Savremene tehnike i kriminalitet

Prof Admir Hadžikadunić

OKVIRNA PITANJA ( I parcijala 20.12.2018.g.)

1) Društvene funkcije sporta

U društvima koja imaju totalitarni karakter, osnovna funkcija sporta je dokazivanje nadmoći
sistema, dok je u humanističkom društvu glavni zadatak sporta razvoj ljudskih potencijala koji
pružaju mogućnost nadrastanja samoga sebe te razvoja inovacija (Bjelajac 2006).

Društvene funkcije netakmičarskog sporta su zabava i uživanje učesnika. Društvena funkcija

takmičarskog sporta jest fascinacija miliona direktnih i posrednih gledatelja. (Bjelajac 2005).

2) Pojavni oblici sporta

To su:

1. Sportska rekreacija
2. Školski sport
3. Vrhunski sport ili kvalitetni
4. Amaterski sport

Sportska rekreacija –

To je slobodno izabrana, individualna ili organizovana djelatnost, koja sredstvima tjelesnog

vježbanja i sportsko-rekreativnim aktivnostima omogućuje ljudima aktivan odmor i zdravu
zabavu i razonodu, koja im pomaže da održe dobro zdravlje, tjelesnu i radnu kondiciju i da
ispolje svoje stvaralaštvo, koje im je specijalizovanim radom u velikoj mjeri uskraćeno.

Cilj sportske rekreacije jeste da omogući optimalne uslove i mogućnost savremenom

čovjeku da kroz raznovrsne sportko-rekreativne aktivnosti: zadovoljava svoju biopsiho-
sociološku potrebu za kretanjem i igrom, sadržajnije, korisnije i kreativnije provodi slobodno
vrijeme, čuva i unapređuje zdravlje, održava vitalnost, životni i radni optimizam, održava i
unapređuje svoje opšte fizičke, funkcionalne i radne sposobnosti, otklanja prijevreremenu
pojavu starenja i produžava radni vijek i kreativnost do duboke starosti (Relac i Bartoluci,
1987).

Školski sport –

Međunarodna povelja o tjelesnom vaspitanju i sportu, koju je UNESKO usvojio 1978. godine,
u prvom članu naglašava da je „Bavljenje tjelesnim vaspitanjem i sportom fundamentalno
ljudsko pravo za sve”.

U nacionalnom školskom sistemu, realizacija ovog prava školske djece i omladine je

obezbijeđena kroz redovnu (obaveznu) nastavu tjelesnog vaspitanja, kao i kroz funkcionisanje
sistema školskog sporta.
Naravno, tjelesno vaspitanje je nemoguće odvojiti od školskog sporta budući da se dobar dio
vaspitnog procesa, između ostalog, zasniva i na primjeni takmičenja, a da se istovremeno kroz
sistem školskog sporta realizuju brojni vaspitno-obrazovni zadaci djece i omladine.

Školski sport predstavlja prve oblike susretanja sa sportskim sadržajima započetim još u
najmlađim uzrastima. Sprovođenje ovog programa manifestuje se kroz podučavanje
elementarnih igara, zatim se kasnije sistematski nastavlja kroz druge oblike edukacje uz
neprekidni monitoring stručnjaka uz uvažavanje bioloških karakteristika ciljanog uzrasta.
Školski sport sačinjavaju tri tematska područja, koje je neophodno obraditi: sportsko-tehničko
obrazovanje, razvoj antropomotoričkih sposobnosti i povezivanje tjelesnog odgoja sa životom
i radom. Ovo je najbitniji segment tjelesne kulture od početka bavljenja tjelesnim
aktivnostima, zahvaljujući kome se stiču radne navike neophodne u kasnijim životnim
razdobljima, dok je njihov transfer u rekreativnom sportu od neprocenjive vrijednosti.

Vrhunski sport –

Sport se u najužem smislu vezuje za takmičarsku aktivnost usmjerenu na ostvarenje što boljeg
rezultata.

U Zakonu o sportu vrhunski sport je definisan kao oblast sporta koja obuhvata sportske
aktivnosti koje pokazuju izuzetne (vrhunske) sportske kvalitete i rezultate.

To praktično znači da samo oni sportisti i sportske grane koji postižu vrhunske rezultate na
međunarodnoj sceni mogu imati atribut vrhunskog sporta.

Pod kvalitetnim sportom se podrazumijevaju sve sportske aktivnosti koje se sprovode u okviru
pojedine sportske grane, a čija se takmičenja održavaju do nacionalnog nivoa (lige i prvenstva
države), pod uslovom da su te sportske grane registrovane u skladu sa Zakonom i da ih
prepoznaje Olimpijski savez BiH kao redovne ili pridružene članove.

