmjera, vana karta, dijagram ili usporedba moe postati posve
ao
neupotrebljiva. Neo
oekivana promjena razmjera moe dezorijentirati korisnika, no ako se
pravilno izved
e moe pomoi da mu se privue panja.
oa
Slika 2-18. Mi i zerk - kako je zerk izmiljena ivotinja, veliinu
ii
omoete ocijeniti sa
imo prema miu.
Na djelu
iBacite pogled na mia i slona sa slike 2-17. Po sjeanju su nam
poznate njihove pr
ave relativne veliine.
Ali ii to sa slikom 2-18, koja prikazuje mia i zerka (izmiljenu
ivotinju)? Budui da ni
kad prije nismo vidjeli zerka, znamo li to je vee ili pretpostavljamo
da su razm
jeri koje vidimo ispravni?
Kako to radi
Poznavanje objekata i njihove stvarne veliine ima jednu skrovitu
aulogu u naoj pe
arcepciji dubine. Svaki put kad pogledamo neki objekt na se um
dosjea njegove upa
mene veliine, lika i forme. Um zatim usporeuje ta sjeanja s onim
to vidimo, p
uritom se sluei razmjerima kako bi izraunao udaljenost. Ta brza i
gruba usporedb
oa ponekad nas, meutim, moe zavesti, osobito kad se susretnemo s
neim nepoznatim
. Jedan psiholog, Bruce Goldstein, ponudio je kulturalni primjer
antropologa koj
i susree
aDubina je vana
uafrikog au Bumana koji ivi u gustoj praumi. Antropolog odvede Buma-
na na otvoreno i po
kae mu neke bivole u daljini. Buman ne moe vjerovati da su te
auo
ivotinje velike i tvrd
ii da su to zapravo kukci. Ali kad im prie blie, zapanji se kako su
prividno nara
sli i pripie to magiji. Gusta prauma i njena ogranienja gledanja u
ia
daljinu, te ne
poznatau ivotinja, naruili su njegovu sposobnost stvaranja osjeaja za
razmjere.
U ivotu
Neki su dizajneri upotrijebili tu magiju na vlastitu korist. Filmska
industrija
aesto je znala iskoristiti nae pretpostavke o relativnoj veliini i
iznenaditi na
s tako da ih razbije, pa nam neto poznato postane udovino i novo.
ei
Na primjer, uz
upomo naruenih razmjera i stavljanja ne-slinih objekata u istu scenu
omoe nas se n
avesti da pomislimo kako 15-metarski mravi razaraju gradove i sela.
eBiljeke
1. Bardel, W. (2001). "Depth Cues for Information Design".
Doktorska disertacija
i, Sveuilite Carnegie Mellon (http://www.bardel.info/
downloads/Depth_cues.pdf).
2. Zahvaljujemo tvrtki Ultimate Symbol Inc.
(http://www.ultimatesym-bol.com) na
ustupljenim prometnim znakovima.
Dodatna literatura
Goldstein, E. B. (1989). Sensation & Perception. Pacific Grove:
Brooks/Cole Publ
ishing.
Ware, C. (1999). Information Visualization. London: Academic
Press.
Tufte, E. (1999). Envisioning Information. Cheshire: Graphic Press.
Braustein, M. L. (1976). Depth Perception Through Motion.
London: Academic Press
.
Reagan, D. (2000). Human Perception of Objects. Sunderland:
Sinauer Assoc.
- William Bardel
Kako se svjetlina razlikuje od luminancije:
tril
# 2;
Kako se svjetlina razlikuje od luminancije: iluzija sjene na ahovskoj
ploi
Sn na iluzija svjetline pokazuje kako na mozak uzima u obzir
aaa
aa
strukturu scene i imp
licitno osvjetljenje kad proraunava sjene.
Rekonstrukcija trodimenzionalnog vizualnog svijeta iz
dvodimenzionalne slike na
mrenici teak je izazov koji se postavlja pred na vid. Projekcijom triju
eea
dimenzija n
a dvije nepovratno se gube informacije koje centri za vid u naem
mozgu nekako mor
ajua rekonstruirati. Istina, imamo dva oka to nam donekle pomae na
horizontalnoj ra
vni,
o ali ivi doivljaj 3D pogleda na svijet oito ne nestaje ni kad
prekrijemo jedn
o oko [trik #22].
aU postupku rekonstrukcije 3D iz 2D, na mozak pametno koristi
adotadanje iskustvo i
pretpostavke o fizici stvarnog svijeta. Kako se time informacije
fabriciraju, po
stupak je podloan grekama, osobito u prikladnoj manipulaciji slikama,
oe
to omoguuje
razne iroke klase optikih varki. Ovdje emo se koncentrirati na jedan
dosta novi
primjer, iluziju sjene na ahovskoj ploi Teda Adelsona.1
No djelu
Pogledajte iluziju sjene na ahovskoj ploi Teda Adelsona na slici 2-
19.
trik #23
Slika 2-19. Adelsonova ilu/iju sjene na ahovskoj ploi - koje je polje
svjetlije.
A ili B?
trik #23
Kako se svjetlina razlikuje od luminancije:
oSvi emo se sloiti da vidimo ahovsku plou u ijem kutu stoji stup.
Svjetlo oito
dolazi iz gornjeg desnog kuta - to nam trenutano govori sjena na
ploi (a znamo
akoliko su vane sjene za informaciju o onome to vidimo [trik #20]).
Sve to percipi
rramo jednim kratkim pogledom, mnogo bre nego to se ova reenica
moe proitati (a jo
oo
manje napisati!).
Postavimo si sada sljedee pitanje: koje je polje svjetlije, A ili B? Oiti
odgo
avor je B, slaem se. A sad promijenite kontekst i pogledajte sliku 2-20.
Nemaskira
ne sive nijanse okomica su iz polja A i B, i nema sumnje da su te dvije
nijanse
eidentine (crte je tako i napravljen).
M ete si to i dokazati tako da izreete masku s dvije rupe u obliku
oeo
oe
polja na ahovsko
j ploi, jednu za polje A a drugu za polje B, i stavite je preko izvorne
ploe (
slika 2-19).
Slika 2-20. Ova ploa je jednaka prethodnoj, osim to su dodane dvije
okomice - iz
gleda li i sada polje A svjetlije od polja B?
Kako to radi?
Ako polja A i B u prvom sluaju imaju oito razliitu svjetlinu a u
drugom slua
ju istu, u emu je stvar? Jasno je da se te alternative meusobno
iskljuuju. Rj
eenje je, najkrae reeno, da svjetlina ovisi o kontekstu.
aPostoji dobar razlog zbog kojega istraivai vida svoje eksperimente
uopisuju sluei
se terminom luminancija (ili svjetljivost), a ne svjetlina. Luminancija
je fizi
kalna mjera kojom se uzima broj kvanta svjetlosti koji
Kako se svjetlina razlikuje od luminancije:... HMSOEEf
dolaze s povrine i odvaguje ih se po valnoj duini s obzirom na njihovu
ru
vidljivost.
(Usput, mjerna jedinica je kandela po kvadratnom metru, cd/m2.
Kandela je izvor
no bila definirana kao svjetlo koje dolazi od jedne svijee udaljene
jednu stopu
.)
eSvjetlina
a je pak subjektivna mjera - neto to va mozak konstruira radi
avaeg svjesnog
odoivljaja. Ona ovisi o prethodnim dogaajima (adaptacija na svjetlo),
neposrednoj
okolini (uinci kontrasta) i kontekstu (kao ovdje). Ona nema
dimenziju ali se m
oe mjeriti psihofizikim metodama.
oU kontekstu znanosti o vidu, kontrast ima dva znaenja. Prvo, moe se
odnositi na
perceptivni efekt u kojem svjetlina nekog dijela vidnog polja ovisi o
luminancij
i susjednih dijelova (posredovan je "lateralnom inhibicijom", nekom
vrstom prost
ornog filtriranja vrlo svijetlih dijelova scene). Drugo, to je tehniki
termin z
a nain mjerenja razlike u luminanciji. Kad kaemo "kontekst" ovdje
mislimo na int
aerpretaciju figuralnih elemenata - ili strukture scene - koju su u naem
primjeru
promijenile sive okomice.
Sto se tono dogodilo kad smo usporedili sliku 2-19 i sliku 2-20? Pa,
kad sam pr
vi put postavio pitanje "Koje polje je svjetlije?", znao samo da ete
dati dublj
i odgovor, naime kvalitetu osvijetljenosti tvari od koje su nainjena
polja. Zna
ao sam da ete - vi ili va pametni vidni sustav - ocijeniti scenu,
interpretirati
je kao 3D scenu, nagaati o zasjenjenim i osvijetljenim dijelovima,
predvidjeti
nevidljivi izvor svjetlosti, izmjeriti ulazno svjetlo prema svjetlini
polja, izr
aunati procijenjeni efekt oduzimanjem sjene i svjetla, i na osnovi
toga pogaat
i kakva je stvarna osvijetljenost - osvijetljenost za koju bismo
oekivali da je
polja na ploi zaista imaju, imajui u vidu kako izgledaju na sceni u
kojoj se
vnalaze. No, postavivi masku (slika 2-20) stvorili smo znatno drukiji
kontekst, u
kojem 3D interpretacija nije primjenjiva. Sada se ne pretpostavlja da
su ta dva
polja razliito osvijetljena i ne treba obaviti korekciju svjetla i sjene,
pa s
vjetlina postaje jednaka. Luminancija polja A i B u oba sluaja je
identina, al
i zbog razliitosti konteksta mijenja se percipirana svjetlina.
oUsput reeno, na slici ima jo mjesta na kojima je luminancija jednaka
a svjetlina
razliita. Lov na njih ostavljamo za vjebu uvaenom itatelju.
ea
Izote dojmljive iluzije sjene na ahovskoj ploi Teda Adelsona moemo
nauiti
o tota: on
a demonstrira koliko se mnogo nesvjesnih izrauna scene obavlja u
anaem vidnom dij
elu mozga kad on barata modelima s
trik #23
Kako se svjetlina razlikuje od luminanclje:
inverznom perspektivom i inverznim osvjetljenjem. Ona nam
pokazuje kako se znaa
jno mogu razlikovati luminancija i svjetlina, to dovodi do perceptivne
konstantno
sti, u ovom sluaju konstantne svjetline. Ona, nadalje, demonstrira
"nepravdu" n
aziva "optika varka": prvi va odgovor uope nije bio pogrean;
ae
adapae, ba nas taj o
edgovor najee i zanima. Zamislite da je ahovska ploa kao slagalica
kojoj nedosta
ju neki dijelovi, a vi morate pronai dijelove koji e se uklopiti. Tu
nam treba
ju materijalna svojstva, neovisno o osvjetljenju. Zapravo, procjena
"stvarnih" m
aterijalnih svojstava neovisno o kontekstu je vrlo zahtjevan raunarski
problem
ekoji raunalni vidni sustavi do danas nisu uspjeli rijeiti u
zadovoljavajuem stu
pnju.
U ivotu
Korekcija s obzirom na okolnosti osvijetljenosti i zasjenjenosti u
percepciji po
vrine tako je temeljni mehanizam nae percepcije - koji u normalnim
ra
okolnostima sav
reno funkcionira - da se popratnim slikama moraju stvoriti veoma
umjetne situacij
ae kako bi ga se natjeralo da se pokae. Zbog toga nam je i potrebna
struna pomo
fotografa: budui da fotografije normalno gledamo pod drukijim
uvjetima osvijet
ljenosti u odnosu na izvornu scenu, profesionalni fotografi se trebaju
itekako p
otruditi da naprave takve uvjete osvijetljenosti kojima e se postii
eljeni doja
m na gledatelja.
eBiljeka
1.aIluzija sjene na ahovskoj ploi s prateim objanjenjem Teda
Adelso-na dostupna
je na Internetu (http://web.mit.edu/persci/people/
adelson/checkershadowjllusion
.html).
Dodatna literatura
oJesu li boje okomica doista odgovarajue, moete provjeriti i s
interaktivnom verz
ijom te iluzije (http://www.michaelbach.de/ot/ lum adelson check
shadow/).
Adelson, E. H. (1993). Perceptual organization and the judgment of
brightness, S
cience 262, 2042-2044.
Stvorite iluziju dubine pomou sunanih naoala
Adelson, E. H. (2000). Lightness Perception and Lightness
Illusions. U The New C
ognitive Neurosciences, 2. izdanje, 339-351. M. Gazzani-ga (ur.),
Cambridge, MA:
MIT Press.
Blakeslee, B. & McCourt, M. E. (2003). A multiscale spatial
filtering account of
brightness phenomena. U: L. Harris i M. Jenkin (ur.), Levels of
Perception. New
York: Springer-Verlag.
Za ovaj hakerski trik s izraunavanjem kretanja, dubine, i svjetline u
mozgu, is
koristit emo slabo poznatu iluziju zvanu Pulfriov efekt - trebat emo
samo par
sunanih naoala i njihalo.
Ovo je putovanje u kod vidnog sustava kojim on izraunava koliko je
eneto daleko i
koliko se brzo kree. Obje varijable - dubina i brzina - mogu se
izraunati usp
ooredbom poloaja objekta u vremenu. Umjesto zasebnih neuralnih
modula za svaku var
ijablu u kojima bi obavljao u osnovi isti postupak obrade, mozak
kombinira ta dv
a dijela posla i koristi iste stanice da bi izraunao i jednu i drugu
vrijednost
. Budui da su u tim stanicama zajedno kodirane i brzina i dubina,
mogue je (po
rd pravim uvjetima) izvriti konverziju promjena u jednom u promjene
u drugom. Jeda
n primjer je Pulfriov efekt, u kojem sunane naoale i njihalo u
pokretu stvara
ju iluziju eliptinog njihanja, iako se njihalo zapravo giba pravocrtno.
Ta iluz
ijae djeluje zato to sunane naoale dovede do greke u percepciji
brzine, koja se k
ad je percipirate pretvara u promjenu dubine. Sada emo to isprobati.
Na djelu
eIzradite u njihalo od uzice i neeg tekog to e sluiti kao optereenje, na
primjer sv
eanj kljueva. Trebat e vam i sunane naoale ili neki drugi
zatamnjeni materija
l.
- Michael Bach
dubine pomou
iZamolite prijatelja da pred vama zanjie njihalo po okomici i pazite da
ise njie pra
(vocrtno slijeva na desno. Sada prekrijte jedno oko naoalama (to je
knajlake ako im
oate nekakve stare sunane naoale i moete istisnuti jedno staklo van).
rDrite oba o
ka otvorena! Sada e vam se initi da se njihalo kree i naprijed-
natrag, a ne s
amo lijevo-desno, pa izgleda kao da opisuje elipsu. Prijatelj i vi bit
ete otpr
oilike u poloaju kao na slici 2-21.
Slika 2-21. Matt i Tom sa sunanim naoalama i njihalom od vezice za
cipele ispi
tuju Pulfriov efekt.
Pokaite prijatelju koji njie njihalo kako vam izgleda elipsa koju
ai
opisuje, a zatim
ga zamolite da ga zanjie u suprotnom smjeru kako bi ponitio iluziju.
ii
Sada se ini
ida se njihalo njie pravocrtno, a ono to izgleda udno nije njegova
udaljenost od
ivas nego brzina njihanja. Budui da se zapravo njie eliptino, istu
percipiranu u
daljenost pokriva pri razliitim brzinama. Zbog toga izgleda kao da se
njihalo
udno ubrzava i usporava.
Kako fo radi
aKlasino objanjenje Pulfria je sljedee: zatamnjenje usporava obradu
slike objek
ta u jednom oku (manja svjetlina znai da e neuroni hiti ma nje
apodraeni i preno
isit e signal sporije [trik #11]); zbog toga slika stie do jednog oka sa
azakanjenj
em u odnosu na drugo. Budui da se objekt
giba, to znai da je njegov poloaj na mrenici blago pomaknut. Razliku
oe
u percepciji
eslike na jednoj, odnosno drugoj mrenici vidni sustav koristi za
izraunavanje du
ebine [trik #22]. Blagi pomak slike na mrenici sa za-tamnjenjem tumai
se kao poka
zatelj dubine, kao na slici 2-22.
Slika 2-22. Geometrija Pulfriovog efekta: iako je njihalo zapravo u
toki 1, zb
aog kanjenja u obradi oku sa zatamnjenjem izgleda kao da je u toki 2.
Kad se gled
a s oba oka, ini se da se njihalo pojavljuje u toki 3, opet na drugoj
dubini.
Tim se objanjenjem zamjena dubine i kretanja premjeta na geometriju
ae
situacije - za
ebuna lei u svijetu a ne u mozgu.
Snimanjem aktivnosti pojedinanih stanica mozga Akivuki Anzai i
suradnici pokaza
eli su da to nije cijela pria. Zamjena kretanja i dubine see je dublje od
matemat
ike dvosmislenosti koja nastaje uslijed izraunavanja interpretacija
stvarnog s
evijeta iz vizualnih slika na mrenicama.
ini se da je veina neurona u primarnom vidnom dijelu kore
osjetljiva na kretan
je i dubinu u kombinaciji. Ti neuroni optimalno reagiraju na neku
kombinaciju kr
etanja i dubine; tu optimalnu kombinaciju mogu initi razliiti omjeri
kretanja
i dubine. To pak znai da kad neto vidite i prosudite mu udaljenost, va
ea
mozak uvij
ek donosi i prosudbu o njegovoj brzini, i obratno. Dubina i kretanje
dolaze u pa
ru im se u primarnom vidnom dijelu kore ponu kombinirati
informacije iz oba ok
a (tj. u vrlo ranoj fazi vidne obrade). Ne moete doivjeti jedno a da ne
oo
odoivjeti i
drugo.
Razlog tome moda je koritenje paralakse za detekciju dubine [trik
oi
#22]. Pokretanje
glave jedan je od osnovnih naina da se odredi udaljenost nekog
objekta (to se
vidi kod kobri koje miu glavu lijevo-desno da lii zn.de koliko se
daleko trebaj
u ispruiti za plijenom). To funkcionira i ak i k.id gledate samo jednim
okom.
Percipirana putanja njihala
zatamnjenje
Stvarna putanja njihala
trik #24
Teorija zajednikog kodiranja objanjava zato se efekti slini Pulfri-
aa
ovom mogu do
biti i u situacijama s manje oiglednom geometrijom. Ako gledate
"snijeg" na tel
eviziji a samo jedno oko vam je zatamnjeno, vidjet ete dva sloja
tokica jedan
ispred drugog, od kojih jedan ide ulijevo a drugi udesno. Razlozi za to
osu sloeni
uali poivaju na nainu na koji oi pokuavaju spariti tokice na slikama
iz oba o
ka, a pomou tog sparivanja kasnije se izraunava dubina
(stereoskopski vid). Za
tamnjivanje slike na jednom oku stvara pristranost pa umjesto da
percipiramo sve
tokice na istoj prosjenoj dubini, vidimo dva skupa pomaknutih
prosjeka, a bud
ui da se dubina i kretanje kodiraju zajedno, te dvije ravnine se i
gibaju (u su
protnim smjerovima).
U ivotu
Uz pomo Pulfriovog efekta mogu se stvoriti 3D efekti na televiziji,
pod uvjeto
m da smo voljni gledati ekran sa zatamnjenjem na jednom oku. To nije
aba lako izve
sti jer se za konzistentnu iluziju dubine slika/kamera mora kretati vrlo
glatko,
ali mogue je.1
eBiljeka
1. Opisi nekih TV emisija s primjenama Pulfriovog efekta
(http://www. combsmusi
c.com/RosesReview.html).
Dodatna literatura
Anzai, A., Ohzawa, I., & Freeman, R. D. (2001). Joint-encoding of
motion and dep
th by visual cortical neurons: Neural basis of the Pulfrich Effect.
Nature Neuro
science, 4, 513-518.
Web stranica o Pulfriovom efektu na Odsjeku za psihologiju
Sveuilita Junog Illin
iu
roisa u Carbondaleu (http://www.siu.edu/~pul-frich) sadri puno
linkova s daljnjim
informacijama.
Vidjeti pokret kad sve miruje
"trik #25
Iluzije naknadnog efekta stvaraju se zbog naina na koji stanice u
mozgu repreze
ntiraju kretanje.
aZato se ini da, kad vlak stane, peron koji gledate kroz prozor polako
aide natrake
? Odgovor na to pitanje govori nam neto vano o arhitekturi naeg
eaa
vidnog sustava i o
tome kako se informacije openito reprezentiraju u mozgu.
aTo je fenomen naknadnog efekta prividnog kretanja. Ba kao to kad
uete u zatvoreni
prostor s jakog sunca sve izgleda mrano, ili ako ste u vrlo tihom
prostoru sva
ki um zvui glasnije, tako nas i stalno kretanje u istom smjeru ini
pristranima
u drugom smjeru - smjeru naknadnog efekta.
Na djelu
Gledajte video snimku vodopada (http://www.biols.susx.ac.uk/home/
George_Mather/
Motion/MAE.HTML; QuickTime) oko jednu minutu tako da cijelo
vrijeme zurite u ist
u toku, a onda pritisnite pauzu. Imat ete iluziju vode koja tee
uzbrdo. Ovo n
ajbolje funkcionira ako moete nai pravi vodopad, iako je malo tee na
oe
kraju stisnu
eti pauzu - umjesto toga usmjerite pogled na neto nepomino, na
primjer liticu pok
raj vodopada.
Taj efekt ne funkcionira samo za stalno gibanje prema dolje. Svako
stalno gibanj
e donijet e naknadni uinak sa suprotnim predznakom; izmeu
ostalog, tu je spir
alno gibanje kakvo pokazuje film u Flashu na I iltp://www.a l-
bnstol.org.uk/Opti
cal/AfterEffects_main.htm.
aEfekt funkcionira jedino ako se kree samo dio vaeg vidnog polja
(primjerice, svi
jet vien kroz prozor vlaka). Nee se pojaviti ako se sve kree, to
objanjava zato
aa
one patite od naknadnog efekta nakon vonje automobila (uz injenicu
da je dok vozi
te gibanje rijetko ravnomjerno).
trik #25
Kako to radi
Ovaj o je efekt tako neobian djelomino zato to doivljavamo kretanje
obez doivljaja d
a stvari stvarno i mijenjaju poloaj. Time se stvara prilino smijean
oe
osjeaj, ali
one samo to: time se sugerira da se u arhitekturi mozga gibanje i poloaj
izraunav
aju na razliite naine.
Snimanje mozga to potvruje. U nekim podrujima vidnog dijela
omodane kore, stanic
e reagiraju na kretanje, s tim da jedne stanice reagiraju na jedan tip
kretanja
a druge na drugi tip kretanja. U nekim drugim podrujima vidnog
dijela kore stan
oice reagiraju na poloaj objekata u razliitim dijelovima vidnog polja.
Budui da
su moduli odgovorni za izraunavanje gibanja i kretanja odvojeni,
omogue je doivj
ieti kretanje a da se zapravo nita ne mie.
Drugi nain je moi percipirati slike, ali ne i gibanje. To se dogaa
nekim rtvam
a modanog udara kojima je oteen modul za percepciju kretanja
oo
objekata u vidnom po
olju. Oni doivljavaju svoj ivot kao niz scena slian stroboskopskom,
iako - teorets
ki - njihov vidni sustav prima sve informacije koje su mu potrebne za
izraunava
onje kretanja (to jest, poloaja i vremena).
oTaj se proces odvija u modanoj kori koja integrira svakovrsne podatke,
i nije lok
aliziran u oima. Za potvrdu te injenice ak vam ne trebaju snimke
mozga: pogle
odajte jo jednom film sa vodopadom, ali ovaj put sklopite jedno oko.
Kad zaustavit
e snimku, otvorite to oko a sklopite drugo - opet ete osjeati efekt,
samo ovaj
oput okom koje nije bilo izloeno nikakvom kretanju. To pokazuje da je
za taj uin
ak zasluna centralna obrada i da se ne dogaa na mrenici.
ue
aDa biste razumjeli zato osjeate naknadne efekte, ne treba vam puno
znanja o nai
nu reprezentacije informacija u mozgu. Neuroni u razliitim
dijelovima vidnog su
stava razliito reagiraju, ili "izbijaju", na razliite vrste kretanja. Neki
naj
ivie izbijaju na brzo postranino gibanje, drugi na sporo gibanje
ulijevo i prema
dolje pod kutom od 27 stupnjeva, i tako dalje za razliite kutove i
brzine. Svak
a ivana stanica ustrojena je tako da najjae reagira na "svoj" tip
kretanja, a n
a slino kretanje malo slabije; na kretanje s potpuno razliitim
kutovima i brzi
nama pak uope nee reagirati.
Koju emo vrstu kretanja percipirati, to ovisi o obrascu aktivacije unu
tar cije
alog raspona neurona osjetljivih na kretanje. Vana je i relativna
aktivacija jedni
h neurona u odnosu s drugima, a ne samo razina akt iva cije
pojedinanih neurona
. Ako jedne stanice izbijaju stalno, njihova ra zina reakcije opada (taj
se proc
es zove adaptacija). Tako se kad gledate
avodopad stanice koje kodiraju ba takvo gibanje adaptiraju i ponu
izbijati slabij
e.
Prestanak gledanja vodopada znai da se vraamo na uobiajeni
posao, ali ne i za
adaptirane neurone. Oni reagiraju mnogo slabije nego neuroni koji
atrae kretanje
u suprotnom smjeru, a koji dosad nisu izbijali. Obino te dvije skupine
neurona
epostignu ravnoteu, ali sada neuroni za suprotan smjer izbijaju jae.
Iako je sam
ulaz nepomian, mozak u cjelini interpretira obrazac reakcije kao
kretanje u sup
rotnom smjeru.
Trik nad trikom
Isprva se mislilo daje uzrok adaptacije pri naknadnom efektu
prividnog kretanja
puki umor stanica osjetljivih na kretanje. Danas znamo da nije tako.
Mehanizam j
e zapravo puno zanimljiviji i pametniji. Da biste ga demonstrirali,
jednostavno
isprobajte onaj prvi efekt vodopada, ali prije nego ponete gledati
nepomini uz
orak, zatvorite oi na dvadesetak sekundi. Da je umor uzrok
naknadnog efekta, a
trajao je desetak sekundi, odmor od dvadeset sekundi bi ga morao
potpuno uklonit
ai. Ali ne, osjetit ete gotovo jednako snaan naknadni uinak kao to
biste ga osjet
ili i da niste ekali 20 sekundi zatvorenih oiju. Neuroni osjetljivi na
kretanj
ae su se morali stii oporaviti - zato su onda i dalje adaptirani?
I dalje su adaptirani zato to se osnovica za percepciju kretanja nije
vratila na
staro (jer su vam oi bile zatvorene). Adaptacija funkcionira slino
atenuatoru,
regulatoru snage signala koji podeava osjetljivost vae percepcije
ea
kretanja na nov
u oekivanu razinu ulaznog signala koji daje jednolino kretanje
vodopada.
Naknadni uinci nisu tek obine iluzije; oni se ne dogaaju samo kod
kretanja. R
elativna aktivacija i habituacija neurona su ope znaajke mozga.
Razlog zbog ko
jeg
a su naknadni uinci ugraeni u ivanu obradu je prilagodba naih
osjeta kojom se
odbacuju jednoline - i stoga neinfor-mativne - informacije. Svrha
djelovanja n
aknadnog efekta je uiniti nas osjetljivim na promjene izvan osnovne
linije na k
oju smo se adaptirali, umjesto da nas preplavi jedna te ista razina
ulaznih poda
otaka. Za jedan dobar primjer korisne adaptacije koja moe dovesti do
neugodnog nak
nadnog efekta, sjetite se kako vam se oi prilagodavaju na mrak. O
adaptaciji e
omo jo govoriti u "Prilagodite se" [trik #26].
i
trik #26
Prilagodite se
Dodatna literatura
Naknadni uinak kretanja s pominim tekstom (http://www.natu-
ralhighs.net/waterf
alls/illusion.htm).
aDobra demonstracija i dobro objanjenje ovog efekta (http://psylux.
psych.tu-dresd
en.de/i1/kaw/diverses%20Material/www.illusio-
nworks.com/html/motion_aftereffect.
html).
Mather, G., Verstraten, F. i Anstis, S. (1998). The Motion
Aftereffect: a Modem
Perspective. Cambridge, MA: MIT Press.
Grunewald, A., & Mingolla, E. (1998). Motion after-effect due to
binocular sum o
f adaptation to linear motion. Vision Research, 38(19), 2963-2971.
Rees, G., Frith, C. D., & Lavie, N. (1997). Modulating irrelevant
motion percept
ion by varying attentional load in an unrelated task. Science,
278(5343), 1616-1
619.
'trik #26
Prilagodite se
Navikavamo
a se na razne stvari zato to na mozak misli da je
jednolinost dosadna i
prilagoava se tako da je profiltrira.
eKao da mi udovi nemaju teine. Ne osjeam odjeu na tijelu. Nestao je
um raunala.
Treperenje fluorescentnih lampi na stropu je izblijedjelo iz moje
svijesti. Znam
dai mora biti da se sve to i dalje doga'a - samo to vie ne
primjeujem.
oDrugim rijeima, to je samo jo jedan normalan dan u .svijetu s mojim
mozgom.
aNa nam mozak omoguuje da zanemarujemo svaki jednolini ulaz.
Sto je dobro; inae
bismo sve vrijeme razmiljali o tome koliko su nam teke ruke, koliko
ie
nas tono maj
eica stee na leima, koliko je tono visok ton uma kompjutera -
umjesto da se konce
ntriramo na ono to radimo.
Opi termin za taj proces prilagodbe jednolinom ulazu zove se
adaptacija. U kom
binaciji s relativnom reprezentacijom ulaznih podataka, adaptacija
nam daje nakn
adne efekte. Naknadni efekt prividnog kretanja dobar je primjer
osloenog adaptacij
skog procesa, pa emo uskoro ispriati detaljnu priu o njemu.
Prilagodite se
trik #26
I relativna reprezentacija i naknadni uinak kretanja opisani su u
"Vidjeti pokr
et kad sve miruje" [trik #25]. Jednostavno reeno, koliko emo
"gibanja prema go
re" percipirati, to ovisi
0 odnosu aktivacije neurona osjetljivih na gibanje prema gore
1 aktivacije neurona osjetljivih na gibanje prema dolje, a ne tek o
apsolutnoj r
azini aktivnosti.
eAdaptacija je obiljeje svih osjetnih sustava. Primijetit ete je (ustvari,
obratn
o: najvjerojatnije je ne primjeujete) osobito kod zvukova, dodira i
mirisa. Ada
ptacija utjee i na vid [trik #25]. Ako na trenutak razmislite o tome, bit
e va
m drago to veinu vremena zapravo primjeujete tako malo od
svijeta.
iAdaptacija je opi termin za vie procesa. Neki od njih su na vrlo
niskoj razini,
kratko traju i javljaju se ve na receptorskim stanicama odreenog
osjetnog moda
liteta. a Jedan primjer je neuronski zamor, to znai upravo ono to i kae.
Ako nema st
anke, na jednako snaan ulaz pojedinani neuroni vie ne reagiraju
ai
jednako ustro. Umo
re se. Strogo govorei, deaktiviranju se ionski kanalii u membrani
koja regulir
a elektrine promjene u stanici, ali "umor" je dovoljno dobra
aproksimacija.
Najosnovniji oblik pamenja je jedna vrsta adaptacije i zove se habi-
tuacija. To
aje jednostavno slabljenje reakcije pri ponavljanju podraaja koji ju je
izazvao.
Prvieulazak pod hladni tu moda e vas okirati, ali s vjebom ete se
uo
umoi tako tuirati
ubez da trepnete. Neuroznanstvenici su se posluili slinom situacijom -
bockali s
u morske pueve sve dok se nisu naviknuli - ime su demonstrirali da
do uenja dol
azi zbog promjena snage i strukture veza meu pojedinanim
neuronima.
Na djelu
kNaknadni uinci su najlaki nain da se vidi pojava adaptacije.
Naknadni uinci na
staju kod mnogo ega: uz ostalo, kod zvukova, snage dodira, svjetline,
nagiba i
kretanja. Neke, primjerice naknadni efekt prividnog kretanja [trik
#25], uzrokuj
ou procesi adaptacije u modanoj kori. Drugi se, meutim, dogaaju ve
u receptom.
aAdaptacija naeg vidnog sustava na razliite razine osvjetljenja dogaa
se direktn
o u oima, ne u modanoj kori.
trik #26
Prilagodite se
uTo ete vidjeti ako se pokuate adaptirati na zamraenu sobu s oba oka
a onda uet
e u svijetlu sobu sa samo jednim okom otvorenim. Ako se zatim
vratite u zamraen
iu sobu, na jedno oko neete vidjeti nita (ono se brzo adaptiralo na
visoku razinu
osvijetljenosti), ali na oko koje je bilo zatvoreno u svijetloj sobi (to
oko i
adalje radi s osnovicom adaptiranom na mrak) vidjet ete svata. Efekt
e biti veom
a jak ako naizmjence otvarate jedno pa drugo oko: osvjetljenje i ton
cijele sobe
e se trenutano mijenjati.
aZato to radi
Svrha adaptacije je perceptivna, ona nije odraz ivanog zamora niti je
popratna p
ojava nekog fenomena dugoronog pamenja. ini se da osjetni
rsustavi sadre njima
svojstven djelatni mehanizam za korekciju neusklaenosti u
performansama njihovi
h sastavnica. Jednolina razina ulaza je indikacija da se ili neki dio
aivane main
erije pokvario pa reagira prejako, ili barem da odreeni ulaz nije tako
relevant
an kao ostali pa ga treba izbaciti iz obrade osjeta da biste mogli
percipirati v
arijacije oko neke nove osnovice.
To je povezano s idejom dekorelacije kanala1 - da bi osjetni kanali,
koliko je g
od to mogue, trebali davati nezavisno a ne meusobno koreli-rano
svjedoanstvo
o svijetu. Ako su ulazni podaci u korelaciji, onda ne donose nove
informacije, a
aveliki, konstantni pokretni podraaji kod neurona odgovornih za
reakciju na giban
je mogu stvoriti goleme korelacije i u vidnom prostoru i u vremenu.
aNe adaptiraju se sve stanice na sve podraaje. Veina supkortikalnih
senzornih neu
arona se ne adaptira.2 Neke vrste podraaja nisu vrijedne uenja da ih se
ignorira
- akao to su potencijalno opasni podraaji koji se nadvijaju na nas [trik
#32] - pa
se na njih ne adaptiramo.
Adaptacija nam omoguuje da ignoriramo ono to je konstanto kako
bismo se mogli ko
ncentrirati na ono to je ili novo ili se mijenja. To nije tek korisna
stvar, to j
e bitno za neprekidno badarenje naih osjetila. Adaptacija nije toliko
aa
smanjenje re
akcije koliko ponovno badarenje naih reakcija u skladu s novijom
aa
apovijesti naih osj
etnih neurona. Neuroni mogu varirati veliinu svojih reakcija samo
unutar ograni
enog raspona. Trenutana promjena razine koju predstavlja osnovica
tih varijaci
ja neuronima omoguuje da bolje reprezentiraju aktualne ulazne
podatke.
Prilagodite se
tril #2<
U ivotu
Promjenu osnovice lako ete vidjeti kod adaptacije oiju na razliite
razine svj
etline. Moda e vas vie iznenaditi adaptacija na konstantno gibanje,
oi
kakvu imate n
oa brodu. Od stalnog njihanja moda vam prvi dan bude zlo, ali
adaptacija e uskoro
ukloniti muninu. Mnogi e pri povratku na kopno patiti od sindroma
zvanog "mal
de dbarquement" kod kojeg se ini da se sve ljulja (istina, u
suprotnom smjeru
e, ali teko da ete to primijetiti!).
Za pojavu "zagluujue tiine", koja nastaje zbog nestanka konstantnog
ui
uzvuka, zasluna
je sluna adaptacija. Na se sluh adaptirao na glasnu osnovicu, pa kad
ua
zvuka nestan
e ujemo (neuralno) izraeniju tiinu nego to bismo je inae uli u
ai
tihim uvjetima.
Adaptacija nam omoguuje da zanemarujemo sve to je konstantno ili
predvidljivo. P
retpostavljam da je to razlog zbog kojeg je tako iritantno kad netko
telefonira
na javnom mjestu. Obian razgovor ima gotovo konstantnu glasnou i
ritam: to nam
omoguuje da se ne iznenadimo kad se razgovor prebaci na drugog
sugovornika. Ka
ad netko telefonira, ne ujemo nijedan znak koji bi naem mozgu
omoguio da podsvje
sno predvidi kad e poeti govoriti druga osoba. Posljedica su velike i
nepredvi
dljivea varijacije glasnoe, to je upravo ona vrsta podraaja na koju se
eteko adaptir
eati i utoliko ju je teko profiltrirati.
eBiljeke
1. Barlow, H. B. (1990). A theory about the functional role and
synaptic mechani
sm of visual after-effects. U C. Blakemore (ur.), Vision: Coding and
Efficiency,
363-375. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
2. Dobar uvod u adaptaciju nalazi se u ovom lanku (koji je i sam po
sebi zaniml
jiv). Kohn, A. & Movshon, J. A. (2003), Neuronal adaptation to visual
motion in
area MT of the macaque. Neuron, 39, 681-691.
Dodatno literatura
Na stranicama Neuroscience for Kids (http://faculty.Washington,
edu/chudler/chem
s.html) obraduje se olfaktorna adaptacija (adaptacija na mirise).
trik #27
iPrikazati kretanje a da se nita ne mie
i"trik i Prikazati kretanje a da se nita _ #27 J ne mjce
Saznajte kako nepomine slike stvaraju pokretnu sliku na TV ekranu.
Naknadni efekt prividnog kretanja [trik #25] pokazuje da se kretanje u
mozgu izr
oaunava odvojeno od poloaja. Na primjer, kad se naviknete na
rpokretnu povrinu vodo
rpada, init e vam se da se statine povrine gibaju u suprotnom
smjeru, iako nara
ovno miruju. Teoretski, kretanje se moe izraunati na temelju
oinformacija o poloaju
i vremenu, ali mozak to tako ne radi - postoji specijalizirano podruje
mozga z
oa izravnu detekciju kretanja. Budui da se poloaj i kretanje percipiraju
zasebno,
mogue su neke neobine iluzije, prije svega naknadni efekt prividnog
kretanja:
imate iluziju da se neto mie a da zapravo nita ne mijenja poloaj.
eio
uZa nastanak naknadnog efekta prividnog kretanja nuna je poetna
scena kretanja, a
oli moemo ii i dalje i dobiti dojam kretanja bez prisustva iega,
pominog ili ne
pominog. To je efekt prividnog kretanja, i ako dosad niste uli za
njega, sigur
ono ste ga doivjeli.
Pogledajte vrlo brzo jednu za drugom dvije slike koje prikazuju isti
objekt u ma
lo drukijem poloaju. Ako pogodite brzinu va e mozak popuniti
oa
prazninu: dobit et
e iluziju da se objekt glatko kree s poloaja na prvoj slici na poloaj na
oo
drugoj s
lici. Predmeta koji se kree zapravo uope nema, ali vama se tako ini
ajer va moz
ak popunjava pretpostavljenu trasu kretanja.
Zvui poznato? I trebalo bi; na tom se efektu, naravno, zasnivaju
televizija i k
inematografija.
Na djelu
Taj je efekt, jasno, najlake doivjeti tako da upalite televizor ili odete u
ko
kino.
Kino-projektori prikazuju 24 sliice u sekundu, to je dovoljno da
svatko pri zamj
eni jedne sliice drugom percipira kontinuirano kretanje.
U starim danima kinematografije, film je imao 16 sliica u sekundi,
koje su se p
rojicirale pomou trost ruke blende kako bi se poveala frekvencija
treptanja i
eprean pi ag spajanja pojedinanih treptaja. Iako bismo triput vi < 11 <
11 istu -
a.liicu, na
tril #2'
bi mozak popunio praznine meu sliicama, neovisno o tome jesu li
iste ili razli
ite, pa bismo dobili dojam kontinuiranog kretanja.
Televizija i ekran raunala su sloeniji sluajevi jer se ne osvjeava
oe
cijela slika
istodobno, kao u kinu, ali princip je isti.
iDa biste si demonstrirali taj efekt s malo niom tehnologijom, zaigrajte
ovu staru
djeju igru. Uzmite blok za pisanje i u kutovima stranica nacrtajte
sliice faz
oa neke pokretne scene. Ja sam lo crta pa sam jednostavno nacrtao
male ispunjene
ukrunice kako se kreu od donjeg kuta do vrha stranice. Alternativa je
kupiti neku
igotovu knjigu s takvom animacijom u knjiari.
Pustite da se stranice vrte preko palca i pri odreenoj brzini ete
vidjeti kako
scena oivljava. To vie nisu samo pojedinane sliice; one zajedno ine
oi
animaciju.
U mom sluaju, to je crvena toka koja se penje po stranici. Ako
sporije vrtim
ostanice, toka e se kretati sporije, ali jo uvijek kontinuirano, kao da
prolazi
kroz svaki poloaj na trasi. A ako jo vie usporim, u jednom e trenutku
ooi
nestati osje
uaj da gledam jednu jedinu krunicu u pokretu i vidjet u tek hrpu
stranica s malo
drukijim oblicima na malo drukijim mjestima.
Kako to radi
Taj efekt prividnog kretanja ponekad se naziva i fi-fenomen.
Najjednostavniji ob
lik u kojem ste ga vjerojatno ve susreli su dvije lampice koje se pale i
gase u
takvom intervalu da vidite jednu lampicu kako se mie s prvog na
odrugi poloaj, k
ao na LED ekranu. Zamislite jedan takav ekran koji se sastoji od samo
dvije lamp
aice. Ako je razmak izmeu gaenja jedne i paljenja druge lampice
prekratak, izgled
at e da se pale istovremeno. Ako je predug, vidjet ete samo dvije
lampice koje
se pale i gase jedna za drugom. Ali ako je razmak pravi, bit ete
apoaeni privi
dnim kretanjem.
Iako optimalno vrijeme varira ovisno o okolnostima, 50 milisekundi je
ipriblino pr
aavi razmak izmeu gaenja jedne i paljenja druge lampice, potreban za
jaku iluziju
kretanja jedne lampice s mjesta na mjesto. Uoite da to iznosi 20
izmjena u sek
undi, to je blizu brzine izmjene sliica u kitili. (Tek toliko da znate, s
povea
njem fizike udaljenosti izmeu dviju lampica poveava se i optimalni
vremenski
razmak.1)
U ivotu
oOigledna korist od ovog fenomena je da se moemo zavaliti u
naslonja i gledati t
eleviziju i filmove.
On, osim toga, objanjava zato se ini da se kotai okreu sporo
aa
unatrag kad se zap
ravo jako brzo vrte prema naprijed. Sjetite se da je prividno kretanje
najjae k
iad razmak meu naizmjeninim svjetlima ili slikama traje priblino 50
milisekundi.
oKad ga snimimo na film, kota koji se okree prema naprijed moe se
vrtjeti takvo
m brzinom da nakon 50 milisekundi (ili nakon jedne sliice) napravi
gotovo puni
krug, ali ne sasvim puni. Efekt prividnog kretanja u tom je kratkom
vremenu jai
za kratki pomak unatrag nego za dugi pomak prema naprijed i zato
prevladava: vi
dimo kota koji se sporo vrti unatrag, a ne brzo prema naprijed.
iEfekt je najjai kad se svjetlo pojavljuje na vie mjesta i stvara konzi-
stentno k
retanje - upravo kao na LED ekranima, na kojima poruka prividno
putuje po ekranu
a, iakoi je zapravo ini slijed paljenja i gaenja lampica. tovie, nije rije
samo o t
ome da osjeamo iluziju kretanja: efekt prividnog kretanja aktivira
podruje vid
nog dijela modane kore zvano MT (sredinja sljepoona, ili
oi
mediotemporalna vijuga),
ija je prvenstvena odgovornost obrada kretanja. Prividno kretanje je,
to se moz
ga tie, jednako valjano kao i pravo.
I to ima smisla. Jedina razlika kod prividnog kretanja, kad je rije o
vidnoj pe
rcepciji, jest da neke informacije nedostaju (tj. sve ono to se dogaa
izmeu lam
opica). Budui da kretanje ne moemo detektirati izravno - na primjer,
one moemo vidj
eti moment sile - a na raspolaganju nam stoje samo vizualne
informacije, prividn
ao kretanje je jednostavno posljedica nae tolerancije na nepotpune
apodatke i nae sp
osobnosti prilagodbe.
oVidni sustav koji ne bi bio podloan tom efektu bio bi predizajniran.
aZbog nae spos
oobnosti da percipiramo prividno kretanje, moemo vidjeti
konzistentnost u slikama
koje se kreu prebrzo da bismo razumjeli svaku pojedinano.
tril #2
Trik nad trikom
ini se da fi-fenomen govori i neto vano o odnosu realnog i
ea
percipiranog vremena.
aAko izazovete fi-fenomen naizmjeninim paljenjem i gaenjem
raznobojnih lampica, o
pet ete dobiti efekt prividnog kretanja.2 Nekim ljudima izgleda da
lampice mije
njaju boju dok se miu s mjesta na mjesto (s mjesta na kojem se
upalila prva lam
pica na mjesto na kojem se upalila druga lampica).
eTuaneto ne tima - kako va mozak zna koja e biti sljedea boja? Kao
da na ono to "st
e vidjeli" (lampica koja mijenja boju) utjee neto to ete tek vidjeti.
uTo su pokua
le objasniti razne teorije; jedne govore o tome kako ono to slijedi
amijenja nau pe
rcepciju, a druge o promjenama u pamenju. Filozof Daniel Dennett3
akae da oba tip
oa teorija zavode na krivi put jer impliciraju da svjesni doivljaj putuje u
vremen
u jednom jedinom stazom, korak po korak bez mogunosti vraanja.
iDennett pak sugerira da postoji vie radnih verzija onoga to se
dogaa, koje se nep
arestance auriraju i mijenjaju. Unutar jednog "urednikog prozora"
(koji, smatraju
neki, traje oko 200 milisekundi realnog vremena) bilo koja od radnih
overzija moe
nadvladati druge i postati naim doivljajem.4
ao
eBiljeke
1. Utjecaj udaljenosti meu lampicama na optimalni vremenski
razmak njihovog pal
jenja i gaenja moete izmjeriti pomou pokusa s prividnim kretanjem
ao
(http://wwvv.ps
ych.purdue.edu/~coglab/Vislab/ ApparentMotion/AM.html; Java).
rStranice odrava Lab
ioratorij za vidnu percepciju Sveuilita Purdue.
2. Demonstracija fi-fenomena s promjenom boje nalazi se na web
stranici demonstr
acija fi-fenomena Kena Kreismana (http://www.yorku.
( a/eye/colorphi.htm; zahtij
eva Javu).
3. Dennett, D. C. (1991). Consciousness Explained. Boston: Little,
Brown.
oo4. Oito, jo se mnogo toga moe ispriati o Dennettovoj teoriji o
filozofiji svijes
ti openito. lanak "Multiple Drafts: an Eternal Golden Braid?"
(http://ase.tuft
s.edu/cogstud/papers/multdrft.htm) Daniela Dennetta i Marcela
Kinsbourna i ovaj
asaetak petog poglavlja I Vnnettove knjige Consciousness Explained,
"Multiple Draf
ts Versus ilio Cartesian Theater"
(http:epmalab.uorcgon.odu/writinqs/Cha-ptor%?0
.V/,7.'nsummary.pdf; PDF) raspravljaju o mentalnom svijetu kao o
paralelnom proc
oesu koji se uredniki "skrauje" u jedinstveni doivljaj pogodan za
svjesnu konzum
aciju.
aEkstrapolacija kretanja: efekt "kanjenja bljeska"
Dodatno literatura
Znanstvenofantastina pripovijetka Grega Egana "Mister Volition"
(dio izvrsne zb
iirke Luminous) nadahnuta je teorijom svijesti kao viestrukih radnih
verzija (engl
. multiple drafts) najbolji je nain za upoznavanje s tom teorijom.
Dostupna je
preko Eganove bibliografije
(http://gregegan.customer.netspace.net.au/BIBLIOGRAP
HY/ Online.html).
Ako objekt u pokretu naglo zabljesne, ini se da taj bljesak malo kasni
za objek
tom.
aBrzina naeg djelovanja mala je u usporedbi s time koliko nam se brzo
neto moe doga
eo
ati - osobito kad uzmete u obzir da dok donesete odluku da ete
ereagirati na neto
ato se kree, to e ve biti na drugom mjestu. Kako koordiniramo nae
spore reakcij
oe da bismo se mogli uhvatiti u kotac s objektima u pokretu? Jedan
anain je badaren
ije miia tako da mogu djelovati u skladu s oekivanjima; na primjer,
noge su vam
pripravne za pokretne stepenice [trik #62] prije nego na njih
zakoraite. Time s
e skrauje ukupno vrijeme koje vam treba da uoite kretanje skupine
objekata, od
luite se za djelovanje, prilagodite kretnje i tako dalje. Oekivanja su
ugraen
a u na perceptivni i motoriki sustav, a pomau nam da se uhvatimo u
aa
okotac s razdobl
jem koje protekne od ulaska osjetnih podataka do formiranja
percepcije. Tu strat
egiju snalaenja moete vidjeti kod iluzije zvane efekt kanjenja
aoa
bljeska.1
trik #28
Na djelu
Pogledajte demonstraciju ovog efekta u izvedbi Michaela Bacha na
http:// www.mic
haelbach.de/ot/mot_flashlagl (Flash). Jedan kadar prikazan je na slici
2-23. Tu
imamo plavi krui koji orbitira oko kriia - zadrite pogled na kriiu
uiri
tako da ne gle
date izravno na krui u pokretu. To je potrebno da bi se krui kretao
uu
po razliiti
am dijelovima vaeg vidnog polja.
Kako to radi
eOvdje je osnovna tekoa to to za vidnu percepciju treba vremena: dok
svjetlo padne
na mrenicu a signal se obradi i stigne do modane kore, proe gotovo
eo
desetina seku
inde (vrijeme najvie ovisi o tome koliko treba receptorima u oku da
reagiraju). Kr
ug u Bachovoj demonstraciji za to vrijeme prevali pola centimetra, a
ak se i ne
kree tako brzo. Zamislite da ste uvijek u interakciji sa svijetom koji
se, dok
ste ga ugledali, ve pomaknuo.
Stoga a u svemu to vidimo neprestance ekstrapoliramo kretanje, a na
mozak pred nas s
tavlja sliku mjesta na kojem se svijet najvjerojatnije sada nalazi, a ne
mjesta
ana kojem se nalazio djeli sekunde prije. To vai samo za pokretne
objekte, ne i z
a stacionarne, i upravo je to razlog zbog kojega nastaje disparitet
izmeu pokre
tnog plavog kruga i statinog utog bljeska - jedan se ekstrapolira, a
drugi ne.
Slika 2-23. U filmu, krui orbitira oko kriia i povremeno bljeska
ui
aPovremeno e unutranjost kruga nakratko postati uta, ali e izgledati
kao da se uti
ubljesak pojavljuje malo nakon kruia i zauzima samo dio njegove
rpovrine. To je il
uzija kanjenja bljeska. Moete provjeriti to se dogodilo tako da
ao
kliknete na gumb "s
lower" /sporije/ u gornjem desnom kutu. Krug se sada kree sporije i
bljesak tra
ije dulje
a pa je oito da cijelo sredite kruga postaje uto i daje kanjenje
zaista sam
o iluzija.
ik 28
oTaj se efekt moe dogoditi ve uslijed jednostavne ekstrapolacije
putanje objekata
eu kretanju - to se u vidnoj obradi dogaa ve na mrenici. Stanice u oku
kompenzi
raju svoju sporost reakcija tako to su najaktivnije na prednjem rubu
objekta u kr
etanju. (Da nije tako, najaktivnije stanice bi bile one koje su objektu
oizloene n
aajdulje, to jest one na njegovom stranjem dijelu.2)
U tom sluaju moe doi do efekta kanjenja jer se kod pokretnih
oa
objekata kompenzira
azakanjenje u vidnoj obradi, ali bljeskovi svejedno plaaju kaznu i vide
se kasni
aje. Ipak, time se ne objanjavaju demonstracijski filmovi koje su
konstruirali Dav
id Eagleman i Terrence Sejnowski (http:// nbn.i
ilh.tmc.edu/homepage/eagleman/fl
ashlag; QuickTime). Iako su u biti isti kao Bachova demonstracija, u
ovim filmov
ima imamo prsten koji se giba nasumino i najee zbunjuje modani
eo
mehanizam za pre
dvianje kretanja. \
U prvom eksperimentu (http://nba.uth.tmc.edu/homepage/ea-
glernan/flashlag/r I .h
tml; QuickTime), prsten naglo promijeni smjer u trenutku kad se
pojavi bljesak.
Iako se budue kretanje prstena nije moglo predvidjeti, opazit emo
akanjenje blje
ska iza pokretnog prstena.
aObjanjenje Eaglemana i Sejnowskog jest da je vid postdiktivan. Oni
tvrde da mozak
uzima u obzir promjene scene koje nastaju netom (manje od desetine
sekunde) nak
aon bljeska, a da dotadanje kretanje uope nije relevantno. Slian
primjer je kad
se ini da su dva svjetla koja se naizmjence pale i gase zapravo jedno
jedino sv
ojetlo koje se glatko p ivino kree [trik #27] s jednog na drugi poloaj,
ako su
intervali paljenja i gaenja dobro podeeni. Va mozak morao je
aea
retrospektivno popunit
oi kretanje meu dvjema tokama, jer ne moete znati to se dogaa
izmeu prvog i dru
gog svjetla sve dok se ne pojavi drugo svjetlo. Slino, krug u
aeksperimentu s kan
jenjem bljeska i sljedei djeli sekunde zajedno ine razdoblje koje
treba rekon
struirati
r nakon to se zavri. Prsten se giba glatko nakon bljeska, dakle
morate vid
jeti da se giba glatko, a bljesak se pojavljuje malo nakon njega jer se,
za vrij
eme koje vam je bilo potrebno da rekonstruirate scenu, prsten ve
pomaknuo.
aDodatnu nejasnou u tu situaciju unosi injenica da se kanjenje
bljeska ne odnosi
samo na kretanje. Jednim pokusom3 otkriveno je da se isti efekt
pojavljuje i ko
d boje. Zamislite zelenu toku kako polako postaje crvena, usput
poprimajui raz
one nijanse izmeu te dvije boje. U jednom e trenutku bljesnuti jo
jedna toka po
kraj prve, u istoj boji koju tada ima i prva. Ako je bolje pogledate,
uoit ete
aefekt kanjenja bljeska, kao da se toka u preobrazbi kree po
dimenziji boje: i
ni se kao da druga toka kasni za prvom. To jest, druga e toka biti
zelenija o
d prve.
trik #28
ainjenica da se efekt kanjenja javlja i kod drugih fenomena osim
gibanja podupire
tezu o postdikciji. Mogue je da ne vidimo svijet u nekom trenutku,
nego kao pr
osjek unutar nekog kratkog razdoblja. ini se da pokretni prsten kasni
za bljesk
om jer, zakratko, prsten prosjeno i jest ispred bljeska. Prva toka,
koja mijen
ja boje, izgleda crvenija nego druga toka, koja e zabljesnuti, zato to
jest crv
enija u periodu iz kojeg se uzima prosjek.
U ivotu
aTaj je efekt prvi put primijeen kod stranjih svjetala automobila u
mraku (kad se
asam automobil ne vidi, nego samo njegova stranja svjetla). Ako
sijevne munja, au
ato e se osvijetliti ali e izgledati kao da mu se stranja svjetla nalaze
na polo
uvici njegove duine: kad bljesne, auto kasni za svojim svjetlima, koja se
ekstrapo
liraju.
Isto bi moralo biti vidljivo i u obratnom sluaju. Ako vas fotografiraju
iz auto
mobila u kretanju, bljesak fotoaparata bi se trebao pojaviti malo iza
samog auto
mobila.
eIjeke
1. Nijhawan, R. (1994). Motion extrapolation in catching. Nature, 370,
256-257.
2. Berry, M. J. 2nd., Brivanlou, I. H., Jordan, T. A., & Meister M.
(1999). Anti
cipation of moving stimuli by the retina. Nature, 398(6725), 334-338.
3. Krekelberg, B. & Lappe, M. (2001). Neuronal latencies delay the
registration
of the visual signal. Trends in Neurosciences, 24(6), 335-339.
Dodatna literatura
aKonjenje bljeska moda ima ulogu i pri kontroverznim odlukama o
ao
ofsajdu u nogometu.
Pravilo ofsajda je zloglasno nejasno pa bi, ako pratite nogomet, bilo
najbolje
da sami proitate lanak. U njemu se govori o tome kako linijski sudac
azapaa isto
dobno i igraa i ispucanu loptu (koja djeluje kao bljesak). Percept
obljeska moe z
eakasniti iza igraa u kretanju, a posljedica je pogreno zvanje ofsajda.
Baldo, M.
V. C, Ranvaud, R. I>. ft Morya, V.. (2002). Flag errors in soccer
Pretvorite glatko kretanje u koraanje
games: The flash-lag effect brought to real life. Perception, 31,1205-
1210. (htt
p://fisio.icb.usp.br/~vinicius/Public_pdf/Baldo_Ranva-ud_Morya.pdf).
"trik 1 Pretvorite glatko kretanje u . # 29 J koraanje
uPri detekciji pokreta prvo se sluimo informacijama o kontrastu, a ne o
boji.
Pouka ove prie je: ako elite da ljudi vide objekte u pokretu, neka
budu tamniji
ili svjetliji od pozadine, a ne samo druge boje.
aKretanje je mozgu vana stvar. Informacije o kretanju usmjeravaju se
od oka prema
vidnom dijelu modane kore - konanom odreditu svih vizualnih
oni
informacija - zasebn
im o ivanim putem (moete napraviti turneju po vidnom sustavu [trik
#13J), magnocelu
larnijrn putem. (Kao i mnogo to u neuroznanosti, to zvui uenije
nego to jest^; m
agnocelularno znai "s velikim stanicama".) \
Informacije o boji i obliku putuju parvocelularnim putem (da, "male
stanice") ka
vidnom dijelu kore, to znai da se kretanje mora obraditi bez pristupa
tim infor
macijama. Ta je funkcijska podjela smislena za mozak koji hoe
odmah saznati pos
atoji li kretanje, a od sekundarne je vanosti kako tono izgleda to
epokretno neto.
uProblemi se javljaju jedino kad obrada kretanja pokua dokuiti o
kakvom se kretan
ju radi a za to potrebni znakovi kodirani su bojom i stoga nedostupni.
Na djelu
Stuart Anstis konstruirao je upravo takvu problematinu situaciju, koja
dovodi d
o zgodne iluzije koraanja1 (http://psy.ucsd.edu/~sanstis/Foot. html;
Shockwave)
. Plavi i uti kvadrati zajedno klize s jedne na drugu stranu. Kliknite
na gumb "
Background" /pozadina/ i pojavit e se prugasta pozadina. Sada opet
pogledajte.
Izgledat e kao slika 2-24.
trik #29
Slika 2-24. Iluzija koraanja s prugastom pozadinom.
Iako se i dalje kreu u istom smjeru, sada se ini da kvadratii
naizmjenino ko
oraaju naprijed kao noice. Kao i mnoge iluzije, efekt e biti jai na
periferiji
vidnog polja; fiksirajte sredite pogleda na krii u lijevom kutu slike i
ii
koraanje
e biti jo izraenije.
oa
Kako to radi
Zato se pojavljuje koraanje, najlake se vidi ako pogledate isti uzorak
ak
ali bez bo
je - uto postaje bijelo a plavo crno. Animacija koraanja Michaela
Bacha (http://
www.michaelbach.de/ot/moLfeetJin; Flash) omogu-i uje uklanjanje
boje klikom na g
umb "Color Off".
Bez boje nema iluzije: ini se da pokretni kvadratii koraaju ak i
kad vle.it
ve ravno u njih. Kad crna (biva plava) kockica prekrije crnu prugu, im-
vidite joj
aprvi rub pa nije oigledno da se mie. Ako nema znakova, vai centri
za obradu kr
etanja pretpostavljaju da nema ni kretanja. A kad crna kockica prekrije
bijelu p
rugu, odjednom opet vidite prvi rub kockice i ona se pomie s mjesta
na kojom je
mozak mislio da se nalazi. Tada vidite kako crna kockica prividno
iskorauje a
zatim se kree normalno
v- sve dok opet ne prekrije crnu prugu. Isto vrijedi i za bijelu (bivu utu)
kockicu
dok prekriva bijele pruge, samo to se pomie onda kad se ini da crna
kockica mi
ruje i obratno.
Tako, dakle, izgledaju kockice u crno-bijeloj tehnici. Zbog gubitka
informacije
o prvom rubu kod svake druge pruge izgleda da kockice koraaju.
Upravo to i vidi
magnocelularni put, osjetljiv na kretnje a neosjetljiv na boje.
Informacija o b
oji se ponovo uvodi tek kasnije, a obje vrste informacija se objedinjuju
u vidno
m dijelu kore nakon to je kretanje ve izraunato. Na kraju istodobno
vidite i ko
raanje, jednim putem, i boje, drugim putem.
\Uzorci sa slabim kontrastom openito dovode do manje ivih reakcija
dijelova mozg
a osjetljivih na kretanje,2 ime se moe objasniti zato se ini da se
oa
objekti miu
sporo kad ih gledamo u magli, iako se zapravo gibaju veoma przo.
i' (
//
)
eBiljeke i
1. Anstis, S. M. (2003). Moving objects appear to flow down at low
contrasts. Ne
ural Networks, 16, 933-938.
2. Thiele, A., Dobkins, K. R., & Albright, T. D. (2000). Neural
correlates of co
ntrast detection at threshold. Neuron, 26, 715-724.
Dodatna literatura
Online publikacije Stuarta Anstisa (http://psy.ucsd.edu/~sanstis/
SAPub.html).
Anstisova rasprava o uinku kontrasta na percepciju kretanja
(http://psy.ucsd.ed
u/~sanstis/PDFs/YorkChapter.pdf).
Iluzija rotirajuih zmija i kako je razumjeti
Slika 2-25. Iluzija rotirajue zmije, Akiyoshi Kitaoka 2003,
dostupna je u boj
i na http://www.ritsumei.ac.jp/~akitaoka/index-e.html
aTu je zapravo rije o tome zato ne vidite da se sve kree sve vrijeme, a
ne o tom
ae zato katkad vidite kretanje i onda kad ga nema. Oi u glavi
neprekidno se kreu
[trik #15], kao i glava na tijelu i tijelo kroz prostor. Mozak se mora
jako pot
ruditi da meu svim kretnjama u vizualnim informacijama razlui one
koje nastaju
azbog naeg gibanja od onih koje nastaju zbog stvarnog gibanja u
okolini.
Za na vidni sustav postoji jo jedan izvor zbrke: stalni nasumini
ao
apomaci fokusa nai
h oiju.' Oni se javljaju izmeu sakada (na primjer, vidi liku 2-4 u "Da
biste v
idjeli, djelujte" [trik #15]). Nai miii neprestance alju male
ai
korektivne signale d
ra bi odrali oi na istom mjestu. Ti signali
trik #30
Sjenanje na slici, u kombinaciji s kontinuiranim nasuminim
avrludanjem naih oij
ou, moe stvoriti uvjerljive iluzije pokreta.
Svi smo vidjeli optike varke u kojima se ini da dijelovi neke
potpuno statine
slike nestaju i uvijaju se. Jedan od najpoznatijih primjera je iluzija
rotiraju
e zmije profesora Akivoshija Kitaoke (slika 2-25), koju ljudi esto
alju okolo e
-mailom, ali naalost rijetko s objanjenjem.
aa
rnikad ne dre oi u posve nepominom stanju, pa one izvode
takozvane fi-ksacijske
pokrete. Sto je dobro. Kad je vidni ulaz potpuno konstantan (npr. kad
su vam oi
paralizirane), neuroni u oku prestanu reagirati na jednoline ulazne
podatke (j
er im je to posao [trik #26]) i cijela slika blijedi.
Mozak normalno koristi strukturu aktualne scene u kombinaciji s
pretpostavkom da
mali nasumini pomaci potjeu od pokreta oiju pa ga ti slabi i stalni
pomaci n
e ometaju. Da biste doista i vidjeli te fiksacij-ske pokrete, morate
egledati neto
to nema nikakvu strukturu i nikakav referentni okvir.
Vestibularno-okularni refleks
aJedan od naina na koje mozak smanjuje mogunost zabune je gaenje
vidnog ulaza ti
jekom brzih pokreta oka [trik #17].
iDrugi se mehanizam koristi radi ponitavanja vidnog zamuenja do
kojeg dolazi zbog
apokreta glave. Signali koji opisuju pokrete vae glave alju se oima pa
one izvode
suprotne pokrete kojima smiruju vizualnu sliku.
Probajte izvesti sljedei pokus: drite knjigu jednom rukom i maite
ra
glavom lijevo-d
aesno. Moi ete itati. A sada maite knjigom lijevo desno istom
brzinom kojom ste
mahali glavom. Neete moi proitati ni rije, iako se slova miu na
isti nain
i istom brzinom kao kad ste mahali glavom. Vestibularno-okularni
refleks oima a
lje signal iz unutarnjeg uha [trik #47] uz iju se pomo oi miu u
suprotnom sm
jeru i odgovarajuom brzinom kako bi ispravile vizualni pomak koji
nastaje uslij
ed kretanja glave.
aDa je taj refleks ve unaprijed programiran u vaem unutarnjem uhu, a
ne neki pame
tni mehanizam za kompenzaciju koji ovisi o motorikim signalima
koje aljete da bi
oste micali glavu, moete si sami i demonstrirati. Ako zamolite prijatelja
da vam m
uie glavu lijevo-desno dok ste potpuno oputeni (neka prijatelj
aobavezno bude palji
v i njean!), vidjet ete da i dalje moete itati knjigu. Ova
eo
kompenzacija ne ovisi
ao vaem znanju o smjeru u kojem e vam se glava micati.
Na djelu
Da bismo mogli razumjeti iluziju rotirajuih zmija, morat emo
ovladati raznim n
aelima vida i izraunavanja kretanja. Sreom, svaki e korak popratiti
praktin
a demonstracija.
trik #30
Autokinetiki efekt
Trebat e vam mala svijetla toka. Idealna je cigareta koja gori u
pepeljari - o
ina gori sporo, mala je i dovoljno zagasita da ne osvijetli nita oko sebe.
Postavi
te je na drugi kraj potpuno zamraene sobe, tako da vidite samo njeno
svjetlo -
ni stol na kojem stoji ni zid pred kojim stoji. Odmaknite se u suprotni
kraj sob
e i gledajte svjetlo. Vidjet ete da se poinje micati samo od sebe. Za
te su po
krete zasluni nasumini pomaci vaih oiju, koje mozak ne moe
uao
kompenzirati jer nema
referentni okvir.
oIsti efekt moete dobiti ako kroz cijev gledate u izoliranu zvijezdu na
nebu. Budu
ui da ne vidite druge zvijezde koje bi vam posluile kao referentni
okvir, init
e vam se da vaa zvijezda malo plee po nonom nebu.
ae
Autokinetiki efekt je poznat po tome to na njega utjee sugestija.
Ako ga nekome
aprvi put objanjavate, probajte ga navesti da vidi eljeno kretanje tako
da kaete net
ae
o kao: "Gledaj kako radi krugove" ili "Vidi, ide naprij ed-natrag".
Ouchijeva iluzija
uZnai, budui da nam cijelo vrijeme oi normalno vrludaju, sluimo se
strukturom o
noga to gledamo kako bismo zanemarili te pokrete. Meutim,
odreene vizualne stru
kture mogu kooptirati te male nasumine pokrete i stvoriti iluziju
kretanja na s
tatinim slikama. Jedna od njih je iluzija rotirajue zmije, ali da bismo
shvati
kli princip, bit e lake ako krenemo s jednom starijom vidnom iluzijom
zvanom Ouch
ijeva iluzija, prikazanom na slici 2~26.2
iOvdje nam se ini da se sredinji disk okomitih pruga mie odvojeno
od ostatka uzo
orka i lebdi nad pozadinom vodoravnih pruga. Efekt moete pojaati
tako da drmate k
njigu.
aFiksacijski pokreti vaih oiju imaju drugaiji utjecaj na svaki od dva
dijela uzo
rka. Dominantni smjer pruga, bilo da je okomit ili vodoravan, znai da
e se ist
aknuti samo jedna komponenta nasuminog kretanja. "U pozadini" s
vodoravnim prug
ama eliminirat e se vodoravna komponenta pokreta, dok e se kod
"prednjeg" disk
a eliminirati okomita komponenta. Budui da su fiksacijski pokreti
nasumini, vo
doravna i okomita komponenta su meusobno nezavisne. Izgledat e,
dakle, da se t
a dva dijela uzorka miu nezavisno, a va e vidni sustav to protumaiti
kao dva r
azliita objekta, jedan ispred drugoga.
Slika 2-26. Ouchijeva iluzija - ini se da krug u sredini lebdi iznad
ostatka sl
ike.
Periferni pomak
Iluzija rotirajuih zmija (slika 2-25) kooptira te male nasumine
pokrete oka je
dnom drugom vrstom strukture, koja se temelji na razliitoj svjetli-ni
pojedinih
udijelova uzorka (boja nije nuna3). Da bismo razumjeli kako promjene
svjetline uz
orka stvaraju iluziju kretanje na periferiji vida, pogledajmo sliku 2-27.
tril #31
Slika 2-27. Iluzija perifernog pomaka, na kojoj se ini da se bice
kreu u kraji
ku oka4
U tom jednostavnom uzorku, razlika u sjenanju slike stvara dojam
iluzornog kret
anja. Ona se koristi istim principima kao i rotirajue zmije, ali je kod
knje lake
dokuiti o emu se radi. Svjetlije stvari u vidnom se sustavu obrauju
rbre (jer
neuroni na njih jae reagiraju [trik #11]). Na mjestu na kojem se bice
spajaju, j
edna blijedi i postaje bijela a onda se susree s crnim krajem druge
bice; tu se
rbijela strana ruba obrauje bre nego crni rub. Razlika u vremenu
edolaska pogreno s
e interpretira kao pokret, ali samo u perifernom dijelu vidnog polja,
gdje je ra
zluivost dovoljno mala. Iluzija kretanja javlja se jedino kad
informacija prvi
put stigne do oka pa morate "resetirati" vid treptajem ili kratkim
skretanjem po
gleda. To jako dobro funkcionira kad se dva uzorka nalaze jedan
pokraj drugog, j
er tada oko skree as na jedan as na drugi uzorak, onako kako vam
iluzorno kre
tanje privlai panju. Pokuajte istodobno gledati dva primjerka iste ove
au
iluzije; o
tvorite http://viperlib.york.ac.uk/Pima-ges/Lightness-
Brightness/Shading/8cycles
.DtoL.CW.jpg u dva prozora i postavite svaki na svoju stranu ekrana.
U ivotu
Web stranica profesora Kitaoke (http://www.ritsumei.ac.jp/~akitao-
ka/index-e.htm
l) sadri jo mnoge primjere takvog anomalnog kretanja, kao i njegove
ro
znanstvene la
anke u kojima istrauje mehanizme koji do toga dovode.
uNeprestano se sluimo kompleksnom strukturom svijeta da bismo
dokuili to se zaista
akree i kako bismo izuzeli kretanje naih oiju, glave i tijela. Ovi efekti
pokaz
auju kakvi umjetni uzorci moraju biti da bi prevarili na vidni sustav.
Vjerojatnos
t da bez intervencije ovjeka naidemo na takve uzorke ekstremno je
mala. Profeso
or Kitaoka je uoio jo jedan primjer anomalnog kretanja slian iluziji
rotirajuih
uzmija, koji nije stvoren namjerno. Logotip Drutva za neuroznanost u
kutu njihove
web-stranice (http://web.sfn.org) izgleda kao da se mie lijevo-desno!
Sada, ka
daoo znate to trebate traiti, moda uoite jo koji.
e8/7/eke
1. Martinez-Conde, S., Macknik, S. L., & Hubel, D. H. (2004). The
role of fixati
onal eye movements in visual perception. Nature Reviews
Neuroscience, 5, 229-240
.
Kako to radi
Sada
a znate sve to je potrebno da razumijete zato funkcionira iluzija
profesora Kit
aoke s rotirajuim zmijama (slika 2-25). Budui da taj oblik ima puno
dijelova k
oji se ponavljaju, vaem je vidnom sustavu teko naciljati bilo koji dio
ae
obrasca pa
one moe dobiti referentni okvir. Sjenanje razliitih dijelova stvara
iluzorno kre
tanje koje se kombinira s kretanjem do kojeg dolazi uslijed
neprestanog pomicanj
a oiju (sakada). Efekt je najizraeniji na periferiji vidnog polja, gdje je
vidna
orazluivost najpodloni-ja iluzornim znakovima kretanja u sjenanju
uzoraka. Iluz
orno kretanje privlai oi pa one vrludaju po slici, a kretanje se vidi
svugdje
osim tono ondje kamo gledate. Stalni pomaci oiju uzrokuju neku
vrstu resetiran
ja, to pokree novu interpretaciju obrasca i nove iluzorne pokrete, to
vas opet om
oeta u tome da iskoristite stalnost poloaja u vremenu i shvatite kako je
kretanje
iluzorno.
iSmanjite zamiljenu udaljenost
tril #3
2. Slika je preuzeta iz Ouchi, H. (1977). Japanese Optical and
Geometrical Art:
746 Copyright-Free Designs. New York: Dover. Vidi takoer http://
mathworld.wolf
ram.com/Ouchilllusion.htrnl.
3. Olveczky, B., Baccus, S., & Meister, M. (2003). Segregation of
object and bac
kground motion in retina. Nature, 423, 401-408.
4. Faubert, J., & Herbert, A. (1999). The peripheral drift illusion: A
motion il
lusion in the visual periphery. Perception, 28, 617-622. Slika je
preuzeta s dop
utenjem Pion Limited, London.
'trik #31
iAko zamislite unutarnji prostor, za vee kretnje u njemu trebat e vie
vremena. A
iko smanjite zamiljene udaljenosti, takvim ete mentalnim objektima
manipulirati l
ake i bre.
kr
Za mentalne predodbe koriste se ista podruja mozga koja slue i za
du
reprezentaciju
astvarnih osjeta. Ako zatraite od nekoga da zamisli kako uje prve
taktove pjesme
uPurple Haze Jimija Hendrixa, aktivnost u njegovom slunom dijelu
omodane kore e se
poveati. Ako zatraite od nekoga da si predoi unutranjost ajnika,
aa
njegov e vidn
i dio kore pojaati rad. Ako shizofreniara koji uje unutarnje glasove
stavite
u ureaj za snimanje mozga, dijelovi njegovog mozga koji
reprezentiraju jezine
zvukove doista e biti aktivniji kad bude sluao glasove - ne lae; on
ua
uistinu uje
glasove.
Svi ou mi, kad to elimo, moemo sluati unutarnje glasove i gledati
izamiljene objekte; to
se smatra problematinim jedino onda kad izgubimo sposobnost
potiskivanja onog
izamiljenog.
dKad si predoavamo predmete i mjesta, te predodbe stvaraju mentalni
prostor za ko
ji vrijede mnoga ogranienja koja inae vrijede za realni prostor. Iako
osi moete
ipredoiti nemogue kretnje, na primjer da vam se noge diu a tijelo
rotira, sve do
k vam se glava ne nae na par centimetara id poda, da bi se predoili
takvi pokr
eti treba vremena. Koliko vremena, to ovisi o tome koliko su pokreti
veliki.
trik #3
Na djelu
Da li je lijevi lik na slici 2-28 jednak desnom?
Slika 2-28. Da li je lijevi lik jednak desnom?
A lijevi lik na slici 2-29 - je li on jednak desnom?
Slika 2-29. Da li je lijevi lik jednak desnom?
A na slici 2-30? Da li je tu lijevi lik jednak desnom?
Slika 2-30. Da lije lijevi lik jednak desnom?
Da biste odgovorili na ta pitanja, morali ste mentalno rotirati po jedan
lan sv
eakog od tih parova. Prvi nije tako teak - desni lik je isti kao i lijevi,
samo je
zaokrenut za 50. Drugi par nije jednak; desni lik je zrcalna slika
lijevog, i
opet zaokrenuta za 50. Trei par je identian, ali ovaj
tril #3
put je desni lik zaokrenut za 150. Da biste u treem primjeru
preklopili desni
ii lijevi lik, morali ste ga mentalno rotirati 100 vie nego kod prva dva
primjera
i. Za to vam je vjerojatno trebala koja sekunda vie. Ako elite isprobati
verziju s
weba, pogledajte sljedeu demonstraciju (http://www.
uwm.edu/People/johnchay/mrp
.htm; Shockwave). Kad smo je mi pokuavali rijeiti, dua verzija nije
ueu
asauvala nae pod
iatke (iako je tvrdila da jest) pa se nemojte previe uzbuivati oko
analize svojih
orezultata; trenutano njome samo moete osjetiti kako funkcionira
eksperiment.
Kako to radi
Ovi su likovi slini onima koje su Robert Shepard i Jacqueline
Metzler1 koristil
i u svojim prijelomnim eksperimentima o mentalnoj rotiraciji. Oni su
otkrili da
oje vrijeme potrebno za donoenje odluke o likovima u linearnom
odnosu s kutom rota
acije. Druga istraivanja su pokazala daje koliina vremena potrebnog
za mentalni r
iad gotovo uvijek u linearnom odnosu s koliinom zamiljenog
kretanja.
dTo pokazuje da su predodbe analogne reprezentacije onog pravog - ne
stoji da ih s
amo pohranjujemo u glavi nekom vrstom apstraktnog koda.
Zanimljiva je i injenic
a da se vrijeme potrebno za mentalne kretnje linearno poveava s
poveanjem ment
alne udaljenosti; u izvornim eksperimentima Sheparda i Metzler
trebala je sekund
ia vie za svakih dodatnih 50. Taj odnos implicira da je mentalna
abrzina naih kretn
ji konstantna (za razliku od stvarnih, koje obino na poetku naglo
ubrzavaju a
na kraju naglo usporavaju, to znai da dulje kretnje imaju veu
brzinu).
Daljnja istraivanja mentalne rotacije2 pokazala su da se predodba pri
ad
rotaciji uis
tinu kree po svim prijelaznim tokama, te da barem u nekim
eksperimentima za ro
tiranje sloenih likova nije trebalo nita vie vremena nego za rotiranje
oii
jednostavnih
likova.
Drugi eksperimenti3 su nadalje pokazali da je vrijeme potrebno za
pomicanje "unu
itarnjeg oka" mentalnim prostorom (na primjer, zamiljenom kartom
nekog otoka) u li
inearnom odnosu sa zamiljenom udaljenosti. Ako uveate ("zumirate")
mentalnu sliku
a, i za to e vam trebati vremena. Ako, dakle, zatraite od nekoga da
zamisli slona
pokraj zeca, trebat e mu vie vremena da kae koje su boje oi zeca
ia
anego da kae koj
oe su boje oi slona. To vrijeme zumiranja moete djelomino izbjei
atako da zatrait
e od ovjeka da odmah na poetku zamisli neto jako veliko - na
primjer prvo muhu
a onda ze< a pokraj muhe.
aNovija istraivanja provedena tehnikama snimanja mozga4 pokazala su
da mentalno ro
tiranje objekata ne ukljuuje uvijek ista podruja mozga kao mentalno
rotiranje
vlastitog tijela u prostoru. Istraivanjima koja usporeuju teinu ta dva
ae
zadatka po
kazalo se da nam je lake i bre predoiti same sebe kako rotiramo oko
kr
prikaza objek
ta nego objekt kako rotira oko svoje osi.5 Ako, dakle, gledate kare
okrenute vrho
mrprema vama, a elite dokuiti da li im je drka predviena za ljevaka
eili denja-ka,
kbit e vam lake zamisliti sebe kako rotirate oko kara nego zamisliti
rotaciju kara
tako da se okrenu drkom prema vama. Po svoj prilici je, dodue,
ru
knajlake zamisliti s
amo or rotaciju svoje ake tako da bude u skladu s poloajem drke.
eo Slika 2-31. Ovaj crte moete vidjeti kao patku ili kao zeca, ali da
oistovremeno moet
e vidjeti samo jedno njegovo tumaenje, da li biste ono drugo mogli
vidjeti svoj
im "unutarnjim okom"?7
aSvi ti dokazi upuuju na analogni oblik mentalnog prostora u naem
umu. Ta tvrdnja
ase ne odnosi tek na samu stvar, nego na kartu te stvari u naem umu.
Meutim, pos
atoje i neki dokazi da primjerak u naem umu nije istovjetan primjerku
iz vidnog ul
uaza - ili barem da se njime nije mogue sluiti na isti nain kao to bi se
to moglo
s primjerkom iz vidnog ulaza. Pogledajte sliku 2 31, koja pokazuje
dvosmisleni
lik koji je moda patka a moda zec. Jedno od to dvoje vidjet ete
oo
odmah, a ako pri
oekate koju sekundu spazit ete i drugo. Ne moete vidjeti oboje
istovremeno; morat
e se prebacivati s jednog na drugo i uvijek e postojati ono to se vidje
li prvo
(a na to koje ete vidjeti prvo moete utjecati ueavanjcm [trik #81], tj.
oe
unaprije
ad iznosei pojmove koji utjeu na kasnije ponaanje).
tril #3
aAko ljudima na trenutak pokaete ovu sliku, taman toliko dugo da je
vide i donesu
jedno tumaenje (patku ili zeca, ali ne oboje), nee se moi prebacivati
s jedne
predodbe na drugu kako bi uoili i drugu interpretaciju. Ako kau da su
da
vidjeli pa
tku, upitajte ih je li mogue da je patka moda zec - mislit e da ste sili
oi
s uma.6
Izgleda da percipiranje te dvosmislenosti zahtijeva neki postupak na
stvarnom vi
dnom ulazu. Iako vaa predodba ima sve pojedinosti slike, ini se da
ad
biste ih treba
li doivjeti jo jednom, osvjeiti vizualne informacije, kako biste mogli
ooe
donijeti rei
nterpretaciju dvosmislene slike.
U ivotu
Mentalnim predodbama sluimo se kako bismo neto zakljuili o
due
objektima prije nego ih
pomaknemo ili se sami okrenemo oko njih. Oitavanje karte zahtijeva
cijeli niz
mentalnih rotacija. Isto vrijedi i za sklapanje raznih stvari, primjerice
u mode
larstvu ili sastavljanju montanog namjetaja. Upute za sklapanje bit e
ae
etee shvatiti
ako zahtijevaju rotiranje objekta, ako su ostali uvjeti jednaki. Ali ako
omoete z
amisliti objekt kako stoji na mjestu a vi rotirate oko njega, tu ete
etekou djel
omino
k kompenzirati. to lake obavite mentalnu rotaciju, trebat ete
obaviti manje
fizikog rada i vjerojatnije ete uspjeti isprve.
'''iljeske
1. Shapard, R. N., & Metzler, J. (1971). Mental rotation of three
dimensional ob
jects. Science, 171, 701-703.
2. Cooper, L. A., & Shepard, R. N. (1973). Chronometric studies of
the rotation
of mental images. U W. G. Chase (ur.), Visual Information Processing,
75-176. Ne
w York: Academic Press.
3. Kosslyn, S., Ball, T., & Reiser, B. (1978). Visual images preserve
metric spa
tial information: Evidence from studies of image scanning. Journal of
Experiment
al Psychology: Human Perception and Performance, 4, 47-60.
4. Parsons, L. M. (2003). Superior parietal cortices and varieties of
mental rot
ation. Trends in Cognitive Sciences, 7(12), 515-517.
f> Wraga, M., Creem, S. H., & Proffitt, D. R. (2000). Updating
displays alter im
agined object and viewer rotations. Journal of Experimental
Psychology: I.earnin
g, Memory, and Cognition, 26, 151 168.
aIstraite svoj obrambeni hardver
6. Chambers, D., & Reisberg, D. (1985). Can mental images be
ambiguous? Journal
of Experimental Psychology: Human Perception and Performance,
11(3), 317-328.
7. Fliegende Bltter (1892, br. 2465, str. 17). Mnchen: Braun &
Schneider. Pono
vno otisnuto u: Jastrow, J. (1901). Fact & Fable in Psychology.
London: Macmilla
n.
Dodatna literatura
dOdline natuknice o mentalnim predodbama na Barnes & Noble
(http://www.sparknotes.com/psychology/cognitive/percepti-
on/sectionl .html)
Posjedujemo specijalizirane rutine koje detektiraju ono to se nadvija
nad nas da
bismo se tome izmaknuli.
Obino
ea vrijedi da, to je neto vanije, to e se nalaziti dublje u mozgu,
to e biti
revolucijski starije, i to e se bre odvijati.
aIzbjegavanje sudara je poprilino vano, kao i sklapanje oiju ili
inapinjanje miia
oako se sudar ne moe izbjei. Nadalje, sve to morate napraviti u roku.
Od izmican
ja nema koristi nakon to primite udarac.
Imajui sve to u vidu, ne udi to imamo specijalizirane ivane
mehanizme za detekt
iranje sudara, koji su izravno ukopani u motorike sustave za
izmicanje i obram
abeno ponaanje.
Na djelu
Reakcija iznenaenja svima nam je dobro poznata - treptaj, trzaj,
omoda previjanje
aruke ili noge u zglobu kao poetak kretnje kojom ete zatititi ranjive
dijelove
tijela. Svi mi poskoimo na glasan zvuk i ispruimo ruke kad se neto
ue
airi u naem smjer
u. To je automatski. Za ovaj vam trik neu predlagati nikakve kune
demonstracij
e: svatko zna kakvi su uinci a ne bih htio da jedni druge gaate
raznim predmet
ima kako biste vidjeli da li vam funkcioniraju obrambene reakcije.
trik #32
trik #32
Kako to radi
aNa podraaj koji ima putanju koja bi dovela do sudara, ljudi reagiraju
unutar 80 m
ilisekundi.1 To je daleko prebrzo za bilo kakvu sofisticiranu obradu.
itovi e, to je
ak prebrzo za obradu kojom bi se kombinirale informacije iz oba oka.
Umjesto toga, posao se obavlja jednim klasinim hakerskim trikom
-"dovoljno dobr
oe" informacije o trodimenzionalnom poloaju i brzini dobivaju se iz
grubih 2D ulaz
nih podataka. To radi otprilike ovako: simetrino irenje podruja
tamnijih od poz
adine pokree reakciju iznenaenja.
aKaemo "tamnijih od pozadine" jer je to jednostavan i dostupan nain
da se odlui t
o se smatra objektom a ne tek dijelom pozadine. "Simetrino irenje",
jer je ta vr
sta ulaza karakteristina za objekte koji idu na vas. Ako se ne ire,
vjerojatno s
u samo u pokretu, a ako se ne ire simetrino, onda ili mijenjaju oblik
ili nisu n
a putanji koja bi dovela do sudara.