Osnovna karakteristika vrhunskog ili kvalitetnog sporta jeste specijalizacija. Vrhunski rezultati
u sportu mogu se postići samo dugotrajnim i sistematskim radom, ali ne više sportskih grana
istovremeno, već ograničeno samo na jednu sportsku granu, ili čak samo jednu sportsku
disciplinu.

Pozitivne socijalne i individulne karakteristike vrhunskog sporta ogledaju se u: vrijednost

discipline koju zahtjeva vrhunski sport, vrhunski sport predstavlja idealno sredstvo za
samoostvarenje i osobni razvoj mladih ljudi, omogućava iskušavanje individualnih granica i
mogućnosti vlastitog tijela, prihvaćanje sebi postavljenih izazova i samodokazivanja,
omogućava razvoj samosvijesti i osjećaja lične sigurnosti, omogućava nacionalno
promoviranje, razvija međunarodno razumijevanje i prijateljstvo, omogućava solidarnost,
identitet i integraciju u zajednicu pa makar to bio i navijački klub, negira religiozne i rasne
razlike i omogućava nadilaženje ljudske prosječnosti i time predstavlja važan simbol centralnih
vrijednosti naše kulture. Sa druge strane vrhunski sport ima i svoje negativne karakteristike koje
se ogledaju u činjenici da vrhunski sport postaje posao sa svim onim što karakterizira savremena
radna mjesta. Prisila umjesto dobrovoljnosti, upravljanje i vođenje sportiste umjesto njegovog
samostalnog i slobodnog djelovanja. Na ovaj način sport potvrđuje karakteristike vladajućeg
društvenog sistema rada.

Amaterski sport –

Koncept sporta za sve ističe u prvi plan da sport mora da karakteriše redovni program vežbanja
(ali i primjerenog takmičenja) u cilju očuvanja zdravlja i fizičke spremnosti.

Sve je veći broj ljudi kojima sport predstavalja više od borbe za gol, koš, poen, centimetar ili
stotinku sekunde.

3) Uloga sporta u čovjekovom životu

Savjet Evrope definiše sport (1992) kao „sve oblike tjelesne aktivnosti, koje putem
rekreativnog ili organizovanog sudjelovanja imaju za cilj izraziti ili poboljšati tjelesnu
kondiciju i mentalno blagostanje, stvarati društvene odnose ili postići rezultate u svim
takmičarskim nivoima“.

Strategije EU naglašava najvažnije faktore sporta u slučaju sporta za sve koji utiču na tjelesno
i duševno zdravlje, produbljuju društvene kontakte (prihvaćanje, toleranciju i ravnopravnost),
te promociju i prenos mogućnosti za profesionalni sport (Pfister, 2011: 2).

Evropske vlade imaju snažan uticaj na razvoj sporta jer se sport i rekreacija koriste kao
sredstvo za promociju zdravog načina života i trebalo bi ispuniti društvene ciljeve.

U nekim državama postoji drugačiji pristup gdje se rekreacija tretira kao cilj, a društvo ga
percipira kao način poboljšanja življenja (kroz sportske vježbe) (Scheerder i sar., 2011: 11-
12).

4) Primarne antropološke karakteristike

Primarne antropološke karakteristike za efikasnost izvođenja konkretnih zadataka su:

⮚ Morfološke karakteristike
⮚ Motoričke sposobnosti
⮚ Funkcionalne sposobnosti
⮚ Specifično motoričke sposobnosti

5) Specifične antropološke karakteristike

⮚ Kognitivne sposobnosti
⮚ Konativne karakteristike: motivacija, anksioznost, inferiornost, moralnost,
agresivnost
⮚ Motivacijske karakteristike
⮚ Sociološke karakteristike

6) Specifične antropološke karakteristike ????

 7) Kineziološki transformacijski postupci

Dobra kondiciona spremnost utiče na djelotvornost vojnika, policajaca, vatrogasaca,

pripadnika specijalnih timova za pomoć unesrećenim osobama na terenu, kao i svih ostalih
pripadnika specijalnih službi.

Stepen motoričkih i funkcionalnih sposobnosti direktno utiču na njihov stepen obučenosti bez
obzira na specijalnost kojom se bave u sistemu specijalnih službi.

Priprema pripadnika specijalnih službi,temelji se na istim zakonitostima kao i kondiciona

priprema sportaša.

8) Principi kondicione pripreme

Kondiciona priprema pripadnika specijalnih službi provodi se:

- Bazičnom,
- Specifičnom i
- Situacijskom vježbom.

Bazične vježbe su usmjerene na razvoj najvažnijih motoričkih sposobnosti koje su

odogovorne za uspjeh u onim aktivnostima pripadnika specijalnih službi koje su definisane
njihovim radnim zadacima.