Ta vrsta podraaja privlai panju [trik #37) i uzrokuje reakciju
aa
iznenaenja. Sve iv
o, od gmaza preko goluba do ljudskog mladunca, trepnut e i/ili
pognuti glavu ka
d vidi takvu vrstu ulaza. Isti uinak nee imati mrlje ako se smanjuju
umjesto d
a se ire, niti ako su svijetle umjesto da su tamne.2
Objekti koji se nadvijaju nad nas uvijek izazivaju reakciju, ak i kad
su predvi
dljivi; ne moemo ih nauiti zanemarivati onako kako to moemo kod
oo
drugaijih dogaa
oja.3 To je jo jedan znak da svi oni pripadaju klasi za koju imamo
specijalizirano
ivano postrojenje - a razlog tome je i prilino oigledan. Objekt
koji se nadvi
ja nad nas uvijek je potencijalno opasan. Na neke se stvari
jednostavno ne smije
te naviknuti.
Kod golubova se stanice koje detektiraju nadvijanje nalaze u srednjem
mozgu. Veo
ama su precizno badarene tako da reagiraju samo na objekte koji
izgledaju kao da
ae izazvati sudar - nee reagirati na objekte koji bi ih promaili, ali
zamalo, ak
i da im do sudara nedostaje tek 5.4 Ti neuroni izbijaju u
odgovarajuem trenut
ku prije sudara, ma kako objekt bio velik i brz.
aTa injenica, kao i to da zamalo-promaaji ne izazivaju reakciju,
pokazuje da se i
nformacije o putanji i brzini izluuju iz stope i oblika irenja. Ta bi se
vrsta i
ozrauna mogla obaviti i u modanoj kori, usporedbom informacija iz
oba oka, ali ka
d su u pitanju brzi i nemali objekti na udaljenosti manjoj od dva metra,
to se t
ako ne radi. Ne trebate usporeivati informacije iz oba oka; trik s
nadvijanjem
je brz i funkcionira taman dovoljno dobro.
Neuralni um nije mana nego prednost
eB/7/ete
1. Busettini, C, Masson, G. S., & Miles, F. A. (1997). Radial optic
flow induces
vergence eye movements with ultra-short latencies. Nature,
390(6659), 512-515.
2. Nanez, J. E. (1988). Perception of impending collision in 3- to 6-
week-old hu
man infants. Infant Behaviour and Development, 11, 447-463.
3. Caviness, J. A., Schiff, W., & Gibson, J. J. (1962). Persistent fear
response
s in rhesus monkeys to optical stimulus of "looming". Science, 136,
982-983.
4. Wang, Y., & Frost, B. J. (1992). Time to collision is signaled by
neurons in
the nucleus rotundus of pidgeons. Nature, 356, 236-238.
5. Rind, F. C, 8c Simmons, P. J. (1999). Seeing what is coming:
Building collisi
on-sensitive neurones. Trends in Neuro sciences, 22, 215-220. (Ovaj
rlanak sadri
proraune koji pokazuju koja je tono veliina nadolazeih objekata, i
s kojih u
daljenosti, pogodna za obradu pomou sustava nadvijanja, a koja za
obradu sustav
om stereoskopskog vida.)
ivani
ou signali sami po sebi su umni,oto mue dobro posluiti.
Neuralni signali su uvijek umni: vremena njihovog izbijanja, pa ak i
to hoe li
uope izbiti, podloni su sluajnim varijacijama. Na psiholokoj razini,
oo
mi generali
aziramo i kaemo, primjerice, da je odnos brzine i intenziteta reakcije
opisan odre
aenom formulom - Pieronovim zakonom [trik #11]. Kaemo, nadalje,
da stanice u vidn
om dijelu kore reagiraju na razliite specifine pokrete [trik #25]. Ali i
jedna
i druga tvrdnja istinita je samo u prosjeku. Za svaku pojedinu stanicu,
i svako
pojedino ispitivanje vremena reakcije, postoji odreena varijacija pri
mjerenju
. Nee sve stanice osjetljive na kretanje u vidnom dijelu kore doista i
reagirat
i na kretanje, a one koje hoe, nee reagirati potpuno isto svaki put
okad doivimo
odreeno kretanje.
kU stvarnosti, mi uzimamo prosjeke i tako lake tumaimo umne
epodatke, i neto slino
amora raditi i mozak. Znamo da je mozak prilino toan, iako su nai
ivani signali u
mni. Glavni mehanizam kojim se neuralni um kompenzira je upotreba
omnotva neurona o
id kojih se onda uzima prosjek i tako se ponitava __________um.
trik #33
trik #33
Ali mogue je da um ima i korisne funkcije u ivanom sustavu.
Mogue je da je um pr
ednost, a ne samo nezgodan bug.
Na djelu
Da o biste vidjeli kako um moe biti koristan, posjetite stranicu pod
naslovom Visual
Perception of Stohastic Resonance (http://neurodyn. urnsl.edu/sr/;
Java), koju
rje dizajnirao Enrico Simonotto,1 i koja sadri Java program.
Slici u sivim tonovima dodan je um, a rezultat je filtriran putem
odreenog praga
. Postupak se ponavlja a rezultati se gledaju kao video-snimka.
Usporedite sliku
s razliitim pripadajuim razinama uma. Kad je uma malo, vidite
eneka opa obiljeja
slike - to su dijelovi s visokim vrijednostima osvjetljenja pa uvijek
prelaze p
rag, koliko god bilo uma, i daju bijele piksele - detalji se, meutim, ne
pojavlj
uju dovoljno esto da biste ih mogli razaznati. Kad uma ima puno,
veina piksela
ena slici je esto aktivno i teko je raspoznati stvarne dijelove slike od
piksela
koje je nasumino aktivirao um.
Ali ako je uma tono onoliko koliko treba, jasno ete vidjeti to je na
slici, i to
esa svim pojedinostima. Opa obiljeja uvijek su tu (bijeli pikseli), fina
eobiljeja
se pojavljuju dovoljno konzistentno (s vremenskim izglaivanjem
izgledaju sivo)
, a pikseli koji bi trebali biti crni ne aktiviraju se dovoljno esto da bi
pred
stavljali smetnju.
Kako to radi
oinjenica da ste evoluirali tako da se moete nositi sa umnim internim
signalima i
oni vas robusnijim sustavom. Mozak se razvio tako da moe baratati sa
svakakvim ano
malnim jedinicama podataka, kako bi podnio nasumine ulazne
podatke kojima je iz
loen u svojoj okolini. Moemo smisleno shvatiti cjelinu ak i kad se
oo
jedan njezin d
aio ne uklapa sasvim (to se vidi i u naoj sposobnosti da inloi in.n ijo
obraujemo
simultano [trik #52]). Pjesma "Sretan roendan" otpjevana preko
krckave telefon
ske linije i dalje je "Sretan roendan". Usporedite to sa svojim
kompju-teiom, p
erojektiranim tako da bude precizan; dajte mu pogrenu instru-k< 1111 u
epogreno vrij
ueme i sve skupa e se sruiti. Sveprisutnost uma
u neuralnoj obradi znai da je va mozak vie statistiki nego mehani-
ai
stiki stroj.
4 !-1-1-!-1-1-1-1-1-r
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
Vrijeme
Slika 2-32. Kad se signalu doda um, signal prelazi prag a prosjena
vrijednost mu
ostaje nepromijenjena
iSve je ovo, meutim, kazano s gledita prema umu kao neemu to
treba a zaobii. um u nae
mooivanom sustavu moda obavlja jo jednu funkciju - to je fenomen
koji se u teoriji
akontrole naziva stohastika rezonancija. On kae da dodavanje uma
signalu poveava
najveu moguu razinu signala. Suprotno intuiciji, to znai da slab
signal, ako
mu o dodamo pravu koliinu uma, moemo pojaati tako da pree prag
detekcije: tako e
ga biti lake detektirati, ne tee. Slika 2-32 to pokazuje u grafikom
ke
obliku. Glat
eka krivulja je varirajui signal koji nikad sasvim ne dosee prag
aktivacije. Doda
vanjem uma signalu stvara se nazupana linija koja, iako neuredna,
svejedno ima i
ste prosjene vrijednosti i na odreenim mjestima prelazi prag
detekcije.
Pukim dodavanjem uma signalu, naravno, neemo uvijek popraviti
ostvar: moda se poja
vi problem da se prag detekcije prelazi iako signala uope nema.
Stohastika rez
oonancija funkcionira najbolje u situaciji u kojoj imate jo jednu
dimenziju, na pr
oimjer vrijeme, preko koje moete usporeivati signale. Budui da se
um mijenja u vr
oemenu, moete iskoristiti i uestalost prelazaka praga detekcije.
Neuredni um nije mana nego prednost
trik #33
Bijeli pikseli u Simonottovom programu odgovaraju mjestu prelaska
praga detekcij
e, a treperavi bijeli piksel u prosjeku s vremenom stvara sivu boju. U
ovom prim
jeru vrijeme i prostor posluili su tome da ogranie vau prosudbu je li
ua
piksel ispr
avno aktiviran, a pritom suraujete sa umom koji je unesen u
program, a upravo to
moe izvesti i va mozak.
oa
eBiljeka
1. Simonotto, E., Riani, M., Seife, C, Roberts, M., Twitty, J., & Moss,
F. (1997
). Visual perception of stochastic resonance. Physical Review Letters,
78(6), 11
86-1189.
Dodatna literatura
Ovo je jedan primjer praktine primjene teorije stohastike
rezonancije, u obli
uku slunog pomagala: Morse, R. R, &. Evans, E. F. (1996).
Enhancement of vowel cod
ing for cochlear implants by addition of noise. Nature Medicine, 2(8),
928-932.
aTree poglavlje: Panja
" trikovi 1
# 34-43
uivimo u uurbanom svijetu i bez prestanka primamo brojne ulazne
podatke. Poplava ne
obraenih osjetnih podataka navire kroz nae oi, ui, kou i druge
auo
organe, a prate ih
jednostavna i sloena sjeanja i asocijacije. Sve to ini pravu barau
oa
informacija
i jednostavno ih nismo u stanju razmotriti odjednom.
Kako onda odluujemo emu se posvetiti a to zanemariti (barem
privremeno)?
iOsjeaj da jednoj percepciji ili nekim percepcijama posveujemo vie
resursa nego
drugima zove se panja. Kad ovdje govorimo o panji, ne mislimo na
aa
onu vrstu koncent
eracije kakvu usmjeravate na neku teku knjigu ili na nastavu u koli.
Rije je o tre
anutanoj posebnoj vanosti koju pri-dajete onome to vam je, tako rei,
upalo u oi.
Ogledajte se nakratko po sobi. Sto ste vidjeli? ega god da se sjeate -
slike,
aprijatelja, radija, ptice na prozoru - tome ste posvetili panju, makar
samo zakr
atko.
aMogue je i da panja nije nain alokacije oskudnih procesnih resursa
mozga. Ogran
iavajui faktor moda uope nije naa sposobnost pro-raunavanja,
oa
nego fiziko ogra
nienje sposobnosti za djelovanje. Koliko god toga mogli percipirati
istodobno,
djelovati moemo samo radnju po radnju. Mogue je da je panja nain
oa
odbacivanja inf
uormacija, ili suavanja mogunosti, da bismo reagirali samo na jedan
osvjesni doivlj
aj, umjesto na milijune njih.
Teko je precizno definirati panju. Psiholog William James1 u svojoj je
ea
knjizi The
Principles of Psychology /Naela psihologije/ 1890. godine napisao:
"to je panja,
"a
ato svatko zna." Neki kau da dosad nije pronaena tonija i korisnija
definicija.
aDetalji i ogranienja panje
Imajui to u vidu, moemo baciti neto svjetla na panju kako bismo
oea
vidjeli kako djelu
oje i kako to doivljavamo. Trikovi u ovom poglavlju bave se time kako
omoete namjern
ao fokusirati
o vidnu panju [trik #34], to doivljavate kad to uinite (a
kako kad zati
am oaa odvratite panju) [trik #36], i to moe nadvladati vae voljno ponaanje
i automatski v
aam privui panju [trik #37]. Malo emo i brojati [trik #35]. Nadalje,
ispitat em
o granice premjetanja panje [trikovi #38 i #39] i dovesti se u situacije
ea
u kojima
anas panja izdaje [trikovi #40 i #41]. Konano, vidjet emo kako
jpoboljati svoj kap
aacitet vidne panje [trik #43].
eBiljeka
1. Stanford Encyclopedia of Philosophy ima dobru biografiju
Williama Jamesa (htt
p://plato.stanford.edu/entries/james).
a"trik 1 Detalji i ogranienja panje
#34J
Kad se usredotoujemo na detalje, susreemo se s ogranienjima
konstrukcije oij
au, kao i s ogranienjima sustava za panju u mozgu.
oKoliko sitne detalje moete vidjeti? Ako gledate kompjuterski ekran s
udaljenosti
od tri metra, dva piksela trebala bi biti razmaknuta oko milimetar ili
ivie da se
ane stope u jedan. Razluivost vaeg oka ne ide dalje.
Ali raspoznavanje detalja u ivotu nije samo stvar luenja razlike
izmeu jednog i
odva piksela. Stvar je u tome da se moemo usredotoiti na fine detalje u
golemim
unatrpanim uzorcima, a to je ue povezano s ogranienjima vidne obrade
u mozgu nego
asa sposobnostima vaeg oka. Jedno je moi gledati, a drugo moi
vidjeti.
Na djelu
Slika 3-1 pokazuje dvije skupine linija. Jedna skupina je unutar
granica razlui
vosti nae panje, to nam omoguuje da raspoznamo detalje. Druga
aa
osvojom prenatrpanou
onemoguuje nau izraenu sposobnost diferencijacije.1
aa
tril #3.
+
aSlika 3-1. Jedna skupina linija je unutar razluivosti panje (desno),
druga je pr
ievie detaljna (lijevo)1
iUzmite ovu knjigu u ruke i fiksirajte pogled na krii u sredini slike 3-
1. Da bis
te primijetili razliku, morate moi micati fokus a da ne pomiete oi -
to jest
oprirodno ali moe biti udno kad to prvi put radite namjerno. Pazite da
vam se oi
ouope ne miu, i uoite da s lakoom moete prebrojiti koliko je linija
na desnoj
strani. Vjebajte prebacivanje panje s jedne na drugu liniju drei oi
ear
fiksiran na
kr iu. Bit e vam lako prebaciti panju na, primjerice, srednju liniju u
iai
ia
ovoj skup
ini.
A sada, bez da pomaknete pogled s kriia, prebacite panju na linije
ia
slijeva. Bit
e jasno da ih ima vie - osnovna rezolucija vaih oiju je vie nego
iai
dovoljna da ih ra
zazna. Ali moete li ih prebrajati? Moete li selektivno prebacivati panju
ooa
s tree na
ietvrtu liniju slijeva? Najvjerojatnije ne; jednostavno su previe
zbijene.
Kako to radi
Razlika medu te dvije skupine linija je u tome to je desna skupina
unutar razlui
vosti vidne selektivne panje jer je rairena, a lijeva skupina ima previe
aai
zbijenih d
etalja.
"Panja" u ovom kontekstu ne znai odravanje (ili neodravanje)
arr
koncentracije na pred
uavanju. Rije je o davanju prioriteta nekim objektima nautrb drugih.
Kapacitet za
aobradu u mozgu je ogranien a panja je mehanizam alokacije njegovih
resursa. Dru
gaije reeno, u objektima na koje obraate panju raspoznat ete vie
ai
detalja nego
u onima na koje ne obraate panju. Selektivna panja je sposobnost da
aa
se obrada vol
jno usmjerava na eljeni objekt. Iako ovjek ima dojam da bismo u
izboru predmeta
apanje trebali imati potpunu slobodu, dijagram s linijama pokazuje da
postoji ogra
nienje mogunost i probiranja, a to ogranienje zasniva se na gustoi
detalja.
aSlika 3-2. Usporedba uzorka unutar raspona razluivosti panje (lijevo)

ii suvie det
aljnog, zbijenog uzorka (desno)
Uzorak
e zdesna pokazuje to se dogaa kad je uzorak neto malo finiji,
odnosno zbijen
iji. Toke su malo previe zbijene da ih obuhvati panja, a ako drite
iar
pogled na centr
alnom kriu, vie neete moi voljno premjetati fokus panje na svaku
iiea
pojedinu toku. (
To je slino lijevom skupu linija iz prvog dijagrama na slici 3-1.)
Nadalje, na lijevoj strani slike 3-2 uoite da su toke zbijenije na dnu
nego na
vrhu. To je mogue zato to bolje razaznajemo detalje u donjem dijelu
vidnog polj
a - razluivost panje dolje je via. Budui da se cijela akcija dogaa u
ai
razini oi
ju ili ispod nje, a ne na dosadnom nebu gore, ima smisla biti tako
optimiziran.
Ali gdje u strukturi mozga nastaje ta optimizacija, i openito, kako
nastaje ogr
anienje razluivosti panje, jo se ne zna.
ao
Zato je selektivna panja uope vana? Panja nam slui zato da bismo
aaaau
znali kamo pogledat
oi. U lijevom uzorku s tokama moete odabrati eljenu toku prije nego
pomaknete oi
, i zato je taj proces brz. Na dru-
oTu moemo povui paralelu s razluivosti oka. Jednako kao to je ra-
zluivost oka na
jvia u centru [trik #14] i opada prema periferiji, lake je izabrati
ik
apredmet panje i
fokusirati se na detalje u centru vidnog polja. Slika 3-2 ilustrira tu
tvrdnju.
Sve toke na lijevoj slici padaju unutar razluivosti koja je potrebna da
bismo
aih mogli pojedinano odabrati i usmjeriti panju na njih. Fiksirajte
ipogled na krii
a u sredini i moi ete prebacivati panju na bilo koju toku u uzorku.
Uoite da
toke, i da bismo ih razaznali, trebaju biti vee to su dalje od sredita.
Sposobnost
iodabiranja toke opada s poveanjem udaljenosti od sredita pa uzorak
mora biti p
uno grublji.
Brojte bre saimanjem
ra
gom pak dijagramu, zdesna, za pomak oiju radi izravnog gledanja
itoke treba vie
traenja. Uzorak je teko prouiti i zbog toga je proces spor.
ae
U ivotu
Pogledajmo
oa to je s razluivou panje kad nekome prikazujemo ekran
pun informacija,
primjerice u tablinom kalkulatoru. Da li on mora pomno prouiti
svaku eliju da
abi se snaao, kao u zgusnutoj desnoj strani slike 3-2? Ili je prikaz, kao
na lije
ovoj strani, rastavljen na velika podruja, moda pomou boje i
kontrasta koji ga
aine razumljivim ve iz centra pogleda i pomau oima da pronau ono
ato trae?
eBiljeka
1. Slike su prenesene iz Trends in Cognitive Sciences, 1(3), He, S.,
Cava-nagh,
P., & Intrilligator, J., Attentional Resolution, 115-21, Copyright
(1997), s dop
utenjem Elseviera.
trik #35
ra
Ako je grupa dovoljno mala, ne trebate brojati; dovoljno e biti i
asaimanje, koje
je gotovo trenutano.
uMozak ima dvije metode brojanja, a samo jedna se slubeno naziva
brojanje. To je o
naj obian nain - kad gledate neki skup predmeta i nabrajate ih jedan
po jedan.
Tada vam treba neki sustav za prisjeanje predmeta koje ste ve
oizbrojili - moda
brojite s vrha - i onda uveavate zbroj za jedan: 7, 8, 9...
rDrugi nain je bri, do pet puta za svaki brojani predmet. Naziva se
asaimanje Iengl
. asubitizing/. tos je u tome da saimanje funkcionira samo kod vrlo
malih brojeva,
do oko etiri. Ali zato je brzo! Tako brzo da se donedavno vjerovalo
da je trenu
tano.
ra
Na djelu
Pogledajte koliko ima zvjezdica u ove dvije skupine na slici 3-3.
Koliko ih je u
skupini A, jasno vam je ve na pogleda (ima ih tri), a da biste vidjeli
kako ih
je est u skupini B, trebat e vam malo dulje.
AB
Slika 3-3. Lijeva skupina zvjezdica se moe saeti; desna ne moe
oao
iZnam da to izgleda oigledno, naime da nam treba vie vremena da
vidimo koliko je
zvjezdica u veoj skupini. Napokon, vie ih je. Ali ba u tome i je stvar.
ia
Ako naizg
aled trenutano vidite koliko je zvjezdica kad ih ima tri, zato to ne
omoete kad ih
jea est? Zato ne i kad ih je stotinu?
Kako to radi
aSaimanje i brojanje doista su, ini se, dva razliita procesa. Ako
pogledate istr
aivanja o tome koliko osobi treba da razgleda oblike na ekranu i kae
aa
koliko ih ima
, vidjet ete da vrijeme raste za 40-80 ms po predmetu ako ih ima
etiri ili man
ije, a za vie od toga vrijeme raste za 250-350 mi-lisekundi.1 Ili,
drukije reeno
, za procjenu prva etiri predmeta potrebna je tek etvrtina sekunde.
Nakon njih
, za svaka sljedea etiri predmeta potrebna je sekunda. To je veliki
skok.
oU ta dva sluaja razliku ini subjektivni doivljaj. ini se da je brojanje
posve
avoljan un. Morate usmjeriti panju na svaki predmet. Oi vam se
kreu sa zvjezdic
e na zvjezdicu. Za razliku od toga, ini se da saimanje prethodi panji.
aa
Uope nije
ununo da vam se oi pomiu sa zvjezdice na zvjezdicu. Nije potreban
nikakav namje
rni in; jednostavno znate da sit na stolu etiri alice, ili tri osobe u
predvorj
u, bez da ste ih nabrojali. Je-
ra
adnostavno gledate. To je neke istraivae navelo na pomisao da
asaimanje samo po seb
i nije nikakav in, nego popratna pojava vidne obrade.
oZnamo da automatski moemo pratiti ogranien broj objekata, i slijediti
njihovo kr
etanje ili druge njihove promjene. Kao kad gledamo sjene da bismo
raspoznali obl
ik okoline [trik #20], praenje objekata je, ini se, ugraeno svojstvo
vidne ob
rrade - gotovo nehotina sposobnost da drimo stalno otvorene pretince
za objekte u
ovidnom polju [trik #36]. Ogranienje broja objekata koje moemo
pratiti i broja p
redmeta koje moemo saimati je neobino slino. Moda je, neki kau,
oaoa
razlog zbog kojega
aje sea e imanje brzo taj to je vidni sustav unaprijed obiljeio predmete
koje tek treba
mo "izbrojiti" pa vie ne trebamo nita raditi da bismo znali koliko ih
ii
ima.2
iPrema tom gleditu, brojanje je potpuno razliit proces i javlja se tek
kad se pop
uni kapacitet za praenje objekata. Brojanje onda treba "upamtiti" koji
su predm
eti ve nabrojani i nastaviti niz, predmet po predmet, dok se ne vidi
koliko ih
je. Naalost, za to gledite ne nalazimo potvrde gledajui aktivnost
ai
dijelova mozga
pri koritenju ova dva mehanizma.1 Saimanje, kako se ini, ne
ia
upotrebljava nikakav
poseban dio mozga koji ne bi bio u upotrebi i pri brojanju. To ne znai
da je st
av o brzom saimanju kao popratnoj pojavi netoan, nego da jo ima
ao
status pretpostav
ke.
O kojem god neuralnom mehanizmu se radilo, time dobivamo
odreenu naznaku o razl
rogu zbog kojeg je bre brojati u malim skupinama, klasterima, nego
jedan po jedan.
rRecimo da na stolu imate trideset predmeta. Bre ih je mentalno
grupirati u klast
aere od po tri (koristei brzu metodu saimanja pri formiranju grozdova)
a onda spo
aro izbrojiti deset klastera, nego uope ne saimati i pojedinano brojiti
svaki od
trideset predmeta. I doista, odrasli ljudi broje u klasterima.
U ivotu
aNe morate daleko traiti da biste vidjeli znaaj razlike u brzini izmeu
odoivljaja
koliine predmeta i potrebe za njihovim brojanjem.
uNeke raunaljke imaju deset kuglica u svakom retku. Sluiti se njima
ebilo bi teko -
ii sporo - da nije ruskog dizajna s obojane dvije sredinje kuglice.1 To
vizualno
irazlikovanje dijeli redak na tri grupe od po najvie et iri kuglice - to
rje savreno
za saimanje. To je mala dizajnerska pomo kojom moemo zaobii
ao
numeriko ogranien
je mozga.
ik 36
aOsjetite prisutnost i odsutnost panje
aU kompjuterskim pucakim igrama u prvom licu, takoer saimamo
gomile protivnika k
ako bismo brzo ocijenili na to smo se namjerili (i, ako treba, da bismo
se povukl
i). Vanost najbreg mogueg odreivanja brojnosti protivnika u tom
ar
tipu igara ima i
zgodnu popratnu pojavu - time vjebamo svoje rutine saimanja [trik
ea
#43].
eBiljeke
1. Piazza, M., Mechelli, A., Butterworth, B., & Price, C. J. (2002). Are
subitiz
ing and counting implemented as separate or functionally overlapping
processes?
Neurolmage, 15, 435-446.
2. Trick, L. M., & Pylishyn, Z. W. (1994). Why are small and large
numbers enume
rated differently? A limited-capacity preattentive stage in vision.
Psychology R
eview, 101(1), 80-102.
3. "The Material Culture of Mathematics in a Historical Perspective".
iSveuilite
Cambridge, Odsjek za povijest i filozofiju znanosti (http://
wvwv.hps.cam.ac.uk/
readinglists/mcm-2.html; s ilustracijama).
trik #36
Praenje naizgled identinih objekata oima nije tako lak posao. Uz
koncentracij
ou, to je mogue a mozak ak moe pratiti objekte kad naas nestanu iza
neke prepre
ke, ali samo u odreenim okolnostima.
aProblem s panjom kao mehanizmom je u tome to ga koristimo bez
prestanka - on je sa
stavni dio nae percepcije. Stoga je veoma teko primijetiti to taj
ae
mehanizam zbilja
radi, i zaista osjetiti kako je to usmjeriti panju na neto.
ae
Ovaj trik ide na to da vam pokae kako je to doista usmjeriti panju na
aa
eneto, tako to
aete namjerno usmjeriti panju na vrlo openite objekte - u ovom
sluaju, pratit
ete kretanje malih oblika u boji. Osjetit ete to se dogaa s tim
oblicima kad pr
estanete na njih obraati panju. Poetak je skroman - alokacija panje
aa
na objekte u
ukretanju - ali tim se mehanizmima sluimo da bismo pratili bilo to to
se kree: ten
isku lopticu, psa, mrava ili kursor na ekranu.
Na djelu
iPogledajte niz demonstracija praenja vie objekata (MOT, engl.
multiple object tr
aacking) na Laboratoriju za vidnu panju dr. Zenona Pylyshyna
(http://ruccs.rutgers
i.edu/finstlab/demos.htm).1 Praenje vie objekata je klasa
eksperimenata koja se t
emelji na pokuajima da se istovremeno prati vie objekata (u prvoj
ui
demonstraciji, k
ruia) u pokretu. Time se ispituju ogranienja panje i specijalizirane
ua
evjetine pra
enja.
U sluaju da trenutno nemate pristup Internetu, pomoi e vam snimke
ekrana s ek
sperimentima, prikazane na slikama
3-4 do 3-6.
Poinjemo s eksperimentom opeg MOT-a (http://ruccs.rutgers.edu/
finstlab/mot.mo
av; QuickTime; slika 3-4). U ovoj demonstraciji trai se da pratite etiri
od osam
kr ia u pokretu; kruii koje trebate pratiti zabljesnut e na poetku
uuu
uu
filma.
oSvrha te demonstracije je jednostavno istaknuti da doista moete
aobraati panju na
vie od jednog objekta istivremeno. Pratiti sva etiri kruia
iu
istovremeno nije triv
ijalno, ali vidjet ete da e vam biti relativno lako ako usmjerite
pogled na sr
uedinu ekrana. Tada ete moi pratiti sva etiri kruia a da ne morate
zuriti u sv
aki pojedinano.
U zadatku prekrivanja (http://rucss.rutgers.edu/finstlab/mot-occ
occlusion.mov;
uQuickTime; slika 3-5), umjesto kruia pojavljuju se identini bijeli
kvadratii,
koji povremeno nestaju iza stupova smjetenih du polja njihovoga
eu
kretanja.
Osim to se uvode stupovi, ovaj eksperiment je isti kao i eksperiment
opeg MOT-a;
aetiri od osam kvadratia bijesnu na poetku, a va je zadatak pratiti
njih etir
i dok traje film. To sigurno nije tako lako kao kod eksperimenta opeg
MOT-a i m
oouda ee vam trebati par pokuaja prije nego to ga uspjeno izvedete
pokus.
Film s virtualnim prekrivanjem (http://rucss.rutgers.edu/finstlab/ mot
occ-virto
cc.n iov; QuickTime; slika 3-6), meutim, zahtijeva ozbiljnu
koncentraciju. Umje
sto da kliznu iza vidljivih stupova, bijeli kvadratii sada na trenutak
iezavaju
. Stupovi koji prekrivaju kvadratie koji se nazale iza njih sada su u
boji poza
dine pa postaju nevidljivi. Praenje etiri bijela kvadratia koji su
bljesnuli
na poetku eksperimenta sada je pravi izazov. U ovaj ete zadatak
omorati uloiti p
aunu koncentraciju i svaka smetnja prouzroit e brkanje traenog
kvadratia nekim
edrugim, vizualno identinim ometakim objektom. Dodatnu tekou
donosi i to to
isvi kvadratii povremeno iezavaju i ponovno se pojavljuju - dva
manja bijela kva
dratia na slici 3-6 upravo se pomaljaju iza jednog od nevidljivih
stupova.
oe Iako je jo uvijek mogue relativno uspjeno pratiti sve etiri mete, time
edoseemo gr
anicu nae panje. Ali, tu je jo jedan film: zadatak im-plozije i
aao
eksplozije (http://
rucss.rutgers.edu/finstlab/mot-occ-implo-sion.mov; QuickTime).
Jedna jedina razl
ika izmeu ovog i prethodnog eksperimenta (s virtualnim
prekrivanjem) je u tome
da se kvadratii smanjuju u toku pri susretu s nevidljivim crnim
stupovima, umj
esto da skli-znu iza njih. S druge strane stupa iznova e narasti od
toke u kva
drati, umjesto da se samo pojave nakon ruba stupa. Probajte. Ovaj
put, zadatak
nije samo teak, nego manje-vie neizvediv. Ovaj zadatak praenja vie
eii
objekata neete
ruspjeti izvriti.
o o/V o
o 0 ' CO
o
Slika 3-4. Trebate pratiti etiri od ovih osam krugova dok se gibaju po
ekranu
eSlika 3-5. Praenje pokretnih oblika postaje tee kad ih periodino
zaklanjaju crn
i stupovi (ocrtani bijelom bojom)
Slika 3-6. Praenje je sada jo tee: tanji bijeli oblk.i su kvadratii,
oe
napola skri
veni iza nevidljivih stupova.
ElHH Osjetite prisutnost i odsutnost panje
Ha
Kako to radi
Sposobnost istodobnog praenja vie objekata (MOT) je vjetina koju
ie
omoemo zahvaliti t
ome aa to obraamo panju na objekte: da nije panje, ne biste mogli
voditi rauna o tom
e koji je koji (a kamoli pratiti vie njih). Panja i je mehanizam kojim se
ia
mozak ko
iristi da bi odreenim objektima pridao vie vremena za obradu, a ono
to pritom osje
aate je dodatni sloj vae vidne percepcije. Usprkos tome to svih osam
ukruia u ekspe
urimentu opeg MOT-a izgledaju isto, etiri kruia medu njima
percipirat ete neka
koo drukije samo zato to su zabljesnuli na poetku. To se doivljaj
apanje ubacuje u
avau vidnu percepciju.
uDa ste u tom prvom filmu pratili samo jedan krui, vrlo biste ga lako
razlikovali
od ostalih. Meutim, tada ne biste bili mogli meusobno razlikovati
preostalih
sedam kruia. Tako djeluje panja.
ua
aIako ste u ovom sluaju namjerno usmjerili panju na odreene
objekte, zapravo se
radi o poluautomatskom procesu. Iznenadni pokreti, na primjer, mogu
aobuzeti panju
[trik #37]. Osim toga, osjeaj nije uvijek tako izrazit kao "Sada
razlikujem te
aobjekte" - za trenutak, obraate panju na svaki automobil koji proe
dok ekate
ada prijeete ulicu, ali ne na isti nain na koji obraate panju na ove
demonstrac
ije s praenjem vie objekata - to nije koncentrirana panja, nego tek
ia
svijest o tom
e da ste ih vidjeli.
Panja
ae ooje neto to se moe alocirati dio po dio. Na primjer, moete
odluiti primjeivati
odreene boje, ili traiti neke osobite pokrete. Ili obratno, moete
ao
odluiti privr
emeno potisnuti panju za ta obiljeja (to je cijeli smisao negativnog
ae
eudeavanja [tri
k #42]). U tom sluaju, odluujete alocirati panju na skupove obiljeja
ae
koja se pri
uvidno idu skupa (plavost, krunost, "istobrznost"). O skupinama
eobiljeja skloni smo
amisliti kao o objektima. (Mogue je da panja ima svoju ulogu pri
grupiranju obil
ejeja.
S objektima nae panje baratamo na poseban nain, tako to stvaramo
aa
objektne datoteke
akoje mogu biti trajne. Mozak automatski kae: "Ovo je objekt koji
trebam zapamtit
i" i stvara datoteku (neku vrstu nevidljive etikete zalijepljene za
objekt). Sje
etite se kako ste micanjem prsta pokazivali na neto, na primjer redak u
tablici. T
o bi vam pomoglo da se sjetite koji redak slijedite, meu svim recima
koji izgle
daju vrlo slino. Objektne datoteke su kao pokazivanje prstom, samo
uto se ne slue
prstom nego panjom. Tako znate daje krui na kraju pokusa isti onaj
au
koji ste ident
aificirali na poetku; va je mozak stvorio njegovu datoteku indeks za
skupinu osob
ina koje se pojavljuju u vaoj vidnoj pen epc iji i drao ju je otvorenom
ar
dok god va
am je panja bila usmjerena na taj objekt.
Imajui to u vidu, mora biti da mozak nekim automatskim postupkom
aoslobaa panju
iim vie nije potrebna. Jedan nain da se to izvede bio bi zatvoriti
objektnu dato
teku im objekt nestane. To bi, meutim, esto bilo pogubno -
zamislite da vi, p
rrvobitno ljudsko bie koje obitava na afrikoj savani, prestajete drati
egrabeljivc
a na oku im ovaj zae iza nekog grma.
I upravo to pokazuje demonstracija s okluzijom. Objektne datoteke
ostaju otvoren
ae kad izgleda da je praeni objekt zaao iza nekog drugog objekta u
vidnom polju,
u ovom sluaju crnih stupova. Demonstracija s virtualnim okludorom
je teka ba zato
ea
ato vam iscrpljuje mo panje pri praenju etiri objekta (imamo
mjesta za maksimal
ano etiri do pet objekata) i potpuno ovisi o vaim automatskim
procesima, kojima m
orate zamisliti gdje se objekti nalaze ak i kad su skriveni, da biste
ponovno o
tvorili svoju objektnu datoteku kad se kvadratii opet pomole iza
nevidljivih st
oupova. No, to je jo uvijek mogue jer se vidna percepcija mora moi
nositi s takv
imisituacijama: ivotinja koja vrluda umom stalno iezava iza grana i
drugog zelenil
a, a gusto zelenilo u prvom planu ima isti uzorak kao i sve ostalo pa je
u biti
nevidljivo u odnosu na pozadinu.
Evo trika kojim se slui va sustav objektnih datoteka kako bi znao kada
ua
ne smije za
tvoriti datoteku: kad kvadratii nestaju iza stupova - to jest, kad ih ovi
zakri
Ivaju - oni nestaju liniju po liniju. Iezavaju od jednog do drugog ruba.
I to je
atrag koji koristi va mozak kako bi znao da se radi o okluziji.
Posljednja demonstracija s implozijom i eksplozijom mala je prevara.
iZamiljena je
tako daje bude nemogue izvesti. Praenje tolikih objekata je
enamjerno teko pa p
opunjava va kapacitet kontrolirane panje i sili vas da se oslonite na
aa
automatske f
iunkcije mozga. Time se postie otkrivanje automatskih funkcija.
U ovom sluaju, demonstracija zatire okluzijske tragove. Kad se
skupljaju u tok
u, kvadratii daju drugi trag, da se odmiu u daljinu. Mislei da objekt
ivie nije
u blizini pa vie nije vaan, va mozak odmah reagira i zatvara objektnu
iaa
datoteku i o
slobaa panju kako bi se mogla upotrijebiti za neto drugo. Kad se,
ae
trenutak poslij
e, kvadrati ponovno pojavi rairivi se iz toke, izgleda kao da je stigao
av
negdje i
z daleka. Meutim, objektna datoteka je ve zatvorena, pa izgleda kao
daje rije
o nekom po-tptmo drugom kvadratiu.
uMozak se, dakle, slui ak i tako slabim tragovima kao to je nain ne-
slank.i objek
oata iza drugih objekata To moemo vidjeti ak i u crtiima popi it ovih
(koji nema
ju ni sjena ni perspektive, ak ni 3D dubine a sve
trik #37
aPrivlaenje panje
to inae ostavlja dojam fizike stvarnosti scene), u kojima moramo
odluiti to e
amo pratiti i emu emo pridati panju.
eBiljeka
1. Scholl, B. J., & Pylyshin, Z. W. (1999). Tracking multiple items
through occl
usion: clues to visual objecthood. Cognitive Psychology, 38, 259-290.
Tekst je d
ostupan meu publikacijama na stranicama Laboratorija za vidnu
apanju (http://rucc
s.rutgers.edu/finstlab/ZPPu-blications.htm).
trik #37
aPrivlaenje panje
aNagli pokret ili bljesak mogu vam privui panju, a zahvaljujui
drugom podruju z
a vidnu obradu.
Na aaato obraate panju? Na ove rijei? Za as vaa bi se panja mogla
prebaciti na prija
telja, na kavu, ili na osobu u autobusu koja upravo ustaje sa sjedala, to
ste pri
amijetili krajikom oka. Panju ne obraamo na sve to vidimo ili
odoivimo. Istovremeno
sluati dva razgovora je teko, iako ih savreno dobro ujemo; jednako
uer
tako, jednosta
vno je nemogue istodobno itati sve rijei na stranici knjige, iako ih
jasno vi
dimo.
aIako i naa osjetila rade prekovremeno kako bi nam dala to vie ulaznih
podataka, usko
grlo predstavlja ogranien kapacitet panje naega mozga. Stoga svjesno
aa
odluujemo k
oji e nam redak teksta biti u fokusu i tako itamo tekst s jedne na
drugu stran
u i od vrha do dna stranice, redak po redak. A sve se to odvija nautrb
drugih pod
raaja kojima smo mogli posvetiti panju, kao to su boje zidova ili buka
aa
s ulice.
Na aa to emo obratiti panju, naa je voljna, namjerna odluka...
auglavnom. Ali panja se
omoe i privui.
Na djelu
Ustanite tako da licem gledate neki nakrcani prizor. Idealno bi bilo
kad biste u
kazalitu gledali kako prepuno gledalile sjnla na svoja mjesta.
ii
aPrivlaenje panje
tril #3:
uDobar izbor je i ugao neke ulice za vrijeme guve. Ako se puno toga
dogaa istovre
meno, bit e dobar i TV ekran ili video-igra.
Ne pokuavajte usmjeriti panju ni na to; samo pustite da vam pogled
ua
vrluda i pasite
oi na cijelom vidnom polju.
Uoite da kad netko mahne ili ustane, to vam odvlai panju i taj poloaj
ao
vam se fok
usira istog trena. Nije toliko rije o tome da ste primijetili samo
mahanje ili
austajanje; taj dogaaj jednostavno vam je privukao panju pa ste, djeli
sekunde p
oslije, fokusirali to mjesto.
Budui da ste oputeni, panja vam uskoro opet poputa i luta dalje, sve
uau
dok se netko
ane pomakne i opet vam je privue. Panja vam treperi itavim vidnim
poljem i vrlud
a s mjesta na mjesto.
Kako to radi
Nakon to vidna informacija napusti oko, daljnja se obrada ne
nastavlja linearno;
signal se dijeli. Svjesno shvaanje vidnih informacija dugujemo obradi
u vidnom
dijelu modane kore. Taj se dio nalazi na stranjem dijelu mozga u
oa
podruju zvanom z
eatiljni reanj i obavlja posao koji obino podrazumijevamo pojmom
vid: dokuiti to
an oblik onoga to gledamo, njegovu boju, a ako se giba, u kojem
smjeru i koliko
brzo, to sve to znai, i tako dalje - sve ono to nam daje sirove
informacije potre
ebne da ime poveemo s licem i izbjegnemo da podletimo pod auto dok
prelazimo ulicu
.
aPrivlaenje panje, za razliku od toga, temelji se na obradi koju obavlja
podruje
emozga zvano gornji kolikul. Ono s mrenice dobiva primjerak istih
onih vidnih inf
ormacija koje u vidni dio kore stiu s mrenice, ali ih obraduje
ie
drugaije. Ovo je p
odruje evolucijski prastaro, to znai da se njegova osnovna struktura
formirala
ri usavravala kod mnogih ivotinjskih vrsta u mozgu koji je bio znatno
jednostavniji
aod naega. (Umjesto da vidnu obradu preusmjere na drugu lokaciju,
ribe i vodozemc
i obavljaju najvei dio vidne obrade njihovim ekvivalentom gornjeg
kolikula, zva
enim vidni reanj) Kako bi se i oekivalo, ono nije osobito sofisticirano
u uspored
obi s vidnim dijelom modane kore. Osim toga, ono koristi tek mali dio
informacija
koje primi; gornji kolikul gleda crno-bijeli svijet kroz hrapavo staklo.
iNo, vie
umu i ne treba. Ovaj dio obrade slui brzim reakcijama, kad se ini da se
edogaa net
ro potencijalno opasno pa je potrebno hitno reagirati, bre nego to je to
omogue sloe
nom vidnom dijelu kore. To je taman dovoljno korisno za navoenje
refleksnih pok
reta, za upuivanje
trik #37
aPrivlaenje panje
glave i tijela da se orijentiraju u odgovarajuem smjeru, te da prisile
apanju da
ase preskoi na dogaaj koji izgleda vano.
oVidni dio modane kore i gornji kolikul nisu jedina podruja mozga
koja obrauju s
iignal koji stie iz oka; ukupno ih imamo desetak. Osnovne vidne
informacije utjeu
ai na veliinu zjenice (ovisno o razini osvijetljenosti), na na ciklus dana
i no
i, te pokrete glave i oka.
aTo se, eto, dogaa kad nam panja bude privuena. Kad se pojavi nagli
pokret, djel
i mozga zaduen za brze reakcije kae: "Hej, nemam pojma to je ovo
ua
bilo, ali obrati
panju na to i vidi o emu se radi, moda nas napadne." Gledajui
ao
agomilu, panja vam a
utomatski vrluda jer je taj djeli mozga toliko uzbunjen da prekida tok
svijesti
im netko iznenada mahne.
iSto bi se dogodilo kad bi se otvorila bona vrata kazalita dok sjedite u
zamraen
iom gledalitu, uvueni u dijalog na pozornici? Nagla pojava svjetla
avam odvlai pan
oju. Ako se to dogodi jo jednom, usprkos injenici da znate da vas to ne
zanima, v
arata e vam svejedno privui panju i zahtijevati reakciju. A to ometa. I
tu ulazi
au igru automatska narav privlaenja panje.
Gledano s vedrije strane, taj bljesak svjetla u krajiku oka lako je
mogla biti
esunana zraka koja otkriva neko veliko opasno neto kako vreba iz
sjene. Automatsk
o privlaenje panje slui usmjeravanju svjesne percepcije u nekom
au
avanom smjeru.
aAutomatske reakcije ne prestaju uvijek na privlaenju panje. Isti dio
mozga odgov
oran je i za instinkt reakcije na nadvija-nje [trik #32J, koji, ako se u
vidnom
opolju pojavi rastua tamna sjena, moe uzrokovati i fiziki trzaj, a ne
samo privl
aaenje panje.
aMeu dogaajima koji privlae panju su dva ve spomenuta: naglo
osvjetljenje (zap
ravo, nagla promjena kontrasta) i nagli pokret. U skladu sa svrhom
kolakavanja brz
aih reakcije, panju privlae samo novi pokreti. Trajno kretanje, kao to
je automobi
l u vonju ili osoba u hodu, ne uzrokuje automatsko premjetanje panje.
oea
Druga
o dva takva dogaaja daju naslutiti to jo mozak smatra tako
presudnim za opsta
unak da zasluuje trenutanu reakciju. Jedan je iznenadna pojava
objekta. Openito
uzevi, na mozak ima poseban tretman za objekte - za razliku od
va
pozadine i sjene, k
ojima poklanjamo manje pa-
aPrivlaenje panje
nje. To ima smisla, budui da objekti kao to su drugi ljudi, ivotinje i
hrana, obi
no zahtijevaju neku vrstu reakcije. ak postoje specijalizirane rutine
za praen
je objekata [trik #36]. Pojava nove osobe, stijene ili automobila na
sceni - oso
bito ako je nagla - vjerojatno ima veliko znaenje i stoga dovodi do
privlaenja
apanje.1
oJohn Eastwood i njegovi suradnici smatraju da postoji jo jedan takav
dogaaj, koj
ai jeuaa v an zato to pokazuje koliko je drutvenost duboko u naoj prirodi.
ua
Rije je o iz
erazu lica.2 Eastwoodova ekipa nainila je jednostavne crtee sretnih i
utunih lica,
te su zatraili od ispitanika da nabroje linije koje tvore crte. Kad su
ae
ecrtee postav
ili naopako (tako da gledaju prema gore), pa nisu bili prepoznatljivi
kao lica,
eispitanici su lako izveli zadatak. Meutim, kad su crtei bili na pravoj
strani, b
ea rojanje je trajalo dulje ako je crte prikazivao negativnu emociju. Zato?
Zakljuak
istraivaa bio je da nas negativni izrazi lica - tuni ili ljutiti - ometaju,
au
jedn
iako onako kako nas u kazalitu ometa svjetlo s vrata jer nam odvlai
apanju s glavno
g dogaanja.
eBiljeke
1. Enns, J. T., Austen, E. L., Di Lollo, V., Rauschenberger, R., &
Yantis, S. (2
001). New objects dominate luminance transients in setting atten-
tional priority
. Journal of Experimental Psychology - Human Perception and
Performance, 27(6),
1287-1302.
2. Eastwood, J. D., Smilek, D., & Merikle, P. M. (2003). Negative
facial express
ion captures attention and disrupts performance. Perception &
Psychophysics, 65(
3), 353-358.
Dodatna literatura
Postoji jedna zanimljiva popratna pojava imanja dvaju podruja
posveenih vidnoj
obradi. Kad je svjesno podruje, vidni dio modane kore, oteeno a
oo
drugo, automats
ko, ostane netaknuto, dolazi do pojave slijepog vida. Takva osoba
vjeruje da je
slijepa, ali nekako joj svaki put polazi za rukom odrediti izvor bljeska
svjetla
i. Vidne informacije nesvjesno stiu do osobe i ona ih pripisuje
nasuminom pogaan
ju. Profesor Ramachandran govori o slijepom vidu, i mnogoemu
drugome, u drugom
predavanju u BBC-jevom nizu Reith Lectures iz 2003. godine, "The
Emerging Mind"
(http://www.bbc.co.uk/radio4/roith2003/lecture2.shtrnl).
Ne osvrite se
trik "I Ne osvrite se
#38 J
Naa vidna panja sadri jednu temeljnu funkciju koja amortizira ono to
aar
ste pogledali d
rugi put.
U mozgu postoje slojevi i slojevi funkcija i postupaka obrade. Jedna
od njih - p
anja - udrueni je projekt kontrolirane primjene panje i automatskih
aua
mehanizama koji
aprebacuju panju tamo gdje je potrebna [trik #37]. ak je i kontrolirana
primjena
apanje svojevrsno pregovaranje s onim to je evolucija nauila mozak
da je najrazum
anije initi. Pritom je osobito vano to to mozak ne voli ponovno
aobraati panju na m
jesto ili objekt koji je upravo napustio. Taj se fenomen naziva
inhibicija povra
tka.
Na djelu
eKao e i negativno udeavanje [trik #42], to je nain na koji se obiljeja
konteksta pri
avremeno potiskuju iz panje, inhibicija povratka jedan je efekt niske
razine koji
eje teko pokazati bez opreme za precizno mjerenje vremena. Kao i
drugi slini efek
ati, i ovaj se pojavljuje vrlo esto jer se panja koristi za mnogo toga.
Zamislite da sudjelujete u eksperimentu u kojemu sliica bljesne na
ekranu a vi
morate dodirnuti to mjesto. Ako je na istom mjestu nedugo prije ve
bila neka dr
iuga, za taj e vam zadatak trebati vie vremena.
Inhibicija se ne ukljuuje odmah. Recimo da igrate igru Udri krticu1,
u kojoj kr
tice izlaze iz rupa a vi ih morate odalamiti ekiem. Rupa iz koje e
krtica iza
ri za trenutak se osvijetli neposredno prije izlaska. To bi bio savren
kandidat z
a efekt inhibicije povratka. Ako rupa zasvijetli tek trenutak prije
izlaska krti
ace, samo oko petinu sekunde, time e vam privui panju na to mjesto i
na krticu
ete reagirati jo bre nego inae.
or
Ali ako rupa zasvijetli a krtica ne izae unutar sljedee petine sekunde
do 3 il
i 4 sekunde - ta e stanka biti dovoljno duga da vam promjena
svjetline prvo pri
vue panju a da vam zatim panja prijee drugamo. Tu dolazi to
aa
inhibicije povratka,
i kad se krtica pojavi na istom mjestu, morat ete prevladati ovu
inhibiciju. T
irebat e vam vie vremena da reagirate na krticu (iako nije vjerojatno
da ete je
apromaiti. Vrijeme reakcije poveava se samo za red veliine od
otprilike dvadeset
ine sekunde - to je u nekim okolnostima dovoljno da bude znaajno,
eali je ipak tek
o pri
Ne osvrite se
trik #38
amijetiti.) I jedno upozorenje: ako rupa zasvijetli ba svaki put prije
nego se poj
aavi krtica, nauit ete taj obrazac ponaanja i na kraju ete bolje
treskati po kr
ticama.
Kako to radi
Veliko je pitanje kako do toga dolazi. Jedna je mogunost da je razlog
to to pref
eriramo a ono to je novo i elimo potisnuti podraaje koji nas ometaju.
Dogaaj koji na
am privlai panju je dobar ako je koristan, ali ako to nije dogaaj koji
smo htjel
ai, onda je za nas bolje ubudue obraati panju nekamo drugamo i
zanemariti to mje
sto koje nas ometa.
Raymond Klein u svom preglednom lanku "Inhibition of Return"2
daje primjer djel
otvornog skupljanja plodova. On sugerira da treba upamtiti na kojim
potencijalni
im lokacijama nije nita naeno kako bi ih se ubudue izbjegavalo, to
djeluje kao me
hanizam za usmjeravanje prema novim lokalitetima. Taj bi se
zakljuak mogao isko
aristiti i kad se jednostavno stoji na mjestu i pogledom trai jestivo bilje
na tlu
. Pri jednom takvom zadatku vizualne pretrage bilo bi iznimno korisno
imati meha
nizam koji omoguuje da nakratko bolje pogledate (na petinu
asekunde) i pomae da p
aoslije (pet sekundi) dalje traite na novoj lokaciji.
Aktualna istraivanja sugeriraju da moda postoje dva naina nastanka
ao
inhibicije pov
ratka. Jedan nain odreen je na vrlo niskoj razini, su-pkortikalno u
gornjem ko
rlikulu, koji vri brzu vidnu obradu (ali nije odgovoran za svjesnu vidnu
obradu [t
arik #13], koja traje dulje) i pomae pri orijentaciji zjenica i tijela. I
doista,
oteenje toga dijela mozga uzrokuje prestanak inhibicije povratka3,
odnosno oi s
ie tada vie ne miu natrag ka mjestu na kojem su bile prije.
iMogue je i da inhibiciju povratka pokreu procesi vie razine kojima
se alocira p
anja. injenica da do inhibicije dolazi ak i onda kad se objekti miu
podupire t
u zamisao - tada se, naime, inhibicija ne moe osloniti samo na poloaj
oo
oka. Sjetite
se kako je brojati vei skupinu ljudi dok su u pokretu: to vam uspijeva
zato to
omoete deselektirati one koje ste ve prebrajali. Tu je na djelu inhibicija
povra
tka.
Ne osvrite se
eBiljeke
1. U pijunskoj verziji igre Udri krticu u Flashu (http://www.spymuse-
um.org/games
e/mole.html), dok se budete igrali saznat ete neto o proteklih sto
godina pijunira
nja.
2. Klein, R. M. (2000). Inhibition of return. Trends in Cognitive
Science, 4(4),
138-147.
3. Sapir, A., Soroker, N., Berger, A., & Henik, A. (1999). Inhibition of
return
in spatial attention: Direct evidence for collicular generation. Nature
Neurosci
ence, 2(12), 1053-1054.
U ivotu
iTo, da ovaj mehanizam uspijeva na vie mjesta u mozgu ukazuje na to
da je rije o
dobrom, opem rjeenju zakuastih problema pri pretraivanju, a ne o
ea
ad hoc nainu p
revladavanja nekog problema vezanog za specifinu funkciju, kao to
je obrada obil
jeja. Istu strategiju mogu vidjeti na djelu i kad traim neto to sam
eae
zagubio u stanu.
aPrvo u prilino detaljno pretraiti jedno mjesto, pa u prijei na
sljedee, pa
asljedee, pa sljedee. Ako mi netko kae da se probam vratiti na prvo
mjesto i pog
oledam jo jednom, nerado u prihvatiti prijedlog. Na koncu, valjda bih
abio naao to t
ao traim i prvi put, zar ne?
aAko je to uobiajena strategija pretraivanja, onda ona sugerira neke
smjernice pr
ai dizajnu suelja. Nemojte ljudima nakratko privlaiti panju na jedno
mjesto, ako
aim nedugo poslije mislite ponovno privui panju na to mjesto. Znai
ako se vijes
t na web portalu, na primjer, pojavljuje tako da prvo nastane bljesak a
sama vij
iest se ispie tek nakon par sekundi stanke, posjetitelji nee primijetiti
vijest.
aPoetni bljesak samo e im in-hibirati povratak panje za sljedeih
nekoliko sekun
edi. Ako se neto treba dogoditi, neka se dogodi istog asa, a ne nakon
kratke stan
eke. Kad ljudi neto letimino pregledavaju, ne ele da im netko trati
apanju - vjeroja
tno da e uputiti drugi pogled manja je zbog inhibicije povratka.
aIzbjegnite rupe u panji
trik #39
'trik #39
Naa sposobnost
aau e zapaanja naruena je oko sekundu i pol nakon to neto
primijetimo.
O p nji moemo razmiljati kao o nainu na koji mozak smanjuje
aoia
aoi
golemu koliinu ulazni
h podataka dobivenih od osjetila na podnoljivu mjeru. Tako moete
oo
koncentrirati svo
jearesurse na ono to je vano (odnosno, na ono to isprva percipirate
akao vano) i zane
omariti sve ostalo. Da kapacitet obrade podataka nije ogranien, moda
anam panja ne
bi niti trebala - istu koncentraciju mogli bismo istovremeno posvetiti
svemu u n
aoj neposrednoj okolini.
oJo jedan razlog zbog kojeg si neprestance ograniavamo percepciju
apomou panje kao
okonane faze prije nego dospije do svijesti, moda je to to percepcija
uzrokuje dj
oelovanje. Moda ne postoji potreba za njenim ograniavanjem to se
tie samog kapaci
ateta obrade, ali svakako postoji zbog nae sposobnosti djelovanja:
oistodobno moemo
obavljati samo jedan zahtjevniji zadatak. Panja je moda tek prirodni
ao
dio postupka
erazrjeavanja koflikta o tome to uiniti.
-M. W.
_l
aMeutim, panja nije zadnja karika u lancu. Tu je i svijest. Razlika
izmeu ta dva
apojma je suptilna ali vana. Zamislite da eete ulicom i dokono
promatrate lica pr
olaznika. Svako lice dobije trenutak vae panje pri prolasku, ali da vas
aa
pitaju kol
iiko ste vidjeli osoba smee kose, ne biste mogli dati ni priblian
odgovor.
Recimo da eui vidite nekog poznanika. Poluautomatska, gotovo
pozadinska rutina
gledanja lica skae u prvi plan i ubacuje to lice u svijest. To je in
primjeiv
anja.
Pokazalo se da i in primjeivanja zauzima resurse mozga, jednako
kao pridavanje
apanje. im ste primijetili lice u gomili, nastala je praznina u kojoj vam
je spo
sobnost da svjesno primijetite neko drugo lice znaajno umanjena.
Praznina je a
k prilino velika - oko pola sekunde. Taj je fenomen dobio ime treptaj
apanje, koj
im se usporeuje s treptajem fizikog oka povezanim s vizualnim
iznenaenjem.
Na djelu
aStandardni eksperiment kojim se izaziva treptaj panje izvodi se
tehnikom zvanom b
rza serijska vizualna prezentacija (RSVP). Tehnika RSVP-a sastoji se
od projicir
anja crnih slova na sivi zaslon, jednog po jednog, ritmom od oko deset
slova u s
ekundi.
aIspitiva vas uputi da gledate tok slova i da pritom posebno traite
dvije mete: b
ijelo slovo i slovo X. Uoiti ih pojedinano je lako. Desetinka sekunde
(koliko
rse pojedina slova zadravaju na zaslonu) dovoljno je vremena za
prepoznavanje i os
evjetavanje. Meutim, uoiti ih kad se pojave gotovo za redom, puno je
etee.
Ako nakon bijelog slova uslijedi slovo X a u meuvremenu je
prikazano pet ili ma
nje drugih slova, druga meta e vam najvjerojatnije promaknuti.
vUoivi bijelo slo
vo, prvu metu, druga e vam meta, slovo X, biti zaustavljena na putu
prema svije
asti. To je treptaj panje.
Ovaj test, oigledno, nije ba lako izvesti kod kue, ali moemo
ao
enapraviti neto pribl
ino uz pomo programa za brzo itanje. Softver za brzo itanje esto
ima funkciju
uitavanja tekstualne datoteke, iz koje crpi rijei koje onda nakratko
prikazuj
e na ekranu jednu za drugom - upravo to nam ovdje treba.
uPosluit e svaki takav program, po izboru. Ja sam koristio AceRea-der
Pro (http:/
/www.stepware.com/acereader.html; 49,95$; dostupna je i probna
verzija).
aIako je probna verzija AceReadera Pro pogodna za na mali test, taj
program postoj
i samo za Mac i Windows. Flash Ware (http://www.flashreader.com) je
jednostavan
oi besplatan Java programi koji moe uitati ulaznu datoteku s
rijeima koje e p
rikazivati. GnomeRSVP (http://www.icebreaker, net/gnomersvp) i
kRSVP (http://krs
vp.sourceforge.net) su programi za brzo itanje koje rade u
uokruenjima Gnome, odn
osno KDE na Linuxu.
Panja je - ba kao i vid, koji se gubi za vrijeme pokreta oka [trik #17] -
aa
puna rup
a, ali smo sazdani tako da ih zanemarujemo u svakodnevnom ivotu.
oKoji god program uzeli, pronaite nain rada u kojem moete uitati
proizvoljnu da
toteku. Osim toga, podesite brzinu na oko 300-400 rijei u minuti. U
AceReaderu
Pro opcije se zovu "Online Reader" i "Expert Mode".
Trebat e vam i tekstualna datoteka, najbolje neka koju sami niste
proitali. Za
molite prijatelja da izabere dvije relativno neobine rijei koje se
nalaze na n
ekom sluajnom dijelu teksta, jedino treba paziti da su meusobno
udaljene samo
advije do tri rijei. One e biti mete koje trebate traiti.
Sada uitajte tekst u program (u AceReaderu Pro, kliknite na "File" -*
"Load Fil
e"), podesite broj rijei u minuti (WPM) na 400 i kliknite "Play"
(zeleni trokut
i). Oekuje se da prvu rije uoite lako a da vam druga posve
promakne. Slika 3
-7 prikazuje AceReader Pro na djelu; uoili biste prvu rije (lijevo)
dok bi vam
odruga (desno) prola neprimijeena.
fr'i AceReader Pio
tifi
allows
Las! ActuafWPM . Last Tf adfltoiial Speed Compare Aveiaije Actual
WPM _/J
Estimated Completion Time Read Timer'Alarm . ]
favorite
Slika 3-7. AceReader Pro prikazuje ciljne rijei
aTvflHH Izbjegnite rupe u panji
ik 39
U ovom eksperimentu nitko ne doivi treptaj panje ba svaki put. Na
oaa
primjer, ako vam
brzo itanje i inae dobro ide, ili je tekst takav da je lako pogodite koje
e r
ijei u reenici uslijediti, efekt e vjerojatno izostati. Ovakvim
programima sa
mo simuliramo kontrolirani eksperiment RSVP-a, u kojem rijei teku
nasumino. Ov
aj kuni nain nije tako pouzdan.
Svejedno, kod mene je funkcionirao u priblino pola pokuaja, i moram
iu
rei da je tre
ptaj panje meni bio veoma osebujan doivljaj. Na oko pet rijei u
ao
sekundi (300 rije
oi u minuti), jo uvijek sam uspijevao proitati svaku rije i prepoznati
da li je
ona moja meta - ali jedva. Morao sam se jako koncentrirati na ono to
se dogaa n
a ekranu.
Kako sam i oekivao, pojavila se prva rije. OK, prepoznao sam je;
sada sam prat
io sljedeu. No, sljedea rije za koju se sjeam da sam je ispravno
oproitao dol
a je tek nakon etiri druge. Nekako mi je promakla druga meta. Ono
to se desilo u
meuvremenu je treptaj panje. Kad o tome sada razmiljam, mogu se
ai
sjetiti osjeaja
da sam na ekranu vidio drugu ciljnu rije, ali iako je jesam vidio,
nekako nisa
m skopao da je ona moja meta. Pamenje mi je bilo znatno manje
vizualno i izvje
sno nego kod prve ciljne rijei, i dok je trajao treptaj, mogao sam se
sjetiti j
edino osjeaja da radim dvije stvari istovremeno: obraujem prvu
umetu i pokuavam
rdrati korak s novim rijeima na ekranu. Da se nisam uspio zaustaviti
da razmislim
azato nisam uoio drugu metu, znajui da se pojavila, bila bi mi
potpuno promaknu
la.
Kako to radi
aDa treptaj panje zbilja postoji, u to nema sumnje. Vrijeme od pola
sekunde potreb
eno za oporavak nakon uoavanja mete zabiljeeno je mnogo puta u
eksperimentima. Al
i akao to je to sluaj i s panjom openito, kako do te pojave tono
dolazi u mozgu
ai dalje je predmet istraivanja.
aJedna jaka teorija pretpostavlja da je ukupna koliina panje u opticaju
ogranien
a, te se u zadatku brze serijske prezentacije veoma brzo prenosi s
jednog na dru
go slovo. Zbog koliine vidne obrade potrebne za svako slovo - da bi
se vidjelo
aje li bijelo ili je X - i brzine izmjene slova, panja mora raditi
maksimalnim kap
acitetom. Kad uoimo prvu metu, bijelo slovo, odjednom nam trebaju
dodatni resur
asi panje da bismo to izdigli na svjesnu razinu. Ti dodatni resursi
moraju doi od
nekud, a za proces podizanja svijesti treba vremena; tijekom
odreenog razdoblja
a, novim slovima u nizu ne daje se onoliko panje koliko im je zapravo
potrebno.
Time a se ne eli rei da se novim slovima uope ne poklanja panja, na
tom mjestu puc
a analogija s treptanjem oka. Treptaj oka gotovo potpuno zatvara vid,
dok se tre
aptajem panje samo smanjuje vjerojatnost uoavanja mete dok traje
treptaj. Stopa u
espjenosti uoavanja druge mete, slova X, pada na minimum od 50%
ako se druga meta
pojavi etvrt sekunde (250 ms) nakon prve, a zatim se postupno
oporavlja u drug
om dijelu polovice sekunde.
iPrema tom gleditu, nije toliko rije o tome da drugu metu uope ne
vidimo. Ona se
aobradi, ali u opticaju jednostavno nije dovoljno resursa panje pa ona
ne dospije
do svijesti. Osim toga, nasumina slova i dalje naviru i zahtijevaju
resurse za
svoju obradu, i stoga nikad ne uspijevate primijetiti tu drugu metu.
aTome u prilog idu dva dokaza. Prvo, potranja za obradom koji stvaraju
nasumina s
alova bitna je za pojavu treptaja panje. Ako tih slova nema, ili se
umjesto njih k
eoristi neto to je lako zanemariti (na primjer, kocke sluajnih boja),
onee se troit
i resursi obrade. Drugu emo metu tada vidjeti jednako lako kao prvu.
oDrugo, iako druga meta moda nikad ne stigne do svijesti, ona i dalje
omoe utjecati
ena podsvjesni um. Postoji efekt zvan udeavanje, u kojem e zbog toga
to smo jednu
krije ve jednom vidjeli, istu ili slinu rije biti lake primijetiti drugi
put [
atrik #81]. Tako e, u primjeru RSVP-a, ako se pokae rije "doktor",
sljedeu rije
k biti lake uoiti ako bude "doktor" ili "lijenik".1 Pokazuje se da
druga meta,
oiako je nismo svjesno primijetili, moe udesiti onu sljedeu. To znai
da stavke p
rikazane za vrijeme treptaja panje dostiu razinu obrade potrebnu
ai
(barem) za formir
anje znaenja, te se nee jednostavno odbaciti. Teorija ogranienih
aresursa panje
aje, ini se, dobra: jednostavno nemamo dovoljno panje da bismo dva
predmeta uzdi
gli do svijesti, ako se pojave ubrzo jedan za drugim.
kad se meu njima ne pojavi nijedno nasumino slovo. Zanimljivo je
da tada oba s
lova zajedno ulaze u svijest.
aSljedei put kad budete pregledavali policu s knjigama traei odreene
naslove, i
li popis imena traei ljude koje poznajete, sjetite se treptaja panje.
aa
Meni se zna
ilo dogaati da vie puta propustim poznato ime, a kad sam pregledao
opopis jo jednom
- ovaj put sporije - shvatio sam da je ono bilo popisano nedugo nakon
imena koj
e sam zbog nekog razloga uoio prije.
aPostoji jedna iznimka od treptaja panje, a to je kad druga meta, slovo
X, neposre
dno slijedi prvu (bijelo slovo), dakle
*4
Slijepi za promjenu
eBiljeka
e1. Izvrstan pregledni lanak na ovu temu, osobito o efektu udeavanja,
je: Shapiro
, K. L., Arnell, K. M., & Raymond, J. E. (1997). The atten-tional
blink. Trends
in Cognitive Science, 1(8), 291-296.
Dodatna literatura
aDva dobra uvoda u opu temu panje su: Styles, E. A. (1997) The
Psychology of Atte
ntion. Hove: U.K.: Psychology Press; te Pashler, H. (1998). The
Psychology of At
tention. Cambridge, MA: MIT Press.
Mi ne pamtimo sve detalje vizualne scene. Umjesto toga, koristimo
svijet kao naj
bolju reprezentaciju svijeta samog i stalno iznova pregledavamo one
njegove dije
lovei o kojima elimo razmiljati. Tako se tede vrijeme i resursi mozga,
ali zbog toga
nam se dogaa da budemo slijepi za promjenu.
I na vid [trik #14] i naa panja [trik #34] imaju mnogo grublju razlui-
aaa
vost nego to
toiobino mislimo. tovie, postoje prostorne [trik #16] i vremenske
[trik #17] praz
nine u naem vidu, ali na ih mozak kompenzira i gradi dojam
aa
neprekidnosti svijeta.
A taj je dojam neprekidnosti savreno uvjerljiv. Najee i ne
re
primjeujemo da u pri
stiglim informacijama ima rupa, pa vjerujemo da doivljavamo vie
oi
nego to je to zapra
vo sluaj. Kad je rije o tome to se zapravo dogaa, dvije su
mogunosti. Prva je
ada u glavi stvaramo unutranji model svijeta koji vidimo. Je li tako,
omoete provje
riti sami.
Zamislite da gledate neku sliku. Slika treperi i naizmjence nestaje i
ponovno se
pojavljuje.
r to je razliito? Da smo u glavi drali potpunu unutarnju
reprezentacij
u vizualnog svijeta, razliku bi bilo lako uoiti. U teoriji - prije nego
pamenj
e pone slabiti - to bi trebalo biti tako lako kao usporediti dvije slike
("prij
e" i "poslije") koje stoje jedna pokraj druge. Ali nije.
Toliko o prvoj mogunosti. Druga je da uope ne stvaramo potpun
unutarnji model
onoga to vidimo - samo nam se tako ini. Iluziju odi ava stalno
uzorkovanje koje o
bavljamo doI< nam se oi miu, nnut.it ta
Slijepi za promjenu
Slijepi za promjenu
akozvanog aktivnog vida [trik #15]. Napokon, zato se muiti s
pohranom informacija
o svijetu kad su nam one stalno pred nosom?
Dokaz za aktivni vid daje ispitivanje jedne njegove posljedice. Ako
vid jest akt
eivan, trebalo bi biti izrazito teko uoiti razlike izmeu dviju scena,
iako je sl
ika zatreperila tek nakratko. Budui da se vei dio dviju odvojenih
slika ne poh
ranjuje u pamenju, nemogue ih je usporediti. A uoavanje razlika je
ezaista teko
e- dapae, toliko je teko da se ovaj fenomen naziva sljepoa za
promjenu.
Na djelu
Isprobajte demonstraciju s animiranim GIF-om (u naoj reiji) s adrese
ae
http://www.mi
ndhacks.com/book/40/changeblindness.gif, iz kojeg su dvije sliice
prikazane na
slici 3-8. Ovako, kad stoje jedna pokraj druge, razlika meu dvije
verzije je o
igledna.
oSlika 3-8. Razlikuje lako uoiti kad moete pogledati obje verzije "iste"
slike od
jednom1
Aliaeako ne znate to traite, bit e vam je teko uoiti, ako ne i
nemogue. Uitajte
islike sa sljedeih adresa i pogledajte. Ako vam prva slika ne bude ila,
zagledajt
e se u nos mukarca - moete gledati upravo samu promjenu a da je
uo
frustrirajue dugo
ne uoite.
http://nivea.psycho.univ-paris5.fr/ASSChtml/couple.gif (animirani
GIF)
http://www.usd.edu/psyc301 /Rensink.htm (Java)
Slijepi za promjenu
Kako to radi
Meu slikama se nalazi trenutani treptaj zbog kojeg ste prisiljeni
usporediti d
ovije slike u pamenju, a ne moete primijetiti promjenu dok se ona
dogaa. Zanimlj
ivo je da treptaj ak ne mora prekriti onaj dio koji se mijenja, kako
pokazuje d
emonstracija na htfp://nivea.psycho.univ-pa-
ns5.fr/ACCShtml/dottedline.gif. U pr
aijanjim primjerima na mjestu cijele slike nastala bi praznina, a ovdje
se na tren
utak pojavljuju ometajui uzorci preko slike, kako bi vam odvratili
apanju od prom
jene.
Kad se pojavljuju uzorci, slijepi ste za dio koji se mijenja iako slika
kao cjel
aina ostaje prisutna sve vrijeme. Dovoljno je da vam se panja na
trenutak odvue o
d mjesta promjene, to vas prisiljava da se oslonite na svoje pamenje
o izgledu s
like prije pola sekunde - ne radi se, dakle, o dugoronom pamenju.
U ivotu
oTo nije tek laboratorijska teorija. Sljepoa za promjene moe vam
pomoi da izvede
te i neke sjajne trikove izvan laboratorija i bez pomoi kompjutera.
Klasini ek
rsperiment Daniela Simonsa i Daniela Levina2 je savren primjer. Jedan
lan ispitiv
eakog tima zaustavi prolaznika da ga pita gdje se neto nalazi. Dok mu
ljubazni pr
olaznik daje upute, dvojica prenesu vrata izmeu prolaznika i
ispitivaa. Dok tr
aje smetnja (prolaze vrata), umjesto prvog ispitivaa dolazi drugi,
razliite vi
sine i grae, koji zvui sasvim drukije i nosi drugaiju odjeu.
Usprkos tim, v
ie nego oitim razlikama, polovica ljudi s kojima su to pokuali izvesti
iu
nisu primi
jetili nikakvu razliku izmeu ovjeka koji je upitao za pomo i
ovjeka koji ga
uje sasluao.
eBiljeke
1. Oznake na cesti na donjoj strani slike dolaze na drugo mjesto.
2. Simons, D. J., & Levin, D. T. (1998). Failure to detect changes to
people dur
ing a real-world interaction. Psychonomic Bulletin and Review, 5,
644-649.
Uinite stvari nevidljivima samo koncentracijom
eUinite stvari nevidljivima samo koncentracijom (na neto drugo)
Ono a na to obraate panju u tolikoj mjeri odreuje ono to vidite, da
omoete ne primije
titi i i ono to je drugima vie nego oito - na primjer, gorilu koji
eple__________e.
aPanja djeluje kao neka vrsta filtra koji usmjerava sve resurse na
odreene zadatk
ae a zanemaruje druge. Utjecaj panje na ono to doista vidite nigdje nije
tako evide
antan kao u razliitim eksperimentima sa sljepoom nepanje.
Do sljepoe nepanje dolazi kad svu svoju panju fokusirate na odreeni
aa
zadatak i iz
nimno se jako trudite zanemariti sve to bi vas moglo ometati. Naziv
se odnosi na
fenomen neprimjeivanja tih smetnji, ma koliko oigledne i bizarne
bile. U najpo
znatijem eksperimentu o ovoj temi, ispitanici su trebali gledati video s
koarkaima
oa
r. Koncentrirajui se na taj zamreni zadatak, dobar dio njih bio je
potpuno slijep
oza gorilu koja se proetala po terenu usred igre.
trik #41
Na djelu
Video koji se koristio u eksperimentu Daniela Simonsa i Christophera
Chabrisa1 m
oete pogledali na stranicama Laboratorija za vidnu kogni-ciju
iSveuilita i lllinoi
su, na hltp://viscog.beckmun.uiut .cdu/me ( Ik i/init u II u ic ks.hlml.;
Dodatna literatura
Na stranicama laboratorija Daniela Simonsa nalazi se lijepa zbirka
filmova kojim
a su demonstrirali sljepou za promjene (http://vi-
scog.beckman.uiuc.edu/djsjab/
demos.html).
rJ. Kevin O'Regan odr ao je sjajno predavanje pod naslovom
"Experience is not somet
hing we feel but something we do: a principled way of explaining
sensory phenome
nology, with change blindness and other empirical consequences"
(http://nivea.ps
ycho.univ-paris5. fr/ASSChtml/ASSC.html).
trik #41
No, dobro, s obzirom na to da znate to e se dogoditi, stvar nee
funkcionirati,
ali svejedno, evo postupka. Gledajte koarkae i brojte koliko je
oa
dodavanja napravil
a momad u bijelim dresovima (i samo ona). Zadaj-te taj zadatak
nekom prijatelju
.
Da ste zaista bili ispitanik u tom eksperimentu i da ste brojali
dodavanja, sada
ebi se dogodilo neto potpuno neoekivano: ena u kostimu gorile
oproetala bi meu igr
iaima i stala usred ekrana, da bi zatim opet otila. Oko polovice
ispitanika u Sim
onsovom i Chabrisovim eksperimentu nije primijetila gorilu.
Kako fo rad/
oPraenje dodavanja u koarci utakmici i brojanje samo nekih od njih
eteak je posao.
Imamo dvije lopte i est igraa, svi su stalno u pokretu, a lopte se esto
ne vide
a. Sve je to na samoj granici mogunosti praenja vaeg mozga.
itovi e, malo preko granice. Usko grlo nastaje kod kratkoronog
vidnog pamenja, u k
ojem se uvaju rezultati vidne obrade za vrijeme same analize -
atraenja dodavanja
igraa u bijelom.
Kratkorono vidno pamenje moe drati tek manju koliinu
or
informacija. Kapacitet mu
popuni ekvivalent oko etiri objekta. No, postoje trikovi kojima
omoemo privremeno
ipoveati kapacitet kratkoronog pamenja. Viekratno ponavljanje
jedne te iste ri
ujei, na primjer, produuje vrijeme na koje emo je upamtiti. Kad su
adva istraivaa
isa Sveuilita Vander-bilt, J. Jay Todd i Ren Marois, izvodili
eksperimente koji
ma su mjerili kapacitet kratkoronog pamenja,3 zadatak su tako
zamislili da tri
kovi nisu bili mogui. Ispitanici koji su sudjelovali u pokusu morali su
izvesti
eksperiment s pamenjem - gledali su uzorak obojanih tokica i,
sekundu poslije
, odgovarali na pitanja o njima - ali ne samo to, sve vrijeme su morali i
na gla
s izgovarati brojeve pa nisu mogli izvesti trik s ponavljanjem rijei.
Iako je e
ksperiment bio posveen kratkoronom vidnom pamenju, Todd i
Marois su pratili i
omodanu aktivnost ispitanika funkcijsko 111 magnetskom
rezonancijom [trik #4], te
hnikom koja slikovno prikazuje zaposlene dijelove mozga
intenzivnijom bojom.
Tako su pronali jedno malo podruje u stranjem tjemenom dijelu nio
aa
dane kore, u koj
oemu se aktivnost poveavala kad bi prikazani uzorak bio sloeniji.
Vidjeli su da s
e aktivnost mozga poveaval.i srazmjerno broju to( ki< .1, ali samo do
etiri to
ikice ili manje. S vie od etiri tokice svoj
eje vrhunac dosegla i aktivnost mozga i uspjenost u obavljanju zadatka
s kratkoro
nim pamenjem. To ukazuje na realnu granicu kapaciteta u
kratkoronom vidnom pam
enju.
Taj je kapacitet glavni faktor i u brojanju dodavanja meu koarkaima.
oa
Jednostavno,
dogaa se previe toga, i tu na scenu ulazi panja. Pojam panje
iaa
oznaava mehanizme k
ioji nekim objektima daju prioritet, zbog ega stiu u kratkorono vidno
pamenje,
i privremeno potiskuju irelevantne informacije. U ovom sluaju, kad
gledate vide
ao s gorilom, nemate izbora i morate obraati panju samo na juree
igrae u bijelo
m i koncentrirati se na loptu i sve ono to se dogaa iza nje. To
automatski znai
da odbacujete informacije o objektima koji se kreu sporo, osobito ako
su crne
boje - kao to je gorila.
Znai, kad tamni gorila polako ueta u igru, ne samo da vam je panja
ua
da drugom mjes
atu, nego i va vidni sustav aktivno odbacuje informacije o gorili, pazei
da mu se
kratkorono pamenje ne prekrca. Gorilu uope ne percipirate, unato
tome to lop
ta katkad proe iza njega pa povremeno morate gledati ravno u gorilu.
Evo jo jednog dokaza: kad su Simons i Chabris zatraili od ispitanika
oa
da broje doda
evanja momadi u crnim dresovima, oni su znaajno ee primjeivali
gorilu, jer mo
azak ovaj put nije aktivno odbacivao opaene informacije o njemu.
Taj primjer na zabavan nain pokazuje koliko snano panja utjee na
aa
nau percepciju
a. Osim toga, to je primjer kako panju alociramo od trenutka do
trenutka i biramo
na to emo se fokusirati a to emo zanemariti, te kako na sve to
utjeu opi prior
aiteti koje smo si postavili. Psiholozi to nazivaju set panje (engl.
attentional s
uet),e i tom ete se kljunom rijei moi posluiti ako elite saznati neto
ivie o ovome.
eBiljeke
1. Simons, D. J., & Chabris, C. F. (1999). Gorillas in our minds:
Sustained inat
tentional blindness for dynamic events. Perception, 28, 1059-1074.
lanak je dos
tupan na http://viscog.beckman.uiuc.edu/re-prinls/index.php.
2. Na stanicama Laboratorija za vidnu kogniciju (http://viscog.beck-
ninn.uiuc.ed
u/djs Inb) nalaze se jo neka istraivanja i demonstracije o sljepoi
oa
anepanje i srodn
im temama.
3. Tu, J. J., & M.irois, R. (2004) Capacity limit of visual short-term
tn< nio
ry in hum.m postorior parital cortex. Nature, 428, 751 -754.
Mozak kanjava obiljeja koja viu: To je vuk!
ae
trik i Mozak kanjava obiljeja koja #42-l viu: To je vuk!
ae
in fokusiranja na samo jedan objekt ide ruku pod ruku s aktivnim
potiskivanjem
svega to trebate zanemariti. Potiskivanje je trajno, i taj se fenomen
naziva nega
etivno udeavanje.
iU prii "Pea i vuk" mali pastir vie puta upozorava da vuk napada
njegovo stado.
uAli vuka nema. Pea samo uiva u tome kako seljani tre na brdo da bi
spasili njeg
a i ovce. Seljanima, naravno, na kraju pone ii na ivce to se moraju
uspaniariti
i tjerati nepostojeeg vuka, pa kad uju da je djeak usred noi opet
povikao "
iTo je vuk! To je vuk!", vie ni ne ustaju iz kreveta. Uh. Sad bih trebao
rei da P
eea shvati u emu je pogrijeio ali ne bude tako, nego ga vuk pojede.
Pouna pria
u, vrlo tuno, itd.
Negativno udeavanje je majuni psiholoki temelj "Pee i vuka".
euo
aPodraaji, kao to su boj
a, rije, slika ili zvuk, djeluju kao vikanje "To je vuk!". Mozak radi
ono to su
napravili seljani i inhibirn je za reakcije na besmislene poticaje, a
inhibicij
a ulazi u igru nakon samo jednog vikanja. Samo to nitko ne bude
pojeden.
Na djelu
Negativno udeavanje se moe utvrditi samo eksperimentima s
eo
preciznim vremenskim sli
ajedom - efekt nije snaan, ali je demonstriran u mnogim situacijama.
Pogledajte karticu na slici 3-9 i na glas recite to je nacrtano sivom
bojom r to bre
omoete.
eSlika 3-9. Primjer kartice za negativno udeavanje
ae
Sada ro pogledajte sliku 3-10 i napravite istu stvar: to bre moete na glas
recite to je
nacrtano sivom bojom.
Slika 3-10. Sljedea kartica u nizu
Moda e vam biti malo tee raspoznati to je na drugoj kartici, iako se
oe
razlika u vre
menu reakcije zapravo vidi tek u kontroliranoj situaciji. I na jednoj i
na drugo
ej kartici treba prepoznati sivi crte i zanemariti crni, a da biste ga
zanemarili
epotiskujete i crnu boju i crni crte. Ako je slika koju trebate
identificirati na
drugoj kartici jednaka /po nekom kriteriju, op. prev./ onoj na prvoj
kartici, ka
o u ovom sluaju, drugi put e vam za to trebati malo vie vremena. Va
ia
mozak djeluj
e kao seljani kad su drugi put uli Peu kako vie "To je vuk!" - opet
su ustali
iiz kreveta, ali im je trebalo malo vie da se obuku.
Kako to radi
eNegativno udeavanje otkriveno je u mnogo irem rasponu situacija
nego to je preklapa
nje dvaju obojanih crtea. U tom sluaju negativno je udeen jedan od
e-
ecrtea. Ali ako
eksperiment postavite tako da se jedno obiljeje odabire nautrb
eu
odrugoga, moete dobi
ti negativno udeavanje za boju, poloaj ili oblik. Potrebno je samo da
eo
vam eljeno ob
eiljeje bude u vidnom polju, ali aktivno zanemareno, i sljedei put e
vam trebati
malo vie vremena da obratite panju na njega.
ia
Neobino u je to to ste se kod kartica kojima smo se maloprije posluili
koncentriral
ei na boju crtea (siva ili crna) pa ste zanemarivali crnu ... ali negativno
eudeavan
je je nastupilo i za samu sliku. ak niste morali svjesno ignoi nali
crie-.-. in
eet nju, jer ste mogli jednostavno gledati kroz crni crte a 011 e svejei h
n > In
o potisnut.
trik #42
ae
aTo se, u ekstremnijem sluaju, dogaa i kod sljepoe nepanje [trik
#40]. Koncentr
eirate se na odreeni skup obiljeja (bijele majice, brzo gibanje), pa
implicitno i
gnorirate sve to je u crnoj boji i giba se sporo - i to je razlog zbog
kojeg ne p
rimjeujete majmuna nasred koarkakog terena. Zanemarujete obiljeja,
oae
a ne same objek
te.
Zato dolazi do negativnog udeavanja, dobro se vidi na primjeru
ae
majmuna na koarkakom
oa
aterenu [trik #41]. Resursi panje su oskudni i jednostavno ih nema
dovoljno da bi
aih mogao zauzeti ba svaki dogaaj. Potrebna nam je mogunost da
izbjegnemo majmun
oovo ometanje ako se hoemo koncentrirati na koarku. Upravo
sposobnost da potisnem
o percepciju ini neku radnju istinski namjernom, tj. voljnom ili
kontroliranom.
1
Dogaa se, naime, to da se panja alocira na jedan skup obiljeja i
ae
pritom se selekt
ivno iskljui za potencijalne smetnje. Ta funkcija inhibicije je, osim
toga, i p
rilino nemarna pa se grupi za ignoriranje dodaje svako odbaeno
eobiljeje, neovis
no o tome je li relevantno za eljeni zadatak. Izgleda kao klavir?
Zanemari. Crne
je boje? Zanemari. Kontekstualne informacije, fokusirali se na njih ili
ne, poti
iskuju se i trebat e vam vie vremena da ih primijetiti kad se drugi put
pojave. O
biljeja ostaju u grupi za ignoriranje mnogo due nego to bi morala.
eu
Njihovi se trago
vi mogu nai ne sekundama, nego danima pa ak i tjednima poslije.2
(To je sluajno i dokaz da - barem u poetku - objekte percipiramo kao
skupine o
ebiljeja koja se mogu odvojeno percipirati i potisnuti.)
eU stanovitom smislu, negativno udeavanje obavlja slinu selektivnu
funkciju i za
afokusiranje panje. Ono smanjuje koliinu percepcija koje dospijevaju
u svijest i
na koje se moe reagirati. Odjek filtriranja informacija moete osjetiti i u
oo
svakodn
evnom ivotu: brzo nauite koji zvukovi pretkazuju kvar na
automobilu, a koji su i
relevantni. A tu su, naravno, i Pea i seljani. No, rije je o
dugotrajnim, veli
kim
e efektima. Iznenaujue je to negativno udeavanje koristi istu
strategiju, a dj
eluje vrlo brzo i gotovo potpuno automatski. Smanjivanje koliine
informacija po
inje trenutano i na potpuno predsvjesnoj razini.
eBiljeke
1. Pipper, S. P., Howard, L. A., & Houghton, G. (1999). Action-based
mechanisms
of attention. U G. W. Humphreys, J. Duncan, & A. Tre-isman (ur.),
Attention, Spa
ce and Action, 232-247. Oxford University Press.
Poboljajte vidnu panju pomou kompjuterskih igara
ja
2. Treisman, A. (1999). Feature binding, attention and object
perception. U G. W
. Humphreys, J. Duncan, & A. Treisman (ur.), Attention, Space and
Action, 232-24
7'. Oxford University Press.
Dodatna literatura
Damian, M. F. (2000). Semantic negative priming in picture
categorization and na
ming. Cognition, 76, B45-B55. Ovaj tipian i zanimljiv eksperiment
negativnog ud
eavanja dostupan je i na Internetu, na http://eis.bris.ac.uk/--
psmfed/papers/np.h
tml.
May, C. P., Kane, M. J., & Hasher, L. (1995). Determinants of
negative priming.
aPsychological Bulletin, 118, 35-54. U lanku se dubinski istrauju
mehanizmi koji
lee u pozadini negativnog udeavanja
ee
(http://www.psych.utoronto.ca/~hasher/abstract
s/may_ 95.htm).
aNralost, ne razumijem japanski pa ne mogu komentirati sadr aj uvoda
ar
eu negativno udea
avanje koji sam pronaao na http://www.
I.u-tokyo.ac.jp/AandC/HLV/DataBase/NP/intro.html, ali kartice s
preklapajuim ze
lenim i crvenim crteima su savreni primjeri negativnog udeavanja
ere
odreenih objekata
.
ja
Neka ogranienja brzine kojom se prebacujemo sa zadatka na zadatak
nisu fiksna.
oMoemo ih pomaknuti igranjem kompjuterskih pucaina u prvom licu.
aNae sposobnosti vidne obrade nisu vrsto ugraene i nepromjenjive
od roenja. Ogr
oanienja postoje, ali za mozak se moe rei sve osim da nije plastian.
eVjebom se m
jogu poboljati mehanizmi koji sortiraju i ureuju vidne informacije.
Jedna od akti
vnosti koje zahtijevaju vjebu mnogih vjetina ukljuenih u vidnu panju
eea
je igranje ko
mpjuterskih igara.
Koji je, dakle, uinak dugog igranja na kompjuteru? Shawn Green i
Daphne Bavelie
r sa Sveuilita u Rochesteru u dravi New York istraili su upravo to
ira
pitanje; rezult
ati su objavljeni u lanku pod naslovom Akcijske kompjuterske igre
mijenjaju vid
anu panju,1 dostupnom na adresi I iltp://
www.bcs.rochester.edu/people/daphne/visu
al.hlmltfvideo.
trik #43
ja
aSkraivanje treptaja panje
aUsporedbom treptaja panje kod ljudi koji su igrali kompjuterske igre
etiri dana
u tjednu tijekom est mjeseci i kod ljudi koji su ih igrali malo ili
nimalo, sazna
alo se da igrai imaju krai treptaj panje.
Treptaj panje nastupa kad pokuavamo uoiti vane predmete u slijedu
aua
sluajnih predme
ta koji se brzo mijenja. U biti, to je vrijeme potrebno za oporavak.
Recimo da i
mamo kompjutersku igru u kojoj kad se netko pojavi morate
prepoznati da li je li
k pozitivan ili negativan, i reagirati na odgovarajui nain. Veina
likova koji
ose pojave su dobri, a sve se dogaa maksimalnom brzinom koju moete
rizdrati pa rea
girate skoro automatski - a onda se odjednom pojavi negativac. Od
automatskog ig
ranja morate naglo dii negativca u svijest kako biste ga poslali u
mirovinu. Tr
eptaj panje kae da in dizanja u svijet stvara procijep koji traje pola
aa
sekunde, i
eza to vrijeme ete tee uoiti dolazak drugog negativca.
aOito je da e treptaj panje - to vrijeme oporavka - utjecati na rezultat
ako se
drugi negativac u brzom slijedu uspije provui i zadati udarac. To je
odlian po
ticaj da nekako skratite svoje vrijeme oporavka i to prije se vratite iz
naina i
agranja "ubij negativca" u nain "trai negativca".
aPovisivanje praga pri saimanju
Saimanje - broj objekata koje moete kvantificirati a da ih ne morate
ao
brojiti - dob
aar je nain da pojaate svoj kapacitet vidne panje. Dok pri brojanju
morate pogle
dati svaki predmet pojedinano i staviti mu mentalnu kvaicu,
asaimanjem hvatate s
ve predmete istodobno. To znai da morate u isto vrijeme obratiti
panju na vie obj
ai
ekata, to nije lako; zbog
0 dva uinka koja su razmatrali ve smo govorili drugdje u ovoj knjizi.
Treptaj
apanje [trik #39] je ono vrijeme od pola sekunde potrebno da
primijetite drugu met
au u slijedu mitraljiranja. A saimanje je alternativa brojanju kod vrlo
malih broj
aeva (etiri i manje). Ono predstavlja na gotovo trenutani mehanizam
za ocjenu br
oja objekata koje vidimo [trik #35]. Vjebom se moe i poboljati gornja
eoj
agranica saiman
aja i skratiti treptaj panje, to znai da emo moi istovremeno uoiti
ivie eljenih st
rvari, i da emo to moi uiniti bre.
etoga je maksimum najee oko etiri, iako toni prag izmjeren
eksperimentalno bla
igo varira ovisno o tome kako je osmiljen i izveden.
aU istraivanju Greena i Baveliera, prosjeni maksimalni broj predmeta
koje su neig
arai uspijevali saeti prije nego su poeli brojati bio je 3. Broj je bio
znaajno
vei i kod igraa: prosjek im je bio 4,9 - to je gotovo 50% vie.
aI opet, dobrobit od veeg kapaciteta vidne panje je oigledna ako
igrate brze kom
pjuterske igre. Trebate imati na oku sve to se dogaa na ekranu, ak i
onda (osob
ito onda) kad ste na granici sposobnosti.
Kako to radi
vUzevi u obzir razlike u odreenim mentalnim sposobnostima izmeu
igraa i neigra
oa, posumnjali bismo da su na djelu i drugi faktori. Moda su
jednostavno igrai os
obe koje imaju prirodno vei kapacitet panje (pazite, ne panje kao
aa
koncentracije n
ego sposobnosti da prate vei broj objekata na ekranu) pa gravitiraju
kompjuters
kim igrama.
Ne, nije tako. Posljednji eksperiment Greena i Baveliera bio je uzeti
dvije grup
e ljudi i dati im da deset dana igraju kompjuterske igre po sat vremena
dnevno.
Grupa koja je igrala klasinu igru slaganja elemenata Tetris nije
poboljala saiman
ja
aje niti je skratila treptaj panje. Usprkos tome to Tetris podrazumijeva
brzu motor
oiku kontrolu i svijest o prostoru, igranjem nije dolo ni do kakvog
jpoboljanja.
Meutim, grupa koja je igrala Medal of Honor: Allied Assault
(Electronic Arts, 2
a002), intenzivnu pucaku igru u prvom licu, uspijevala je saimati do
veeg broja
i bre se oporavljala od treptaja panje. Oni su izvjebali i poboljali i
raej
svoj kapacite
at vidne panje i vrijeme obrade u samo deset dana.
U ivotu
aRezultati Greena i Baveliera su znaajni jer procese poput saimanja
[trik #35] st
aalno koristimo u naoj percepciji svijeta. Prije nego percepcija dosegne
svjesnu p
anju, naa panja vrluda svijetom koji nas okruuje i asimilira
aaau
oinformacije. To moda jes
t prozaino, ali kad pogledate koliko je
13
ja
krumpira u ostavi, "jednostavno znate" koliko ih je ako koliina ne
aprelazi va pr
aag saimanja, a ako ga prijee morat ete ih svjesno izbrojiti.
aUzmimo treptaj panje, koji obino traje pola sekunde (kod starijih
osoba i dvostr
oukoo dulje). Za to vrijeme moe se desiti tota, osobito u ovom svijetu
zgusnutih info
rmacija: hoemo li propustiti susret s prijateljem s kojim se
mimoilazimo na uli
aci, ili previdjeti automobil na cesti? To su nae stalne percepcije svijeta,
koje
upravljaju naim djelovanjem. A ogranienja tih naveliko koritenih
ai
sposobnosti nisu
euklesana u kamen, nego ih je mogue izvjebati aktivnostima koje ih
jpoboljavaju: b
rzim kompjuterskim igrama.
Pada mi na pamet klasini lanak Douglasa Engelbarta naslovljen
j"Poboljanje ljuds
kog intelekta"2 o njegovoj vjeri u mo kompjutera. Pisao ga je 1962.
godine, dav
no prije PC-a, a tvrdio je da je bolje poboljati i olakati sitnice koje
jk
inimo sva
ukodnevno nego pokuati zamijeniti cijela zaposlenja monolitnim
strojevima. Stroj z
a pisanje romana, ako ga ikada izume, samo bi automatizirao proces
pisanja roman
ja, i bio bi ogranien na romane. Ali malo poboljanje olovke,
primjerice, ima veli
jk uinak: poboljat e se svaki posao u kojem se koristi olovka, bilo to
pisanje r
omana, novina ili biljeki. Ope poboljanje do kojeg dovodi ta
ej
hipotetika bolja ol
ovka lei u naim osnovnim sposobnostima, ne samo u pisanju romana.
ea
Te se ideje Enge
lbart i drao: kompjuterski mi (njegov izum) malo je, ali sveobuhvatno
ri
apoveao nau s
posobnost rada s raunalima.
Saimanje je poput olovke svijesti. Saimanje nije odgovorno za nau
aaa
sposobnost tek u
nekom odreenom zadatku (kao to je pisanje romana), ono je
ukljueno u sve one sp
osobnosti u kojima moramo usmjeriti vidnu panju na vie od jednog
ai
predmeta istovrem
oeno. injenica da jednu tako temeljnu sposobnost moemo makar malo
jpoboljati je zna
oajna, osobito imajui u vidu da se to moe postii igranjem
kompjuterskih pucain
a u prvom licu. Stvaranje bolje olovke je velika stvar.
/7/eske
1. Green, C. S., & Bavelier, D. (2003). Action video game modifies
visual attent
ion. Nature, 432, 534-537.
2. Engelbart, D. (1962). Augmenting human intellect: a conceptual
framework. la
onak moete proitati na http://www.bootstrap.
org/augdocs/friedewald030402/augment
inghumanintellect/ ahi62index.html.
etvrto poglavlje: Sluh i jezik
trikovi
# 44-52
Nae ui nisu tek "oi za zvukove". Zvuk sadri sasvim drukije
aur
informacije o svijetu
enego svjetlo. Svjetlo obino traje, dok se zvuk javlja kad se neto
mijenja: kad n
eto vibrira, sudara se, giba, lomi, eksplodira! Sluh je osjet dogaaja a
ne prizo
ra. Sluni sustav stoga obrauje slune informacije znatno drukije nego
uu
to vidni sus
tav obrauje vidne informacije: dok je dominantna uloga vida saznati
egdje se neto
enalazi, dominantna uloga sluha je saznati da se neto dogodilo [trik
#44].
Sluh je prvo osjetilo koje se razvije u maternici. Podruja mozga koja
se bave s
rluhom prva zavravaju razvojni proces zvan mijelinacija, u kojem se
"na neuronske "i
rce" nanosi zavrni sloj masnih obloga koje izoliraju neurone i
ubrzavaju njihove e
rlektrine signale. Nasuprot tome, vidni sustav napravi zavrni korak
mijelinacije
tek nekoliko mjeseci nakon roenja.
Kad gubimo svijest, zadnji e nestati osjet sluha (kad padate u san,
druga osjet
rila zamiru a sluh se nekako zadrava), a kad se osvijestimo prvi e se
povratiti.
Mi smo vizualna stvorenja, ali zvukom uvijek nadziremo svijet oko
sebe u svih 36
0 stupnjeva. To je osjet koji nadograuje na vidni doivljaj - film bez
ao
glazbe je n
eobino dosadan, iako glazbu rijetko primjeujemo. Osvrnut emo se
na to kako u
ejemo neka obiljeja glazbene podloge, kao to su stereo zvuk [trik #45]
i visina ton
a [trik #46].
I naravno, sluh je osjetilo jezika. Trikovi u ovom poglavlju pokazuju
kako ne u
jemo samo fizike zvukove nego znaenja koja oni prenose [trik #49],
ak i na sa
mom pragu percepcije [trik #48]. Kao to je to sluaj i s vidom, ono to
odoivljavamo
i aao
ono to postoji fiziki nije ba sasvim isto. Na je doivljaj korisna
zvuna konstruk
acija koju je sastavio na mozak.
Odreivanje vremena pomou sluha
Zavrit emo istraujui tri aspekta razumijevanja jezika: skrivenu
ra
zvunu simboliku
rijei [trik #50], nain na koji razdvajamo reenice u fraze [trik #51], i
kako
tono ztane to znae ove rijei [trik #52].
Sluh je specijalizirano osjetilo za prikupljanje informacija iz etvrte
dimenzij
e.
trik #44
Ako nam vid omoguuje da vidimo gdje se neto nalazi, sluh nam kae
ea
kada se to dogod
ilo. Vremenska razluivost sluha je znatno bolja nego kod vida.
Kinematografski
zaslon s 24 sliice u sekundi izgleda kao stalna slika, a ne kao 24
kratkotrajne
sliice. Naprotiv, 24 klika u sekundi zvui kao puno klikova - nee se
stopiti
u jedan stalni ton.
Na djelu
uPosluajte ove tri zvune datoteke:
24 klika u sekundi, trajanje 3 sekunde (http://www.mindhacks.
com/book/44/24Hz.m
p3; MP3)
48 klikova u sekundi, trajanje 3 sekunde (http://www.mindhacks.
com/book/44/48Hz
.mp3; MP3)
96 klikova u sekundi, trajanje 3 sekunde (http://www.mindhacks.
com/book/44/96Hz
.mp3; MP3)
Pri frekvenciji od 24 sliice u sekundi, film se stapa u stalnu sliku. Pri
24 kl
rika u sekundi, zvuk percipirate kao zasebne klikove. etiri puta bre i
dalje ete
outi isprekidan zvuk. Moda neete moi izbrojati klikove, ali ete
znati da se z
vuk sastoji od puno malih klikova, a ne od neprekidnog huka. Ta
"treperavost" zv
uka zadrava se do frekvencija viih od vizualne treperavosti, prije
ri
nego se konano
integrira u neprekidni percept.
trik #44
Kako to radi
Specijalizacija za odreivanje vremena evidentna je u mnogim
udijelovima slunog su
ustava. Ipak, tu je kljuno ustrojstvo zvunog receptora (uiju). U oku,
svjetlo se
pretvara u ivane impulse sporim kemijskim procesom u
receptorskim stanicama. U
uhu se pak zvuk pretvara u ivane impulse pomou brzog
mehanikog sustava.
Zvune vibracije putuju slunom cijevi i prenose se siunim usnim
uu
koicama na punicu,
ou
-djelo precizne mehanike u unutarnjem uhu. Pu-nica obavlja analizu
frekvencija do
laznog
u zvuka, i to ne ivanim sklopovima nego mehaniki. U punici
se nalazi bazila
rna membrana, koja zbog svoje postupno sve manje debljine vibrira
razliitim fre
kvencijama na razliitim mjestima. Tu se, na bazilarnoj membrani,
zvune informa
cije pretvaraju u ivane signale, a ak se i to obavlja mehaniki, a ne
kemijski.
Du bazilarne membrane smjeteni su receptori, stanice s dlaicama,
ue
utakozvane slune
strune. One su prekrivene tankim vlaknima, koje povezuju mali
filamenti. Kad gib
anje bazilarne membrane pogura dlaice, filamenti se istegnu i poput
konopaca ko
ji otvaraju vrata otvaraju mnoge sitne kanalie na dlaicama.
Elektrino nabijen
ui atomi u okolnoj tekuini tada pojure u slune strune i tako zvuk
postaje elektri
citet, materinjski jezik mozga. ak i pokreti reda veliine atoma
dovoljni su da
potaknu reakciju. A za zvukove niske frekvencije (do 1500 ciklusa u
sekundi), s
ovaki ciklus zvuka moe potaknuti zasebnu skupinu elektrinih pulsova.
iZa vie frekve
ncije ne kodiraju se pojedinani ciklusi nego njihov prosjeni
ointenzitet. Modane
stanice koje primaju vremenske ulazne podatke zvuka mogu izbijati
rbre od svih dr
ugih neurona, do ak 500 puta u sekundi.
Takav ustroj znai da je sluni sustav precizno badaren za informacije o
ua
frekvencij
ri i vremenu sadrane u zvunim valovima. Njime se mogu prikazati
zvukovi u rasponu
od 20 Hz (1 Hz je jedan otkucaj u sekundi), dakle izrazito niski, pa sve
do vis
okih 20000 Hz. Vremenska osjetljivost je izvanredna; meu
ozvukovima moemo detekti
irati periode tiine u trajanju od 1 milisekunde (tisuinke sekunde).
Usporedite to
s naim vidnim sustavom, koji treba biti izloen nekoj slici oko 30
ao
milisekundi da
bi takav ulazni podatak prenio u svijest. Nadalje, zahvaljujui
specijaliziranim
sustavima u uhu i mozgu, vremenska usklaenost uiju je jo
uo
fascinantnija. Ako zvuk
stigne u jedno uho samo 20 mikrosekundi (milijuntih dijelova
sekunde) prije neg
outo stigne u drugo, etektirat e se i ta majuna razlika [trik #45],
Usporedbe ra
di. i reptaj oka ima trajanje reda veliina 100000 mikrosekundi, dakle
5001) put
a sporije.
Odreivanje smjera dolaska zvuka
Iako vid dominira mnogim drugim osjetima u uvjetima nesuglasnih
informacija [tri
k #53], imajui u vidu osjetljivost naih uiju, ne udi to sluh
au
prevladava nad vidom
kad je rije o odreivanju vremenskog slijeda dogaaja.
iTa nam je osjetljivost na vrijeme viestruko korisna - osobito kad
uivamo u glazbi
eili kad nas dolazak novog zvuka upozorava da se negdje neto
promijenilo.
trik #45
Ui nam omoguuju da saznamo priblino iz kojeg smjera dolazi zvuk.
Ui
Neki zvukovi, ka
o to je jeka, nisu uvijek informativni pa imamo i mehanizam kojim ih
filtriramo.
eGlavna svrha sluha je odreivanje mjesta na kojem se neto nalazi.
Neu-roznanstven
ici koji se bave sluhom imaju jednu analogiju koja daje dobru
dpredodbu o tome kol
eiko je taj posao teak. Informacijsko usko grlo vidnog sustava su
ganglijske stani
ce koje povezuju oi s mozgom [trik #13]. U svakom oku ih je oko
milijun, to zna
ai daje naem vidnom sustavu na raspolaganju oko dva milijuna
informacijskih kanala
kako bi odredio gdje se neto nalazi. Usko grlo sluha pak sadri samo
er
dva kanala: p
o jedan bubnji u svakom uhu. Locirati zvuk pomou vibracija koje
stiu u ui teko je
iue
kao odrediti koliko je amaca na jezeru i gdje se nalaze, a samo
egledajui mreka
enje vode u dva kanala iskopanih na rubu jezera. Prilino teko.
Da bi rijeio taj problem, mozak se slui brojnim znakovima. Zvuk e
eu
istii do blieg u
oha prije nego do daljeg, a razlika u vremenu ovisit e i poloaju izvora
zvuka. Ta
uj znak se naziva razlika u interauralnom (tj. meu-unom) vremenu.
Osim toga, zvuk
ie biti intenzivniji na bliem nego na daljem uhu. Taj znak se zove
razlika u int
erauralnoj glasnoi. I jedan i drugi se koriste pri lokalizaciji zvukova
na hori
azontalnoj ravnini: vremenska razlika (kanjenje) za zvukove niske
frekvencije, a r
azlika u glasnoi (intenzitetu) za zvukove visoke frekvencije
(maloprije reeno
zove se dupleks teorija lokalizacije zvuka).
oZa odreivanje poloaja zvukova na okomitoj ravnini koriste se drugi
znakovi, oni
u zvunom spektru (spektralni znakovi). Smjer iz kojeg zvuk dolazi
utjee na na
uin na koji e ga odbiti vanjsko uho (vanjske ui vidimo i obino ih
zovemo jednost
uavno "ui"). Ovisno o smjeru zvuka,
Na djelu
oJeka je jo jedan faktor smetnje, i kad vidimo kako se nosimo s njome
moi emo do
bro osjetiti koliko je sloen posao lokalizacije zvuka. Veina okolia u
oi
kojima se n
alazimo - ne samo dvorane poput piljskih nego i sobe u stanovima -
stvaraju jeku.
eOtkriti otkud dolazi pojedinani zvuk i samo je po sebi dovoljno teko,
a tek kad
treba prepoznati koji su zvukovi izvorni a koji su njihovi odjeci (a svi
dolaze
iz razliitih smjerova)... Smetnje koje nastaju uslijed tih anomalnih
opoloaja uk
ulanja poseban mehanizam u slunom sustavu.
Odjeci koji stiu do naih uiju u vrlo kratkom intervalu grupiraju se s
iau
izvornim zvuk
om, koji stie prvi. Mozak itavu grupu smjeta na osnovi samo prvog
ie
lana. To se li
jepo vidi kod fenomena zvanog Haasov efekt, koji je poznat i kao
naelo predvodn
ika ili efekt prvenstva.
Haasov efekt djeluje ispod praga od oko 30-50 milisekundi izmeu
prethodnog i sl
jedeeg zvuka. Ako je meu zvukovima dovoljan razmak, iznad praga,
ut ete ih k
ao dva zvuka koji dolaze s dva mjesta, kako biste i trebali. To se
tradicionalno
zove jeka. Ako sami stvarate odjeke, poevi s kanjenjem veim od
va
praga i smanjuju
i ga do ispod praga, ut ete kako se ukljuuje mehanizam koji se
bavi jekom.
Demonstraciju Haasovog efekta moete napraviti tako da pljee-te
oe
dlanovima pred nek
im velikim zidom.1 Stanite na oko deset metara od zida i pljesnite. S
ove udalje
nosti, odjek pljeska vaih dlanova stii e vam do uiju vie od 50
aui
milisekundi nakon
izvornog zvuka pljeska. ut ete dva zvuka.
Sada se pribliite zidu, i dalje pljeui. Na oko pet metara - kad vam
ie
odjek bude s
tizao do uiju za manje od 50 ms nakon izvornog zvuka pljeska - vie
ui
neete uti zvu
k kako dolazi s dva mjesta. Poloaj jeke spojio se s poloajem izvornog
oo
zvuka; sada
se ini da oba zvuka stiu kao jedan jedini, i to iz smjera vaeg izvornog
ia
pljeska.
Na djelu je efekt prvenstva,
ipojaavaju se ili utiavaju razliite zvune frekvencije. Spektralni
znakovi dobiv
aju na upotrebljivosti i injenicom da nam lijevo i desno uho nije
sasvim isto p
a razliito iskrivljuju zvune vibracije.
Glavni znak je razlika u interauralnom vremenu. Taj znak dominira
drugima u slu
uaju neslaganja. Spektralni znakovi, koji pruaju informacije o elevaciji
(gornjem/
donjem poloaju), nisu tako precizni i esto navode na greke.
oe
ato je tek jedan od mehanizama koji nam pomou odrediti poloaj
ao
izvora zvukova.
Kako to radi
Poetni izrauni ukljueni u lokalizaciju zvukova odvijaju se u
omodanom deblu, u
podruju zanimljivog imena "gornja oliva" /lat. oliva = maslina, prev./.
Budui
oda se posao lokalizacije obavlja u modanom deblu, na iznenaujue
azvukove nae se t
aijelo ili glava mogu brzo okrenuti kako bismo stavili u pogon nae
osjetilo najve
e razluivosti, vid, i otkrili to se dogaa. Takva brzina reakcije ne bi
bila mog
ua da se informacije iz oba uha integriraju u kasnijem dijelu obrade.
Klasini model obrade interauralnih razlika u vremenu dolaska zove
se Jeffressov
model, prikazan na slici 4-1. ivane stanice u srednjem mozgu
oukazuju na poloaj z
vuka tako to izbijaju reagirajui na zvuk, a svaki neuron dobiva
ulazne podatke o
izvukovima iz oba uha. Najvie izbijaju neuroni koji primaju signal iz
oba uha ist
ovremeno. Budui da su najaktivniji kad su ulazni podaci s obje strane
sinkroniz
irani, nazivaju se detektori istodobnosti.
Neuroni koji detektiraju istodobnost
Ulazni podaci iz desnog uha
oSlika 4-1. Neuroni koji se koriste pri izraunavanju poloaja zvuka
izbijaju kad u
lazni podaci iz lijevog i desnog uha stiu istodobno. Razlike u kanjenju
ia
prikazane
udu poveznica znae da razliita vremena dolaska signala iz lijevog,
odnosno desno
g uha aktiviraju razliite neurone.
Zamislite da zvuk stie s lijeve strane i stie do vaeg desnog uha s
iia
amalim zakanjenjem
a. Kako to e neuron primiti oba signala istovremeno? Objanjenje je to
to se signal
iz lijevog uha negdje u mozgu usporava kako bi tono nadoknadio
akanjenje signala
iz desnog uha. .Icffressov model
rpretpostavlja da mozak sadri sklop detektora istodobnosti, od kojih je
svaki odgo
avoran za odreeno zakanjenje signala iz obiju strana. Na taj bi se
nain svaki mo
gui poloaj mogao reprezentirati aktivnou neurona s odgovarajuim
oo
augraenim kanjen
jem.
Jeffressov model moda nije posve toan. Najvie neurobi-olokih
oio
dokaza koji govore nj
aemu u prilog dolazi iz istraivanja na kukuvijama, koje mogu locirati
plijen u pot
punom mraku. Dokazi prikupljeni na malim sisavcima sugeriraju da
osu moda na djelu
i drugi mehanizmi.2
Lokalizacija pomou razlike u interauralnom vremenu dolaska nije
jednoznana jer
zvukovi ne moraju biti na horizontalnoj ravnini - mogu dolaziti
odsprijeda, odo
straga, odozgo, ili odozdo. Zvuk koji dolazi vama odsprijeda desno, u
avaoj visini
, pod kutom od 33, to se tie interaural-nih razlika u vremenu
dolaska i intenzi
tetu zvuat e potpuno isto kao isti takav zvuk koji dolazi vama
odostraga desno
pod kutom od 33, ili odozgo desno pod kutom od 33. Kad je rije o
tome kamo
oete smjestiti zvuk, postoji, dakle, "stoac nedoumice", to je prikazano
na slici 4-
u2. Da bi ste umanjili neizvjesnost, obino ete se moi posluiti i
drugim znakovi
uma, na primjer iskrivljenjem zvuka nastalim zbog oblika uiju
(spektralnim znakovi
ma).
Slika 4-2. Zvukovi s povrine "stoca nedoumice" stvaraju istu razliku u
ro
interauraln
om vremenu dolaska i zato se ne lokaliziraju jednoznano.
U ivotu
ito je u zvuku vke informacija, lake ga je lokalizirati. Lake je
ikk
lokalizirati i zvuko
rve koji sadre razliite frekvencije. Upravo je to razlog zbog kojeg se
danas sire
nama na vozilima hitne pomoi i vatrogasaca dodaje bijeli um, koji
rsadri sve f n-k
vencije u istom omjeru,1' za razliku od istih 11 'i i ova koji su se
koristili
i ikada.
eBiljeke
1. Na ideji o pljeskanju pred zidom zahvalni smo Geoffu Martinu i
njegovoj web s
tranici na adresi http://www.tonmeister.ca/main/text-book/.
2. McAlpine, D., & Grothe, B. (2003), Sound localization and delay
lines -Do mam
mals fit the model? Trends in Neurosciences, 26(7), 347-350.
3. "Siren Sounds: Do They Actually Contribute to Traffic Accidents?"
(http://www
.soundalert.com/pdfs/impact.pdf).
4. Montgomerie, R., & Weatherhead, P. J. (1997). How robins find
worms. Animal B
ehaviour, 54,137-143.
Dodatna literaturo
Moore, B. C. J. (1997). An Introduction to the Psychology of
Hearing. New York:
Academic Press.
Ako nosite slualice ne dobivate spektralne znakove iz vanjskih uiju pa
uu
one moete lok
alizirati zvukove na okomitoj ravnini (gore/dolje). Nemate ni
informacije po koj
iima biste odluili stie li zvuk odsprijeda ili odostraga.
ak i bez slualica, naa sposobnost lokalizacije po okomitoj ravnini je
ua
prilino sl
iaba. Zato vam zvukovi koji stiu odozdo i odostraga (ako, primjerice,
stojite na b
ialkonu) mogu zvuati kao da dolaze ravno odostraga. Polazite pri
lokalizaciji zvu
akova nam je da dolaze ili sa sredine lijevo ili sa sredine desno od naih
uiju - ta
opa pretpostavka je dostatna da znamo kamo okrenuti glavu, ali
ivieznanost i da
lje ostaje i onemoguuje nam precizniju lokalizaciju.
Nepostojanje jednoznanosti kod sluha razlog je zbog kojeg naginje-
mo glavu kad
sluamo. Izvodei vie oitanja izvora zvuka, vieznane informacije se
uii
preklapaju i s
tvaraju kompozitni, interpolirani skup dokaznog materijala o mjestu s
kojeg dola
zi zvuk. (A ako vidite pticu kako klima glavom kad gleda u tlo, ona
radi istu st
uvar dok slua nekog crvia.4)
iSluh ipak daje pribline ali brze informacije o mjestu s kojeg dolazi
zvuk. To je
dovoljno da bismo se mogli okrenuti prema izvoru ili obraditi zvuk na
drugi nai
n, ovisno o tome odakle dolazi [trik #54].
Odredite visinu tona
'trik #46
aZato uope percipiramo visinu tonova je pria za sebe. Visina tona
postoji zato to
aje na mozak izraunava, a mora biti da za to ima razloga.
Svi su zvukovi vibracije u zraku. Razliite amplitude stvaraju razliite
intenzi
tete zvuka; razliite frekvencije vibracija stvaraju razliite visine
tonova. Pr
irodne zvukove obino tvore sloene vibracije na vie razliitih
oi
frekvencija. Na doivl
ao
jaj visine tona ovisi o ukupnom obrascu vibracija. No, visina kao
kvaliteta nije
ruvijek sadrana direktno u zvunim informacijama. Ona se mora
aizraunati. Na se mo
zak mora prilino potruditi da nam omogui percepciju visine tonova,
aali nije ba
posve jasno emu slui ta naa sposobnost. Prema jednoj teoriji, razlog
ua
zbog kojeg u
ope ujemo visinu tonova je povezanost visine tona s veliinom
objekta: velike
stvari najee imaju niu osnovnu frekvenciju od malih stvari.
ei
Visina zvuka kakvu je percipiramo temelji se na takozvanom
osnovnom tonu zvunog
vala. To je osnovna frekvencija kojom se vibracija ponavlja.
Normalno, zvuk pro
eizvodite tako da izazovete vibraciju (recimo, tako da u neto udarite).
Ovisno o t
ome a kako ste i to udarili (ukljuujui udaranje vaih glasnica rakom),
uspostavit
ete glavnu vibraciju - to je osnovni ton - koju e pratiti sekundarne
vibracije
ina viim frekvencijama, zvane harmonici. Harmonici vibriraju na
frekvencijama koje
isu cjelobrojni viekratnici frekvencije osnovice (tako bi za osnovicu od
4 Hz har
monik mogao biti 8 Hz i 12 Hz, ali ne 10 Hz). Visina tona zvukova
koje ujemo te
melji se samo na frekvenciji osnovice; koliko god bilo harmonika,
visina ostaje
nepromijenjena.
Pritom je zapanjujue da ak i kad osnovica uope nije dio zvuka koji
ujemo, mi
i dalje visinu tona ujemo prema tome kakva bi osnovica trebala biti.
Osnovica
za zvuk koji se ponavlja etiri puta u sekundi, a sastoji se od
frekvencija na 8
Hz, 12 Hz i 16 Hz, tako iznosi 4 Hz, i ona odreuje na doivljaj visine
ao
tona.
Nije definitivno jasno kako to izvodimo, ali jedna teorija ide ovako1:
bazilarna
imembrana u unutarnjem uhu, reagirajui na vie sastavne frekvencije,
zbog svoje f
izike konstrukcije vibrira na frekvenciji osnovice. Jednako tako,
omozak moe kori
ustiti punicu - zbog njenog fizikog ustrojstva kao predmeta - da fiziki
reproduc
ira proraun potreban za otkrivanje osnovice zvunog vala. Taj
otkriveni osnovni
oton tada se moe uitati u sustav za obradu zvuka kao informacija
ravnopravna ost
alim
Kao daje djeli neuralne obrade procurio u fiziko ustrojstvo uha - to
je odlian
primjer za ono to neki nazivaju eksteligencijom, upotrebu svijeta
izvan mozga za
ispomo pri kognitivnom poslu.
Na djelu
Iluzija zvana "nedostajua osnovica" demonstrira kako se konstruiraju
zvukovi u
uhu. Uklanja se prvo osnovica, a zatim i harmonici, ali visina tona
ostaje nepro
umijenjena. Posluajte zvuk s adrese http://physics,mt-
su.edu/~wmr/julianna.html i
ut ete niz tonova. Iako donji harmonici nestaju, neete uti da se
zvuk povisu
je. Visina tona ostaje ista.3
Kako to radi
Nain izraunavanja visine tona iz tonova s vie harmonika posluit e
iu
nam za stvara
nje iluzije u kojoj se ini da se ton kontinuirano povisuje, dakle bez
zastajkiv
uanja i padova visine. Posluajte iluziju kontinuiranog povisivanja tona i
pogledaj
te ilustraciju konstrukcije toga zvuka na http:// www.kyushu-
id.ac.jp/~ynhome/EN
G/Demo/2nd/05.html#20.
iSvaki ton je sastavljen od vie tonova s razliitim harmonicima.
Frekvencija harmo
nika poveava se sa svakim sljedeim tonom. Budui da harmonika
iima vie i stoje u
ipravilnim razmacima, mogu se kontinuirano povisivati. Najvii e
nestajati kako b
udu stizali do kraja frekvencijskog raspona koji pokrivaju ti tonovi, a
umjesto
injih e se na najniim frekvencijama pojavljivati novi harmonici.
Budui da svaki
pomak izgleda kao korak na normalnoj ljestvici, mozak vam daje
odoivljaj tona koji
ose ikontinuirano povisuje. Doivljaj se pojaava time to su najnia i
inajvia sastavnic
ia svakog tona tie, pa granice frekvencija itavog zvuka postaju
nejasne.4
eBiljeke
1. U rekonstruiranje osnovnog tona iz harmonika ukljueni su i drugi
mehanizmi n
euralne obrade. Dvije su glavne teorije o njima. Jedna podrazumijeva
prepoznavan
je obrazaca aktivnosti receptorskih stani ca koje se nalaze du punice, a
uu
druga vre
menski raspored reakcija tih stanica.
eSauvajte ravnoteu
trik #47
2. McAlpine, D. (2004). Neural sensitivity in the inferior colliculus:
Evidence
for the role of cochlear distorsions. Journal of Neuropsychology,
92(3), 1295-13
11.
3. Iluzija nedostajueg osnovnog tona postoji i u percepciji kretanja.
Vidi http
://www.umaine.edu/visualperception/summer.
u4. Stranica s demonstracijama slunih iluzija i trikovima Yoshitake Na-
kajime (htt
p://www.kyushu-id.ac.jp/~ynhome/ENG/Demo/illusi-ons2nd.html)
fantastina je zbir
ka slunih iluzija, a sadri i primjere i grafika objanjenja. Moj favorit
ura
je Melodij
ia tiina ("Melody of Silences",
http://133.5.113.80/~ynhome/ENG/Demo/2nd/03. html)
.
e"trik "i Sauvajte ravnoteu
#47 J
Uho ne slui samo za sluanje; treba nam i za odravanje ravnotee.
uure
uSluh nije jedina funkcija unutarnjeg uha. U njemu su i polukruni
kanali ispunjeni
tekuinom, koji reprezentiraju vodoravnu i okomitu ravninu u
prostoru, te kojim
a mjerimo ubrzanje u glavi. Uz njihovu pomo na nam vestibularni
rsustav odrava rav
enoteu.
oUoite da ovaj sustav moe detektirati samo ubrzavanje i usporavanje,
a ne i kreta
nje. To objanjava zato se moemo prevariti da se sami gibamo ako se
aao
veliki dio vidno
g polja kree u istom smjeru - na primjer, kad sjedimo u vlaku a
susjedni vlak p
eolazi s perona, imamo dojam da smo se mi pokrenuli. Kad se neto
sporo pokree, in
oformacije o ubrzanju su preslabe pa moemo pomisliti da smo se
pokrenuli sami.
I
Dobro je da ovaj sustav detektira samo ubrzanje, a ne apsolutno
gibanje, jer bis
omo inae osjeali kako se gibamo 70000 milja na sat oko sunca. Ili, jo
gore, izra
vno bismo osjeali relativnost - a tada bi stvari postaje vrlo
zbunjujue.
-T. S. _J
eSauvajte ravnoteu
Na djelu
uSljedei put kad se budete vozili vlakom, pokuajte iskoristiti svoju
slijepu pjeg
u za gibanje. Zatvorite oi i fokusirajte se na ljuljanje vlaka. Iako
promjenu u
opostraninom gibanju moete osjetiti, bez vizualnih informacija - a vlak
ne uspor
ava niti ubrzava - nemate nikakvih informacija (osim onih upamenih)
koji bi vam
rekle u kojem smjeru putujete. Zamislite da se vanjski svijet kree
suprotnim s
umjerom. Pokuajte nakratko halucinirati da putujete vrlo brzo u
suprotnom smjeru.
Oito, ovaj trik funkcionira najbolje vlakovima koji se gibaju vrlo
glatko, pa
ie itatelji u Japanu imati najvie sree.
Kako to radi
aSvaka promjena nae brzine uzrokuje kretanje tekuine u kanalima
vesti-bularnog ap
arata, r to savija stanice s dlaicama na povrini kanala (one
funkcioniraju jednako
ukao stanice s dlaicama koje detektiraju zvune valove u punici, osim
to detektira
ju distorziju u tekuini, a ne u zraku). Zatim se vestibularnim ivcem
alju signali
u mozak, gdje se koriste za podeavanje ravnotee i upozoravanje o
ee
promjenama u kre
tanju.
Uslijed disfunkcije vestibularnog sustava ili dispariteta informacija u
vidnom i
ovestibularnom sustavu moe doi do osjeaja munine. Kod munine
pri putovanju i
morske bolesti, osjeate gibanje ali vizualni svijet vidite kao
konstantan (u au
tomobilu ili na brodu). Kod vrtoglavice ne osjeate gibanje a vidite da
se vizua
rlni svijet kree puno bre nego to bi trebao - naime, zbog paralakse
mali pokreti g
lave stvaraju velike razlike izmeu pogleda na stopala i pogleda na
ono oko njih
o. (Vrtoglavica je sloenija i ne radi se samo o neusklaenosti
vestibularne i vizu
alne detekcije gibanja, ali to je dio prie.)
aZbog toga vam, ako osjeate da e vam biti muno, pomae ako
usmjerite pogled na n
aeku toku koja se kree, u sluaju da se gibate vi a va vizualni svijet je
nepomi
aan (npr. horizont ako ste na brodu). Ali ako mirujete a giba se va
vizualni svij
et, onda je najbolje zatvoriti oi (ako imate vrtoglavicu ili gledate film
sniml
jen tako da dovodi do munine).
Detektirajte zvuk na granici sigurnosti
trik #48
eTo znai da bi mi se nakon filma Vjetica iz Blaira vjerojatno manje
povraalo da
sam ga gledao s vibrirajue stolice.
-T. S. _J
trik #48
oMoete li raspoznati signal od uma? Pravilnosti su esto duboko
skrivene, ali ih pr
eonalazimo iznenaujue vjeto.
Percepcijske sposobnosti i osjetima pronicavost razlikuju se od osobe
do osobe,
pa na prag detekcije slabih ili vieznanih podraaja znaajno varira.
aia
Mozak osobito
euspjeno pronalazi smisao u zbrkanim podacima i esto uspijeva
prepoznati znaenje
ji u najumnijoj okolini, filtrirajui kaotine pozadinske umove kako bi
probrao i
najslabiji signal.
Na djelu
aU zvunoj datoteci na web stranici nae knjige (http://www.mindhacks.
com/book/48/
owhitechristmas.mp3: MP3) skriven je ulomak pjesme Bijeli Boi
Binga Crosbyja. Zvu
k traje 30 sekundi i uglavnom se sastoji od uma pa ete morati
upozorno sluati da b
iste detektirali kada poinje pjesma. Pjesma e nekad zapoeti u prvih,
nekad u
adrugih a nekad u treih 10 sekundi i bit e vrlo tiha pa budite paljivi.
Iz ovog ete trika izvui vie ako posluate zvuk prije nego saznate
iu
kako smo sakril
i glazbu, pa preporuujemo da dotad ne prelazite na itanje sljedeeg
odjeljka.
trik #48
Kako to radi
oAko ste uspjeli uti malo Bijelog Boia na umnoj pozadini, eka vas
iznenaenje. U
datoteci je isti um, i nema ni traga Crosbvjevoj pjesmi, iako smo
vam to bili o
ubeali (a ako ovo itate a da je niste posluali, isprobajte trik na nekom
drugom)
. Vjerojatno nee svatko detektirati smislene zvukove na umnoj
pozadini, ali istr
aivanja su pokazala da stvar djeluje na odreenom dijelu populacije.
Prema Mercke
lbachu i van de Venu,1 u njihovom je eksperimentu gotovo treina
studenata izjav
ila da su uli Bijeli Boi sluajui slian umni zvuk.
ou
aMnogo se raspravljalo o tome zato se to dogaa i kakva bi se svojstva
mogla povez
ati s tendencijom da se detektira znaenje u nasuminim obrascima. U
spomenutoj
astudiji autori su otkrili da je ta sposobnost izraeno jako povezana s
podlonou mati
ooa
- s bogatstvom i uestalosti matovitosti - i s podlonou haluciniranju -
aoo
ivosti pre
dodbi i neobinih perceptivnih doivljaja. Ako ste vi, ili netko drugi
do
koga ste tes
otirali,
e uli Bijeli Boi u umu i sada se brinete da neto nije u redu, za to
nemate
razloga. Tendencije koje su izmjerili Merckelbach i van de Ven bile su
vrlo blag
e i svakako nisu marker bilo ega abnormalnog (uostalom, radi se o
treini svih
ispitanika!), i svi mi u nekoj mjeri haluciniramo (ne vidjeti slijepu
pjegu oka
[trik #16] je jedna vrsta halucinacije).
Meutim, postoje dokazi da ljudi koji vjeruju u odreene paranor-
malne fenomene
eee pronalaze uzorke u nestrukturiranim podacima. Brugger i
suradnici2 su otkril
ei da ljudi koji vjeruju u vanosjetilnu percepciju ee otkrivaju
smislene informa
cije u nasuminim uzorcima nego ljudi koji u to ne vjeruju. Skeptici
lako dolaze
u iskuenje ustvrditi da takvi eksperimenti opovrgavaju postojanje
vanosjetilne p
aercepcije i slinih pojava, ali u istom se istraivanju navodi i to da je
vjerojat
nije da e se u nasuminom uzorku detektirati smislene informacije
ako se uzorak
aprikae u lijevom dijelu vidnog polja, neovisno o uvjerenjima
ispitanika u pogled
iu vanosjetilne percepcije. Lijevi dio vidnog polja nakon krianja se
spaja s desno
m stranom mozga, to znai da nasumian uzorak prikazan tako da ga
se obrauje prv
enstveno desna polutka mozga izgleda "smisle-nije" nego kad je
prikazan samo lij
oevoj polutki ili objema polutkama. To demonstrira jo jedan aspekt
oasimetrije modan
aih polutki [trik #69], ali ukazuje i na to da ljudi koji izraeno vjeruju u
parano
rmalne pojave moda ee iskazuju jau aktivaciju u desnoj polutki
oe
nego u lijevoj.
aMnoga daljnja istraivanja govore u prilog tom efektu.
oTaj obrazac aktivacije s obzirom na modanu polutku nije povezan
samo s vjerovanji
ama u paranormalne pojave. Istraivat i tvrde da je mo-
Govor je irokopojasni ulaz u glavu
trik #49
ada rije o kognitivnom stilu koji naglaava "labave" veze pojmova i
semantikih inf
ormacija. To je stil ljudi koji esto vide veze izmeu ideja koje drugi
ljudi ne
vide. To nije nuno loe, budui da je takva sklonost povezana s
uo
okreativnou i later
ialnim miljenjem. Detektiranje obrazaca koje drugi ne vide ponekad
omoe biti vrlo ko
risna vjetina. Iako rezultat moda jesu povremene lane uzbune, to
eoa
gotovo sigurno omo
guuje percepciju istinskih obrazaca i onda kad bi druge ljude zbunio
percepcijs
ki pozadinski um.
1. Merckelbach, FL, & van de Ven, V. (2001). Another White
Christmas: fantasy pr
oneness and reports of "hallucinatory experiences" in undergraduate
students. Jo
urnal of Behavior Therapy and Experimental Psychiatry, 32(3), 137-
144.
2. Brugger, P., Regard, M., Landis, T., Cook, N., Krebs, D., &
Niederberg-er, J.
(1993). "Meaningful" patterns in visual noise: Effects of lateral
stimulation a
nd the observer's belief in ESP. Psychopathology, 26(5-6), 261-265.
aJednom kad va mozak odlui klasificirati neki zvuk kao govor,
ukljuuje svu silu
trikova kako bi iz njega izvukao maksimum informacija.
oGovor nije samo jo jedan skup umova. Mozak tretira govor sasvim
drugaije nego obi
ne zvukove. Govor se najveim dijelom obrauje u lijevoj strani
mozga, dok se o
bini zvukovi uglavnom obrauju u desnoj.
eBiljeke
- Vaughan Bell
trik
#49
aOva k je podjela manje izraena kod ena, i zato se one obino lake
ooporavljaju od modan
og udara koji je otetio podruja mozga zaduena za govor u lijevoj
ou
polutci.
aKad znate da ete uti govor, va se mozak priprema mnogim pretpo
stavkama, posebn
u skrojenim za izvlaenje korisnih informacija iz zvu
Na djelu
Da biste uli u kojoj mjeri oekivanje govora utjee na zvuk koji
uujete, posluaj
te demonstracijske zvukove umanjene kvalitete koje su pripremili Bob
Shannon i s
uradnici s Instituta House Ear (http://www.hei.org/re-
search/depts/aip/audiodemo
s.htm).
uSvakako posluajte MP3 datoteku koja poinje neprepoznatljivo de-
gradiranim glasom
a izatim se ponavlja est puta, u postupno sve vioj kvaliteti
(http://www.hei.org/r
esearch/depts/aip/increase_chan-nels.mp3).
Neete moi prepoznati to taj glas govori sve to treeg ili etvrtog
ponavljanja.
Posluajte datoteku jo jednom. Ovaj put va mozak zna to treba uti pa
uoa
su rijei mnog
io jasnije nego prije. Koliko god se trudili, vie neete moi uti samo
neprepozna
tljive smetnje.
Kako fo radi
Reenice se mogu rastaviti na smislene rijei, organizirane u skladu s
gramatiko
m, o to je sustav uz iju pomo moemo sastaviti beskonano mnogo
osloenih reenica i s
uptilnih znaenja od konane zalihe rijei.
I rijei se mogu rastaviti na morfeme, najmanje jedinice znaenja, "-
nje" je mor
fem zbog koje rije "trati" postaje "tranje". On prenosi znaenje. Na
ovoj raz
oini postoji jo pravila o tome kako kombinirati rijei u vee rijei.
Morfemi se mogu rastaviti na foneme. Fonemi su osnovni zvukovi
jezika, i rije "
trati" ih ima est: /trati/. Oni se uvijek tono ne podudaraju sa
slovnim znakov
ima; fonem "h" jedan je takav primjer. Fonemi nisu isto to i slogovi.
Tako rije
"tranje" ine dva morfema, est fonema i sedam slovnih znakova, ali
samo tri slog
a.
Razliiti jezici imaju razliite skupove fonema; engleski ih ima oko
40-45 /stan
idardni hrvatski 32, op. prev./. Ljudska usta mogu izgovoriti vie
ka. Taj poseban nain obrade zvukova klasificiranih kao jezik
aomoguuje naem mozg
iu da prepozna znaenje govora koji do nas stie tempom do 50 fonema
u sekundi - ko
oji se moe postii jedino umjetno ubrzanom snimkom.
trik #4?
od stotinu fonema, ali se kao mala djeca kad poinjemo uiti jezik
prila-goavam
o onima s kojima se susreemo i nauimo zanemarivati ostale.
Ljudi govore oko 10-15 fonema u sekundi, 20-30 ako govore brzo, i
taj tempo lako
razumiju govornici kojima je taj jezik materinji (ako ubrzate snimljeni
govor,
razumjet ete do 50 fonema u sekundi. U tako brzom govoru svaki
ozvuk ne moe biti
samostalan, nego se nalaze u sklopovima. Dok izgovarate jedan
fonem, jezik i usn
oe su ve napola u poloaju potrebnom za izgovor sljedeeg fonema, pa
rijei zvue
drugaije ovisno
0 tome koje im rijei prethode, a koje ih slijede. To je jedan od razloga
zbog k
eojih je tako teko napraviti dobar raunalni program za prepoznavanje
govora.
Drugi razlog zbog kojeg je softver za pretvaranje zvukova u rijei tako
zahtjeva
n je to to su slojevi fonema, morfema i rijei tako isprepleteni
u1 utjeu jedan na drugi. Sluatelji znaju kada oekivati pojedine
zvukove i pojedi
ne zvune obrasce (morfeme), pa ak i koja e rije uslijediti. Tok
uslunih ulazni
oh podataka preslikava se na sve te slojeve pa moemo razumjeti govor,
iako su neke
skupine fonema (primjerice /ba/ i /pa/, koje se mogu prepoznat! i
vizualno, pre
ma pokretima usana [trik #59]) vrlo sline i lako ih je pobrkati.
Nedostatak slo
jeva apstrakcije - i potreba da se razumije znaenje reenice i
gramatike ve da
bi se prepoznalo o kojim je fonemima rije - ine taj postupak iznimno
etekim pro
gra-merskim izazovom.
oTo je jo jedan primjer za to kako oekivanja iz temelja utjeu na
percepciju. Kad
uje rije o slunim informacijama, znanje daje odreeni zvuk zapravo
govor uzrokuj
e preusmjeravanje informacija u potpuno razliito podruje mozga od
onoga u koje
umu se obavlja opa sluna obrada. Kad zvuk doe u podruje mozga za
obradu govora,
omoete uti i takve rijei koje doslovno ne ujete ako mislite da se radi
o pukom
umu, ak i ako je zvuk potpuno isti.
oTo moete isprobati i sami. Pustite prijatelju sintetizirane glasove
sainjene od
preklapajuih sinusnih zvunih valova (http://www.biols.
susx.ac.uk/home/Chris__
Darwin/SWS). Ova web stranica sadri vie snimljenih reenica i
ri
odgovarajuih generi
ranih umjetnih verzija njihovih zvunih obrazaca. Ako znate o emu
se radi, prep
oznat ete glas, a ako ne znate, neete.
Kad pustite MP3 sa sinusnim zvunim valovima (na stranici se
nazivaju skraeno S
WS, prema engl, sine-wave speech) prijateljici, nemojte joj rei da je
to glas.
ut e samo neraspoznatljiv zvuk. Zatim joj dajte da uje originalnu
snimku glas
oa za istu reenicu i jo jednom joj pustite SWS. S novosteenim
znanjem, zvuk se p
reusmjerava u obradu govora
Neka veliko zvui veliko
i zvui sasvim drugaije. Znanje da se zvuk zapravo sastoji od rijei
na englesk
oom jeziku (i stoga je sainjen od fonema i morfema koje moete
pogoditi ako znate
engleski), omoguuje pojavu itavog procesa prepoznavanja, kojeg
prije nije bilo
.
Dodatna literatura
Takozvani efekt "Mondegreen" nastaje kad nam prepoznavanje
afonema totalno zakae, t
eo se esto dogaa kod tekstova pjesama. Naziv potjee od pogreno
uvenog "and lai
od him on the green" /i poloio ga je na travu/ kao "and Lady
Mondegreen" (i gospo
a Mondegreen/ (http://www. sfgate.com. cgi-bin/article. cgi?file=chro-
nicle/arch
ive/1995/02/16/DD31497.DTL). Stranica SF Gate uva arhivu takvih
epogreno uvenih
tekstova pjesama na adresi http://
www.sfgate.com/columnists/carroll/mondegreens
.html).
"trik 1 Neka veliko zvui veliko
#50]
I zvuk rijei prenosi znaenje, kako pokazuju velike rijei za velike
kretnje.
U svojoj popularnoj knjizi The Language Instinct1, Steven Pinker
susree se s ko
entinuumom "frob-twiddle-tweak" kao nainom govora o podeavanju
postavki na kompju
teru ili hi-fi liniji. Hakerski argon, taj dugovjeni pojmovnik
hakerskog jezika,
rsadri sljedeu natuknicu za rije frohnicate
(http://catb.Org/~esr/jargon/html/F
/frobnicate.html):
Upotreba: froh, twiddle i tweak ponekad konotiraju toke na
kontinuumu. "Frob" k
onotira besciljnu manipulaciju; twiddle konotira grubu manipulaciju,
esto potra
gu za odgovarajuim postavkama na irem terenu; tweak konotira fino
epodeavanje. Ako
anetko vrti gumb na osci-loskopu, ako ga paljivo i polako okree
vjerojatno ga tv
ika; ako ga samo vrti ali gleda u ekran, vjerojatno ga tvidla; ali ako ga
samo v
rti jer mu je to zabavno, onda ga froba.2
aZato prvo frobati? Frobanje je grubo djelovanje i zato ga treba pratiti
odgovaraj
ue zvuna rije. Tvilanje je ve delikatnije. A tvikanje, najfi
trik #50
enije podeavanje, odaje dojam krhke rijei. Kao da ve i sam zvuk
rijei, dok se i
zgovara, prenosi neko znaenje.
Na djelu
Dva lika na slici 4-3 su maluma i takete. Pogledajte ih. Koji je koji?
x
Pazite! Ako proitate sljedei odlomak, pokvarit ete si eksperiment!
Kad ovo bu
dete isprobavali na nekom drugom, prekrijte tekst koji slijedi, tako da
se vidi
samo slika.
Slika 4-3. Jedan lik je "maluma", drugi je "takete" - koji je koji?
oVeina ljudi koji su gledali likove sline ovima, jo otkad ih kasnih
1920-ih godi
na Wilfgang Khler smislio ovaj eksperiment, rekla je daje lik slijeva
"takete"
a lik zdesna "maluma". Ba kao i "frob" i "tweak", u kojima se rijei
odnose na po
okrete, "takete" zvui okasto a "maluma" oblo.
Kako to radi
iZnaenja rijei su vieslojna, ona nisu samo indeksi za nekakav rjenik
znaenja u
anaem
i mozgu. Budui da se govori brzo, potrebno nam je to vie
tragova koji ukazuju
na znaenje, kako bi nam ubrzali razumijevanje. Bilo bi neracionalno
rabiti rije
i koje su tek sluajni umovi. Tragovi znaenja izgovorene rijei
mogu se upakira
ti u intonaciju rijei, u okolne rijei i u sam zvuk.
uMozak je asocijativni stroj, i u komunikaciji se naveliko sluimo tom
injenicom k
ako bismo priopili znaenje.
Ik 50
Na slici 4-3, zaobljeniji oblik asociramo s velikim, ispunjenim
predmetima, koji
obino imaju velike rezonantne upljine poput timpana, koji pri udarcu
stvaraju z
avukove duum-duum. Naa su usta velika i uplja, te rezoniraju kad
izgovaramo rije "
maluma". "Maluma" krui po oblini naih usta.
ua
Uglat
io u oblik pak vie slii dobou ili kristalu. On uka i krka.
Odgovarajui zvuk je p
un takozvanih praskavih suglasnika, zvukova kao to su t- i k-, koji se
stvaraju n
aglim izbacivanjem zraka.
aNa djelu je asocijativni pogon naeg mozga. Isto vrijedi i za frobanje i
tvikanje.
Pokreti koje izvode usta i jezik kad izgovaraju "frob" su veliki i grubi,
poput
ina frobanja koji prenosi. Stavite jezik na dno usta i napravite veliku
upljinu
akojom stvarate velik zvuk. Kad kaete "tweek", to ne samo da podsjea
na dobro ko
ntroliran pokret, to dosta podrazumijeva finije kontroliran pokret
jezika i usan
ia. Za stvaranje vieg zvuka treba napraviti manju upljinu u ustima pa
idiete jezik i
na kraju dobivate delikatni pokret.
Isprobajte to tako to ete rei "frob", "twiddle" i "tweek" im ujutro
ustanete,
dok se jo niste sasvim razbudili. Dok jo napola spavate, miie ne
ooi
omoete kontrolirati
tako dobro, i iako ete lako izgovoriti "frob", sa "tweek" ete se
pomuiti. Is
past e slinije "twur". Ako nemate strpljenja ekati do jutra, samo
zamislite d
ea ste tek ustali - dok se proteete, izgovorite te rijei zijevajui. Razlika
je j
asna; dok zijevate frobanje vam ide, a tvikanje ne.
Osim nabijenijeg znaenja, te korelacije izmeu motorike kontrole
(bilo da se r
eadi o pokretima ruku dok podeavate pojaalo ili o izgovaranju rijei) i
same rije
oi daju i neke naznake o tome kako je jezik izgledao dok jo i nije bio
pravi jezi
k. Protojezik, sustav komunikacije prije pojave sintakse i gramatike,
omoda se pre
nosio znaenje oslanjajui se na metafore.3 Danas ljudima jezik
podrazumijeva so
fisticirani sustav uenja u kojem kao djeca saznajemo koja rije znai
oto, ali jo
ouvijek postoje recidivi prolosti: onomatopejske rijei zvue kao ono
to znae, kao
oto su "dum" ili "mu". "Frob" i "tweak" m da nalikuju njima, samo to
veliinu ili z
aobljenost preuzimaju iz vidnog (za oblike), odnosno motorikog (za
petljanje po
gumbiima) dijela mozga.
trik #50
U ivotu
Imajui u vidu odnos zvuka rijei, koji ona duguje fonemima od kojih
se sastoji,
(i osjeaja koji imamo kad je ujemo (to je neka vrsta zajednikog
subjektivnog d
oivljaja), simbolika zvukova jedna je od tehnika koje se koriste u
marketingu za
stvaranje robnih marki, tzv. "brandova". Konzul-tanti za davanje
imena uzimaju u
obzir maluma-takete aspekt znaenja rijei, a ne samo njeno rjeniko
znaenje,
i smiljaju imena proizvoda i tvrtki po narudbi - naravno, za novac.
id
Jedan od fakt
ora koji je utjecao na imenovanje ureaja za beino koritenje e-maila,
ei
BlackBerryj
a, bio je zvuk b- na poetku. Prema autorima, on konotira
pouzdanost.4
eBiljeke
1. Pinker, S. (1994). The Language Instinct: The New Science of
Language and Min
d. London: Penguin Books Ltd.
2. Jargon File, v. 4.1.0, srpanj 2004. (\v.tp:<7vvww.catb.org/'--esr./jar-
aon/).
3. Taj se fenomen zove fonetika simbolika ili fonestezija. Neki ljudi
imaju per
cepciju boje kad itaju rijei ili brojeve, to je fenomen koji se zove
sinestezij
a. Ramachandran i Hubbard sugeriraju da je jezik zaet kao
sinestezija. Vidi: Ra
machandran, V. S., & Bubbard, E. M. (2001). Syn-aesthesia - a
window into percep
tion, thought and language. Journal of Consciousness Studies, 8(12),
3-34. lana
k je dostupan i na Internetu, na adresi
http://psy.ucsd.edu/chip/pdf/Synaesthesi
a - JCS.pdf.
4. Begley, Sharon, "Blackberry and Sounded Symbolism"
(http://www. stanford.edu/
class/linguist34/Unit_08/blackberry.htm), reprint iz Wall Street
Journal, 26. ko
lovoz 2002.
Dodatna literatura
Konzultanti za imena bili su osobito popularni devedesetih godina
za vrijeme dot
-com eksplozije. Alex Frenkel napisao je osvrt za magazin Wired u
lipnju 1997. p
od naslovom "Name-o-rama" (http://
www.wired.com/wired/archive/5.06/es_namemachi
ne.html).
trik #5
uSprijeite zaguenje pamenja pri itanju
u[trik "i Sprijeite zaguenje pamenja L #51J pn* itanju
Duina reenice nije uzrok teini njezina razumijevanja - bitno je koliko
ue
dugo treba
rte ekati da se dovri pojedina fraza.
Kad itate reenicu, ne razumijete je rije po rije, nego frazu po
frazu. Fraze
su skupine rijei koje se mogu grupirati prema gramatikim pravilima.
Na primje
r, imenska fraza moe sadravati imenice i pridjeve, a glagolska fraza
or
glagol i imen
icu. Te su fraze graevne jedinice jezika, i prirodno rastavljamo
reenice na bl
okove fraza jednako kao to rastavljamo vizualne slike na objekte.
uTo znai da dok sluamo govor, ne promatramo svaku rije zasebno;
rijei promatram
io kao dijelove fraza i pohranjujemo ih u spremite (vrlo kratkotrajno
pamenje) re
odom koji ih ujemo, sve dok ih ne moemo alo-cirati u frazu. Reenice
postaju nezg
irapne ne onda kad su duge, nego ako prepune spremite prije nego ih
omoemo smjestiti
u frazu, to zavisi od toga koliko je fraza duga.
Na djelu
Proitajte
o sljedeu reenicu u sebi: Dok Bob jede jabuke su u koari.
Jeste li je morali proitati par puta da biste shvatili znaenje? Reenica
je gr
amatiki korektna, ali izostavljeni su zarezi da bi se naglasio problem.
iDok itate o Bobu, dodajete rijei u unutarnje spremite kako biste
sastavili fraz
u. Pri prvom itanju, ini se da e cijela prva polovica reenice biti
prva samo
stojna fraza ("Dok Bob jede jabuke" - ali put se onda gubi. Reenica je
sroena
tako da vas zezne. Nakon prve fraze, mentalno dodajete zarez i itate
ostatak re
enice ... i vidite da nema smisla. Zatim morate razmisliti o tome gdje
bi treba
la biti granica meu frazama (Aha, zarez je nakon "jede", a ne nakon
"jabuke"!),
itate reenicu ispoetka i prepoznajete smisao. Uoite da ste je morali
proit
ati jo jednom da biste je rastavili na drukije fraze; ne moete
oo
ejednostavno premjet
ati ri -jei u glavi.
trik #51
uSada pokuajte proitati sljedee reenice; znaenje im je isto ali
postaju sve sl
oenije:
Maka ulovi pauka koji ulovi muhu to gospoda je proguta.
Muhu to proguta gospoa ulovi pauk to ulovi ga maka.
Muhu to pauk to maka ga ulovi ulovi gospoa proguta.
ePrve dvije reenice je teko shvatiti, ali koliko-toliko imaju smisla.
Posljednja
oreenica je samo presloena, ali prirodno uope nema smisla. (Sve to
pod pretposta
vkom da ima ikakvog smisla u tome da gospoa guta muhe, to je
oigledno apsurdno,
ali na kraju ispadne da je progutala i kozu, da ne spominjemo konja,
pa emo pu
stiti da joj maka proe bez velikih komentara.)
Kako to radi
Ljudski jezici imaju jedno naroito svojstvo da su rekombinantni. To
znai da re
enica
o nije istkana kao rubac, na kojem ako elite dodavati jo detalja,
to morate
iiniti na krajevima. Reenice vie slie Lego kockama. Fraze se mogu
rastavljati i
orekombinirati s drugim reenicama, ili ih se moe rastaviti na sredini i
dodavati
aim nove kockice. Pogledajte ove, prilino nematovite primjere:
Ova reenica je primjer.
Ova dosadna reenica je primjer.
Ova duga, dosadna reenica je jednostavan primjer strukture
reenice.
Reenice razumijemo tako da ih rastavljamo na fraze. Jedan tip fraze
je imenska
fraza, subjekt reenice. U reenici "Ova reenica je primjer", imenska
fraza je
"Ova reenica". U drugoj, to je "Ova dosadna reenica".
oKad potpuno sastavimo imensku frazu, moemo je upakirati i ispravno
razumjeti osta
atkom mozga. No, dok itate reenicu, rijei stoje u vaem verbalnom
radnom pamenj
u - nekoj vrsti kratkoronog spremita - sve dok se fraza ne zavri.
ir
I
kTu postoji analogija s vidnom obradom. Lake je razumjeti rijei u
sklopovima - ot
ud getaltistiki principi grupiranja [trik #75]. Kod jezika, koji pristie
ei
serijski
o, a ne paralelno kao vid, ne moete biti sigurni to ini sklop sve do
kraja fraze,
rpa ga morate drati rasklopljenog u radnom pamenju dok ne saznate
rgdje fraza zavra
va.
aNa isti nain funkcioniraju glagolske fraze. Kad va mozak vidi glagol
"je", zna d
ra je rije o glagolskoj frazi i dri nadolazee rijei u pamenju sve dok
se fraza
rne dovri (rijeju "primjer" u prvoj reenici gornje liste). Slino,
posljednji d
io zadnje reenice, "reenine strukture", je objektna fraza i takoer je
samost
kojna. Granice fraza ine reenice mnogo lake razumljivima. Umjesto
da subjekt u t
oreem primjeru reenice bude trostruko sloeniji od subjekta prve (tri
rijei: "du
oga, dosadna reenica" u usporedbi s jednom, "reenica"), on se moe
razumjeti kao
isti subjekt, samo s kvalifikacijama.
kTo se lake vidi ako pogledate tri dijagrama na slici 4-4. Reenica je
prikazana k
rao razgranati dijagram koji sadri fraze kao manje grane (za ove
jednostavne primj
ere). Da bismo razumjeli cijelu frazu, moramo doi do spoja svih
grana od kojih
se sastoji. Te je reenice lako razumjeti jer su sastavljene od vrlo
malih grana
ri brzo se dovravaju.
-M.W.
_l
Ova reenica je primjer.
Ova dosadna reenica je primjer.
Ova duga, dosadna reenica e jednostavan primjer reenine
strukture. Slika 4-4
. Kako reenico i/ primimo Ivoro razgranalo dijagrame fraza.
U ivotu
Karakteristika dobrog govora (i svega ostalog to se prenosi usmenom
komunikacijom
) je skromnost u zahtjevima za koliinom radnog pamenja, ili
ispremita, potrebnom
aza njihovo razumijevanje. To nije toliko vano kod pisanog teksta, u
okojem moete p
rekinuti itanje i vratiti se na poetak reenice da biste je razumjeli;
kod izg
ovorene rijei, meutim, imate samo jednu ansu da je ujete i
razumijete pa vam n
ema druge nego da uspijete iz prve. Zbog toga zapisani govori uvijek
izgledaju t
ako jednostavno.
To ne .'.naii da moete ignoinati veliinu spremita za pisani jezik. Ako
oi
elite da on
oik to govorite ih piete bude lake razumjeti, pazite na
uGramatikim pravilima se ne sluimo samo kad razdvajamo reenice na
njihove sastav
enice. Jedan od razloga zbog kojih je reenicu o Bobu teko razumjeti je
to to ste o
ekivali da ete, nakon to ste vidjeli "Bob jede", saznati to to Bob
jede. Kad ste
proitali "jabuke", vidjeli ste upravo ono to ste i oekivali pa veselo
pretpost
aavljate da je to dio iste fraze. Da bismo pronali granice meu frazama,
provjerav
amo znaenje pojedinih rijei i vjerojatnost poretka rijei, neprestano
revidira
jui znaenje reenice, a cijelo to vrijeme spremite nam se puni. Drati
ir
rijei u p
ramenju dok se fraza ne dovri, meutim, nosi svoje probleme, ak i
ako ostavimo p
ao strani reenice koje namjerno zbunjuju, i tu stupa na scenu naa
gospoa.
Za prve dvije misli o gospoinim kulinarskim navikama potrebno je
drati u spremitu
ri
samo jednu frazu istovremeno. Razmislite o tome koje su fraze ostale
rnedovrene k
od svake rijei. Ne postoji neizvjesnost o tome na to se odnosi svaki
glagol "ulo
avi": uvijek na sljedeu rije. Na primjer, va mozak proita "maka" (u
prvoj ree
anici) i odmah kae "je napravila to?". Na sreu, odgovor je ve u prvoj
sljedeoj f
arazi: "ulovi pauka". "OK", kae mozak, izbaci tu frazu iz radnog
pamenja i nastav
i s raspoznavanjem ostatka reenice.
Zadnji primjer o gospoi je potpuno drukiji. Kad mozak stigne do
rijei "maka"
, u zraku su ostala visiti ve tri pitanja. A maka? A pauk? A muha? Na
ta se pi
tanja odgovara u brzom nizu: muhu gospoa proguta; pauk muhu
uhvati, i tako dalj
e.
Ali budui da su sva ta pitanja istog tipa, tj. isti su tip fraze, dolazi do
nji
hova sraza u verbalnom radnom pamenju i tu prestaje razumijevanje
reenice.
Obrada je robusna kad se obavlja paralelno
uporedak kojim dajete informacije u reenici. Pokuajte grupirati
elemente koji idu
iskupa tako da smanjite zahtjeve na itateljevu koncentraciju. Vie ljudi
re dovrit
ai itanje vae proze, i ostat e im snage da promisle o onome to ste
rekli ili da u
ine a ono to od njih traite.
Dodatna literatura
Caplan, D., & Waters, G. (1998). "Verbal Working Memory and
Sentence Comprehensi
on" (http://cogprints.ecs.soton.ac.uk/archi-ve/00000623).
pSteven Pinker opirno raspravlja o radnom pamenju u knjizi The
Language Instinct.
Pinker. S. (2000). The Language Instinct: The New Science of
Language and Mind.
London: Penguin Books Ltd.
eNeuralne mree obrauju podatke paralelno, a ne serijski. To znai da
se pri obrad
ii razliitih aspekata mogu brzo iskoritavati prethodno obraeni
aspekti radi ukla
injanja vieznanosti.
Neuralne mree su veliki paralelni kompjuteri. Za usporedbu, va PC je
ea
serijski komp
ojuter. Jasno, on moe emulirati paralelni procesor, ali samo zato to je
jako brz. A
eli koliko god brzo neto radio, ini to jedno po jedno.
uU usporedbi sa serijskom, neuralna obrada ide puevim korakom.
Neuron u vidnom pod
ruju modane kore rijetko e izbijati bre od svakih pet milisekundi,
or
ak i pri mak
simalnoj aktivaciji. Sluni neuroni izbijaju brim tempom, ali ak i kod
ur
njih apsolu
tno minimalna stanka izmeu slanja signala traje dvije milisekunde.
To znai da
za djelovanje koje traje od 0,5 do 1 sekunde - kao to je primijetiti
loptu kako i
de prema vama i uhvatiti je (i mnoge stvari koje testiraju kognitivni
psiholozi)
o- postoji minimum od 100 slijednih izrauna koje mozak moe obaviti
za to vrijeme
. To je takozvano pravilo 100 koraka.1
aRazlog zbog kojeg na mozak ne radi kao PC s procesorom na 0.0001
MHz je to to je p
rosjeni neuron povezan s izmeu 1000 i 10000 drugih neurona.
Informacije se pre
usmjeravaju i ponovo vraaju medu mnogim meusobno povezanim
neuralnim modulima,
i sve se tog odvija paralel
trik #52
no. To omoguuje da se prevlada sporost pojedinanih neurona, i tako
postaje pri
urodno, i nuno, da se svi aspekti izraunavanja obrade simultano, a ne
susljedno.
Svaka odluka koju donesete i svaka percepcija koju imate (jer je ono
to vam mozak
oodlui dati kao suvisao doivljaj takoer neka vrsta odluke) sainjena je
od dopr
inosa mnogih modula za obradu koji djeluju simultano. Za
sekvencijalan rad nemaj
u vremena pa svi moraju moi istovremeno raditi sa sirovim podacima
i svime to im
doe pod ruku, umjesto da ekaju rezultate drugih modula.
Na djelu
uDobar primjer simultane obrade je razumijevanje jezika. Kad sluate ili
itate, ko
ristite se kontekstom onoga o emu je rije, moguim znaenjem
pojedinanih rije
i, sintaksom reenica, i zvukom svake rijei - ili slova svake rijei -
da bist
e shvatili to je reeno.
Pogledajte sljedeu reenicu: "Dorukovala sam unku i ****." Ne
trebate znati koj
a rije dolazi na kraju da biste razumjeli reenicu, a lako je mogue i
da pogod
ite o kojoj se rijei radi.
oHoete li razumjeti znaenje poruke "Kupite v!agru" ako vam je poa-
ljem e-mailom?
Naravno da hoete; ne treba vam ispravno slovo u drugoj rijei da
biste je prep
roznali (ako cijelu poruku ne zadre filtri protiv sparna, naravno).
Kako fo radi
Razliiti doprinosi - razliite naznake prepoznajete kad itate -
meusobno se i
nformiraju te tako popunjavanju informacije koje nedostaju i
eispravljaju pogrene
einformacije. To je jedan od razloga zbog kojih je tipografske greke
eesto teko uo
iti u tekstu (osobito vlastitom, jer zbog razumijevanja teksta
automatski, u gla
evi, ispravljate pogreke prije nego ih primijetite), ali i razlog zbog
okojeg moete
razgovarati u bunim kafiima. Paralelna obrada razliitih aspekata
ulaznih poda
taka prua robu-snost rta greke i nepotpunost, te omoguuje da se
ue
informacije iz ra
zliitih procesa meusobno interaktivno uine jednoznanima.
#52
uSjeate li se cirkularnog e-maila koji je svojedobno kruio (http://
www.mrc-cbu.c
am.ac.uk/personal/matt.davis/CMabrigde) a u kojem je stajalo da
omoete sasvim lije
po razumjeti reenice u kojima su unutranja slova rijei ispremijeana?
ae
ini se da
nnmea vzee kjoim reodm sotje slvoa, vnao je smao da su pvro i zdanje
solvo na mejt
su. Otsaatk moe btii tatonlo rzaabacn a da ih sevdjeno mteoe porttiai
me
bez pomelbr
a.
eNaravno, to nije istina. Tako izmijeane reenice razumijete tek skoro
tako dobro
kao neizmijeane. U tom kontekstu moemo shvatiti reenicu zbog
eo
velike redundancije
ru njoj sadranih informacija. Znamo daje reenica smislena pa to
ograniava raspon
rmoguih rijei koje sadri, a isto vrijedi i za sintaksu: gramatika
pravila zna
ue da su doputene samo neke rijei na nekim mjestima. Tu su i
informacije o duljin
i rijei, kao i slova u rijei. Jedino to nedostaje su informacije o
opoloaju za un
autarnja slova. A kompenzirati taj nedostatak je lak posao za nau
masivno paraleln
iu jezinu sposobnost koja umije zadovoljiti viestruka ogranienja.
oMooe da nas iznenauje to moemo proitati ispremijeane reenice zato
to bi kompjuter suo
en s takvim problemom bio potpuno nemoan. Kompjuterima se
svaka rije mora to
ono uklapati u predloak za tu rije. Ako pogodak nije toan,
razumijevanja nema. D
obro, dobro, Google moe predloiti ispravno napisane rijei, ali
oo
utipkajte mu "i am
cufo-sned" /engl. lam confused, zbunio sam se/ i gotov je, a ovjek
lako pogodi
o emu je rije (sueljavanje je prikazano na slici 4-5).
Ldit $ew Sp Bookmarks Took Help
_[_ _Fiefox Help [_ Frtfox Support [_ Plug-h FAQ _ Attacks EjSoode
jOeq.gjf (Gl
Flmag*, IM3x843pixels)-Sc^b... [JC] Google Search: I am tufotned
Web lm__
Google
Groups
News moie w
ti culosned
~[. Search J
Search: the web O pages from the UK
"\" is a very common word and was no! included in your search. I
details!
Your search - i am cufosned - did not match any documents. No pages
were found c
ontaining "cufosned".
confused'
1-A. A A":
Suggestions.
- Make sure all words are spelled correctly.
- Try different keywords.
- Try more general keywords
- Try fewer keywords
Slika 4-5. Google i moj prijatelj William ogledavaju snage
Ista vrsta procesa na djelu je i kod vida. Imate podruja u vidnom
odijelu modane
kore koja su odgovorna za obradu razliitih elemenata. Neka daju
informacije o b
oji, neka o kretanju, dubini ili smjeru. Njihova medu-
trik
_Obrada je robusna kad se obavlja paralelno JPP_gK_
sobna povezanost znai da kad gledate neki prizor sva prionu na posao
i u suradn
ji dokue emu najbolje odgovaraju ulazni podaci. Kad se pronae
odgovarajui ok
vir, na scenu stupa percepcija i vi shvatite to gledate. Taj masivni
paralelizam
i interaktivnost znae da nije sasvim ispravno oznaavati pojedina
podruja kao
u"dio zaduen za X"; istina je da nijedan djeli mozga nikad ne djeluje
bez svih dr
iugih koji svi rade simultano, a izvan tog okolia pojedinana podruja
mozga uope
ne bi radila.
eBiljeka
1. Feldman, J. A., & Ballard, D. H. (1982). Connectionist models and
their prope
rties. Cognitive Science, 6, 205-254. (http://cognitrn.
psych.indiana.edu/rgolds
to/cogsci/Feldman.pdf)-
Peto poglavlje: Integracija
trikovi
#53-61
Ovo poglavlje bavi se nainom na koji integriramo svoje percepcije -
slike (drug
o poglavlje), zvukove (etvrto poglavlje), nae mehanizme panje (tree
aa
poglavlje) i
odruga osjetila [trik #12] - u jedinstven perceptivni doivljaj.
Na primjer, kako zajedno koristimo oi i ui? (Ui radije koristimo za
uU
odreivanje v
oremena a oi za odreivanje poloaja [trik #53].) Koje nam prednosti to
donosi? (D
oivljaje koje istodobno dobivamo od dva osjetila osjeamo
intenzivnije [trikovi #
57 i #58]).
Ponekad pretjeramo s integracijom. Stroopov efekt [trik #55], jedan
klasini eks
periment, pokazuje da nas irelevantni jezini ulazni podaci ometaju
ako hoemo r
eagirati
i jezino. U svom entuzijazmu da asimilira to je vie mogue
povezanih infor
macija (to vie konteksta), mozgu je vrlo teko neto ignorirati, ak i
(iee
kad svjesno zna
mo da je to nebitno.
aRazmotrit emo i jednu nuspojavu i jedno ogranienje nae integracije
informacija
eiz osjetila. Ovo prvo e nam pokazati da ak i greke mozga mogu biti
korisne pa n
am pogrean zakljuak o izvoru zvuka pomae da ga bolje oslukujemo
eau
[trik #60]. Drugo
odgovara na pitanje: da li nam je jezik zaista potreban za obavljanje
onoga to bi
trebao biti lak zadatak, izvoenje jednostavnog zakljuka na osnovi
boje i geom
etrije? U nekim sluajevima, ini se da jest [trik #61].
informacije o vremenu dogaanja ubacite u sluh .,
trik i Informacije o vremenu . #53J dogaanja ubacite u sluh, a
informacij
oe o poloaju u vid
Zvuk koji dogaaj stvara glavni je znak vremena odvijanja, a mjesto
na kojem ga
ovidimo njegova poloaja - to je razlog uspjeha trbuhozboraca.
Zvuk je dobar za odreivanje vreme.ia [trik #44], ali nam manje
apomae pri odreiv
oanju poloaja u prostoru. S druge strane, vid ima dva milijuna kanala za
detekciju
opoloaja u prostoru, ali je sporiji od sluha.
Sto se dogaa kad ih uzmemo u kombinaciji? Ono to biste i oekivali
iod dobro osmil
ojenog kompleta: vid dominira pri odreivanju poloaja, a sluh pri
odreivanju vrem
ena. Ta su se osjetila specijalizirala za detekciju razliitih vrsta
informacija
u, a kad se udrue, to se uzima u obzir.
Na djelu
Vidjet ete kako ta dva osjetila preuzimaju kontrolu u domeni
lokalizacije, odno
sno odreivanja vremena. U prvom dijelu, ono to ete vidjeti
nadjaava suparnike
oinformacije o poloaju dobivene sluhom; u drugom dijelu bit e
obrnuto.
Vid dominira pri lokalizaciji
uOdite u kino ili pogledajte film na kompjuteru sa slualicama. Vidjet
ete kako lj
eudi neto govore i da se zvuk podudara 3 njihovim pokretima usana
[trik #59]. Doim
a se kao da zvuk i slika dolaze iz istog smjera. Naravno, nije tako;
izvuk stie sa
ustrane, iz zvunika u kinu ili iz slualica.
aOvaj je efekt najizraeniji na javnim predavanjima. Gledate predavaa
kako govori
ina pozornici i ne primjeujete da zvuk stie do vas iz potpuno
razliitog smjera,
preko zvunika sa strane ili ak s kraja dvorane. Da zvuk ne dolazi s
pozornice,
primijetit ete jedino ako sklopite oi. Zbog podu-daranja zvuka i slike
ava moza
k apsorbira zvune informacije u isti onaj dogaaj koji prima vidom,
preuzimaju
i pritom poloaj sa slike. To je tek jedan od primjera (jo jedan se nalazi
oo
u [triku
#58] "Gledajte se i osjeat ete vie") za to kako nae najvanije osjetilo,
iaa
vid, dom
inira drugima.
Informacije o vremenu dogaanja ubacite u sluh
trik #53
Trbuhozborci rade na isti nain. Trbuhozborac zna da ete, ako su
pokreti usana
lutke dovoljno slini zvukovima koje ujete, predsvjesno locirati
zvukove tako d
oa dolaze od lutke. Svaki put kad idemo u kino, doivimo efekt
trbuhozborca, ali ta
ko sofisticiran da ga i ne primjeujemo kao dio predstave.
-T. S _1
Sluh dominira pri odreivanju vremena
Vid ne dominira uvijek. Pogledajte filmove Ladana Shama pod
naslovom "Sound-indu
ced Illusory Flashing" na Caltechovim stranicama (nttp://
-neuro.caitech.eau/'-sha
rc is/demo.html; QuickTime).1 Oni prikazuju crnu toku koja se na
as pojavi na
bijeloj podlozi. Jedina razlika izmeu filma slijeva i filma zdesna je
zvuk koji
se uje pri pojavi tokice. U jednom, kad se pojavi toka ujete jedan
ton (tuu
), a u drugom ga ujete dvaput (tuu-tuu).
\ Na stranicama Ladana Shama imate opciju gledanja razliitih
*\ parova filmova, koji odgovaraju razliitim brzinama kompjutera.
Ponite od on
ih s vrha i pregledavajte ih sve dok ne stignete do filma s najjaim
efektom.
Uoite kako zvuk utjee na ono to vidite. Kad ujete tuu-tuu, uini
vam se da to
akica treperi. Na vidni sustav nije siguran da vidi samo jedan dogaaj,
a zvuni m
aterijal moe izmijeniti vizualni dojam koji na mozak prosljeuje kao
oa
osvjesni doivlj
aj.
uKad je taj eksperiment izveden prvi put, putana su do etiri zvuka za
jednu pojav
iu tokice. Kad god bi uli vie od jednog zvuka, ispitanici su
okonzistentno doivlja
ivali vie od jedne pojave tokice.
Aschersleben i Bertelson2 su pokazali da isti princip vrijedi i kad ispi-
tanici
trebaju lupnuti kad vide tokicu. Ispitanici koji su lupkali sinkrono s
vizualni
em signalom su grijeili kad bi uli nesinkronizirane zvukove. Ljude
koji su lupkal
i sinkrono sa zvunim signalom mnogo su manje ometali
nesinkronizirani vizualni
signali.
trik #53
Informacije o vremenu dogaanja ubacite u sluh .,
Kako fo radi
Ta vrsta dominacije zapravo je pristranost. Kad su informacije o
vremenu dovoljn
o vieznane, u naem ih doivljaju mogu izmijeniti zvune informacije.
iao
Vrijedi i obra
tno - kad su zvune informacije o poloaju dovoljno vieznane, na e
oia
se doivljaj poloa
oo
aja pomaknuti u smjeru koji nalau vidne informacije. Ponekad je to
skretanje tolik
o veliko da izgleda kao da jedno osjetilo potpuno dominira drugim.
Informacije iz nedominantnog osjetila (vid pri odreivanju vremena,
sluh pri odr
oeivanju poloaja) uistinu utjeu na rezultat koji e drugo osjetilo
predati svjes
onom doivljaju, ali ni izbliza toliko. Tone okolnosti vidno-zvunog
dogaaja mogu
outjecati i na jainu pristranosti. Na primjer, kad ocjenjujete poloaj,
avanost koj
u pridajete vizualnim informacijama je proporcionalna jakosti svjetla a
obrnuto
proporcionalna jakosti zvuka.3 Svejedno, pristranost je uvijek u
smjeru upotrebe
ovida kod odreivanja poloaja, a zvuka kod odreivanja vremena.
aVaanost to je na mozak pridaje informacijama iz tih dvaju osjetila
rezultat je ustro
ja naih osjetila, pa ne moete po volji mijenjati poredak dominantnosti
ao
tako da zvu
k bude lake (ili svjetlo tee) locirati. ak i da uinite zvuk lokacijski
ke
rsavrenim,
opromatrai e i dalje radije doivljavati ono to vide onako kako to
avide, a vae e p
omno lokalizirane zvukove zanemariti.
eBiljeke
1. Shams, L., Kamitani, Y., & Shimojo, S. (2000). What you see is
what you hear.
Nature, 408, 788.
2. Aschersleben, G., Bertelson, P. (2003). Temporal ventriloquism:
cross-modal i
nteraction on the time dimension: 2. Evidence from synchronization.
Internationa
l Journal of:Psychophysiology, 50(1-2), 157-63.
3. Radeau, M. (1985). Signal intensity, task context, and auditory-
visual intera
ctions. Perception, 14, 571-577.
Dodatna literatura
Recanzone, G. H. (2003). Auditory influences on visual temporal
rate perception.
Journal of Neuropsychology, 89, 1078-1093.
Jedna pouka ovog trika, kao i drugi dobri savjeti za dizajnere mogu
se nai u Re
eves et al. (2004). Guidelines for multimodal user interface design.