Specifična kondicijska priprema pripadnika specijalnih službi usmjerena je na razvoj

motoričkih sposobnosti koje su odgovorne za što efikasnije rješavanje zadataka u datim
aktivnostima i to primjenom za tu svrhu najoptimalnijih metodskih postupaka.

Situacione vježbe treba da približavaju uslove kondicion priprema pripadnika specijalnih

službi stvarnim situacijama u kojima se mogu zadesiti pri riješavanju svojih svakodnevnih
zadataka, i to zavisno od opisa zadataka.

9) Upravljanje procesom kondicione pripreme

Sastoji se u :

- Utvrđivanj stvarnog stanja tjelesnih sposobnosti

- Određivanje ciljeva i zadataka kondicione pripreme
- Programiranje kondicione pripreme
- Analiza

10) Izvori regrutovanja ljudskih resursa

INTERNI :

1. Interno oglašavanje
2. Premještanja
3. Prekovremeni rad
4. Razvoj osoblja
EKSTERNI:

1. Agencija za zapošljavanje
2. Oglašavanje
3. Lizing osoblja
4. Konsultanti

11) Postupci analize posla

Prije selekcije ljudskih resursa, potrebno je izvršiti postupke analize posla temeljem kojeg
se definiraju potrebne tehničke, stručne i osobne kompetencije idealnog kandidata, tj. profil
poželjnog zaposlenika. Pri kreiranju spomenutog profila važno je u obzir uzeti
organizacijsku strukuru te strateške planova organizacije za koju se provodi profesionalna
selekcija.

KANDIDAT – Stručna znanja, vještine sposobnosti i ličnost – Analiza radnog mjesta –

Vrijednost interesi i ciljevi organizacije

12) Osnovni elementi strukture ljudskih resursa

Struktura ljudskih resursa predstavlja sastav svojstva, kvalitet određenog ljudskog

potencijala i njihova moguća uloga u organizaciji. Analize strukture ljudskih resursa može
biti kvantitativna i kvalitativna. Najveći broj kadrovskih obilježja zahtjeva kvalitativnu
analizu.

Antropološke karakteristike –

● morfološke karakteristike
● funkcionalne sposobnosti
● motoričke sposobnosti
● biomehaničke karakteristike
● kognitivne sposobnosti
● kontativne karakeristike
● sociološke karakteristike

Motoričke sposobnosti –

● snaga
● brzina
● koordinacija
● fleksibilnost
● ravnoteža
● preciznost
● izdržljivost

13) Objasniti selekciju ljudskih resursa

 Selekcija je proces privlačenja kandidata koji imaju sposobnosti, vještine i osobine potrebne
za uspješno obavljanje poslova i postizanje ciljeva organizacije.

Selekcija je postupak kojim se primjenom unaprijed utvrđenih i standadiziranih mtoda i

tehnika za određeni posao odabiru oni koji najbolje udovaljavaju njegovi zahtjevima.

14) Postupci selekcije

Prvi selekcijski postupci zasnoovani na naučnim činjenicama provode se u novom

savremenom dobu, a odnose se prije svega na motoričke, funkcionalne sposobnosti,
antropološke karakteristike i konaktivne karakteristike, te specifičnan znanja i vještine.

15) Metode selekcije

Metode koje se koriste prilikom selekcije ljudskih resursa i potencijala, prepoznata je u

davnoj prošlosti, međutim, ti su selekcijski postupci bili utemeljeni na praktičnom iskustvu.
Za koju metodu selekcije će se organizacija opredjeliti zavisi od vrste poslova za koje se vrši
izbor kandiata, od zahtjeva same organizacije u pogledu karakteristika kandidata, od
mogućnosti organizacije da sprovode određenu metodu i sl.

16) Vještine

Soft skills su ljudske vještine i odnose se na klaster osobina ličnosti, stavova,navika, manira,
komunikacijske sposobnosti, radne etike i interpersonalnih vještina koje karakterištu odnose
sa drugim ljudima.

Hard skiills obuhvataju znanja i profesionalne vještine stečene obrazovanjem, merljive

diplomom i zvanjem, da kažemo tehničke.

SOFT SKILLS – Komunikacijske vjestine, upravljanje vremenom, vodstvo, samo vodstvo

SOFT SKILLS – timski rad, kreativnost, fleksibilnost i kritično razmišljanje

HARD SKILLS – programiranje, mehanika, kinematika

17) Kriterijski indikatori

U odabiru i realizaciji postupka procjene sposobnosti neophodno je homogenizirati

potencijalne kandidate u specifične grupe. To podrazumijeva kreiranje kriteriskog indikatora
uskladđenog sa speicičnostima određenih kategorisanih poslova.