Communicati
ons of the ACM - Special Issue on Multimodal
Ne dijelite panju na vie mjesta
ai
trik #54
Interfaces, 47(1), 57-59. lanak je dostupan na Internetu, na adresi
http://www.niceproject.com/publications/CACM04.pdf.
'trik #54
ai
aPanja nije odvojena za svako pojedino osjetilo. Kamo ete smjestiti
apanju u vizual
nom ua svijetu, utjee na ono to ujete u slunom prostoru. Panja postoji
kao centralni
, prostorno alocirani resurs.
aSmjer u kojem ete uperiti panju nije neovisan za razliita osjetila. To
kamo et
ae jednim osjetilom usmjeriti panju u prostoru utjee na druga osjetila.1
Ako elite
ada ljudi obraaju panju na informacije u dva modaliteta (modalitet je
vrsta osje
tila,
k kao to su sluh ili vid), to e im biti najlake ako te informacije
budu dolaz
ilee s istog mjesta u prostoru. Alternativno, ako elite da ljudi neto
ignoriraju, n
emojte
a da to dolazi s istog mjesta kao i ono na to obraaju panju. Rad
dr. Charles
a Spencea iz istraivake grupe koja se bavi multimodalnou na
ao
iSveuilitu Oxford (ht
tp://www.psych.ex.ac.uk/xmodal/default.htm) nudi neke pouke o toj
temi. Jedan nj
ihov eksperiment s kojim e se svatko moi poistovjetiti ukljuuje
usluanje govora
dok vozite automobil.2
Na djelu
Ako sluate radio ili mobitel preko zvunika sa stranje strane
ua
automobila, bit e v
eam tee uoiti ono to se dogaa ispred vas.
Pokazati to na djelu u svakodnevnom ivotu oito nije lako. To je
kompleksna situa
cija s puno varijabli, a jedna je hoete li napraviti sudar - a psiholozi
aba i ne
vole biti odgovorni za tu vrstu podataka. Tako je dr. Spence napravio
sljedeu
onajbolju stvar u laboratoriju - napredni simulator vonje, u koji je
posjeo ispita
nike i zadao im da savladavaju promet i krivine, a istovremeno
ponavljaju odree
ne skupove rijei onako kako ih uju preko zvunika. Zvunici su se
nalazili ili
ispod kontrolne ploe ili sa strane.
Ne dijelite panju na vi__________e mjesta
ai
Vozai koji su sluali zvukove koji dolaze sa strane vie su grijeili u
uie
ponavljanju,
uvozili su sporije i trebalo im je due da se odlue kamo skrenuti na
ikrianjima.
Strategiju noenja s tim problemom moete vidjeti kad sjedite kraj
oo
vozaa na suvoza
kom sjedalu. Uoite kako rado razgovara dok vozi lakim i poznatim
ucestama, a uuti
i ugasi radio kad mora donijeti teke odluke o smjeru vonje.
eo
Kako to radi
Taj eksperiment - i svako iskustvo koje ste moda imali pokuavajui
ou
voziti s djecom
koja vrite na stranjem sjedalu - pokazuje da se panja alocira u
iaa
fizikom prostoru,
a ne samo na pojedine stvari, te da alokacija panje nije nezavisna za
svaki moda
elitet. To i ne udi, budui da znamo koliko je p; Miireena obrada u
omodanoj kori [
trik #81] i daje ona esto organizirana u karte u kojima se koriste
prostorni ko
ordinatni sustav [trik #12]. Prostorna ogranienja panje moda
ao
aodraavaju fizika ogr
oanienja moduliranja aktivnosti u procesnim strukturama modane
kore, koja su i sa
ama organizirana tako da odraavaju fiziki prostor.
U ivotu
oDruge studije te vrste zadatka, koji ukljuuje sloene zadatke iz
svakodnevnog ivot
a, pokazale su da ljudima zapravo jako dobro ide koordinacija
mentalnih resursa.
Eksperimenti koji su motivirali ovaj eksperiment dokazali su da se
apanja alocira
u prostoru i da njezino dijeljenje - i u prostoru i u modalitetima -
stvara pot
ekoe. U tim su eksperimentima, meutim, sudjelovali ispitanici koji
nisu mogli b
irati to e initi, a izvedba eksperimenta ih je dovela do granica
njihova kapaci
ateta panje da bi se saznalo kada se iscrpljuju.
Jesu o li isti faktori na djelu i u ivotnoj situaciji poput vonje
automobila, drugo
je pitanje. Kad ljudi nisu na samim granicama svojih mogunosti,
mogu obavljati
malo jedan malo drugi zadatak, a ne oba isto vremeno - i alocirati
apanju dinamik
i, prebacujui je s jednog na drugi zadatak prema potrebi. Ljudi
trenutano pres
tanu priati kad voze na di onicaina koje im nisu rutinske, poput
ivelikih krianja
, kako bi si oslobo
ai
trik #54
adili panju i izbjegli da upadnu u zamku ekvivalentnu Spenceovom
zadatku ponavljan
ja.
oEksperiment s vonjom pokazuje da prostorni zahtjevi multimodalne
panje, usprkos nao
aa
j sposobnosti za viezadani rad, utjeu na sposobnost za vonju.
io
oUinak moda jest ma
len, ali kad vozite sto dvadeset na sat prema neemu to vozi sto
dvadeset na sat
prema vama, mali uinak stvara veliku razliku.
Trik nad trikom
aJedan od prvih zakljuaka izvedenih iz istraivanja multimodalne
apanje3 bio je da j
e mogue dijeliti panju na vie modaliteta bez sudara. Ako, dakle,
ai
elite da korisnic
ai istovremeno obraaju panju na dva razliita toka informacija, oni se
trebaju po
kazati u razliitim modalitetima. To jest, ako osoba treba imati pod
kontrolom d
ava toka koji se brzo auriraju, bolje je da jedan tok djeluje vizualno a
drugi zvu
no, umjesto da se, primjerice, oba pojavljuju na ekranu. Rezultati o
kojima smo
araspravljali u ovom triku sugeriraju postojanje dva vana amandmana
tom heuristi
kom principu:4
aDijeljenje panje u razliitim modalitetima - obraanje panje,
aa
primjerice, i na vid
oi na sluh - djelotvornije je ako tokovi imaju isti poloaj u prostoru.
Ako jedan tok treba ignorirati, ne dopustite da se nalazi na istom
prostornom po
loaju kao i tok na koji treba obraati panju.
oa
eBiljeke
1. Spence, C, & Driver, J. (ur.). (2004) Crossmodal Space and
Crossmodal Attenti
on. Oxford: Oxford University Press.
2. Spence, C, & Read, L. (2003). Speech shadowing while driving: On
the difficul
ty of splitting attentions between eye and ear. Psychological Science,
24(3), 25
1-256.
3. Wickens, C. D. (1980). The structure of attentional resources, U R.
S. Nicker
son (ur.), Attention and Performance, 8, 239-257. Hillsdale, NJ:
Erlbaum.
a4. O najboljem nainu predstavljanja dva toka vanih informacija,
jednog vizualno
a drugog zvuno, detaljnije se raspravlja u Spence i Driver.
Crossmodal Space an
d Crossmodal Attention. 187 188.
Ot ajte prepoznavanje boja pomijeanim signalima
eee
ee
eee
ee
iKad govorite, napisane rijei mogu vas ometati. Ako razmiljate
nejezi-no, to se
nee dogoditi.
Stroopov
i efekt jedan je od klasika eksperimentalne psihologije. tovie,
ion je vie od
klasika, on je cijela industrija. J. Ridley Stroop prvi put je izveo svoj
slavn
i eksperiment 1935. godine, i otad je ponovljen na tisue puta. Zadatak
je sljed
ei: pokau vam neke rijei i zatrae od vas da imenujete boju kojom su
aa
rijei napis
aane. Naalost, ve i rijei same po sebi mogu biti nazivi za boje. Bit
ete sporij
i i s init ete vie pogreaka ako je rije naziv za jednu boju, a
ie
napisana je drug
om bojom. U najkraim crtama, to je Stroopov efekt. Izvorni lanak
omoete proitat
i na Internetu, na adresi http://psychclassics.yorku.ca/Stroop.
trik #55
Na djelu
uDa biste i sami isprobah Stroopov efekt, posluite se interaktivnim
eksperimentom
dostupnim na adresi http://faculty.washington.edu/chu-
dler/java/ready.html:L (ne
treba vam Java da ga izvedete).
Kliknite na "Go to first test" i zaponite s eksperimentom; prva
stranica e izg
ledati kao na slici 5-1, samo (oito) u boji.
Conlinue hxperimcni BiilJ. to Colors. Color*
Slika 5-1. U Stroopovom eksperimentu, boja kojom je rije napisana
ne podudara s
ue nuno s bojom koju ta rije imenuje
Ot ajte prepoznavanje boja pomijeanim signalima ^^^E^^
eee
ee
Kako to radi
uIako pokuavate ignorirati samu rije, to vam ne uspijeva i ona se i
dalje probija
, ato utjee na vau izvedbu. To e vam usporiti reakciju na pravu boju
kojom je rij
e napisana, a moda ak pogrijeite. Taj se efekt kod veine ljudi
oe
pojavljuje gotov
oosvaki put, to je jedan od razloga zbog kojega ga psiholozi oboavaju.
Drugi razlog zbog kojeg je Stroopov efekt omiljen medu psiholozima
je to taj zada
tak, iako jednostavan, ukljuuje mnoge aspekte naina na koji
mislimo. Postoje i
avarijante eksperimenta kojima istraujemo te aspekte. Na prvi pogled,
ini se da
aje objanjenje jednostavno - rijei obraujemo automatski i njihova
obrada nadvlad
ava obradu informacija o boji. Ali, nije sasvim tako, iako se taj razlog
i dalje
aesto navodi kao objanjenje.
itanje rijei predstavlja smetnju samo ako su zadovoljena dva uvjeta.
Prvo, raz
ina i fokus panje vam moraju biti dovoljno veliki da se rije moe
ao
proitati nehoti
ce. Drugo, reakcija koju elite dati mora biti jezina. U ovom sluaju,
reakcija j
e govorna i utoliko jezina.
kIzbjegavanje itanja rijei je lake ako je boja koju trebamo navesti
odvojena od
same rijei. Ako trebate izvijestiti samo o boji prvog slova svake
rijei, a ost
atak je napisan crno, zbrka se umanjuje. Isto vrijedi i ako su rije i
obojani k
vadrati otisnuti odvojeno. U tim sluajevima uspijevamo se
konfigurirati tako d
a reagiramo na jedne podraaje (boju slova) a zanemarujemo neke
druge (rijei). St
oroopov efekt nastaje jedino onda kad ne moemo odijeliti ta dva tipa
informacija.
a\ Vjerojatno je ba zbog takve selektivne koncentracije mogue
da inae bizaran dogaaj postane nevidljiv, kao to je sluaj sa
sij"pt>< oni nep
anje (trik #41] kad zbog usmjerenosti pa zuje na igru loptom
previamo prolazak g
iorile po igralitu.
Recite roi na glas boju svake rijei to bre moete - ne onu koja pie nego
boju kojom je n
apisana. Kad ste gotovi, kliknite gumb "Finish" i zapamtite izmjereno
vrijeme. N
astavite s eksperimentom na sljedeem ekranu. Usporedite vremena.
Razlika izmeu ta dva testa je u tome to se na prvom ekranu naziv
boje i boja koj
om je rije napisana podudaraju, a na drugom ekranu ne. Za boje na
drugom ekranu
itrebat e vam vie vremena.
eee
ee
eDrugi uvjet, da je reakcija jezina, govori nam neto o kompatibilnosti
apodraaja i
areakcije koju trai.
kPrebaciti napisanu rije u govorni oblik lake je nego prebaciti vizualnu
boju u n
ejezin govorni oblik. Zbog silne vjebe, oblici rijei su ve i sami
jezine estic
e, dok se boja mora prevesti od isto vizualnog u jezini simbol (osjet
crvenog
na oku u rije "crveno").
uPri reakciji kakva se normalno zahtijeva u Stroopovom efektu, sluimo
se onim kodo
am - jezikom - s kojim smo se susreli u dijelu podraaja koji se odnosi
na rije, a
ane kodom dijela podraaja koji se odnosi na boju. Budui da trebamo
(jezino) ime
novati
a informaciju o boji, i ne udi to nas tada ometaju podraajno
kompatibilne in
aformacije iz dijela podraaja koji se odnosi na rije.
Smetnja se, meutim, moe ukloniti ako se promijeni vrsta traene
oa
oreakcije. To si moe
te demonstrirati tako da izvedete isti zadatak sa Stro-opovim efektom,
ali umjes
to da na glas kaete ime boje, pokaete odgovarajuu boju. Efekt
aa
ometanja nestaje -
u svojoj se reakciji vie ne sluite jezinim kodom i itanje rijei na vas
iu
ivie ne dj
eluje kao smetnja.
oAko odemo jo korak dalje, efekt e se ponovo pojaviti ako preokre-
nete taj zadata
uk -apokuajte reagirati na ono to kae napisana rije, a zanemariti boju
kojom je nap
isana (ali tako da i dalje pokazujete boju, a ne da je izgovarate na
glas). Kad
se naziv boje i boja kojom je napisan ne podudaraju, odjednom opet
epostaje teko p
okazati na pravu boju.2
aSada imate obratni efekt, jer je vaa reakcija u kodu koji se razlikuje od
apodraajn
e informacije koju pokuavate koristiti (rijei), a isti je kao i podraajna
ua
informa
ucija koju pokuavate zanemariti (boja).
Pouka: za reakciju na istu informaciju moe biti potrebno vie ili manje
oi
mentalnog n
aapora, ovisno o time koliko je ona kompatibilna s podraajem. Ako ne
elite da ljudi
budu ometeni, nemojte ih tjerati da prevode vizualne i prostorne
informacije u
uslune i verbalne (i obratno).
eBiljeke
1. Eksperiment je dio mnogo veeg web projekta Neuroscience for
Kids: http://fac
ulty.washington.edu/chudler/neurok.html.
2. Durgin, F. H. (2000). The reverse Stroop effect. Psychonomic
Bulletin & Revie
w, 7(1), 121-125.
Ne tamo
trik #56
Dodatna literatura
Ako
a aelite istraiti Stroopov efekt i podruja mozga koja su za njega
odgovorna, zan
imat e vas i ova dva lanka: Besner, D. (2001). The myth of ballistic
processin
g: Evidence from Stroop's paradigm. Psychonomic Bulletin & Reviev,
8(2), 324-330
., te MacLeod, C. M., & MacDonald, P. A. (2000). Interdimensional
interference i
n the Stroop Effect: Uncovering the cognitive and neural anatomy of
attention. T
rends in Cognitive Sciences, 4(10), 383-391.
trik #56
Ne tamo
eKad reagirate na neto, ponukani ste posegnuti u tom smjeru, ak i kad
je on potpu
no nebitan
Velik dio onoga to inimo u svakodnevnom ivotu ini reagiranja na
eneto to smo vidjel
i oili uli - kao to je izbor gumba na koji emo kliknuti u dijalokom
okviru kompju
tera,a ili smanjivanje vatre na tednjaku kad lonac prekipi. Naalost,
reagirati samo
na relevantne informacije nam ne ide jako dobro. Oblik u kojem smo
ih primili o
abino procuri i u nau reakciju.
eNa primjer, ako reagirate na neto to se dogaa vama slijeva, reakcija
lijevom ruko
rm bit e malo bra nego desnom. To vrijedi ak i onda kad lokacije
auope nije vana.
Openito uzevi, ometajui uinak reakcije na poloaj zove se Simonov
vo
efekt,1 nazva
n prema J. Richardu Simonu, koji je prvi objavio lanak o njemu
1969. godine, a
danas je profesor emeritus na Sveuilitu drave Iowa.2
ir
Simonov efekt nije jedini primjer u kojem se pojmovno irelevantni
elementi nekog
podraaja probijaju u nau reakciju. Slian je i Stroopov elekt [trik #55],
aa
u kojem
sporije imenujemo boju kojom je rije napisana ako je sama ta rije
naziv za ne
kur drugu boju. Slino je i to to jae svje-t lo dovodi do bre reakcije
[trik #11],
aiako zbog drugog mehanizma; nebitne podraajne informacije, naime,
tada vam mijen
jaju r reakciju (ovaj put zato to jai signal potie bru reakciju neurona).
trik #56
Ne tamo
Na djelu
Tipian Simonov zadatak ide otprilike ovako: fiksirate pogled na
isredite kompjute
rskog ekrana i tada se u odreenim intervalima pojavljuju na-sumini
bljeskovi s
vjetla na lijevoj ili desnoj strani ekrana. Ako je svjetlo crveno, trebate
stisn
uti tipku vama slijeva. Ako je svjetlo zeleno, trebate stisnuti tipku
vama zdesn
a. Na to koliko vremena e vam trebati utjee strana na kojoj se svjetlo
pojavil
o, iako biste trebali pritiskati odgovarajuu tipku iskljuivo na temelju
boje s
rvjetla. Svjetlo s lijeve strane uzrokuje bru reakciju na tipku za crveno
a sporij
u na tipku za zeleno (to je dobro ako je svjetlo crveno a loe ako je
(o
zeleno). Za s
vjetla koja se pojavljuju s desne strane, naravno, vrijedi obratno. Iako
biste t
rebali potpuno zanemariti poloaj, on se svejedno uplee u vau
oa
reakciju. Izmjerena
vremena reakcije u ovakvim eksperimentima obino iznose pola
sekunde ili manje,
oa zabuna zbog poloaja produljuje vrijeme reakcije za oko 5%.
eTeuko je rei to znae ta vremena reakcije ako nismo iskuali
eksperiment, ali Simono
v efekt mogue je subjektivno osjetiti i bez opreme za mjerenje
vremena reakcije
.
aTrebat e nam takvi podraaji koji se ravnomjerno pojavljuju na lijevoj,
odnosno d
aesnoj strani. Ja sam izaao na ulicu na deset minuta i sjeo na rub
plonika gledaj
ui na drugu stranu ulice, tako da mi promet dolazi ili slijeva ili
zdesna. (Sli
ka 5-2 pokazuje pogled s mjesta na kojem sam sjedio.) Zadatak mi je
bio identifi
ucirati crvene i plave automobile, i pokuati zanemariti smjer iz kojeg
dolaze.
Slika 5-2. Pogled s mjesta na kojem sam sjedio dok sam gledao
automobile
Ne tamo
trik #56
Birajui ovaj zadatak, iskoristio sam injenicu da je raspoznavanje
boja slabo n
a periferiji vidnog polja [trik #14]. Budui da sam fiksirao pogled
direktno na
suprotnu stranu ulice i pazio da ne miem oi i glavu, boju auta mogao
sam prepo
oznati jedino kad bi proao tono ispred mene. (Da sam izabrao crne i
bijele automo
bile, za to mi ne bi trebale informacije o boji, mogao bih ih prepoznati
i s peri
iferije vidnog polja.) Nisam, naime, htio imati previe vremena za
obavljanje zadat
ka, a ovako sam mogao filtrirati pokretne objekte koji nisu automobili
(na primj
er, ljude s djejim kolicima.)
aReakcija na podraaj bila mi je lupkanje desnog koljena pri prolasku
crvenog auta,
a lijevog koljena pri prolasku plavog auta. Trudio sam se reagirati to
rsam bre mo
gao.
Nakon deset minuta rijetkog ali stalnog prometa, otkrio sam blagu
pristranost u
svojim reakcijama. Desna ruka bi mi se ponekad malo tr-gnula kad bi
ise pribliio a
utomobil iz tog smjera, i obratno.
aNe kaem da je trzanje ruke bilo kakva potvrda Simonovog efekta.
oPojam poloaja u mo
jem je eksperimentu malo nejasan: auti koji se pojavljuju zdesna kreu
se prema
lijevo - koji bi se poloaj podraaja trebao uplesti u moju reakciju
oa
lupkanja?
oNo, iako ne mogu ustvrditi da je dolo do punog efekta, da automobil
koji dolazi s
desne strane trza desnu ruku, svejedno tvrdim da postoji osnovni efekt
upletanj
a: iako sam izvodio eksperiment deset minuta, reakcije su mi ipak bile
nekako za
brljane.
Kako bih provjerio da li je uzrok nedostatku agilnosti mojih reakcija
bio sukob
poloaja automobila s poloajem mojih koljena, promijenio sam izlazne
oo
varijable i um
jesto lupkanja sam govorio "crveno", odnosno "plavo". Teoretski, to bi
trebalo u
kloniti utjecaj Simonovog efekta (jer sam uklonio lokacijsku
komponentu lijevo-d
esno iz reakcije), pa bih trebao osjetiti razliku. Ako osjetim razliku, na
djelu
e biti Simonov efekt, odnosno njegov izostanak.
I zaista, osjetio sam razliku. Govorno reagirati na boju auta bilo je
apsolutno
otrivijalno i glatko, a doivljaj je bio znatno drukiji nego kod lupkanja
koljena.
ik 56
Ne tamo
Kako to radi
U mom zadatku promatranja prometa, nevaan faktor poloaja
ao
automobila upleo se u moj
u reakciju lupkanja lijevog ili desnog koljena, ovisno o boji
automobila. Ako uk
olonimo varijablu poloaja i govorimo umjesto da lupkamo - ime
zaobilazimo Simonov
kefekt - cijeli zadatak postaje mnogo laki.
Slino Stroopovom efektu [trik #55] (u kojem ste nehotino itali
rijei umjesto
rda se drite zadatka prepoznavanja boje kojom su napisane), Simonov
efekt je suda
r razliitih informacija. Razlika meu njima je u tome to kod
Stroopovog efekta d
ao konflikta dolazi meu dvjema sastavnicama podraaja (boje rijei i
rijei same),
a kod Simonovog efekta sukob nastaje u kompatibilnosti podraaja i
reakcije. Ree
no vam je da zanemarite poloaj podraaja, ali si jednostavno ne moete
oao
pomoi jer zna
te da je poloaj vaan zato to ga koristite u reakciji.
oa
Tu oaje kljuno to su informacije o poloaju skoro uvijek vane pa nam je
priroeno da
na njih reagiramo kad god su dostupne. U svakodnevnom ivotu,
osobito prije automa
tizacije,
u obino ste posezali ka neemu to ste percipirali da biste uli u
interakc
iju s time. Ako percipirate prekida za svjetlo s lijeve strane, ugasit
ete svj
etlo tako da posegnete ulijevo, a ne udesno - tako svijet funkcionira. O
Simonov
oom efektu nemojte misliti kao o poloajnim informacijama koje se
aprobijaju u nae re
akcije, nego kao o nepostojanju mehanizma koji bi specifino
oignorirao poloajne i
nformacije. Takav mehanizam nikad nije bio potreban.
U ivotu
Znati da se poloajne informacije prenose izmeu podraaja i reakcije
oa
omoe biti korisn
o za dizajn bilo kakvog suelja. Moj tednjak ima etiri plamenika
poredana u kvad
rat. Meutim, njihovi regulatori su poredani u crtu. Zbog Simonovog
efekta svaki
put moram pogledati dijagram nacrtan pokraj regulatora, i zbog njega
ojo nisam us
pio zapamtiti njihov poredak (koji se ne mijenja pa bi to trebalo biti
lako). Ka
d trebam reagirati na to da mi vri voda na gornjem desnom plameniku,
u mozgu mi
je kodirana lokacija gore-desno. Kad bi poredak regulatora to koristio
umjesto d
ka se tome protivi, bilo bi ih lake koristiti.
oDijaloki okviri na mom kompjuteru (imam Mac OS X) su bolje pora
vnati s odgovaraj
uim tipkam.) nego to je to sluaj s regulatorima pla
Ne tamo
menika. Obino postoje dvije naredbe: "OK" i "Cancel". Za "OK"
mogu pritisnuti t
ipku Return, a za "Cancel" tipku Escape. Sreom, te tipke su na
tipkovnici pored
ane desno-lijevo, jednako kao i gumbi u dijalogu (Escape i Cancel su
lijevo, Ret
urn i OK su desno). Da se ne podudaraju, pri svakoj upotrebi
otipkovnice dolo bi d
o malog kanjenja pa ona ne bi bila nita bre od mia.
airi
Postoji i korolar: reakcija na boju automobila u eksperimentu s
prometom bila je
kznaajno laka kad je bila verbalna nego kad je bila direkci-onalna
(lupkanje lij
evo ili desno). Suelje e biti fluidnije ako izbjegavate situacije u
kojima se
asmjerovi podraaja i reakcije sukobljavaju. U tehnologijama koje bi
trebale biti t
ransparentne i intuitivne - kao to je moj Mac (a i tednjak, kad smo
ve kod toga)
- takva mala dotjerivanja ine veliku razliku.
eBiljeke
1. Simon, J. R. (1969). Reactions towards the source of stimulation.
Journal of
Experimental Psychology, 81,174-176.
o2. Potenja radi, treba spomenuti da je Simonov efekt sto godina prije
Simonove pu
blikacije uoio danski pionir eksperimentalne psihologije Franciscis
Donders. Do
nders, Franciscus C. (1868). Ovr de snel-heid van psychische
processen. Onderzoe
kingen gedaan in het Physiologisch Laboratorium der Utechtsche
Hoogeschool, 1868
-1869, Tweede reeks II: 92-120. Engleski prijevod objavljen je kao
Donders, Fran
ciscus C. (1969). On the speed of mental processes. Acta Psycho-
logica, 30, 412-
431.
Dodatna literatura
o0 ranoj povijesti mjerenja vremena reakcije moete itati u tekstu
"Mental Chrono
metry and Verbal Action - Some Historical Threads" (http://www.
nici.ru.nl/~ardi
roel/Rts. htm).
Kombinirajte modalitete i pojaajte intenzitet
iDogaaje koji utjeu na vie osjetila osjeamo intenzivnije u svima.
Poglavlja o vidu i sluhu (drugo, odnosno etvrto poglavlje) ove knjige
bave se t
eim osjetilima pojedinano, onako kako to najee ve godinama ini
veina psiholo
ga. Meutim, kad ih razmatrate u interakciji, poinju se dogaati neke
zanimljiv
e stvari.1
iInformacije iz vie osjetila su, napokon, pravilo a ne iznimka u
realnom svijetu.
Tigar
u ima jak miris i uka dok puzi po bunju i prikrada vam se. Vatra
ebljeti i pucket
a. Kad vas dijete budi, drma vam rame i zove vas po imenu.
Svi tu primjeri sugeriraju da bi osnovna vrsta interakcije meu dvama
osjetilima
trebala biti pojaana reakcija na dogaaj koji stvara dvije vrste
apodraaja, umje
sto samo jedne. Vjerojatnije je da e informacije iz jednog osjetila biti
sluaj
nost; istodobne informacije iz dva osjetila su dobar znak da ste
detektirali stv
arni dogaaj.
trik #57
Na djelu
Interakciju informacija koje istovremeno stiu iz dvaju osjetila moemo
io
vidjeti u ra
znim situacijama. Ljude ujemo jasnije ako im vidimo usne [trik #59].
Film e na
s se jae dojmiti ako ima zvunu kulisu. Ako ovjeka s obje strane
osvijetlimo i
ppotapemo ga po jednoj ruci, init e mu se da je na toj strani svjetlo
jae.
dHelge Gillmeister i Martin Eimer s koleda Birkbeck na Londonskom
isveuilitu otkril
oi su da ljudi doivljavaju zvukove kao jae ako im istodobno blagom
vibracijom pod
raimo kaiprst.2 Iako vibracije ne sadre nikakve dodatne informacije,
aar
ispitanici su
ocijenili zvuk dvostruko jaim kad bi se pojavio u isto vrijeme kao i
vibracija
ina prstu. Efekt je bio najjai kod tiih zvukova.
trik #57
Kako to radi
aNedavno provedena istraivanja o takvim situacijama sugeriraju da je
takva kombina
ocija informacija ugraena u rane faze obrade osjeta u modanoj kori.
oPodruja modan
e kore za koje se tradicionalno smatralo da reagiraju samo na pojedini
osjet (np
ar. vidni dijelovi kore) zapravo reagiraju i na podraivanje drugih
osjetila. To po
ajanjava injenicu da se mnogi od takvih efekata odvijaju predsvjesno,
bez ikakvog
osjeaja o uloenom trudu ili donoenju odluke. Oni su predsvjesni zato
oo
to se dogaa
ju u dijelovima mozga odgovornima za poetnu reprezentaciju i
obradu osjeta - to
oje jo jedan primjer (kao u [triku #15], "Da biste vidjeli, djelujte") za to
kako
naa percepcija nije pasivna nego je na mozak aktivno konstruira na
aa
nain kojeg nis
mo uvijek svjesni.
Macaluso et al.3 pokazali su da taj efekt djeluje i u obratnom omjeru:
ododir moe
pojaati vidnu diskriminaciju. Autori ne misle da do poetne
integracije dolazi
u vidnom dijelu modane kore, nego da tjemena podruja modane kore
oo
odgovorna za int
iegraciju vie osjeta alju povratne signale natrag k vidnim podrujima,
to omoguuje
poveanu vidnu osjetljivost.
Da bi dolo do poboljanja, informacije iz razliitih osjetila se moraju
oj
oznaiti ka
eo da pripadaju istom dogaaju, a to se primarno deava kod informacija
ikoje stiu is
etodobno. Pojedinani neuroni [trik #9] unaprijed su podeeni tako da
reagiraju na
informacije o vremenu i esto daju najjau reakciju na ulazne podatke
koji istov
remeno stiu iz razliitih izvora. Ako informacije ne stiu u isto
ii
ovrijeme, to moe po
tisnuti aktivnost neurona odgovornih za reakcije na ulazne podatke
razliitih os
jeta (osjeti se u argonu zovu modaliteti).
Zbog ega onda informacije iz dva modaliteta izgledaju simultano?
()ito, nije m
ogue da stiu ba u tono isto vrijeme; mora postojati odreena
ia
razluivost osjeta
u vremenu ispod koje dva dogaaja izgledaju simultano.
rIako se svjetlo giba milijun puta bre nego zvuk, zvuk koji stigne do
uha se obrad
ruje bre [trik #44] nego svjetlo koje stigne do oka. Relativna brzina
obrade oba o
sjeta, uz brzinu kretanja svjetla odnosno zvuka, lovodi do "horizonta
simultan
osti"4 koji se nalazi na udaljenosti od oko leset metara - gdje vidni i
usluni sig
nali iz istog izvora stiu do modane kore u isto vrijeme.
io
Veina dogaaja se, naravno, ne pojavljuje tono na toj desetmetar-
skoj liniji,
pa u mozgu im n a bit i i nekih oi lat nih mehanizama zbog kojih nam
zvuk i svj
et lo izgledaju simultanu. I.i i.i/ivai mi piet postavljali da
trik #58
iGledajte se, osjeat ete vie
ije izraun simultanosti tek priblian, pa se vremenska razlika u
trenutku dolaska
omoe zanemariti (sve dok ne doete do vrlo udaljenih dogaaja - kao
kad munja stig
ane prije groma, na primjer). Danas se, meutim, smatra da se na
mozak, kad izrau
inava da li zvuk i svjetlo stiu istodobno, predsvjesno prilagoava
udaljenosti dog
oaaja.5 Na djelu je jo jedan mehanizam, koji jednostavno daje
prednost vremenskim
informacijama koje dolaze od sluha pred onima koje dolaze od vida
[trik #53].
eBiljeke
1.aAko elite poeti pratiti istraivanja o multimodalnim interakcijama,
za poetak
proitajte knjigu Charlesa Spencea i Jona Drivera Crossmo-al Space
and Crossmod
al Attention. To je zbornik radova mnogih najznaajnijih autora s tog
polja. O i
straivakoj grupi koja se bavi multi-modalnou na Sveuilitu Oxford
aoi
omoete se informi
rati na njihovim stranicama:
http://www.psych.ox.ac.uk/xmodal/default.htm.
2. Gillmeister, H., & Eimer, M. (u postupku objavljivanja).
Multisenso-ry integr
ation in perception: tactile enhancement of perceived loudness.
3. Macaluso, E., Frith, C. D., & Driver, J. (2000). Modulation of
human visual c
ortex by crossmodal spatial attention. Science, 289, 1206-1208.
4. Pppel, E. (1988). Mindworks: Time and Conscious Experience.
New York: Harcou
rt Brace Jovanovich.
5. Sugita, Y., 8z Suzuki, Y. (2003). Audiovisual perception: Implicit
estimation
of sound-arrival time. Nature, 421, 911.
'trik #58
oAko gledate svoju kou, postat e osjetljivija, ak i kad ne vidite to
osjeate. Po
ogledajte je pod povealom i postat e jo osjetljivija.
Koa je nae suelje sa svijetom s najkraim dometom. Ona je jedino
oa
osjetilo koje ne
edaje nikakve informacije o udaljenim objektima. Ako neto osjeate na
okoi, to je p
okraj vas.
Dijelovi tijela su usmjereni prema tinut ra - daju dodirne informac i je
ali i p
rema van moemo ih osjetit i i ugim dijelovim.i t ijcl.i, inoenu ih
oo
Na djelu
Kennett et al.1 su ispitali koliko su ljudi osjetljivi na dodir na svojim
podlak
ticama. U kontroliranim uvjetima, ispitanici su trebali odgovoriti
osjeaju li p
ritisak
o dvaju tapia na koi ili samo jednog. O tome su prosuivali u
trima okolnos
atima. Prve dvije su najvanije, jer daju osnovnu usporedbu. Ispitanici
su si gleda
li ruku u tami, odnosno na svjetlu - ali s kratkim periodom tame tako
da ne vide
ruku dok je tapii dodiruju. Ispitanici koji su si smjeli gledati ruku
davali su
znaajno tonije odgovore, to ukazuje na to da gledanje ruke, iako ne
daje nikak
jve korisne informacije, poboljava taktilnu osjetljivost.
Trea okolnost je najzanimljivija i pokazuje koliko su duboki korijeni
tog efekt
a dubinski. Ispitanicima je pokazana njihova podlaktica kroz povealo
(opet bez
svjetla u trenutku dodira). U takvim okolnostima, osjetljivost im je
bila gotovo
dvaput preciznija nego u tami!
aTo je fantastino iz dva razloga. Prvo, to pokazuje da vidna panja
poboljava nau os
ja
ujetljivost u drugoj domeni, u ovom sluaju dodiru. Nije nuno da dodir
bude u takv
oj interakciji s vidom. Osjetila bi mogla biti nezavisna sve do kasne
faze obrad
ie. Zamislite da se postavke o brzini dvostrukog klika miem mijenjaju
ovisno o tom
e kakvi podaci pristiu preko Interneta? Rekli biste da to ba i nije
ia
normalno. Ali
za mozak takva interakcija ima smisla jer mi kontroliramo kamo
gledamo a dogaaj
ii esto stvaraju ulazne podatke u vie osjetila istovremeno.
Drugi razlog zbog kojeg to udi je to to se time pokazuje kako se te-
1111 iko po
magalo (povealo) moe koristiti za modifikaciju nae neuralne 11
oa
brade na fundament
alnoj razini.
ovidjeti, a (u sretnim okolnostima) moemo osjetiti i vidjeti dijelove
tijela drugi
ah ljudi. Trikovi "Preoblikujte svoju shemu tijela" [trik #64] i "Zato je
lice tak
o posebno" [trik #93] istrauju nain na koji koristimo vid pri auriranju
aa
internog
amodela dijelova naeg tijela. Ali integracija tih dvaju osjeta ide i
dublje, do te
mjere da gledanje tijela pojaava njegovu osjetljivost, ak i kad ne
dobivate n
ikakve korisne vizualne informacije koje bi vam pojasnile to se
dogaa na vaoj koi.
ao
trik #58
Kako to radi
oDodirne informacije se skupljaju u tjemenom dijelu modane kore
(pogledajte gdje j
e to u "Turneji po modanoj kori i etiri renja" [trik #8}), u podruju
oe
zvanom prim
arni somatosenzorni dio modane kore. Tu se nalaze neuroni posloeni u
oo
mapu koja pre
rdstavlja povrinu tijela [trik #12], kao i polisenzorni neuroni. Ovi
posljednji os
aobito snano reagiraju kad su vidni i taktilni ulazni podaci
sinkronizirani, a sla
ebije kad su u neskladu; ini se da tu postoji neka mrea koja integrira
informacij
e iz ta dva osjetila, ili unutar somatosenzorne mape tijela ili u nekoj
slinoj
susjednoj mapi.
Tom se teorijom objanjava zato oteenja tjemenog dijela modane kore
aaoo
ponekad dovode d
o iskrivljenja slike naeg tijela. Kad se od pacijenata s oteenim
ao
etjemenim renjem z
atrai da pokau, primjerice, vlastiti lakat, neki pokau lijenikov lakat.
aaa
Ovaj trik i [trik #64] "Preoblikujte svoju tjelesnu shemu" pokazuju da
su kratko
trajne promjene u reprezentaciji vlastitog tijela mogue. Za pojedine
se neurone
u modanoj kori, koji reagiraju na podraivanje koe, moe pokazati da
oaoo
vrlo brzo mijenj
oaju dio koe za koji su odgovorni. Ako, na primjer, anestezirate jedan
prst tako d
a vie ne daje osjetne informacije stanicama modane kore koje su
io
dotad bile odgovor
ne za osjete s tog mjesta, one e poeti reagirati na osjete s drugih
prstiju.2
ini se da poveanje razluivosti uslijed gledanja kroz povealo
uzrokuje povea
nje resursa posveenih taktilnoj osjetljivosti, tako da odgovaraju
poveanoj raz
luivosti koju je povealo umjetnim putem dalo vidu.
U ivotu
aTaj eksperiment pokazuje zato openito volimo gledati ono ime
baratamo rukama il
i uono to sluamo - na primjer glazbenike dok sviraju. Ne radi se samo
o tome da elim
o vidjeti to se dogaa - time se zaista pojaavaju i druga osjetila.
oModa je to razlog zbog kojeg se ljudima svia to kompjuterske
pucake igre u prvom
licu pokazuju sliku igraevih ruku na ekranu. Imati ruke na vidiku
ozaista moe pr
omijeniti vau internu kartu tijela. Ekran tako postaje dijelom vaeg
aa
osobnog - ili
gotovo osobnog - prostora, ime se poboljava panja [trik #54] i
ja
multimodalna integ
racija (izmeu ostalog, vea sposobnost razluivanja pokazana u ovom
triku).
uSluajte oima: McGurkov efekt
trik #59
eBiljeke
1. Kennett, S., Taylor-Clarke, ML, & Haggard, P. (2001).
Noninformative vision i
mproves the spatial resolution of touch in humans. Current Biology,
11,1188-1191
.
2. Calford, M. B., 8c Tweedale, R. (1991). Acute changes in cutaneous
receptive
fields in primary somatosensory cortex after digit denervation in adult
flying f
ox. Journal of Neurophysiology, 65,178-187.
uSluajte to netko govori dok su vam oi zatvorene i ut ete jedan
zvuk; gledajte g
uovornika dok ga sluate i ut ete drugi.
aAko postoji ijedan dobar nain da se pokae kako kombinacija osjetila
mijenja kona
oni doivljaj, to je McGurkov efekt. U ovoj klasinoj iluziji, koju je
smislio Har
ry McGurk (i objavio 1976. godine1), ujete razliiti zvuk ovisno o
tome vidite
liagovornikove usne. Znati to e se dogoditi ne pomae: efekt samo
nee biti tako j
ak.
Na djelu
Pogledajte video snimku Arnta Maas0a s McGurkovim efektom
(http:// www.media.uio
.no/personer/arntm/McGurk_english.html; QuickTime sa zvukom). Na
slici 5-3 vidit
e zamrznutu sliku iz filma.
uSluajte oima: McGurkov efekt
What am I saying? fhiy the clip several tlmos, .illi'in.iliiH) IjetwriTi
looking
<at the talking hr.nl whili- Ii-.Icmmki, -ind listrninq with your </.-
-,11111
n,i-.i .uiults (<>H-*.) think tbcy .in- lir.nmy "DA" .i to filled
4
Slika 5-3. Film Arntu Maasaa s McGurkovim efektom
uQR^HH Sluajte oima: McGurkov efekt
Kako to radi
oTa se iluzija ne moe pojaviti u realnom ivotu. McGurk ju je napravio
tako to je uba
cio zvuk u kojem netko govori "ba ba" u snimku na kojoj izgovara
drugi zvuk, "ga
ga". Kad ne gledate video, ujete to je zaista reeno. Ali kad vidite
govornika,
te se dvije informacije sukobljavaju. Za prepoznavanje zvuka koji
netko izgovar
oa kljuan je poloaj usana, osobito kad treba razlikovati govorne
zvukove (foneme)
kao to su "ba", "ga", "pa" i "da" (one koje stvarate naglim
izbacivanjem zraka).
r~
Vizualne informacije su doista vane pri sluanju govora. Znam da je to
au
iklie, ali sig
uran sam da slabije razumijem to se govori kad nemam naoale.
-M. W.
_l
Kad elimo shvatiti koji zvuk stvara neka osoba, koristimo se i vidnim
ui slunim inf
ormacijama, koje se obino uzajamno pojaavaju. No, kad doe do
neslaganja, moza
ek mora nai rjeenje. U svijetu na koji je mozak navikao, objekti
obino ne izgled
aju kao da rade jedno a zvue kao da rade drugo.
Budui da vizualno vidite "ga ga" a sluh uje "ba ba", stvara se njihov
prosjek
i apercipirate "da da", to je zvuk koji jednako dobro pae u oba
informacijska znaka
. U drugim situacijama vizualne e informacije potpuno prevladati te
e se slog
koji ujete promijeniti u onaj koji vidite po pokretima usana.2
Pritom je nevjerojatno to ne primjeujete problem. Osjetne
informacije su ve kom
binirane prije nego stignu do jezine obrade a jezina obrada je
epodeena za odre
ene a foneme [trik #49]. Odluka o tome to ete uti je izvan domaaja
avae voljne kontr
ole. McGurkov efekt poka zuje integraciju informacija iz razliitih
osjeta na po
itpune predsvjesnoj razini. Tu vas nitko ne pita za miljenje; na ono to
ujete ut j
ee ono to
Kad pustite film sa zatvorenim oima, glas govori "ba ba". Pustite ga
ojo jednom i
gledajte usta: glas kae "da da". Pokuajte uti "ba ba" dok gledate
au
pokrete usana.
Nemogue.
aObratite panju na ubaene glasove
trik #60
evidite. Na sreu, vizualne informacije koje primite najee se
podudaraju s onim t
o biste trebali uti.
1. McGurk, H., & MacDonald, J. (1976). Hearing lips and seeing
voices. Nature, 2
64, 746-747.
2. Spajanje zvunih i vizualnih informacija je mogue jedino s
prikladnim fonemi
uma koji doputaju kompromis. Jedna od zanimljivih stvari kod fonema
je to to ih per
ecipiramo kao ili jedan ili drugi, ali ne kao neto izmeu. Znai, iako
postoji kon
tinuum fizikalnih zvukova izmeu "ba" i "da", sve pozicije na tom
spektru emo p
ercipirati ili kao "ba" ili kao "da", a ne kao neke meuzvukove (za
razliku od,
orecimo, boja, iji kontinuum fizikalnih vrijednosti moemo percipirati).
To se zov
e kategorijska percepcija.
Dodatna literatura
uStranica "Hearing with Your Eyes" /Sluanje oima/ (http://ccms.
ntu.edu.tw/~karch
rung/Phonetics%20ll%20page%20seventeen. htm; QuickTime) sadri
zbirku filmova s McG
urkovim efektom.
Ako dolaze s istog poloaja u prostoru, zvukove je teko odvojiti, osim
oe
uako se poslui
te vidom i prevarite mozak tako da jedan od zvukova "smjesti" negdje
drugdje.
Informacije iz razliitih osjetila u mozgu se spajaju i sortiraju prema
opoloaju [
trik #54], i tu organizaciju koristimo pri izboru predmeta nae panje, za
aa
koji emo
onda izotriti osjetila. Ako istovremeno sluate dva razgovora, to e vam
ou
biti pril
aino lako ako se odvijaju svaki sa svoje strane u odnosu na vau glavu -
omoete volj
ono izotriti osjetila za ona koji elite uti Ali recimo da se oba
razgovora odvijaj
eu na istom mjestu, na radiju: odjri Inom postaje puno tee izdvojiti
samo jedan od
njih.
eBiljeke
__
oZbog toga u kafiu moemo govoriti jedni preko drugih a da
razumijemo to se govori,
oa na radiju ne moemo. Na radiju nemamo nikakvih drugih informacija
prema kojima
abismo jednoznano odredili tko kae to pa se zvukovi pobrkaju.
-T. S. _J
ekajte malo ... kako prepoznati prostornu lokaciju osjeta kao to je
sluh? Za sam
zvuk, sluimo se znakovima sadranima u onom to ujemo, ali ako
ur
omoemo vidjeti odakle
zvuk potjee, onda e te vizualne informacije dominirati [trik #53].
ak i kad n
isu tone.
Na djelu
aJon Driver s londonskog University Collegea1 iskoristio je nae
iskustvo sa sinkro
nizacijom jezinih zvukova i pokreta usana za jedan mali trik.
Ispitanicima je p
eokazao televizijski ekran na kojem netko neto pria, ali zvuk je,
umjesto da dola
uzi od televizora, puten preko drugog pojaala i dodan mu je ometajui
i potpuno o
dvojen zvuk nekog sasvim drugog glasa. Televizijski ekran je bio
esmjetan ili odma
ah pokraj pojaala ili na stanovitoj udaljenosti. Od ispitanika se trailo
da ponov
e arijei, sukladno onome to kae govornik s televizora.
Kad je televizor bio blizu pojaala, ispitanici su grijeili vie nego kad
ei
je bio na
veoj udaljenosti. Iako se tonski zapis u oba sluaja uo iz istog
pojaala, po
mak slike je znatno izmijenio sluateljevu sposobnost da izotri ula na
uo
jedan glas.
kOvaj je eksperiment odlian kandidat za kunu izvedbu. Najlake bi
bilo s radio pr
ijemnikom i laptopom spojenim na prijenosne zvunike. Neka se na
laptopu prikazu
je video snimka s puno govora, u kojoj vidite pokrete usana. Idealne bi
bile tel
ievizijske vijesti s vie novinara i spikera koji govore u kameru. Zatim
postavite
ezvunik laptopa i radio, podeen na neki govorni program, na isto
mjesto. To bi bi
lo ono pojaalo iz Dri-verovog pokusa. Dvije eksperimentalne
situacije bi odgova
orale poloaju laptopa, ili odmah pokraj zvunika ili par metara dalje.
Vidjet ete
kda alake razumijete to kau govornici s videa ako je laptop udaljeniji od
radija. Po
ukuajte.
Kako to radi
kLake emo razumjeti stoje ovdje na stvari ako pokus shvatimo kao
dvije varijante.
eNazovimo ih "teka", kad je televizor odmah pokraj pojaala, i "laka",
kad je ekr
an odmaknut.
eU tekoj varijanti, imamo video-snimku s govornikom na ekranu i dva
razliita glas
ea, ali
k oba dolaze s istog mjesta. To je teko zato to je lake iskljuiti se
iz jedno
g toka informacija i posvetiti se drugome ako su oni na razliitim
mjestima (to
je cijela poanta [trika #54], "Ne dijelite panju na vie mjesta"). U
ai
ovom sluaju,
ainjenica da postoji video-snimka s govornikom zapravo i nije vana.
U lakoj varijanti, drugi zvuni tok je odmaknut u stranu dok spiker na
ekranu pr
oia svoje. Oigledno je daje izotriti se na zvukove s televizije vrlo lak
posao -
ja to radim svaki put kad gledam TV i ignoriram razgovor iz druge
sobe.
Ali stani malo, rei ete. U Driverovom eksperimentu laka varijanta se
nije sast
ojala u tome da se jedan zvuni tok lijepo smjesti podalje a da se onaj
ukoji slua
te poravna s TV ekranom. Oba zvuka su dolazila s istog mjesta, iz
pojaala, zar
ne?
I da i ne. Strogo govorei, i jedan i drugi zvuni tok dolaze s istog
mjesta, al
i sjetite se da mi slabo odreujemo odakle dolaze zvukovi. To nam ide
otako loe da
radije koristimo ono to vidimo da zakljuimo odakle si ize zvuk [trik
#53]. Kad
gledate ekran, pokreti usana govornika su tako dobro sinkronizirani sa
zvunim t
okom da uvjere mozak kako zvuk takoer dolazi iz smjera ekrana.
U ovom eksperimentu se rauna samo to da li se slika i zvuk nalaze na
istom mjes
etu. Kad je ekran odmaknut od pojaala, mozak e pogrijeiti i krivo
locirati jedan
ozvuni tok - zvuni tokovi se, dakle, odvajaju pa se moete usredotoiti
na jedan
ili drugi.
Nema e veze to je pogrena lokalizacija razlog zbog kojeg se na
razgovore moemo izotrit
oo
i odvojeno; stvar svejedno funkcionira. To to je ta lokalizacija iluzija
anije vano
o- mozak svejedno moe iskoristiti tu iluziju za odvajanje informacija
prije njiho
ave obrade. Svi nai dojmovi ionako su konstrukcije, pa je objektivno
epogrena konstr
ukcija za mozak jednako valjana kao i objektivno ispravna
konstrukcija.
1 Driver, J. (1996). Hnhaiu eiiicut of selo t ive listening by illusory
mis-l
ocation of spt'i'ih sounds due to lip leading Nature, .'Wl, 66-68.
Razgovarajte sa sobom
trik i Razgovarajte sa sobom
#61
Jezik ne slui samo tome da govorimo drugima; on moda ima kljunu
uo
ulogu kao ispomo
mozgu pri kombinaciji informacija iz razliitih modula.
oJezik moda jest fantastino djelotvoran nain da informacije izvana
uu u glavu [
atrik #49], ali to nije njegov jedini zadatak. On nam pomae da mislimo.
Daleko od
toga da bude znak ludila, razgovor sa samim sobom je u neku ruku bit
ljudskosti.
Ostavimo po strani evoluciju jezika i njegovu ulogu u preoblikovanju
anaeg mozga u
anjegov aktualni izgled1, i pogledajmo jedan od naina na koji se na
mozak moe slui
ou
ti jezikom za obavljanje kognitivnih poslova. Tonije, govorit emo o
sposobnost
i jezika za kombiniranje informacija u ureene strukture - jednom
rijeju: o sin
taksi.
Peter Carruthers sa Sveuilita Maryland2 iznio je miljenje prema
ii
kojem se jezina
sintaksa koristi pri simultanom kombiniranju informacija iz razliitih
kognitivn
ih modula. Pod pojmom "moduli" on misli na specijalizirane procese u
koje nemamo
uvida,3 kao to su percepcija boja ili trenutano prepoznavanje broja
objekata [t
erik #35]. Nemate pojma kako znate da je neto crveno ili da vidite dvije
alice za k
avu, ti naprosto znate. Bez jezine sintakse, tvrdi Carruthers, te
informacije n
e bismo mogli kombinirati.
Teorija zvui prilino smiono - moda je ak pogrena - ali proi emo
oe
kroz dokaze k
oje nudi Carruthers i vidjeti na to tono misli, pa odluite sami. Ako
je u pravu
a, implikacije su veoma duboke i njegova teorija pojanjava kako je
duboko jezik is
iprepleten s milju. U najmanju ruku, nadamo se da emo vas uvjeriti
da se u tim ek
esperimentima dogaa neto zanimljivo.
Eksperiment koji emo ovdje opisati izveden je u laboratoriju
Elizabeth Spelke.4
oPotencijalno ga moete izvesti i kod kue, ali spremite se na izradu
velikih rekv
izita i vrtoglavicu.
Zamislite sobu kao na slici 5-4. Sobu ine etiri zavjese, koje tvore
etverokut
od etiri zida. Definiraju je dva tipa informacija: geometrijske (dva
kratka i
dva duga zida) i informacije o boji (jedan crveni zid).
Na djelu
Slika 5-4. Priprema za eksperimente Elizabeth Spelke - etverokutna
soba sa zido
m u boji.
uRazmislite o kutovima sobe. Ako se posluite samo geometrijskim
informacijama, par
ovi kutova su jednaki. Imate dva kuta kojima je kratki zid lijevo a dugi
zid des
ono, i jo dva ista takva. Ako se koristite samo informacijama o boji,
opet imate d
va para identinih kutova: kutove sa crvenim zidom i kutove bez
crvenog zida.
Ako upotrijebite smo jednu vrstu informacija, geometriju ili boju,
moi ete ide
ntificirati kutove s tek 50% sigurnosti. Ali ako ih kombinirate,
identificirat
ete sva etiri kuta sa 100% sigurnosti; iako, naime, ni jedan ni drugi
tip infor
macija sami za sebe ne daju jednoznane odgovore, oni nisu
ivieznani na isti nai
n.
uEvo, dakle, kako testirati hoe li se ispitanik posluiti s obje vrste
informacija
zajedno.5 Pokaite ispitaniku neto to bi mu se svidjelo, na primjer
ae
hranu, i pustit
e ga da vidi kako je skrivate iza zavjese u jednom kutu sobe. Zatim ga
dezorijen
tirajte
a tako to ete ga zavrtjeti oko osi, i zatraite od njega da pronae
hranu. A
oko moe kombinirati informacije
e0 geometriji i o boji, to mu nee biti teko - moi e jednoznano
odrediti u koje
m je kutu skrivena. Ako ne bude kombinirao informacije izmeu
razliitih modula,
pogodit e u 50% sluajeva a u 50% e pogrijeiti u prvom pokuaju i
eu
trebat e mu j
o jedan pokuaj.
ou
Gdje je tu jezik? ini se da jezik definira vrstu ispitanika koji taj zada-
t.ik
mogu izvriti s vie od 50% tonosti. takori ne mogu. Ne mogu ni
ri
o1 i ji-ta koja jo ne govore. Postlingvistika djeca i odrasli mogu.
Uvjereni? Pazite sad: ako uposlite jezinu sposobnost odraslog
ispitanika, uspje
li e mu pasti na gotovo 50%. To su izvele Linda 1 lermor-Vazq-uez,
l'li/.ilietl
i Spelke i Alia K.itsnelson.1' Dale su ispitani' im.i .i izvedu rkspn
11111 -11
1.1111 i zadatak, ali su pritom morali ponavljati t <!<; i novinskih
trik #61
lanaka koji su im itani preko zvunika. Taj im je zadatak
ponavljanja potpuno
obuzeo jezinu sposobnost i izbrisao njihov unutarnji monolog.
aIsti su se ispitanici uspijevali orijentirati i pronai traeni kut kad nisu
imali
taj dodatni zadatak. Uspijevali su i kad su radili neki drugi dodatni
zadatak e
kvivalentne teine, koji im nije upoljavao jezinu sposobnost
eo
(ponavljanje niza rit
mova pljeskanjem rukama). Nisu, meutim, uspijevali kad bi im
jezini resursi bi
eli uposleni neim drugim. Kod jezika postoji neto posebno i to je bitno
za ponovn
io uspostavljanje orijentacije koritenjem obiju dostupnih vrsta
informacija.
Kako to radi
Peter Carruthers misli da taj efekt nastaje zato to je jezik bitan za
spajanje in
formacija iz razliitih modula. Tonije, on smatra da je jezik potreban
na suel
juiizmeu vjerovanja, elja i planiranja. Kombiniranje vie modaliteta
je mogue i b
ez jezika kod jednostavnih radnji (za primjere, pogledajte druge
multimodalne tr
ikove [trikovi #57 do #59] u ovoj knjizi), ali planiranje je posebno po
neemu to
ukljuuje reorijentaciju, za koju je pak potreban jezik.
aTo bi objasnilo zato ljudi ponekad razgovaraju sami sa sobom - kako
bi si na glas
edali upute - kad rade neto osobito zahtjevno. Normalan dio razvoja
djeteta je da
vanje
a uputa samom sebi, to im pomae da uine stvari koje im se ine
eteke.7 Govoriti
im da budu tiho nije poteno, a vjerojatno im i oteava da dovre
oer
zapoeto.
aAko je Carruthers u pravu, to znai dvije stvari. Prvo, ako traite od
ljudi da za
kljuuju prema nekom cilju, osobito ako pritom trebaju koristiti
informacije raz
liitih vrsta, nemojte od njih traiti da rade jo neto verbalno, bilo da se
aoe
radi o s
uluanju ili o govorenju.
r~
oUpravo sam shvatio da bi to mogao biti jo jedan [trik #54] razlog zbog
kojeg ljud
i mogu voziti automobil s ukljuenim radijem kad znaju kamo trebaju
ii, ali ga
moraju iskljuiti kad moraju razmisliti kamo treba skrenuti. To
objanjava i zato t
aa
rebate u utjeti kad voza pokuava odluiti kamo poi.
-T. S. _l
Drugo, oi ako elite da ljudi obavljaju sloene zadatke s vie sekvenci, bit
ke im lake ak
uo ih budu mogli obavljati sluei se samo jednom vrstom informacija,
tako da im je
zik ne bude nuan za kombiniranje informacija iz vie modula.
ui
eBiljeke
1. Ako se ipak elite upustiti u problem uloge jezika u evoluciji mozga
(i obratno
), dobar poetak bi bila fantastina knjiga Terrencea Deacona
Symbolic Species:
The Co-Evolution of Language and the Brain. New York: W. W.
Norton & Company (19
98).
r2. lanak koji sadri ovu teoriju Peter Carruthers je objavio u asopisu
Behaviora
l and Brain Sciences. lanak i komentari dostupni su na adresama
http://www.phyl
osophy.umd.edu/people/faculty/pcar-ruthers/Cognitive-language.htm i
http://www.p
hylosophy.umd. edu/people/faculty/pcarruthers/BBS-reply.htm.
o3. Dobro, pod pojmom "moduli" on misli jo puno toga, ali ovo je
osnovna ideja. Iz
vorna artikulacija tog koncepta nalazi se u knjizi Modularity of Mind
Jerryja Fo
adora (Cambridge, MA: MIT Press, 1983). Vanost modularnosti
anaglaavaju i evolucijsk
i psiholozi, kao to je Steven Pinker.
4. Teorija Petera Carruthersa velikim se dijelom temelji na
eksperimentima izved
enim u laboratoriju Elizabeth Spelke (www.wjh.harvard. edu/~lds).
o5. Strogo govorei, da biste proli ovaj test ne morate istovremeno
upotrijebiti k
ombinaciju te dvije vrste informacija; mogli biste prvo iskoristiti
geometrijske
informacije a zatim informacije o boji, ali postoje uvjerljivi dokazi da
ispita
nici u ovom eksperimentu - takori, djeca i odrasli ljudi - to nisu inili.
6. Hermer-Vazquez, L., Spelke, E. S., & Karsnelson, A. S. (1999).
Sources of fle
xibility in human cognition: Dual-task studies of space and language.
Cognitive
Psychology, 39(1), 3-36.
7. Berk, L. E. (studeni 1994). Why children talk to themselves.
Scientific Ameri
can, 78-83 (http://www.abacon.com/berk/ica/research. html).
esto poglavlje: Kretanje
" trikovi "I
.# 62-69 J
Pria o mozgu pria je o tjelesnosti, o tome koliko toga mozak uzima
zdravo za g
otovo o svijetu u kojem ivimo i o tijelu koje ga nosi.
Na primjer, mi pretpostavljamo stanovitu stalnost svijeta pa stoga
oekujemo sta
lnost i od naeg tijela. Donosimo pretpostavke o tome kako se nae
aa
otijelo moe kretati
unutar okoline, a ako se okolina promijeni [trik #62], zbunimo se.
Pretpostavljamo da je stabilan svijet, ali i nae tijelo. Zato bi se mozak
aa
muio s
pamenjem oblika vlastitog tijela kad je ono uvijek na raspolaganju za
konzultac
aije? No, kad oblik naeg tijela prestane biti stabilan, mozak se zbuni.
Za poetak
i, prekriit ete ruke [trik #63] i ispreplesti prste, a na kraju ete uvjeriti
svo
j mozak da prima dodirne osjete sa susjednog stola [trik #64].
To je i pria o naoj interakciji sa svijetom. Na mozak neprestano
aa
ocjenjuje i pred
via pokrete koji e biti potrebni da se dohvate objekti, i prosuuje
ispravno
aak i kad su nas oi prevare [trik #66]. Stvoreni smo za aktivnost, a na
mozak per
cipira mogue naine upotrebe objekata, njihove afordanse [trik #67]
im ih pogl
eedamo - im neto ugledamo, ve se spremamo to upotrijebiti.
Zav it emo s onim ime baratamo svijetom: s naim rukama. Zato
raar
raa
esmo ljevaci ili denja
ci [trik #68]? A kad smo ve kod toga, to zapravo znai sve ono o
lijevoj i desno
j strani mozga [trik #69]?
Fenomen pokvarenog dizala .
o"trik i Fenomen pokvarenog dizala: . # 62 J vonja na automatskom
pilotu
ini nam se da su na svjesni doivljaj svijeta i vlast nad tijelom neto
aoe
trenutano -
ali nisu.
aDuga kanjenja osjetnih povratnih informacija i zapovijedi koje se alju
imiiima zna
e da se ono to upravo vidite dogodilo prije nekoliko trenutaka, a ono
to upravo ra
odite isplanirali ste jo tada. Da bi prevladao probleme koje uzrokuju ta
akanjenja iv
aanog prijenosa, na je mozak aktivan i konstruktivan u pogledu
interakcije s vanj
skim svijetom; bez kraja i konca anticipira to e se sljedee dogoditi i
planira
izvedbu pokreta kojima e prikladno reagirati na te dogaaje.
eTo najee funkcionira sasvim dobro, ali ponekad su predvianja
emozga pogrena pa n
epodudaranje izmeu onoga to mozak misli da e se dogoditi i onoga
s im se doist
a susretne moe dovesti do nekih neobinih doivljaja.
oo
Na djelu
oJedan takav osjeaj moete dobiti kad uete u pokvareno dizalo. Znate
da je pokvar
aeno ali va mozak svejedno ukljuuje automatski pilot i krivo vam
podeava dranje tij
er
ela kao da se dizalo kree. Radi se o takozvanom fenomenu
pokvarenog dizala.1 Os
jetne posljedice tih promjena dranja normalno se ponitavaju uslijed
ri
gibanja dizala
, ali kad je ono pokvareno vode nekim samoinduciranim osjetima koje
mozak jednos
tavno nije oekivao. Na mozak normalno ponitava osjetne posljedice
ai
vlastitog djelo
vanja [trik #65] pa se osjeamo zaista udno kad se to ne dogodi.
Da biste to iskuali i sami, najbolje bi bilo potraiti neko mjesto poput
ua
londonske
podzemne o eljeznice (gdje moete biti sigurni da ete nai puno
pokvarenih dizala) i
ili oblinjeg podzemnog trgovakog centra. Treba vam dizalo koje je
pokvareno i ne
okree se, ali nije zatvoreno i moete ui u njega. Bit e jednako dobre i
pokretne
stepenice kakve se esto nalaze na aerodromu; u svakom sluaju,
trebaju biti ne
pokretne ali otvorene. Pokuajte ne razmiljati previe o tome i samo
uii
ouite u lift. Doi
avjet ete udan osjeaj im zakoraite u njega. Ljudi esto kai da se
osjeaju ka
o da padaju ih je dizalo "usisalo". Moda ak na trenutak izgubite
eravnoteu. Ako bu
dete pokuavali ponovo, efekt obino vrlo brzo poputa.
uu
Fenomen pokvarenog dizala .
trik #62
Kako to radi
oAko nismo proivjeli vei dio ivota u divljini, veinom smo barem
inekoliko puta nail
ai na dizalo ili pokretne stepenice. Tada se na mozak nauio adaptirati
na gubitak
eravnotee koji uzrokuje gibanje dizala. To se odvija bez puno svjesnog
atruda s nae
strane i automatski nas uva od pada. Znai, kad stupimo u dizalo ili
na pokret
ne stepenice, tu promjenu jedva da zamjeujemo i samo idemo dalje
svojim putem.
aStvar je u tome da na mozak kad se lift pokvari i dalje prilagoava
nau ravnoteu i
ae
oini se da ga u tome ne moemo sprijeiti.
Sve donedavno, dokazi za taj fenomen temeljili su se uglavnom na
urbanim anegdot
aama. Danas je, meutim, taj fenomen istraen u laboratoriju pomou
pokretne platfo
rrme kojima upravlja kompjuter.1,2 Posebni ureaji privreni za trup i
noge etrn
aestoro dobrovoljaca biljeili su njihovo dranje i miinu aktivnost.
eri
Svaki je dobrov
oljac po dvadeset puta zakoraio s vrstog tla na pokretnu platformu.
Zatim je p
ilatforma zaustavljena i dobrovoljcima je reeno da vie nee biti u
pokretu, i tad
oa su zakoraili s tla na platformu jo po deset puta.
Prvi put kad su ispitanici zakoraili na pominu platformu, izgubili su
eravnoteu
ui uhvatili su se za rukohvat. Nakon sljedeih nekoliko pokuaja nauili
su anticip
eirati efekt gubljenja ravnotee tako to su ubrzali korak i nagnuli trup
prema napri
jed.
Slijedi kljuni dio: kad su dobrovoljci prvi put zakoraili na iskljuenu
pokret
nu platformu, i dalje su hodali poveanom brzinom i opet su naginjali
trup prema
naprijed. Tu su neodgovarajuu prilagodbu izvodili iako su vidjeli da
se platfo
irma vie ne mie i iako im je reeno da se nee micati. To se, meutim,
dogodilo s
eamo jednom. ini se daje njihov mozak shvatio svoju greku i sljedei
put kad su z
akoraili na zaustavljenu platformu nisu izvodili te neprikladne
prilagodbe. U s
kladu s anegdotal-nim dokazima u prilog fenomenu pokvarenog
dizala, veina dobro
ovoljaca izrazila je spontano iznenaenje osjeajima koje su doivjeli
kad su prvi
put zakoraili na zaustavljenu platformu.
U ivotu
Izmeu laboratorijskog eksperimenta i ivotnog fenomena oigledno
postoje razlike.
Na se mozak kroz viegodinje iskustvo priviknuo na iza la i pokretne
aii
stepenice, do
k su sr dobrovoljci u rksprritnrntu .1d.1ptir.1li
Fenomen pokvarenog dizala ..
na laboratorijsku pokretnu platformu za samo par minuta. I ivotni
fenomen i labor
aatorijski eksperiment, meutim predstavljaju primjer razdvajanja naeg
svjesnog zn
anja i modane kontrole nad naim djelovanjem. Dobrovoljci su znali da
oa
platforma sto
ji, ali zbog toga to je prije bila pokretna, mozak je svejedno izveo
predviene p
erilagodbe da bi sprijeio gubitak ravnotee. Obino takva razdvajanja
djeluju u su
aprotnom smjeru. Osjetne iluzije esto znaju zavarati nau svjesnu
percepciju, ali
ane i djelatne sustave naeg mozga koji i dalje rade kako treba. Na
primjer, vidne
eiluzije veliine mogu nas navesti da perceptivno pogreno ocijenimo
veliinu objek
ta, ali ako posegnemo da ga dotaknemo, pokret e odgovarati pravoj
veliini obje
kta. Motoriki sustav funkcionira ispravno, iako je iluzija veliine
prevarila n
au svjesnu percepciju (vidjet ete je na djelu u [triku #66] "Zavarajte
si polovi
cu mozga").
Ti nalazi naruavaju dojam o naem jedinstvenom "ja": ini se da
ua
dijelovi mozga za s
vijest i kontrolu pokreta mogu istovremeno imati dva pogleda na
svijet. To se do
gaa zato to mozak, u ovom ubrzanom svijetu beskrajnih informacija
i mogunosti,
imora davati prvenstvo i tome koje osjetne informacije stiu do svijesti
i tome koj
ae aspekte kretanja kontrolira naa svijest. Zamislite kako biste bili
nespretni da
morate podrobno razmisliti o svakoj svojoj kretnji. Taj automatski
pilot, dapa
e, najee nam poboljava performanse - sjetite se samo s kakvom
ej
lakoom vozite aut
omobil svojom stalnom rutom prema poslu, ili koristi tipkanja
naslijepo. Radi se
samo o tome da bi kod pokvarenog dizala mozak trebao vratiti
kormilo natrag "va
ma".
eBiljeke
1. Reynolds, R. E, & Bronstein, A. M. (2003). The broken escalator
phenomenon: a
ftereffect of walking onto a moving platform. Experimental Brain
Research, 151,
301-308.
2. Reynolds, R. R, 8c Bronstein, A. M. (2004). The moving platform
aftereffect:
Limited generalization of a locomotor adaptation. Journal of
Neurophysiology, 91
, 92-100.
- Christian Jarrett
ik 43
Snaite se
Kako odravamo osjet na koi aurnim dok nam tijelo mijenja poloaj u
roao
prostoru.
Kad vam kukac sleti na kou, receptori na tom dijelu koe izbijaju a
oo
signal putuje d
o vaeg mozga. Identitet receptora ukazuje na to koji je dio koe
ao
dodirnut. Ali kako
oznate gdje, toliko precizno da moete pljesnuti muhu? Kako pokreemo
anae tijelo u
prostoru, moramo aurirati nau mapu kojom emo zabiljeiti promjene
aae
rsvog dranja tijela
kako bismo protumaili osjeaje koji stiu s koe; da biste si poeali
ioe
koljeno sjede
ki trebate napraviti sasvim druge pokrete nego stojeki. ini se daje
to trivij
oalan problem, ali zapravo je sloeniji nego to izgleda na prvi pogled.
Da bismo, pr
oimjerice, prepoznali da je rije o jednom te istom poloaju muhe kad je
vidimo kak
o slijee i osjeamo kako nam dodiruje prst, moramo integrirati
informacije o tr
enutnom poloaju naeg tijela - propri-ocepctivne informacije -
oa
dobivene iz zglobova
ii miia, s onima iz osjeta dodira i vida.
trik #63
Na djelu
Zatvorenih oiju, probajte osjetiti predmet sa stola prstima obje ruke.
Zatim pr
iekriite ruke i vratite prste na predmet sa stola. Iako ste zamijenili
mjesto na k
ojem se ruke dodiruju, nemate dojam da se predmet preokrenuo.
Sljedeim dvjema i
luzijama pokuat emo naruiti taj proces auriranje karte tijela.
uua
Prvo, probajte prekriiti srednjak i kaiprst, i na mjestu procijepa
ia
proite po hrpt
u i vrhu nosa (pazite, ovo morate raditi jako sporo). Vjerojatno ete
dobiti doj
ama da imate dva nosa. Razlog tome je to to mozak nije uspio uvaiti
injenicu da st
e prekriili prste. Uoite da se ovoj iluziji ne moete othrvati i kad to
io
svjesno po
ukuavate. Tu iluziju katkad zovu Aristotelova iluzija, jer ju je on, ini
se, prvi
ezabiljeio.
iSada isprobajte iluziju prekrienih ruku. Trebat ete pomo prijatelja.
iPrekriite r
uuke dok su vam ispruene u visini prsa. Zatim okrenute dlanove jedan
pii'm.i di ug
!om, tako da su vam palevi prema dolje, i stisnite ih, tako ili v. 1111 .!
prsti
.i.'.picpli'tu. Sada zaokrenite ruke na prema prsima (prvo ili >l). pa
gore) t.il.
o da vam palevi budu okrenuti od vas, kako
.3
Snaite se
aje prikazano na slici 6-1. Ako vam prijatelj kae da pomaknete prst koji
e vam po
ekazati, vjerojatno ete pomaknuti pravi prst, ali na pogrenoj ruci. Opet
niste uz
oeli u obzir svoj neobian poloaj tijela; pretpostavljate da prst koji
vidite odgo
vara onom prstu koji bi bio na tom mjestu da ste jednostavno
isprepleli prste, b
ez da ste prekriili ruke. Moda se uspijete othrvati iluziji ako vam
io
prijatelj dota
akne prst koji trebate pomaknuti. Time ete pripomoi auriranju mape
tako da se uz
me u obzir va novi poloaj tijela.
ao
iSlika 6-1. Tom izvodi iluziju prekrienih ruku
Kako to radi
Charles Spence i njegovi kolege1 pokazali su da moemo aurirati
oa
povezivanje vida i
dodira kad prekriimo ruke. Od svojih su ispitanika zatraili da obraaju
ia
apanju na vi
obracije na ruci a ignoriraju svjetla, kojima su bili istodobno izloeni.
Tada su t
rebali donositi odreene prosudbe o vibracijama koje osjeaju. Kad bi
osjetili v
iibraciju na desnoj ruci, svjetla s desne strane - najblie desnoj ruci -
predstavl
jala su puno jau smetnju (pri odgovaranju na pitanja) nego svjetla s
lijeve str
ane. Skloni smo, zna i, vezivati vid i dodir onda kad nam dolaze s iste
strane
vanjskog i svijeta. A to se dogodilo kad su ispitanici prekriili ruke?
Interakcija v
ida i do dira se preokrenula: svjetla s lijeve strane ispitanikova tijela
sada s
u bila
ik .3
najblia desnoj ruci i vie su utjecala na desnu ruku nego svjetla s
ii
njihove desne s
otrane. Znai, kad promijenimo poloaj ruku u prostoru, integrirat emo
razliite s
kupine vizualnih i taktilnih signala.
aNo, auriranje mape ponekad ne uspije, ak i kad nismo isprepleli
prste. Dva nedav
ono provedena eksperimenta2,3 pokazala su da osobito loe baratamo
informacijama ko
je brzo dolaze jedna za drugom. Ako su vam ruke u uobiajenom,
neprekrienom poloaj
io
au, i od vas se zatrai da prosudite koja je ruka dotaknuta prva, (u brzom
nizu dod
iira) odgovorit ete relativno lako. Ako su vam ruke prekriene, isti
zadatak posta
je mnogo tei. Ta tekoa u snalaenju s podraajima koji pristiu u brzom
eeaai
nizu sugerira d
a je postupak auriranja zahtijeva nemalo vremena. Shigeru Ki-tazawa4
iznio je pri
jedlog prema kojem mi ne postajemo svjesni osjeta na odreenom
odijelu koe a zatim
ga pripisujemo odgovarajuem poloaju u prostoru, nego se na svjesni
oa
osjet dodira
aodlae sve dok ne uspijemo prepoznati odakle dolazi.
Gdje se onda u mozgu auriraju nae mape i spojevi? Neke naznake
aa
adolaze nam iz istrai
vanja mozga majmuna. Neuroni koji reagiraju i na vid i na dodir
pronaeni su u t
jemenom i predmotorikom dijelu modane kore - dakle viim
oi
podrujima koja dolaze na
kon somatosenzornog [trik #12] i vidnog podruja kore, koja se
dodirom i vidom b
ave uglavnom zasebno.
aTe stanice obino reagiraju na podraaje koje dolaze iz istog podruja u
prostoru:
ojedan neuron moe reagirati i na dodir prsta i na svjetlo u blizini tog
prsta. Na
jfascinantnije je pritom to to se kod nekih od tih neu-i ona podruje
vizualnog p
rostora na koje on reagira mie kako majmun mie ruku. Smatra se da
takve stanic
e reprezentiraju prostor u blizini naeg tijela. Za nas je osobito vano
aa
povezivati
ainformacije iz razliitih 'sjetila u naem peripersonalnom prostoru,
dakle prost
oru na neposrednom dohvatu.
Spence i suradnicis jednom su pacijentu s razdvojenim mozgom (u i-
in ne posto
oje veze izmeu lijeve i desne modani1 polutke [trik #69]) >l.ili ranije
opisan za
adatak s dodirom i vizualnim ometanjima. Pacijent se ponaao normalno
kad mu je des
na ruka bila na desnoj strani u prostoru. Svjetla s desne strane su ga,
dakle, n
ajjae ometala. Tada su mu i dodirne i vidne inforni.K ije prvo stizale
u lijevu
omodanu polutku. Nakon to je
Tjemeni dio modane kore [trik #8] sadri podruja koja se bave
or
vidnom i prostorom r
eprezentacijom. Predmotoriki dio kore ukljuen je u reprezentaciju i
selekciju
pokreta.
3
Snaite se
premjestio desnu ruku u na lijevu stranu u vanjskom prostoru,
oekivalo bi se da
mu desnu ruku najvie ometaju svjetla koja su joj najblia, dakle ona
ii
slijeva. Meu
tim, svjetla s desne strane su mu opet najjae interferi-rala s dodirom
na desno
j ruci (iako su bila s druge strane u prostoru). U ovom sluaju, svjetla s
lijev
oe strane prvo su stizala u desnu, a dodiri desne ruke u lijevu modanu
polutku; bu
adui da mu polutke nisu povezane, nije uspijevao aurirati svoju
tjelesnu kartu. T
o pokazuje koliko su za auriranje vane duge veze izmeu udaljenih
aa
opodruja modane k
ore.
injenica da se auriranje poloaja tijela i vizualno-taktilnih veza, kako
ao
se ini,
ajavlja prije svjesnosti, mogla bi objasniti zato ga uzimamo zdravo za
gotovo u sv
akodnevnom
k ivotu. ini se da je nekim ljudima ta vrsta obrade laka, a
edrugima tea.
M da na te sposobnosti utjee iskustvo? Moda je bubnjarima, koji
ooo
oo
satima sviraju s
prekrienim rukama, takvo auriranje lake?
iak
eBiljeke
1. Maravita, A., Spence, C, & Driver, J. (2003). Multisensory
integration and th
e body schema: Close to hand and within reach. Current Biology, 13,
R531-R539.
2. Yamamoto, S., & Kitazawa, S. (2001). Reversal of subjective
temporal order du
e to arm crossing. Nature Neuroscience, 4, 759-765.
3. Shore, D. I., Spry, E., & Spence, C. (2002). Confusing the mind by
crossing t
he hands. Cognitive Brain Research, 14, 153-163.
4. Kitazawa, S. (2002). Where conscious sensation takes place.
Consciousness and
Cognition, 11, 475-477.
5. Spence, C. J., Kingstone, A., Shore, D. I., & Gazzaniga, M. S.
(2001). Repres
entation of visuotactile space in the split brain. Psychological Science,
12, 90
-93.
- Ellen Poliakoff
Preoblikujte svoju tjelesnu, shemu
tril #6.
Preoblikujte svoju tjelesnu shemu
Vaa slika vlastita tijela moe se promijeniti ve nakon nekoliko minuta
ao
ako dobijet
e posebne - i zbunjujue - vizualne povratne informacije.
Uz pomo stalnih informacija o poloaju tijela, na je mozak uvijek u
oa
atoku. Nae se ti
jelo ne oslanja samo na jednu vrstu povratnih informacija iz osjetila,
nego kori
sti zajedniki i dodir i vid, to nam omoguuje da znamo gdje nam se
udovi vjeroja
tno nalaze u svakom trenutku. Pro-priocepcija - koju stvaraju receptori
esmjeteni
u zglobovima i miiima, a pruaju povratne informacije o istegnutosti
iu
miia i poloaju
io
oozglobova - jo je jedno osjetilo koje se bavi poloajem tijela.
Sve te informacije mozak kombinira kako bi stvorio jedinstveni dojam
o poloaju i
obliku tijela, takozvanu tjelesnu shemu. Unato tome, ako za vrijeme
kretanja do
abijemo suprotstavljene povratne informacije iz osjetila, naa e se
tjelesna shema
iskriviti a dojam jedinstvenosti e se razbiti.
trik #64
Na djelu
oPronaite neko ogledalo koje je dovoljno veliko da mu se moete
postaviti na rub,
okomito na tijelo, tako da vam zrcalna strana bude lijevo. Stavite i tike
svaku
rna svoju stranu ogledala (vjerojatno e vam prijatelj trebati pridrati
ogledalo).
Kako to izgleda, prikazano je na slici 6-2. Gledajte postranino u
zrcalo tako
da vidite i lijevu ruku i njezin odraz, tako da u mi prvi mah izgleda
kao (skriv
ena) desna ruka. Ne miui zglobove aka, inkronizirano miite prste
obje ruke oko
30 sekundi, cijelo vrijeme se edajui u zrcalo. Nakon 30 sekundi,
prestanite mi
cati desnom rukom, i i dalje miite lijevom. Trebali biste na trenutak
osjetiti
neto "udno", kao da vie niste spojeni sa svojom desnom rukom.
ei
Izgleda kao da se m
ie, a imate dojam da miruje.
U sinkronizaciji pokreta ruku moe vam pomoi karnia za zavjesu, ako
oi
je imate pri r
uci. Drite karniu objema rukama,
ri
svakom sa druge strane ogledala (to, naime, radim ja na slici (i 7).
Naizmjence
iprimiite i odiniite karniu od zrcala 30 sekundi, dok vam mozak ne
pobrka desnu
ruku i odraz lijeve
iruke u zrcalu - a zatim ispustite karniu iz desne ruke. Osjetit ete da je
nema,
rali u zrcalu e izgledati kao da je i dalje drite. U mom sluaju, osjeaj
nepovez
anosti manifestirao se kao trnci kroz cijelu desnu ruku.
iSlika 6-2. Matt zbunjuje svoju shemu tijela pomou zrcala i karnie
(zarasla kosa
nije presudna za uspjeh eksperimenta)
oAlternativno, svojom shemom tijela moete manipulirati tako da u nju
ugradite kuhi
njski stol.1 Vi sjednite za stol, a neka vam prijatelj stane sa strane.
Stavite
jednu aku na koljeno pod stolom, tako da vam ne bude na vidiku.
Prijateljev posao
pe biti u isto vrijeme i na isti nain lupkati, kuckati i tapati po
skrivenoj aci
i po stolu tono iznad nje. Neka to radi par minuta. Pomoi e vam
ako se konce
antrirate na mjesto na stolu po kojem lupka, a vano je da ni po emu ne
omoete vidje
ti kako vam prijatelj dodiruje aku pod stolom. Sto je obrazac
nepravilniji i to su
apokreti na stolu i na vaoj aci bolje sinkronizirani, vee su anse za
uspjeh. Oko 5
0% ljudi dobit e osjeaj da lupkanje dolazi od stola, gdje ga vide
svojim oima
. Uz malo sree, istovremenost dodira i vizualnih ulaznih podataka
dovest e do
atoga da se stol ugradi u vau sliku tijela.
Kako to radi
iOvim tehnikama postie se konflikt dodira i vizualnih povratnih
informacija, koji
oteava odravanje konzistentnog dojma o tonom poloaju dijelova
ero
tijela u prostoru. T
iehnike su sline onima u iluziji prekrienih ruku [trik #63], u kojoj
ikrianjem ruku
stvarate vizualne povratne informacije kontradiktorne svojoj shemi
tijela. U il
uziji prekrienih ruku to dovodi do pogreaka u kretanju, a ovdje do
ie
osjeaja privre
mene odvojenosti od vlastitih pokreta.
Neke od najboljih informacija o shemi tijela dolaze nam od pacijenata
s amputira
inim udovima. Vie od 90% amputiraca tvrdi da imaju "fantomski ud":
oi dalje doivljav
aju osjete (ponekad i bol) iz amputiranog dijela tijela. To sugerira da
mozak re
oprezentira neke aspekte poloaja tijela i osjeta kao interni model koji ne
ovisi s
uamo o povratnim informacijama iz osjetila. Daljnje dokaze prua
rijedak poremeaj
ozvan autotopagnozi-ja: iako pacijenti imaju neoteene udove, ozljeda
mozga (osobi
eto lijevog tjemenog renja [trik #8]) uzrokuje gubitak prostornog
poznavanja tijel
a koji je tako teak da ne mogu ak ni pokazati traeni dio dijela.
ea
Ti poremeaji sugeriraju da sustav za reprezentaciju sheme tijela u
naem mozgu moe
ao
ofunkcionirati (i biti oteen) neovisno o povratnim informacijama iz
osjetila koj
e daje samo tijelo. Povratne informacije iz i isjetila, naravno, imaju
svoju ulo
agu, i ini se da se uz njihovu pomo mo-i lel aurira i korigira, kako bi
odgovara
o stvarnosti. U nekim situacijama, na primjer onima iz prethodnih
pokusa, jedan
tip povratnih informacija iz osjetila postaje nesinkroniziran s drugima,
uslijed
ega nam se blago zbrka tjelesna shema.
Ramachandran i Rogers-Ramachandran, na temelju jednog shvaanja
odnosa sheme tij
ela i povratnih informacija iz osjetila, stvorili su novu metodu kojom
apomau osob
ama s bolovima u fantomskom udu.2 Uz pomo ogledala, ljudima koji
oimaju doivljaj
ofantomskog uda simulirali su vizualni doivljaj amputiranog uda.
Jednako kao i u p
rethodnom pokusu, slika amputirane ruke bila je tek odraz preostale
ruke, ali te
su simulirane povratne informacije mozgu bile dovoljne, pa su stekli
dojam da m
ogu vladati svojim fantomskim udom. U nekim sluajevima, ak su
uspijevali "poma
oknuti" ud iz poloaja koji im je nanosio stvarnu bol.
Istraivanje Donne Lloyd i suradnika' s fMR oni [trik #4] moda
ao
objanjava zato vizualn
aa
oe povratne informacije o poloaju tijela imaju tako dramatian uinak.
Ispitanu i
asu snimani dok su primali taktilni podraaj na lijevoj ruci; pritom .mi ili
rdrali o
i zatvorene, ili su izravno gledali u ruku. Kad su mogli vidjeti gdje ih
se pod
iazuje, aktiva ija se dramatino
trik #65
Zato ne moete pokakljati sami sebe?
aoo
pojaala, ne samo u tjemenom podruju, za koje se zna da je
ukljueno u reprezen
taciju sheme tijela, nego i u predmotorikom podruju, dijelu mozga
ukljuenom u
planiranje i izvravanje pokreta. To moda objanjava i zato nai
roaaa
prethodni pokusi tolik
ao zbunjuju nau tjelesnu shemu da nam se izvoenje preciznih pokreta
eini tekim ili
neobinim. Vizualne informacije nastale gledanjem vlastita tijela, ini
se, akt
aiviraju podruja mozga ukljuena u planiranje naih sljedeih pokreta.
eBiljeke
1. Ramachandran, V. S., & Blakeslee, S. (1988). Phantoms in the
Brain: Human Nat
ure and the Architecture of the Mind. London: Fourth Estate.
2. Ramachandran, V. S., 8c Rogers-Ramachandran, D. (1996).
Synaesthe-sia in phan
tom limbs induced with mirrors. Proceedings of the Royal Society of
London, Seri
es B. Biological sciences. 263(1369), 377-386.
3. Lloyd, D. M., Shore, D. I., Spence, C, & Calvert, G. A. (2002).
Multi-sensory
representation of limb position in human premotor cortex. Nature
Neuroscience,
6(1), 17-18.
Dodatna literatura
Upotreba
a alata iri nau shemu tijela na doseg alata, ime se mijenja
modana karta nae
oa
g tijela: Maravita, A., i Iriki, A. (2004). Tools for the body (schema).
Trends
in Cognitive Sciences, 8(2), 79-86.
- Vaughan Bell
aoo
Eksperimenti sa kakljanjem ukazuju na to kako mozak registrira
osjete koji smo sa
ami stvorili, a kako one nastale izvanjskim podraivanjem.
Veina nas zna koja su nam mjesta na tijelu kakljiva, koja nas
nasmijavaju kad ih
onetko drugi dotakne. ak i impanze, kad ih se pokaklja pod rukom,
reagiraju zvu
kom ekvivalentnim smijehu; i takori zadovoljno skvie kad ih
opokakljate. kakljanje
uje neobian fenomen, osjeaj kojem se preputamo gotovo refleksno.
Francis Bacon j
e 1677. godine primijetio
trik #65
aoo
da se "ljudi [kad ih se pokaklja], ak i ako su u tunom stanju ...
ou
ponekad ne mogu
ootrgnuti smijehu". Ono moe stvoriti i zadovoljstvo i bol: osoba koju
netko kaklja
omoe se istovremeno i histerino smijati i cviliti u agoniji. I doista, u
doba Ri
mljana dugotrajno kakljanje stopala koristilo se kao nain muenja.
Charles Darwi
naje, meutim, imao teoriju po kojoj je kakljanje vaan dio socijalnog i
spolnog po
vezivanja. Primijetio je, nadalje, da je za uinkovito kakljanje
potrebno da osob
a koja kaklja bude netko poznat, ali i da treba postojati element
nepredvidljivos
ti.
Kako je komentirao psihoanalitiar Adam Phillips, kakljanje se "ne
omoe reproducira
ti u odsutnosti drugoga". Da bi, dakle, kakljanje imalo uinka,
potrebni su i kakl
ja i pokakljani. Slijedi par eksperimenata koje moete izvesti u
oo
privatnosti svog
doma - no, trebat e vam i pomo prijatelja.
Predvianje kakljanja
Prvo pogledajte u emu je razlika kad se kakljate sami i kad vas
kaklja netko drug
i.
Na djelu
Pok ajte se pokakljati po dlanu i zapamtite taj osjeaj. Moda mali-ce
uoou
uoo
kakljivo. Zat
oim zamolite prijatelja da vas pokaklja po istom mjestu i uoite razliku.
Ovaj put
ikaklja puno vi e.
Kako to radi
oKad doivite neki osjeaj ili pokrenete neko djelovanje, kako znate jest
i' li uzr
ook bili vi ili netko drugi? Napokon, receptori na koi ne daju nikakav
poseban zna
ek po kojem biste znali jeste lije dotaknuli sami ili ju je dotaknulo neto
au vaoj o
ekolini. u Taj problem mozak rjeava tako to se slui sustavom zvanim
model predvianja
(engl. forward model). Motoriki sustav mozga predvia posljedice
pokreta i pomo
u tih predvianja prepoznaje radnju kao samogeneriranu ili
generirana izvana.
Svaki put kad izvede neku radnju, mozak generira paralelnu eferentnu
kopiju stva
rne motorike zapovijesti. Hferentna kopija je nalik duplikatu Ktvarne
motorike
ozapovijesti i ona se koristi za donoenje predvianja <> uinku neke
radnje, prim
jerice kakljajuem uinku pokreta prsta. Za
.5
aoo
tim se usporeuje predvieni osjetni uinak eferentne kopije sa
stvarnim osjetni
am uinkom motorike zapovijesti (slika 6-3). Ako se ne slau, osjet se
aproglaava iz
vanjskim.
-Tonost predvianja posljedica samo-kakljanja umanjuje osjetni
(uinak (kakljivost)
radnje, ali samo ako ste se sami pokakljali. To objanjava zato je
oaa
osjeaj obino i
ntenzivniji kad vas netko drugi dotakne po ruci nego kad to uinite
sami.
Predviene povratne informacije iz osjetila
Eferentna kopija
Motorika zapovijest
(Osjefilna diskrepancija (kakljivost)
Stvarne povratne informacije iz osjetila
aVanjski utjecaji (npr. kanjenje)
Slika 6-3. Model predvianja: unutarnji prediktor koristi se
informacijama o pok
retima kako bi razlikovao samogenerirane osjete od onih
generiranih izvana
Studije izvoene pomou snimanja mozga, provedene na londonskom
University Colle
geu1 uz pomo stroja za kakljanje (slika 6-4), sugeriraju daje
razlikovanje sebe
od drugog ugraeno u mozak. Ureaj je funkcionirao tako da je na
ispitanikov lij
evi dlan stavljao komadi meke pjene. U jednoj varijanti, ispitanik je
sam stvar
ao isti dodirni podraaj svojom desnom rukom, a u drugoj je podraaj
aa
stvarao eksperi
mentator. Za vrijeme eksperimenta ispitanikov mozak je sniman kako
abi se istraili
omodani temelji razlikovanja vlastitog i tueg dodira. Rezultati
pokazuju jau ak
otivaciju somatosenzornog podruja modane kore i prednjeg cingula-
tornog dijela, d
uakle dijelova mozga ukljuenih u obradu dodira, odnosno uitka, kad je
ispitanike k
akljala druga osoba nego kad su se kakljali sami. Mali mozak, dio
mozga koji se o
penito povezuje s kretanjem, takoer je reagirao drukije na vlastiti a
drukij
e na tui dodir, i mogue je da ima svoju ulogu u predvianju osjetnih
posljedic
ia vlastitog, ali ne i tueg dodira. (Vie o tim dijelovima mozga u
"Upoznajte se s
ia sredinjim ivanim sustavom" [trik #7]).
Zato ne moete pokakljatl sami sebe?
aoo
ispitanikova desna ruka
Slika 6-4. Stroj za kakljanje: ovaj se ureaj koristio za dodirivanje
ispitanikov
og lijevog dlana pjenom
aU jednom su se istraivanju koristila dva robota, kojima se mozak
varao tako da re
agira na vlastito kakljanje kao da se radi o tuem.2 Ispitanici su u
lijevoj ruci
drali predmet privren za prvog robota. Predmet je bio povezan s
rr
drugim robotom,
rza kojeg je bio privren komadi pjene koji je stvarao dodirni
apodraaj na dlan d
esne ruke. Pokret ispitanikove lijeve ruke je, dakle, uzrokovao
kretanje pjene,
kao daljinskim upravljaem. Robotsko suelje stvaralo je vremensko
akanjenje izme
u pokreta ispitanikove lijeve ruke i dodirnog osjeta na desnoj ruci, a
od ispita
nika se trailo da ocijene stupanj "kakljivosti" (slika 6-5).
a"
Slika a 6-5. Roboti za kakljanje: ispitanici su ocjenjivali podraaj
kakljivijim kako
ase kanjenje poveavalo
Kad nije bilo kanjenja, uvjeti pokusa bili su isti kao i kod vlastitogka-
ag
kljanja,
jcia je ispitanik trenu!.i< no dobivao kakljivi podraaj uslijed po-
.5
aoo
akreta lijeve ruke. Vee kanjenje izmeu uzronog djelovanja i
osjetnog uinka (do
o300 ms) dovodilo je do jaeg doivljaja kakljanja. To sugerira da, kad
akanjenja nem
a, mozak moe tono predvidjeti dodirni podraaj pa se osjetni uinak
oa
aublaava. Vremen
asko kanjenje poveava vjerojatnost diskrepancije predvienog i
stvarnog osjetnog
auinka. Rezultat toga je manje ublaavanje osjeaja kakljanja, jer
emozak pogreno pro
glaava podraaj izvanjskim. Ako, dakle, posljedice vlastitog djelovanja
aa
uinimo nep
redvidljivima, mozak e tretirati ja kao drugog.
Predvianje sile
aKako anticipiramo podraaj i kompenziramo ga, vidjet emo
upokuavajui procijeniti s
ilu.
Na djelu
Desnim kaiprstom blago pritisnite stranju stranu prijateljeve ruke.
aa
aPotom va prijat
elj treba svojim desnim kaiprstom pritisnuti isto mjesto vae ruke, i to
aa
jednakom s
ailom koju je osjetio kod vaeg pritiska prsta. Izvodite ovo naizmjence -
svaki put
reproducirajui jednaku silu - i nakon desetak krugova osjetit ete daje
sila k
oju primate sve jaa.
Kako to radi
Odgovor na pitanje zato fiziki obrauni esto eskaliraju moda lei u
aoe
postupak predv
ianja. Uoite kako se djeje gurkanje milo za drago (pa i tunjava
kod odraslih
) intenzivira, a svako dijete tvrdi da ga je drugo udarilo jae. U jednom
nedavn
ao o provedenom istraivanju3 motornim ureajem je nakratko nanoena
rsila na vrak lijevo
g kaiprsta svakog ispitanika. Od ispitanika se zatim trailo da desnim
aa
akaiprstom ist
om silom pritisnu lijevi, preko prijenosnika sile.
Rezultati su pokazali da su ispitanici konzistentno primjenjivali jau
silu od o
ne koju su primili. Autori sugeriraju da, ba kao kad se pokuavamo
au
osami pokakljati,
amozak predvia osjetne posljedice vlastite sile i ublaava osjet.
oPredvidjeti moemo
samo posljedice vlastitog djelovanja, ne i tueg, pa izvanjsku silu
osjeamo in
tenzivnije. Ako ste, dakle, nakanili uputiti osvetniki udarac koji e
odgovarat
i udarcu protivnika, po svoj ete prilici precijeniti snagu protivnikova
udarca
i vratit ete mu jae.
aoo
trik #65
Zato smo evoluirali nemogunost da se pokakljamo? Eksperiment s
ao
primjenom sile pok
aazuje da se osjeti iji je uzrok vanjski pojaavaju. Slino tome, nae su
reakcije
nao kakljanje moda evoluirale zato da nam se povea osjetljivost na
izvanjske podr
aaje koji predstavljaju prijetnju. Nai su osjetni sustavi neprestance
aa
bombardirani
osjetnim podraajima iz okoline. Utoliko je vano profiltrirati
aa
nezanimljive osjetn
ae podraaje - kao to su posljedice vlastitih kretnju - kako bismo
probrali osjetne
informacije (i na njih obratili panju) koje sa sobom nose vie
ai
aevolucijske vanosti,
kao to je informacija da nas netko dodiruje. Kad vam pela sleti na
rame ili vam
ase pauk uspne po nozi, mozak e se pobrinuti da obratite panju na te
potencijalno
aopasne vanjske podraaje tako to e zanemariti osjeaje nastale uslijed
vlastitih
pokreta.
o Sustav za predvianje nas, dakle, titi a kakljanje je moda tek
njegova slu
ajna posljedica.
eBiljeka
1. Blakemore, S-J, Wolpert, D. M., & Frith, C. D. (1998). Central
cancellation o
f self-produced tickle sensation. Nature Neuroscience, 1(7), 635-640.
2. Blakemore, S-J, Frith, C. D , & Wolpert, D. M. (1999). Spatio-
temporal predic
tion modulates the perception of self-produced stimuli. Journal of
Cognitive Neu
roscience, 11(5), 555-559.
3. Shergill, S., Bays, P. M., Frith, C. D., & Wolpert, D. M. (2003). Two
eyes fo
r an eye: The neuroscience of force escalation. Science, 301(5630),
187.
Dodaina literatura
Weiskrantz, L., Elliot, J., & Darlington, C. (1971). Preliminary
observations of
tickling oneself. Nature, 230(5296), 698-599.
Wolpert, D. M., Miall, C. M., & Kawato, M. (1998). Internal
models in the cerebe
llum. Trends in Cognitive Sciences, 2(9), 338-347.
- Suparna Choudhury i Sarah- Jayne Blakemore
Prevarite si pola mozga
trik
#66
Kljune rijei vidne obrade u mozgu su delegiranje poslova. Imamo
jedan put za s
vjesnu percepciju svijeta - kojim, prepoznajemo to je to - a drugi za
sudjelovanje
- koritenje naeg tijela u interakciji s vanjskim svijetom.
ia
aSvi najosnovniji aspekti vizualnog svijeta obrauju se u stranjem
dijelu mozga. A
li nakon toga iste se te vizualne informacije koriste za razliite stvari
preko
adva odvojena puta. Jedan put tee od stranjeg mozga prema donjem
sljepoonom dije
lu modane kore, nalazi se pokraj uiju, gdje se pohranjuju sjeanja o
ou
tome to je to.
Drugi put tee u suprotnom smjeru, prema vrhu glave, u gornji tjemeni
odio modane
kore, gdje poivaju mentalni modeli vanjskog svijeta. Grubo govorei,
prvi (tzv.
u"ventralni tok") slui prepoznavanju i svjesnoj percepciji, dok drugi
(tzv. "dorz
ualni tok") slui interakciji. (Barem prema teoriji dva toka vidne obrade
[trik #13
].)
Tu su zamisao razvili David Milner i Melvvn Goodale 1990-ih godina,
a djelomino
je nadahnuta nalazima kod neurolokih pacijenata s oteenjem jednog,
oo
ali ne i drug
og puta. Pacijenti s oteenjem sljepoonog renja esto imaju tekoa s
oee
prepoznavanje
am raznih stvari - recimo, etkice za zube - ali kad se od njih trai da
eneto rade s
oetkicom, problema nema. Naprotiv, pacijenti s oteenjem tjemenog
erenja iskazuju
aobrnuti obrazac ponaanja; oni esto s lakoom prepoznaju objekt ali
nisu u stanju
posegnuti za njim i pravilno ga uhvatiti.
aDo danas su psiholozi pronali bihevioralne dokaze za tu odvojenost
funkcija kod l
ojudi bez neurolokih problema, i to uz pomo optikih varki.
Na djelu
Sredinom devedesetih godina Salvatore Aglioti1 i suradnici pokazali
su da se lju
dima ini da je disk okruen manjim kruiima vei nego isti takav disk
uu
ukad ga okruuj
u vei krugovi - u takozvanoj Ebbinghausovoj varci (vidi sliku 6-6).
Kad, meuti
im, posegnu da uhvate taj sredinji disk, naprave isti odgovarajui
apokret kaiprstom
i palcem u oba sluaja. ini se da ova varka vara svjesni perceptivni
sustav mo
zga (ventralni tok), dok je vizualno-motoriki (ruka-oko) sustav
(dorzalni tok)
na nju naizgled imun.
iSlika 6-6. Ebbinghausova varka. Oba sredinja diska su jednake
veliine, iako se t
aako ne ini vaem perceptivnom sustavu; meutim, vizualno-motoriki
sustav se ne d
a prevariti.
aMnogo je primjera situacija u kojima naa percepcija biva prevarena a
vizualno-mot
ooriki sustav mozga ostaje imun. Evo jedne takve situacije koju moete
probati i s
eami. Trebat e vam prijatelj i savitljivi metar. Odite na neku pjeanu
aplau na koj
ooj ete moi crtati u pijesku, ili na asfalt po kojem moete crtati
kredom. Recite
prijatelju da okrene pogled na drugu stranu dok se vi pripremate.
Prvi dio
Povucite crtu u pijesku dugu oko dva-tri metra i izmjerite je. Na
jednom kraju n
acrtajte krug promjera oko 70 cm, kao na slici 6-7A. Zamolite
prijatelja da stan
oe tako da mu noni prsti budu na drugom kraju crte. Neka procijeni
uduinu crte u bil
o kojoj mjernoj jedinici. Zatim mu stavite povez oko oiju, okrenute
ga za 90 i
zamolite ga da prehoda onoliko koliko smatra da je crta duga.
Izmjerite "prehod
anu" udaljenost metrom.
Slika 6-7. Optika varka u verziji
"sam svoj majstor" A B
trik #66
Drugi dio
iZamolite prijatelja da opet okrene pogled, izbriite prvu crtu i povucite
drugu, o
apet jednako dugu. (Ako mislite da bi va prijatelj mogao naslutiti o
emu se radi,
napravite crtu druge duine - ista duina samo ini usporedbu lakom.)
uuk
Ovaj put nacrt
ajte krug preko jednog kraja crte, kao na slici 6-7B. Sada napravite
isto to i pr
uije: neka prijatelj stane na drugi kraj crte i pokua (na glas) pogoditi
unjenu duin
u, stavite mu povez i dajte mu da prehoda onoliko koliko misli da je
aduga vaa crt
a.
Trei dio
uPrijateljeva procjena duine druge crte najvjerojatnije e biti manja
nego procjen
a prve crte, iako su obje bile jednako duge. U tome je optika varka.
(Ako ste i
umali drukije duine crta, razliku ete morati izraziti relativno.)
Meutim, preho
idana udaljenost e vjerojatno biti manje-vie jednaka (tj. nee podlei
varci); u
unajmanju ruku, pokazat e se da je duinu druge crte podcijenio daleko
manje kad j
e hodao. To jest, na njegovu svjesnu procjenu ova varka (varijacija
slavne varke
zvane Muller-Lverova iluzija) vjerojatno utjee jae nego na
prehodanu procjenu
, koju kontrolira njegov dorzalni tok.
Kako to radi
Odgovor ovisi o tome koga pitate. Zagovornici teorije dva toka vidne
obrade tvrd
ae da su te demonstracije imunosti naeg djelovanja na optike varke
dokaz odvojeno
sti dorzalnog (djelovanje) i ventralnog (percepcija) toka. Ventralni tok
je podl
oan varkama, tvrde oni, zato to obrauje objekte u odnosu s njihovom
okolinom proc
jenjujui trenutni kontekst da bismo ih mogli prepoznavati.
Dorzalni sustav je naprotiv neosjetljiv na takve varke zato to obrauje
objekte o
d interesa u egocentrinim koordinatama, u odnosu na promatraa,
kako bismo s nj
ima mogli ispravno meudjelovati.
iOni koji sumnjaju u istinitost teorije dva toka imaju drukije gledite.
Jedan od
erazloga zbog kojih na varke nekad nasjednemo a nekad ne, lei, tvrde
oni, prije sv
ega u tipu zadatka a mnogo manje u odvojenosti putova obrade u
anaem mozgu. Na pri
mjer, kad gledamo Ebbinghausovu varku (slika 6-C>), od nas se u
apravilu trai da u
sporedimo dva sredinja diska. Meutim, kad poseemo za jednim od
ie
anjih, obraamo panj
u smo samo
aObjekti trae da ih koristimo
trik #67
na jedan disk u isto vrijeme. Perceptivni zadaci obino
podrazumijevaju uraunav
ianje konteksta i oblinjih objekata, dok motoriki obino ukljuuju
koncentraciju
na samo jedan objekt u isto vrijeme, a egocentrine koordinate su nam
unune za isp
ravnu interakciju. Kad promjena uvjeta postavljenog zadatka obrne te
tendencije,
omoe se dogoditi da vizualno-motoriki sustav podlegne varci, a da
percepcijski s
ustav ostane imun.
Koji argument je ispravan? Dokaza ima za obje strane i rasprava e
vjerojatno tr
ajati jo neko vrijeme.2-3 Jasno je, meutim, da ovaj fenomen daje jo
oo
jedan primjer
[trik #62] za to kako na iluzorni osjeaj jedinstvenoga ja ljubazno dri
ar
sve te ko
nfliktne procese podalje od pameti.
Izgleda li svijet zaista onako kako ga vidimo? Koga je to briga?
uOpustite se i ui
avajte u pogledu, tonom ili ne, dok se vai neuroni bave prljavim
poslovima.
Biljeske
1. Aglioti, S. et al. (1995). Size contrast deceive the eye but not the
hand. Cu
rrent Biology, 5, 679-685.
2. Franz, V. H. (2001). Action does not resist visual illusions. Trends
in Cogni
tive Sciences, 5, 457-459.
3. Milner, D. i Dyde, R. (2003). Why do some perceptual illusions
affect visuall
y guided action, when others don't? Trends in Cognitive Sciences,
7,10-11.
- Christian Jarrett
trik #67
im vidimo neki objekt, on automatski potie na pokrete kojima emo
< ja upotrij
ebiti.
Kako o razumijemo objekte oko sebe, i to inimo s njima? Moda
percipiramo oblik i bo
ju alice s kavom, prepoznamo je, a zatim odluimo da l>i
najprikladniji pokret bi
o uhvatiti je za ruku i podii prema ustima. Meutim, ini se da se
edogaa neto
ipuno izravnije i vie automatski, ezdesetih godina James Gibson je
razvio ideju o a
ufordunsama objekta, ili pruanju mogunosti za djelovanje. ini se da
su objekti p
ovezani s
odreenom radnjom ili radnjama, da ih nude /engl. affordl', te je ve i
pogled n
a takav objekt dovoljan da psihiki pokrene taj pokret. Takav sustav
ima oitih
prednosti: on bi nam omoguio da brzo i na odgovarajui nain
reagiramo na objek
ute oko nas, a da se ne moramo uputati u njihovo svjesno
iprepoznavanje (ili razmilj
anje o njima). Drugim rijeima, izmeu percepcije nekog objekta i
radnje s tim o
bjektom postoji izravna veza. Svoju alicu kave ne samo da vidim; ona
zahtijeva da
je se uzme i ispije.
Na djelu
ooo Moda vas jo nisam uvjerio, ali siguran sam da se moete sjetiti nekog
trenutka kad s
te imali dojam daje neto u vaoj okolini automatski pokrenulo neku
ea
kretnju. Jeste l
i vidjeli kvaku na vratima iznad koje jasno stoji znak "Guraj", a
svejedno ste s
e uhvatili kako automatski vuete kvaku prema sebi? Oblik poluge za
povlaenje s
ugerira da biste je trebali povui, usprkos suprotnoj uputi da je
gurnete. Ja na
takva vrata nailazim nekoliko puta tjedno i opet mi se dogaa da
ponavljam istu
egreku!
Pokuajte pronai takva vrata negdje u blizini vaeg doma ili posla.
ua
Sjednite i gled
ajte interakciju ljudi s njima. Sto se dogaa kad prekrijete znak
"Guraj" prazni
im papirom? Ili papirom na kojem pie "Vuci"; ini li vam se da to
utjee na to kol
iko esto ljudi vuku kvaku umjesto da je guraju, ili stvarno obraaju
apanju samo
na njezin oblik?
Moda vam se dogodilo da podignete au ili alicu sa stola iako vam to
oa
nije bila namj
aera (ili ste ak znali da nije vaa)?
Uinci afordansi objekata utvreni su eksperimentalno: Tucker i El-
alis1 zatraili
su od ispitanika da pritisnu gumb lijevom, odnosno desnom rukom
ovisno o tome da
oli je slika objekta bila poloena ispravno ili naopako. Iako ispitanici
nisu razm
iljali o tome koju e radnju izvriti s tim objektom, efekt se pojavio.
ir
Kad bi vidj
elir alicu s drkom okrenutom desno - koja evocira hvatanje desnom
rukom - reagirali
su bre ako se tada traila reakcija desnom rukom. To jest, vrijeme
ra
reakcije im se
popravilo ako se ruka kojom su trebali pritisnuti gumb podudarala s
rukom koju b
i koristili za interakciju s tim objektom. To se naziva efekt
kompatibilnosti. (
jSimonov efekt [trik #56] pokazuje da se vrijeme reakcije poboljava
akad se podraaj
ai reakcija podudaraju u openitijem smislu. Ovdje, meutim, podraaj
ne ukljuuje
samo o ono to izravno percipirate, nego i koje afor danse moete
percipirati.)
trik #67
oHvatljivost objekata moe utjecati i na prosudbu, ak i onda kad ne
trebate naprav
aiti nikakav pokret. de'Sperati i Stucchi2 zatraili su od ispitanika da
ocijene u
kojem se smjeru vrti odvija u animaciji na kompjuterskom ekranu.
Ljudi su spori
je donosili procjenu kad bi drka odvijaa bila u poloaju koji bi
ro
zahtijevao nezgod
an pokret njihovom dominantnom rukom. To jest, iako nisu imali
namjeru napraviti
pokret, njihov vlastiti sustav za kretanje utjecao im je na perceptivnu
prosudb
u.
Kako to radi
Snimanje mozga pomoglo nam je u razumijevanju dogaaja koji su na
djelu kad vidi
mo objekte koji su povezani s nekom radnjom. Grezes i Dece-tv3
promatrali su koj
a su podruja mozga aktivna kad ispitanici obavljaju Tuckerov i
Ellisov zadatak.
Aktivna su im bila ona podruja, kao to su pomona motorika
podruja i mali moz
ak, koja su ukljuena i u izvedbu stvarnih pokreta. U jednom slinom
aistraivanju
s majmunima otkriveni su i neuroni koji reagiraju i onda kad majmun
vidi odreen
i objekt i kad vidi tip radnje koju bi taj objekt zahtijevao.
Osobe kojima je oteen eoni reanj ponekad imaju tekoa kad trebaju
oee
potisnuti tu sk
lonost djelovanja na objekte. Njima se dogaa da automatski uzmu
alicu ili naoal
ae a da zapravo nisu to htjeli uiniti (ak i kad im se kae da to ne ine).
Smatra
se da su nam takve sklonosti svima zajednike, ali nam je s
ne teenim eonim ren
oeo
oe
jem lake obuzdati se da ih ne provedemo u djelo. (Pacijenti s oteenim
ko
eeonim renje
em imaju tekoa i s potiskivanjem drugih poriva; na primjer, neki
postanu kompulzi
vni kockari.)
Objekti, znai, mogu stvoriti pokret nama u glavi. Ali kako to zapravo
ine? Na
to pitanje za sad nemamo odgovora. Jedna mogunost je da do tih
uinaka dolazi a
automatski, kako je sugerirao Gibson. Na sustav za vidnu percepciju
ima dva toka [
"trik #66]: ventralni ("to?"), koji se bavi identitetom objekta, i dorzalni
("kako
o?"), koji se bavi poloajem i djelovanjem. Mogue je da afordanse
djeluju izravno
ina dorzalni tok i ne trebaju viu obradu; informacije o tipu pokreta
omoda se izluu
oju izravno iz oblika ili poloaja objekta.
aMeutim, nae znanje o objektima mora imati svoju ulogu. Nemogue
je da smo evolui
arali tako da reagiramo na svakodnevne objekte dananjice -
prethistorijski ovjek
nije ivio u svijetu ispunjenom kvakama na vratima i alicama za kavu!
Mora biti da
su takve automatske reakcije
ik 67
nauene iskustvom. Tucker i Ellis4 nedavno su otkrili da je ve i
pogled na ime
objekta dovoljan da se skrati vrijeme reakcije, odgovarajue velikog
ahvata. Nae d
aosadanje iskustvo i znanje o djelovanju s objektima, dakle, postaju
vezani uz na
ain na koji u naem mozgu reprezentiramo pojedine objekte. Znai,
svaki put kad vid
aite neki objekt (ili samo pomislite na njega), u vaem se umu
automatski otvara mo
gunost za neku radnju s tim objektom.
r~
aIz ovog istraivanja treba upamtiti da objekti za ljude imaju konstantnu
"privlan
ost" da ih upotrijebe onako kako se nude. Nemojte se iznenaditi ako
ljudi koji s
uaumorni, kojima se uri ili jednostavno ne obraaju panju (ili
jednostavno nemaju
odovoljno potovanja za to kako biste vi htjeli da neki objekt bude
ikoriten) na kraj
u automatski reagiraju na radnju koju objekt nudi. Evo praktinog
primjera: ako
nee elite da se neto sluajno upotrebljava (npr. gumb za izbacivanje
isjedita u pilot
skoj kabini), nemojte da tu radnju pokree isto ono to se stalno koristi
bez puno
irazmiljanja (npr. upotrijebite polugu a ne gumb slian pokretau
paljenja motora
).
- T. S. _l
eBiljeke
1. Tucker, M., & Ellis, R. (1998). On the relationship between seen
objects and
components of potential actions. Journal of Experimental Psychology:
Human Perce
ption and Performance, 24, 830-846.
2. de'Sperati, C, & Stucchi, N. (1997). Recognizing the motion of a
graspable ob
jects is guided by handedness. NeuroReport, 8, 2761-2765.
3. Grezes, J., & Decety, J. (2002). Does visual perception of object
afford acti
on? Evidence from a neuroimaging study. Neuropsychologia, 40, 212-
222.
4. Tucker, M., & Ellis, R. (2004). Action priming by briefly presented
objects.
Acta Psychologica, 116,185-203.
- Ellen Poliakoff
eIspitajte jeste li ljevak ili denjak
Svima nama je jedna ruka preferirana pri obavljanju manualnih
aposlova. Zato je ta
ko? I da li uvijek preferirate istu ruku, ili se to mijenja ovisno o tome
to radi
te? Razlikuje li se nain na koji se preferencija mijenja kod ljevaka i
edenjaka?
eOvo je svijet denjaka, to je ljevacima oigledno. Veina alata
napravljena je za d
enjake. o Predmeti u kuanstvu, kao to su kare, noevi, alice za kavu i
tako dalje, svi
su oni konstruirani za desnoruku veinu. Posljedica toga je da je stopa
nesretni
ih sluajeva via za ljevake - i to se ne odnosi samo na baratanje
alatima: stopa p
rometnih nesrea sa smrtnim posljedicama takoer je vea za ljevake
enego za denja
ke.1
r~
Na a latinskom i mnogim ivim jezicima, "ljevak" se kae sinister, to
znai i "zloudan
", dok se denjak kae dexter ili "spretan".
ea
- T. S. _I
eDevet od deset ljudi su denjaci.2 ini se da je taj omjer stabilan ve
tisuama g
odina u svim kulturama u kojima se ispitivala preferencija ruku.
Pojavu te prefe
rencije antropolozi utvruju na osnovi artefakata, kao to je oblik
kremene sjekir
e. Sudei prema tim dokazima, kao i prema zapisima iz starine, ini se
ada je naa
-vrsta oduvijek bila dominantno de-njaka.
No, ak i meu denjacima ima razlika u stupnju, a te varijacije moda
eo
imaju veze s
anainom na koji koristimo dvije polutke naeg mozga [trik #69].
Na djelu
Isprobajte sljedee testove kojima ete odrediti koja vam je ruka
domi-nant na i
koliko je dominantna. Svaki test izvedite dvaput - jedanput svakom i
ukom i zab
eiljeite rezultate u sekundama za oba puta. Ne morate ili napravit i sve;
vidjet
ete koji vam odgovaraju s obzirom na opremu koja vam je pri ruci.
trik #68
Pikado
Izvedite tri bacanja u plou. (Jako pazite kad budete ovo radili
"drugom" rukom!
) Zbrojite udaljenosti od centra. Pisanje rukom
iIzmjerite koliko vam treba vremena da ispiete cijelu abecedu kao
jednu rije, est
iputa. Ponite s rukom kojom inae piete i odmorite se jednu minutu
prije nego kre
nete pisati drugom rukom.
Crtanje
Izmjerite koliko vam treba vremena da nacrtate crtu izmeu dviju
linija na papir
u s otisnutim linijama. Pridodajte dvije kaznene sekunde svaki put kad
avaa crta d
otakne otisnutu.
eHvatanje predmeta klijetima
eIzmjerite koliko vam treba vremena da pomou klijeta uhvatite 12
komadia ice i pr
nesete ih iz jedne u drugu kutiju. Zaepljivanje
Izmjerite koliko vam, u sekundama, treba vremena da stavite poklopac
na pet stak
lenki, ili da zaepite pet boca vina, ili da vratite metalni ep na pet
pivskih
boca.
Evo kako ete izraunati svoj kvocijent dominantnosti ruke:
(rezultat za lijevu ruku - rezultat za desnu ruku) / (rezultat za desnu
ruku + r
ezultat za lijevu ruku) x 100
Sada vidite kako se rezultat razlikuje ovisno o zadatku; prosjek im je
avaa prosje
ena dominantnost. Negativni brojevi znae da ste denjak a pozitivni da
ste ljevak
. Vei brojevi znae veu dominaciju jedne ruke.
Kako to radi
oIzvodei ove testove mogli ste vidjeti da vam za neke stvari moe
posluiti i vaa "dr
ua
uga" ruka, i da ju je za neto koristiti lake a za neto tee. Veina ljudi za
ekee
jedne st
vari koristi dominantnu ruku, za druge mogu koristiti obje, a za neke
koriste ne
dominantnu ruku.
Tako je, u odreenom smislu, ograniavajue opisivati ljude kao
eljevake ili denja
ke jer ih se tako stavlja u samo jednu kategoriju a zanemaruje se
pitanje u kojo
j mjeri pripadaju toj kategoriji - odnosno negdje izme du. To je,
naravno, razlo
g zbog kojeg smo se pri odreivanju kvocijenta
udominantnosti ruke sluili bihevioralnim mjerenjima, umjesto da smo
samo zamolili
aljude da nam kau.3
Dominantnost ruke je genetiki tek slabo uvjetovana. Dijete dvoje
ljevaka ima 45
-50% anse da bude ljevoruko. Znai, mora biti da je za to dijelom
uzasluan i odgoj
djeteta, i tako znamo da su za nau ljevorukost ili desnorukost zasluni i
au
mnogi neg
enetiki utjecaji. Dokazi nadalje sugeriraju kako je mogue da je
ljevorukost po
ovezana s neurolokim inzultima u maternici ili pri porodu.4
uAko iskuate ove tekstove na nekoliko ljudi, vidjet ete da se ljevaci
lake slue des
ku
nom eu rukom nego to se denjaci slue lijevom. Razlog je vjerojatno
dijelom a u tome to na
svijet denjaka vie prisiljava ljevake da se naue sluiti desnicom, a
eiu
mogue je da s
u razlozi i dublji i tiu se lateralizacije mozga.
uDevet od deset ljudi dominantno se slue desnom rukom, i bar devet od
deset ljudi
oima glavne govorne modane funkcije na lijevoj strani.5 Meu njima je
i oko dvije
utreine ljevaka. Svi ostali, dakle znaajna manjina, pri govoru se slui
ili desno
m ili i jednom i drugom polutkom.6
oJedan od testova kojima se ispituje koja je modana polutka
dominantna za jezik je
VVada test. U tom se testu u karotidnu arteriju ubrizgava kratkotrajni
anesteti
uk (npr. duini ami-tal). On privremeno anestezira lijevu polutku, to
omoguuje isp
itivanje njenih funkcionalnih sposobnosti. Osobe kojima lijeva polutka
jest domi
nantna za jezik (tj. veina) nakratko e postati afazine, dakle izgubit
e spos
obnost razumijevanja i produkcije jezika. Ako u tom trenutku bude
brojali, nakra
tko to neete moi initi nakon to vam se ubrizga anestetik.
Razlog zbog kojeg su ljudi veinom i dalje ljevaci za jezik moda lei u
oe
nainu na k
oji su nae modane funkcije lateralizirane [trik #69] prije evolucije
ao
jezika, pri
emu se mozak lateralizirao odvojeno od upotrebe ruku.
Sugerirano je da su se govorna podruja mozga razvila blizu
omotorikog dijela mod
ane kore zato to je gestikulacija bila glavni oblik komunikacije prije
pojave gov
aora.7 Istraivanja su pokazala da se, kad ispitanik promatra geste
rukama i ustima
o, aktiviraju dijelovi motorikog podruja modane kore (F5), kao i
Brokino podruj
e (nalazi se u lijevom dijelu eonog renja i ukljueno je upravo u
stvaranje jezi
ka). Tvrdi se da su se nai preci pri komunikaciji prije govora sluili
au
gestama, kao
to to danas ine obini i ovjckoliki majmuni (npr. roku usnama).
Tako je i lju
dski govorni sklop posljedica pretee Hrnkinog podruja, obdareno);
(pii)e
govora) mehanizmima za prepoznavanje djelovanja drugih, iz kojih se
razvio govor
.
Plauzibilno je da se za djelotvornije i jednostavnije komuniciranje
koristila sa
amo jedna (desna) ruka. To bi objasnilo zato su dominantnost jezika i
ruke na isto
j strani (sjetite se, lijeva strana mozga kontrolira desnu stranu tijela, pa
je
ulijeva strana mozga zasluna i za lijevu jezinu dominantnost i za
dominantnost de
sne ruke).
kAko je to tijekom evolucije bilo pravilo, onda nam postaje lake
aobjasniti zato ve
ina ljevaka svejedno ima podruje za govor na lijevoj strani. Meutim,
time se i
adalje ne odgovara na poetno pitanje zato je desna ruka bila
dominantna. Trenutn
o se o tome moe samo nagaati; vano je da su ljevorukost i
oa
desnorukost distribuira
ne razliito - to nisu zrcalne slike a to ima implikacija za genetiku
dominantno
sti ruke i lateralno-sti drugih funkcija.
aNeki istraivai tvrde da su preferencije u pogledu ruke izvorno
evoluirale iz pre
rferencije dranja tijela s osloncem na desnu ruku, i utoliko lijeve
preferencije p
ri posezanju u arborealnih vrsta (onih koje ive na drveu).8 Tako je,
dakle, kako
rsu zahtjevi dranja tijela slabili u vrsta koje obitavaju na tlu, lijeva ruka
ost
ala dominantnom pri veoma stereotipnim zadacima kao to je
jednostavno posezanje,
odok je desna postala preferirana pri sloenijim manipulativnim
poslovima ili poslo
vima koji zahtijevaju neku vjetinu. Drugim rijeima, pridravali bismo
er
se lijevom r
ukom, a voku bismo ubrali desnom.
Kao objanjenje zato je veina populacije denjaka, to je zanimljiva
aae
teorija ali ona
ne govori nita o tome zato su neke osobe ljevaci. Jesu li ljevaci
ia
eosobito vjeti pr
ei posezanju? Jesu li ljevaci jednako vjeti pri manipulativnim
eposlovima kao denjac
i? Naalost, ta e pitanja morati priekati daljnja istraivanja.
aa
eB/7/efce
1. Salive, M. E., Guralink, J. M., & Glynn, R. J. (1993). Left-
handedness and mo
rtality. American Journal of Public Health, 83, 265-267.
2. Annet, M. (1972). The distribution of manual asymmetry. The
British Journal o
f Psychology, 63, 343-358.
3. Hartlage, L. C., & Gage, R. (1977). Unimanual performance as a
measure of lat
erality. Neuropsychological Review, 7(3), 143-156.
4. Bakan, P. (1971). Handedness and birth order. Nature, 229,195.
5. Davidson, R. J., 8z Hugdahl, K. (nr.) (1995). Brain Asymmetry.
Cambridge, MA:
MIT Press.
Upotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevu
Metafora o loginoj lijevoj strana mozga a i intuitivnoj desnoj je
popularna, al
i pria o razlici meu modanim polutkama je sloenija i zanimljivija.
oo
aU svim najboljim mitovima ima zrnce istine, a to vai i za mit o lijevoj
i desnoj
polutci mozga. Naa se modana kora dijeli na lijevu i desnu polutku, i
ao
doista se i
ani da one nezavisno obraduju informacije, ali kako to t ono ine ba i
ne lii na
ono d to obino ujete od gurua menadmenta i literature o samo-
pomoi. Kako to biva
s mnogim mitovima znanosti, prava pria je manje intuitivna ali je
zato zanimlj
ivija.
Na mozak slijedi opi obrazac naeg tijela: sa strane od svega po dva, ,i
aa
u sredini
od svega po jedno. Dvije polutke mozga subkortikalno su spojene
izravno, ali u
opolutkama modane kore medu njima postoji procijep. Polutke
povezuje corpus callos
um, gusti splet kojeg ini oko 250 milijuna ivanih vlakana (to nije
jedini nain
ona koji informacije prelaze s jedne na drugu modanu polutku, ali je
anajvaniji).
iSvaka je polutka milju i djelom spojena sa suprotnom stranom t ije-
l.i. Tako mfor
am.K i je s vae desne st tane idu u lijevu stranu vidnog dijela
trik #69
6. Rasmussen, T., & Milner, B. (1977). The role of early left-brain
injury in de
termining lateralization of cerebral speech functions. Annals of the
New York Ac
ademy of Sciences, 299, 355-369.
7. Rizzolati, G., & Arbib, A. (1998). Language within our grasp,
Trends in Neuro
sciences, 21,188-194.
8. MacNeilage, R E. (1990). The "Postural Origins" theory of primate
neurobiolog
ical asymmetries. U N. A. Krasneger et al. (ur.) Biological and
Behavioral Deter
minants of Language Development, 165-168, Hillsdale, NJ: Erlbaum.
Dodatna literature/
Laska, M. (1996). Manual laterality in spider monkeys (Ateles ge-
offroyi) solvin
g visually and tactually guided food-reaching tasks. Cortex, 32(4),
717-726.
- Karen Bunday
9
omodane kore, a signali iz lijevog motorikog dijela kore upravljaju
avaom desnom ru
ikom. Kod viih funkcija, kod kojih se kombiniraju informacije iz s
obje strane, sv
aka polutka, kako se ini, ima i prednosti i slabosti pa e za pojedine
zadatke
jedna biti dominantna.
aPopularni mit potjee od istraivanja na pacijentima kojima je corpus
callosum pre
rsjeen unutar jedne radikalne kirurke intervencije u lijeenju
epilepsije. Takvi
pacijenti s "razdvojenim mozgom" funkcioniraju naizgled normalno
pri obavljanju
amnogih zadataka. Ponekad se, meutim, ponaaju udno pa na istu
stvar drukije rea
giraju jednom a drukije drugom rukom, ili odgovaraju rijeima
(lijeva polutka)
odnosno pokazuju lijevom rukom (desna polutka).1
Jednostavno razlikovanje lijeve strane mozga, specijalizirane za jezik i
hladnu
logiku, i potlaene desne strane, koja je specijalizirana za intuiciju,
preraslo
je u mit kakav danas poznajemo. Slino mitu o 10% [trik #6], ono je
dovelo do z
uakljuka da se veina nas slui samo polovinom mozga. Iako je mogue
da je to razl
iikovanje korisna metafora kad se pria o stilovima miljenja, ono to
svakako nije
akad je rije o znanstvenim istraivanjima ili otkrivanju pravih razlika
omeu modani
m polutkama.
oBilo koja prava razlika meu polutkama moe biti u suprotnosti s onim
to bi oekiva
li ljude odrasli na mitu o zloestoj lijevoj i dobroj desnoj strani mozga.
Micha
el Gazzaniga, jedan od lanova grupe koja je izvela prve eksperimente
s razdvaja
njem mozga a danas je istaknuti kognitivni znanstvenik, nedavno je
pisao u Scien
tific Americanu o lijevoj strani mozga kao "inventivnoj i
interpretativnoj" polu
tki za strukturu i znaenje, i o "istinoljubivoj, doslovnoj" desnoj strani,
koju
ograniava usmjerenost na opa povrinska obiljeja.2 U svom
re
aistraivanju on je otkri
ro da desna polutka sadri module specijalizirane za raunalnu analizu
percepcija,
zad avajui se na tome i ne traei nikakvo dublje znaenje. To je loe
raor
rao
za, primjeric
e, strategije pametnog pretraivanja. Lijeva modana polutka je bolja u
ao
asocijacijam
a vie razine i rjeavanju problema, ukljuujui jezik, traenje znaenja i
iea
apronalaenje
obrazaca.
Na djelu
U mnogim izvornim demonstracijama specijalizacije polutki mozga,
ispitaniku se p
okazuje slika u jednu polovicu vidnog polja. Informacije iz oba oka
obrauju obj
e polutke mozga, ali informacije s lijeve strane od toke fiksacije
obraduju se
ou desnoj modanoj polutki i obratno. Ako se polu i
trik #69
onete da ispitanik gleda ravno preda se, moete kontrolirati koja polutka
obraduje
asliku
i tako da mu je prikaete lijevo, odnosno desno od arine toke. To
morate naprav
aiti vrlo brzo; im im se slika prikae, ljudi pomiu oi da je pogledaju i
tako un
eose informacije u obje polutke. Budui da je to teko izvesti u sluaju
vida, evo
ojedne nevizualne demonstracije koju moete isprobati kod kue.3
oLijeva modana polutka bolje obraduje zvukove koji se pojavljuju brzo
i ini se da
bolje dri ritam; ona moe uhvatiti sloenije ritmove i sinkronizirati ih s
roo
tempom bo
lje nego desna polutka.
Kako biste to osjetili na djelu, lijevom rukom otkucavajte neki pravilni
tempo (
o1-2-3-4- itd.) a zatim desnom rukom uvedite neki sloeni ritam (neki
sinkopirani,
dezerski) koji e popratiti tempo kao melodijska linija. Nakon toga
pokuajte drati
ur
tempo desnom rukom (1-2-3-4- itd.) i nakon par otkucaja dodajte
ritam ljevicom.
Vidjetk ete to e se dogoditi. Prva varijanta bi vam trebala biti laka jer
tada li
ojeva polutka kontrolira sloeniji ritam (desna ruka).
eNa ovom testu ak i mnogi ljevaci imaju iste rezultate kao i denjaci,
pa nije rij
e samo o tome koja vam je ruka dominantna. Vjerojatno nije
sluajnost to je glas
iovirska klavijatura organizirana tako da nii tonovi, koji se koriste za
jednostav
nije ritmove, budu na lijevoj strani gdje ih moe preuzeti desna modana
oo
polutka.
Kako to radi
Usporeujui rezultate normalnih osoba u zadacima koji daju
informacije razliit
oim modanim polutkama, i usporeujui reakcije koje kontroliraju
razliite polutke
, kognitivni neuroznanstvenici su otkrili mnoge funkcije koje svaka
polutka obav
lja na razliit nain, a u podacima su se poele javljati pravilnosti.
Najvidljivija specijalizirana funkcija je jezik. Govor kontrolira lijeva
strana
rmozga, i lijeva strana podrava razumijevanje doslovnog znaenja i
ijei i gramati
ke reenice u veine ljudi (ne kod svih). To ipak ne znai da desna
strana mozga
anema nikakvu ulogu u jezinoj obradi. Istraivanja i ia osobama s
oteenjima desne
rpolutke, uz druge dokaze, sugeriraju da desna strana mozga podrava
analizu globa
lnih ao znaajki jezika, kao to su implikacija i ton. Ako kaem, "Moete li
zatvoriti pr
ozor?", ne pitam v.i -.jesti' li to u stanju u< ini ti, nego da liga hoete
zatv
ooooriti. Jo korak sloenije je tei, "I lladno mi je", Sto moe znaiti istu
molbu, sam
o uvijenije
izraenu (dodue, ne toliko uvijeno kao "Zato si tako sebian?"). Neki
aua
aistraivai smat
rraju da desna strana mozga podrava takvo pragmatiko rezoniranje u
jeziku.
Specijalizacija lijeve strane za jezik prenosi se na prednost pri
stvaranju nizo
iva i simbolikom, logikom miljenju.
ini se da je desna polutka specijalizirana za vidnu i prostornu obradu,
primjer
ice mentalnu rotaciju ili pamenje karti i lica, gdje je naglasak na
izgledu i r
azumijevanju cjelovite slike. Nadalje, radije donosimo prosudbu o licu
na osnovi
njegove lijeve strane.4 To je demonstrirano na adresi
http://perception.st-and.
ac.uk/hemispheric/explanation. html. Web stranica pokazuje dva lica,
od kojih je
dno izgleda enstvenije (vidi sliku 6-8). Oba lica su u stvari jednako
umuka i enska,
samo to je onom koje izgleda enstvenije, enstvenija polovica na
lijevoj strani (ob
rauje se u desnoj modanoj polutci) a muevnija na desnoj pa vam ne
ou
utjee na prosu
dbu o rodu. Uostalom, ispitajte to tako to ete pokriti lijevu stranu
kod oba lic
a na slici 6-8 i opet ih pogledati; sada vidite da je lice koje ste isprva
ocije
nili uu enskim napola muko a ono koje ste ocijenili mukim napola
ensko.
oSlino percepciji roda i raspoloenja, ini se da i na dojam o glazbi
uglavnom ukl
juuje procese koji se dominantno odvijaju u desnoj polutci (iako je,
kako smo v
idjeli, kod odravanja sloenijih ritmova dominantna lijeva polutka).
ro
uSlika 6-8. Oba su lica jednako muka i enska, ali na razliitim
astranama: vaa desna
omodana polutka dominira percepcijom roda lica pa jedno lice vidite
ukao muevnije a
drugo kao enstvenije''
aIstraivanja temeljena na snimanju mozga sugeriraju da se takvi
rezultati mogu raz
umjeti ako o modanim polutkama razmiljamo kao o dijelovima
oi
mozga specijaliziranim
za razliite vrste obrade, ne specijaliziranima za obradu razliitih
stvari. U j
aednom su istraivanju6 ispitanicima pokazana slova sainjena od puno
malih drugih
slova (npr. slovo A sainjeno od puno malih S-ova). Lijeva polutka
reagirala je
na detalje (na mala slova) a desna na cjelovitu sliku (veliko slovo
konstruirano
aiz malih slova). Kasniji su radovi pokazali da pria nije ba tako
jednostavna ka
ako sugerira ovo istraivanje. ini se da se obrazac lijevo-detalji/desno-
cjelina m
oe obrnuti uz odgovarajuu kombinaciju podraaja u zadatka - ali
oa
potvreno je da do
minantnost polutki ovisi o zahtjevima zadatka, a ne o naravi
informacija koje tr
eba obraditi.7 To daje stanoviti legitimitet ideji da postoje stilovi
obrade svo
ojstveni lijevoj, odnosno desnoj modanoj polutci.
aTu je, meutim, vano kako se dvije polutke kombiniraju, a ne kako se
aponaaju u umj
etno stvorenim situacijama poput onih u pacijenata s razdvojenim
amozgom. Istraiva
nja sa snimanjem mozga normalnih osoba temelje se na prosjenim
rezultatima dobi
ivenih na vie mozgova, ime se u pravilu umanjuju velike varijacije u
neinu na ko
ji se te funkcije distribuiraju u mozgu svake pojedine osobe. Konano,
kako god
uneiji mozak bio ustrojen, svatko se slui objema polutkama u
situacijama u kojima
se nae - utoliko ba i nema smisla previe se koncentrirati na to koja
ai
polutka rad
i eto i obrauje li osoba neto svojom lijevom ili desnom stranom
mozga.
eBiljeke
1. ak se tvrdilo da su dvije polutke pacijentova razdvojenog mozga
svjesne na r
azliite naine (http://ww.macalester.edu/~psych/what-
hap/UBNRP/Split_Brain_Cons
ciousness.html).
2. Gazzaniga, M. S. (1998). The split brain revisited. Scientific
American, 279(
a1), 50-55. (aurirana verzija objavljena 2002).
3. Ovu smo demonstraciju posudili iz knjige The Lopsided Ape
Michaela C. Corball
isa (Oxford University Press, 1991), str. 267. Puno hvala Michaelu
Parkeru (http
://www.michaelparker.com)
a to nam je na nju skrenuo panju.
e4. U najmanju ruku, holistika obiljeja lica (kao to su rod i
oraspoloenje) trebali
obismo prosuivati prema lijevoj strani, dakle desnom modanom
apolutkom. Istraivanja
sa snimanjem mozga pokazuju da je lijeva point k.i ukljuena u
analizu pojedini
h dijelova lica. Rossion, B. et al. (2000). 11 mispheric asymmetries for
whole b
ased and part based
_'a__J______ Upotrijebite desnu stranu mozga - a i lijevu
face processing in human fusiform gyrus. Journal of Cognitive Neuro-
science, 12,
793-802.
5. Michael Burt, Perception Lab, http://perception.st-and.ac.uk.
6. Fink, G. R., Halligan, P. W., Marshall, J. C., et al. (1996). Where in
the br
ain does visual attention select the forest and the trees? Nature,
382(6592), 62
6-628. O ovom lanku postoji sjajna rasprava Johna McCronea u New
Scientistu (13
. srpnja 1999), dostupna na Internetu
(http://web.archive.org.web/*/http://www.b
tinternet.com/ -neuronaut/webtwo Jeaturesjeftbrain.html).
7. Stephan, K. E., Marshall, J. C., Friston, K. J., Rowe, J. B., Ritzl, A.,
Zill
es, K., et al. (2003). Lateralized cognitive processes and lateralized
task cont
rol in human brain. Science, 301(5631), 384-386.
Dodatna literatura
iDobra polazi ta za daljnje itanje o neuroznanosti lijeve i desne
omodane polutke su
"All in the Mind" ABC-a (http://www.abc.net.
au/rn/science/mind/stories/sl 13
7394.htm), zatim "Hemispheres" na stranicama Neuroscience for Kids
(http://facul
ty.washington. edu/chudler.split.html), te lanak Sandre Blakeslee
"New Theories
of Expression Focus on Brain's Two Sides" (http://members.aul.
com/sakrug/dualb
rain.html; prethodno objavljeno u New York Ti-mesu).
sedmo poglavlje: Zakljuivanje
trikovi
# 70-74
oSmatramo se prilino racionalnim biima, i zaista, moemo biti dosta
logini kad t
rako naumimo. Ali im malo zagrebete po povrini, vidjet ete kako nas
brojevi lako
ezavedu [trik #70]; osim toga, zna se da je jako teko shvatiti statistiku
[trik #
71 ]. Koliko nam onda dobro ide ta racionalnost? Ovisi: logike
evjetine nam, prim
jerice, ba i nisu zavidne kad trebamo rjeavati logike izvode, ali zato
ae
blistaju k
oad trebamo uhvatiti nekoga tko nas moda vara [trik #72]. U tome i jest
astvar. Naa
je racionalnost vrlo pragmatina i moemo rjeavati sloene probleme
oeo
ako nalikuju real
nim situacijama.
Cista racionalnost je ionako precijenjena. Dokuiti logiku u neemu je
sporo u u
sporedbi s unutarnjim osjeajem, i to je strategija koja funkcionira. To
u svako
am sluaju vai za placebo efekt [trik #73] - vjerovanje je doista mona
stvar. Svi
rsmo mi, nadalje, jako pristrani prema odravanju statusa quo [trik #74].
To, jasn
o, nije racionalno ali ne brinite; pravilo "Ako nije pokvareno, ne
popravljaj" j
e u najmanju ruku pragmatiki valjano.
aNa mozak nije evoluirao tako da misli o brojevima. Kad nam uu u
glavu, s njima s
e deavaju udne stvari.
oliko moemo trenutano uvidjeti koliko predmeta ini neku manju
skupinu (ni,inju z
n.H i (Cl iii ili manje [trik #35]), zakljuivanje o veim brojevima
zahtijeva b
erojanje, a za brojanje tteba vjebe. Neke kulture se snalaze
trik
oprezno
#70
Z9I
S brojevima oprezno
i bez brojeva veih od 3, a ak i brojevno pismenim kulturama je
trebalo vremena
eda izume neto tako fundamentalno kao to je nula.1
Znai, ne posjedujemo prirodnu sposobnost za eksplicitno baratanje
brojevima; to
je kulturni izum prikvaen na prirodne sposobnosti koje posjedujemo.
eTekoe s ko
ijima se susreemo kad razmiljamo o brojevima najoitije su kad
azatraite od ljudi d
a rade s veoma velikim brojevima, s veoma malim brojevima, ili s
vjerojatnostima
[trik #71].
eU ovom emo triku pokazati odakle potjeu odreene tekoe s
brojevima, i dat emo
vam neke testove uz iju ete ih pomo moi demonstrirati na sebi ili
na prijat
eljima.
Pristranosti o kojima raspravljamo ovdje i u nekim drugim trikovima
ovog poglavl
ija ne pogaaju sve ljude sve vrijeme. Razmiljajte o njima kao o
silama, poput gra
vitacije ili plime. Ako je sve ostalo jednako, one imaju tendenciju
askrenuti nau
prosudbu u ovom ili onom smjeru, osobito ako nismo posvetili punu
apanju onome o
iemu razmiljamo.
Na djelu
Koliko je:
9x8x7x6x5x4x3x2x1 a koliko je
1x2x3x4x5x6x7x8x9
Budui da su oba zadatka pred vama, oigledno vam je da su
ekvivalentni pa iznos
emora biti isti broj. Ali probajte ovo: zamolite nekoga da rijei prvu
verziju. Za
atraite da je procijeni, ne da izrauna - dajte mu za odgovor pet
sekundi. Sada za
emolite nekog drugog da procijeni rjeenje druge verzije. ak i ako
prepozna obraza
c i pomisli "aha, faktorijel od 9", ako ve ne zna odgovor napamet na
njega e u
otjecati nain na koji je zadatak izloen.
Vjerojatno je da ste od druge osobe dobili manji odgovor, i da je oboje
dalo bro
ejke koje su puno manje od pravog rjeenja (koje je iznenaujue
veliko, 362.880).
S brojevima oprezno
ti
#
Kako to radi
Kad procjenjuju brojeve, veina ljudi poinje brojem na koji brzo
pomisle - sidr
om - i podeavaju od te poetne osnovice navie ili nanie. Poetni broj
eii
je zapravo sa
mo nagaanje, i tu nastaju dva problema. Prvo, ljudi se esto ne
uspijevaju dovo
ljno udaljiti od poetnog nagaanja. Drugo, na to nagaanje utjeu
okolnosti. A
poetna okolnost je u ovom sluaju broj na poetku rauna.
U prethodnim izraunima, sidra kojima se ljudi slue su via ili nia
uii
ovisno o prvoj b
urojci u izraunu (koji itamo slijeva na desno). Sidro zatim nezaslueno
utjee na
eprocjenu rjeenja. U prvom nizu poinjemo s veim sidrom nego u
drugom. Kad su ps
iholozi proveli eksperimentalno ispitivanje ta dva pitanja, prosjena
procjena z
a prvi niz bila je 4200, a za drugi samo 500.
Obje procjene su znaajno nie od ispravnog rjeenja. Budui da se
ie
cijeli niz sastoj
i od malih brojeva, u oba sluaja sidra su relativno niska, to utjee na
to da je
eprocjena veine ljudi daleko ispod pravog rjeenja.
oU stvari, ak moete ljudima dati sidro koje nema nikakve veze sa
zadatkom koji im
upostavljate, i ono e svejedno utjecati na njihov zakljuak. Pokuajte
izvesti ov
oaj eksperiment, izloen u knjizi Decision Traps Edw-arda Russoa i
Paula Shoemakera
.2
rPronaite nekoga - tko po mogunosti nije zavrio povijest - i zamolite
ga da vam
akae posljednje tri znamenke svog broja telefona. Dodajte 400 tom
broju i pitajte
ia ga: "Misli li da je Atila Hun bio poraen u Evropi prije ili poslije X-te
godine",
pri emu je X broj koji ste dobili zbrajanjem broja koji ine posljednje
tri zna
menke njegovog telefonskog broja i broja 400. Nemojte mu rei dali
je odgovor to
ian (bitka je bila 451.) nego ga upitajte "Sto misli, koje je godine
aporaen Atila?
" Dobiveni odgovori e ovisiti o onom poetnom broju iako se zasniva
na neemu to
je za pitanje potpuno irelevantno - na vlastitom telefonskom broju!
Kad su Russo i Shoemaker proveli ovaj eksperiment na skupini od
400 studenata ek
ionomije Sveuilita Cornell, broj izveden iz telefonskog broja djelovao
je kao jak
o sidro i utjecao je na procjenu godine Atilina poraza. Razlika izmeu
inajvieg i
inajnieg sidra odgovarala je razlici u prosjenoj procjeni za preko 300
godina.
trik #70
S brojevima oprezno
U ivotu
uDobrotvorne udruge se esto slue tim trikom sa sidrom kad vam alju
svoje oglase. P
ogledajte odlomak pod naslovom "donirajte", koji se obino nalazi na
poleini le
tka. Obino e traiti neto kao "100, 50,10, 5 kuna ili iznos koji elite
ae
dati". Razl
og zbog kojeg sugeriraju 100, 50,10, 5 kuna, a ne 5,10, 50 a onda 100
kuna je to
vam tako stvaraju vie mentalno sidro. Iako nije previe vjerojatno da
ii
ete im donir
atii 100 kuna, "iznos koji elite dati" bit e vii jer je 100 kuna
sugerirano na prv
om mjestu.
Moda takva sidra objanjavaju i zato je uobiajeno da se cijene
oaa
odreuju lipu ispod
okruglog broja, na primjer 9,99 kn. Iako je to samo za lipu manje od
10 kuna, i
ni vam se (ako ne razmiljate previe) da je to blie 9 kuna jer je
iii
cijenom taj broj p
uostavljen prvi i slui kao sidro.
eIrelevantna sidra i njihovo nedovoljno podeavanje samo su dva
eprimjera tekoa s ko
jima se susreemo kad razmiljamo o brojevima. ("Razmiljajte o
ii
uestalosti umjesto
eo vjerojatnosti" [trik #71] raspravlja o dodatnim tekoama koje se
javljaju kad r
iazmiljamo o jednoj veoma estoj vrsti broja: vjerojatnosti.)
eTekoe koje nam predstavljaju brojevi jedan su od razloga zbog kojeg
vas ljudi ta
uko esto s njima pokuavaju prevariti. Prilino sam siguran da mnogi
od nas, kad s
uluaju neku raspravu, uju brojeve a da ne razmisle o njima. Brojevi su
eteka stvar
i daju dojam autoriteta argumentu, iako esto zavode na krivi put ili su
proturj
eni. Na primjer, reenica "83% statistike je ista izmiljotina" moe
io
vam zvuati u
avjerljivo ako ne obraate panju - znai, uvajte se! Ona pokazuje da je
ta vrsta
zakljuivanja toliko neintuitivna da osjeamo pristranost ak i nakon
to smo poha
ali nastavu iz matematike cijelo desetljee, a cijeli joj je smisao bio
da nau
aimo paljivo zakljuivati o brojevima.
uPouka za komunikaciju je da se brojevima trebate sluiti samo ako
morate. A i tada
ponudite dobre ilustracije i imajte na umu da e ljudima prva reakcija
ovisiti
o izgledu a ne o brojevima. Veina ljudi nee automatski stvarno
razmisliti o br
oojevima koje ste im izloili, osim ako su motivirani, bili sami po sebi
bilo zbog
avas ili zbog vaeg komentara tih brojeva.
eBiljeke
1. Arhiv MacTutorove povijesti matematike: History of Zero (http://
www-gap.dcs.
st-and.ac.uk/~history/HistTopics/Zero.html).
2. Russo, J. E., & Shoemaker, P. J. H. (1989). Decision Traps. New
York: Doublcd
ay.
iRazmiljajte o uestalosti umjesto o vjerojatnosti
trik
#71
O statistici vjerojatnosti naroito je teko razmiljati. Sreom, moete
eio
ksije olakati a
ko iste informacije izloite tako da se uklope u nau evoluiranu
oa
sposobnost zakljui
evanja o tome koliko se esto neto dogaa.
uMark Twain jednom je rekao: "Ljudi se obino slue statistikom onako
kako se pijan
uci slue ulinom rasvjetom: kao potporom, a ne radi osvjetljenja."1
iNita se nije pr
omijenilo. Imajui u vidu da joj ljudi tako malo vjeruju, zapravo je
udno to se
ostatistika jo uvijek toliko upotrebljava.
Naa sposobnost razmiljanja o vjerojatnosti evoluirala je kako bi nas
ai
azatitila od ri
jetkih dogaaja s podosta ozbiljnim posljedicama (na primjer, da nas
pojedu), a
pomae nam i da nauimo donositi priblino tone procjene o ne tako
ai
sudbinskim stvar
eima koje se dogaaju ee (kao to je, primjerice, ansa da pronaemo
hranu u odreen
om dijelu doline). Utoliko ne udi da nas, kad je rije o formalnom
zakljuivanj
au o vjerojatnosti u pojedinanom sluaju, naa evolutivna sposobnost
ocjene vjeroj
atnosti esto iznevjeri.
Jedan primjer za to je precjenjivanje vjerojatnosti dogaaja slabe
uestalosti k
oje je lako uoiti. Samo pitajte nekoga da li se vie plai putovanja
ia
automobilom il
i avionom. Letenje je valjda najsigurniji vid putovanja koji postoji,
bilo da ra
unate prijeene milje bilo broj putovanja. U usporedbi s letenjem,
ovonja je vrlo
ariskantna ali veina ljudi kae da imaju dojam daje letenje opasnije.
oJo jedna stvar s kojom imamo problema je raunanje osnovne
frekvencije s kojom se
neki dogaaj javlja, neovisno o specifinim okolnostima njegove
apojave u sadanje
m sluaju. Dat u vam primjer kako to izgleda na djelu...
Na djelu
ePostoji jedna slavna demonstracija tekoa s kojima se suoavamo kad
proraunavamo
vjerojatnost. Kad je 1990. objavljena u magazinu Parade, nakladnik je
dobio des
et tisua pisama itatelja - od kojih je 92% tvrdilo da je kolumnistica,
Marilyn
vos Savant, dola do pogrenog zakljuka.'' Usprkos teini prosvjednih
oee
pisama, vos Sa
vant je zakljuila ispravno. F.vo tog zbunjujueg problema, koji se
ugrubo temel
ji na kvizu Let's Muke a Deal koji je vodio Monty 1 lall.
Zamislite da sudjelujete u TV-kvizu u nadi da ete osvojiti bogatu
nagradu. Posl
jednji izazov je odabrati prava vrata od ponuenih triju. Iza vrata je ili
nagra
eda (jedna od triju vrata) ili utjena nagrada (dvoja od triju vrata). U
ovom slua
eju utjena nagrada je bila koza.
Odabirete vrata.
Da bi poveao napetost, voditelj Monty gleda iza vrata i otvara jedna
od njih (n
e ona koja ste odabrali) i pokazuje kozu. Tada vam ostavlja na izbor
hoete li o
stati pri svojoj odluci ili ete odabrati preostala neotvorena vrata.
Ostala su dvoja vrata. Iza jednih je sigurno koza a iza drugih je
sigurno nagrad
a. Ostajete pri svome ili mijenjate vrata? Ili je svejedno?
iOvo nije trik-pitanje, kao kod nekih zagonetki lateralnog razmiljanja.
Trik je, n
aime, u statistici a ne u formulaciji pitanja.
eVeina ljudi na ovo pitanje da pogrean odgovor - ak i oni koji su
imali matemati
ku na fakultetu. Mnogi od tisua itatelja koji su pisali Marilyn von
Savant iz
Paradea bili su sveuilini profesori, i uvjereni da je pogrijeila
ie
inzistirali su d
a obmanjuje javnost. ak je i slavni Paul Erdos, godinama prije lanka
u Paradeu
e, dao pogrean odgovor a bio je jedan od najtalentiranijih matematiara
stoljea (
i posluio je kao nadahnue za Erdosove brojeve, za koje ste moda
uo
uli3).
Odgovor je: trebate promijeniti izbor vrata - dvaput je vjerojatnije da
ete osv
ojiti nagradu ako promijenite vrata nego ako ostanete pri svom prvom
izboru. Ne
brinite ako vam nije jasno zato je tako; problem je slavan ba zato to
aa
ega je teko shv
uatiti. Ako ste shvatili, pokuajte postaviti problem nekom drugom i
objasniti mu z
ato je promjena pravi odgovor. Ubrzo e vam postati jasno kako je
eteko objasniti p
ojmove.
Kako to radi
ansa da ste bili u pravu pri prvom izboru je 1 prema 3. Meutim, kad
se naete pr
ed pitanjem ostanka pri svom ili promjene vrata, velika nagrada (esto
automobil
) mora se nalaziti iza jednih od dvaju preostalih vrata; sada je, dakle,
ansa 2 p
rema 3 da je auto iza drugih vrata. Znai, vjerojatnost 2 prema 3 da je
ava prvi i
ezbor pogrean.
ti
#:
Naa nam intuicija, ini se, nalae da zanemarimo prvotnu vjerojatnosti
aa
i uinak pos
tupka voditelja. Umjesto toga, situaciju promatramo u onom trenutku
u kojem treb
amo odabrati. Dvoja vrata, jedna nagrada. ansa je 50-50, zar ne? Ne.
Nakon postup
kav voditelja, promjena vrata donosi vee anse za dobitak. Izbacivi iz
igre jedna o
d poetnih vrata koja niste bili odabrali, voditelj je u biti stvorio
situaciju
izbora izmeu dvaju vrata, a nagradu ete osvojiti ako ona bude iza
bilo kojih o
d njih.
Jo jedan nain na koji rjeenje s promjenom odluke izgleda intuitivno
oe
je zamisliti
situaciju s 1000 vrata, 999 koza i opet samo jednom nagradom.
(Odabirete vrata (an
sa da su to ona prava je 1 prema 1000) a voditelj otvara sva vrata koja
niste od
abrali a iza njih se nalaze koze (njih 998). Ostajete pri svom ili
mijenjate vra
ta? Oigledno, anse za pobjedu su 999 prema 1000 ako ih
promijenite, iako u tom t
renutku imate dvoja vrata, jednu nagradu i jednu kozu, isto kao prije.
Ova varij
aanta naglaava jedno od glavnih sredstava ometanja u izvornom
problemu - voditelj
azna gdje je nagrada i ponaa se u skladu s tim kad eliminira vrata s
kozom. Vi iza
birete ne znajui gdje je nagrada, ali budui da voditelj postupa
znajui gdje j
ae nagrada, vaa odluka to treba uzeti u obzir.
Dio i problema je i u tome to smo navikli razmiljati o vjerojatnostima
kao neem to j
e s predmetima ili dogaajima povezano jedan naprema jedan. No,
vjerojatnosti ni
suo tek izjave o tome to se moe znati o neizvjesnim situacijama. Na
same vjerojatno
sti mogu utjecati imbenici koji realno ne utjeu na predmete ili
dogaaje na ko
je se odnose (u ovom sluaju, to je postupak voditelja kviza).
Evolucijski psiholozi Leda Cosmides i John Tooby4 tvrde da smo
evoluirali tako d
a se, suoeni s odlukama koje trebamo donijeti na temelju
uvjerojatnosti, sluimo i
nformacijama o uestalosti (frekvenciji) a ne apstraktnim raunom
vjerojatnosti.
Vjerojatnosti ne moemo izravno percipirati, a koliko se neto esto
oe
odogaa moemo. D
kostupnost uestalosti tijekom evolucije olakalo je mozgu da se njima
slui. Nae evol
ua
uirane sposobnosti bolje barataju vjerojatnou kao uestalou jer su te
oo
informacij
e prirodno prisutne u okoliu u tom formatu. Nije teko vidjeti da li se
ie
eneto dogaa
ili se ne dogaa (kii ili ne kii, na primjer), a dovinuti se uestalosti
ii
tog doga
aja je jednostavno stvar zbrajanja i usporeivanja: usporedite broj
ikinih proljet
nih dana i ukupan broj proljetnih dana i automatski ete stei dojam o
tome hoe
ili sutra vjerojatno kiiti ili nee. Pojedinane vjerojatnosti su drukije;
one s
ou izum kulture - i poput mnogih drugih izuma kulture, jo uvijek nam
predstavljaju
etekoe.
Ideja da smo evoluirali za procjenu uestalosti a ne za proraunavanje
vjerojatn
uosti ima potporu u dokazima da se sluimo uestalostima kao
U ivotu
aJedan od svakodnevnih odluka na koje utjeu nai problemi s
vjerojatnostima je raz
miljanje o vremenskoj prognozi. Istodobno moe biti istinito i da su
io
vremenske prog
noze veoma tone i da im ne biste trebali vjerovati. Sljedei citat
dolazi iz sj
eajnog lanka Nevillea Nichollsa o pogrekama i pristranostima u
zdravorazumskom za
kljuivanju i o tome kako one utjeu na nae razmiljanje o predvianju
ai
vremena:6
iTonost 24-satne prognoze kie u Velikoj Britaniji je 83%. Klimato-
oloka vjerojatnos
it kie na jednosatnoj razini, prikladnoj za odlazak u etnju, je 0,08 (to
je osnovic
ia). Na temelju tih vrijednosti, vjerojatnost za kiu ako je predviena
prognozom j
ie 0,30. Vjerojatnost da ne bude kie ako je predviena prognozom je
0,70. Znai, v
ojerojatnije je da ete se lijepo proetati suhih nogu ak i ako je za
sutradan pre
idviena kia.
Ta je tvrdnja istinita, ali je nije lako razumjeti jer nam raun
vjerojatnosti n
ije intuitivan. Trik je u tome da ga zaobiemo. Statistika vjerojatnosti
esto s
e moe jednako dobro izraziti i frekvencijama, a tako emo je lake
ok
shvatiti. Znamo
da e se vjerojatnosti koje se tiu osnovnih omjera zanemariti pa
trebate jako p
aziti ako se poruka koju elite prenijeti temelji na tom podatku.
Pomoi e i ako
budete izbjegavali uvjetne vjerojatnosti
ulaznim i izlaznim podacima pri procjenjivanju ansi. Automatski
primjeujemo i pa
mtimo uestalost dogaaja (ulaz) i imamo subjektivni osjeaj
pouzdanja da e se
dogaaj dogoditi ili se nee dogoditi (izlaz).
aAko preformulirate problem Montyja Halla tako da bude izraen u
frekvencijama a ne
ekao jednokratna odluka, vjerojatnije je da e ga ljudi ispravno rijeiti.5
Slijed
ai skraene verzija istog problema, koja eksplicitno naglaava
uestalost, a ne jed
knokratnu vjerojatnost. Je li nju lake shvatiti?
Poetak je isti kao prije - troja vrata, jedna nagrada, dvije koze. Ovaj
put, me
utim, imajte u vidu dva naina igranja, koja predstavljaju dva igraa,
Tom i He
len. Tom uvijek izabire jedna vrata i ostaje pri svojoj odluci. Helen
ostaju dru
ga dvoja vrata. Monty uvijek pusti kozu iz jednih od tih dvaju vrata a
Helen osv
aja nagradu ako se ona nalazi iza preostalih vrata. Njih dvoje tako
igraju, reci
mo, trideset puta. Koliko esto e Tom vjerojatno osvojiti nagradu? A
Helen? Koj
a je onda bolja strategija, Tomova (ostaje pri svom) ili Helenina
(mijenja vrata
)?
a- na primjer, "vjerojatnost za X ako Y" - kao i relativne rizike - "va
rizik za X
opada za Y% ako uinite Z". Ljudima je jednostavno teko razmiljati o
ei
informacijam
a kad su predstavljene na taj nain.7
eBiljeke
1. Odnosno, pripisuje se Marku Twainu. To je jedan od onih citata koji
slobodno
lebde.
2. vos Savant, M. (1997). The Power of Logical Thinking. New York:
St Martin's P
ress.
3. Paul Erdos za ivota je objavio kolosalan broj lanaka u suradnji s
matematiar
aima diljem svijeta. Ako ste objavili lanak s Erdosom, va Erdosov broj
je 1; ako
aste objavili lanak s nekim tko je objavljivao s Erdosom, va broj je 2.
Matematik
oa tih indeksa odnosa moe biti vrlo zanimljiva. Vidi Projekt Erdosov
broj, http://
www.oakland.edu/ enp.
4. Cosmides, L., & Tooby, J. (1996). Are humans good intuitive
statisticians aft
er all? Rethinking some conclusions from the literature on judgment
under uncert
ainty. Cognition, 58(1), 1-73.
5. Krauss, S., & Wang, X. T. (2003). The psychology of the Monty
Hall problem: D
iscovering psychological mechanisms for solving a tenacious brain
teaser. Journa
l of Experimental Psychology: General, 132(1), 3-22.
6. Nicholls, N. (1999). Cognitive illusions, heuristics, and climate
prediction.
Bulletin of the American Meteorological Society, 80(7), 1385-1397
(http://ams.a
l!enpress.com/pdfserv/n 520-0477-080-07-1385. pdf).
7. Gigerenzer, G., & Edwards, A. (2003). Simple tools for
understanding risks: F
rom innumeracy to insight. British Medical Journal, 327, 741-744
(http://bmj.bmj
journals.com/cgi/reprint/327/7417/741). Ovaj lanak izvrsno pokazuje
okako se moet
ue posluiti informacijama o uestalosti kao alternativom da biste
pomogli ljudima
da razumiju vjerojatnosti.
Dodatna literatura
Detaljnu raspravu o psihologiji dileme Montyja Halla, koja meu-i im
ane naglaava
ovdje istaknut u interpretaciju s osnovicom, daju I'urns, B. D., &
Wietb, M. (u
tisku). '1 he collider principle in causal reasoning: Why the Monty
Hall dilemma
is so bard. Journal of V.xper-
j^BBR Pronaite uljeza
Na osjeaj za logiku je bolji kad je primijenimo na drutvene situacije
au
nego u apst
raktnim scenarijima.
uUnato staroj izreci da nama upravljaju emocije, u iskuenju smo
vjerovati da imam
eo bar neto intuitivnog osjeaja za logiku. Razni oblici logike poput
silogizama t
e deduktivnog i induktivnog zakljuivanja1 djeluju tako jednostavno i
fundamenta
alno da bi ovjek oekivao da su ta pravila ugraena u na mozak.
Naposljetku, budu
ai da nam neprestano govore da su nai neuroni ekvivalentni
procesorima u kompjute
ru, zar se mozak ne bi trebao snai s malo logike?
Pogledajte kako se nosite sa sljedeim logikim zagonetkama.
Slika 7-1. Svaka karta s jedne strane ima slovo a s druge strane broj
Na djelu
Svaka karta na slici 7-1 s jedne strane ima slovo a s druge strane broj.
Kad bih
avam rekao da postoji pravilo koje kae da karta sa samoglasnikom s
jedne strane,
s druge mora imati parni broj, koje karte trebate okrenuti d.i biste
dokazali il
i opovrgli to pravilo?
trik ] Pronaite
#72
imental Psychology: General. Neto vie o dilemi Montyja Halla, kao i
ei
simulaciju koj
a vam omoguuje usporedbu uspjeha dviju strategija, pronai ete na
adresi http:
//www.cut-the-knot.org/hall.shtml.
Pronaite uljeza
trik # 72
Probajte prije nego nastavite itati.
Mnogi ljudi okrenu karte sa slovom A i brojem 2 - ali nisu
vposve u pravu. Okrenuvi A saznat ete da li je "jedna strana" pravila
istinita (a
ko samoglasnik onda parni broj), no okretanje dvojke vam nee rei
ni__________ta vie. Nije
ii
vano ima li dvojka s druge strane slovo K ili A - pravila ne kau da
aa
vrijedi ni jed
no ni drugo. Osim karte A, trebate okrenuti kartu sa sedmicom. Ako
sedmica ima s
amoglasnik na poleini, pravilo je opovrgnuto, to god se nalazilo na
poleini kar
te A. Morate okrenuti i A i sedmicu.
eJako malo ljudi uspije rijeiti ovu zagonetku iz prve. Ona pokazuje da
ljudi ne po
sjeduju priroeni skup apstraktnih logikih pravila. A ipak, nekako se
uspijevam
uo snai i bez njih. Pokuajte s jednom slinom zagonetkom sa slike 7-2.
Slika 7-2. etvero ljudi sjede u kafiu i piju pivo ili kolu. Karte s
jedne stra
rne pokazuju njihovu starost a s druge strane njihovo pie - tko kri
pravila?
Pretpostavimo da postoji pravilo po kojem morate biti stariji od 21
godine da sm
ijete piti pivo. ija pia i godine starosti trebate provjeriti ako elite
saznati
rda li kafi kri pravila?
Samo time to smo zamijenili slova piima a brojeve godinama
starosti, postalo je
oito i da nema smisla provjeravati to pije 21-godinjak (sje-t ite se
dvojke) - to se
pravila tie, nema veze pije li kolu ili pivo. Naprotiv, saznati to pije
i16-godin
jak (sjetite se sedmice) je puno zanimljivije.
'2
Pronaite uljeza
Kako to radi
Zato su logiki problemi toliko laki kad ih se izrazi kao ivotne
ak
situacije a ne aps
traktno? Jednom ranom hipotezom, takozvanom hipotezom znakova
pamenja, iznesen
eje prijedlog da logike probleme rjeavamo na osnovi vlastitog
iskustva, bez ikakv
og deduktivnog zakljuivanja. Svi smo se puta susreli s problemima s
godinama st
arosti u kafiima pa ne moramo ni promisliti tko bi trebao piti to, za
razliku od
igre sa slovima i brojevima.
Iako postoje ozbiljni dokazi za znakove pamenja,2,3 mnogi
znanstvenici vjeruju
uda se u praksi ne sluimo samo iskustvom - da je tu ipak ukljueno
ineko razmiljanje
. Istraivai poput Chenga i Holvoaka4 misle da, iako moda nismo jako
ao
dobri u isto
j logici, briljiramo u logici koja nam je potrebna u svakodnevnom
ivotu - pravili
uma, doputenjima i obvezama. Ta vrsta logike - deontika logika -
pomae nam u rjeava
ae
nju svakodnevnih logikih problema time to razvija ono to oni
nazivaju "sheme prag
matikog
ae zakljuivanja". Stoga ne bi trebalo uditi to je naa vjetina u
logici ovis
na o materiji, to jest, ograniena na analiziranje sloene mree doputenja
oeu
i obveza k
akve susreemo u ivotu.
oLeda Cosmides5, luonoa evolucijske psihologije (prouavanja naina
na koji je ev
olucija oblikovala nae miljenje6), sugerirala je da je razlog zbog
ai
kojeg, kako se
ini, posjedujemo logiku ovisnu o materiji to to je ona selekcionirana
evolucijom
kroz bezbrojne narataje. Cosmides tvrdi da su najvaniji dijelovi
aa
Chengovih i Holv
oakovih shema pragmatikog zakljuivanja oni koji se odnose na
ljude. Drugim rij
eima, svi smo roeni s mentalnom logikom potrebnom za
orazumijevanje omjera uloen
uog i dobivenog, kao i drutvenih ugovora koje podrazumijeva suradnja
s drugim ljud
ima. Argument je uvjerljiv jer je sposobnost postizanja korisnih
sporazuma obilj
eje znaajno za preivljavanje. Meutim, nemogue je da pria
ee
rzavrava s Cosmidesinom
eteorijom, jer bez problema umijemo rijeiti mnoge logike probleme
koji nemaju ni
okakve veze s dobivenim i uloenim, odnosno uope se ne tiu ljudi. Na
primjer, pra
vilo "Ako ide istiti prolivenu krv, treba navui gumene rukavice"
ea
lako je shvatit
i i primjenjivo je iako se ne tie drugih ljudi.
Prije nego odluite provesti ostatak ivota bez logike, treba se prisjetiti
da, ka
o i bezbrojne druge vjetine koje nam nisu priroene, logiku moemo
eo
razumjeti i na t
ei oo nain - tako da je nauimo. ak i ako to ne elite, jo uvijek se moete
eutjeiti spoz
anajom da ste u svakodnevnoj logici koja je zaista vana jednako dobri
kao i bilo k
oji filozof.
Uinite da se drugi osjeaju bolje na prevaru
eBiljeke
1. Silogizmi: neki C su B, nijedan A nije B, dakle neki C nisu A.
Deduk-tivni za
ukljuak: zakljuak u kojem konkluzija nuno slijedi iz istinitih premisa
(npr. ako
uX onda Y). Induktivni zakljuak: vrsta zakljuka kojim se slui
Sherlock Holmes,
u kojem dolazi do konkluzije (koja je moda pogrena) na osnovi moda
oeo
nepotpunih ili i
relevantnih informacija.
2. Johnson-Laird, P. N., Legrenzi, P, & Sonino-Legrenzi, M. (1972).
Reasoning an
d a sense of reality. British Journal of Psychology, 63, 395-
3. Manktelow, R. I., & Evans, J. St. B. T. (1979). Facilitation of
reasoning by
realism: Effect or non-effect? British Journal of Psychology, 70, 477-
488.
4. Cheng, P. W., & Holyoak, K. J. (1985). Pragmatic reasoning
schemas. Cognitive
Psychology, 17, 391-416.
5. Cosmides, L. (1989). The logic of social exchange: Has natural
selection shap
ed how humans reason? Studies with the Wason Selection task.
Cognition, 31, 187-
276.
a6. Evolucijska psihologija istrauje kako je evolucija oblikovala nain
naeg miljenj
ai
a, i esto je kontroverzna. Tekst "Evolutionary Psychology: a Primer"
(http://ww
w.psych.ucsb.edu/research/cep/prim-er.html) Lede Cosmides i Johna
Toobyja daje u
vod u to podruje.
Mnoge neugodne fenomene povezane s ozljedama i Infekcijama
zapravo stvara mozak
kako bi zatitio tijelo. Medicinska pomo prebacuje teret zatite na
aa
druge, to omogu
auje mozgu da ublai nelagodu.
oOzljeda i infekcija pokreu koordinirani sklop fiziolokih reakcija koje
ukljuuju
mozak, hormone i imunosni sustav. Mozak generira bol i vruicu,
stresni hormoni
mobiliziraju energiju iz masnoa a imunosne stanice uzrokuju oticanje
i crvenil
o na ugroenom mjestu. Ti se procesi zajedniki nazivaju reuki ijom
akutne faze je
r nastupaju brzo i obino se povlae nakon nekoliko dana Uz
medicinsku pomo ti
se neugodni znakovi i sim
400.
- Adrian Hon
osjeaju
trik #73
rptomi obino povuku bre, ak i kad je lijeenje potpuno nedjelotvorno
- na primje
r, kad vra mae zvekom nad vama ili kad vam nadrilijenik prepie
ai
eernu pilulu. To
se naziva placebo efekt.
Na djelu
Teko je izmisliti placebo koji biste iskuali na sebi jer se taj efekt bitno
eu
oslanj
a na iskreno vjerovanje da e funkcionirati. Nekolicina eksperimenata
pokazala j
e aa da isti placebo, kao to je lani ultrazvuk, ne ublaava bol kad ga
primijenite sam
oi na sebe. Znai, osim ako se moete zavarati da se drugi brinu za vas
iako to ne
ine, u eksperimentima s placebom morat ete ukljuiti druge ljude.
Osim toga, po svoj ete prilici morati i lagati. Za placebo efekt trebaju
ne sam
uo drugi ljudi, nego i uvjerenje kako oni u dobroj vjeri pruaju
medicinsku pomo.
oAko ne vjerujete da e vam to pomoi u oporavku, neete doivjeti
placebo efekt.
Placebo efekt ponekad se, ini se, djeluje iako nema ni drugih ljudi ni
obmane.
Ako ste se ikad osjetili bolje nakon, primjerice, homeopatske terapije,
ili nako
nito ste stavili lie kiselice na mjesto koje vam je opekla kopriva,
gotovo je sig
urno na djelu placebo efekt jer je znanstveno dokazano da su takve
terapije potp
uno beskorisne. Meutim, svejedno mora biti prisutan kljuni faktor -
uvjerenje
ada e vam takvo lijeenje pomoi. im otkrijete istinu o takvim lanim
terapijama,
one e izgubiti sposobnost stvaranja placebo efekta.
eBudui da je teko (neki bi rekli i nemogue) obmanuti sama sebe i
uvjeriti se u n
etoa to znate da nije istina, obmana je vana u veini eksperimenata s
placebom. Ona
oima glavnu ulogu u mnogim psiholokim eksperimentima i otvara
ozbiljne etike prob
leme. Na sveuilitima i drugim istraivakim ustanovama, takve
ia
eksperimente mora od
obriti etiko povjerenstvo inae se ne smiju provesti, to je i u redu.
Stoga je p
reporuljivo da sljedee pokuse izvedete u privatnosti svoga doma,
gdje etika p
ovjerenstva nemaju ovlasti.
Prvo uzmite neku staru boicu od lijekova i dobro je operite. Zatim je
napunite
otopinom vode, eera i boje za kolae. Sljedei put kad vam se netko
od poznatih
poali na glavobolju ili na peckanje koprive, kaite mu da imate jedan
oa
poseban lijek
za to. Ako vas pita o emu je rije, recite da je to posebna otopina
vode, eera
i boje za kolae za koju ste negdje itali (u ovoj knjizi) proitali da e
im p
omoi (tako ak neete ui lagati!).
ti
Dajte mu obojanu vodicu i recite da ispije jednu ajnu liicu (ako ima
glavobolju
) ili da si utrlja malu koliinu na bolno mjesto (ako ga je opekla
kopriva). Vid
ite hoe li mu bol popustiti.
I hoe, ako vjeruje da hoe - uz uvjet da ovjek nije stvarno bolestan
(pazite s
tim; nemojte odlagati medicinski tretman bolesnoj osobi zato to elite
saznati da
li ete ga uspjeti izlijeiti placebom).
aIstraivanja su pokazala da za neke osobe u nekim situacijama placebo
oefekt moe bit
ai jak poput morfina. U jednom osobito upeatljivom istraivanju,1
pacijenti kojima
je izvaen zub tretirani su ultrazvukom kako bi se otkrilo hoe li im to
aublaiti
postoperativne bolove. Eksperimentatori su meutim, mimo znanja
lijenika i pac
ijenata, prethodno akali po stroju pa polovica pacijenata uope nije
primila u
ltrazvuk. Budui da ultrazvuk ine zvuni valovi vrlo visoke
frekvencije - tako
visoke da je ljudsko uho ne uje - ni lijenici ni pacijenti nisu mogli
znati da
li stroj doista emitira zvune valove; taj test je zaista bio dvostruko
slijepi
eksperiment. Nakon to im je aplikatorom ultrazvuka izmasirana
eljust, od pacije
nata se trailo da ocijene razinu boli od "bezbolnog" do "nepodnoljivo
ao
bolnog". U u
sporedbi s pacijentima koji nisu dobili tretman, svi koji su bili tretirani
stro
ajem za ultrazvuk izvijestili su o znatnom ublaenju bola. Zaudo,
meutim, ini se
ada nije bilo vano je li stroj bio ukljuen. Osobe koje su masirane
iskljuenim s
atrojem ocijenile su ublaenje boli jednako kao pacijenti koji su primili
pravi tre
tman. ia tovie, stroj za ultrazvuk je manje ublaavao bol dok je radio
punom snagom neg
o dok je bio iskljuen.
aDruga istraivanja su pokazala da su placebo lijekovi djelotvorniji ako
ih lijeni
k daje osobno, osobito kad nosi bijelu kutu. Crvene pilule imaju jai
placebo ef
oekt nego bijele, a jo djelotvornije su placebo injekcije.
Kako to radi
oNitko ne zna sa sigurnou kako funkcionira placebo efekt, ali jedna
ateorija kae da
rje mozak jako osjetljiv na prisutnost socijalne podrke u postupku
oporavka od oz
ljede ili infekcije. Razne sastavnice reakcije akutne faze ustrojene su
tako da
potiu oporavak i spreavaju nove ozljede dok traje oporavak. Kad vas
boli, na p
orimjer, bolje pazite na ranjeno mjesto. Ali te mjere i kotaju; jaka bol,
primjeri
ce, ak moe produiti proces ozdravljenja. Mozak stvara kompromis
ou
izmeu rizika od
daljnjeg ozlje div,uija ranjenog mjesta i odlaganja ozdravljenja.
Prisutnost soc
ijalne podrke tijekom oporavka premjeta ravnoteu suparnikih rizika
ree
jer se
trik #73
edio tereta spreavanja daljnjeg ozljeivanja premjeta s bolesnika na
ljude oko nj
ega. Bolesnik stoga moe smanjiti vlastiti troak u vidu mjera
oo
asamozatite, kao to je b
ol, ime se proces ozdravljenja ubrzava.
Drugi prijedlog je da placebo efekt funkcionira putem uvjetovanja
(vidi takoer
"Neka vam kofeinska navika postane ukusna" [trik #92]). Uvjetovanje
je vrlo ope
anita vrsta procesa uenja u kojem se jedan podraaj zamjenjuje drugim.
Klasini pr
imjer su Pavlovljevi psi, koji su nauili sliniti kad uju zvono nakon
to ih je P
avlov dresirao da zvuk zvona povezu s dolaskom hrane. Tehnikim
rjenikom, bezuv
ajetni podraaj (pogled na meso) koji prirodno dovodi do bezuvjetne
reakcije (slinj
enje pri pogledu na meso) viekratno je uparen s neutralnim podraajem
ia
(zvukom zvona
). Psi su naposljetku nauili uvjetovanu reakciju slinjenja na zvuk
zvona. Pavlo
vljevi uenici su pokazali da se i imunosne reakcije mogu uvjetovati a
drugi su
ili i korak dalje te su sugerirali da upravo to lei u pozadini reakcije na
ie
placebo
a. Bezuvjetni podraaj je pravi lijek ili neki drugi vid terapije koja
funkcionira
i ako je nikad niste isprobali i ne vjerujete u nju. Bezuvjetna reakcija
je pobo
ljanje vaeg stanja nakon terapije. Uvjetovani podraaji su sve one
jaa
istvari koje se vie
kratno povezuju s terapijom - na primjer, veliina, oblik i boja pilule.
Ako nak
ron toga uzmete pilulu iste veliine, oblika i boje, ali koja ne sadri
aktivni sas
tojak, moda opet osjetite poboljanje jer je va imunosni sustav
oja
uvjetovan da reagira
ana takve podraaje.
kPlacebo ne lijei golemu veinu medicinskih problema. Mnogo je lake
ri bre popisati
ono na to placebo utjee - bol, otekline, ir na elucu, neka oboljenja
koe, loe ras
oo
opoloenje i tjeskobu - nego ono na to ne djeluje. Sve ostalo po svoj
prilici ne rea
agira na placebo. To pak znai da placebo pomae u terapiji gotovo svih
bolesti jer
gotovo sve bolesti ukljuuju bol, loe raspoloenje i/ili tjeskobu.
oo
eBiljeka
1. Hashish, I., Harvey, W., & Harris, M. (1986). Anti-inflammatory
effect of ult
rasound therapy: Evidence for a major placebo effect. British Journal
of Rheumat
ology, 25, 77'-81.
Dodatna literatura
Evans, D. (2003). Placebo. Mind over Matter in Modern Medicine.
London: HarperCo
llins.
- Dylan Evans
rOdrite status quo
ti
.#.'
trik #74
rOdrite status quo
Ljudi
e ne vole promjene. Ako zaista elite da probaju neto novo, trebate
ih jednosta
vno prisiliti da pokuaju, a ideju o uvjeravanju moete odmah odbaciti.
uo
Sami o po sebi, ljudi pristaju uz ono to ve jest i to se dogodilo proli
put. Kao i s
vei ivotinje, mi jesmo znatieljni, ali ak i ljudima je uroena
konzervativnost. Ka
ko kau Kockaru, koji sve svoje odluke preputa sluaju u klasinom
au
istoimenom roman
u 1970-ih Lukea Rhineharta, "ovjekov karakter odreuje nain na
koji se obuzdav
a. ovjek bez navika, dosljednosti, redundantnosti - dakle dosade -
nije ljudski
. To je luak."1
aU ovom emo triku razmotriti nae sklonosti prema postojeem stanju i
vidjet emo
otkud ta tendencija potjee. Ne tvrdim da se ljudi ne mijenjaju - to se
oigledn
o stalno dogaa i najzanimljiviji je dio ivota. Ali openito, ljudi jesu
dosljedn
i i imaju tendenciju dosljednosti. Statistiki, ako elite predvidjeti to
e ljudi
uiniti u nekoj poznatoj situaciji, najkorisnija mjera bit e vam ono to
su uini
li proli put. Prethodni postupci s ponaanjem su korelirani jae od bilo
oa
koje druge
uvarijable koju su psiholozi pokuavali mjeriti.2 Ako biste htjeli
predvidjeti za
koga e ljudi glasati, to e kupiti, s kakvom e osobom lei u krevet,
zapravo bi
lo to, najkorisniju informaciju dobit ete ako saznate njihove
adotadanje sklonosti
i anavike. Ne zanima vas, dakle, to kau da e uiniti - ne koju e
stranku, marku
ili seksualnu orijentaciju oznaiti na upitniku - niti njihov osjeaj
pritiska d
ea se o odlue za neto od toga. Provjerite to su zaista napravili proli put i
na tome
etemeljite svoje predvianje. Neete uvijek pogoditi ali ete ee
pogoditi ako pr
edvianje temeljite na navici nego na bilo kojoj drugoj varijabli.
Ta pristranost je rezultat brojnih imbenika, i ne najmanje toga da je
prethodna
odluka esto najbolja ili ona koja najbolje odraava na karakter. Ali tu
aa
osu jo i me
ntalne sklonosti,3 kao to je pristranost prema brojevima [trik #70],
koje stvaraj
u konzistentne navike i uroenu konzervativnost.
Pristranosti pri zakljuivanju su tendencije a ne apsoluti. One ine
mentalne si
ale koje guraju nae zakljuke na ovu ili onu stranu. Nijedna sila posve
ne prevlad
ava i u svakom pojedinom sluaju nadmee se nekoliko sila.
Uglavnom se trudimo b
iti racionalni pa se uvamo stvari koje nam stvaraju pristranost kako
bismo ih o
otpisali. ak i ako znamo da ne moemo bit i nicionalni, uglavnom
nastojimo biti ba
rem dosljedni. To znai
rOdrite status quo
oda esto istoj osobi ne moete dvaput dati isti problem ako je sastavljen
tako da
izazove razliite pristranosti. Primijetit e slinost u izlaganjima i znat
e d
a bi odgovori trebali biti jednaki.
aOvdje nepaljivo upotrebljavam rije "racionalno", onako kako bi to
uinio logiar
aili osoba koja vjeruje u isti razum. No, istraivanja heuristika i
pristranosti
otrebala bi nas navesti da preispitamo psiholoko znaenje
"racionalnosti". U nekim
veoma arbitrarnim situacijama koje su smislili psiholozi ljudi mogu
izgledati i
racionalno, ali nae je ponaanje najee potpuno razumno, pa ak i
aae
racionalno imaju
i u vidu neizvjesnost koja obino prati veinu odluka u svijetu
svakodnevice.
-T. S. _J
oNeke su pristranosti, meutim, toliko jake da moete osjetiti kako vam
odvlae mis
li ak i kad va racionalni dio zna da vas zavode u pogrenom smjer. Te
ae
"kognitivne
iluzije" djeluju ak i onda kad jednu uz drugu ponudite dvije razliito
pristran
e verzije odabira. Meu takvima je i primjer koji emo vidjeti na
djelu.
Na djelu
Unaprijed u vam rei da su dvije verzije problema logiki identine
ali znam -
jer vam je mozak evoluirao na isti nain kao i moj - da ete osjetiti
elju da na
anjih odgovorite razliito, iako to znate. Ako vam vae vrhunske
razumske moi ne d
op taju da osjetite odvlaenje izazvano povrnim odlikama problema
uru
ur
(koje stvaraju p
aristranost), uzmite ove dvije verzije i pokaite ih prijateljima.
Kreemo...
Prva verzija
Smrtonosna bolest se iri gradom iji ste gradonaelnik. Oekuje se da
e pobiti 6
00 ljudi. Va glavni zdravstveni savjetnik vam kae da moete birati
aao
izmeu dva plana
lijeenja. Prva strategija e definitivno spasiti 200 ljudi, a za drugu
postoji a
nsa 1 prema 3 da e spasiti 600 ljudi i ansa 2 prema 3 da nee spasiti
nikoga. Ko
ju strategiju ete izabrati?
rOdrite status quo
ti
#:
Druga verzija
Smrtonosna bolest se iri gradom iji ste gradonaelnik. Oekuje se da
e pobiti 6
00 ljudi. Va glavni zdravstveni savjetnik vam kae da moete birati
aao
izmeu dva plana
lijeenja. Prva strategija e definitivno ubiti 400 ljudi, a za drugu
postoji ans
a 1 prema 3 da nitko nee umrijeti i ansa 2 prema 3 da e umrijeti 600
ljudi.
Osjeate? Imate dojam da su te odluke razliite, iako znate da su
jednake. to se
dogaa?
Kako to radi
Na djelu su barem dvije stvari. Prva je efekt naina izlaganja - efekt
okvira. S
vatko tko je ikad pokuao nekoga uvjeriti u neto zna koliko je on vaan.
uea
Kad ljudima
nudite
a izbor ili argument, ne radi se samo o tome to kaete, nego i
akako to kaete. D
rruga stvar je pristranost protiv rizika da pogoramo situaciju koja je
ve zadovol
javajua - mnogo emo radije prihvatiti rizik kad smo u poetnoj
poziciji na gub
itku. U tim primjerima prvi okvir stvara dojam da ete biti na dobitku
bez rizik
a - izbor izmeu sigurnog spasa za 200 ljudi prema kocki na sve ili
inita. Drugi o
ikvir stvara dojam da ste na gubitku ve u polazitu (400 umrlih) pa
omoete riskirati
kockajui se na sve ili nita kako biste si potencijalno popravili poloaj.
io
U ekspe
arimentalnim istraivanjima te dileme, oko 75% ljudi se radije ne bi
kockalo u prvo
m okviru, a u drugom je omjer obratan.4
aZato se, dakle, kockamo kad mislimo da bismo mogli izgubiti, a
skloni smo izbjei
kockanje pred dobitkom? Tvrdim daje to dio ope pristranosti prema
postojeem s
otanju. Nazovimo to "sklonou prema statusu quo". Ona je vjerojatno
augraena u na u
am evolucijom - to je, znai, nain na koji priroda kae "Ako nije
pokvareno, ne po
pravljaj".
aZato je pristranost statusu quo evolucijski adaptivna, lako se vidi na
primjeru n
avika. Ako ste neto napravili proli put i to vas nije ubilo, zato uiniti
eoa
eneto drugo
? Svakako, mogli biste pokuati napraviti to drukije, ali zato se uzalud
ua
truditi,
oosobito kad postoji i rizik da e na kraju stvar ispasti loije po vas?
trik #74
rOdrite status quo
U ivotu
Na osnovi te sklonosti navikama mogu se izvesti razni trikovi, to
aoglaivai vrlo d
obro znaju. Ako se ljudi, openito uzevi, dre onoga to poznaju,
vr
anajvanije vam je da
ponu koristiti va proizvod (zato su djeca tako vana kao ciljna
aa
oskupina). No, moete
iskoristiti i pristranost: ljudi donose odluke na temelju onoga to su
ve inili
apa ete postii bolji uinak ako oglaavanjem utjeete na njihovu
odluku, a ne na
njihov osjeaj u vezi s tom odlukom. ak i ako je osoba upotrijebila
ava proizvod
bez pravog razloga, injenica da ga je jednom ve koristila u njoj je
stvorila
sn nu sklonost da to opet uini. Korisnik kompjutera moda se radije
aoa
ao
uslui jednim Int
ernet-preglednikom, ali ako drugi dode u paketu s novim operativnim
osustavom, moe
omo se okladiti da e na kraju koristiti taj. Moda nemate racionalnog
razloga to uz
dimate marku A a ne marku B kad kupujete dem, ali ako vas proizvoa
marke B uspij
oe navesti da ga probate (moda vam ga jedanput da besplatno ili vrlo
povoljno), pr
eijei e najteu prepreku zbog koje ga drugi put ne biste kupili.
Sklonost prema statusu quo djeluje i za uvjerenja, a ne samo za
aponaanje. U mnogi
m situacijama nas navlae da potvrdimo ono to ve znamo, umjesto
da to provjerimo
ena nain koji bi mogao otkriti da je pogreno [trik #72].
r~
To mi se esto dogaa kad provjeravam ono to sam isprogramirao.
Radim razne stvar
ei koje mi dokazuju da je u pitanju greka na koju sumnjam, ali kad je
ispravim, pr
ogram i dalje ne radi. Nije stvar u meni, zar ne?
- T. S. _I
Jo jedna manifestacija nae sklonosti postojeem stanju je takozvani
oa
efekt posjedov
anja,5 u kojem kad onome to ve imamo, kako god da smo to stekli,
pridajemo veu
vrijednost od one koju bismo dali da to dobijemo. U jednom
aistraivanju studenti s
uidobili alicu s amblemom sveuilita, koja vrijedi 6 dolara. U igri
razmjene koja
je uslijedila, bili su se voljni odrei svoje alice za 5 dolara, dok su
studenti
bez alica bili voljni dati prosjeno samo 2 dolara da kupe alicu. Sam
osjeaj vlas
initva koji su dobili kad im je poklonjena alica bio je dovoljan da
stvori razliku
u vrijednosti koju su dvije skupine pridavalo tom predmetu. To je tek
jedan
rOdrite status quo
ti
#
od naina na koji ljudsko ponaanje kri racionalnost kakvu
ar
pretpostavlja klasina e
konomska teorija.
Znai, ako elite da se ljudi neega odreknu, nemojte im to ni davati, a
ako elite
uvesti neku novinu, navedite ih da je probaju prije nego ih ponete
uvjeravati d
ua je prihvate. Ako vam to ne poe za rukom, barem pokuajte uvesti
elemente te nov
osti unutar neega to je ve poznato.
eBiljeke
1. Rhinehart, L. (1971). The Dice Man.
2. Ajzen, I. (2002). Residual effects of past on later behavior:
Habituation and
reasoned action perspectives. Personality and Social Psychology
Review, 6, 107-
122. Vidi takoer: Ouellette, J. A., & Wood, W. (1998). Habit and
intention in e
veryday life: The multiple processes by which past behavior predicts
future beha
vior. Psychological Bulletin, 124, 54-74.
3. Wikipedia ima zgodan, iako nestrukturiran popis kognitivnih
pristranosti (htt
p://en.wikipedia.org/wiki/List__of_cognitive_biases). Dobar uvod u
kognitivnu pr
istranost i heuristiku je Nicholls, N. (1999). Cognitive illusions,
heuristics,
and climate prediction. Bulletin of the American Meteorological
Society, 80(7),
1385-1397 (http://ams.alien-press, com/pdfserv/i 1520-0477-080-07-
1385.pdf).
4. Tversky, A., 8c Kahneman, D. (1981). The framing of decisions and
the psychol
ogy of choice. Science, 211, 453-458.
5. Kahneman, D., Knetch, J. L., & Thaler, R. H. (1991). Anomalies:
The endowment
effect, loss aversion, and status quo bias. Journal of Economic
Perspectives, 5
(1), 193-206. Suprotnost efekta obdarenosti je efekt neoekivanog
dobitka /engl,
windfall effect/, u kojem ljudi pridaju manju vrijednost novcu koji
nisu oekiv
ali dobiti (kao to je dobitak na lutriji ili nasljedstvo).
osmo poglavlje: Objedinjavanje
" trikovi
# 75-80
to "ovo" ini rijeju, a ne tek skupom spojeno napisanih slova o, v i
o? Ili da p
aostavimo slino pitanje, zato vidimo jednog psa kako tri po livadi, a
ne zbir no
gu, iju, dlaka i vlanog nosa na travi? I zato, kad nas pas zbaci na tlo,
uaau
uaa
znamo da
je kriv pas?
Drukije reeno: kako grupiramo osjete u cjelovite objekte i kako
odluujemo da
odreeni skup percepcija ini uzrok i posljedicu?
aTo nije ba lak problem. Priroda uzronosti se ne prenosi u nekom lako
uoljivom o
bliku kao to se boja prenosi svjetlom. Umjesto da je izravno osjetimo,
o njoj mor
amo nagaati. Upravo u tu svrhu u nama postoje he-uristici koji se
zasnivaju na
rrazliitim oblicima objedinjavanja. Rije "ovo" se, na primjer, dri
skupa jer su
slova napisana pravocrtno i meusobno su manje udaljena nego slova
okolnih rije
i. I jedno i drugo su naela prema kojima mozak izvodi grupiranje. A
da odgovori
m na drugo pitanje, dijelove psa vidimo kao jednu ivotinju zato to se
kreu zajedn
oo. I to je jo jedan heuristik.
oTa nam otrina pri prepoznavanju omoguuje da prepoznamo oblike
drugih ljudi na os
unovi siunih znakova, ali ni ona - kako emo vidjeti u [triku #77]
"Vidite ovjek
a u pokretnim svjetlima" - nije savrena i moe se prevariti. Vidjet emo
ro
kako perci
piramo ivotnost - ivost koju pokazuju iva bia - i ondje gdje je nema,
i kako ignor
iramo uzrok u uzrono-posljedinoj vezi. Ponekad je to najbolji nain
da otkrije
mo pod kojim pretpostavkama zapravo djelujemo i shvatimo da se one
sasvim ne pod
udaraju s onim to se dogaa u stvarnom svijetu.
trik #75
eUoite getalt
etrik l Uoite getalt
#75
eSvoje vidne percepcije grupiramo u skladu s getaltistikim principima
grupiranja.
Njihovo nam poznavanje moe pomoi da se na vizualni dizajn
oa
informacija dobro uklo
pi u ono to ljudi oekuju.
Znamo da svijet ne vidimo kao izolirane dijelove nego kao
pojedinane objekte i
grupe. Vidimo ruku, a ne prste i dlan. Vidimo zid kao cjelinu, a ne
zasebne cigl
ue. Prirodno stvari grupiramo zajedno i pokuavamo stvoriti koherentnu
sliku od svi
h pojedinanih dijelova. Tek nekolicina temeljnih principa grupiranja
obavit e
najvei dio posla pa e vam njihovo poznavanje pomoi da i sami
osmislite dobru
vizualnu organizaciju informacija.
Na djelu
Automatsko grupiranje obavljamo tako prirodno da ga primjeujemo
jedino kad izos
tane. Kad se sastav dijelova ne uklapa u principe grupiranja kojima se
koristi m
ozak, vidjet emo pukotine. Slika 8-1 pokazuje neka od tih pravila
organizacije
na djelu.1
Na slici ne vidite 17 trokutia nego dvije grupe od po osam trokutia i
jedan tr
aokuti u sredini. Va automat za slinost oblikovao je trokutie u retke i
stupce
te ih je smjestio u dvije grupe; jedna gleda dolje lijevo a druga desno.
rI jedna o i druga grupa se dri zajedno dijelom zato to su trokutii sloeni
u obrazac
(dva duga stupca u istom smjeru) a dijelom zbog blizine (oblici koji su
manje ud
kaljeni jedan od drugoga lake tvore grupu). Trokuti u sredini je daleko
od obje g
orupe i ne uklapa se ni u jedan obrazac. Modana naela grupiranja su ga
pustila na
miru.
Meutim, mogue je namjerno smjestiti usamljeni trokuti u jednu od
grupa. Ako g
a mentalno sastavimo s lijevim skupom, izgledat e ka<>
>> > >>>> // >>>>
Slika 8-1. Dvije grupe trokutia koji pokazuju razliite smjerove i
isredinji trok
outi koji moe izgledati usmjeren na oba naina, ovisno o tome kojoj
grupi mislimo
da pripada2
eUoite getalt
ti
#:
da gleda dolje lijevo, zajedno s ostalima. Ako ga odluite smjestiti s
drugim sk
upom, gledat e desno.
Kako to radi
Pravila prema kojima mozak grupira sline objekte zajedno u
psihologiji se zovu
egetaltistiki principi grupiranja. Iako pravi prijevod s njemakog ne
postoji, "G
estalt" (otprilike) znai "cjeloviti oblik". Kad objekte i njihove
meusobne odn
ose shvaamo kao jedinstven, koherentan obrazac a ne kao
nepovezane dijelove, ta
kvu grupu doivljavamo kao getalt. Na primjer, oba skupa trokutia sa
oe
slike 8-1 shv
eatili smo getaltistiki.
eetiri najee navoena principa grupiranja su blizina, slinost,
zatvorenost i s
talni slijed. Primjer za svaki od njih prikazan je na slici 8-2.
Slika 8-2. etiri najee navoena getaltistika principa grupiranja
ee
Predsvjesno grupiramo predmete koji su si blizu, pa na slici vidite
stupce a ne
eretke ili reetku. Ovaj princip je razlog zbog kojeg se trokutii u prvom
dijagram
u okupljaju u dva skupa, a za usamljeni trokuti ne osjeamo da
pripada ijednom.
Slinost
Skloni smo zajedno grupirati objekte iste vrste. U ovom primjeru
naizmjence vidi
ute retke kvadratia i kruia, a ne stupce razliitih oblika.
Zatvorenost
rPostoji tendencija da se obrasci dovre. U obliku iz primjera trokuta
nema, ali ga
vidimo jer bi poloaj tri mala Pac Mana bio dovren da postoji.
or
Blizina
eFf^^^m Uoite getalt
Stalni slijed
Kaor to volimo vidjeti dovrene obrasce, volimo vidjeti i oblike koji
bez prekida na
rstavljaju isti slijed. Na primjeru vidimo dvije crte kako se ukrtaju a ne
rdva vrka
strelica kako se dodiruju ili dodir etiri crte.
oMogue je mentalno grupirati predmete i kad se ne moe primijeniti
nijedan od tih
principa. Kad sredinji trokuti sa slike 8 1 pridruite jednoj ili drugoj
iu
grupi, on
preuzima orijentaciju te grupe kao cjeline. Tada kontrolirano
grupiranje mijenj
a nain na koji vidite.
eGetaltistiki principi djeluju u vidnoj obradi ne zato to su uvijek
ispravni nego
zato to su u prosjeku korisni. Oni su dobra heuristika pravila koja
anam pomau da
shvatimo svijet. Nije da sline stvari ne mogu biti odvojene, samo
enajee nisu.
Iako se dogaaju i nasumine koincidencije, brojem ih daleko
apremauju one smislen
e.
Svijet nije hrpa nepovezanih dijelova i veze je korisno vidjeti - ako
lovite nek
ueivotinju, ima smisla da je vidite kao jedinstveni getalt a ne kao
uovdje njuku tam
o rep.
eBiljeke
e1. Getaltistiki principi grupiranja su zanimljivi, no jesu li zaista
korisni? Do
bar dizajn stranice, tiskane ili internetske, podrazumijeva laku
shvatljivost, a
aznanje o moguim sukobima s tim principima tu itekako pomae.
James Levin je prim
eijenio getaltistike principe grupiranja na web dizajn
(http://tepserver.ucsd.edu
: 16080/~jlevin/gp),
2. Ilustracija je nadahnuta demonstracijama Freda Attneavea
ikoritenim u knjizi Ho
w the Mind Works Stevena Pinkera.
\
Dodatna literatura
Te je principe prvi put prepoznao Max Wertheimer u svom lanku
iz 1932. godine "
Laws of Organization in Perceptual Forms" (http://
psy.ed.asu.edu/~classics/Wert
heimer/Forms/forms.htm).
Osim tih osnovnih principa grupiranja, koji se bave statinim
objektima, postoje
ai drugi koji deduciraju grupe na temelju ponaanja u vremenu [trik
#76].
Da bi vas uoili, sinkronizirajte se
I" trik ] L #76 J
Skloni smo grupirati stvari koje se dogaaju istodobno ili se kreu u
istom smje
ru, lako je kao logika slabo, to je izvrstan trik kad treba uoiti neki
obrazac.
Svudak oko nas je zbunjujui svijet pun umova. Svijet je lake
razumjeti ako percipi
ramo skup objekata a ne tek sirovu masu osjeta, i jedan od naina da
se to uini
je grupirati percepcije za koje se ini da imaju isti uzrok. Pretpostavke
koje
epritom koristimo manifestiraju se kao getalti-stiki principi grupiranja,
skup he
uuristika kojima se slui mozak da bi okupio stvari u cjelinu (za
najjednostavnije,
ekoji se koriste za vid, vidi "Uoite getalt" [trik #75]).
M da najsnanija takva pretpostavka naziva se zajednika sudbina.
oao
oa
Zajedno emo grup
irati dogaaje koji se odvijaju istovremeno, koji se mijenjaju na isti
nain ili
se kreu u istom smjeru. Zamislite da izdaleka ugledate dvije svjetlee
toke,
pomalo sline oima u mraku. Moda pomislite da to jesu oi, a moda i
oo
koincidencija
dvaju nepovezanih svjetala. Ali ako se svjetla miu u isto vrijeme u
istom smje
ru i poskakuju karakteristino za ljudski hod, znat ete da su to oi.
Promatran
je ponaanja u vremenu omoguuje nam da nepogreivo ispitamo
ae
prostorne podatke i na
emo im zajedniki uzrok. Ako poskakujua svjetla prou ispit
zajednike sudbine,
ona su gotovo sigurno jedinstveni objekt. Tu izvjesnost vidni sustav
eobiljeava t
ako aoeto nam daje odgovarajue snaan percepti-vni doivljaj; ako se neto
giba zajedno,
gotovo je nemogue vidjeti to kao zasebne predmete a ne kao
koherentnu cjelinu.
Na djelu
Filmi "Iluzija - pokretne slike - grupiranje" (http://psy.ucsd.edu/chip/
illu m
ot__capt_grpng.html; Real video) demonstrira kako vam globalni
kontekst i zajedn
ika sudbina potpuno mijenjaju percepciju istog predmeta. Gledajte
video barem 3
0 sekundi. Isprva vidite samo tokicu kako se pali i gasi pokraj
kvadratia. Zat
uim se u susjednom podruju pridruuju i druge tokice, i im se prva
ugasi ostale
se pomiu udesno. Sada se vie ne moete otrgnut i dojmu da se prva
io
tokica mie iza
kvadratia.
aa Pojava di ugih tokica i miliovo > naa nje vaem vid im
m sustavu d
aju korelacije
koje su jednostavno prejake da biste ih zanemarili. Prva tokica se i
dalje pali
i gasi - samo je vie ne moete gledati na taj nain.
io
e"Primjer vremenskog getaltistikog principa: zajednika sudbina"
(http://tepserve
r.ucsd.edu/Hlevin/gp/time-example-common-fate; Java),1 prikazan na
slici 8-3, in
ateraktivna je demonstracija naina na koji va vidni sustav deducira
oblike objeka
ta na temelju kretanja, bez pomoi boje i sjenanja.
uSlika 8-3. Kad se giba, krui skriven u uzorku pozadine postaje jasno
vidljiv; ov
ako otisnut je nevidljiv
Vidite oblik s teksturom koja izgleda statino kako se giba na pozadini
slinog,
nasumino iscrtkanog uzorka. Kliknite bilo gdje na sliku kako biste
pokrenuli i
li zaustavili demonstraciju. Kad je zaustavljena ne vidi se nikakav
uzorak osim
nasuminih crtica. U tome je prava snaga zajednike sudbine.
Korelacije postoje
samo u vremenu, u kretanju - jedino kad se demonstracija animira
vidite objekt u
nutar uma.
#76
Kako to radi
eZakljuci koji se izvode na temelju getaltistikog grupiranja su tako
predsvjesni
ei automatski da je teko i zamisliti kako percipiramo svijet koji mozak
nije orga
enizirao u objekte. Tu se dogaa neto jako pametno; primamo vrlo
malo informacija
(samo kako se uzorak mijenja u vremenu), a opet, u kombinaciji s
pretpostavkom d
a su sluajne korelacije vizualnih uzoraka malo vjerojatne,
konstruiramo uvjerlj
ivu percepciju objekta. U ovim demonstracijama, objekt jednostavno
one moete ignor
irati. Naprosto niste u stanju natjerati se da vidite skup toaka u
pokretu, a n
e oblik u prokretu, jer se konstrukcija objekta odvija prije razine
svjesnosti.
oZajednika sudbina moe dovesti do nekih sofisticiranih zakljuaka. U
filmu "Kinet
ika dubina" (http://www.lifesci.sussex.ac.uk/home/Ge-
orge_Mather/Motion/KDE.HTM
L; QuickTime video), samo na osnovi pokretnih svjetleih tokica
vidite objekt t
rodimenzionalne dubine kako se giba na osobit nain. U ovom sluaju,
obrazac to
kica je takav da vidite kuglu kako rotira oko svoje osi.
Kod ovog je videa najslae to to vizualne informacije nisu
ojednoznane - moete vid
jeti dva naina rotacije kugle. Izbor vri va vidni sustav pa vidite neke
ra
tokice k
ako se kreu iza drugih, koje se kreu u suprotnom smjeru. Skup
tokica koje vid
ite "u prvom planu" odreuje smjer u kojem ete vidjeti rotaciju kugle.
Ako gled
ate film neko vrijeme, percepcija e vam se promijeniti i vidjet ete
kretanje u
osuprotnom smjeru. Da bi se to dogodilo, ne trebate uloiti napor; to se
dogaa pr
irodno, vjerojatno uslijed nekog procesa adaptacije. Budui da vidite
kuglu kako
se giba u odreenom smjeru, aktivni e biti neuroni koji reprezentiraju
tu perc
epciju. S vremenom im se aktivnost smanjuje pa prevladaju neuroni
koji kodiraju
drugi prividni smjer rotacije. Ovaj nain kontrole jaine [trik #26] ima
slinu
ulogu u naknadnim efektima prividnog kretanja [trik #25], kod kojih
neuroni akti
vni za jedan smjer kretanja smanjuju aktivnost uslijed konstantne
stimulacije a
neuroni aktivni za suprotan smjer preuzimaju vodstvo i dominiraju
anaom percepcijo
am kad se podraaj stalnog gibanja prekine.
Sve te demonstracije pokazuju kako korelacije u vremenu djelotvorno
aoblikuju nau
percepciju. I ne samo nju - sinkronizacija podraaja ak moe
ao
apromijeniti vau sliku o
vlastitom tijelu, na primjer mjesto na kojem mozak misli da se nalaze
ruke [tri
rk #64]. Sr problema je ista - ako su dvije stvari precizno korelirane,
anaa ih perc
aepcija tretira kao dijelove istog objekta. Za na mozak, izoliran u
lubanji, perci
pirana korelacija je
Ugledajte ovjeka u pokretnim svjetlima
jedini nain na koji je ikad mogao zakljuiti koje osjete treba
umeusobno pridrui
ti kao dijelove istog objekta.
Na osnovi zajednike sudbine mogu se donositi i zakljuci o kretanju
tokica mno
go sloenijem od rotirajue kugle. Kod biolokog kretanja [trik #77],
oo
vidni sustav j
e osobito spreman uklopiti pokretne toke u shemu slinu ljudskom
tijelu kako bi
opomogao pri percepciji ljudskog oblika. Alais i suradnici su predloili
ada vanost
azajednike sudbine odraava jedno dublje naelo organizacije mozga.2
Neuroznanstve
nici to nazivaju problem povezivanja, a radi se o pitanju kako mozak
ispravno po
vezuje sve informacije kojima barata: sve to se dogaa na raznim
mjestima u vanjs
kom svijetu, to detektiraju razliita osjetila, iji sastavni dijelovi
imaju obil
jeja reprezentirana u razliitim podrujima modane kore (kao to su
eo
boja, kontrast,
zvuk i tako dalje). Sve to treba preplesti u koherentnu percepciju.
Njihova je s
augestija da zajednika sudbina odraava sinkronizaciju izbijanja
neurona - a isti
mehanizam moda stoji u i pozadini modanog rjeenja problema
ooe
povezivanja.
eBiljeke
e1. Unutar weba Jima Levina o getaltistikim principima i web dizajnu
(http://tepserver.ucsd.edu: 16080/~jlevin/gp). Program je napravio
Adam Doppelt.
2. Alais, D., Blake, R., ck Lee, S. (1998). Visual features that vary
together o
ver time group together over space. Nature Neuroscience, 1(2), 160-
164.
Svjetla na zglobovima etaa dovoljna su nam da steknemo ivu sliku o
njemu. Ona pre
onose informacije o raspoloenju, rodu i drugim pojedinostima - ali
samo dok ne sta
ne.
Vidna percepcija ima posebne rutine kojima stvari koje se miu
zajedno grupira u
jedinstveni objekt [trik #76]. To je razlog zbog kojeg automobile
vidimo kao au
tomobile a ne kao zbir kotaa, stakala i retrovizora koji, eto, putuju ka
istom
iodreditu. Sve je to divno i krasno, ali ljudi ne ive samo u svijetu
objekata kao to
su stabla i automobili, nego u svijetu pu
trik #77
unom ljudi. Imajui u vidu koliko smo drutveni i kako drugi ljudi znaju
biti zeznu
ti, ne udi to imamo i posebne rutine kojima stvari koje se miu poput
ljudi grup
iramo u jedinstveni objekt. Gledajui samo konstelaciju pokretnih
svjetleih to
rkica privrenih za koljena, laktove i druge dijelove tijela, dobit emo
ivu perce
pciju osobe, a percepcija e nestati kad svjetlee tokice stanu.
Na djelu
Otvorite Internet-preglednik i odite na adresu
http://www.lifesci.Sussex. ac.uk/
home/George_Mather/Motion/BM. HTML1 ili http://www. at-
bristol.org.uk/Optical/Da
ncingLights_main.htm (ijedno i drugo su QuickTime filmovi). Sto
vidite?
I jedno i drugo su samo svjetlee tokice koje se gibaju u dvije
dimenzije. Na p
rvom e filmu je, meutim, oigledno eta a na drugom je par koji plee,
izvodi borila
ke vjetine ili neto glumi.
ee
Kao stoje sluaj i s demonstracijama zajednike sudbine [trik #76] o
tome kako g
arupiramo objekte prema njihovu ponaanju u vremenu, efekt se gubi
im zaustavite f
ilm. Te informacije imaju smisla samo kad se kreu (stvarno teta to
one moemo stavit
ii animacije u knjigu), pa slika 8-4 (sliica iz prvog filma) vie lii na
sluajnu
zvjezdanu konstelaciju nego na ljudski lik.
Slika 8-4. Da se tokice miu. izgledale bi kao ovjek koji hoda
1""""""11 'lnijHpji
iva slika etaa pokazuje da umijemo integrirati korelacije svjetleih
tokica i us
oporediti ih s nekom vrstom predloka za ljudske kretnje. Usput reeno,
to ovisi o
korijentaciji slike. Pogledajte video naopake (ovo je lake izvesti ako
imate lapt
iop) i neete vidjeti nita to bi imalo sliilo ljudskom kretanju.
Iz pokretnih svjetala ne percipiramo samo apstraktne oblike.
Demonstracija s adr
ese http://www.bml.psy.ruhr-uni-bochum.de/Demos/
BMLwalker.html, prikazana na sl
ici 8-5, omoguuje vam da mijenjate spol, smjer, teinu, raspoloenje i
eo
energinost e
taa pomou regulatora na lijevoj strani.
uSlika 8-5. Sretan podeblji mukarac prikazan svjetleim tokicama
oSamo na osnovi naina na koji se svjetla gibaju moete prepoznati
prikazuju li pod
ebljeg mukarca koji je dobre volje ili pomalo uplaenu enu prosjene
ua
grae.
ti
Kako to radi
oEfekt je oigledan. injenica da moemo percipirati ljudski oblik - pa
ak i raspo
oloenje i rod - samo na osnovi pokretnih svjetala demonstrira da
automatski prepoz
najemo obrasce uobiajenih ljudskih oblika kakve svakodnevno
vidimo.
Uz pomo iskustva i specijaliziranih neuralnih modula nauili smo
zajednika svo
jstva pokretnih ljudskih oblika - odnose vanih obiljeja (zglobova)
ae
ljudskog tijela
u vremenu i prostoru. Na se mozak zatim moe posluiti tim predlokom
aouo
kkako bi si olakao
prepoznavanje novih primjera tijela u pokretu. Ta nam sposobnost (a
ida nas nita
one kota) omoguuje da percipiramo cjelinu samo na osnovi
apstrahiranih dijelova k
eoji se gibaju na odgovarajui nain. Slian proces lei u podlozi
percepcije izraz
a smajlia na Internetu [trik #93]. Od toga ive i karikaturisti -
prikazati samo
bitno jednako je ekspresivno, moda ak i vie, kao i cijela slika sa svim
oi
anevanim po
jedinostima
r~
aS obzirom na to da na mozak tako dobro detektira ljudske oblike,
zauuje to animi
rani likovi tipa ia Glie nisu popularni kao smajlii. Moda izraz lica
io
ima prvens
rtvo pred dranjem tijela a udove ionako morate artikulirati da biste
dobili puni u
oinak. Sto, naravno, ne znai da ih ne moete napraviti rasplesani lik
ve samo s
obinim znakovima na tipkovnici (http://www.bash.org/24281).
-T. S.
_l
oPercepcija biolokog kretanja na osnovi pokretnih svjetala ne proizlazi
iz drugih,
auobiajenih vidnih procesa.2 Istraivanja sa snimanjem mozga
pokazuju da takvi pr
ocesi ukljuuju razna podruja mozga, ne samo ona koja su i inae
ukljuena u vi
d, nego i podruja ukljuena u pamenje objekata, prostornuobradu pa
ak i motor
ike procese.3,4
aSto je najbolje, kad svjetla odaju dojam uplaene osobe, aktivira se dio
mozga (am
igdala) koji normalno reagira na uplaen izraz lica.5 Nai specijalizirani
aa
mehanizmi
oza prepoznavanje biolokog kretanja izravno su povezani s emocijama.
Algoritam za percepciju biolokog kretanja nije nepogreiv. eta od
oe
svjetleih tokic
oa moe izgledati kao da se istodobno kree u dva smjera. Pravi etai od
svjetleih
tokica zasnivaju se na stvarnim ljudima i tada jasno prepoznajete
kamo idu. Qui
.ckTiine filmovi s "hiinerinim .e
#
trik #77
taem" (http://www.kyb.tuebingen.mpg.de/bu/demo/chinnericw-alker)
montirani su t
ako da prikazuju dva etaa, jednog preko drugoga, koji se kreu u
suprotnim smjer
aovima. Dok ih gledate, ukljuuje se va mehanizam za detekciju
obiolokog kretanja i
vidite ovjeka kako normalno hoda ali zapravo gledate samo jedan
sloj toaka - u
oz malo truda moete kontrolirano vidjeti jednog ili drugog etaa.
Mehanizam za dete
kciju
a je prevaren; u ivotu ba i neete susresti takvu konfiguraciju
pokretnih tok
ica.6
U ivotu
aAko ste biciklist, nau specijaliziranu adaptaciju na percepciju
obiolokog kretanja
omoete upotrijebiti u svoju korist. Dokazano je da fluorescentne
sigurnosne oznake
opostavljene na zglobove ukljuuju sustav za detekciju biolokog
kretanja kod voza
a, te vas ine uoljivijima.7
eBiljeke
1. Film se nalazi na stranicama Georgea Mathera s uvodom u
percepciju kretanja (
http://www.lifesci.sussex.ac.uk/home/George_Mather/
Motion/index.html).
2. Neri, P., Morrone, C, & Burr, D. C. (1988). Seeing biological
motion. Nature,
395, 865-866.
3. Pelphrey, K. A., Mitchell, T. V., McKeown, M. J., Goldstein, J.,
Allison, T.,
& McCarthy, G. (2003). Brain activity evoked by the perception of
human walking
: Controlling for meaningful coherent motion. Journal ofNeuroscience,
23(17), 68
19-6825.
4. Giese, M. A., & Poggio, T. (2003). Neural mechanisms for the
recognition of b
iological movements. Nature Reviews Neuroscience, 4,180-192.
5. Hadjikhani, N., 8t de Gelder, B. (2003). Seeing fearful body
expressions acti
vates the fusiform cortex and amygdala. Current Biology, 23(24),
2201-2205.
6. Thornton, I. M., Vuong, Q. C, & Bulthoff, H. H. (2003). "Last But
Not Least:
a Chimeric Point Walker.", Perception, 32, 377-383 (http:// www.ppi-
r.optionweb.
conVpeio0303/p5010.pdO.
7. Kwan, Irene, 8t Mapstone, James (2004). Visibility aids for
pedestrians and c
yclists: A systematic review of randomized controlled trials. Accident
Analysis
and Prevention, 36(3), 305 312.
oNeka stvari oive
'trik #78
oNeka stvari oive
eUnesete li par dodataka u nain na koji se neto mie, postii ete da se
predmeti
kreu kao da su ivi.
aPonekad, kad nema dokaza uzronosti, na sustav za percepciju
detektira samo-uzro
unost te nam prua dojam ivosti - onu kvalitetu postojanja aktivne svrhe
zbog koje s
tvari izgledaju kao da su ive.
eivost je lako uoiti ali o njoj je tiko razmi ljati, a razlogje isti u oba
ei
sluaja.
Evoluirali smo za ivot u svijetu ivotinja i predmeta. iva bia su,
omeutim, sloenija
ai opasnija od predmeta pa je na um umnogome pristran pri detekciji
djelovanja -
onoga to se dogaa zato to je netko htio da se dogodi zbog nekog
cilja (bolje je p
eretpostaviti da se neto dogodilo sa svrhom nego to potpuno ignorirati,
zar ne?).
aTa specijalizira-nost za pronalaenje smisla djelovanja znai da imamo
dispoziciju
da ga uoimo iako ga u strogom smislu nema - kad opisujemo
dogaaje u kojima ne
ama namjere prirodno nam je govoriti o namjerama. Ako kaete da voda
u"pokuava" prona
i najbri put niz planinu, ljudi vas razumiju puno lake nego da ste
rk
poeli priati
uo minimiziranju energije, iako voda, strogo govorei, ne "pokuava"
inita. Prirodno
eje osjeati da vas kompjuter mrzi, ili da vam ljudi namjerno oteavaju
ivot,3 iako
jei alosna injenica da veina ljudi najvjerojatnije uope ne razmilja o
vama, a v
a kompjuter sasvim sigurno to ne ini.
Nau sklonost da uoavamo djelatnost u predmetima moemo iskoristiti
ao
tako da ih priv
oidno oivimo dodajui samo nekoliko jednostavnih karakteristika
nainu na koji se
kreu.
Na djelu
Jedan od naina da se pokae kako je neto psiholoki fundamentalno je
aeo
pokazati da to
ine djeca. im progledaju, djeca oekuju da vide ive objekte u svojoj
okolini i
radije gledaju njih nego objekte koji se naprosto miu.'' Koliko je
percepcija iv
ih bia fundamentalna vidjet emo, dakle, po tome kako malo dijete
tumai odree
ne pokrete.
Naravno, za nastavak pokusa e vam trebati neko dijete, to mlade to
bolje, jedino
io vas mora razumjeti i moi vam odgovarati na pitanja.
oNeka stvari oive
Ako ne moete doi do djeteta, ovo moete isprobati i sami: odite na
oo
Internet i slij
edite linkove u sljedeem odjeljku "Kako to radi" i pogledajte filmove.
aUzmite dva predmeta: nije vano koja, samo definitivno ne smiju biti
ivi i ne smiju
ni na koji nain izgledati ivo - bilo bi dobro da su razliite veliine;
dobro
e posluiti dva kamena ili drvene kocke. Stavite ih na stol i zatraite od
ua
djeteta d
a obrati panju na ono to ete uiniti. Polako miite vei predmet
prema manjem. Ka
id se priblie na oko pet centimetara, brzo pomaknite mali predmet na
drugi kraj st
ola. Odmah promijenite smjer velikog predmeta i krenite prema
onovom poloaju malog
. Veliki objekt se uvijek treba kretati sporo prema malom, a mali treba
uvijek o
stati na barem pet centimetara udaljenosti od velikog. Upitajte dijete:
"to se ov
dje dogaa?"
Iz opisa bi vam trebalo biti jasno, a djetetu e biti oigledno, da veliki
predm
uet pokuava uloviti mali. Samo na osnovi fizikog kretanja, dijete e
izvesti zakl
juak o njegovoj svrsi i pripisat e je nekakvom unutarnjem uvjerenju,
koje je s
vojstvo predmeta ("veliki kamen hoe uloviti malog"). Dijete bi
jednako tako mog
lo rei "Ti smijeno pomie kamenje", ali vjerojatno nee. Drae mu je
eea
aobjanjenje koje
podrazumijeva da kamen ima svoje namjere.
Kako to radi
Prvi eksperimenti sa ivosti izvodili su se uz pomo filmova s tri
jednostavna lik
a, dva trokuta i jednim krugom, koji se kreu oko velikog etverokuta.
eNeto slin
o moete vidjeti u filmu Heidera i Simmela (http://
research.yalo.edu/perception/a
nimacy/HS-Blocks-Flash.rriov; QuickTime), iz kojeg je jedna sliica
prikazana na
slici 8-6.3
Neovisno
a o tome na to im je bilo reeno da obrate panju, ljudi koji su
pogledali o
vaj film pripisivali su geometrijskim likovima emocije i odreene
osobine linos
ti.o Likovi djeluju kao da su ivi ne moete si pomoi da o njima i
irazmiljate kao o iv
ima.
oNeka stvari oive
_).(< HM> [Jftllo.Sioom [jHiKI-hMIJ U"**" ,
1 HnmribJ SU_JI.\.HJiuvcMfr
Slika 8-6. Uoite kako statina slika uope ne daje znakove koji bi
ukazivali na
to da su likovi ivi.
to, dakle, jednostavni objekti trebaju initi da bi izgledali kao da su
ivi? Prvo,
i najoitije, trebaju se samostalno kretati, i to tako da izgleda kao da je
ono
asamo-uzrokovano. Promjene smjera i brzine takoer pomau.4
Pretpostavljam da dojmu da je stvar iva doprinosi i ako je brzo
izanjie-mo ili je p
olako miemo lijevi-desno, ali nisam naiao ni na jedno istraivanje
ia
koje bi to potv
ardilo. Time se oponaa hod i praenje staze, i mnogi ljudi to spontano
ine kad ele
da predmet izgleda ivo.
-T.S.
Dobro je i ako je likovima prepoznatljiv "prednji" kraj i kreu se po
glavnoj os
i. To se vidi u varijanti prvog filma sa strelastim likovima, na adresi
http://r
esearch. yale.edu/perception/animacy/HS-Darts-Flash.mov.
Likovi koji slijede neki cilj i medudjeluju s okolinom (guraju se ili
vijugaju i
zbjegavajui
a druge objekte) takoer izgledaju ivlje. Nije toliko vano
da promatra
evidi sam cilj objekta - ve je i gluma da se neto slijedi dovoljna da se
stvori
dojam a ivosti. Ovo posljednje je prilino razumljivo: na vidni sustav je
evoluirao
tako da detektira kretanje ne samo zato da bi ga prepoznao, nego i da
bi predvid
oio svrhu neijeg kretanja. Moda i ne znate to netko gada kamenjem,
ali injenica d
oa njegovo kretanje moete
Uinite dogaaj shvatljivim kao uzrok i posljedicu
interpretirati kao "baca kamenje na neto" znai da ete potraiti metu,
ea
to e povea
ti ansu da je doista i naete.
eB/7/eke
1. Hanlonova britva: "Nikad ne pripisujte zlobi ono to se adekvatno
omoe objasniti
oglupou" (http://en.wikipedia.org/wiki/Hanlon's._ Razor).
2. Rochat, P., Morgan, R., & Carpenter, M. (1997). Young infant's
sensitivity to
movement information specifying social causality. Cognitive
Development, 12, 53
7-561.
3. Heider, R, & Simmel, M., (1944). An experimental study of
apparent behavior.
American Journal of Psychology, 57, 243-259.
4. Tremoulet, P., & Feldman, J. (2000). Perception of animacy. from
the motion o
f a single object. Perception, 29, 943-951.
Ako slijedite par jednostavnih pravila, jasno ete prikazati uzrok i
posljedicu,
akako bi vai gledatelji povezali razliite stvari koje se dogaaju u isto
vrijeme
.
Istraivanja sugeriraju da vidni sustav, ba kao to rekonstruira fizikalnu
aa
strukturu
svijeta izvoenjem svojstava poput trodimenzional-nosti, rekonstruira
i uzronu
ui drutvenu strukturu svijeta izvodei svojstva poput uzronosti i
ivosti.1
aPercepcija je pronalaenje strukture u osjetima. Ako u neemu
prepoznate strukturu
, moi ete to efikasnije pohraniti u pamenju. Ako ta struktura
odgovara stvarn
osti, moi ete je iskoristiti i za predvianja o onome to struktura
predstavlja.
kLaake je, dakle, o nekolicini odsjeaka ice na vaem radnom stolu
misliti kao o dije
lovima istog kabela za mi, a pod pretpostavkom da ete mi lako
ii
ouoiti, moete smo pr
atiti kabel od spoja s raunalom.
aVe smo vidjeli da mozak trai strukturu u prostoru [trik #75] i u
vremenu [trik #
76] kako bi organizirao percepcije. Ta naela vrijede za osnovnu
percepciju fizi
kih objekata, ali nam mogu i pomoi da razumijemo
trik #79
Na djelu
aEvo jednog naina da se pokae na to mislim kad govorim o percepciji
uzronosti. Iz
radite e njihalo od bilo ega to vam je pri ruci i naite neto to je
otprilike jednak
ao veliko kao uteg na vaem njihalu. Nije bitno to ete uzeti; moje
njihalo se sasto
ji od ovratnika fotoaparata kao uzice i kljueva kao utega. Osim toga,
trebat e
ovam jo jedan manji predmet-, ja sam uzeo zatvara s boce soka.
iStavite njihalo preda se i zanjiite ga slijeva na desno. Zatim u
slobodnu ruku uz
imite taj drugi predmet i miite ga amo-tako pokraj njihala. Nita
posebno, zar ne?
Sada uskladite kretanje svog predmeta (kod mene, zatvaraa za bocu)
s njihalom
i pokuajte ga odravati na stalnoj udaljenosti od utega, recimo na
ur
desetak centimet
eara. Ako ste se dobro uskladili, dobit ete nepogreiv dojam da predmet
au vaoj ruci
avue uteg njihala amo-tamo. To se dogaa iako vae tijelo ima izravan
dokaz da su
ata dva dogaaja uzrono nepovezana: njihalo se mie samo, a naa ruka
pokree s n
jim nepovezan predmet.
Uoite da ne vidite tek dvije stvari kako se miu zajedno. Imate
osjeaj, stvori
ao ga je va perceptivni sustav i dostavio ga izravno u svijest, da jedna
stvar uzr
okuje drugu.
akako shvaamo nau sliku tijela [trik #64], kao i tijela drugih ljudi [trik
#77].
Na vidni sustav, meutim, ne trai samo statine fizike strukture - on
aa
omoe uhvatiti
i uzrone odnose. Ne vidite kako se dogaaju dvije stvari nego vidite
jedan dog
aaaj: ne pitate se kako to da se tanjur razbio ba u trenutku kad je pao
na pod.
Ta sposobnost detekcije uzronosti i ivotnosti [trik #78] perceptivni je
fenomen
koji se razlikuje od naeg sporog i odmjerenog donoenja zakljuaka o
ao
uzrocima i pos
ljedicama (Kad se pitamo "Hmm... zato mi se kompjuter rui jedino
au
ikad napiem barem 2
000 rijei bez snimanja?" bavimo se drukijim, neperceptivnim
kauzalnim zakljui
vanjem).
aKad naa vidna percepcija hvata uzrok, to ini brzo i bez svjesnog
napora. Kako i
akod mnogih optikih varki, ona se odvija bez nae suglasnosti i nismo
je u stanju
zaustaviti ni ako to elimo, da bismo shvatili kako je rije o iluziji.
Kako to radi
Percepcija uzronosti slijedi upravo ona pravila koja biste i oekivali.
Dogaaj
i koji se dogaaju u slijedu i u konzistentnom su odnosu doimaju se
uzrono pove
zanima. Nq, koliko slijed mora biti vremenski kratak i koliko
konzistentan treba
biti odnos da bismo ih percipirali zajedno?
aJedan od naina na koje se ta pitanja istrauju je takozvana paradigma
lansiranja
(http://web.archive.org/web/2004022617271 /http://
www.carleton.ca/~warrent/210
/michotte/michotte.html), a razvio ju je Albert Michotte.
U prvoj demonstraciji (http://cogweb.ucla.edu/Discourse/Narrati-
ve/michotte-demo
i.swf; Flash), crvena kugla stie s lijeve strane ekrana i giba se sve dok
se ne su
sretne s plavom kuglom u sredini ekrana. Prva kugla se tada zaustavlja
a druga k
ree udesno. Ali vi ne vidite samo to; vidite kako se jedna kugla
sudara s drugo
m i pokree je, kao u bilijaru.
Ako izmeu ta dva dogaaja postoji stanka, kao u drugoj Michotte-
ovoj demonstrac
iji (http://research.yale.edu/perception/causality/ temporalGap.mov;
QuickTime),
aneete dobiti dojam uzronosti. Koliko stanka mora trajati? Istraivanje
je pokaz
alo da se osjeaj kako jedan dogaaj uzrokuje drugi gubi ako je stanka
dulja od
140 milisekundi.2
I
aMislim da bi to trajanje od 140 milisekundi moglo objasniti zato
elektroniki ure
iaj postaje iritantan ako je previe spor. Ako pritisnete tipku a slovo se
ne poja
ovi jo oko etvrtinu sekunde, gubi se osjeaj da se ono to ste napravili
dogaa ist
iovremeno i na ekranu. Ureaj tada vie nije nevidljiv pri upotrebi i ne
omoete ga ko
iristiti
i bez razmiljanja. Drugim rijeima, ivcira. Ja tada vie ne mogu
tipkati i mor
am pritiskati tipke pojedinano, i ekam da se slovo pojavi na ekranu
prije nego
pritisnem drugo.
-T. S. _J
I prostorna odvojenost utjee na percepciju uzronosti, iako ona nema
tako klju
nu ulogu kao vremenska usklaenost, kako pokazuje test njihalom.
Vremenskim razm
akom izmeu dvije kugle u paradigmi lansiranja uzronost se gubi, ali
to je jedn
okratan a ne kontinuiran uzroni odnos, kakav simulira primjer s
njihalom. Osje
oaj uzronosti se vraa ako dodate jo jednu kuglu izmeu prve dvije,
tako da dobij
ete lananu reakciju od prve do zadnje kugle. Iako prva i posljednja
kugla rade
potpuno istu
trik #79
stvar kao i u jednostavnom primjeru prostorne odvojenosti, time to
smo uzroni od
nos uinili vidljivim vratili smo osjeaj uzronosti. To ilustrira film
Briana S
icholia s Laboratorija za percepciju i kogniciju Sveuilita Yale3
(http://research
.yale.edu/perception/causoli1y/toolEffecl.mov; QuickTime).
Scholl je osim toga pokazao i da se vizualni dogaaji koji normalno ne
stvaraju
oosjeaj uzrone veze mogu izmijeniti tako da se doda jo jedan
istovremeni dogaaj
koji stvara percepciju uzronosti. To opet pokazuje da je vremenska
usklaenost
najvaniji faktor na osnovi kojeg na vidni sustav izvodi uzronost.
aa
(Usput reeno,
ini se da je istinit i obratni odnos. Dogaaji koje kodiramo kao
uzrono povez
iane percipiramo kao vremenski blie nego to bismo to inae uinili.4)
Na to hoemo li dva dogaaja percipirati kao uzrono povezane,
dakle, utjeu dru
gi istovremeni dogaaji. Kad udarite avao ekiem, ini vam se ste vi
uzrok ula
aska avla, iako su vaa namjera (uzrok) i udarac (posljedica) odvojeni i
vremenski
i prostorno. Osjeaj uzronosti potpomae eki, kao alat koji prua
au
vizualnu povez
rnicu izmeu poetnog i zavrnog dogaaja. Da nije ekia, te dogaaje
ne bismo vid
jeli kao uzrok i posljedicu.
Eksperimenti su pokazali da kanjenja dua od dvije sekunde
au
onemoguuju uenje da je
adan dogaaj uzrokuje drugi5 - iako su kasnija istraivanja pokazala da
ve time to
kaete razlog kanjenja moete udvostruiti maksimalno trajanje razmaka
aao
s kojim se lju
di mogu nositi.6
aVana poruka svega ovoga je da mozak zapravo ne vjeruje u
koincidenciju, pa ako lj
udima pokaete neto to bi moglo izgledati kao uzroni efekt, njihov e
ae
mozak konstru
irati popratni osjeaj uzronosti. Nepostojanje izravnog kontakta
izmeu dogaaj
oa moete nadvladati tako da promijenite kontekst, ali pritom morate
paziti da ga v
remenski uskladite.
eBiljeke
1. Scholl, B. J., & Tremoulet, P. (2000). Perceptual causality and
animacy. Tren
ds in Cognitive Sciences, 4(8), 299-309.
2. Michotte, A. E. (1963). The Perceptions of Causality (engl. prijevod
T. R. Mi
les). London: Methuen & Co.
3. "Basic Causality 8z Animacy Demos" na stranicama Briana Scholia
s Laboratorij
ia na percepciju i kogniciju Sveuilita Yale (http://pantheon.yale.
edu/~bs265/dem
o$/causality.hln ti).
4. Eagleman, D. M., & Holcombe, A. O, (2002). Causality and the
perception of tl
mr. Trrnds in Co%nitice Scwm rs, ti(H), 323 325.
Djelujte a da to i ne znate
5. Shanks, D. R., Pearson, S. M., & Dickinson, A. (1989). Temporal
contiguity an
d the judgement of causality by human subjects. Quarterly Journal of
Experimenta
l Psychology, 41B, 139-159.
6. Buehner, M. J., & May, J. (2004). Abolishing the effect of
reinforcement dela
y on human causal learning. Quarterly Journal of Experimental
Psychology, 57B(2)
, 179-191.
Dodatno literatura
aDa biste dobili perceptivni dojam uzronosti morate obraati panju
na dogaaje:
Choi, H., & Scholl, B. J. (u tisku). Effects of grouping and attention
on the pe
rception of causality. Perception & Psycho-physics.
'trik #80
Kako vlastitu djelatnost doivljavamo kao neto stoje samo-
oe
uzrokovano? To se ne odvi
aja automatski; dapae, naoj se percepciji vlastite djelatnosti osjeaj
svijesti m
odaa dodaje nakon to je na mozak ve donio odluku o djelovanju.
Stavite ruku na stol. Pogledajte je kao objekt koji se ne razlikuje
iprevie od ost
alih predmeta na stolu. Sada podignite jedan prst. Zato ste podigli ba
aa
taj? Da li
ato znate? Je li to bila vaa slobodna odluka? Ili je donesena negdje
drugdje, u ne
akom dijelu vaeg mozga u kojem nemate pristupa? Osjetili ste kako vi
ipodiete svoj p
rst, ali to je u vama uzrokovalo da to uinite?
Oitanja EEG-a (trik #2] s lubanje ljudi koji upravo odluuju podii
prst, a ist
odobno trebaju gledati na sat i zapamtiti kada su doivjeli donoenje
oo
odluke da podi
gnu prst, pokazala su da oni izvjeuju o svom doivljaju odluke o
eo
podizanju prsta 4
00 ms nakon to je EEG pokazao da im se mozak poeo pripremati za
podizanje prsta.
a1 Podraivanjem odreenih dijelova mozga tehnikom transkranijamog
magnetskog podre
ozivanja [trik #5J moete utjecati na to koji e prst ljudi odluiti
pomaknuti,2 a
ipak e svoju odluku doivjeti kao neto to su sami htjeli, kao nekako
oe
"svoju".
aTo je primjer za to kako se na djelatnost za koju osjeamo da je naa
omoe utjecati
neime
ea to lei izvan domene naeg svjesnog odluivanja.
Na djelu
iNacrtajte krii na listu papira. Zatim izradite njihalo od neeg
laganog: dugme n
a uzici bi bilo idealno. Drite njihalo nad kriiem i postavite neko
ri
opitanje (moda "
Je li dugme u ovom njihalu plavo?" ili "Da li je ve vrijeme ruku?").
Zapamtite
da e se u znak potvrdnog odgovora njihalo zanjihati u smjeru
kazaljke na satu,
a u znak negativnog odgovora obratno. Nemojte si postaviti ruku ili
lakat ni na
ikakav oslonac dok njiete njihalom. Samo gledajte kako e se zanjihati
u odgovor
ana vae pitanje. Njihalo e se najvjerojatnije zanjihati tako da odgovor
bude toa
n.
Kako to radi
Upravo ste osjetili takozvani ideomotoriki efekt.3 Ideomotoriki
efekt djeluje
kod Ouija ploe, vilinskih tapia i posredovane komunikacije (u kojoj
pomaga tob
oe kanalizira poruke ljudi sa tekim fizikim oteenjima). Ovdje
oeo
neemo imati demons
tracija, osim onih iz svakodnevnog ivota.
Pokreti koji se stvaraju u tim sluajevima potpuno su samo-uzroko-
vani (kod Ouij
a ploe su istodobno samo-uzrokovani i zajedniki skupini ljudi) - ali
budui da
one osjeamo da smo svjesno uzrokovali pokret, moemo otuiti radnju
od sebe i izg
ledat e nam kao da ima vanjski uzrok, dakle kao da sami nemamo
veze s tim. Da
ovjeka prou marci! Ustvari, s time imamo svake veze (ako ste i dalje
zabrinuti).
iOitanja miine aktivnosti ljudi koji se zabavljaju Ouija ploama
pokazuju da sa
mo-generirani signali pomiu marker; marker, dakle, ne pomie ruke
igraa. Ouija
ploe samo daju odgovore koje igrai ve znaju - ak i onda kad su
epogreni. Neki
oljudi su razgovarali s "mrtvima" za koje se pokazalo da su jo ivi. Kad
im se pove
zu oi, a ploa se okrene mimo njihova znanja, pomaknut e marker
na stari, nero
otirani poloaj.
oKada, dakle, neku radnju doivljavamo kao samo-uzrokovanu? A kada
ne? Danirl VVe^n
ier sa Sveuilita Harvard'1 sugerirao je da "svjesnu vo-
Osjeaj e svjesne elje nije uvijek dobar pokazatelj da svjesno neto
oelimo. Moe vrijedi
oti i suprotno. Djelatnosti za koje jesmo odgovorni moemo otuiti od
sebe, i uini
eti nae a to za to ne osjeamo da je uzrokovano naom voljom.
trik #80
oIju doivljavamo onda kad vlastitu misao interpretiramo kao uzrok
radnje". Drugim
arijeima, osjeaj svjesne volje izvodimo kad primijetimo da se naa
namjera da dje
lujemo poklopila s onim to se dogodilo. To znai da se osjeaj svjesne
volje ne j
avlja ako nemamo tu namjeru, i obratno, da osjeamo kako je neki
dogaaj samo-uz
rokovan i onda kad stvarao nema veze s nama. To je slino osjeaju
uzronosti [t
arik #79], koji dedu-ciramo na temelju nae percepcije dogaaja - to i
moramo, jer u
zrok i posljedicu nismo u stanju percipirati izravno. Na raspolaganju
su nam sam
o osjetila.
VVegner sugerira da se mozak, kad treba odluiti hoe li prenijeti
odoivljaj svjes
ne volje, vodi trima osnovnim principima. To su prioritet, kon-
zistentnost i eks
kluzivnost: redom, da misao u odgovarajuem intervalu prethodi
radnji; da je mis
ao konzistentna s radnjom; i da je misao jedini kandidat pri
razmatranju uzroka.
U veini situacija ti su uvjeti zadovoljeni i osjeamo da smo pravi
vlasnici svo
jih djela. Ponekad to, meutim, nije sluaj pa djelo otuujemo od sebe,
kao kod
njihala. Kad mislimo na potvrdan ili nijean odgovor koji oekujemo,
izvodimo ma
le pokrete miia ruke koja dri njihalo - ti su pokreti tako slabi da smo
ir
jedva i s
vjesni da ih izvodimo. Moda bismo i bili svjesni da nam se miii miu
oi
da konani e
fekt nije tako nesrazmjerno jak: ruke nam se miu nevidljivo a njihalo
se mie o
uito. Mikro-misao, kad se ogleda s reakcijom jakog njihanja, naruava
princip konz
istentno-sti pa nam je teko povjerovati da je nae djelovanje djelatni
ea
uzrok. To je
orazlog zbog kojeg ne doivljavamo samo-uzrokovanje te smo skloni
nagaati o drugi
um, prikladnijim uzrocima-kandidatima: mrtvim duama i ostalom
udrutvu.
a\ Imajui to u vidu, razumljivo je zato smatramo samo-uzro-
<^ kovanima ona ponaanja koja se dogaaju bez previe svjesne
ai
namjere ili bez ikakv
oga truda, kao to je naa reakcija na navike drugih ljudi kao "majmun
radi to majmun
vidi" [trik #98],
Shvatljiva je injenica da se VVegnerovi principi koriste za
razumijevanje doga
aja koji su mozgu izvanjski. Napokon, u vanjskim dogaajima ne
omoemo izravno perc
ipirati uzronost osim pomou principa kao to su prioritet,
konzistentnost i eksk
oluzivnost. Jo je zanimljivije to to mozak iste principe koristi i za
razumijevanje
unutarnjih dogaaja, kao to je svjesno djelovanje. To sugerira da
postoje neka o
azbiljna ogranienja svjesnog uvida u rad naeg mozga. Za to postoje o
dobri razloz
i koji se temelje na izraunljivosti. Da stalno dobivate informacije o
svim odlu
kama koje
Djelujte a da to I ne znate
trik #80
donosi vas mozak, to bi vas ometalo. Vei dio obrade mora ostati
rispod povrine da
biste mogli efikasno djelovati. Ideomotoriki efekt i s njime povezani
fenomeni
asu dokaz da je naem mozgu, kad je rije o svjesnom razumijevanju
vlastitog djelo
vanja, bilo zgodnije evoluirati sekundarne mehanizme za izvoenje
uzronosti neg
o otvoriti mentalne module za izravni uvid, to bi bilo vremenski
veoma zahtjevno.
eBiljeke
1. Kornhuber, H. H., & Deeke, L. (1965). Hirnpotentialnderungen bei
Willkrbewe
gungen und passiven Bewegungen des Menchen: Bereitschaftpotential
und reafferent
Potentiale. Pflgers Archiv, 284,1-17. O ovom se lanku raspravlja u
Wegner, D.
M., & Wheatley, T. P. (1999). Apparent mental causation: Sources of
the experie
nce of will. American Psychologist, 54, 480-492.
2. Brasil-Neto, J. P., Pascual-Leone, A., Valls-Sol, J., Cohen, L. G., &
Hal-le
tt, M. (1992). Focal transcranial magnetic stimulation and response
bias in a fo
rce-choice task. Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry,
55, 965-966.
3. Natuknica Wikipedije o ideomotorikom efektu (htp://en.w!kiped!
a. org/wiki/l
deomotor_effect).
4. Osobna stranica Daniela Wegnera (http://www.wjh.harvard.edu/~--
wegner) i njeg
ova knjiga o toj temi. Wegner, D. M. (2002). The Illusion of
Conscious Will. Cam
bridge, MA: MIT Press.
Deveto poglavlje: Pamenje
" trikovi
#81-92
Ideja udeavanja pojavljuje se na vie mjesta u ovoj knjizi. Kad se
ei
jedan pojam akti
vira u mozgu, utke se aktiviraju i drugi s njime asocirani pojmovi,
koji odmah ud
oaraju na svijest ili doivljaj. U pozadini Stroopovog efekta [trik #55]
stoje auto
ematske asocijacije, a na osnovi mjerenja tipa udeavanja znamo i da se
nesvjesno p
ripremamo na upotrebu objekta ve time to smo ga pogledali [trik
#67],
U prvom triku ovog poglavlja poblie emo se pozabaviti udeavanjem
ie
[trik #81] a ond
a emo vidjeti kako se ono manifestira kao subliminalna percepcija
[trik #82] i
kako je umijeano u stvaranje lanih sjeanja. Glavna tema bit e nam,
ea
naime, pamen
je. Razmotrit emo kako nastaju lana sjeanja i osjeaj da nam je neto
ae
poznato [tr
eikovi #83, #84, #85] -udeavanjem kojim aktiviramo pojmove iako ih
nismo izravno d
oivjeli.
aVidjet emo i kako stvaramo snana, istinita sjeanja uenjem. Uenje
implicitno p
odrazumijeva kontekst, situaciju u kojoj se nalazite dok uite (to je jo
(o
jedna poj
aava asocijativne prirode uma). Ako iskoristite to nae svojstvo, bit e
kvam lake bo
lje uiti [trik #86] i poboljati si vjetinu dosjeanja u budunosti [trik
je
#87]. Tu
jje i zgodan trik o tome kako si poboljati pamenje pomou ugraenih
navigacijski
eh vjetina [trik #89].
Usput emo posegnuti u vreu s trikovima o stvarnosti nae mate. Na
aa
primjer, vidjet
emo kako si moete ojaati miie tako to mislite na njih [trik #88], ili
oi
barem pos
atii da ih bolje kontrolirate. Ili zato prolazite kroz ivot gledajui kroz
vlastit
e oi, ali ga se esto sjeate poput filma, iz perspektive treeg lica [trik
#90
]. I zato trebate zaspati u vlaku ako hoete da vam mata poludi [trik
aa
#91 ].
aeer je na kraju - barem za hakere meu nama. Tonije: kofein. Zato
se ljudi tako
uzrujaju kad im napravite kavu na krivi nain i kakve to
trik #81
eKako da vam neto padne na pamet
ima veze s uenjem? Ako to shvatite, znat ete uiniti da vam
kofeinska navika p
ostane ukusna [trik #92].
'trik #81
To i to ne razmiljate o neemu ne znai da to ne eka spremno da vam
padne na pamet.
rNa fo koliko je neka ideja blizu povrini utjee kad ste zadnji put
pomislili na
ito, i jeste li razmiljali o neemu to je s time povezano.
Stvari nisu samo u mislima ili izvan njih. ini se da su neke stvari
blie povrini
ir
a druge su duboko zakopane u vaem umu.
rStvari koje su blizu povrine izlaze na svjetlo bez naroitog poticaja;
one se spa
jaju s drugim stvarima na koje mislite i takorei se dobrovoljno
ujavljaju na duno
stou kognitivnim procesima. To nije uvijek dobro, to moe potvrditi
svatko tko si j
e ikad htio izbaciti iz glave predstojei ispit ili razgovor za posao.
Sto, dakle, utjee na to koliko je neki mentalni objekt duboko uronjen?
Vjerojat
no vas nee iznenaditi to je jedna od kljunih varijabli koliko nedavno
ije koriten
. Drugi faktor su asocijacije: aktiviranje mentalnog objekta dovodi
blie povrini i
ir
s njim povezane objekte. Znai, ne uvijek ba na samu povrinu, u
ar
osvjesni doivljaj,
inego blie njoj, tako da vam ako kasnije posegnete za opim pojmom
tog objekta, po
jedinani pojam bude pri ruci. Bavei se ogranienjima percepcije i
asocijacijam
ua meu razliitim pojmovima koje je um apsorbirao, psiholozi se slue
mjerenjem pr
ed-pripremljenosti mentalnih objekata.
Na djelu
Kad smo bili kolarci, ovo nam je bilo zabavno, pa ete s ovim
opokusom moda postii
najbolje rezultate ako ga isprobate s nekim djetinjastim prijateljem.
Zbog dram
oatinosti efekta, unaprijed ustvrdite - tako smo mi radili - da mu moete
itati m
isli. Zatim mu postavite sljedea pitanja jedno za drugim:
trik #81
1. Koliko je 5 + 1?
2. Koliko je 3+ 3?
3. Koliko je 2 + 4?
4. Koliko je 1 + 5?
5. Koliko je 4 -t- 2?
6. Koje ti povre prvo pada na pamet?
Veina govornika engleskog najee kae "mrkva" /engl. carrot/1
ea
eSlijedi neto slino. Kao i igra s mrkvom, ovo najbolje funkcionira ako
omorete navesti osobu da odgovara na pitanja to bre.
Zatrror
aa aite od nje da kae "mlijeko" 20 puta to bre moe, i im zavri
"pitajte je "to krave piju?". Ako je uhvatite nespremnu, rei e
"mlijeko",
iako je pravi odgovor "voda".2
Kako to radi
iOba primjera iskoritavaju princip prema kojem razne stvari - u ovom
sluaju rije
i - nisu jednako dostupne svijesti. Neke se same bacaju na svjetla
pozornice svi
jesti, a druge nevoljko izlaze na scenu.
Mrkva nam je manje-vise uvijek na vrhu jezika kad je tema povre
(osobito nakon t
o je hrpa matematikih pitanja isprala druge misli). Kod pitanja o
kravama, nako
n to ste rije "mlijeko" izgovorili 20 puta, ona vam je na vrhu jezika,
u toj mje
ri da iskae i prije nego smo do kraja razumjeli pitanje.
Sve je to divno i krasno ako elite saznati da je mrkva prototipsko
povre veini
ljudi, ili da se ovjek lako zabuni ako ga uspijete navesti da napravi
eneto tako
blesavo kao to je izgovoriti rije "mlijeko" dvadeset puta.
No, tu se krije i vrijedna alatka eksperimentalnih psihologa. Susret s
rijeju j
e dovodi na povrinu uma. Ako ste nedavno uli neku rije, bre ete je
rr
prepoznati,
rbre ete donijeti odluku u vezi s njom, i vjerojatnije ete je sami
ponuditi kao
kodgovor. Ne moraju to biti rijei - i slike i zvukovi se lake prepoznaju
nakon to
oste im prethodno bili izloeni.
ePritom je zanimljivo da se ti uinci - rije je o takozvanom ueavanju
r- zadravaju
i nakon to ljudi svjesno zaborave da su vidjeli taj objekt, pa ak i kad
uopte n
isu bili svjesni da su vidjeli tu rije [trik #82], Automatska priroda
efekta ud
eavanja kognitivnim psiholozima omoguuje da st* njime koriste u
razliitim testo
vima kojima ispituju jesu li ljudi uspjeli
trik #81
percipirati materijal kojeg tada ili nisu bili svjesni, ili su zaboravili da
su
ga vidjeli. Tu vrstu pamenja, koja se otkriva u izvedbi nekih zadataka
a ne eks
plicitnim dosjeanjem, psiholozi nazivaju implicitno pamenje.
aDanas je, osim toga, jasno da se stvari koje su u vaem umu povezane,
ebile udeene m
eusobnom izloenou. Znai, ako nekome pokaete rije "lijenik",
ooa
kkasnije e lake det
(ektirati rijei "medicinska sestra" skrivene u televizijskom snijegu (to
je vizua
lni a"ekvivalent bijelog uma). Ili, ako nekome pokaete rije "uto",
vjerojatnije e d
rovriti poetak rijei poput pl_ rijeju "plavo", a da ste mu pokazali
rije "osek
ra", dovretak bi vjerojatnije glasio "plima". I jedan i drugi odgovor je
toan, al
i na vjerojatnost za to koji e nam prvi pasti na pamet utjeu rijei
kojima smo
ebili udeeni.
O svim mentalnim objektima moemo misliti kao o lanovima mree
oe
semantikih jedinica
k. Kad vidite neki objekt, on se aktivira pa e zakratko lake dosegnuti
prag aktiv
nosti nakon koje izlazi u svijest ili vam omoguuje da ga prepoznate.
Aktivnost
se moe proiriti i na druge povezane lanove mree, a ponekad vam ta
ooe
aktivnost na zan
imljiv nain moe utjecati na ponaanje [trik #100].
oa
U ivotu
eUdeeni pojmovi lebde negdje blizu svjesne misli, spremni da
trenutano iskoe. Ta
kvo udeavanje vjerojatno lei u podlozi fenomena u kojem rije koju
ee
ste upravo nau
ili odjednom vidite svugdje. Ta je rije blizu toga da vam bude na
pameti pa je
primjeujete u onim situacijama u kojima biste je inae zanemarivali.
A kad ste
gladni, sve vas podsjea na hranu.
r~
Moj prijatelj Jon svojedobno je na svojoj djevojci izvodio jedan trik
koji koris
ti udeavanje i injenicu da ako neto kaete osobi koja spava, ona to
eea
registrira a da
to i ne zna. Priekao bi da zaspi a onda bi joj rekao jednu rije, na
primjer "
klokan" ili "tofu". Nakon jedne minute bi je probudio i pitao to je
sanjala. Ta j
e rije, ili neto s njom povezano, esto bila ugraena u ono o emu je
sanjala.
-T.S. _]
eUdeavanje se dogaa stalno; neprestano primjeujemo nove stvari
koje nas podsjea
eju na neto i tako stvaramo asocijacije. Zanimljivo je, me-
Subliminalne poruke su slabe 1 jednostavne
utim, da je to dvosmjeran proces i da tu injenicu esto
podcjenjujemo. Nikoga
ne iznenauje da ono to primjeujemo utjee na ono na to mislimo.
Ali ljudi rjee
shvaaju da ono na to mislimo utjee na ono to primjeujemo.
Suptilnije, ono to uo
imo, makar i na as, i zatim zaboravimo, utjee i na to o emu mislimo
i na to to
emo primjeivati ubudue. ini se da je osoba koja svaki dan hoda
ulicom uvije
k isti "ja", ali ono to nam zapne za oko i to nam je na pameti bit e
djelomino d
rukije ovisno o tome to smo no prije gledali na televiziji, mislili mi
o tome i
eli ne. Uzeti to u obzir nije neto intuitivno, ali to je dio stalnog
prosijavanja
ai razvrstavanja mentalnih objekata, od kojeg se sastoji na psihiki
ivot.
eB/7/eke
1. Kolumna "Last Word" o mrkvastim mozgovima iz New Scientista
(http://journals.
iranscience.net:800/wvvw.newscientist.com/
www.newscientist.com/lastworcl/artic!
e.jsp@id=lw 13).
2. Osim teladi, koja popije i mlijeka, i krava u industrijskim
iuzgajalitima, koje
jvjerojatno piju nekakvu antibiotiki poboljanu nutritivno bogatu
steroidnu teku
inu.
Subliminalne poruke su slabe i jednostavne
oSubliminalna percepcija provlai se ispod razine svjesnosti i moe
autjecati na vae
preferencije - ali samo malo.
Biti izloen nekoj fotografiji na dvjestotinku sekunde ne moe se nazvati
oo
vienjem,
jer toga ak neete biti niti svjesni. Ali kad pred vama tako bljesne
fotografij
aa, to djeluje na vau subliminalnu percepciju i znai da kad je sljedei
put vidit
ae, ona e vam - podsjeam, vrlo malo - biti draa od one koju nikad
prije niste vi
djeli.
trik #82
trik #82
Subllminolne poruke su slabe I Jednostavne
Na djelu
Kod kue nije lako stvoriti takve uvjete da vam se preferencije
izmijene zbog sa
ome izloenosti, pa bi bilo najbolje razmotriti eksperimente. Ro-bert
Bornstein i P
aul D'Agostino prikazali su skupini ispitanika slike, bilo fotografije
bilo nepo
aznate oblike, a zatim su od svakog zatraili da ocijeni slike prema tome
koliko su
mu se svidjele.1
Da ste bili na mjestu jednog od tih dobrovoljaca, na poetku
eksperimenta biste
ona 5 do 10 minuta bili izloeni slikama na po samo 5 milise-kundi. Za
vid, to je i
zuzetno malo, tek etvrtina trajanja jedne sliice na televiziji. Kad ste
slici
oizloeni tako kratko niste ni svjesni da ste je vidjeli. To jest, da su vam
nakon
toga pokazali jednu od tih slika, bilo bi vam kao da je vidite prvi put.
Kad bi vam se na ocjenu ponudio iri izbor slika, onima kojima ste bili
oizloeni a n
ie sjeate ih se, dali biste viu ocjenu.
U ivotu
Ovaj zadatak pomalo slii igri sa zgodnim i manje zgodnim ljudima
/engl. Hot or
Not/ (http://www.hotornot.com), s tim da su vam prethodno neke
fotografije prika
zane tako brzo da ih niste stigli razabrati. U igri vidite fotografiju neke
osob
e i ocjenjujete je: 10 ako je jako zgodna, 1 ako nije nimalo zgodna.
Stranica se
odmah zatim ponovo uitava s drugom fotografijom, a vidite i kako su
drugi ocij
enili prethodnu fotografiju.
Ako je sve ostalo jednako - dakle, sve fotografije su jednako privlane
- pretpo
stavimo da ste ih ocijenili prosjenom ocjenom 5.
Da su vam u onom poetnom nizu izlaganja pokazali fotografiju 20
puta na po samo
o5 ms (ukupno manje od desetinke sekunde), moda biste je ocijenili sa
6, a ne s 5
.
r~
oBudui da to funkcionira za samu izloenost, ispod razine svijesti, isti
bi uinak
trebao nastati i da je fotografija prikazana na neki drugi nain koji ne
zahtij
eva vau panju. Ako ostanemo pri igri, kad bi se ugradila slika u
aa
reklamu na vrhu s
etranice (sad kad smo se svi izvjebali da ih ne gledamo) nekoliko
stranica prije s
itranice s ocjenjivanjem, vjerojatno bi vam se ta slika vie svidjela.
M. W. _J
Subliminalne poruke su slabe i jednostavne
trik #82
Kako to radi
Dogaaju se dvije stvari. Prva je subliminalna percepcija. Vidni sustav
ima tama
n dovoljno vremena da dovede sliku do mozga ali nedovoljno da je
potpuno obradi
oi dovede do svjesnog doivljaja. Osim subliminalne percepcije, na
djeluje i efekt
eudeavanja [trik #81], Svaki put kad neka percepcija stigne do mozga,
neuroni uklj
ueni u njenu reprezentaciju neko vrijeme ostaju aktivni, i ako istu
ostvar doivit
e j jednom, vai e neuroni na nju spremnije reagirati.
oao
oa
aAko je, dakle, vaa percepcija pojedinog lica bila subliminalno ude-
ena, kad normal
no pogledate istu fotografiju mozak e vas izvijestiti o blagom
osjeaju poznato
sti. No, budui da se ne sjeate da ste sliku ve prije vidjeli, taj ete
osjea
ej pogreno protumaiti kao preferenciju: lice na fotografiji vam se
isvia vie nego t
o bi vam se inae svidjelo.
eTaj fenomen lei u pozadini urbane legende o subliminalnoj percepciji.
Prema legen
di, ako vam se rijei "Gladni? Jedite kokice" puno puta nakratko
aprikau unutar fi
lma u kinu (prebrzo da biste ih svjesno vidjeli), to bi navodno trebalo
dovesti
do kolosalnog poveanja potronje kokica. Pria dri vodu utoliko to
or
oponovljena izloen
eost dovodi do jaeg efekta udeavanja i stoga malo jae preferencije -
ali nita vie
ii
od toga.
iEksperimenti koji su potakli stvaranje legende o kokicama izmiljeni
su 1950-ih go
dina.2 Sama izloenost, naime, moe blago utjecati na vas ako ste
oo
oneodluni. Izloenos
ot slici odreene okoladice moe vas potaknuti da izaberete nju ako se
nakon par m
inuta naete pred policom s hrpom razliitih okoladica. Sama
oizloenost, meutim,
one moe vam stvoriti neodoljiv osjeaj gladi zbog kojeg biste ustali i
aizali iz dv
aorane i i potraili tu okoladicu. tovie, to vas nee natjerati na kupnju
okolade ako
ste ve odluili da hoete ips.
Osim toga, sama izloenost ne moe prenositi nikakve sloenije naredbe.
ooo
Jedva da je do
voljno vremena da se slika triju rijei "Gladni? Jedite kokice" progura
kroz tvo
arniku traku vaeg vidnog sustava tako da se proizvede reprezentacija,
ali to je s
vakako prekratko da se rijei razumiju kao reenica. Fotografija, neki
oblik ili
pojedine rijei, krajnji su domet.
Poteno govorei, ini se da subliminalno oglaavanje nije vrijedno
oa
truda s obzirom
ina tako mali uinak. Imajui u vidu da zgodni goliavi ljudi koji nm-
sugestivne s
tvari na TV-u tako dobro prodaju razne proizvode, ne bih
I
aLana poznatost
arekao da e oglaivai uskoro prijei t kundama. Naravno, osim ako mi
slik
eBiljeke
1. Bornstein, B. R, & D'Agostino, R \ the mere exposure effect.
JournaA 63(4), 5
45-552.
a2. Stranica o subliminalnom oglaav-^ legendi (http://www.snopes.cor,
daje iru pri
u o reklami za kokic; te tvrdnje, ubrzo je priznao prave pojam
subliminalnog ogl
aavanja.
trik #83
aLana poznc.
Izvedite trik s pamenjem od kojeg ^ prije vidjeli.
Sustav za pamenje je pun trikova 1^ neprestano stiu iz nae okoline
ia
pohrane, pa se
pamenje koristi razrij da bude izbirljivo. Jedno iskustvo s p^ da nam
je netko
eili neto otprije pozrj, je brz i naizgled automatski, i djeluje ; vidjeti, to
i
nije daleko od istine. Me\, skriveni slojevi, a njih emo otkriti u?
Na djelu
Isprobajte sljedei zabavni zadatak, u. ma iz Whittleseaovog i
VVilliamsovog , ^
bolje, pronaite dobrovoljci kojem <<,
Ik 83
aLana poznatost
informacija za prepoznavanje; ako osjeate da ste u neemu fluentni,
to je dobar
znak da ste to ve negdje vidjeli. Ali, tu postoji jedan problem.
Usporedite situaciju u kojoj spazite svog partnera kad stignete kui s
posla sa
situacijom u kojoj spazite manje poznat lik u neoekivanim
okolnostima (recimo,
svog efa u nonom klubu). Bljesak poznatosti dogaa se samo u
drugoj situaciji ia
eko je prva puno ea. Pokazuje se, dakle, da je sustav fluentnosti malo
pametniji
. A i treba biti takav, inae bismo cijeli cjelcati ivot proveli
preplavljeni osj
eajem da nam je poznat svaki objekt kojeg smo iskusili u svojoj
okolini. Radi k
ompenzacije visoke razine fluentnosti povezane s redovitim
odoivljajima postoje dr
ugi mehanizmi. Na primjer, rijei se obrauju iznimno fluentno jer
imamo specija
lizirane jezine sustave [trik #49] pa um obino uzima u obzir tu
dodatnu fluent
nost kad se suoava sa smislenim verbalnim objektima.
aPopisi rijei poput onih u naim tablicama dodatno su zakomplicirani
time to ne pos
toji jasna podjela izmeu verbalnih objekata i pojedinih nerijeima
slinih obje
kata, poput onih za koje ste osjetili kako ste ih ve negdje vidjeli. Te
su ne-r
ijei besmislene a ipak imaju strukturu rijei i zato se provlae u um
jednako I
ako kao to silaze s jezika, te postaju flu-entnije nego to bi ne-rijei
trebale bi
ati. Ta diskrepancija - "iznenaujua fluentnost", kako kae VVhittlesea
a- vara na m
ozak pa on zakljuuje da ste te ne-rijei ve negdje vidjeli. Taj efekt
funkcion
ira i s glazbom, pa imamo slavne melodije, dobro strukturirane (koje
lako ulaze
ou uho) i loe strukturirane (nemuzikalne) nove melodije. Mozak
odmjerava vlastitu
brzinu obrade (fluentnost) i tako stvara pametne i brze informacije o
okolini -
ou ovom sluaju, jeste li to ve doivjeli. Dobro strukturirane melodije
se mnogo
ee pogreno oznaavaju kao one koje smo ve uli, jer su fluentnije.
ee
internom mjerom fluentnosti. Lana poznatost moe nastati i na druge
ao
naine: na prim
ojer, ispitanicima se rije "spavati" moe uiniti poznatom ako su
prethodno uli r
ije "drijemati", zato to su ta dva pojma povezana - taj se efekt zove
-ude-avanje
a[trik #81]. Tradicionalno, argument kae da poznatost nije rezultat
fluentnosti ne
go da, kad ujete neku rije (i aktivirate je u mozgu), ona prenosi dio
svoje ak
tivacije na s njom povezane rijei. Taj princip stoji u pozadini tehnika
opisani
ah u [triku #85] "Stvorite lana sjeanja", ali to ne znai da budua
aistraivanja na
kraju nee ipak prihvatiti objanjenje lane poznatosti koje se temelji na
aa
mehanizm
u fluentnosti.
Ne bave se sva istraivanja pogrenog prepoznavanja tom
ae
I
aLana poznatost i
Biljeska
1. Whittlesea, B. W. A., & Williams, L. D. (1988). Why do strangers
feel familia
r, but friends don't? A discrepancy-attribution account of feelings of
familiari
ty. Acta Psychologica, 98,141-165.
i
U ivotu
Ova vrsta iluzije pamenja od velike je koristi oglaivaima kad trae
aa
nain da prod
ru u javnost s nekim proizvodom: imena proizvoda koja slie rijeima
ne samo da
kje lake ponoviti, nego nam se ine poznatija kad ih prvi put ujemo, a
isto vrije
di i za muzike motive i slogane. Imajui u vidu blag, ali realni efekt
okoji moe
oimati ve i sama izloenost [trik #82], fluentnost postaje dizajnerskim
ciljem. U
aistranom i sudskom procesu posljedice bi mogle biti i ozbiljnije, jer
postupak pr
aepoznavanja kriminalaca ponekad ukljuuje naglaavanje nejasnih
osjeaja, kao na p
rimjer "Negdje sam vas ve vidio - da mi je samo znati gdje!" Takve
oosjeaje moe
ostvoriti ve i izloenost likovima s fotografija potencijalnih sumnjivaca
prije sl
ubenog postupka prepoznavanja.
Treba, meutim, shvatiti da te naglaene pogreke odraavaju jedan
aea
fundamentalni proce
s koji je bitan za nae svakodnevno ponaanje, jer nas fluentna obrada
aa
ubacuje u na
in rada u kojem pronalazimo poznatost samo onda kad neto u naoj
ea
okolini iskae od
oekivanog. To je jednostavno koristan trik s "usputnim normama",
akako kae VVhitt
lesea.1
I dalje traje rasprava o lokalizaciji mehanizama o kojima ovise
reakcije poznato
sti, a podruje koje se nametnulo kao kandidat je parahipokam-palna
vijuga (dio
limbirkog sustava [trik #7), nalazi se pokraj hipokampu-sa u
esljepoonom renju).
oZna se da, u odnosu na zdrav mozak, oteenje tih podruja
esljepoonog renja slabi
i prepoznavanje i memoriju dosje-anja, ali sporno je jesu li ti
pacijenti, koji
pate od amnezije, podloniji ili su manje podloni takvim pogrekama
ooe
pamenja; ta je
tema pobudila znatan interes u neuroznanosti.
Poznatost bi se mogla smatrati kognitivnim ekvivalentom osjetnog
aiskakanja (ba ka
ooto ploni likovi iskau u treu dimenziju tako to sjenanjem
imitiraju sjene [trik
#20]),a samo to na mozak pazi da do iskakanja dode jedino ako bi to
moglo biti kor
iisno. Tako mozak, dakle, pomou oekivanja vie razine i heuristikih
ipravila nie r
azine istie zanimljiva obiljeja nae okoline.
ea
oPazite na izvore (ako moete)
Dodatno Hteratura
"Social Psychology Principles Can Be Used to Facilitate
Eyewitness Testimony" (h
ttp://www.uplink.com.au/lawiibrary/Documents/Docs/ Doc51.html).
uKad pamenje posluuje informacije na zahtjev, ini se da one dolaze u
paketu s iz
voritem i poiljateljem. Te se pojedinosti, meutim, esto stvaraju ad
io
hoc i ne mor
iaju se potpuno podudarati s pravim izvoritem.
Svako sjeanje ima svoj izvor - barem bi ga trebalo imati. No, sjeanja
esto ot
iplutaju daleko od sidrita pa je pravo dostignue kad uspijemo
povezati mnemonike
pojedinosti s njihovim podrijetlom.
Na djelu
Ovaj test sadri osnove rijei, a ideja je dovriti svaku osnovu iz tablice
rr
9-2 tako
da nastane rije po vaem izboru. Tako mol_ (dovrite osnovu bilo
ar
kojim brojem slov
oa) moe biti "molim", ali i "molitva", "molekula" i tako dalje. Osnove s
neparnim
rbrojem (na lijevoj strani) dovrite na glas; kod osnova s parnim brojem
(na desnoj
rstrani) samo zamislite da izgovarate dovrene rijei. Za svaku osnovu
navedite ra
zliitu rije (tj. ako dvaput naiete na osnovu mol_, nemojte dvaput
rei "molim
").
rTablica 9-2. Zadatak dovravanja osnova. Smislite rijei koje
rdovravaju ove osnove.
One s lijeve strane izgovorite na glas, a one s desne u
- Alex Fradera
otrik 1 Pazite na izvore (ako moete)
#84
sebi.
Ao glas
1. PRE_
3. LET_
A5. SOL_ 7. VRA
Zamislite da govorite na glas
2. PON 4. MET_
6. LET__
8. PRE_
oPazite na Izvore (ako moete)
9. MET_ 10. VRA_
11.PON_ 12. SOL_
^ Napravite stanku! Ovo je test pamenja pa trebate pauzirati
minutu-dvije prije nego nastavite itati.
uSada se pokuajte prisjetiti koje ste rijei napravili s osnovom let_ (bit
e lako
) i jeste li ih izgovorili ili ste ih samo zamislili. Vjerojatno ete
pogoditi,
eiako ete po svoj prilici napraviti nekoliko sitnijih greaka na cijelom
popisu. A
kou elite, pokuajte s cijelim popisom, s tim da navedete i same rijei i
to jeste l
i ih izrekli na glas ili u sebi: pre__, vra_, sol_, met__, pon_ i let_.
Vjerojat
no ste uglavnom zapamtili to ste rekli, kao i to jeste li ih rekli na glas
ili u
esebi. Iako zadatak nije nemogue rijeiti, nije nimalo izvjesno da se
omoete prisjet
iti od koje osnove ste napravili te rijei.
iPrema tradicionalnom gleditu na um, ideja da bi sjeanja mogla
odlutati od svog p
aravog konteksta - da ne postoji nikakav glavni indeks koji sva naa
esjeanja smjeta
na pravo mjesto - prilino je nezgodna. S druge strane, pogledajte to
ste zaprav
o napravili; u trenutku kad ste se htjeli prisjetiti poetnih osnova, imali
ste
sjeanja koja su u gotovo svakom pogledu ekvivalentna - i za
odgovore izgovorene
ena glas i za one izgovorene u sebi imate isto mentalnu zabiljeku o
tome kako iz
govarate rije. Dok ste izvodili taj zadatak, govorenje rijei na glas
razlikova
ilo se od zamilja-nja da ih izgovarate, ali od oba dogaaja sada je
ostala samo in
terna slika vas kako izgovarate rijei. A ipak, mi najee moemo
eo
razlikovati stvar
ni dogaaj od zamiljenog. injenica da ste uope uspjeli rijeiti
ie
zadatak je, ini
se, svjedoanstvo uspjeha sustava za pamenje.
Ali sada emo po tome zagrebati malo dublje...
Kako to radi
Da su sjeanja objekti - cjeloviti dogaaji koje neki idealni sustav za
pamenje
unosi u pamenje - bilo bi udno kad bismo se detalja sjeali
odvojeno od konte
ksta. U prethodnom zadatku bismo znali rije ali ne bismo znali jesmo
li je zais
ta i izgovorili; istraivanja navode jo takvih pogreaka, ukljuujui rod
aoe
osobe koja
je izgovorila rije, i jesmo li je uli u laboratoriju ili vani, i da li nam
je
predstavljena u slunom ili vidnom modalitetu. Oinjenin .i moemo
uo
napraviti lakve g
ereke nagoni nas d.i
oJ^^^H Pazite na Izvore (ako moete)
84
iprihvatimo stajalite da sjeanja nisu holistiki, cjeloviti (dakle, lijepo
upakir
oe ani) entiteti. Ako jo malo razmislimo o tome, vidjet emo da je teko da
bi to i mo
gla biti a da ostanu korisna.
aNa primjer: kako biste (vi ili va mozak) objektivno i trenutano
prepoznali gdje
rneki dogaaj kao takav poinje a gdje zavrava? Dogaaj traje onoliko
koliko je ni
at dugaka,
oe ba kao to "predmet" moe imati koliko god hoete obiljeja.
Dokuiti to su "
dogaaj" ili "predmet" po sebi je neizvediv zadatak. Da ga mozak
pokuava rijeiti,
ue
to nas ne bi dovelo nigdje.
Nakon
i to smo odbacili to gledite pa smijemo gledati na sjeanja kao
na zbirke obil
jeja, moemo se upitati kako to da uspijevamo ponovno povezati neki
eo
detalj sjeanja
s njegovim izvorom. To je svojstvo potrebno za dobro funkcioniranje
pamenja, p
a eei
ne bi trebalo uditi to mozak tu ima rjeenje. A rjeenje je u vie
postupaka obrade
istodobno (paralelna obrada je uobiajen postupak [trik #52]): to nam
omoguuje
abrzu i auto-matiziranu kategorizaciju, kao i provjeru vaenja injenica
kojom hvat
amo ozbiljnije propuste i nedosljednosti.
Brzi sustav je "heuristiki" put, koji pomou opih datosti o psihikom
svijetu
izvodi trenutanu klasifikaciju. Tako, na primjer, u percipiranim
dogaajima obi
ino postoji vie perceptivnih i kontekstualnih informacija nego u
izamiljenim dogaa
jima. Zamiljene slike su vjerojatno manje sadrajne i manje bogate
ir
detaljima, pa se
detaljno
o i ivo sjeanje moe brzo kategorizirati kao dobar kandidat za
stvarno sje
anje. ak i kad su situacije naizgled identine, postoje suptilne
razlike u kva
liteti sjeanja koje se mogu iskoristiti; usporedbom razliitih
umodaliteta (sluno
/vidno) otkrit emo razliite, ali analogne, perceptivne i kontekstualne
diskrep
ancije.
Drugi sustav, "sistematini" put, prolazi kroz dogaaj korak po korak i
koristi
se drugim bazama znanja kako bi ocijenio je li dojam konzistentan s
drugim inje
anicama (usprkos mom snanom dojmu, da li je zaista vjerojatno da sam
ose prole noi
tukao jastucima s Viggom Mortensenom?), i moe uskoiti i ponititi
oi
odluke donesene
brzim putem.
-A. F.
oPazite na Izvore (ako moete)
U ivotu
ePuno je odlinih primjera pogrenog navoenja izvora. LeLog, pacijent
pionira neur
ologije Charcota, bio je uvjeren daje uzrok njegove paralize ozljeda
nogu u prom
etnoj i nesrei. Noge mu, meutim, nikad nisu bile ozlijeene, tovie,
za njegovu par
alizu nije bilo fizike osnove. LeLog je kroz tu situaciju psihiki
toliko puta
oproao da je ona poprimila dojam stvarnosti. To je Charcota navelo na
formulaciju
kako su sugerirane ideje paraziti uma. Manje ekstreman ishod
epogrenog pripisivanj
oa izvora je nesvjesno plagiranje.1,2 Ono je posljedica izloenosti nekoj
ideji, ob
aino u situaciji u kojoj vlasnik ideje nije eksplicitan ili naglaen
(brainstormin
g u grupi ili neka pjesmica koju smo uli na radiju a da nam je
umjetnik bio pot
apuno nepoznat), za koju poslije vjerujemo da je stvarno naa. Tada se
esto vraam
io na i tu ideju i razmiljamo o njoj, to unitava njenu povezanost s
vanjskim izvorom i
li govornikom. Takve pogreke ponekad dovode do smijenih
ee
pravnikih eskapada, pogot
ovo u zato to optuenik, siguran u vlastito sjeanje, ne posustaje ni pred
neoborivim
dokazima. Tome je podlegao ak i Mark Twain, veliki individualac
meu piscima.3
oIsti efekt moe dovesti i do puno manje skupih razmirica, kako
apokazuju istraivanj
a u kojima si jednojajani blizanci meusobno osporavaju odreena
sjeanja4; zbo
g zajednikog ivota i uvjerenja da su se te situacije zaista zbile, pravi
identit
oet protagonista sjeanja moe izblijedjeti.
Kad je rije o abnormalnom funkcioniraju sustava za pamenje,
suoavamo se s jed
nim mnogo ekstremnijim primjerom pacijenata koji kon-fabuliraju.5
Takve osobe, k
ad ih pitate ime se trenutno bave, u najboljoj vjeri daju vrlo detaljne
alane odg
eovore u kojima mijeaju pojedinosti iz filmova, aktualnih dogaaja ili
vlastite da
oleke prolosti. One inae mogu funkcionirati posve normalno i biti
racionalno inta
ktne, ak im bude neugodno zbog nedosljednosti u njihovim
sjeanjima, ali inzist
iraju da im um nudi upravo to. Informacije s kojima su se nedavno
susreli esto
ose vraaju kao prepoznatljivo osobni doivljaji, kod kojih se izvor
dislocira od s
amog predmeta sjeanja.
Vjeruje se da razlog zbog kojega mi, za razliku od tih pacijenata,
irijetko izmilj
eamo utvare tog reda veliina, lei u brzom sustavu za praenje i ocjenu
erazmjetenom
eunutar eonih renjeva u mozgu. Taj sustav prosijava psihike objekte i
ispravno
aih oznaava kao matariju, injenicu ili besmislicu, ili nas upozorava
oda ne moemo
sa sigurnou ustvrditi daje ovako ili onako. Moda povremeno
oo
zaboravimo jesmo li sa
mo namjeravali ugasiti penicu ili smo je stvarno ugasili, ali zaista je
rijetko
st da se uhva-
[X[L^^H Pazite na Izvore (ako moete)
[o
timo kako smo pobrkali namjeru da izvedemo neki informacijski
bogati zadatak (re
cimo, posjet rodbini) s njegovom realizacijom.
ini se da su kod takvih konfabulatora ti sustavi u kvaru. U
kombinaciji s disfu
nkcijom dubokog pamenja kreativni elementi psihe tada, naime,
mogu ispredati pr
ie od nepovezanih elemenata. ini se da je za konfabuliranje
potrebno da oba su
ostava budu oteena: takva osoba treba imati i ozbiljnih problema s
pamenjem i mo
araju joj popustiti sustavi za praenje koji spreavaju da ispadi mate i
drugih in
taktnih ali irelevantnih sjeanja steknu status autentinosti.
Treba primijetiti i to da, kao i kod mnogih drugih disfunkcija
pamenja, vjeroja
tno postoji vie vrsta konfabuliranja. Tvrdi se da oteenja stranjeg
ioa
orbitofrontalno
og dijela modane kore, jedne strukture u prednjem limbikom sustavu
(Lim-biki sus
itav djelomino sudjeluje u pamenju. O tome vie u [triku #7]
"Upoznajte se sa sre
idinjim ivanim sustavom"), uzrokuju uporne konfabulacije na dosta
neobian nain -
oteenjem sustava za motivaciju.6 Ideja je da se sjeanjima normalno
pripisuju m
earkeri koji obiljeavaju odreene informacije kao one koje se odnose
ana sadanjost.
Oteenje tog podruja mozga, meutim, iskrivljuje taj mehanizam pa
sva sjeanja d
obivaju ovu oznaku. Svako sjeanje koje stigne u svijest prati dubok
subjektivni
osjeaj relevantnosti koji se inae pripisuje samo zaista relevantnim
informaci
jama.
eBiljeke
1. Stark, L. J., Perfect, T. J., & Newstead, S. (2004). When elaboration
leads t
o appropriation: Unconscious plagiarism in a creative task. Memory (u
tisku).
a2. lanak o plagiranju s praktinog aspekta- s naglaeno kognitivisti-
kim pristup
om ali pun savjeta uiteljima - dostupan je na http://
vvww.psychologicalscienGe
.org/teaching/tips/tips_0403.html.
3. Anegdota o Marku Twainu potjee sa sveane veere koju su
nakladnici Atlantic
Monthlyja priredili Oliveru Wendellu Holmesu u povodu njegovog
sedamdesetog ro
endana 29. kolovoza 1879. (http://www.search-engine-
lists.com/marktwain/unconsci
ous-plagiaiism.html).
4. Sheen, M., Kemp, S., & Rubin, D. (2001). Twins dispute memory
ownership: a ne
w false memory phenomenon. Memory & Cognition, 2.9(6), 779-788.
aStvorite lana sjeanja
5. Vidi "Soul In A Bucket", poglavlje knjige Into the Silent Land Paula
Broksa (
London: Atlantic Books, 2003). Ono govori o pacijentu koji
konfabulira i donosi
elokventan saetak obiljeja tog stanja.
ae
6. Schnider, A. (2003). Spontaneous confabulation and the adaptation
of thought
to ongoing reality. Nature Reviews Neuroscience, 4(8), 662-671.
- Alex Fradera
i
'trik #85
Evo o naina da u sebi stvorite sjeanje na ono to zapravo niste doivjeli.
Vidjeli smo kako nain na koji nas pamenje orijentira u naem okoliu
ai
ima sva obilj
eja hakerskog trika [trik #83] - brz i pogreiv proces koji se izraava
eea
spontanim osj
eajem. Ovdje emo saznati da se mogu prevariti i apsolutno mjerljivi
odoivljaji,
epoput prisjeanja na neki dogaaj ili podatak. Procesi koji lee u
pozadini prepoz
navanja ili dosjeanja rijei (u ovom primjeru) funkcioniraju po
principu "samo
neka radi". To su ad hoc sustavi, a ne nekakvi precizno ureeni sustavi
za pohra
enu podataka koji smjetaju sjeanja u pakete kako bi ih poslije povratili
ili komp
arirali. Vidjet emo gdje ti procesi pucaju tako to emo konstruirati
vrlo jednos
atavna lana sjeanja, ime emo malo osvijetliti nain rada pamenja.
Na djelu
Pokaimo kako se konstruiraju lana sjeanja na primjeru dva popisa
aa
rijei. Prvo se
zagledajte u rijei iz tablice 9-3 i na glas ih proitajte, a zatim sklopite
knj
igu i poku__________ajte ispisati sve rijei s popisa kojih se moete
uo
prisjetiti.
trik #85
Tablica 9-3. Prvo proitajte ove rijei na glas, a onda zatvorite knjigu i
izapiite sve rijei kojih se sjeate
KONAC TOKA BOL
OTRICA UBOD INJEKCIJA
OKO NAPRSTAK PRICA
IVANJE PLAST ZAVOJ
OTAR TRN PLETENJE
Uinite istu stvar sa sljedeim skupom rijei iz tablice 9-4; na glas ih
proita
ijte pa zatvorite knjigu i napiite popis
Tablica 9-4. Kao i prije, proitajte ove rijei na glasi i po sjeanju ih
iispiite
na papir
KREVET BUENJE HRKANJE
EODMOR KUNJANJE DRIJEME
BUDNA DEKA MIR
UMOR ZASPATI ZIJEVATI
SAN USNUTI POSPAN
\\ Da bi trik imao najbolji uinak, popise s rijeima kojih se mo-zete sj
ietiti ispiite prije nego nastavite s itanjem.
Ne brinite to se nekih rijei ne sjeate. Ali, da li se na popisima nalaze
rijei
a"igla" i "spavanje"? Ako da, znajte da su te dvije rijei utvare vaeg
uma: njih
nema ni na jednom popisu! To je Deese/Roediger/McDermotto-va
paradigma, skraeno
DRM1, i ona istie kako pogreivost pamenja ne zavrava s
er
nedostatkom informacija
inego ukljuuje i iste izmiljotine. Strunjaci vjeruju da nije rije o
propustima
au sustavu nego o posljedici zdravog sustava - sazdanog ba kako treba.
aIpak, treba rei da se od ispitanika s kojima se provodi ova tehnika trai
da ne p
ogaaju, a tipino je da nakon svega izjavljuju kako su zapisali
"kljuni mamac"
(mamac je ona rije za koju smo vas pitali jeste li je vidjeli, a nije se
nalaz
ila ni na jednom popisu, npr. igla) ne zato to su imali osjeaj da su je
vidjeli
nego zato to se zaista sjeaju kako su je vidjeli.
oDrugim rijeima, izjavljuju da postoji subjektivni doivljaj rijei koje
nema. Taj
je doivljaj, ini se, toliko snaan da mamac (koji uope nismo
oa
vidjeli) stvara bolje sjeanje nego stvarno napisane rijei - pri
ponovnom testi
ranju dva dana poslije!
oTa se tehnika moe upotrijebiti i za ispitivanje memorije
prepoznavanja, ali ovdje
smo kao ogledni sluaj imali dosjeanje jer je efekt tako neoekivan, a
prepozn
avanje smo ve opisali [trik #831,
Kako to radi
oJo uvijek se raspravlja o tonim uzrocima ovog fenomena. Oigledno
je da je bitna
slinost navedenih pojmova s mamcem - te su rijei pojmovi povezani
s mamcem. P
opularan je argument prema kojem su pojmovi u umu reprezentirani
erelacijskom mreo
im, u kojoj je susjedni lan najblia povezana rije: kad se neki pojam
istakne, on
prenosi aktivaciju na okolne vorove, pa su prema DRM-u istaknuti
svi susjedni
lanovi mamca, to je onda ukljuuje onoliko sigurno koliko je sigurno
da ete pot
paliti
i kuu ako zapalite vatre svuda oko nje. Dakako, to je vie
povezanih rijei,
iiskoit e vie utvara.
r~
Tu je zanimljivo da su se nedavno pojavile tvrdnje prema kojima bi
razlog tome m
ogla biti fluentnost [trik #83]. Naime, rije "igla" ste aktivno izvukli iz
sje
anja kako biste ocijenili da li vam se ini da ste je nedavno ve vidjeli,
a zbo
rg postojee aktivacije ona prodire u svijest bre nego to bi trebala.
Alternativno
igledite bi bilo da kad se jako trudite da izvuete rijei iz glave,
najaktivnije
opostaju one koje ste odabrali. Moda se ini da razlika nije velika, ali
prva verz
rija ide odozgo nadolje - neki specijalizirani sustav vri odabir - a druga
ide odo
zdo nagore.
-A. F. _I
aNajvanije je razumjeti da se bez izriite namjere ispitanika potie
unutarnja rep
rezentacija, koja se kasnije pobrka s vanjskim dogaajem. Ovaj je
fenomen utolik
eo slian, ali ne identian, pogrekama u pamenju opisanima u [triku
#84] "Pazite
ona izvore (ako moete)".
trik #85
U ivotu
aJasno je da nam se ideje mogu ubaciti u glavu kroz stranji ulaz. U umu
se mogu st
voriti misli ve i zakljuivanjem i asociranjem, a ne samo izravno.
oDRM otkriva kako moemo zaobii racionalne kanale i postii taj cilj
direktno u sa
mom pamenju, tako da iskoristimo sklonost mozga da izvlai na
rpovrinu ideje i po
ojmove uslijed izloenosti njihovim asocijatima. Ta paradigma sugerira
da rijei "i
njekcija", "naprstak" i "konac" mogu potaknuti pomisao na rije "igla"
ne uslije
d nekog logikog postignua nego zbog plesa asocijacija u mentalnim
emreama.
Ovaj trik osim toga slui i kao ogranien primjer za istinski lano
ua
sjeanje. Kao to
oje reeno u drugim trikovima [trikovi #83 i #84], dogaaj moe biti
alano poznat, il
i mu izvor moe biti pogreno prepoznat - ak do te mjere da moe
oeo
apobrkati matu i stvar
ne dogaaje iz prolosti ili sadanjosti. Sada vidimo da je u mozgu
oa
mogue proizvest
ai informacije kojih tamo uope nije bilo. K tome, istraivanja su
pokazala da se l
ajudima u dnevnik mogu unijeti potpuno lani ali plauzibilni dogaaji,
koje oni pri
hvaaju kao stvarne.23 Znamo i to da ljudi kojima je prikazan neki
vizualni priz
ori (kao to je fotografija) kasnije esto imaju sjeanja na vie stvari od
onih koje
su stvarno bile na fotografiji; ljudi popunjavaju prizor onime to im se
u njega
smisleno uklapa. Prema jednom prijedlogu, taj je fenomen posljedica
automatske a
ktivacije onoga to se s tim prizorom tipino povezuje - vrlo slino
DRM situaciji
o kojoj smo govorili. Iako smo, dakle, sugerirali da se sjeanja mogu
djelomin
o konstruirati [trik #83], ovo su primjeri u kojima su sjeanja potpuno
konstrui
rana, uz jedini uvjet da se uklapaju u scenarije i reprezentacije koje
imamo u v
lastitom ivotu.
uTono pamenje je kritino kad se na njemu temelji optuba za kazneno
djelo. Ve s
omo raspravljali o sjeanjima oevidaca [trik #83], ali tu su jo i
obnovljena (ili
upotisnuta) sjeanja sudionika, osobito kad se radi o optubama za
zlostavljanje.'
e' ak su osnovane organizacije koje istiu kako pogreke u pamenju,
kao to je popu
njavanje detalja za koje nam
itovae, tvrdnja ili prijedlog izraeni eksplicitno mogu isprovocirati
ia
ljude na neslag
anje. Ako hoete uvjeriti ljude u neto - na primjer, da je va proizvod
ea
nekako bolj
oi, pametniji ili zdraviji - moda je bolje implicirati asocijaciju a ne
ponuditi d
oirektnu tvrdnju koja se moe osporavati.
aStvorite lana sjeanja *;*
ise ini da se uklapaju u danu situaciju, ili brkanje zamiljenih i
stvarnih dogaa
oja, mogu dovesti do toga da dogaaji koje nismo doivjeli izgledaju
stvarno. Meut
aim, nedavno provedena istraivanja su dokazala da se pod utjecajem
sustava za kont
rolu koji se nalaze u eonim dijelovima mozga (dakle, sustava za
kontrolirano, n
oamjerno djelovanje) moemo navesti da zaboravimo pojedine dogaaje
- to jest, ako
odobijete popis rijei, moete si rei: "ove rijei zaboravi" i njih ete se
poslij
e t e prisjetiti.4 Uzevi to u obzir, ideja da neugodni dogaaji
eve
ev
eneizbjeno stvaraju
jakau i iva sjeanja nije nuno istinita, i ini se vjerojatnim da o
obnovljenim sje
ranjima treba suditi individualno, ovisno o sluaju i sadraju.
eGlavno obiljeje pogleda na sustav pamenja, koji su iznijele na vidjelo
znanosti
o mozgu i ponaanju, distribuirano je dovravanje obrazaca. Treba
ar
odbaciti svaki spo
men na veridiki sustav pamenja (sustav pamenja tvrdnji koje tono
odgovaraju
istinitoj stvarnosti). Mozak ne favorizira diskretnu pohranu
informacija; ne pos
atoji nikakav pranjavi ormar s arhivom DAT traka punih datoteka s
video i audio ma
terijalima i popisima injenica.
eSjeanja su u mozgu reprezentirana kao mree meusobno povezanih
obiljeja. Obiljeja
ee
koja se aktiviraju zajedno okupljaju se u koherentno, jedinstveno
svjesno sjean
eje. Nova sjeanja su nove asocijacije u istim mreama. Mehanizmi koji
pridonose st
ovaranju takve koherentnosti - svjesnom doivljaju sjeanja - vjerojatno
e se u go
adinama koje slijede nai na uzbudljivom rubu znanstvenih istraivanja.
Nadamo se
e nova dostignua neuroznanosti popratiti sve rafiniranije filozofske
pozicije p
rema koncepcijama pamenja: od psihikog putovanja kroz vrijeme
(d ivljavanja prol
ooo
oo
osti) do naina spoznavanja.
Sjeanjai se mogu konstruirati, ali pamenje zaista funkcionira, tovie
ini se daje
manje-vie optimalno za mnoge nae potrebe. Istina, ono nije veridiko
ia
- zaboravite
ana svaku analogiju s kamerama koje snimaju u naoj glavi - ali
dovoljno je vjerod
ostojno da se naa prolost odri kao uglavnom neprekinuta pripovijest,
aor
to nam omoguuj
e da se smjestimo u autobiografskom identitetu.
oto je moda ja vanije, sustav je "dovoljno dobar" da u grubim potezima
ooa
aocrta nau zbilj
u: pamenje obavlja one funkcije za koje nam je potrebno. Na primjer,
anai mehaniz
ami pamenja znae da osobito dobro pamtimo neobine pojave u naoj
okolini te se l
ako prisjeamo meusobno povezanih pojmova. To nam je u ivotu
korisno. Openito g
ovorei, dobro je to nas pojmovi "krevet" i "plahta" podsjeaju na
asociranu idej
ou "spavanja" to postaje loe jedino u umjetno stvorenim situacijama
uenja popisa
rljrt'i, k.ut u prethodnom odjeljku "N.i djelu".
trik #86
Promjenjiv kontekst stvora robusnlja sjeanja
eBiljeke
1. Roedigger, H. L., & McDermott, K. B. (1995). Creating false
memories: remembe
ring words not presented in lists. Journal of Experimental Psychology:
Learning
Memory and Cognition, 21, 803-814.
2. Loftus, E. F., & Ketcham, K. (1994). The Myth of Repressed
Memory: False Memo
ry and Allegiations of Sexual Abuse. New York: St Martins Press. Vidi
takoer ht
itp://www.fmsfonline.org/, udrugu koja vodi kampanje protiv koritenja
obnovljenih
sjeanja.
3. Schacter, D. L., Norman, K. A., & Koutstaal, W. (1998). The
cognitive neurosc
ience of constructive memory. Annual Review of Psychology, 49, 289-
318.
Dodatno literatura
Anderson, M. C, & Green, C. (2001). Suppressing unwanted
memories by executive c
ontrol. Nature, 410(6826), 366-369.
Barclay, C. R., & Wellman, H. M. (1986). Accuracies and
inaccuracies in autobiog
raphical memories. Journal of Memory and Language, 25, 93-103.
Dobra knjiga o cijeloj ovoj temi je: Schacter, D. L., Coyle, J. T.,
Fis-chbach,
G. D., Mesulam, M. M., & Sullivan, L. E. (ur.) (1995). Memory
Distortion: How Mi
nds, Brains, and Societies Reconstruct the Past. Cambridge, MA;
Harvard Universi
ty Press.
- Alex Fradera
Promjenjiv kontekst stvara robusnija sjeanja
eKad neto nauite, obino to pohranite s kontekstom. Ponekad je to
dobro, ali neka
d moe znaiti da ete se toga teko sjetiti u drukijim okolnostima.
oe
uOva situacija e veini zvuati poznato: pokuavate se prisjetiti kako se
zvao tip
okoji je napisao knjigu koju ste ne tako davno itali. Ne moete mu se
sjetiti ime
na,i ali znate da je Kanaanin koji se preselio u Sjedinjene Dr ave, pie
i o politi
ci i imao je ljubavne izlete sa slavnim osobama, Knjigu ste imali u
ruknma prije
pet godina, naslovnica je bila crvenkasta, stavili
trik #86
tri,
ste je u kutiju kad ste se selili i otad je niste vidjeli. Sjeate se kako ste
j
e itali u starom kafiu koji je meuvremenu postao videoteka. Sjeate
se nevjer
ojatno velikog dijela knjige i brda s njom povezanih informacija ... ali
nemate
pojma tko ju je napisao. I to sad?
esto ne znate unaprijed kojih ete se detalja poslije trebati prisjetiti
pa ne
znate
o to bi tono trebali upamtiti. Ne postoji otra granica izmeu
relevantnog i i
relevantnog, i ne postoje oznake na kojima bi pisalo "Ovo e biti na
ispitu". Ta
ko, umjesto da upamtimo samo ono to smo odluili nauiti ili ono za
to smo sigurni
ada e nam kasnije zatrebati, na mozak pohranjuje puno raznoraznih
detalja o kont
ekstu.
Za vas, to je samo kontekst, ali za vae pamenje kontekst nije nuno
au
precizno defin
iran kao takav. Pamenje je skup meusobno povezanih i prepletenih
reprezentacij
a [trik #87], pa je u fundamentalnom smislu kontekst jednako tako dio
pamenja k
ao to je dio pamenja i ono to elite nauiti.
Jedna posljedica toga je da vam ponovna uspostava izvornog
akonteksta pomae u pris
jeanju svega to ste izvorno nauili u tom kontekstu. Druga posljedica
je da e s
vaki konzistentni kontekst asociran s nauenim objektom postati
dijelom pamenja
za taj objekt. Ponekad je to dobro, na primjer kad se elite prisjetiti
pojedinos
ti za koje tada niste znali da e vam trebati, ili kad trebate
reproducirati nek
eu vjetinu u istim onim okolnostima u kojim ste je nauili. U drugim
sluajevima,
to moe oteati neko specifino, izolirano dosjeanje - kad ste izvan tog
oe
konteksta.
Na djelu
Evo primjera kako automatsko kodiranje konteksta utjee na uenje -
u ovom slua
ju, uenje vje__________tina (naime, i vjetine su sjeanja). To se
ee
zove efekt kontekstualne
interferencije, i ide ovako: niz vjetina je bolje uvjebavati nasuminim
ee
redoslijed
om, ali cijeli niz a ne jednu po jednu vjetinu vie puta.
ei
Tako ako, primjerice, uite japanski, pisanje svakog znaka hiragane
(jedne od tr
eiju abeceda koje se koriste u japanskom) je zasebna motorika vjetina.
Znai, hir
aganu ete bolje izvjebati ako vie puta ispiete sve njene znakove
eii
inego ako vie stoti
ina puta ispiete jedan pa drugi znak i tako dalje. Bolji nain jest
sporiji, ali
kete se poslije lake sjetiti nauenog.
trik #86
uSte-Marie i suradnici sluili su se tom tehnikom kad su djecu u drugom
razredu osn
ovne
e kole uili pisati.1 Vjebali su pisanje slova h, a i y, i nakon to su
ih ispisa
li samo 24 puta, uenici koji su pisali malo jedno, malo drugo slovo,
imali su b
olji rukopis (tj. bolje motoriko sjeanje) nego uenici koji su slova
evjebali u
eblokovima. Razlika je bila vidljiva ve idui dan. Nove ete vjetine,
dakle, tako
stjecati djelotvornije ak nakon tako kratkog vremena.
oto je je bolje, vjetine koje ste nauili na taj nain bolje se prenose na
oe
nove situ
eacije. Ako uite uvijek iznova ponavljajui istu vjetinu, nauit ete je
u kontek
estu ponavljanja a ne u kontekstu jednokratne izvedbe. Vjeba s nizom
jednokratnih
ielemenata znai da uite u vie razliitih konteksta pa e upamena
vjetina biti otr
eo
ije definirana. Budui da nije tako vrsto isprepletena s nauenim
kontekstom, n
je ete se poslije lake dosjetiti i lake ete je primijeniti na novi
kk
kontekst.
Kako to radi
aIstraivanja efekta kontekstualne interferencije veinom su se provodila
s jednost
eavnim motorikim sjeanjima - to je pamenje vjetina, kakvim se
usluite kad bacate
frizbi, onglirate ili igrate golf.
Efekt je, openito uzevi, uoen samo kod vjetina koje zahtijevaju vie
vei
znaajno razl
iitih pokreta. Tako ete, na primjer, pojavu efekta kontekstualne
interferencij
e vidjeti ako kombinirate vjebu gornjeg i donjeg udarca, ali ne i ako
evjebate donj
i udarac od tono 2,7 metara i donji udarac od tono 3,2 metra.
eVjetine u prvom p
irimjeru koriste miie u razliitim kombinacijama i u razliitim
intervalima. O sv
akom se pokretu stvara zasebno motoriko sjeanje. U drugom
primjeru, te su dvij
e vjetine zapravo tek prilagoene verzije jedne te iste vjetine prema
ee
odreenom pa
rametru.
Efekt kontekstualne interferencije funkcionira samo ako imate
stanovito iskustvo
u vjetinama koje uvjebavate. Da biste ga osjetili, morate ve unaprijed
ee
imati gru
bi okvir tog motorikog sjeanja. Na primjer, kad ste tek poeli uiti
japansku
abecedu, vjetinu koju ste uvjebavali jo niste ni posjedovali - svaki ste
eeo
znak crtal
oi vrlo odmjereno (i loe!), svaki put razliito. Kasnije, kad nauite grubi
okvir
toga znaka i ponete ga pisati automatski, napredak u izvoenju te
evjetine postat
e otvoren za efekt kontekstualnog izvoenja.
trik #86
Jedan mogui razlog za pojavu efekta kontekstualnog izvoenja je to
to naizmjeni
no vjebanje razliitih vjetina zahtijeva koncentraciju. Sigurno stoji da
ee
je kombin
irano vjebanje manje dosadno, i obino lake pamtimo ono to nam je
ek
manje dosadno. Al
ai to objanjenje samo stavlja premisu na mjesto zakljuka:
naizmjenino uenje je
bolje
a zato to spreava dosadu, ali zato nam monotonija stvara
odosadu? Moda je dosad
a mehanizam kojim nas nas mozak tjera da mu damo dovoljno
raznolike podatke za o
ptimalno uenje!
Ali glavni razlog za taj efekt je to to uenje nasuminim redoslijedom
slabi norm
alnu tendenciju mozga da uz glavni objekt pamenja kodira i kontekst.
To je naj
ee dobro - recimo, kad se hoete sjetiti gdje ste prvi put uli neku
pjesmu, ili
tko je napisao knjigu koju ste neko proitali - ali nam ponekad smeta
da stvor
oimo otre granice meu svojim sjeanjima, i smanjuje nam sposobnost
da ih se dosje
timo i iskoristimo u razliitim situacijama.
eBiljeko
1. Ste-Marie, D. M., Taylor, G., & Cumming, J. "The Effects of
Contextual Interf
erence on Handwriting Skill Acquisition", (http://www.health.
uoltawa.ca/hkgrad/
rnllab/cieffe.htrnl).
Dodatna literatura
Magill, R. A., & Hall, K. G. (1990). A review of the contextual
interference eff
ect in motor skill acquisition. Human Movement Science, 9, 241-289.
Ste-Marie, D. M., Clark, S. E., Findlay, L. C, & Latimer, A. E.
(2004). High lev
els of contextual learning interferences enhance handwriting skill
acquisition.
Journal of Motor Behaviour, 36, 1,115-126.
Wright, D. L., Black, C. B., Immink, M. A., Brueckner, S., 8t
Magnu-son, C. (200
4). Long-term motor programming improvements occur via
concatenation of movement
sequences during random but not during blocked trials. Journal of
Motor Behavio
ur, 36,1, 39-50.
y2J^^H Poboljajte si pamenje pomou konteksta
yj
trik #87
jPoboljajte si pamenje pomou konteksta
aNaa sjeanja nisu pohranjena diskretno, kao predmeti u kartoteci; ona
su ispreple
tena s drugim sjeanjima. To objanjava zato lica lako pamtite a imena
aa
aslabo, zato t
rebate posjetiti rodno mjesto ako se elite prisjetiti kolskih dana, a
moda ak i zat
oa
o sanjate.
Ljudsko pamenje nije organizirano poput kartoteke ili vrstog diska u
kompjuter
u. U tim sustavima za pohranu, svaki podatak se uredno in-deksira i
pohranjuje t
ako da ne utjee na druge. Stavke u memoriji kompjutera ne utjeu na
obradu sve
dok se eksplicitno ne uitaju, a da biste ih uitali morate pogledati u
indeks k
ako biste saznali gdje su. Ako ne znate gdje su ili ne znate pod kojom
biste ih
aoznakom potraili, nemate sree - ostaje vam jedino gruba sila
apretraivanja svake p
aojedine stavke. Isto vrijedi i za pronalaenje meusobno povezanih
podataka - to m
oete izvesti ili nekom vrstom sustava indeksiranja ili vam opet
preostaje pretrag
a naslijepo. Takav sustav o sadraju ne zna nita.
ri
oLjudsko se pamenje, meutim, jo po neem razlikuje od kartoteke ili
memorije kom
pjutera. Fundamentalna razlika je: ljudska sjeanja se pohranjuju kao
promjene u
vezama meu istim onim neuronima koji obavljaju obradu.
Znai, ne postoje pasivne lokacije za pohranu: razlika izmeu obrade i
pohrane,
atemelj konvencionalne arhitekture kompjutera,1 ne postoji. Naa
sjeanja na razli
ite stvari pohranjuju iste one jedinice koje su odgovorne i za njihovu
obradu. K
aad gledate neko lice, va mozak ne treba ii u potragu za informacijom
jeste li ga
ve negdje vidjeli, i ne treba pohraniti ni indeksirati to lice radi
kasnijeg p
arepoznavanja. Ovisno o lakoi s kojom su nae neuronske jedinice
obradile to lice,
oono dobiva oznaku po kojoj se moe izraunati poznatost [trik #83]. A
kad jednom
vidite neko lice, neuroni koji reagiraju na upravo tu kombinaciju
obiljeja lake e
ek
reagirati zajedniki, to je zapravo klju za njegovo kasnije
prepoznavanje.
Trebalo bi biti jasno zato je lake prepoznati lice nego prisjetiti se
ak
imena. Kad p
arepoznaje lice, va mozak dobiva neki ulazni podatak (lice) i znat e je
li mu poz
nato ve po tome koliko se lako koaktiviraju neuroni koji
reprezentiraju to lice
. (Ako se svi neuroni koji reprezentiraju neko lice lako zajedniki
aktiviraju,
to znai da su se ve prije z.ijednirki aktivirali. To jest, to ste lite vei'
ne
gdje vidjeli.) Pa biste se pi isjel ili imen.i, nmiate prepoznati
trll
lice u nadi da e asocijacija s onom rijeju (imenom) koju ste uli kad
ste se p
arvi put susreli s tim licem biti dovoljno snana da omogui aktivaciju.
To su razl
iiti procesi (dosjeanje, odnosno prepoznavanje) u razliitim
modalitetima (sli
ka, e odnosno rije); nije ni udo to nam je to tee.
Naravno, da je ljudsko pamenje organizirano poput memorije
kompjutera, prepozna
vanje lica bi bio zadatak ekvivalentan dosjeanju imena. U oba sluaja
ulazni bi
se podatak (lice druge osobe) usporeivao sa svime to ste pohranili.
Ako je to l
ice pohranjeno, na konju ste - prepoznali ste ga. A informacije koje
uitavate d
a biste ga prepoznali bile bi automatski povezane s imenom, pa bi
prepoznavanje
imena bilo jednako lako kao prepoznavanje lica. Druga strana medalje
aje, naalost,
eta da bi prepoznavanje lica bilo jednako teko kao prepoznavanje
imena.
-T. S. _J
aDruga vana posljedica te fundamentalne razlike je to to su sjeanja
distribuirana
na mnogo neurona, koji svi sudjeluju i u pohrani mnogih drugih
sjeanja. To zna
i da sjeanja nisu pohranjena neovisno jedno od drugoga; znai,
mogue su interf
erencije meu onim to tek uimo i onime to ve znamo (i naravno,
ono to ve znamo u
tjee na ono to ete upamtiti od novog materijala).
Na djelu
eKad neto zaboravimo, nije rije jednostavno o tome da ta informacija
nekako ispad
ane iz naeg mozga, kao da se ormar sa spisima prevrnuo. U nama,
naime, ostaju trag
eovi svih zaboravljenih informacija. Zbog toga je neto ponovo nauiti
klake nego ui
ti prvi put. A budui da su sjeanja na temeljnoj razini meusobno
isprepletena,
dosjeanje ili ponovno uenje neega na povrinu izdie i s tim
ri
povezana sjeanja.
aJedan od naina da se to pokae je ponovo nauiti neki skup znanja
koja ste neko
nauili a onda ste ih zaboravili. Efekt ponovnog uenja trebao bi se
prenijeti n
a druga sjeanja iz istog skupa,2 to povoljno djeluje i na povezana
sjeanja, a n
e samo na ona koja ste namjeravali ponovno nauiti.
Vokabular
o stranog jezika je dobar primjer neega to moete nauiti i
upotrebljavali
, a onda zaboraviti. Ja sam, recimo, zaboravio francuski a ucio saiu K-
i m Akoll
Da bih demonstrirao kako prepleteno*! sjeanja siva
trik #87
ra efekt transfera, izveo sam sljedei eksperiment: uzeo sam popis od
20 estih
glagola i testirao sam koliko njih znam na francuskom. Pokazalo se da
se sjeam
prijevoda za 8 rijei. Onda sam pogledao u rjenik da vidim kako na
francuskom g
lasi ostalih 12 rijei. To je, dakle, bila faza ponovnog uenja. Da sam
ehtio neto
opodrobnije, bio bih ponovio jo pokoju imenicu ili prilog, ali nisam.
Zatim sam s
e testirao na 20 estih pridjeva. Ovaj put sam uspio navesti 13
francuskih rije
ii. Nakon samo nekoliko minuta razmiljanja o francuskom, jezik mi se
poeo vraati
i- bio sam vie nego 50% bolji na drugom skupu rijei, iako sam na
njima radio jed
nako malo kao i na prvom. Prisjeanje jednog skupa unutar mog
francuskog voka-bu
lara ojaalo je asocijacije pa sam ih se sjeao sve vie i vie.
ii
Kako to radi
Osnovna valuta pamenja su, moglo bi se rei, asocijacije a ne estice.
To je te
melj ustroja itavog sustava. To znai da se sadraju moe pristupiti
ro
pomou bilo e
ga to je s njime povezano, a ne samo pomou jedinstvene, proizvoljno
zadane oznak
re. Ljudskom pamenju se pristupa prema sadraju. Memoriji
kompjutera se, naprotiv,
omoe pristupiti jedino putem proizvoljnih oznaka, koje birate pri
pohrani (imena
datoteka su takve oznake). Razlog zbog kojeg je Google tako
popularan je to to na
m za Internet nudi memoriju kojoj se pristupa prema sadraju. Moete
ro
upisati prakti
ki rbilo to to vam padne na pamet o sadraju neke web-stranice i ona
e se pojaviti m
edu rezultatima pretraivanja. Velik dio znaenja u naim sjeanjima se,
aa
opet slino
Internetu, nalazi u vezama i asocijacijama, koje se mijenjaju i
rekombiniraju n
reovisno o sadraju.
oU jednom slavnom psiholokom eksperimentu, ronioci su uili rijei s
popisa ili na
molu ili pod morem, a o nauenom ih se opet ispitivalo ili na molu ili
pod more
m.3 Najbolji rezultat na testu su imali oni ronioci koji su ispitani u
istoj sit
uaciji u kojoj su uili (tj. oni koji su i uili pod morem i koji su
testirani p
od morem, odnosno oni koji su i uili na molu i koji su testirani na
molu). Najs
labije rezultate imali su oni koji su promijenili kontekst testiranja u
odnosu n
a kontekst uenja. To demonstrira pojavu automatskog kodiranja
konteksta skupa s
a sjeanjima [trik #86] i djelomino opravdava jedan savjet koji sam
dobio kao s
itudent: ako si uio pijan, napij se kad izlazi na ispit. (Lako mogue da
je to is
otina, ali vjerojatno je jo bolje uope se ne napijati.) Sposobnost da se u
izvorn
oj situaciji bolje sjeamo jedna je od posljedica toga to se kontekst
automatski
p.imti.
Ojaajte se mislima
oJo jedna posljedica je efekt transfera, kako smo pokazali u
prethodnom odjeljku "
Na djelu": sjeanja se prepliu s drugim sjeanjima istog tipa te i sama
tvore n
veku vrstu konteksta. Prisjetivl se jednog skupa znanja dobit ete pravi
kontekst
kpa e s njime povezana sjeanja lake uslijediti.
Potreba da se puno razliitih sjeanja preplete u vezama medu
oneuronima moda je j
edna
a od funkcija sna. Od ivotne je vanosti pohraniti nova sjeanja u
eiste mree asoc
ijacija u kojima su i stara sjeanja, inae se ne bismo mogli kretati
meu njima
a. Istodobno, vano je i ne izbrisati stara sjeanja i na njihovo mjesto
unijeti no
va. Postoje dokazi da potreba za tim procesom, zvanim interpolacija,
aobjanjava ne
ka obiljeja naih sustava za pamenje, te da se taj proces odvija dok
ea
sanjamo.4
eBiljeke
1. Von Neumannova arhitektura odvaja obradu od podataka (http://
en.wikipedia.or
g/wiki/Von_Neumann_architecture).
2. Stone, J. V, Hunkin, N. M., & Hornby, A. (2001). Predicting
spontaneous recov
ery of memory. Nature, 414, 167-168.
3. Godden, D., & Baddeley, A. (1975). Context-dependent memory in
two natural en
vironments: On land and underwater. British Journal of Psychology,
66(3), 325-33
1.
4. McClelland, J. L., McNaughton, B. L., & O'Reilly, R. C. (1995).
Why there are
complementary learning systems in the hippocampus and neocortex:
Insights from
the success and failures of connectionist models of learning and
memory. Psychol
ogical Review, 102, 419-457.
'trik #88
Ojaajte se mislima
Snagu i vjetinu moete stei ve i samo matom, to pokazuje da
eoa
kontrola nad udovima ne
istaje na pukoj veliini miia.
Nain na koji mozak upravlja vaim miiima neete ni opaziti sve dok
ai
eneto ne poe po
zlu. Kad bez razloga ispustite tanjur, kad vam starost ili bolest oduzmu
sposob
inost da po volji upravljate miiima, kad vam noge nee prestati
drhtati (iako je
ato vjerojatno najmanje korisna stvar koju mogu raditi u vaoj situaciji),
tada et
e opaziti i procijep izmeu onoga to vi elite i onoga Jto miii rade.
Obino se koord
inacija pokreta tijela
ik 88
Ojaajte se mislima
eizvodi tako glatko i (naizgled) trenutano da je teko doista povjerovati
da meu
tim procesima postoje razmaci. Podignite jedan prst preda se, na
razinu lica. Po
zorno ga gledajte. A onda ... tri, etiri, sad ... svinite ga. arolija. Kako
se
to dogodilo? Nemogue je istinski introspektivno znati to se dogaa u
sustavima
aza kontrolu: ini se da je nae tijelo posljednji krik nevidljive
tehnologije.
oAli to ne znai da veoma sloen sustav kontrole nije ne djelu. On mora
obiti sloen z
bog raspona poslova koje obavlja i brzine kojom ih obavlja.
Standardna vizualno-
amotorika povratna sprega (kanjenje izmeu djelovanja i dobivanje
vizualnih infor
macija prema kojima se djelovanje korigira) je 100-200 milisekundi,1
pa se velik
dio te kontrole mora izvesti bez izravnog navoenja pomou osjetila.
Pokret mor
aju kontrolirati, barem djelomino, procesi koji ne zahtijevaju
trenutane povra
tne informacije iz osjetila.
r~~
Opet taj broj: 100-200 milisekundi! Pojavljuje se u cijeloj knjizi i
mislim da j
e to moda sr stvari; taj najei interval u kojem dolazi do svjesnog
ore
odoivljaja [trik
#27] moda je ovoliki zbog neizvjesnosti stvorene kanjenjem izmeu
oa
osjeta i reakci
aja. To je, dakle, razmak u kojem je na mozak razvio sposobnost
predvianja ishoda
anaeg djelovanja pomou simulacije.
-T. S. _l
Meutim, pokreti su esto tako brzi da nemamo dojam o izravnoj
eumijeanosti povrat
ne sprege. Ipak, esto imamo osjeaj da aljemo znak za pokret ruci da
uisprui prst
ili uhvati loptu. Kako onda pokazati da se to zaista dogaa? Jedan
nain bi bio
pozabaviti se samim kontrolnim sustavom i vidjeti kako to utjee na
pokrete koje
izvodimo. Ako ti sustavi stvarno postoje, onda bismo ih mogli
eizvjebati, a da is
tovremeno ne uvjebavamo i miie, a rezultati bi nam se svejedno
ei
jtrebali poboljati.
Na djelu
Ve i matom moete izvjebati motorike signale iz svog mozga tako da
aoe
rbudete jai, bri
i vjetiji. Za ovaj primjer potrebna su tri mjeseca rada, pa ete moda
eo
radije uti
rezultate provedenog eksperimenta umjesto da ga izvodite sami.
Preuzeli smo ih
aistraivanja koje je vodio Vinolli Ranga
anathan,J a predstavljalo je nastavak istraivanja koje je dvanaest godina
prije iz
veo Guang Yue s Odjela za biomedicinska istraivanja pri Istraivakom
aa
institutu Ler
ner/
aei U istraivanju su dobrovoljci na dva razliita naina vjebali miie
odgovorne za gur
anjeo malim prstom u stranu. (Da vidite to su radili, poloite dlan na
stol, sa skup
eljenim prstima, i zamislite da gurate neku teinu prema van tako to
miete mali prs
et u stranu.) Vjebali su dvanaest tjedana po pet minuta dnevno, pet
dana u tjednu.
iDio ispitanika je stvarno kontrahirao mii, a ostalima je reeno da
samo zamisle
da to ine.
Nakon dvanaest tjedana Ranganathan je izmjerio silu koju su ispitanici
mogli pro
eizvesti malim prstom. Obje skupine su ojaale; oni koji su vjebajui
zaista i kon
trahirali miie popravili su se 53%, a oni koji su zamiljali da to ine
ii
popravili
su se 35%. Razlika nije velika, osobito ako se uzme u obzir da je
evjerojatno tee
evjebati samo u mislima.
Kako to radi
aRanganathanovo istraivanje provodilo se na malom prstu jer se on
inae rijetko ko
risti pa su se promjene snage bolje vidjele nego da se ispitivao neki od
primarn
o koritenih miia, poput miia ruku ili nogu.
iii
ao \ U istom istraivanju Ranganathana i suradnika, jo jedna
skupina ispitanika je pokazala poveanje snage jednog vanijeg miia -
ai
fleksora lak
eta - vjebajui samo u mislima.
Osim sile koju moe proizvesti prst prije i poslije vjebanja, istraivai
oea
su, EEG-om
[trik #2] i drugim tehnikama, mjerili i kontrolne signale koje mozak
ialje mi iima.
Zakljuili su da je glavni razlog za poveanje sile poveanje snage
signala koj
ii teku iz motorikih podruja mozga do miia, a ne poveanje veliine
i snage sam
iog miia.
To se slae s drugim nalazima, meu njima i onim da kad vjebamo
ae
imiie na jednoj stra
ini tijela jaamo i odgovarajue miie na drugoj strani.
Mogue je da je najvaniji dio svakog poetnog poboljanja kontrole
aj
imiia stvaranje i
spravnog signala, a ne vjebanje miia. To pak pokazuje da je efekt
ei
kontekstualne i
enterferencije - dakle, da je bolje uiti neku vjetinu n.isiuuinim
redoslijedom [
etrik #86] - na djelu i kod mentalne vjebe.4
Ik 88
Ojaajte se mislima
Tri vrste motorike kontrole
Postoje tri klase kontrolnog sustava koje se koriste za upravljanje pri
samom iz
voenju pokreta, a koriste se u situacijama od toga da trebate jae
pomaknuti ru
ku da uhvatite loptu pri jakom vjetru do promjena naina hoda kad
stupite na bro
d.
Povratna sprega
Svi e ivani sustavi ukljuuju neto uma [trik #33], pa ak i ako ste
ispravno planira
ali pokret (dobro ste proraunali silu koju trebate primijeniti itd.), va
mozak tr
reba provjeriti da li se sve odvija kako treba i izvriti potrebne
korekcije. Ako h
oete uhvatiti loptu i shvatite da vam je ruka na krivom mjestu, dok se
pomiete
prema lopti ubrzavate pokret tako da vam se ruka na vrijeme nae na
pravom mjes
etu. Dodatna komplikacija je uenje pokreta uvjebavanjem, kad tono
znate to elite i
zvesti
e (na primjer, onglirati s tri loptice) ali morate uvjebavati
pokrete, kako b
uiste se popravljali sa svakim sljedeim pokuajem.
Predvianje
eSustav povratne sprege, detekcija pogreaka i njihovo kompenziranje,
omoe djelovati
i izolirano. Sustavi predvianja (eng. feedforward), naprotiv, koriste
informaci
je iz komponente koja moe napraviti greku kako bi preduhitrili pojavu
oe
egreke. Ta kom
ponenta
e alje informacije o svemu to predstavlja moguu tekou kako
bi je se prevlad
alo. Na primjer, vesti-bularno-okularni refleks [trik #30] prevodi
brzinu kretan
ja glave u kom-penzirajue pokrete oka. Pokreti glave dovode do
iskrivljenja vid
a a takav mehanizam predvianja uoava pomake glave i potie
pokrete kojima se p
ionitava zamuivanje vida prije nego se ono uope pojavi.
Modeliranje na osnovi predvianja
Neke pokrete treba korigirati za vrijeme izvravanja bre nego to bi to
rr
bilo mogue j
ednostavnom povratnom spregom. Jedan od naina da se to uini je
predvidjeti ui
inak do kojeg e dovesti signal iz mozga prema miiima (ovo je
opisano u [triku #6
5] "Z to ne moete pokakljati sami sebe"). To se predvianje onda moe
aoooa
aooo
iskoristiti kao
rpseudo-povra-tna sprega kako bi se pokreti kontrolirali bre nego to bi
to bilo mo
gue pravom osjetnom povratnom spregom. Udarai u bejzbolu zbog
modeliranja na o
snovi predvianja uspijevaju pogoditi lopticu koja im se pribliava bre
ir
nego to su u
stanju podnijeti njihovi osjetni sustavi. Ovaj sustav ima i neke
prednosti pred
povratnom spregom zbog tekoa koje nastaju pri kanjenju povratnog
ea
asignala. Zakanje
nje povratnog signa
Ojaajte se mislima
ola zapravo znai da on reagira na situaciju koja ve pripada prolosti, i
u kojoj
eje pogr
o eka vea nego to u stvari jest, pa korekcija moe biti prevelika.
Udarac bi p
rebacio lopticu ili bi dolo do oscilacija oko ispravnog poloaja umjesto
oo
iteracija
kojima mu se sve vise pribliava (dodue, to moe kompenzirati faktor
iuo
amortizacije - a
automatskog slabljenja zakanjelog povratnog signala).
oMotorika kontrola je, dakle, sloenija nego to isprva izgleda.
Stvaranje pokreta m
iia nije tako jednostavno da bi se moglo svesti na slanje signala
"pokret" ili "
stoj", a da balistika (ispali, pusti) obavi ostatak posla. Pokretima se
mora upr
avljati dok se izvode, a koji e od ova tri upravljaka mehanizma s
popisa biti
najbolji, ovisi o znaajkama sustava: to jest, koliko je potrebno
vremena da inf
rormacije izvre utjecaj na djelovanje.
U ivotu
Uvjebati se moe snaga, ali i koordinacija. Svojedobno sam trenirao s
eo
jednim vrlo i
skusnim uiteljem juda, koji mi je rekao da je sat vremena u kojem
prolazim kroz
dtehnike duda u mislima jednako vrijedan kao sat vremena pravog
treninga. Tada sa
am bio skeptian prema tome, ali ini se da istraivanja potvruju
njegov savjet. N
ea primjer, vjebanje neke pija-nistike sekvence u mislima dovodi do
sline razine
poboljanja (i slinog jaanja signala u modanoj kori) kao i pravo
jo
evjebanje.5
Znai, ako ne stignete na trening, ostavite si neto vremena za vjebu u
ee
mislima. Ne
ete izgubiti na kilai, ali ete si poboljati koordinaciju.
aj
e8/7/eke
1. Jordan, M. I. (1996). Computational aspects of motor control and
motor learni
ng. U H. Heuer & S. W. Keele (ur.), Handbook of Perception and
Action. New York:
Academic Press.
2. Ranganathan, V. K., Siemionow, V., Liu, J Z., Saghal, V, & Yue, G.
H. (2004).
From mental power to muscle power - gaining strength by using your
mind. Neurop
sychologia, 42, 944-956.
3. Yue, G. H., & Cole, K. J. (1992). Strength increases from the motor
program:
Comparison of training with maximal voluntary and imagines must le
contractions.
Journal of Neurophysiology, 67, 1114-1123
ik 89
Pronaite put kroz sjeanja
4. Gabriele, T. E., Hall, C. R., & Lee, T. O, (1989). Cognition in motor
learnin
g: Imagery effects on contextual interference. Human Movement
Science, 8, 227-24
5.
5. Pascual-Leone, A. et al. (1995). Modulation of muscle responses
evoked by tra
nscranial magnetic stimulation during the acquisition of new fine
motor skills.
Journal of Neurophysiology, 74(3), 1037-1045.
"trik #89
aOvaj trik s pamenjem star 2500 godina pokazuje kako se naa sjeanja
na dogaaje
azasnivaju na naoj sposobnosti da upamtimo put do nekog mjesta.
Sjetiti se gdje se nalazite i to se trenutno dogaa je (kako biste i
oekivali) i
atekako vano. ini se da se orijentacija u prostoru oslanja na ista
podruja u moz
gu koja se koriste i za pamenje onoga to vam se dogodilo. Ona su
evoluirala kako
bi ivotinjama pomogla da pronau pravi put, ali nama danas
omoguuju da sauvamo
epizode
a iz vlastitog ivota koje ine nau osobnu povijest.
Demonstracija koju emo koristiti je slavni trik s pamenjem popisa
nepovezanih
ostavki, s dodatnom prednou to ih pamtimo po redu. Trik se zove
ometoda poloaja i sa
stoji se od pamenja stavki prema njihovom mjestu na nekoj trasi.
Jednostavno uz
mite popis stvari koje trebate upamtiti i razmjestite svaku po nekom
poznatom pu
etu, tako da zamislite da se svaka stavka (ili neto to vas podsjea na
nju) nalazi
na pojedinom kljunom mjestu trase.
Na djelu
to mislite, koliko biste se rijei mogli sjetiti da vam daju neki
proizvoljni pop
is i po desetak sekundi vremena da upamtite svaku rije? Znajui da
mi pamenje
nije bog zna kakvo, mislio sam da bih mogao zapamtiti oko deset
rijei. Stoga sa
m odluio pomou metode lokusa upamtiti 20 rijei, dakle dvostruko.
Nisam htio s
kastavljati vlastiti popis jer bi mi ga onda bilo lake upamtiti, pa sam
uzeo 20 na
ejeih rijei iz pjesama kantaut ora
oToma Waitsa, dostupnih ljubaznou izvrsnog Tom Waits Supplementa
(http://www.keeslau.com/TomWaifsSupplement/Lyncs/common. htm).
Popis je u tablic
i 9-5.
Tablica 9-5. Za svaku rije zamislite po jedan predmet na poznatom
eputu. Vjebajte
etiri minute i ispitajte se.
1. NO 8. DOM 15. PIE
I2. VRIJEME 9. KIA 16. ULICA
3. LJUBAV 10. SRCE 17. KRV
4. DAN 11. SMRT 18. CRVENA
5. OKO 12. PAS 19. KOSA
6. SAN 13. BLUE(S) 20. CURA
7. MJESEC 14. CESTA
Moda mislite da je 20 rijei moda previe lako; slobodno si zadajte
ooi
dulji popis ili
si skratite vrijeme, ako imate takvih elja. Ali 20 rijei u 4 minute meni
se ini
lo dovoljno zastraujue. Poevi s rijeju "no" (spominje se 131 put u
av
cijeloj Wai
tsovoj diskografiji) pa sve do rijei "cura" (spominje se 40 puta),
izamiljao sam
ekako neto radim u svakoj etapi svog putovanja od dnevne sobe moje
kue, u kojoj s
ijedim, do najblie stanice podzemne.
oDok sam proao taj put u mislima imajui u vidu stavke posijane uz put
("ljubavno"
pismo na pragu, "pie" u kafiu na uglu i tako dalje) i pazei da ih
upamtim, p
role su mi etiri minute pa sam izvadio biljenicu, izvadio olovku i
oe
pripremio se d
ia popiem rijei kojih se sjeam.
U takvim situacijama mozak mi se obino isprazni im mi stvar koju
sam trebao za
ipamtiti vie nije na vidiku. Meutim, bilo je impresivno kako sam se
pomou metode
lokusa brzo i lako dosjetio svih rijei. (Da, da, znam, ja bih morao
znati da o
na funkcionira, ali svejedno mi je uspjelo impresionirati samog sebe.)
Pogodio s
am svaku rije, i samo dvije nisu bile po redu.
Pokuajte sami. Ne moraju to biti ba ove rijei. Mogu biti stvari, ljudi,
ua
brojevi -
bilo to. To je jedan od trikova pomou kojih profesionalni izvoai
pamte popise
sa stotinama, pa i tisuama stavki.
Kako to radi
aNekoliko je razloga zbog kojih ova metoda pomae pri pamenju, ali
glavni je pripi
osivanje stvari poloajima u prostoru.
r~
iOva tehnika pamenja iskoritava i jednu pojavu koja je svojstvena
dual-noj strukt
auri snalaenja u prostoru: orijentir i trasa se meusobno definiraju, ali
postoje
i same po sebi. Trasa vam omoguuje ulanavanje s jedne na drugu
stavku (ili ori
jentir). Budui da orijentiri postoje neovisno o trasi, ak i ako se ne
omoete sje
titi to se nalazi na odreenoj lokaciji, ne morate prestati putovati ka
sljedeoj
lokaciji, odnosno sljedeoj stavci.
-T. S. _J
Znamo da ljudski mozak ima specijalizirane mehanizme posveene
pamenju orijenti
(ra na putu,1 i da su (to je zanimljivo) to i njemu susjedna podruja
ljudima i dr
ugim o ivotinjama daju osjeaj poloaja u prostoru.2 Snimke mozga
ljudi koji pronalaz
ie putove u virtualnom okoliu pokazale su da ak i kad ne
eprepoznajemo neto kao ori
ajentir, on svejedno potie reakciju u tom specijaliziranom dijelu naeg
mozga.
Za taj se dio mozga, hipokampus i okolne jezgre, zna da su apsolutno
kljuni pri
pohrani sjeanja na dogaaje. Tu vrstu pamenja psiholozi zovu
epizodiko pame
nje, kako bi ga se razlikovalo od pamenja injenica ili naina na koji
ese neto r
oadi. Ljudi s oteenim hipokampusom (kao to je junak u filmu
Memento (http://www.im
db.com/title/tt0209144), na primjer) nisu u stanju pohraniti nova
epizodika pam
enja, ali i dalje pamte epizode pohranjene prije ozljede i mogu nauiti
nove i
enjenice (uz puno truda) i vjetine.
Znamo, dakle, daje isti dio mozga, hipokampus, istodobno kljuan za
ebiljeenje dog
aaaja i da nam pomae shvatiti gdje se nalazimo u prostoru. Nedavno
su objavljeni
dokazi3 da je prva funkcija evoluirala iz druge. Otkriveno je da
oekivanja i na
mjere ivotinje utjeu na nain na koji hipokampus kodira pamenje
lokacija unutar
hipokampusa. Kodiranjem konteksta za prostorni smjetaj moda su
eo
opoloeni temelji za
kodiranje konteksta u vremenu i za druge oblike pamenja. Otud se
omoda razvilo pa
menje dogaaja, ta sposobnost mentalnog putovanja u vremenu koje
tvori ono to ve
inom smatramo svojim sjeanjima.
U ivotu
Takvu obradu specifinu za rad s orijentirima vidite na djelu kad
nekoga upuuje
te kamo da ide, odnosno kad slijedite neije upute. Ako slijedite upute
i proet
e pokraj nekog oitog orijentira, a upute ga ne navode, znate da ste
negdje pogr
ijeili. Tu su zanimljivi i dokazi proizali iz snimki mozga, koji
ea
rpodravaju opepozn
uatu injenicu da se mukarci i ene drukije snalaze u prostoru; ene se
iobino vie osl
uanjaju na same orijentire, dok se mukarci obino oslanjaju na
apsolutne pozicije
u prostoru (geometriju situacije) u kombinaciji s orijentirima.4
Informacijski a
rhitekt Christina Wodtke primijetila je da je "na webu svatko ena", jer
tamo nema
konzistentne prostorne geometrije; svi smo prisiljeni oslanjati se samo
na orij
entire.5
eBiljeke
1. Janzen, G., & van Turennout, M. (2004). Selective neural
representation of ob
jects relevant for navigation. Nature Neuroscience, 7, 673-677.
2. Burgess, N., Maguire, E. A., & O'Keefe, J. (2002). The human
hippocampus and
spatial and episodic memory. Neuron, 35, 625-641.
3. Ferbinteanu, J., & Shapiro, M. L. (2003). Prospective and
retrospective memor
y coding in the hippocampus. Neuron, 40, 1227-1239. O tom lanku
raspravlja se u
Jeffery, K. J. (2004). Rememberance of future past. Trends in
Cognitive Science
s, 8,197-199.
4. Gron, G., Wunderlich, A. P., Spitzer, M., Tomczak, R., & Riepe, M.
W. (2000).
Brain activation during human navigation: Gender-different neural
networks as s
ubstrate of performance. Nature Neuroscience, 3, 404-408.
5. Wodtke, C. (2002). Information Architecture: Blueprints for the
Web. Pearson.
(Ta se primjedba nalazi u poglavlju dostupnom na adresi
http://eleganthack.com/
bluepnnt/sample.php.)
oDoivite izvantjelesno Iskustvo
trik
oDoivite izvantjelesno iskustvo
#90
oSvijet obino doivljavamo u prvom licu, ali u nekim situacijama
omoemo vidjeti sami
osebe iz perspektive vanjskog promatraa. Ti izvantjelesni doivljaji
omoda imaju i
neuralnu osnovu.
oNavikli smo doivljavati svijet iz perspektive prvog lica, gledajui
oima prema v
ian dok nam je tijelo u sreditu svijesti. To se ponekad naziva kar-
tezijanski teat
ar.
oNeki ljudi, meutim, tvrde da su doivjeli izvantjelesna iskustva, u
kojima im je
svijest naizgled odvojena od tijela, ponekad do te mjere da osjeaju
kao da odoz
go gledaju sami sebe iz perspektive treeg lica, umjesto iz sebe prema
van, iz p
rvog lica. Takve izjave ne susreemo esto, ali mnogi ljudi mogu
odoivjeti sline
oizvantjelesne fenomene u obliku sjeanja na prole dogaaje.
aIstraivanja su, nadalj
oe, identificirala neka specifina podruja mozga koja su moda
ukljuena u stvaran
je te egocentrine perspektive te se saznalo da neuobiajena aktivnost
tih podru
oja moe inducirati izvantjelesno iskustvo.
Na djelu
Sjetite se kad ste zadnji put leali i neto itali: moda na ljetovanju na
eeo
aplai, ili u
oblinjem parku, ili jednostavno na kauu kod kue. Pokuajte tu sliku
iu
fiksirati u
umu.
aUoite gdje se sada nalazi vae "unutarnje oko". Gledate li sami sebe s
nekog vanj
iskog gledita - otprilike onako kako bi vas vidio netko tko prolazi
pokraj vas - i
li se sjeate sebe kako gledate kroz vlastite oi, onako kako upravo
itate ovu
knjigu?
Scena poput ove veina ljudi se sjea iz neke naizgled bestjelesne
perspektive t
reeg lica, iako su ono ega se sjeaju doivjeli s gledita prvog lica.
oi
Kako to radi
Prvo istraivanje koje je detaljno istraivalo ovaj efekt objavili su Nigro
aa
i Neisse
r 1983. godine.1 Oni su povezali vjerojatnost dosjeanja neega kao
slike u prvo
m, odnosno treem licu s emocijama te su otkrili da e
Doivite izvantjelesno iskustvo H9_____
oH
asjeanje vjerojatnije biti u prvom licu ako zatrae od osobe da se
usredotoi na s
avoje tadanje osjeaje. Primjer u prethodnom odjeljku "Na djelu"
govorio je o situ
aciji i bio je uglavnom emocionalno neutralan, pa je u veine ljudi
vjerojatno s
tvorio sjeanje u treem licu.
Iako je takav doivljaj est kad se prisjeamo prolosti, veina ljudi
oo
nema izvantje
lesne doivljaje u sadanjosti. Ljude koji su se susreli s izvantjelesnim
oa
iskustvima
ponekad se sumnjii da imaju prebujnu matu ili za neto gore, ali takva
ae
iskustva s
u poznat fenomen kod odreenih tipova epilepsije i sa specifinim
oblicima ozlje
da mozga. To ne znai da ljudi koji imaju iskustvo izvantjelesnih
ustanja nuno ima
oju epilepsiju ili oteenje mozga. Dapae, takva stanja sugeriraju da
normalni, al
i obino prikriveni aspekti modanih funkcija moda sudjeluju u
oo
ostvaranju takvih doiv
ljaja.
aJedno istraivanje Blankea i suradnika2 provedeno je na petero
oneurolokih pacijenat
a koji su esto imali izvantjelesna iskustva. Jednom je kirurg uspio
pouzdano in
oducirati ao takav doivljaj tako to je elektrino podraio modanu koru
pacijentice za vri
jeme operacije mozga. Kad je kirurg stimulirao temporo-parijetaini
spoj, spoj sl
ejepoonog i tjemenog renja [trik #8], pacijentica je izjavila da je
trenutano do
obila osjeaj kako lebdi blizu stropa i doivljava operacijsku salu kao
daje vidi o
edozgo i "gleda" lijenicima tjeme, a sebe vidi kako lei na
operacijskom stolu. Ka
ad je podraivanje prestalo, pacijentica se "vratila" u svoje tijelo, a pri
ponovno
am podraivanju opet se odvojila od svoga tijela.
aIstraivanja sa snimanjem mozga pokazala su da se temporo-parijetaini
spoj aktivir
ia u situacijama koje ukljuuju proraunavanje toke gledita iz
egocentrine persp
iektive i mentalno prebacivanje s jednog na drugo gledite radi boljeg
razumijevanj
a scene (na primjer, kad u mislima traimo mjesto na kojem emo imati
najbolji pog
oled na nogometnu utakmicu). Imajui to na umu, moda i ne iznenauje
to neobina ak
tivnost u tom podruju uzrokuje osjeaj odvojenosti od vlastitog tijela.
Iako je prerano iznositi sigurne zakljuke, ini se daje vjerojatno da
kad se pr
isjeamo slika koje su u perspektivi treeg lice, pozivamo temporo-
parijetaini s
poj da nam pomogne stvoriti takvu sliku. Prethodni zadatak
demonstrira da, u kon
otekstu pamenja, svi mi imamo sposobnost doivljavanja
izvantjelesnog stanja. On s
ugerira i to da postoji solidna neuralna osnova za takva iskustva i da
zdravi lj
udi koji tvrde da imaju izvantjelesna iskustva nemaju uvijek tako
abujnu matu kako
neki skeptici pretpostavljaju.
oDobrodoli u zonu sumraka: hipnagogno stanje
eBiljeke
1. Nigro, G., & Neisser, U. (1983). Point of view in personal
memories. Cognitiv
e Psychology, 15, 467-482.
2. Blanke, O., Landis, T., Spinelli, L., & Seek, M. (2004). Out-of-body
experien
ce and autoscopy of neurological origin. Brain, 127, (drugi dio), 243-
258.
oNa granici sna i jave, moda vam se dogodi da uete u hipnagogiju,
stanje u kojem
vam misli slobodno lebde a ponekad i halucinirate.
Hipnagogija, ili hipnagogno stanje, kratak je period izmijenjene
svijesti koji s
e javlja izmeu budnog stanja i sna, najee kad ovjek "zadrije-ma"
prije nego n
ormalno zaspi. U tom periodu misli postanu nepovezane, hirovite, ak
i bizarne.
Vrlo este su i halucinacije u obliku naglih svjetala, boja, zvukova,
glasova (d
osta je korisno uti kako vas netko zove po imenu), lica ili cjelovitih
slika. M
atarije mogu biti veoma ive i fantastine, a neki ljudi dozive i
sinesteziju, u ko
ojoj se doivljaj jednog osjetila osjea drugim osjetilom - na primjer,
ozvuk se moe
odoivjeti kao vizualni fenomen.
oTo je normalna faza spavanja i veina ljudi je doivljava u nekom
ostupnju, iako moe
proi neprimijeena ili biti vrlo kratka, a u nekih ljudi posve izostaje.
Mogu
oe je, meutim, biti svjesniji hipnagognog stanja dok ga doivljavamo, i
potpunije
osjetiti uinke prijelaza mozga u san.
Na djelu
eIako ne postoji zajameno uspjena tehnika produljivanja ili
pojaavanja hipnagogn
og stanja, ponekad se dovoljno potruditi da postanemo svjesni
promjena u svijest
i dok se oputamo i padamo u san, ako redovito vjebamo. Ako pokuate
ueu
vizualizirati il
i zamisliti prizore ili predmete u pokretu, ili pasivno primjeivati
vizualne fe
onomene u tom periodu, moda uoite
- Vaughan Bell
nastupajue promjene. Produljeni periodi lakog sna e vjerojatnije
dovesti do hi
pnagogije, a ako ste jako umorni moda padate u san previe brzo.
oi
Stoga je za neke l
jude moda pravo rjeenje popodnevni drijeme.
oee
uNeki eksperimentatori su pokuali produljiti ili inducirati hipnagogiju
tehnikama
blagog pobuivanja, kojima se spreava brzi prijelaz u duboki san. U
jednom su s
e istraivanju koristili mikrofon i zvunik kojima se spavau putao
au
zvuk vlastitog
edisanja. Druga metoda ukljuuje "ponavljajui alarm" (neto slino
funkciji privre
menog iskljuivanja na mnogim modernim budilicama) - od ispitanika
ase trai da, do
k padaju u san, pokuaju ostati dovoljno prisebni da pritiu tipku
ui
svakih pet minut
a; u protivnom se oglaava njean zvuk koji ih budi.
ae
uPokuajte to izvesti u javnom prijevozu. Ako uspijete zaspati, zbog
blagog pozadin
skog e uma i povremenih jaih zvukova drijeme u autobusu ili vlaku
esto dovodi do i
zraeno hipnagognog stanja. Ipak, to nije uvijek ba najpraktinija
aa
tehnika jer vam
aponekad slijede i dodatna istraivanja, osim vlastite svijesti, ako
prespavate svo
ju stanicu.
Kako to radi
Funkcioniranje mozga za vrijeme hipnagognog stanja veoma je slabo
aistraeno, djelo
mino o zato to je izvoenje psiholokih eksperimenata s polusvjesnim
ljudima u najma
enju ruku oteano, a dijelom i zato to mnoge tehnike snimanja mozga
ne djeluju nimal
o uspavljujue. Snimanje magnetskom rezonancijom [trik #4] je
obino buno a PET
[trik #3] esto podrazumijeva uvoenje igle u venu, kojom se
ubrizgava radioakt
ivni au marker u krvotok - to ba i nije osobito oputajue. Zbog toga je
najvie istraivan
ia
ja provedeno pomou liEG-a [trik #2], u kojem se pomou malih
oelektroda na koi gl
ave oitava elektrina aktivnost mozga.
uHideki Tanaka i suradnici1 sluili su se EEG-om za vrijeme nastupa
spavanja i otkr
ili su da mozak dok padamo u san ne smanjuje aktivnost ravnomjerno
u svim podru
jima. Jedan oblik aktivnosti alfa-valova (elektrinih signala u
frekvencijskom r
asponu 8-12 Hz, povezanih s oputenim stanjima) proiri se od eonog
uo
dijela mozga ka
odrugim podrujima, a zatim nestaje. eoni dio modane kore povezan
aje s panjom (me
u ostalim) i mogue je da je hipnagogno stanje rezultat progresivnog
gubitka i arit
a panje. To bi uzrokovalo slabljenje normalnog perceptivnog
filtriranja, to bi pak
odovelo do nepovezanih misli i neobinih doivljaja.
oJU^^H Dobrodoli u zonu sumraka: hipnagogno stanje
\Elektroencefalografija (EEG) mjeri elektrinu aktivnost mozga
pomou malih elek
troda na lubanji. ivane stanice generiraju elektrine signale, a
koliina sinkro
nizirane ivane aktivnosti rezultira karakteristinim oblicima valova
EEG-a. Beta
iaktivnost (iznad 14 Hz) obino se povezuje s viim razinama
mentalnog napora i ak
otivacije u modanoj kori, a karakteristina je za EEG budne osobe.
Kako mentalna a
ktivnost opada i nastupa pospanost, i alfa (8-13 Hz) i theta (4-7 Hz)
aktivnost
apostaju sve izraenije. Delta aktivnost (ispod 4 Hz) je povezana s
dubokim, "sporo
valnim" spavanjem.
uNeki znanstvenici tvrde da hipnagogno stanje nije nuno povezano sa
spavanjem, neg
o je moda rezultat smanjene koliine, smislenih perce-ptivnih
informacija, to bi v
odilo
ia gubitku arita panje i drugim slinim efektima. U jednom
aistraivanju, objavljen
om 2002,2 htjela se provjeriti ta pretpostavka usporedbom
hipnagognih stanja s u
vjetima u kojima su ispitanicima dane nestrukturirane osjetne
informacije u obli
kuaubijelog uma i difuznog bijelog svjetla. Istraivai su se posluili
EEG-om i otkri
li da je obrazac aktivacije mozga vrlo razliit, iako su i u jednim i u
drugim u
vjetima ispitanici izvjetavali o neobinim vizualnim doivljajima, to
eo
sugerira da hi
upnagogija nije samo rezultat oputenosti i nedostatka strukturiranih
osjetnih ulaz
nih podataka.
Problem s biljeenjem elektrine aktivnosti s koe glave je u tome to
eo
aktivnost u str
oukturama koje se nalaze duboko u mozgu moe proi ne-primijeena.
To znai da nam
moda promiu neke informacije vane za razumijevanje onoga to se
oa
dogaa kad prelazim
o iz svjesnosti u spavanje, pa ak i pri povratku u budno stanje (dok
smo u tako
zvanom hipno-pompnom stanju) - osobito zato to je poznato da su
dubinske struktur
e o(kao to su modano deblo, most, talamus i hipotalamus) kljune za
po-injanje i r
eguliranje spavanja.
Jednim izvanredno domiljatim istraivanjem objavljenim u asopisu
ia
aScience istraena j
oe uloga nekih dubinskih modanih struktura pri hipna-gogiji,3 osobito
isredinjih dij
elova sljepoonih renjeva, koji su osobito naglaeno povezani s
ea
funkcijom pamenja.
Istraivai su zatraili od petero pacijenata s oteenjima sredinjeg dijela
aaoi
sljepoon
og renja da nekoliko sati igraju Tetris. Oteenje tog dijela mozga esto
eO
uzrokuje
aamneziju, a pacijenti u tom istraivanju jedva da su se svjesno sjeali
iega dulj
e od pet minuta. Jedne veeri, nekoliko sati poslije posljednje igre,
aistraivai
su probudili igrae tek to su ovi zadrijemali te su ih zamolili da im
akau
U ivotu
uMnogi pisci i slikari bili su fascinirani ovim stanjem i pokuali su ga
produljiti
a, odnosno koristiti ga pri istraivanju ideja ili kao inspiraciju. Da
spomenemo po
nekog, roman Roberta Louisa Stevensona Neobian sluaj dr. Jekylla i
gospodina H
ydea i mnoge slike Paula Kleea bili su izrijekom nadahnuti
hipnagognim iskustvim
a.
eBiljeke
1. Tanaka, H., Hayashi, M., & Hori, T. (1997). Topographical
characteristics and
principal component structure of the hypnagogic EEC Sleep, 20(7),
523-534.
2. Wackermann, J., Putz, P., Buchi, S., Strauch, I., & Lehmann, D.
(2002). Brain
electrical activity and subjective experience during altered states of
consciou
sness: ganzfeld and hypnagogic states. International Journal of
Psychophysiology
, 46(2), 123-146.
3. Stickgold, R., Malia, A., Maguire, D., Roddenberry, D., &
O'Connor, M. (2000)
. Replaying the game: Hypnagogic images in normals and amnesics.
Science, 290(54
90), 350-353.
Dodatno literatura
oIako je ovaj lanak ve jako star, jo uvijek predstavlja jedan od
najboljih preg
leda povijesti, fenomena i tehnika povezanih s hipnagognim stanjem.
Schacter, D.
L. (1976). The hypnagogic state: A critical review of the literature.
Psycholog
ical Bulletin, 83(3), 452-481.
- Vaughan Bell
oto su doivjeli. Iako se svjesno uope nisu sjeali igre, svi pacijenti su
spomenul
ui slike kockica iz Tetrisa kako padaju i rotiraju se. To je pruilo jake
dokaze da
hipnagogno stanje (barem djelomino) potjee od pojave nesvjesnih
sjeanja u ob
oliku neobinih hipnagognih doivljaja.
Neka vam kofeinska navika postane ukusna
trik #92
Kofein kemijski aka po sustavu za potkrepljenje u mozgu i tako
ipodie vrijednost
ne samo jutarnjoj alici kave, nego i svemu io je s pijenjem kave
povezano.
Ovo vam ne bih mogao ni poeti pisati dok si nisam skuhao kavu.
Ponekad pijem a
j, ali kava je moj omiljeni stimulans pa za jutarnje pisanje trebam
alicu tog sta
rog "plina za kreativne upaljae".
Nakon ra to popijete kavu ili ak, kofein se raspruje po vaem tijelu i
treba mu tek 20
aminuta da dopre do svake vae stanice, i svake tekuine (da, svake]) u
vama. Ubrz
o i glasniki neurotransmiterski sustavi u mozgu dolaze pod utjecaj
kofeina. Sa
osigurnou znamo da je primarni djelatni put kofeina poveanje
utjecaja neurotrans
mitera dopamina, iako je manje jasno kako to izvodi.2 Dizanje
dopaminerginog su
ustava u veu brzinu kofeinu je zajedniko sa drutveno manje
prihvatljivim stimula
nsima kokainom i amfetaminom, iako to rade na razliite naine.3
\Neuroni [trik #?j si meusobno alju kemijske signale pomou
neurotransmitera, ko
ji prolaze kroz sinapse (razmak izmeu dva neurona). Ima mnogo
razliitih neurot
eransmitera, a pojedini neuronski sustavi razmjeteni po itavom mozgu
obino koris
rte odreeni neurotransmiter. Neuroni koji sadre dopamin,
dopaminergini sustav, n
aalaze se u sustavima koji se bave pamenjem, kretanjem, panjom i
motivacijom. Ovd
je nas zanimaju ova dva posljednja.
aPutem dopaminerginog sustava kofein podrauje supkortikalno
podruje [trik #81 zv
ano nucleus accumhens. Za taj se dio mozga zna da je izrazito
ukljuen u osjeaj
e ugode i nagrade. Seks, hrana, droge i lijekovi koji stvaraju ovisnost,
pa ak
i vicevi, uzrokuju pojaanu neuralnu aktivnost u tom podruju mozga.
Droge i lij
ekovi koji stvaraju ovisnost kemijski akaju po sklopovima mozga
koji su evolui
urali za to da nam neke stvari prue osjeaj zadovoljstva - kako bismo
bili sposobn
i prepoznati
i dobre stvari u ivotu i nauiti ih to vie.
oJo uvijek se raspravlja o tome da li veina ovisnika o kofeinu zaista
ima koristi
uod svog poriva da redovito uzimaju taj smei, drutveno prihvatljiv
tekui stimul
ans. Iako ima ljudi koji nam kvare veselje i tvrde da veina ovisnika
samo izbje
gava neugodne posljedice apstinencije od ko-
I
ifeina, vjerojatnije je da veina ljudi koristi kofein manje-vie
optimalno, onako
akako ai im pomae u ivotu. Jedno istraivanje je ak ilo tako daleko da
ustvrdi kako je "
redovita upotreba kofeina, ini se, blagotvorna, a konzumenti veih
koliina men
talno bolje funkcioniraju".4 Znai, nije da kofeinom samo
izbjegavamo nelagodu,
nego i bolje funkcioniramo.
rKava je izrazito povezana s dvije stvari: ona vas odrava budima i
apomae pri korisn
om umnom radu. Dapae, moe se pokazati i da pomae pri tjelesnim
oa
naporima.5 Povezan
ost s kreativnim umnim radom je legendarna, ali kognitivni
mehanizmi kojima to p
iostie nisu jasni. Eksperimenti su ve 1933. godine pokazali da jedna
oalica kave moe
epomoi pri rjeavanju ahovskih problema,6 ali potreba za
eksperimentiranjem se sma
trala minimalnom s obzirom na golemu koliinu anegdotalnih dokaza.
Kako je rekao
matematiar Paul Erdos, "Matematiar je ureaj za pretvaranje kave u
teoreme."
iSveuilini profesori, dizajneri, programeri i sve osobe s kreativnim
zanimanjem s
igurno e imati sluha za njegovu tvrdnju.
Ali ovo nije trik o ovisnikim efektima kofeina, niti o mentalnoj
stimulaciji ko
ju prua. Rije je o tome kako kava postie svoje arobno djelovanje a
ui
da je ni ne d
ootaknem usnama. Ona, naime, djeluje jo dok vri. Kava mi treba da
zaponem pisati,
oali jo je nisam poeo piti.
Na djelu
Ve i samo to to znate da vam slijedi doza kofeina obino vas podie. U
ovom nam slu
aaju nisu vane samo kemikalije. Da biste to vidjeli na djelu, pronaite
nekog osvj
aedoenog kofeinskog ovisnika. Nije vano da li je zagrijan za kavu ili
aj, samo n
aeka bude jako zagrijan. Okladio bih se da e mu biti vaan i nain
pripreme. Ima l
i neku omiljenu alicu? Stavlja li prvo mlijeko pa aj ili obratno? Je li
izbirlji
v po pitanju vrste kave?
eSada a pronaite neto to ne utjee na sam okus, a va ispitanik to uvijek
ini, to god
ato bilo, i sprijeite ga da to napravi. Dajte mu kavu u ai. Ulijte mu
prvo aj a
onda mlijeko. Napravite obratno od onoga kako voli.
oPoizit e. U najmanju ruku, to mu se uope nee svidjeti.
ito je vi e zagrijan za kofein, to e biti sitniaviji prema tome kako se
napitak sp
uravlja
ao i posluuje. aavo, jel* da? ovjek je ovisan o jednoj sloenoj
molekuli; za stv
aranje pozitivnog uinka droge i povlaenje eventualnih
apstinencijskih simptoma
dovoljno je da je unese u sustav u bilo kom obliku. Svejedno, ovjek
inzistira
ou.i preciznoj metodi unoenja. Kako to?
Kako to radi?
Time to kemijski aka po sklopu za nagraivanje u mozgu, kofein
unam prua izvrstan
pogled na dva osnovna mehanizma uenja u ivotinja. Oni se zovu
klasino uvjetova
nje i operantno uvjetovanje i povezani su sa znanstvenom kolom
zvanom bihevioriza
m koja je prevladavala modernom psihologijom do 1970-ih godina.
Vjerojatno ste uli za Pavlova, ruskog znanstvenika iji su
eksperimenti s psima
auspostavili osnovne principe klasinog uvjetovanja. Oni u osnovi kau
da, ako se
netoudogodi u isto vrijeme kad i neto __________to nam prua
ee
zadovoljstvo, to se asocira s reak
cijom na zadovoljavajui podraaj, a s vremenom ga moe i zamijeniti.
ao
U ovom sluaju
a, kofein je sam po sebi zadovoljavajui podraaj (jer aka po sustavu
za zadovolj
enje) a sve ostalo (miris, okus, alica, doba dana) se asocira sa
zadovoljenjem. T
o je razlog zbog kojeg kava bez kofeina stvarno ini uda (osobito ako
ispitanik
ne zna da mu u kavi nema kofeina, zahvaljujui placebo efektu [trik
#73]), kao
i oza to to me kava razbuuje dok je jo nisam popio. Kad sam na
dkoledu obiavao pisa
dti eseje kasno nou, osjetio bih se bu-dnijim ve na sam zvuk dezve.
Reakcija (po
dizanje) postaje asocirana s onim to obino prati sam uzrok (kofein) -
miris kave
d, zvuk vrenja vode u dezvi itd.
aDruga glavna vrsta uvjetovanja, operantno uvjetovanje, kae da
nagrada potkrepljuj
e aktivnosti koje joj prethode. Iako to zvui dosta oigledno, odvest e
vas jak
o daleko ako budete gledali svijet kroz prizmu nagrada i kazni za
pojedino djelo
avanje. Kad je rije o naem eksperimentu s kofeinom, nagrada,
odnosno pozitivno po
tkrepljenje je sve to dovodi do konzumiranja kofeina. Nije ni udo to
iizmiljamo pra
znovjerice
i o nainu pripremanja kofeina. tovie, sve droge su
povezane s ritualima
pripreme: od japanske ceremonije aja preko kucanja kriglama piva
edo teih droga i
rituala davanja uta kod heroinskih ovisnika.
oTi mehanizmi uenja su intrinzini i nalazimo ih kod svih sloenih
ivotinja. Oni su
aduboko programirani u na mozak i djeluju bez svjesnog napora i
pamenja. Desetlj
aea istraivanja su prouila kako se vremenska razdoblja, sputavanje i
interakcije
atih oblika uenja kombiniraju s razliitim parovima podraaja i reakcija
te razli
aitim kombinacijama nagraivanja i kanjavanja. Na primjer, znamo da
nagrade esto
bolje motiviraju nego kazne, djelomino i zato to su preciznije;
jednostavno je
nagraditi
aa djelovanje koje elite, dok kod kanjavanja obino kanjavate
injenicu da s
te uhvatili prekrioca umjesto da kaznite nepoeljno ponaanje.
roa
Taj asocijativni oblik uenja u temelju je ljudske prirode i efekti su mu
veoma
araireni. Ako nagradite dijete tako to mu popustite nakon to vas je
gnjavilo dvadese
t aminuta, da li vas udi to mu takvo ponaanje prelazi u naviku? Ako
va direktor kanj
aa
eava ljude koji grijee, zar treba uditi to se ljudi na poslu meusobno
pokrivaju u
emjesto da priznaju svoje greke? A ako sam popio alicu kave na tisue
puta prije ne
goe to bih preao na posao, zar treba uditi to osjeam zadovoljstvo
kad sjednem za r
adni stol a kraj mene se pui iz moje najdrae alice, a nezadovoljstvo
ua
kad sam toga l
ien? Moda jest svejedno iz koje sam je alice poeo piti, ali moja
io
alica postala mije
ugraena u mozak pomou pojaavajuih uinaka kofeina. Kava zaista
ima bolji ok
us kad je pijem iz svoje omiljene alice.
eBiljeke
i1. Dvije stvari za razmiljanje: (1) biljke su vjerojatno evoluirale
kofein kao in
sekticid; i (2) kofein se koristi pri umjetnoj oplodnji ivotinja zato da
spermiji
rbre plivaju.
2. Kofein najvjerojatnije blokira glasniku kemikaliju koja se natjee s
dopamin
om (adenozin), to dovodi do pojaanog uinka dopamina. "Inhibicija
inhibicije" je
standardni obrazac kod mnogih veza i kemikalija u mozgu.
o3. Neke naznake o razmjerima opsesivnosti izazvane kofeinom moete
vidjeti na stra
nicama http://coffeegeek.com.
4. Rasprava i reference u Stafford, T. (2003). Psychology in the coffee
shop. Th
e Psychologist, 16(7), 358-359. Tekst je dostupan na Internetu, na
adresi http:/
/www.bps.org.uk/_publicationfiles/thepsyc hologist%5C0703swri.pdf.
5. "Caffeine and Exercise Performance" (http://www.elitetrack.com/
caffeine.pdf)
.
6. Hoick, H. (1933). Effect of caffeine upon chess problem solving.
Journal of C
omparative Psychology, 15, 301-311.
podrum opeurarti
art grastino
zavognica moda
detalj tumel
neptrozan ugrati
vrtar kastrala
sicjenka spoj nara c
dam tras poznat
puzati odvojiti
Igra lano poznatim rijeima, drugi dio. Vidi "Lana poznatost" [trik
aa
#83].
Tablica 9-6. to ste od ovoga ve vidjeli?
Deseto poglavlje: Drugi ljudi
trikovi
# 93-100
Ne e ivimo u beivotnom svijetu, nego u svijetu punom drugih ljudi.
Drugi ljudi, ne s
tijene ni stabla, imaju vlastiti um, istih sposobnosti kao i mi. S drugim
ljudim
ua se udruujemo kad se borimo protiv napadaa, kad gradimo znanja i
gradove ili od
ravamo ivot. elimo se uklopiti medu druge ljude.
aVeliki dio ove knjige govorio je o obrascima svijeta kako se odraavaju
au naem umu
kao pretpostavke i oekivanja. Govorili smo o pretpostavkama, poput
one o smjeru
aiz kojeg dolazi sunevo svjetlo, onako kako se pokazuju u naim
specijaliziranim
rutinama za obradu sjena koje bacaju objekti [trik #20]. Ili, da
uzmemo drugi pr
imjer, o naim opaanjima i pretpostavci koja iz njih slijedi, da uzrok i
aa
posljedica
obino idu skupa u prostoru i vremenu [trik #79], to onda koristimo
kao heuristi
k da bismo otkrili smisao u univerzumu. To su dobre pretpostavke.
Njihova ih je
aro-busnost ugradila u sam nain funkcioniranja naeg mozga.
Kako se onda pretpostavke o drugim ljudima, kao konstitutivnim
adijelovima naeg un
iverzuma, manifestiraju u dubinama djelatnosti uma? Vidjet emo
kako funkcionira
na specijalizirani modul za obradu lica [trik #93] ikako naa reakcija
aa
hvatanja sl
oijedi pogled [trik #97] isto onako kako se to dogaa i za fiziki poloaj
kod Simo
novog efekta [trik #56].
Vidjet emo kako signaliziramo emocije, kako ih induciramo i kako ih
koristimo d
ia bismo razvili osjeaj zajednitva u grupi [trikovi #94 i #95].
A kad smo ve kod uklapanja u drutvo, zavrit emo tako to emo
ur
vidjeti kako pogled
ana fotografiju lica ili na pisanu rije potie na um na opona'-ame
[trikovi #98,
a#99 i #100], od imitiranja tuih gesta do automatskog oponaanja
udrutvenih stereoti
pa.
Po emu su lica osobita
"trik #93
Naa neuralna mainerija posveena prepoznavanju lica to radi na
aa
temelju tek nekolik
eo o osnovnih obiljeja sloenih u pravu konfiguraciju.
Vj tina da brzo i efikasno prepoznamo lica koja su nam vana
eae
ea
evolucijski je znaajn
a. Ona je omoguila naim precima da se prilagode drutvenim
au
hijerarhijama grupa u k
ojima su ivjeli, da uvijek imaju u vidu tko je jai a tko slabiji od njih,
i da d
re na oku potencijalne seksualne partnere.
aIzvanredno je vano prepoznati lica, meutim ona su meusobno
izrazito slina. Sve
oi, nosovi i usta - na ta se obiljeja, naime, najvie oslanjamo kad
ei
razluujemo j
edno od drugog lica - nalikuju jedna drugima kao jaje jajetu, a i
njihove prosto
irne proporcije su previe sline da bi se lica po njima mogla jako
razlikovati. Un
ato tome, nama je zapanjujue lako raspoznati jedno od drugog lica.
Slika 10-1. Ova su dva lica prikazana naopake, ali ne bi vam trebalo
ebiti teko p
repoznati o kome se radi'
Po emu su lica osobita S;
oIako moda uoavate nekakvu razliku medu njima, obje e vam slike
najvjerojatnije
iizgledati kao manje-vie normalne slike lica postavljene naopake (a
lako mogue d
a ete i identificirati osobu na slici). Sada okrenite knjigu naopake.
Lice vam
a slijeva je groteskno: oi i usta su mu inverzni. Ali to vjerojatno niste
primi
jetili (a svakako vam nije izgledalo tako upadljivo dok niste
preokrenuli knjigu
). To je zgodna demonstracija injenice da se lica normalno obrauju
holistiki.
Kad je okrenuto na pravu stranu, lice "razumijemo" kao cjelinu koja
se temelji
na svojim unutarnjim sastavnicama; kad ga okrenemo naopake, ta se
sposobnost gu
bi. Tada moramo dekodirati komponente i procijeniti lice na osnovi
pojedinanih
stavki od kojih se sastoji. Tako nam je puno tee detektirati da je neto
ee
e"pogreno" n
oego kad ga moemo obraivati holistiki. Iako u svakodnevnom ivotu
gledamo i frizur
iu, boju kose i druge elemente, eksperimenti su pokazali da se najvie
oslanjamo na
eglavna obiljeja lica.
Jo jedan primjer nae "udeenosti" za sposobnost prepoznavanja lice je
oae
to koliko nam
eje teko gledati lice prikazano na slici 10-2.
eSlika 10-2. U ovo udvostrueno liceje teko gledati
Razlog
e tome je to se dva skupa unutarnjih obiljeja meusobno natjeu
udok pokuavamo
arazumjeti lice. Nijedan skup ne odnosi pobjedu pa se na vidni sustav
suoen s tak
avim podraajima ne uspijeva primiriti i razumjeti ili kao to bi to
napravio s norma
lnim licem.
trik #93
Kako to radi
Kako onda mozak prepoznaje lica? Ispada da postoji dio mozga koji je
specijalizi
ran za prepoznavanje podraaja koji nalikuju na lice. U istraivanjima sa
aa
snimkama m
ozga,2 pokazalo se da je jedan dio vretenaste vijuge (gyrus
fusiformis), na gran
eici sljepoonog i zatiljnog renja, aktivniji kad ispitanici gledaju slike
lica ne
go kad gledaju druge slike. To se podruje danas naziva vretenasto
podruje za p
repoznavanje lica. Ono je specijalizirano za gledanje uspravno
opoloenih lica, to s
ugerira da lica kako ih obino vidimo mozak tretira kao specijalnu
vrstu objekta
o. Svejedno, lako emo prepoznati i parcijalne ili oteene slike,
primjerice snimk
oe loe kvalitete s nadzornih kamera.3 Opet, to ima smisla utoliko to
nam omoguuje
da identificiramo ljude pri slabom osvjetljenju ili meu drugim
objektima, primj
erice medu drveem.
iKad gledamo lica, oi nam najvie skakuu oko usta i oiju osobe koju
gledamo [tri
ek #15], dvaju obiljeja koja su apsolutno bitna za prikaz lica u
stripovima. Iako
ese pri prepoznavanju pojedine osobe koriste i druga obiljeja - osobito
frizura -
alice definiraju oi i usta. Eksperimenti sa su-bliminalnim podraajima
pokazali su
oda mozak moe obraditi lica, osobito njihove emocionalne izraze, ak i
pri ekspoz
icijama kraim od onih koje su potrebne za svjesno shvaanje. ak i
lice koje va
am je prikazano prekratko da biste ga svjesno vidjeli utjee na va
osjeaj da vam
je odnekud poznato; dovoljna je i sama izloenost [trik #82]. To je jo
oo
jedan znak s
epecijaliziranih neuralnih mrea za obradu lica u mozgu.
U ivotu
oJo uvijek se vode neke rasprave o tome je li taj sustav "za
prepoznavanje lica" z
aista specijaliziran za tu svrhu ili je rije o opem sustavu za
kategorizaciju,
pri emu je kategorizacija lica tek jedna od sposobnosti koje smo
stekli iskust
vom. Na primjer, ljudima koji struno prepoznaju ptije vrste ili tipove
automob
ila aktivira se vretenasto lino podruje kad im se prikazuju slike s
temom za k
oa oju su specijalizirani.4 Jo jedan tip dokaza dolazi iz istraivanja osoba s
prozopa
ognozijom, nemogunou prepoznavanja lica, iako im sposobnost
raspoznavanja drugih
uvrsta objekata, ini se, nije naruena. Zanimljivo je da neke osobe koje
su stru
njaci za jednu kategoriju objekata - na primjer, za ovce - ponekad
rzadravaju
- Andrew Brown
sposobnost raspoznavanja objekata svoje specijalnosti ak i kad
izgube sposobnos
t prepoznavanja lica.5
Bilo vretenasto lino podruje specijalizirano za lica ili ne, jasno je da
nam p
repoznavanje lica ide jako dobro. Veina istraivaa se slae da no-
aa
voroenad stara
etri do etiri mjeseca vjeto raspoznaju lica.6
eRaspoznavanje lica nam ide tako dobro da nam je mozak udeen tako
da ih svugdje pr
imjeuje. Vidimo ih u oblacima (gdje ih nema) i u smaj-liima (gdje ih
aima). Naa
sposobnost da trenutano percipiramo lica na osnovi relativno male
koliine info
rmacija u smajliima koji se koriste u tekstualnoj komunikaciji (preko
SMS-a i n
a Internetu) - injenica da nam odmah jasno da :-) treba predstavljati
sretno li
ace a ;-) namigivanje - nasljee je evolucijske vanosti prepoznavanja
lica.
eBiljeke
1. Thompson, R (1980). Margaret Thatcher: A new illusion.
Perception, 9, 483-484
u. S doputenjem Pion Limited, London. Puno hvala Peteru Thompsonu
to nam je nabavio
ovu sliku.
2. Kanwisher, N., McDermott, J., & Chun, M. (1997). The fusiform
face area: A mo
dule in human extrastriate cortex specialized for face perception. The
Journal o
f Neuroscience, 17(11), 4302-4111.
3. Burton, A., Wilson, S., Cowan, M., & Bruce, V. (1999). Face
recognition in po
or-quality video: Evidence from security surveillance. Psychological
Science, 10
(3), 243-248.
4. Gauthier, I., Skudlarski, P., Gore, J. C, 8t Anderson, A. W. (2000).
Expertis
e of cars and birds recruits brain areas involved in face recognition.
Nature Ne
uroscience, 3,191-197.
5. McNeil, J., & Warrington, E. (1993). Prosopagnosia - a face
specific disorder
. Quarterly Journal of Experimental Psychology Section A: Human
Experimental Psy
chology, 46(1), 1-10.
6. Nelson, C. (2001). The development and neural bases of face
recognition. Infa
ntand Child Development, 10, 3-18.
trik #94
Signalizirajte emocije
trik
#94
aEmocije su iznutra snane ali se na van esto pokazuju na suptilan
nain. Ovisi li
to o kulturi ili je univerzalna pojava?
Svoj emocionalni ivot nam je nemogue odvojiti od nas samih i
preispitati ga krit
iki. To je sredinji dio naeg bia. Kad biste ga uspjeli zamisliti, ivot
ia
bez osjea
ija bio bi mnogo vie stran od svakog gospodina Spocka. Emocije nas i
opsiholoki i ko
ignitivno pripremaju za situacije, a nastaju u vie njima posveenih
sustava koji m
eudjeluju ispod razine svijesti. Napredak psihologije i neuroznanosti
otkrio je
te sustave i pokazao kako drugim ljudima signaliziramo svoja
emocionalna stanja
i kako dekodira-mo ak i najsuptilnije izraze emocija.
Poite
i u etnju nekim zamiljenim putem u dalekoj, stranoj zemlji. Ne
poznajete loka
lni jezik, obiaje i postupke. Pred vama se put razdvaja bez jasnog
znaka o smje
eru kojim vode odvojci. Sreom, primijetili ste mjetanina kako radi na
zemlji. Gla
adni informacija o smjeru kojim trebate poi, pokaete mu prvi odvojak,
Njegovo se
lice
a iri i otkrivaju mu se zubi. Zatim pokaete na drugi odvojak. Obrve
mu se skupl
jaju a usta mu postanu mala i stisnuta. I, udo nevieno, usprkos
jezinim i kul
turnim barijerama, najvjerojatnije ste dobili dovoljno informacija i
shvaate da
je bolje krenuti prvim odvojkom.
Probajte ovo. Prvo pogledajte fotografiju na slici 10-3.
Na djelu
Slika 10-3. Koju emociju pokazuje ovo lice?
Uvjeren a sam da ni najmanje ne sumnjate to ono izraava. U svakom
esluaju, neto sasvi
m drugo nego lice na slici 10-4.
Slika 10-4. Koju emociju pokazuje drugo lice?
Oigledno, prvo lice je sretno a drugo nije ba raspoloeno. Oito,
ao
akaete?
oModa vam se tako ini, ali prije nego unaprijed otklonite mogunost
zabune, znajt
ie da su mnogi znakovi vrlo suptilni i da se iza scene dogaa vie nego
to ste svjes
ni. i tovie, ti znakovi mogu potpuno promaknuti pacijentima s
oteenjem mozga, ak i
onima ija je percepcija inae uglavnom dobra. Zagrebimo malo
rdublje pod povrinu.
Kako to radi
oOvo moda uzimamo zdravo za gotovb, ali postojanje univerzalnog
asustava za izraavan
je emocija je impresivan dar. Postoji gomila dokaza koji pokazuju daje
ana mozak u
strojen tako da raspoznaje izraze brojnih emocionalnih stanja i da na
njih reagi
ra. Osnovne emocije (taj pojam je skovao glasoviti psiholog Sylvan
Tomkins) jesu
: ljutnja, strah, gaenje, tuga, iznenaenje i srea). Zahvaljujui
medukultural
anim istraivanjima Paula Ekmana, vodeeg zagovornika teorije
oosnovnih emocija, moem
ao se pouzdati u to da su one uistinu univerzalne. Ekman je istraujui
plemena na
Novoj
a Gvineji potvrdio ono to se tvrdi u naem primjeru: unato
nekim kulturnim za
koljicama, osmijeh je svugdje osmijeh.
Nadalje, pokazalo se da je ta sposobnost ne samo univerzalna, nego i
uroena. Sv
aeprisutnost naih izraza nije samo posljedica konvergencije uslijed
aoponaanja, jer
su oni u stanovitoj mjeri prisutni i ondje gdje nije bilo takvih ulaznih
podatak
a.1 Njemaki etolog Inenaus Eibl Eibesfeldt
I
#
a1960-ih je godina proveo jedno istraivanje koje je pokazalo da djeca
koja su slij
epa od roenja ipak mogu stvarati emocionalne izraze lica, ak i ona s
etekim kogn
itivnim oteenjima. Ouvanje te sposobnosti u osoba li-enih osjetila
o-
vida uoili s
u mnogi, medu njima i Charles Darwin, koji je napisao da slijepa
djeca mogu "poc
rvenjeti od srama".
Osnovne emocije su zasebne kategorije i svaka je, ini se, zasebno
lokalizirana
au mozgu, o emu svjedoe i istraivanja na snimkama mozga [trik #4] i
azapaanja na p
acijentima s modanim oteenjima. Iako se podrujem emocija
oo
tradicionalno smatra am
rigdala, dio limbikog sustava [trik #7], ona je najvre povezana sa
strahom. Ga
eenje je pak, kako se ini, smjeteno u bazalnim ganglijima i otoku
(insuli), i nij
e povezano s amigdalama. I druge emocije imaju osebujne obrasce
ivane aktivacije
[trik #9], To implicira da su te emocije nastale zbog razliitih
funkcionalnih
ipotreba, vjerojatno nezavisno jedna od druge. Prema miljenju mnogih
strunjaka, s
trah je u biti reakcija na vanjsku prijetnju. Gaenje se karakterizira
kao kompl
ementarni sustav posveen unutarnjim opasnostima - povraanjem
upokuavamo izbaciti
utoksine iz tijela. Gadljivo lice samo po sebi je zapravo tek produetak
refleksa
povraanja. Sline se prie (iako s manje pouzdanosti) mogu ispriati i
za druge
emocije.
Limbiki sustav je dosta dubok i star dio mozga, a nalazi se ispod
omodane kore [t
rik #8] (vanjskog sloja mozga). Amigdala se pak nalazi tik ispod
rpovrine dijela s
ljepoonog renja smjetenog prema sredini i naprijed, te stvara
ee
izboinu zvanu kuka
i(lat. uncus). Bazalnigangliji su skup oblinjih struktura. Otok (lat.
insula) je
vijuga sljepoonog renja, a nalazi se na njegovoj povrini ali je poneto
ere
skriven jer
se modana kora preklapa ba na tom mjestu. Sve te strukture dolaze u
oa
paru, po jedn
ia u svakoj polutki i sve su manje-vie u susjedstvu - tik ispod
esljepoonog renja (
odnosno na njemu, kad je rije o otoku).
eOsnovne emocije stvaraju izraze koje je teko odglumiti zbog
oiskonskih fiziolokih p
romjena koje ih prate. To su suptilni znakovi, primjerice crvenilo ili
stezanje
imiia. Drugi ljudi ih lako primijete - to je izvor korisnih informacija -
ali mogu
abiti od koristi i osobi koja izraava emociju, na primjer kad ljuto lice
akae "Nemo
aj mi to ni probati oduzeti; spreman sam umrijeti da to zatitim".
Raspoznati pravo
ag g. Ljutka od onoga tko ga samo glumi je, dakle, vrlo vano pa smo
evoluirali tak
o da detektiramo i tako suptilne signale kojima raspoznajemo prave
emocije od pu
ke pantomime.
uDree utvenim ivotinjama kakve su ljudi isplati se biti vjet u deifriranju
vjerodostojni
h i suptilnih znakova - kao i u njihovom odavanju - jer se njima brzo
komunicira
u skupini, te se lako koordiniraju emocije (o grupnoj komunikaciji
raspravlja s
e u [triku #95) "Usreite se"). Koordinirane emocije su bitne za
kooperativne re
akcije u odreenim situacijama, pa se u nedavno provedenim
aistraivanjima razmatra
la komunikacija preko veih udaljenosti - napokon, izraz lica kao
nain grupne k
omunikacije je ogranien na interakciju licem u lice. Jedna mogunost
je glasovn
o, pa se istraivalo da li glasovna ponaanja, poput plaa i smijeha, prate
aa
odreene
emocije ba kao i izrazi lica. Moda istraivanja glasovne komponente
aoa
emocija rasvije
atli misterij zato je samo jedna od est osnovnih emocija pozitivna.
aKako kae Ekman,
moda ih je i vie, ali se one izraavaju glasom a ne licem.
oia
U ivotu
eBudui da su izrazi emocija automatski ishodi emocija, teko ih je
potpuno potisnu
ti; iz istog razloga ih je teko i odglumiti. To znai da nam paljivo
ea
promatranje i
zraza lica drugih ljudi omoguuje da razotkrijemo njihove prave
namjere i osjea
je. Iako nam svima takvo "itanje misli" ide prilino dobro, neki tu
sposobnost
aposebno njeguju; pomislite samo koliko su ti znakovi vani policijskim
aistraiteljim
a, operativcima u zatitar-skim slubama, psiholozima i kockarima na
au
velike uloge.
eBiljeke
1. Autor fotografije Jamesa Cronina je Matt Locke (http://www.test.
org.uk).
2. Fotografija Anite B. Patterson, MorgueFile (http://www.morguefile.
com).
3. To je "argument iz siromatva podraaja" Noama Chomskog, koji
aa
zakljuuje da je ri
je o uroenosti ako je neka vjetina razvijena bez dostatnih podraaja.
ea
Pregled arg
umenta dao je Geoffrey Pullum u lanku " Learnab ility,
Hyperlearning, and the P
overty of the Stimulus" (http://www.ecs.soton.ac.uk/-
harnad/Papers/Py! 04/pul-tu
m. loam, html).
5
Usreite se
Dodatna literatura
Web stranica Paula Ekmana (http://www.emotionsrevealed.conn)
rsadri tekstove, CD-o
eve za vjebu i izvorne fotografije osnovnih emocija, a nudi i radionice
o prepozna
vanju emocija.
"Emotions Revealed: Recognising Facial Expressions" (http://www.
studentbmj.com/
back_issues/0404/education/i40.html) je do-bar i jednostavan
Ekmanov lanak u ko
jem daje saetak istraivanja osnovnih emocija.
aa
"Neuropsychological Factors in Emotion Recognition: Facial
Expressions" (http://
www.neuropsychologycentrai.com/interface/ content/resources/page
jmatenWresource
s_genera!_mate-
srials_pages/resourcesdocument_pages/neuropsychosocial_ factorsjn_e
motion_recognition.pdf) je dublja rasprava o nainu signaliziranja
emocija. lan
ak se nalazi na stranicama Neuropsychology Central
(http://www.neuropsychoiogyce
ntral.com).
Scott, S. K., Young, A. W., Calder, A. J., & Hellawell, D. J. (1997).
Impaired a
uditory recognition of fear and anger following bilateral amygdale
lesions. Natu
re, 385(6613), 254-257.
Eibl-Eibesfeldt, I. (1973). The expressive behaviour of the deaf-
and-blind-born.
U M. von Cranach & I. Vine (ur.), Social Communication and
Movement, 163-194. L
ondon: Academic Press.
lanak "The Naked Face" (http://www.gladwell.com/2002/2002_
08_05_a_face.htm) Ma
lcolma Gladwella govori o Paulu Ekmanu, emocijama i izrazima lica,
te se pita ko
liko svojih misli odajemo licem.
- Alex Fradera i Disa Sauter
'trik #95
Usreite se
iUkljuite svoj afektivni sustav pomicanjem odreenih miia na licu -
ili pogledom
na osobu koja to ini.
Uzmite olovku, po mogunosti neotrovnu, koja ne curi. Uz njenu
emo vam pomo po
jbolue jati kvalitetu ivota i pruiti vam neto zadovoljstva.
Usreite se
trik #95
Na djelu
Stavite olovku medu zube, dovoljno duboko da vam malo istegne
rubove usana a da
rvam ne bude neugodno. Osjeate se udno? Samo je malo drite tako i
ocijenite svoj
oe raspoloenje. Nakon nekog vremena trebali biste se osjeati mrvicu
sretnije.
oAko hoete postii suprotni efekt, izvadite olovku (moete je malo
obrisati), i st
eisnite je izmeu gornje usne i nosa, kao da su brkovi. Ako neto
osjetite, to e b
iti zrnce sjete, osjetno osobito u kontrastu s osjeajem koji ste imali
dok ste
rdrali olovku u ustima.
Alternativno, ako imate averziju na olovke, pogledajte slike u [triku
#94] "Sign
alizirajte emocije" i paljivo promatrajte nasmijeeno lice. To bi vam
ae
trebalo podi
i raspoloenje - dok e vas tuno lice vjerojatno malo oneraspoloiti.
ouo
Kako to radi
Izraavanje emocija je mnogo vie od nusproizvoda naeg afektivnog
aia
sustava, sustava ko
oji se bavi emocijama. Izrazi lica imaju funkciju prenoenja emocija
drugim osobama
ri imaju kljunu ulogu pri stvaranju i odravanju vlastitog
emocionalnog iskustva.
Iako su neki njihovi aspekti svjesni i kontrolirani - moja djevojka mi
se zna o
asmjehnuti da mi pokae da nije ljuta to sam zalijepljen za kompjuter
cijelu veer,
ri njena e me podrka usreiti - postoji i jedna njihova duboko
automatska kompone
nta. Ona se naziva primitivna zaraza i opisuje se kao trostupanjski
proces: poi
anje percepcijom, koja pokree oponaanje, koja pak proizvodi emociju.
"Signalizira
jte emocije" [trik #94] bavi se nainom na koji percipiramo emocije,
tako da em
o ovdje proi kroz preostala dva stupnja: mimiku i nastalu emociju.
aOponaanje
aNiz eksperimenata pokazao je da ispitanici, kad im se prikau
emocionalni izrazi l
ica, stvaraju odgovarajue izraze na vlastitom licu. Na primjer,
ispitanici ve
prema snimci svojih lica znaju kakav su izraz tada gledali. Osim toga,
KMCJ prom
jene na licu se javljaju ve nakon nekoliko stotina miltsekuni;
iMyomatski miii
(u obrazima) koji se koriste za smijanje pokazuju Jacu aktivnost nakon
gledanja
sretnog lica, dok su korugatorski
Usreite se
miii (na vrhu nosa izmeu oiju), koji se koriste za mrtenje, aktivniji
ir
nakon pog
leda na ljuto lice.
\Elektromiograf}ja (EMG) je nain mjerenja malih elektrinih struja
koje stvaraj
iu miii kad su aktivni. Promjene u elek-tromiogramu na nekom
mjestu, dakle, ukazu
iju na upotrebu miia koji se tamo nalazi.
ini se da tu ne moemo nita. Pokaite emocionalno lice (fotografije u
oia
novinama obin
o poslue svrsi) prijatelju i vidjet ete kako ga bezizni-mno odaje daak
ua
aoponaanja. t
ao je emocija prikazana na slici snanija, jaa e biti i emocionalna
areakcija vaeg
ispitanika. Taj se fenomen javlja ak i kad se lica prikazuju
subliminalno (trik
ovi #82 i #99J pa promatra nije svjestan da vidi bilo kakve izraze
ilica; no, mii
i lica e odati pojavu tog efekta.
Nastala emocija
ain stvaranja emocionalnog izraza lica utjee na nae emocionalno
stanje. To je po
okazano eksperimentalno, a najuvjerljivije onda kad doivljaj ima
najmanje veze s o
nim to etiketiramo kao, primjerice, "osmijeh" (kao kad smo stiskali
rusnicu drei o
ilovku): efekt se javlja ve i samim aktiviranjem kritinih miia. Ta
duboka povez
anost s motorikim sustavom (fundamentalnom i veoma starom
funkcijom mozga) nagl
aava primitivnu narav emocija. Direktna i automatska povratna
reakcija znai da v
ias miine promjene ine openito sretnijima, a da se ne moramo
pozivati na pojmov
e "sree" ili "osmijeha": vic je stvarno smjeniji kad ga ujete s
olovkom u ustim
a.
Ti stupnjevi - opaanje, oponaanje i na kraju preuzimanje opaene
aaa
emocije - djelotvor
an su nain da se grupa ljudi ujedini pod istom emocijom, dakle da se
udrutvene sk
aupine potaknu na zajedniko djelovanje. Jasno je zato je dobro da se
auplai cijela
grupa - tako e se uzbuditi i biti spremna za brzo djelovanje - ako to
situacija
analae, umjesto da pojedinci prijetnju ne shvate ozbiljno a svi ostali ih
upokuavaj
u uvjeriti u suprotno. Duga uvjeravanja se mogu izbjei jer je
emocionalna komun
ikacija esto automatska. Emocije djeluju kao sustav za orijentaciju, a
adaptivn
a korist od toga je oita kad se uzme u obzir vanost brze mobilizacije
lanova gr
upe u stanovitim okolnostima, kao to su sukob, bijeg ili odbijanje
otrovne hrane.
Usreite se
U ivotu
Komiari bi mogli poneto nauiti iz naeg primjera - moda bi klubovi
eao
okoji ih ugouju
trebali u kuni red uvrstiti pravilo o olovci u ustima. No poanta koja
vrijedi z
-a svakog komunikatora jest da je izravan vidni ili slu-ni kontakt
izuzetno korisn
a stvar za emocionalnu orijentaciju publike. Ako hoete da budu ljuti,
RDRATI CAPS
ILOCK NIJE NITA u usporedbi s podrhtavanjem glasa ili prijeteim
pogledom. Jednak
o tako, i smijanje je zarazno. Komunikacija na daljinu zna umanjiti
dostupnost t
ih znakova, iako se i to mijenja s pojavom videokonferencija i drugih
tehnologij
ua. Smajlii predstavljaju jednostavan pokuaj poigravanja s tim
sustavom, ali na l
ukavim dizajnerima ostaje da pronau efikasnije naine simulaci-je
istinski zara
oznih a emocija. Moemo primijetiti i da ene izraajnije pokazuju emocije
na licu kad re
aagiraju na emocionalne podraaje, iako nije sigurno jesu li pritom
emocionalno pob
uenije; trebalo bi razmisliti i o tome kako rodne razlike utjeu na
socijalnu d
inamiku.
Dodatno literatura
lanak "Left Brain Right Brain" (http://www.abc.net.au/cata-
lyst/stories/s 1 139
554.htm) sadri jo jedan eksperiment koji moete izvesti sami, u kojem
roo
ase istrauje odn
ios miia usana i emocija.
Dimberg, U, Tnunberg, M., & Elmehed, K. (2000). Unconscious
facial reactions to
emotional facial expressions. Psychological Science, 11(1), 86-89.
Wild, B., Erb, M., & Bartels, M. (2001). Are emotions contagious?
Evoked emotion
s while viewing emotionally expressive faces: Quality, quantity, time
course and
gender differences. Psychiatry Research, 102,109-124.
Levenson, R. W., Ekman, P., & Friesen, W. V (1990). Voluntary
facial action gene
rates emotion-specific autonomic nervous system activity.
Psychophysiology, 27(4
), 363-384.
- Alex Fradera 8r Disa Sauter
Sjeajte se hladno ili vrue
'trik #96
Sjeajte se hladno ili vrue
aPronaite vatru koja kuha vae sustave za pamenje.
aNa emocionalni sustav pridonosi ne samo nainu na koji reagiramo na
svijet u dano
m trenutku, nego i tome kako pohranjujemo reprezentacije onoga to
se dogodilo u p
rolosti. O obliku naih sjeanja ne odluuje nepristrani hladni
oa
dokumentarni film u
mozgu, nego strasni, veoma pristrani mehanizam koji izvlai njihove
najsonije
aspekte.
Na djelu
Proitajte sljedee dvije priice.1 Na kraju sata emo napraviti test.
Piva pria
"Majka i sin jednoga jutra izlaze iz kue. Ona ga vodi u posjet radnom
mjestu nj
egova oca. Otac je laborant u bolnici Victorv Memorial. Hodajui za
majkom, dje
iak spazi olupine automobila na nekom smetlitu, koje mu privuku
apanju."
e"U bolnici se osoblje priprema za vjebu za sluaj uzbune, koju e
djeak promatra
ti. minkeri e napraviti realistine ozljede na glumcima koji sudjeluju
eu vjebi."
"Nakon vjebe, dok je otac pazio na djeaka, majka je otila telefonirati
ei
u vrti sv
ojeg drugog djeteta. Budui da malo kasni, nazvala je vrti i rekla im
je da e
ubrzo pokupiti dijete. urei se pokupiti dijete, zaustavlja taksi na
autobusnoj s
tanici devetke."
Druga pria
"Majka i sin jednoga jutra izlaze iz kue. Ona ga vodi u posjet radnom
mjestu nj
egova oca. Otac je laborant u bolnici Victory Memorial."
"Prelazei ulicu, djeak doivi stravinu nesreu i zadobije teke
oe
ozljede. Osoblje
u bolnici ve priprema operacijsku salu i dopremaju djeaka.
Specijalizirani kir
urzi uspijevaju ponovno privrstiti djeakova otrgnu ta stopala."
Sjeajte se hladno III vrue
"Nakon operacije, dok je otac ostao sa djeakom, majka odlazi
telefonirati u vrt
i njezina drugog djeteta. Budui da je potresena, nazvala je vrti i
rekla im j
e da e ubrzo pokupiti dijete. urei se pokupiti dijete, zaustavlja taksi
na auto
busnoj stanici devetke."
OK, ovo e biti vrlo jednostavan test: koja pria vas se jae dojmila?
Vjerojatn
o druga.
oNa temelju proirenih verzija ove dvije prie, Cahill i McGaugh su
aproveli istraiva
nje1 o ovom triku: posebnom statusu emocionalnih dogaaja u
pamenju. Veina lju
idi bolje zapamti drugu priu, osobito njezin sredinji dio - to je
neobino zato to
adruga istraivanja pokazuju da obino bolje pamtimo dogaaje s
poetka ili s kraja
atakvih pria. Uz ostale dokaze iz slinih istraivanja, to sugerira da za
emocion
aalne podraaje imamo specijalizirane reakcije pamenja.
Sredri
ik r nji dio ove prie nije lake pamtljiv zato to sadri neobian
emocionalni dogaaj
(bolje pamtimo neobine dogaaje), nego zbog njegovog fizikog
utjecaja na nas.
Da ste ovaj test proli na propanonolu, lijeku koji spreava fizioloko
oo
uzbuenje t
ako to blokira beta-adrenergine receptore (i time spreava ubrzanje
otkucaja src
ua i otputanje adrenalina), emocionalne dijelove prie ne biste zapamtili
inita bolj
e nego dosadne. S druge strane, da ste uzeli johimbin, lijek koji potie
uzbuen
je tako to stimulira aktivnost norepirefrina, proizvoda adrenalina, i
time uzroku
oje pojaano lupanje srca, dogaaje biste zapamtili jo bolje. Njih ne
odoivljavamo k
ao emocionalne zato to su objektivno pamtljivi, nego postaju
pamtljivi zato to ih
(u odsutnosti lijekova poput propanonola) moemo doivjeti kao
oo
emocionalne.
Kako to radi
Nema sumnje da je za sustav za pamenje veoma korisno dati poseban
status onim d
ogaajima koji potiu na afektivni, emocionalni sustav. Zastraujui
aa
apodraaji, odvra
tni izvori hrane, rodbina koja vas ljuti - sve su to dogaaji vrijedni da
budu u
pameni. Meutim, sustav pamenja koji bi bio potpuno zaokupljen
emocionalnim sa
drajima neprestano bi zapostavljao vane stvari na raun triarija, i ne
ra
rbi zadravao
ainformacije o aktualnim neuralnim podraajima (kao to je hrana kad
ovjek nije gla
dan) kad god su prisutni emocionalniji podraaji. Najvie to trenutno o
ai
tome muzrtiNi
erri je da taj problem rjeavamo tako to imamo dvasusta
Sjeajte se hladno Ili vrue
va za pamenje - "vrui" sustav koji se bavi emocionalnim
informacijama i "hladn
i" sustav koji se bavi neutralnim sadrajima. Sve je vie dokaza koji
ri
sugeriraju da
mozak taj posao obavlja putem primarnog sustava za pamenje
izgraenog oko hipok
ampusa [trik #89] za hladne sadraje, dok se vrui sadraji obraduju u
rr
amigdalama, l
imbikoj strukturi ukljuenoj u razne aspekte obrade emocija.
Postoje dokazi za umijeanost amigdala u pamenje.2 Oteenja ami-
eO
gdale slabe sposob
nost uenja - za tip pamenja koji ima motivacijsku, dakle
emocionalnu sastavnic
au - a istraivanja sa snimkama mozga su pokazala da je aktivacija
amigdala priliko
m prouavanja emocionalnih informacija (ali ne i neutralnih)
povezana s boljim p
amenjem takvim informacija. (Zanimljivo je da lateralizacija, kako se
ini, ovi
siuo rodu; ene naime koriste lijevi dio amigdala a mukarci desni.)
Epinefrin (adre
nalin) poboljava pamenje, ali samo ako su amigdala neoteena.
jo
Konano, pacijente
s ozljedama amigdala je tee uvjetovati na averzivne podraaje; to jest,
ea
oni ne nau
ae prekinuti ponaanje koje im donosi bol.
Kako im imena i kazuju, vrui sustav je impulzivan i brz te stvara brze
tjelesne
reakcije (kao to je crvenjenje od srama), dok je hladni sustav re-
fleksivniji i
kontemplativniji. Aktualni modeli sugeriraju da takve informacije
prolaze kroz v
rui sustav prije nego stignu do hladnog, a posljedica toga je da se svi
ulazni
apodaci skuhaju: emocionalne komponente se pojaavaju i naglaavaju,
potencijalno n
a tetu drugih detalja.
ePotporu ideji da su amigdale umijeane u vrue, emocionalno
pamenje dalo je otkri
je da se poboljanje pamenja povezano s emocionalnim rjenikom ne
ojavlja ako se ot
eti stria terminalis - to je spona koja povezuje amigdala s ostatkom
mozga. Na p
rimjer, ako se ta spona odstrani, no-repinefrin (koji je povezan s
uzbuenjem) v
ie ne dovodi do poboljanja pamenja. Slino, glukokortikoidi,
ij
hormoni stresa, pobo
jljavaju uenje ako udu u hipokampus, ali samo ako amigdala nije
oteena ili kemijs
ki blokirana. Jasno je, dakle, da memorijski sustavi amigdala i
hipokampusa ne d
jeluju u izolaciji.
Dokazi da uope postoje dva sustava dolaze iz razliitih uinaka stresa
na ta dv
ja tipa pamenja: pojaano uzbuenje uvijek poboljava pamenje
eemocionalnih obiljej
a, ali u uvjetima jakog uzbuenja poinje patiti pamenje neutralnih
eobiljeja (ka
o to su kontekst i detalji). Kad jedna promjena (pojaano uzbuenje)
ima dvije ra
zliite posljedice, to je dobar znak da postoji vise sustava.
Sjeajte se hladno 11) vrue
eBiljeke
1. Skraeno prema Consciousness and Cognition, god. 4., br. 4, Cahill,
L., & McG
augh, J., "A Novel Demonstration of Enhanced Memory Associated
with Emotional Ar
uousal", str. 410-421, Copyright (1995), s doputenjem Elseviera.
2. Potpunu sliku o amigdalama, uenju i pamenju dat e vam knjiga
LeDoux, J. (1
996) The Emotional Brain: The Mysterious Underpinnings of
Emotional Life. New Yo
rk: Simon & Schuster.
3. Stranice Alijanse za posttraumatski stresni poremeaj (http://www.
ptsdallian
rce.org) sadre edukativni materijal o tom stanju.
U ivotu
aOsim vlastitog zapaanja da emocionalno nabijene dogaaje bolje
pamtimo (do te mje
ere da je teko i zamisliti da nije tako), najbolji primjer da je
preokupacija emoc
aija ugraena u nae sustave pamenja je posttraumatski stresni
poremeaj (PTSP).3
oOsobe koje pate od PTSP-a doivljavaju bljeskove sjeanja, u kojima
im se nameu m
disli i predodbe povezani s traumatskim dogaajima kakvi su obino
doveli to tog s
tanja.
e to je trauma tea, vjerojatnije je da e doi do PTSP-a, a osobe
koje od nje
ga pate imaju konzistentno bre otkucaje srca u mirovanju i vii krvni
ri
tlak u odnosu
na usporedivu skupinu.
Utvreno je da osobe oboljele od PTSP-a imaju manji obujam hipo-
kampusa, iako ni
je jasno da li traumatski stres smanjuje hipokampus ili je smanjeni
hipokampus f
aktor rizika za dobivanje PTSP-a. Takve osobe openito slabije pamte,
i iako su
sami bljeskovi sjeanja puni ivih detalja, esto imaju praznina i
pacijent nije u
stanju aktivno se prisjetiti nikakvih drugih pojedinosti osim onih koje
mu se s
ame nameu. To se uklapa u teoriju dva sustava: sami bljeskovi
sjeanja imaju do
rbro kodiran (ili "hi-perkodiran") emocionalni sadraj, ali stres je
zaprijeio bil
jeenje drugih pojedinost. Iako se tog emocionalnog sadraja lako
er
prisjeaju, openi
oto visoka razina stresa, moda popraena suboptimalnim prijenosom iz
vrueg u hlad
ni sustav, dovodi do slabijeg pamenja hladnih, neutralnih informacija.
Vidi kamo gledam
Dodatna Hteratura
"How Brain Gives Special Resonance to Emotional Memories"
(http://www.sciencedai
ly.com/releases/2004/06/0406100811 -07.htm).
- Alex Fradera & Disa Sauter
trik #97
Vidi kamo gledam
Uroeno smo programirani tako da slijedimo pogled drugih ljudi kako
bismo vidjel
i kamo gledaju. To je tako duboko u nama da ak i oi likova iz crtica
utjeu na
anau mentalnu obradu smjera.
Oi su posebne. One su dio dvosmjernog osjetila. Kamo god
pogledao, vidite u to g
ledam. Vidite obraam li panju na vas, a moda pogodite i o emu
ao
izapravo razmiljam.
aPraenje pogleda nije naueno ponaanje. Sto se mozga tie, smjer
pogleda je graa
nin prvog reda u stvarnom svijetu, i jednako je vaan kao i poloaj. Kad
ao
je rije o
opoloaju, Simonov efekt [trik #56] demonstrira da imamo tendenciju
reagirati na po
aticaj koji dolazi iz istog smjera kao i taj podraaj. Ovaj trik pokazuje da
smjer
opogleda interpretiramo slino kao poloaj: jednako djeluju i oi iz
stripa koje gl
edaju u odreenom smjeru.
Na djelu
Istraivaki tim sa Sveuilita u Padovi konstruirao je eksperiment
ai
kojim se vidi u
inak pogleda.1 Nacrtali su oi kao u stripu - dva ovala s po jednim
obojanim ova
(lom (arenicom) u svakom, kako je prikazano na slici 10-5. arenice su
bile ili plav
e ili zelene, a lik je gledao ili ravno preda se ili na jednu stranu.
Sudionici u eksperimentu su morali rei koje su boje arenice tako da
pritisnu lij
evi gumb za plavu a desni gumb za zelenu arenicu. Prividni smjer
pogleda uope ni
rje bio bitan. Unato tome, ispitanici su bre pritiskali desni gumb za
zeleno kad
su i oi gledale u tom smjeru (udesno), a sporije kad su gledale u
drugom smjeru
a. Isto je vailo i za plavu boju arenice i oi koje gledaju ulijevo.
Vidi kamo gledam
Slika 10-5. Oi iz crtica sline onima koje su se koristile u
aeksperimentu: pokai
ete ovaj
o crte nekome i gledajte to mu rade oi - moda vam uspije
uhvatiti kako su mu
oi pobjegle udesno, jer mu nacrtane oi pokreu automatsku rutinu za
praenje
pogleda.
oKako su pomislili da to moda nema nikakve veze s ovalnim oblicima
koji podsjeaju
na oi, istraivai su otili korak dalje i smislili jo jedan zadatak.
aio
Umjesto ovala
, nacrtane "oi" su bile kvadratii, a u svakom po jedna kvadratasta
"arenica", to
je mnogo manje nalikovalo oima (kako se vidi na slici 10-6). I doista,
ivie nije
bilo znaajne razlike u vremenu reakcije (izmeu pogleda u istom i u
suprotnom
smjeru u odnosu na tipku za odgovor).
iSlika 10-6. Kvadrataste "oi" sline onima koritenim u eksperimentu:
robotski pog
led ne slijedimo
stavu, koji na radnu plohu raunala postavlja oi koje prate pokaziva
Mogue je da je to razlog zbog kojeg programi "xeyes" u X
Window su-
mia, tako sumnjivo uspjeno spreava gubitak pokazivaa iz vida.2
ie
- R. D.
I
trik #97
Vidi kamo gledam
Kako to radi
U biti, ovaj eksperiment ima isti mehanizam kao Simonov efekt [trik
#56], Budui
oda mozak prevodi smjer pogleda u poloaj, dolazi do istog efekta: ako
aje panja ve
bila usmjerena ulijevo zbog podraaja, potrebno je malo vie vremena
ai
za desnu reakc
iju.
To o to pogled tretiramo s tolikim potovanjem ima smisla. Ako nas
netko gleda, to ob
ino znai da je na djeluneka vrsta interakcije, na dobro ili zlo. A ako
nekolik
eo ljudi gleda u isto mjesto, vjerojatno su uoili neto to bi trebalo
zanimati i va
as. Pogled je fiziki tako malen, ali zauzima znaajno mjesto u naem
udrutvenom svij
etu. Sjetite se samo kakav je to osjeaj kad vam se oi susretnu s
nekim strance
em (ponekad je dobro, ponekad neugodno), ili kako je teko razgovarati
s nekim tko
gleda nekamo drugamo. Ako sumnjate u to, pokuajte vie puta baciti
ui
pogled preko ram
ena svog sugovornika i vidjet ete koliko e mu trebati da vas Ijutito
upita to v
am je na pameti, ili da se i sam okrene da vidi kamo to gledate.
Slutim da je to razlog zbog kojeg strelice tako dobro funkcioniraju kao
simboli.
eAko se zna da pratimo smjer pogleda nacrtanih oiju, koliko se crte
omoe reducirat
i a da i dalje funkcionira? OK, s kvadratastim oima ne ide, ali
prepoznatljiva
eobilj u eja oiju jesu to to su izduene i to su im zjenice u kutovima pa
poprimaju stre
last oblik kad gledaju u stranu. Zapravo jako slie strelici - jesu li,
dakle, s
trelice (u tisku, znakovima, svugdje) samo jako dobro naueni simboli
ili nas di
raju negdje dublje.
- M. W.
_I
Ta percepcija dubokog pogleda ponekad se naziva i zajednikom, ili
adijeljenom pan
ajom. Korist od toga da dvije osobe obraaju panju na isti objekt je
najoitija ko
d male djece. Kad ue, djeca moraju moi stvarati asocijacije meu
objektima, ri
ajeima i tako dalje. Da ne postoji nain da se usmjeri djeja panja, bilo
bi ih p
raktiki nemogue iemu nauiti. S 12 do 18 mjeseci djeca slijede
apogled: opaaju
avae oi, shvaaju kamo gledate i onda gledaju tamo. Taj se
mehanizam zajednike p
anje koristi pri stvaraju zajednikog razumijevanja svijeta.3
Pokazivanje ima vrlo slinu funkciju kao pogled i ukazuje na to kamo
trebamo usm
ajeriti panju. Naravno, to ne funkcionira kod pasa, to dobro zna svatko
tko je psu
nekamo pokazivao prstom kako bi ga naveo da nekamo pogleda -
ivotinja bi samo zur
ila u vrh prsta. Jedini nain da pse, koji ne razumiju apstraktne
simbole kao to
je pokazivanje prstom, nauimo asociranju jest da ekamo dok ne
aobrate panju na o
no to ih elimo nauiti i onda uinimo to smo ve namjeravali. Moglo
bi se rei da j
e prava defmirajua karakteristika nas kao ljudi sposobnost da
razumijemo simbol
"ono". Bez toga ne bismo mogli govoriti ni o emu to nije prisutno,
niti bismo m
ogli ita nauiti iz greaka drugih ljudi.
ie
Neki ljubitelji pasa se moda nee sloiti s ovim, ali u krajnjoj liniji, zato
oo
i vol
e pse, zar ne?)
-M. W.
_J
aDijeljena panja je jedna od stvari koju mala djeca koriste kao
odskonu dasku u r
azvoju razumijevanja drugih umova, ne samo svijeta predmeta. Djeca
s autizmom -
unaruenim razumijevanjem namjera drugih ljudi - ne slijede pogled
automatski kao to
to ine druga djeca.
U ivotu
injenica da smjer pogleda kodiramo brzo, s lakoom i gotovo
nesvjesno ini pogl
ued idealnim drutvenim znakom, to ga naravno ini otvorenim za
zloupotrebe. Uoite
akoliko reklama ima veliko lice s pogledom uperenim ba na ono to
biste trebali pro
itati.
eBiljeke
1. Zorzi, M., Mapelli, D., Rusconi, E., & Umlita, C. (2003) Automatic
spatial co
ding of perceived gaze direction is revealed by the Simon Effect.
Psychonomic Bu
lletin & Review, 10(2), 423-429.
2. Programerska skupina Lowcoders napisala je verziju programa
xeyes za Mac OS X
po imenu iEyes (http://wwwJowcoders.not/).
3. Driver, J., Davis, C, Riciardelli, P., Kidd, P., Maxwell, E., & Baron
Cohen,
S. (1 !)!)*)). C>,v/.v perception triggers reflexive visuospatial orient
ing Vis
ual Coynit ion, ti(5), 509-540.
e
Majmun radi to majmun vidi
'trik #98
aOponaamo naglasak u govoru, geste i manirizme a da to i ne
primjeujemo, i ini s
e da nas na to potie ve sam in percepcije.
Mi smo roeni imitatori, iako ne znamo da to inimo. Ja imam
britanski naglasak,
ali svaki put kad odem na dva tjedna u Sjevernu Ameriku pokupim
otamonji izgovor.
uIsto vrijedi i za druenje s odreenom grupom prijatelja, pa na kraju
ponemo kor
istiti rijei koje su u toj grupi uobiajene a da nismo ni svjesni da smo
ih pre
uzeli.
Za oponaanje nije nuno biti uronjen u kulturu. U roku od par trenutaka
au
na vama se
poinju zrcaliti pokreti ljudi oko vas.
Na djelu
Uvijek sam imao dojam da su mnogi eksperimenti u psihologiji
pomalo zloesti, je
ar u njima esto kaete ispitanicima da je cilj eksperimenta jedno, a
zapravo se ra
di o neem sasvim drugom. Eksperimenti Tanye Chartrand i Johna
Bargha o onome to
nazivaju efekt kameleona ide u tu kategoriju i ostavlja njihove
ispitanike u mrk
olom mraku neznanja (ali su sasvim bezopasni pa se ne moe rei da su
aba zloesti).1
aChartrand i Bargh dobrovoljcima su dali lani zadatak opisivanja
fotografija dok s
jede u parovima i naizmjence gledaju fotografije, pritom na glas
govorei svoje
slobodne asocijacije. Dobrovoljci, meutim, nisu znali da cilj
eksperimenta nije
opisivanje fotografija, niti da njihov partner nije dobrovoljac nego radi
u dos
uluhu s organizatorima eksperimenta. Dounici su tijekom deset-
minutnog eksperiment
ea izvodili pojedine suptilne kretnje, tj. ekali su si lice ili su drmusali
nogom
.
eEksperimentatori su zapravo gledali koliko e ispitanici esto poeati
svoje lice
uili prodrmati nogom - u biti, u kojoj e mjeri na osobu utjecati dounik,
osoba k
oju nikad prije nije srela i nema razloga da joj bude prijatelj. Odgovor:
u veli
koj mjeri.
Dobrovoljci koji su sjedili s dounikom koji se eka poeali bi se u
uee
prosjeku svakih
o100 sekundi. Kad nisu bili izloeni takvom utjecaju, izmeu dodira lica
oprolo bi 3
i0 sekundi vie.
Rezultati su bili slini ali dramatiniji kod drmusanja nogom -
udvostruilo se
is malo vie od jednom u tri minute na jednom u 80 sekundi,
Majmun radi to'majmun vidi
samo zbog oko deset minuta sjedenja s nekim tko povremeno drmusa
nogom.
Znajui da to funkcionira, imate priliku da budete zloesti. Sljedei
put kad se
enaete u kafiu s prijateljima, probajte se ekati ili pipkati po licu i
vidite t
o e se dogoditi. Moda e vam rjee poi za rukom pokrenuti neku
specifinu reakc
iju,
e kao to je ekanje nosa, ali definitivno e si svi koji su s vama
poeti dodir
ivati lice.
oMoete biti i prilino suptilni. Ispitanike u eksperimentu pitali su jesu li
primi
jetili neko ponaanje dounika koje bi im upalo u oi: nisu. Nije, dakle,
au
stvar u na
amjernom oponaanju.
Kako to radi
aNesvjesno oponaanje ne prestaje s gestama. Od partnera u razgovoru
preuzimamo ton
glasa, pa ak i strukturu reenice, pa u tom smislu parovi koji su dugo
u braku
zaista poinju sliiti jedno na drugo.2
a\ Postoji jedan sjajan primjer kako - nesvjesno - oponaamo
izraze lica, a otkrili su ga O'Toole i Dubin3 promatrajui majke kako
hrane djec
vu. Vidjevi da majke otvaraju usta pri hranjenju, pretpostavili su da
signaliziraj
u djetetu da uini isto. No, pokazalo se da 80% vremena majke
otvaraju usta nako
nidjeteta. Dijete otvara usta jednostavno zato to mu stie hrana; majka
i ne znaju
ai oponaa djetetov izraz lica i naprosto prati dijete.
A z to oponaati? To je i dalje otvoreno pitanje. Moda je ono
aaoa
aao
jednostavno dio mehani
zma kojim percipiramo druge ljude. Sve to percipiramo mora imati
nekakvu reprezen
taciju u mozgu - inae to ne bi bila percepcija - pa postoje
reprezentacije za r
avne bridove, lica, boje i tako dalje. Osim toga, postoje i pojedini
neuroni koj
i se aktiviraju pri nekoj specifinoj aktivnosti: posezanje i guranje
rukom akti
viraju dva razliita neurona. Zapanjujue je, meutim, to to se isti ti
neuroni a
ktiviraju ve i kad samo vidite nekog drugog kako izvodi isti pokret,
iako to sa
mi ne inite.4
oZrcalni neuroni, koje nalazimo u eonom dijelu modane kore, dakle
nisu samo sreds
tvo kojim mozak kae ruci da neto prihvati ili pogurne, oni su u stvari
ae
unutarnja r
eprezentacija tog pol<reta, bilo da ga percipi
'8
rate na sebi ili na nekom drugom. Oni su sama zamisao "posezanja",
razdvojena od
detalja njezine implementacije.
Znamo da e, ako ujete neku rije, njezina reprezentacija u mozgu
uzrokovati ud
eavanje [trik #81] s njom asociranih rijei. Kad se od vas zatrai
ea
slobodna asocija
cija na rije "list", nakon to ujete rije "knjiga" vjerojatnije ete rei
"papi
r" (udeenu rije) nego "cvijet". ak ne morate svjesno doivjeti rije na
eo
koju ste
ud eni [trik #82] - vano je samo da je u mozgu nekako konstruirana
eae
ea
njena reprezent
acija, a ne i je li prola kroz filter panje.
oa
r~
oIsto moda vrijedi i za percipiranje gesta i pokreta drugih ljudi. Iako
niste konc
entrirani na njihove kretnje, drugi ljudi jesu nekako reprezentirani u
avaem mozgu
, a razumijete ih posredstvom svojih zrcalnih neurona. Znai, dok vam
ruka miruj
e aktivira se zrcalni neuron za "eanje", ime tu aktivnost udeava za
ee
sljedei put
e. Prema tom modelu, kad vidite nekoga kako se ee vjerojatnije je da
ete se i sa
emi poeati. Rekao bih da se efekt javlja ve dok itam o tome. Da li
vas je uprav
eo neto zasvrbilo?
- M. W.
_J
U ivotu
Koji god mehanizam bio na djelu, rezultat meusobnog zrcaljenja
dvoje ljudi je j
asan; zrcaljenje jest dio izglaivanja odnosa. Ako ste ljubitelj
promatranja lju
di, esto moete vidjeti koliko se dobro dvoje ljudi slau tako da
oa
promatrate njihov
e sitne pokrete i gledate u kojoj ih mjeri izvode zajedniki - da li se
istovrem
eno naslanjaju u stolici, ili se sinkronizirano smiju? Probajte se
zagledati u l
ijude za istim stolom i vidite da li se dobri prijatelji vie zrcale od
sluajno od
aabranih parova. Ako obraate panju, to se jako dobro vidi.
f~~
Veliko pitanje je zato je zrcaljenje tako vaan dio skladne veze. Mislim
aa
da je odgo
vor na pitanje zato zrcalimo jednostavno uenje od drutva u kojem
au
smo roeni. Nije
nam sve potrebno znanje ugraeno u mozak od
Pro__________irite loe raspoloenje
ooo
uroenja, moramo ga stei od ljudi koji nas okruuju, a zrcaljenje je
usamo siuna ma
anifestacija tog preuzimanja ponaanja drugih ljudi.
-T.S.
eBiljeke
1. Chartrand, T. L., & Bargh, J. A. (1999). The chameleon effect: The
perception
-behavior link and social interaction. Journal of Personality and Social
Psychol
ogy, 76(6), 893-910. Uz druge njene tekstove, ovaj lanak Tanye
Chartrand dostup
an je na njenoj web stranici s publikacijama:
ht1p://faculty.fuqua.duke.edu/~tlc
l 0/bio/pd f_articles/ar-ticle__index.htm.
2. Dijksterhuis, A., 8t Bargh, J. A. (2001). The perception-behavior
expressway:
Automatic effects of social perception on social behavior. U M. P.
Zanna (nr.).
Advances in Experimental Social Psychology, 33,1-40. New York:
Academic Press.
(Ovo je jako dobar i vrlo preporuljiv opi pregled.)
3. O'Toole, R., 8i Dubin, R. (1968). Baby feeding and body swap: An
experiment i
n George Herberts Mead's "Taking the role of the other". Journal of
Personality
and Social Psychology, 10, 59-65. Navedeno u Dijksterhuis & Bargh
(2001).3
4. V. S. Ramachandran, "Mirror neurons and imitation learning as the
driving for
ce behind 'the great leap forward' in human evolution"
(http://www.edge.org/3rd_
cuiture/ramachandran/rarTiachan-dran_pl .html).
'trik #99
Proirite loe raspoloenje
ooo
Da li vam se ikad dogodilo da se bez razloga naete u svaalakom
raspoloenju? Mod
oo
a je stvar u tome to ovih dana itate.
Znamo da na nae raspoloenje utjee svijet koji nas okruuje. Lako nam
aou
se desi da do
oemo kui nakon groznog radnog dana i da cijelu veer ostanemo loe
volje. A ima i
odana kad smo dobre ili loe volje bez ikakvog vidljivog razloga.
Dogaalo mi se da
ocijeli dan budem oajno raspoloen jer sam tuga jutia proitao izvrstan
uali tuan l
onian, a da uope ne povezem
ooo
svoje raspoloenje s romanom sve do naveer. Kad tako razmiljamo o
oi
oraspoloenju u uob
oiajenom smislu, imamo dojam da su raspoloenja dugotrajne pojave s
kojima jednost
avnouo moramo ivjeti, poput lijepog ili runog vremena. Raspoloenja su,
ini se, jedna
oko nepodlona razumijevanju. Dobro je, meutim, zauzeti drugi
pristup: kako raspol
oenja nastaju? Koja je najmanja stvar koju moemo napraviti a da
oo
outjee na raspoloen
je?
O tome e biti rijei u ovom triku. Pokazat emo da nas rijei s kojima
smo se s
usreli mogu uiniti grubljima u roku par minuta - a ne mislim na rijei
koje pot
aiu na snane emocionalne reakcije ili one koje uzimamo k srcu, nego
rijei u kont
ekstu nevine igre rijeima.
Na cijelu
rIgre rijeima su sjajan nain da ljudi na dulje vrijeme zadre neke rijei
u misli
ema. Jedna takva igra je test izmijeanih reenica. U njemu dobijete
eispremijeanu re
enicu " od pet rijei, kao to je "to to skriva pronalazi trenutano", i
trebate sas
taviti i r to vie reenica od etiri rijei, i to to bre.
John Bargh, Mark Chen i Lara Burrows u slinom1 su testu dali 15
rijei povezani
ah s nepristojnim ponaanjem: "agresivno", "napasno", "sirovo", i tako
dalje. Napra
vili su i pristojnu i neutralnu verziju testa. Ispitanici nisu bili svjesni
da r
ejeavaju tri razliita oblika testa, niti su znali pravi cilj eksperimenta.
eSvaki ispitanik je rjeavao zadatak oko pet minuta ali to (naravno) nije
bio cilj
eksperimenta. Kritini trenutak bi nastupio kadispitanik izae iz sobe
ada kae da
je gotov, a osoba koja je provodila eksperiment je bila zabavljena
razgovorom sa
svojim sugovornikom. Pitanje je bilo: hoe li im ispitanik upasti u
rije? Unut
ear deset minuta razgovor je prekinulo samo neto preko 15% ispitanika
ekoji su rjeav
ali zadatke s pristojnim rijeima. Od onih koji su imali rijei poput
"ogavno",
vie od 60% - etiri puta vie - ispitanika je upadalo u rije u istom
ii
razdoblju od
deset minuta.
rNadalje, ispitanici koji su upadali u rije to bi uinili bre ako su u
zadatku im
aali rijei o nepristojnom ponaanju: za upadicu im je trebalo prosjeno
5V2 minuta
i. Drugima je trebalo vie od 9 minuta, ak i kad se odbaci 85% iz
egrupe udeene na p
ristojnost, koji uope nisu upadali u rije.
Subjektivniju verziju tog postupka moete iskuati i sami. Tehnikom
ou
zvanom Veltenov
postupak7 moete automatski inducirati raspoloenja u grupi ljudi, pa
oo
vidite hoete
li uoiti razliku. Tu je tehniku osmislio Vel
ooo
ten 1960 ih godina, a izvodi se s papirima punim pozitivnih ili
negativnih izjav
ia. Napravite, dakle, vie primjeraka takva dva skupa izjava (nekoliko
primjera je
na Internetu, na adresi http://web.archive.org/web/200-41021
191/19/http://www.d
ur.ac.uk/m.j.eacott/cogmem3.txt). Na pozitivnom listu bi se trebale
nalaziti izj
oave poput "Ja sam osoba vrijedna potovanja", "Osjeam se dobro
sama sa sobom" i "
eLjudi me vole". Na negativnoj bi trebalo pisati neto kao "Sve to
rradim uvijek zavri
loe", "Ljudi me preziru" i "Ja sam lo ovjek".
oo
Odaberite jedan list i itajte ga sebi oko pet minuta. Za to vrijeme ete
se stv
arno poeti osjeati sretnije ili nesretnije. Nevjerojatno je koliko je
efekt sn
aan.
A jo je snaniji u prostoriji punoj ljudi. Pronaite, dakle, takvu
oa
prostoriju, dajt
e svakome po jedan pozitivni Velten i recite im da ga itaju u sebi pet
minuta.
Kad se vratite, svi bi trebali blistati od sree. Ali probajte nekoj drugoj
grup
i dati negativni Velten. Kad se vratite, atmosfera e biti osjetno
hladnija. To
ajasno pokazuje vanost povratne reakcije okoline na stvaranje i jakost
oraspoloenja.
I
dNa zadnjoj godini koleda napravio sam si ovakav "Velten za uenje",
koji sam sa s
iobom nosio u knjinicu: "Volim ponavljati gradivo", "Danas mi je
koncentracija vrh
iunska", "Danas me nita nee omesti u radu".
- T. S. _I
Kako to radi
Eksperiment pokazuje kako samo pet minuta manipulacije rijeima
-samo rijeima,
ebez osobnog komentiranja i tekih situacija - ima primjetan uinak na
aponaanje. To
eje jedna varijanta udeavanja pojmova (trik #81], u kojem itanje rijei
koje asoc
iraju na odreeni pojam suptilno dovodi taj pojam u psihu, odakle e u
budunost
i ui u misli.
Ono e to vrijedi za pojmove vrijedi i za ekanje po licu ili drmusanje
noge [trik #9
8], Ve samo to to ste percipirali kako netko drugi obavlja tu
aktivnost aktivira
apojam te aktivnosti u vaem mozgu, pa ete je vjerojatnije obavljati i
sami.
eTest ispremijeanih reenica koje utjeu na pristojnost, Hargha i sura
nika. k.ui
ai Veltrnov postupak, pokazuju da se rijei i ponaanje nekako
ooo
U ivotu
Recimo da imate zakazan sastanak i znate da ete na njemu morati
odluno nastupi
ti.oAko zaista elite ui u sukob loe volje, nema razloga da ne napravite
program N
aljuti me koji e vam subliminalno prikazivati ljuta lica na monitoru
pet minuta
aprije sastanka. Zar je to tako razliito od hrabrenja sebe prije vanog
sastanka
ili utakmice?
Ima jedan detalj u Chenovom i Barghovom eksperimentu o zaraznom
svaalici o koje
m trebamo ozbiljno promisliti. Da bi potaknuli svaalako
oraspoloenje, eksperimen
utatori su se posluili licima koja su aktivirala rasne stereotipe sudionika.
Znaju
i da hodamo sporije kad pred sobom imamo stereotipnu stariju osobu
[trik #100],
uinjenica da stereotipi utjeu na nas ne iznenauje, ali tuno je to je
stereotip
ba rasni. Chen i Bargh su izveli taj eksperiment da pokau kako je ta
aa
vrsta rasnog
ostereotipa sa-moispunjujue prorotvo. Ako oekujete da e netko biti
neprijateljs
ki raspoloen prema vama, i sami ete poprimiti takvo raspoloenje, i
oo
prenijet
uk taju. Neto je zajedniko nainu na koji se zapisano znaenje
rer
re
nepristojnosti rep
arezentira u mozgu i reprezentaciji samog tog nepristojnog ponaanja.
Kako to tono
ofunkcionira ne znamo, samo znamo da se moe opaziti taj efekt.
Treba biti svjestan toga da su negativne emocije zarazne (ve znamo
da emocije p
areuzimamo i samim opaanjem [trik #95]), pa je mogue da itavu ljutu
svau sublim
einalno potakne neto posve irelevantno.
oChen i Bargh3 su izveli jo jedan eksperiment u kojem po dvoje ljudi
igra igru pog
aanja. Jednom od njih su subliminalno prikazane slike koje ga
dovode u svaala
oko raspoloenje.
Snimke s interakcijom za vrijeme igre su presluavali u briljivo
ui
kontroliranim okol
anostima te su ocjenjivali ponaanje sudionika. Otkrili su tri stvari:
osobe koje s
ou subliminalno aktivirane kao svaalaki raspoloene (pomou slika
koje svjesno ni
su vidjele) doista su ocijenili kao sklonije svai. Njihovi partneri u igri
poga
anja, susrevi se s takvim ponaanjem, i sami su doli u svaalako
vao
oraspoloenje. Kona
no, svaki ispitanik je ocjenjivao onog drugog kao sklonijeg svai nego
to bi to u
inio da su-bliminalnog prikaza nije bilo.
Sve se to dogaa manje-vie automatski. Naim raspoloenjem upravlja
iao
ono s ime se sus
reemo; ako ne pazimo, neemo ni imati izbora hoemo li taj utjecaj
prihvatiti i
li neemo.
O emu mislite to i jeste
trik #100
aete ga n.i tu osobu. Va se stereotip tako pojaava iako nije ni bio
utemeljen na
istini. Alarmantno je lako gurnuti ljude u razne uloge a da to i ne
primijetite
, i alarmantno je lako nai potvrde vlastitih predrasuda.
1. Bargh, J. A., Chen, M., 8t Burrows, L. (1996). Automaticity of
social behavio
r: Direct effect of trait construct and stereotype activation on action.
Journal
ofPersonality and Social Psychology, 71(2), 230-244.
2. Velten, E. (1968). A laboratory task for induction of mood states.
Behavior R
esearch and Therapy, 6, 473-482.
3. Chen, M., & Bargh, J. A. (1997). Nonconscious behavioral
confirmation process
es: The self-fulfilling consequences of automatic stereotype activation.
Journal
of Experimental Social Psychology, 33, 541-
Ako razmiljate o tome kako se ponaaju odreeni stereotipi moe vam
iao
se usporiti hod,
oa moete i postii bolji rezultat na testu opeg znanja.
Pojam udeavanja [trik #93] provlai se kroz sva objanjenja utjecaja
ea
percepcije na
ponaanje. Subliminalna percepcija fotografija moe vas udesiti tako da
ao
te fotografi
jeuubudue preferirate [trik #82], a ve samim tim to se druite s nekim
tko se , r
ecimo, voli ekati po licu moete se zaraziti njegovim manirizmom
eo
[trik #98]. Nije
ununo svjesno percipirati fotografije ili geste - one e svejedno
automatski izmij
eniti vae ponaanje.
aa
Ni ioza to to ne vrijedi vie nego za egzemplarnu aktivaciju: izloenost
idejama neiji
h stereotipa (egzemplarima), ak ne ni samim takvim ljudima, udesit
e karakteri
stina obiljeja takvih osoba pa ete se i sami poeti tako ponaati. Vrlo
ea
udno, i
vrlo cool.
560.
trik
O emu mislite
#100
trik # 100
O emu mislite to I jeste
Na djelu
Evo to su napravili John Bargh, Mark Chen i Lara Burrows1: dali su
tri-desetoro s
tudenata psihologije da rjeavaju krialjku (studenti su sirovina u
ei
omnogim psiholokim
istraivanjima). Polovica je dobila krialjke s rijeima koje asociraju na
ai
starije
osobe,
a kao to su "paljivo", "mudro", "fosil" i "penzija". Ostale
kr aljke su sadrava
iri
ir
le neutralne rijei i nisu bile namjerno povezane ni sa kojim pojmom.
im bi rij
eili krialjku, studenti su bili slobodni.
ei
Pomou skrivene toperice Bargh i njegova ekipa su mjerili koliko je
svakom studen
tu trebalo da hodajui prevali put hodnikom do lifta. Studentima koji
su dobili
kr aljku s rijeima povezanim sa starou trebalo je prosjeno cijelu
ioi
io
isekundu vie da
stignu do lifta - 8,3 sekunde, u usporedbi sa 7,3 sekunde. Studenti su
pokupili
ejedno od percipiranih obiljeja starijih ljudi: sporiji hod.
Kako to radi
oDetalji funkcioniranja egzemplarne aktivacije jo uvijek nisu posve
jasni, ali osn
ovni mehanizam je isti kao kad preuzimamo manirizme [trik #981-
Rije je o svojst
uvu mozga da je za percepciju neega nuno aktivirati neku vrstu fizike
reprezenta
cije onoga to se percipira: im smo stvorili tu reprezentaciju udesili
smo to pon
aanje pa emo vjerojatnije uiniti ono to smo vidjeli. Egzemplarna
aktivacija ide
ojo korak dalje jer itanje rijei - u zadatku koji je naizgled nevezan za
hodanje
epo hodniku - udeava pojam "starije osobe", koji zatim utjee na
aponaanje. Ali pri
ncip je isti.
Meutim, sporost u hodu je samo polovica prie. Ap Dijskerhuis i Ad
van Knippenb
erg2 su izveli sline eksperimente, ali umjesto da utjeu na ispitanike
stereoti
pom "starije osobe", postavili su eksperiment u kojem ispitanici (opet
studenti)
trebaju pet minuta opisivati ili profesore ili sekretarice.
U njihovom se eksperimentu mjerilo ope znanje, pa su u sljedeoj
fazi ispitanic
i odgovarali na pitanja iz igre Trivial Pursuit*.3 Ispitanici nisu znali da
su t
e dvije faze povezane.
* Trivial Pursuit je igra na ploi s pitanjima iz opeg znanja,
podijeljenim na e
st podruja koja igra izvlai ovisno o boji polja na koje ga je odvela
kocka.
O emu mislile to i jeste
eI ogodilo se neto skoro sasvim nevjerojatno: ispitanici koji su
prethodno opisiv
ali profesore - koje se percipira kao inteligentne - prosjeno su imali
tonih o
dgovora, dok su ljudi koji su opisivali sekretarice postigli 46%
tonosti.
Mogue je da osobe koje su razmiljale o stereotipu profesora vie vjei
ii
uju u vlasti
tu prosudbu; ali zapravo nije poznato koji tono atribut tog '.leieotipa
uzrokuj
oe takvu reakciju. Osobe koje su bile izloene stereotipu sekretarice nisu
ibile nita
oloije o nego to bi bile inae: u usporedbi s grupom koja nije prola
enikakvo udeavanje
e, imali su otprilike isti broj i ornih odgovora a rijeili su upitnik za
samo est m
inuta (prosjek je osam minuta). U tom sluaju, dakle, ispada da oba
stereotipa i
maju neke dobre kvalitete. Sekretarice su efikasne. Meutim,
stereotipi nisu uvi
jek pozit ivni.
eLjudi koji se identificiraju s grupama za koje je uvrijeen stereotip da
oim loe ide
matematika obino loije rjeavaju testove iz matematike kad im se
oe
pripadnost toj g
rupi naglasi kao relevantna neposredno prije testa, na primjer
upitnikom na poe
atku teksta u kojem se trai da naznae svo ju nacionalnu pripadnost ili
rod.3
Sreom, postoje i protumjere za tu vrstu egzemplarne aktivacije. Ako
se naete u
takvoj situaciji, aktivaciju ete nadvladati tako da se pozkiu nirate
suprotno
od tog stereotipa. ene kojima je eksplicitno reeno da test iz
matematike koji je
opred njima nije rodno pristran nee imati loije rezultate - pravi efekt se
ipostie
suptilnim, nesvjesnim isticanjem stereotipa (kao kod upitnika na
poetku testa)
e, pn ljudi koji se identificiraju sa grupom za koju postoji uvrijeeni
stereotip p
irihvaaju stereotipnu pretpostavku iako nije tona. im se razmiljanje
o stereoti
pu i njegovim moguim efektima osvijesti, pristranost nestaje.
Takvi eksperimenti s egzemplarnom aktivacijom pripadaju medu
najizazovnije ekspe
irimente u cijeloj psihologiji. Krialjke na temu starijih osoba
usporavaju vam hod
(dapae, smanjuju i brzinu reakcija); ve samim time to ste pet minuta
bili konc
entrirani na stereotip profesora porast e vam uspjeh na opem znanju.
Na isti s
e nain, meutim, stereotip i potkrepljuje: ljudi koji ve osjeaju takav
identi
itet bit e stjerani u miju rupu. Potreba za konformnosti je duboko u
nama, ak i
kad se protivi naim interesima. Ali tome se moete otrgnuti ve samom
ao
koncentracijo
m na svoju individualnost.
Hi
O emu mislite to i jeste
Biljeske
1. Bargh, J. A., Chen, M., & Burrows, L. (1996). Automaticity of
social behavior
: Direct effect of trait construct and stereotype activation on action.
Journal
of Personality and Social Psychology, 71(2), 230-244.
2. Dijksterhuis, A., & van Knippenberg, A. (1998). The Relation
Between Percepti
on and Behavior, or How to Win a Game of Trivial Pursuit. Journal of
Personality
& Social Psychology, 74(4), 865-877.
3. Dijksterhuis, A., 8t Bargh, J. A. (2001). The perception-behavior
expressway:
Automatic effects of social perception on social behavior. U M. P.
Zanna (ur.).
Advances in Experimental Social Psychology, 33,1-40. New York:
Academic Press.
f 4 KNJIMICA
ZELI N A
r
iKnjinica Zelina
540025993

Tom Stafford I Matt Webb - Tajne Uma

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Tom Stafford I Matt Webb - Tajne Uma

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

TAJNE UMA

aSlika 3-2. Usporedba uzorka unutar raspona razluivosti panje (lijevo)

Você também pode gostar